“Gospođa koja se predstavlja kao da predstavlja srpski narod, udata je za Bošnjaka u Sarajevu. Neko će reći kakve to ima veze. Ma nemojte?”, rekao je u četvrtak predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik govoreći o odluci Centralne izborne komisije BiH da poništi izbore u Srebrenici.
Za tu odluku glasala su dva člana CIK-a iz reda srpskog naroda, Jovan Kalaba i Vanja Bjelica – Prutina koju je Dodik “prozvao” zbog toga što je udata za Bošnjaka.
Zbog odluke o poništavanju izbora u Srebrenici Milorad Dodik vrijeđao članicu CIK-a Vanju Bjelica – Prutina. “Gospođa koja se predstavlja kao da predstavlja srpski narod, udata je za Bošnjaka u Sarajevu. Neko će reći kakve to ima veze. Ma nemojte? – rekao je Dodik. pic.twitter.com/bQ7jxlBAIw
“To da neki Srbin dođe u poziciju da glasa protiv izbora o Srebrenici to isključivo da izbori nisu bili valjani na mjestima gdje su Srbi dobili te izbore, a da su navodno u redu tamo gdje su muslimani dobili izbore, znate kakva fukara od Srbina morate biti da to uradite”, kazao je Dodik dok su okupljeni novinari samo držali mikrofone.
“Znate kakva fukara od Srbina morate biti da to uradite”, kazao je danas predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik govoreći o odluci CIK-a da poništi izbore u Srebrenici. Za tu odluku su glasali i članovi CIK-a Vanja Bjelica-Prutina i Jovan Kalaba pic.twitter.com/uRpEMWnZF3
Članica CIK-a Vanja Bjelica Prutina ranije je istog dana na sjednici CIK-a kazala da će “podržati odluku o poništavanju izbora u Srebrenici, iako dolazi iz reda srpskog naroda” i “iako je proteklih dana trpila pritiske i uvrede”.
“Svako treba da odgovara za svoje postupke. Niko se ne može sakriti iz mene”, kazala je na sjednici CIK-a Vanja Bjelica Prutina tokom rasprave o poništavanju izbora u Srebrenici pic.twitter.com/bNHVOlHO4B
“Svako treba da odgovara za svoje postupke. Želim reći da se niko ne može sakriti iza mene i da pod pritiskom neću djelovati u okviru zakona i to imam potrebu da kažem veoma jasno”, kazala je tokom rasprave Vanja Bjelica-Prutina.
Centralna izborna komisija BiH poništila je izborne rezultate sa većine birališta u Srebrenici i Doboju. Od ukupno 28 redovnih birališta u tom gradu, poništeni su rezultati sa 26 biračkih mjesta. Istovremeno, CIK je u Doboju poništio izborne rezultate u na 89 od ukupno 108 biračkih mjesta. Odluke su donesene sa šest glasova za i jednim glasom protiv.
Protiv odluka o poništavanja izbora u Srebrenici i Doboju glasao je jedino član CIK-a i kadar HDZ-a BiH Vlado Rogić koji je tokom rasprave kazao da je “Izborna komisija podlegla pisanju medija”. On je upozorio nije bilo osnova da se po službenoj dužnosti krene u provjere izbora u tim gradovima.
Za razliku od njega, članica CIK-a Vanja Bjelica Prutina podržala je odluke o poništavanju izbora u Doboju i Srebrenici.
“Podržat ću ovu odluku iako dolazim iz reda srpskog naroda i iako sam proteklih dana bila izložena velikim pritiscima. Niko se ne može sakriti iza mene i bez obzira na pritiske radit ću u okviru zakona”, kazala je Bjelica – Prutina govoreći tokom rasprave o prijedlogu odluke o poništavanju izbora u Srebrenici.
“Nije potrebno da čitamo obrazloženje naše odluke na sjednici CIK-a, jer ta odluka treba ići na preispitivanje na Sud BiH. Ali moja namjera je da podržim prijeglog stručne službe”, kazala je članica CIK-a Irena Hadžiabdić.
Dodala je da su manipulacije uočene na skoro svim biralištima.
“Bilo je glasanja za druga lica. Prikupili smo izjave od članova biračkih odbora putem Opštinske izborne komisije. Ono što me žalosti – izjave su identične. Skoro u svim izjavama su bile identične rečenice što dokazuje da su bile usaglašene izjave”, istakla je Hadžiabdićeva.
Članovi CIK-a su se odlučili na ovaj korak nakon što su dobili izvještaj vještaka grafološke struke koji je utvrdio da je skoro 20 posto potpisa u Doboju i Srebrenici lažno. To znači da je glasački materijal naknadno ubacivan u kutije i da su se druge osobe potpisivale pod tuđim imenima. Vještak grafološke struke je ove potpise uporedio sa potpisima iz baze IDDEEA-e.
Kada je u pitanju Srebrenica, nepravilnosti su utvrđene na skoro svim biralištima. Na gotovo svakom mjestu su glasale osobe sa nevažećim identifikacionim dokumentima ili dokumentima izdatim mimo zakonskog roka. Istraga.ba je dan nakon izbora objavila da su desetine osoba u Srebrenici glasale bez ikakvih identifikacionih dokumenata, što je naknadnom provjerom i potvrđeno. Tada smo objavili da je, recimo, Predrag Zagorac glasao na biračkom mjestu Petriča. Njegovi dokumenti istekli su u novembru 2019. godine godine i nikad ih nije obnovio. Ali, bez obzira na to, omogućeno mu je da glasa u Srebrenici. Na spisku osoba koje su glasale na biračkom mjestu Petriča je i Goran Orašanin. Prema informacijama koje je tada objavila Istraga, njegovi dokumenti su istekli 2017. godine, a druge nikad nije dobio. I Dejanu Orašaninu dokumenti su istekli 2017. godine, Glasao je u Srebrenici iako nije imao nijedan važeći bh. dokument. Na spisku osoba koje su glasale nalazi se i Savo Subotić. Ni on nema bh. dokumente, a glasao je. I Slađana Subotić je glasala bez važećih bh. dokumenata. Pored navedenih, objavili smo tada, u Srebrenici su bez važećih dokumenata glasali još i Vidoje Bogičević, Nikola Bogičević, Vladislav Ilić, Dragoje Jakovljević, Radomir Savić, Slađana Radovanović, Stanojka Radovanović, Slobodanka Stjelanović…
Osim toga, na dva biračka mjesta u Federaciji, na kojima su, uglavnom, glasali Bošnjaci, uočen je veliki broj lažnih potpisa, što znači da su se članovi biračkih odbora potpisivali umjesto njih.
Kako je kazano na sjednici CIK-a, u Gradačcu, gdje se glasalo u odsustvu u Srebrenici, nuđen je novač posmatračima “da ne vide izborne prevare”.
Kada su u pitanju glasovi putem pošte, rezulutati nisu poništeni.
Tokom rasprave o Doboju, članica CIK-a Irena Hadžiabdić je kazala da su kršena izborna pravila i je Izborna komisija od prvog dana upozoravala na manjkavosti izbornog procesa u tom gradu.
“Uvođena su samoinicijativna pravila u Doboju. Nije se vodilo računa o instrukcija. Govorila sam i o odazivu birača. Na pojedinim biračkim mjestima, do 11 sati, je svakih pedeset sekundi glasao po jedan birač, što je prosto nemoguće”, kazala je Irena Hadžiabdić.
Predsjednik CIK-a Željko Bakalar je kazao je u Doboju uočena pojava političkih subjetaka koji su osvajali od nula do sedam glasova, ali da su ti subjekti imali svoje članove u biračkim odborima.
Ono što je Istraga najavili prije tridesetak dana i desilo se. Njemački Bundeskabinet zvanično je potvrdio kandidaturu Christiana Schmidta za novog Visokog predstavnika u BiH. Banjalučke Nezavisne novine su, pozivajući se na svoje izvore, objavile da je Vlada Njemačke je u protekla dva mjeseca obavijestila sve članice Vijeća za implementaciju mira i ostale međunarodne partnere da Njemačka planira predložiti svog kandidata. Dakle, njemačka Vlada je samo “obavijestila”, ali ne i usaglasila imenovanje nasljednika Valentina Inzka. Novi šef OHR-a, objavili su mediji, trebao bi donijeti “novu politiku u BiH”. Ipak, taj novi pristup, saznaje Istraga, ne podrazumijeva uopotrebu bonskih ovlaštenja.
“Njemačka je bila protivnik bonskih ovlasti u proteklom periodu i tako će ostati i ubuduće nakon dolaska Christiana Schmidta”, kazao je diplomatski izvor Istrage.
Prema informacijama Istrage, Nijemci još uvijek nisu dobili saglasnost SAD-a za ovo imenovanje. A bez Vašingtona je skoro nemoguće imenovati budućeg šefa OHR-a. Kao što taj proces nije moguće provesti bez saglasnosti Ruske Federacije s čijim je čelnicimama službeni Berlin proteklih mjeseci usaglašavao stavove. Upravo zbog bitne uloge Ruske Federacije prilikom imenovanja novog Visokog predstavnika za BiH, Njemačka je odlučila za tu poziciju kandidirati Crhristiana Schmidta, člana partije CSU čiji se čelnici zalažu za ukidanje sankcija Rusiji, što je naznačeno i na web stranici te stranke.
stav CSU-a o sankcijama Ruskoj Federaciji
Ruska Federacija se, podsjećamo, zalagala za ukidanje OHR-a, ali se nakon objave informacije da Njemačka želi svog Visokog predstavnika nisu oglašavali. Proteklih dana njemačke diplomate su se aktivirale kako bi ubijedili javnost da “ne postoji nikakav dogovor sa Ruskom Federacijom”. No, uporedo s tim njemačka zvanična politika svakodnevno približava stavove sa Rusijom. Krajem prošle sedmice za predsjednika njemačke Kršćansko-demokratske unije (CDU) imenovan je Armin Laschet, premijer savezne pokrajine Sjeverne Rajne-Vestfalije i on će, vjetovatno, biti novi njemački kancelar nakon izbora zakazanih za septembar ove godine. Urednik njemačkog Bilda Julian Röpke na svom je zvaničnom twitter nalogu objavio da je izbor Armina Lascheta dobra vijest za Rusiju, Kinu i režim sirijskog predsjednika Bašara Al Asada.
“S njim kao vođom, Njemačka, Evropa i Zapad su zeznuti”, napisao je Röpke, inače jedan od najboljih poznavalaca njemačke političke scene i čovjek koji je izvještavao i sirijskom sukobu i ruskim operacijama.
Tužilaštvo BiH u utorak je, putem Ministarstva pravde BiH, zatražilo informacije od ukrajinskih vlasti u vezi sa slučajem ikona, potvrđeno je za Istragu u tom Ministarstvu.
Predmet nosi oznaku “KTA”, što znači da Tužilaštvo BiH još uvijek nije odredilo koje je krivično djelo u pitanju niti ko su osobe odgovorne za radnje koje bi mogle biti protupravne,. Postupajuća tužiteljica u ovom predmetu je, prema informacijama Istrage, Bojana Jolović koja je tek krajem oktobra prošle godine imenovana za državnu tužiteljicu.
Zamolnica Tužilaštva BiH uupućena je nakon što smo u ponedjeljak objavili da su državni tužioci obmanuli javnost kada su 6. januara saopćili da su počeli prikupljati dokaze u predmetu “ikona”, formiranog nakon što je objavljeno da je Milorad Dodik ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu poklonio ikonu koja potiče iz ukrajinskog grada Luganska koji se nalazi pod okupacijom proruskih paravojnih formacija. Glasnogovornik Boris Grubešić tada je za N1 izjavio da u Tužilaštvo BiH, u okviru navedenog predmeta provodi radnje i aktivnosti” i da su poslali “zahtjeve za prikupljenje dokumentacije putem međunarodne pravne pomoći”.Međutim, taj zahtjev nije bio upućen sve dok Istraga.ba nije objavila da državni tužioci ombanjuju javnost.
“Zamolnice domaćih pravosudnih organa za međunarodnu pravnu pomoć dostavljaju se stranim pravosudnim organima posredstvom Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine“, navedeno je u članu 4 ovog Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći BiH.
Tek trideset dana nakon “formiranja predmeta” Tužilaštvo BiH je ukrajinskim vlastima uputilo zamolnicu kojom traži dostavu informacija o ikoni koju je Dodik poklonio Lavrovu, a koja je, oprema tvrdnjama ukrajinskih vlasti, ukradena iz Luganska, grada koji je pod kontrolom proruskih paravojnih formacija.
SDP i Naša stranka nisu Sudu Bosne i Hercegovine dostavili dokaze i činjenice koje bi opravdale ponovno brojanje glasova u Mostaru, pa su sudije Apelacionih vijeća tog suda odbacila sve njihove žalbe.
“Naime, po shvatanju Suda, u zahtjevu nisu navedene činjenice koje opravdavaju ponovno brojanje, nije naveden ni približan broj glasačkih listića za koje se vjeruje da nisu ispravni i nije navedeno kako bi ova presuda uticala na izborne rezultate”, navedeno je u obrazloženju Rješenja Suda BiH kojim se odbija žalba Naše stranke.
obrazloženje Rješenja Suda BiH po žalbi Naše stranke
Apelacionim vijećem u ovom slučaju predsjedavala je sutkinja Dinka Bešlagić Čovrk, a osim nje Vijeće su još činili Sreto Crnjak i Vesna Trifunović.
Skoro isto je obrazložena i odluka drugog sudskog Vijeća koje je razmatralo žalbu Platforme za progres. Tim Apelacionim vijećem je predsjedavao sutija Branko Morait.
Riješenje Suda BiH po žalbi Platforme za progres
“Navodi iz žalbe su paušalni i proizvoljni i ne upućuje na konkretnu činjenicu za koju bi se izvršila provjera i cijenila njena osnovanost. Žalba se zasniva na pretpostavkama i uopćenim žalbenim navodima koji nisu potkrijepljeni dokazima”, navedno je u Rješenju Suda BiH kojim je odbijena žalba Platforme za progres koja je tražila ponovno brojanje glasova u Mostaru.
SDP-ovu žalbu razmatralo je Apelaciono vijeće kojim je predsjedavao sudija Sreto Crnjak. I ova žalba, zaključile su sudije Suda BiH, zasnovana je na pretpostavkama i uopće nisu dostavljeni dokazi.
obrazloženje Rješenja po žalbi SDP-a
“Žalba se zasniva na pretpostavkama koje nisu učinjene vjerovatnim”, navedno je u obrazloženju Rješenja kojim je odbijena žalba SDP-a BiH.
Sud dalje navodi da je Centralna izborna komisija BiH, čak i po službenoj dužnosti, naredila ponovno brojanje glasačkih listića na svium mjestima za koje je imala informacije da su učinjene nepravilnosti.
Nakon ovih presuda, Centralna izborna komisija BiH će danas i službeno potvrditi rezultate izbora u Mostaru.
Neviđenoj medijsko-političkoj kampanji Dragana Čovića i njegovih medija protiv Centralne izborne komisije BiH i Suda BiH (koja je tokom jučerašnjeg dana iz Bosne i Hercegovine preseljena u Hrvatsku gdje je lider HDZ-a BiH tražio podršku premijera Andreja Plenkovića) u granicama svojih mogućnosti se pridružio njegov prijatelj Fahrudin Radončič sa svojim dnevnim biltenom. Na njihovom udaru se našao predsjednik Suda Bosne i Hercegovine Ranko Debevec, kojeg u više članaka (pored ostalog i u histeričnom otvorenom pismu kojeg su navodno napisali “savjesne” sudije i tužitelji, a iz kojeg se lako prepoznaje rukopis prekaljenih pisaca i distributera anonimnih pisama kao i pasioniranih prigradskih hakera!) optužuju da podržava CIK BiH koji, pak”, “ima problema sa legitimnošću”, piše Senad Avdić u svojoj kolumni na Slobodnoj Bosni.
Dakle, i tu se Radončić i “Avaz” slažu sa Čovićem (i Miloradom Dodikom, naravno) koji već godinu dana odbijaju prihvatiti legitimnost izbora članova CIK-a koje je imenovao Predstavnički dom Parlamenta BiH. “Avaz” ne prestaje očajavati što članovi CIK-a nisu izabrani na unaprijed dogovorenom konkursu gdje je trebala odlučivati komisija predvođena provjerenim legalistom Milanom Tegeltijom, zaljubljenikom u 9. januar i prognanikom iz “muslimanskog Sarajeva”.
Radončićev nepismeni, primitivni bilten, u dosluhu sa pisamcima “Otvorenog pisma” optužuju predsjednika Suda BiH Debeveca “da čuva leđa SDA, stranci koja je vjerovatno i najdublje involvirana u izborne krađe u Mostaru”. Tvrdi se dalje kako “mnogi
(čitaj Radončić, Čović, Dodik, pisci anonimnih pisama…) povezuju i sa javno obznanjenim prisnim odnosima predsjednika Debevca sa direktorom Obavještajno-sigurnosne agencije Osmanom Mehmedagićem Osmicom“.
Radončiću i njegovom petparačkom biltenu “sumnju , također, izaziva vrlo indikativno ubrzavanje suđenja sudije Branka Perića onima (Mehmedagić i Pekić) kojima je potvrđena optužnica, što nije zabilježeno u istoriji rada i “efikasnosti” Suda Bosne i Hercegovine”.
OLAKO OBEĆANA BRZINA SUĐENJA
Vidljivo je da Radončić ne samo što ima ambicije, i, nažalost, uspijeva u njima preko klijentelističke mreže u pravosuđu da određuje koga treba hapsiti i (pre)suditi (slučaj tužitelja Bože Mihajlovića) nego bi čak i da ga se pita i o dinamici održavanja sudskih procesa!? Uzgred, suđenje dužnosnicima OSA-a Mehmedagiću i Pekiću ne odvija se ni brže ni sporije nego što je prije 4-5 godina vođeno suđenje Radončiću i njegovoj grupi optuženoj za ometanje rada pravosuđa.
I tu Fahrudin Radončić pokazuje potpunu usklađenost i akciono jedinstvo sa svojim prijateljem Draganom Čovićem. I lider HDZ-a BiH, kojeg sa šefom SBB-a dijeli i to što je i on svojedobno bio “žitelj” Pritvorske jedinice Suda BiH, u svom jučerašnjem saopćenju najavljuje kako “čvrsto vjeruje da sudski procesi koji predstoje …trebaju biti izloženi sudu javnosti…”
U političkoj povijesti i pravosudnoj praksi ovih prostora poznato je da je samo jedan političar najavio sudski progon svojih protivnika: bio je to srpski diktator Slobodan Milošević koji je u februaru 1989.godine hiljadama okupljenih srpskih demonstranata ispred Skupštine Jugoslavije u Beogradu koji su tražili hapšenje Azema Vllasija, tadašnjeg utjecajnog političara sa Kosova, obećao da će on “biti suđen i biti uhapšen“. Tu je olako obećanu brzinu Milošević i ispunio nakon što je Vllasi istu večer uhapšen (u Bijeljini) nakon čega je mjesecima čamio u srpskim zatvorima na Kosovu i suđen u montiranom procesu). Nema sumnje da Dragan Čović može pisati potjernice protiv svih onih koji mu stoje na putu kao jedinom i Bogom danom lideru svih Hrvata u BiH, kao što je izvjesno da bi takve njegove ambicije Tužiteljstvo BiH predvođena HDZ-ovom stranačkom rodicom, Glavnom tužiteljicom Gordanom Tadić servilno i efikasno provelo i pretvorilo u optužnice. No, uvijek ima ono ali, što autoktratama i diktatorima sreću kvari: da bi se od krivične prijave, preko optužnice dospjelo do sudskog procesa, još uvijek je nužno da o tome svoj pravorijek izrekne i Sud BiH, što posljednjih nedjelja baš i ne čini niti popušta pod pritiscima kriminalno-mafijaških, političkih i medijskih predatora.
Dva su se ključna državna punkta, važne institucije za funkcioniranje demokratske i pravne države u posljednjih godinu dana izmakla osovini Dodik-Čović za koju aktivne simpatije iskazuje pokazuje i Radončić: Centralna izborna komisija BiH i Sud Bosne i Hercegovine. Bez njih u lancu rukovođenja i komandovanja destrukcije BiH prohodnost urušavanja državnih institucija nije više neupitna. Članove CIK-a je ta maligna družina ohrabrena ruskom podrškom pokušala ukloniti preko sudskih procesa, tužbi, žalbi navodno oštećenih kandidata nezadovoljnih rješenjima Parlamenta BiH. Nakon niza bezuspješnih pokušaja delegitimiziranja i kriminaliziranje članova CIK-a, izabrana je nova meta, Sud Bosne i Hercegovine, odnosno njegov predsjednik Ranko Debevec. Već mjesecima iz istih neformalnih i formalanih, prikrivenih i vidljivih centara moći pišu se anonimne potjernice, gomilaju se nove i svježije optužbe protiv njega, uhodi ga se, stavlja na streljanu opskurnih uličarskih medija i portala za jednokatnu (zlo)upotrebu.
Vrlo je indikativno, ali i sasvim razložno, što u nedavnom skandaloznom napadu na bosanskohercegovačke medije Ministarstvo vanjskih poslova Rusije izdvaja tri medija-portala koja su prema njihovoj optužbi prednjačila u hajci povodom Dodikovog poklanjanja ukradene ikone Sergeju Lavrovu, ministru vanjskih poslova Ruske Federacije: “Istraga”, “Žurnal” i “Slobodna Bosna” izdvojeni su kao perjanice antiruske (i antidodikovske) kampanje u Bosni i Hercegovini.
MARIJA ZAHAROVA KAO GORDANA TADIĆ
Također, nije nimalo slučajno, nego je krajnje razumljivo i logično što su se upravo ova tri medija i njihovi novinari u posljednjih nekoliko godina najčešće nalazili na udaru dominantne pravosudne strukture u BiH, od Milana Tegeltije i njegovih prvih pratilja u VSTV-u Jadranke Lokmić Misirače i Ružice Jukić, pa do tendencioznog tužiteljskog ansambla kojeg je oko sebe okupila i besprizorna glavna ravnateljica Gordana Tadić.
Izbori u Mostaru koji su u značajnoj mjeri destruirani primitivnom krađom volje građana, zbog čega je proces brojanja glasova djelomično ponovljen, samo je povod, a ne krunski razlog ponovnog nasrtaja na Centralnu izbornu komisiju, onih političkih aktera koji ovu instituciju već godinu dan ne “šljive”, niti joj priznaju legitimitet. Kriminal, krađa, dodavanje i oduzimanje glasova je eminentno u nadležnosti lokalnih činovnika, članova biračkih odbora, stranačkih povjerenika. Posao CIK-a u osnovi je taj da licencira prikupljene rezultate, nakon što se obavi kompletna procedura, odgovori na žalbe, progovore, optužbe i to je zakonski precizno i jasno postavljeno.
“Hoće li svemoćni Debevec aminovati izbornu krađu u Mostaru?” stoji u naslovu najnovije potjernice koju je Radončić uputio preko svog kućnog biltena. Neće, evo da im to otkrijem, predsjednik Suda BiH ni aminovati, niti neaminovati “izbornu krađu”, jer mu ni jedno ni drugo, nije posao. Ali zato jeste posao lidera “Saveza za bolju budućnost”, savjetnika “Avaza” i bivšeg muža vlasnice “najveće medijske kuće u BiH” da “ne aminuje” flagrantnu izbornu krađu koju su na izborima u Mostaru počinili članovi-kandidati njegove stranke. Kao što su izvijestili svi mediji (i zbog čega je CIK odlučio da promijeni raniju Odluku o utvrđivanju i objavljivanju rezultata u Gradu Mostaru) ponovnim brojanjem glasova na 14 biračkih mjesta ustanovljen je masovni kriminal sa naknadnim dopisivanjem glasova kandidatima. Lažiranje je uglavnom rađeno u korist Koalicije za Mostar (a na štetu Bh Bloka), a najveći pojedinačni skandal, odnosno kriminal, je utvrđen kod Anela Kljake, kandidata SBB-a: predsjedniku mostarske organizacije SBB-a je naknadnim intervencijama dopisano 1596 preferencijalnih glasova. Od najavljivana i planirana tri mandata u budućem Gradskom vijeću Mostara Radončićev SBB će na kraju dobiti samo jedan. Nema tog Debeveca koji može progledati kroz prste kriminal(c)u iz SBB-a i izvršiti pritisak na CIK BiH da ga preko reda, na lijepe oči ugura u Gradsko vijeće Mostara.
Dragan Čović već godinu dana ne prestaje očajavati i najavljivati političku i pravosdudnu bitku nakon što je u CIK-a ostao bez višegodišnjeg člana Stjepana Mikića, svojevrsnog Brada Raffespergera kada je riječ o HDZ-u i izborima. Sjećate se Raffespergera: to je onaj državni sekretar države Georgije od kojeg je Donald Trump tražio da mu “nafata” 11.780 glasova. Za razliku od njega, Stjepan Mikić, pojačan Milijanom Vasom Brkićem i njegovom hrvatskom izbornom inženjerijom, više od decenije je isporučivao Čoviću glasova koliko je ovaj “zinuo”. Ta je praksa prošle godine završena i, razumljivo, nije se lako sa tim nenadoknadivim gubitkom pomiriti.
Cijeli će svijet naredne srijede obilježiti Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta. Tog je dana 1945. godine Crvena armija oslobodila najveći nacistički koncentracioni logor Auschwitz u Poljskoj, a Ujedinjeni narodi su, Rezolucijom izglasanom 2005. godine, 27. januar proglasili danom sjećanja na sve žrtve holokausta. Za one koji ne znaju, holokaust je provodio njemački nacistički režim nad Jevrejima, Romima, Slavenima, homoseksualcima, osobama s invaliditetom, političkim oponentima nacizma i ratnim zarobljenicima. Za one koji neće da znaju, holokaust je drugo ime za genocid u kome su fašisti tokom Drugog svjetskog rata ubili između 5,3 i 6 miliona Jevreja, istrijebivši tako trećinu ukupne populacije. U Bosni i Hercegovini će ovaj dan biti obilježen i UDIK-ovom najavom skorog izlaska iz štampe monografije posvećene stradanju Jevreja u Sarajevu, sa imenima i prezimenima ubijenih u glavnom gradu naše zemlje i onim koji su odvedeni pa ubijeni u zloglasnim nacističkim i ustaškim logorima smrti. Osnov ove knjige čini podlistak Oslobođenja, objavljen 16. maja pandemijske 2020, u danu kada je u Sarajevskoj katedrali služena misa za žrtve Bleiburga, što je zapravo još od devedesetih eufemizam pod kojim vođstvo HDZ-a – jednako u Hrvatskoj kao i u BiH – javno pati za NDH, tom ustaško-fašističkom tvorevinom.
SALVE UVREDA
Imena stradalih sarajevskih Jevreja prepisana su iz dokumenta nastalog u vrijeme gradnje Spomen-kompleksa na Vracama, u čijim su kamenim pločama i uklesana: fašisti su tokom Drugog svjetskog rata ubili 9.091 Sarajliju, u borbama s okupatorima i njihovim pomagačima poginuli su 2.057 boraca i 755 članova gradskog pokreta otpora, a osim što njihovim imenim čuva uspomenu na izgubljene živote kojima je plaćena cijena slobode od fašizma, Spomen-park Vraca, otvoren na Dan državnosti BiH, 25. novembra 1981. godine, posljednje je počivalište i 26 poginulih narodnih heroja, među kojima su Vladimir Perić Valter, Omer Maslić, Vaso Miskin… Tu je i spomenik “Ženi borcu”, statua mlade narodne heroine Radojke Lakić, koju su ustaše 1941. mučile i strijeljale. Tokom posljednjeg rata Vraca su postala jedno od zloglasnih artiljerijskih uporišta s kojih je sijana smrt po Sarajevu. Opsada glavnog grada BiH trajala je 44 mjeseca i ubilježila 11.700 žrtava, a neke od najvećih kazni u Haagu za zločine protiv čovječnosti izrečene su upravo provoditeljima opsade, komandantima VRS-a Stanislavu Galiću, Dragomiru Miloševiću i Momčilu Perišiću, doživotni zatvor, odnosno 29 i 27 godina robije. Njihovom ratnom zapovjedniku Ratku Mladiću pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije također je izrečena prvostepena kazna – doživotni zatvor. Mladić je uhapšen u Srbiji i predat Haagu 2011, a tri godine kasnije – početkom ljeta 2014. – na zidu koji praktično okružuje Spomen-park na Vracama postavljena mu je spomen-ploča. Ove, 2021. godine, SNSD-ov gradonačelnik Istočnog Sarajeva najavljuje prihvatanje inicijative Udruženja za zaštitu Srba u Federaciji BiH da na “dijelu Spomen-parka Vraca, koji teritorijalno pripada Srpskoj, podignu novi spomen-kompleks koji bi, svojim sadržajem, predstavljao autentično svjedočenje stradanja sarajevskih Srba, ne samo u periodu od 1941. do 1945. godine nego i u posljednjem građanskom ratu u BiH”. Predsjednik Udruženja Đorđe Radanović novinarima je potom objasnio da su spremni povući inicijativu ukoliko se u samom Sarajevu prihvati inicijativa ovog udruženja o vraćanju predratnih imena ulica, a u petak je dostavio i konačni spisak ulica da bi shvatili razloge zašto su “primorani da pokreću inicijativu da se izgradi i spomenik sarajevskim ulicama na Vracama”. Spisak obuhvata ukupno 152 ulice na teritoriji Sarajeva kojima su promijenjena imena “jer su imale srpski prefiks ili asocirale na srpski narod”, uz napomenu: “Ulica narodnog heroja Fuada Midžića sada je Ulica Mustafe Busuladžića”.
Još 2016. je Naša stranka u Skupštini Kantona Sarajevo ustala protiv odluke SDA da Osnovnu školu Dobroševići nazove imenom Mustafe Busuladžića. Peđa Kojović, tada zastupnik, danas predsjednik NS-a, zbog ukazivanja na pogubnost imenovanja bilo čega po prononsiranim fašistima iz Drugog svjetskog rata čak je i fizički napadnut, uz čitav niz optužbi od kojih je – kako je sam rekao – najteže podnio onu da je četnik. “Da se zovem Asim ili Rasim, mogao sam rat provesti u Münchenu, mogao sam ukrasti milion maraka iz budžeta i nikad niko ne bi dovodio u pitanje moj patriotizam. Ali, pošto se zovem Predrag, to se može”, kazao je Kojović u Skupštini KS-a pitajući kolege iz SDA za kakvu se to Bosnu i Hercegovinu bore? Salvama uvreda bili su izloženi i svi drugi koji su pokušali objasniti da je uvreda za Sarajevo davati ime bilo čemu po deklariranom fašisti, antisemiti, saradniku i promotoru ustaškog režima, što je Busuladžić nesumnjivo bio, a branitelji lika i nedjela fašiste Busuladžića su ga zarad rehabilitacije posthumno zakitili “nositeljem ideje panislamizma” iako je sam isticao najveće ciljeve: “Orijaška borba koju Njemačka sa svojim saveznicima vodi protiv boljševizma nije rat dvaju imperijalizama”, pisao je Mustafa Busuladžić 1943. uz objašnjenje: “Današnji sukob je prije svega borba dvaju svjetova, starog svijeta koji se pod udarcima podmlađenog pretvara u krhotine i novog svijeta koji se rađa, borba između ‘Kapitala’ i ‘Mein Kampfa’ (…)”, kako je zabilježio Tarik Haverić u svojoj “Kritici bosanskog uma” napominjući da Busuladžić nije, kada je ishod orijaške borbe postao evidentan, dok su savezničke trupe već napredovale kroz Normandiju, poticao svoje istovjernike da se uključe u borbu protiv Trećeg Reicha, već da masovno stupe u njegovu odbranu.
Naša stranka je svoj antifašistički angažman kapitalizirala brojem glasova u Sarajevu, no u Vladi šestorke je zaboravila i školu i Busuladžićevu ulicu. Njezin državni zastupnik Damir Arnaut, nekadašnji kadar Stranke za BiH, koji je u Parlament BiH ušao kao nositelj liste SBB-a, pravno je elegantno riješio problem: Inicijativom koja je usvojena u Zastupničkom domu PSBiH i koja će biti dostavljena svim nivoima vlasti, a kojom se pozivaju općine i gradovi širom BiH da zamijene nacističke i fašističke nazive ulica, škola i drugih javnih površina. Arnaut u inicijativi navodi sramotu cijele BiH zbog tabli s imenima “Mile Budaka, Draže Mihailovića, Osmana Rastodera, Rade Radića, Sulejmana Pačariza, Jure Francetića, Mustafe Busuladžića, Lorković-Vokića, Uroša Drenovića, Ive Zelenike Tovarnika, Dragiše Vasića, Avdage Hasića, Stevana Moljevića, Huseina Đoze, Đure Spuževića, Muhameda Pandže, Rafaela Bobana, Pavla Đurišića te mnogih drugih kolaboracionista”. SDP je u međuvremenu, u nekoliko solo akcija, valjda kad se sjete svog biračkog tijela, također zagovarao izmjene imena ulica i škola po svojim spiskovima. Sve su propale.
ŠAMAR CIVILIZACIJI
Njihov državni parlamentarac Denis Bećirović još 2016. je dobio podršku istog doma kao i Arnautović, o ukidanju naziva ulica u Mostaru nazvanih po zvaničnicima ustaškog režima. Mile Budak i Jure Francetić i dalje stanuju u Mostaru. Inicijative o ukidanju imena po prononsiranim zločincima iz posljednjeg rata niko i ne pokreće. Jer i nema šansu da za njih dobije podršku.
No, nema sumnje da će političari i udruženja ostati odani svojim ratovima inicijativama. Koje nikog ne obavezuju, ali o(p)staju kao sredstva ucjene. Jasno je Đorđu Radanoviću da Sarajevu baš i ne treba ulica cara Dušana, jednako kao što je i Sarajlijama jasno da je Ulica 10. brdske brigade zaista provokacija i vrijeđanje Srba, prije svega onih koji su branili ovaj grad tokom opsade. Kao što je baš svima jasno da su Busuladžić, Mladić i Francetić šamar civilizaciji. Kako god, od nečeg se krenuti mora: možda je rješenje komisija PSBiH koja će okupiti historičare sa zadatkom ispisivanja kriterija ko ne može dobiti ime ni ulice ni škole ni studentskog doma ni parka. Oslobođenje će otvoriti svoje stranice tekstovima koji će pomoći da se ustanovi ko su i ko nisu oni po kojima se danas zovu mjesta naših života i druženja. No, tek kada rad takve komisije postane zakonski amandman, on će postati obavezujući. A da bi komisija uopće bila uspostavljena s nadom da će nešto napraviti čega se pametan neće stidjeti, njezini članovi bi morali proći jednostavan ispit: da znaju šta je holokaust. Ne moraju prvi sastanak održati u Srebrenici.
“Od Ministarstva pravde BiH, do danas, Tužilaštvo BiH nije zatražilo bilo kakvo pružanje međunarodne pravne pomoći kada je u pitanju slučaj ikona”, kazali su u ponedjeljak za Istragu u tom Ministarstvu.
To znači da je Tužilaštvo BiH obmanulo javnost kada je 6. januara ove godine saopćilo da je putem međunarodne pravne pomoći započelo prikupljanje dokaza u predmetu “ikona”, formiranog nakon što je objavljeno da je Milorad Dodik ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu poklonio ikonu koja potiče iz ukrajinskog grada Luganska koji se nalazi pod okupacijom proruskih paravojnih formacija.
Podsjećamo, glasnogovornik Tužilaštva Boris Grubešić saopćio je za N1 da ta institucija “u okviru navedenog predmeta provodi radnje i aktivnosti”, te da su poslali “zahtjeve za prikupljenje dokumentacije putem međunarodne pravne pomoći”. No, u Ministarstvu pravde ističu da takav zahtjev nikad nisu dobili. Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima BiH jasno je propisao proceduru za prikupljanje dokumentacije.
“Zamolnice domaćih pravosudnih organa za međunarodnu pravnu pomoć dostavljaju se stranim pravosudnim organima posredstvom Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine“, navedeno je u članu 4 ovog Zakona.
Prije tačno mjesec dana Tužilaštvo BiH je izvijestilo javnost da su formirali predmet u vezi sa ikonom koju je predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik poklonio ministru vanjskih poslova Rusije Sergeju Lavrovu. Do danas državni tužioci nisu poslali nikakvu naredbu policijskim agencijama na nivou BiH da započnu sa istragom.
“Nismo dobili nikakav akt Tužilaštva u vezi s tim predmetom”, kazali su nam u ponedjeljak ujutro u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA).
Isti odgovor dobili smo i u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela u okviru koje djeluje odjel Interpola za BiH.
“Od nas nije zatražena nikakva provjera u vezi sa ovim slučajem. Niti smo, putem Interpola, dobili ikakav akt iz Ukrajine, niti je Tužilaštvo BiH od nas zatražilo da, putem Interpola, izvršimo bilo kakve provjere”, kazali su nam krajem prošle sedmice u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine.
S obzirom na to da po Zakonu o krivičnom postupku Tužilaštvo BiH za sve pretrese i izuzimanje dokumenata i materijalnih dokaza mora tražiti naredbu sudije za prethodni postupak Suda Bosne i Hercegovine, zatražili smo informaciju i iz te institucije.
“Od Suda BiH, do ponedjeljka ujutro, nije zatražena nikakva naredba u vezi sa slučajem ikona”, rečeno nam u toj pravosudnoj insituciji.
Dakle, unatoč objavi da su “formirali predmet”, Tužilaštvo BiH ni mjesec kasnije nije poduzelo nijednu konkretnu radnju u vezi sa ovim slučajem.
U međuvremenu je glavna državna tužiteljica Gordana Tadić, preko svog glasnogovornika Gubešića, najavila da će zbog slučaja ikona saslušati Željka Komšića i Šefika Džaferovića, članove Predsjedništva BiH koji nemaju nikakve veze sa Dodikovim poklonom Sergeju Lavrovu. Krajem decembra je, podsjećamo, rusko Ministarsto vanjskih poslova vratilo ikonu koju je na teritoriju BiH ponovo donio bh. ambasador u Moskvi i kadar SNSD-a Željko Samardžija. Ikona se tenutno nalazi na nepoznatom mjestu. Tužilaštvo BiH, rekosmo, od Suda BiH do danas nije zatražilo izdavanje naredbe za njeno izuzimanje.
Negdje na sredini kampa Lipa, umotan u deku, mirno je stajao. Reći će nam da se zove Murtaza, da ima 17 godina i da je sam krenuo iz Pakistana. Još ne zna gdje će. Samo zna s kim će. Vodi nas u svoj šator na čijem ulazu je montirana grijalica koju nazivaju topom. Unutra su njegovi prijatelji koje je upoznao na gejmu. Abid Ali je najobrazovaniji u kampu. Ima trideset i tri godine i pokazuje nam svoju fotografiju iz Pakistana.
„Ovo sam ja, uslikan prije tri godine“, govori nam dok na svom telefonu pokazuje svoju fotografiju.
Abid Ali prije tri godine u Pakistanu
A ovo je Abid Ali danas. Marketinški menadžer skoro i da ne liči na sebe. Loša hrana, policijska premlaćivanja, hiljade prepješačenih kilometara i stalna tenzija od njega su napravili deset godina starijeg čovjeka.
Abid Ali u kampu Lipa
Ali kaže da je krenuo u Italiju. Ni on ne zna gdje tačno ide, ali zna da zbog supruge i dvoje djece mora pronaći neki pristojan posao kako bi im život bio bolji.
„Krenuo sam na ovaj put zbog budućnosti“, objašnjava nam Ali i pokazuje na mladića pored sebe.
Zove Babar Ali. Iza sebe ima trideset i pet gejmova, a ispred sebe istu granicu. Trideset i pet puta su ga hrvatski policajci vraćali nakon premlaćivanja i ostavljali u šumama Plješevice. Njegov prijatelj traži na mobitelu Babar Alijevu fotografiju da bi nam pokazao kako je izgledao prije nego su ga potrošile migrantske godine.
Babar Ali u Pakistanu prije polaska i sada u kampu Lipa
„Go West“, ponavlja rečenicu dok sjedi na krevetu postavljenom u vojnom šatoru na obroncima Grmeča.
Usman Gondal spava na drugom krevetu. Pretražuje na Facebooku svoje fotografije iz Pakistana.
Usman Gondal u Pakistanu prije polaska u Evropu
„Ova je iz škole“, govori nam.
I na njegovom licu je putovanje u Evropu ostavilo traga. Umjesto u igri, godine je proveo na gejmu.
Usman Gondal u kampu Lipa
Jedan mladić u istom šatoru otvara konzervu na kojoj piše – narezak. Goveđi je, preveli smo mu, nakon što nas je upitao da li je halal. Umjesto kašike koristi poklopac od konzerve. Onda je uslijedio osmjeh zadovoljstva zbog koliko-toliko ukusne večere prethodno pogrijane na grijalici instaliranoj na ulazu u šator. I on nam pokazuje svoju fotografiju iz Pakistana. Ovu drugu smo mi načinili da svjedoči o tragovima migrantskog života na njegovom licu.
Prije polaska na put i u kampu Lipa
Kada je vidio da tražimo njihove stare fotografije, prilazi nam još jedan Pakistanac. Odjeven je u staru jaknu Nogomoetne reprezentacije BiH. Pokazuje nam svoju fotografiju nastali prije nego je krenuo na gejm.
U Pakistanu …
Danas ovaj mladić izgleda iscrpljeno. Da njegovi prijatelji nisu svjedočili o njegovom identitetu, sigurno ne bismo povjerovali da je to njegova fotografija.
u kampu Lipa
Vrijeme je za spavanje. Obezbjeđenje kampa nas je uočilo i negdje pred ponoć izbacuje nas vani. Dok se vozimo prema hotelu u Bihaću na displeju piše da je vani minus trinaest.
Nakon pet sati ustajemo ponovo i Laki je već bio spreman. Tridesetak minuta vožnje potrebno je da dođemo do Lipe. Negdje, tačno na prevoju kod crkve, vozili smo ugašenih svjetala kako nas obezbjeđenje i policija ne bi primijetili. No, s te strane smo predaleko od kampa da bismo išta mogli snimit. Onda opet vožnja do drugog ulaza u kamp. Minus je petnaest i još nije svanulo. Zvuk grijalica instaliranih na ulazu u šator više se ne čuje. Tek kada potuno svanulo, moglo se vidjeti da grijalice uopće ne rade. Šatori su bili zakopčani, ali svi su bili bez grijanja tokom noći.
zora nad Lipom
Policija USK nas pokušava odstraniti, ali uspjeli smo se probiti do kampa. Farid Gul nam prvi prilazi. Kaže da im isključe struju poslije ponoći i da ne mogu spavati od zime.
„Lipa je vrlo hladna“, žali nam se ovaj bivši vozač autobusa.
Na mobitelu pretražuje svoje fotografije iz Pakistana. Od tog čovjeka ostala je samo sjena.
Farid Gul, nekad i sada
Sunce se ukazuje iznad bosanskih planina. Jedan Pakistanac, ogrnut dekom i bosih nogu u papučama izašao je na brijeg da ga, barem malo, sunčeva svjetlost zagrije. Nije progovorio nijednu riječ. Kasnije nam se pridružio i Tarik Avan. Pokazuje nam fotografiju sa svojom kćerkom i sinom.
Tarik Avan u Pakistanu
Malo, zatim, okreće telefon i govori da je ovo on. Ta fotografija je nastala na Lipi. Tarik je na nozi imao gips nakon što su mu hrvatski policajci na gejmu slomili nogu.
Tarik Awan u kampu Lipa
„Dvadeset i dva puta sam pokušao i vratili su me natrag“, objašnjava nam dok pokazuje svoj iskrivljeni nos. Njega su slomili slovenački policajci. Oni koji migrante vrate u Hrvatsku legalno, a Hrvati ilegalno prebace u Bosnu. I sve to dok Evropa izražava zabrinutost.
Novembar je 2016. godine. Banjalučanka Tanja Došen-Subotić otvara bankovni račun u Austriji i od tog trenutka počinje primati milionske uplate od firme Cjevovar iz Brčkog i nekoliko firmi iz Slovenije. Konačni saldo na tom računu iznosio je 9,5 miliona eura. Ona je dio novca podigla u gotovini i, prema dokumentima koji su u posjedu Istrage, predala ga slovenačkim biznismenima bliskim tamošnjem premijeru Janezu Janši – Roku Snežiču i Vuku Miranu. Ostatak je proslijedila na bankovne račune nekoliko fizičkih lica u Sloveniji. Jedna uplata otišla je na račun Jerneje Sotto.
Janša i Snežič
Kada je Istraga početkom ove godine objavila brojne detalje o pranju 22 miliona eura preko bh. državljana povezanih sa Janšinim biznismenima Rokom Snežičem i Miranom Vukom, uslijedila je odmazda preko slovenačke televizije Nova24TV. Istovremeno, glavna državna tužiteljica Gordana Tadić, koja je prethodno odbila voditi istragu o pranju 22 miliona eura, izvijestila je javnost da je “formirala predmet” u okviru kojeg namjerava istražiti odakle našem portalu dokumenti o ovom međunarodnom kriminalu. Njenu izjavu odmah su prenijeli na televiziji Nova24TV uz salve uvreda na račun autora ovog teksta. No, da vidimo zbog čega ovakve reakcije?
Rok Snežič
Rok Snežič je, rekosmo, slovenački biznismen koji je ranije osuđivan zbog pranja novca i kaznu je izdržavao u istoj ćeliji s aktualnim premijerom te države i predsjednikom Slovenske demokratske stranke Janezom Janšom čije je kršteno ime – Ivan Janša. Snežič je posljednjeg dana 2020. godine protjeran iz BiH zbog toga što je proglašen osobom opasnom za nacionalnu i ekonomsku sigurnost. Godinama je poslovao u Banja Luci koristeći bh. državljane da osnivaju fiktivne firme i otvaraju bankovne račune u Slovačkoj, Austriji i Mađarskoj i preko tih računa je oprano najmanje 22 miliona eura. SIPA je dokumentovala kriminal, podnijela izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv bh. državljanki Dijane Đuđić, Jelene Sladojević i Tanje Došen-Subotić, ali se Tužilaštvo BiH proglasilo nenadležnim za ovaj predmet, ocijenivši da “nema organiziranog kriminala”.
Tako se Rok Snežič, zahvaljujući Gordani Tadić, izvukao od krivičnog gonjenja u BiH mada u dokumentima Tužilaštva BiH piše da je “u sumnjive višemilionske transkcije bilo uključeno nekoliko firmi registrovanih u Brčkom, Prijedoru, Sloveniji, Slovačkoj, Mađarskoj” i da je “preko tih računa uplaćeno više od 22 miliona eura i to za navodne podzemne radove izvedene u zemljama EU”. U pitanju je, dakle, međunarodno pranje novca preko nekoliko država, a jedna od banaka preko koje su vršene transakcije u ovom slučaju bila je mađarska OTP Banka, čiji je suvlasnik ruski oligarh Megtet Rahimkulov. Jedna od sumnjivih uplata, rekosmo, izvršena je na račun slovenačke državljanke Jerneje Sotto.
dokument Tužilaštva BiH: uplata na račun Jerneje Sotto
Jerneja Sotto je direktorica firme Bartolomea registrirane u Ljubljani, a osnovna djelatnost te firme je finansijsko savjetovanje kojim se godinama bavi i Rok Snežič.
U osnivačkim aktima firme čija je direktorica Jerneja Sotto piše da je jedan od dioničara Bartolomea bio i Stanislav Petek. Njihova kompanija Bartolomeo, koju, rekosmo, zastupa Jerneja Sotto na čiji je račun novac uplaćivala Snežičeva prijateljica Tanja Došen-Subotić, suosnivač je firme Nova hiša d.o.o. Ljubljana.
Među dioničarima Nove hiše je i Ivan Janša, no drugi podaci o ovoj osobi nisu navedeni, osim u Velenju. Stoga, idemo dalje. Preduzeće Nova hiša d.o.o. Ljubljana formalni je izdavač portala nova24TV.si.
Direktor portala nova24tv.si je Boris Tomašič koji je, ujedno, i predsjednik Upravnog odbora dioničkog društva novatv24.si, informativna televizija d.d. što dokazuje notarski zapisnik sa Skupštine dioničara održane u junu 2020. godine.
zapisnik sa Skupštine dioničara Nova24TV
U prilogu zapisnika nalazi se i spisak dioničara ove televizije među kojima su Aleš Hojs, Klavdija Snežič, Ivan Janša, Božo Predalič i tri kompanije iz Mađarske. Dioničar Božo Predalič je sekretar Vlade Janeza Janše, Aleš Hojs je ministar unutrašnjih poslova u Vladi Janeza Janše, dok je Klavdija Snežič supruga Roka Snežiča, biznismena koji je bio organizator međunarodnog pranja više od 22 miliona eura.
Prema dokumentima Tužilaštva BiH, i Klavdija Snežič bila je među osobama koje su uplaćivale novac na račun Jelene Sladojević, bh. državljanke koja je, zajedno s Dijanom Đuđić i Tanjom Došen-Subotić, bila dio grupe koja je, za račun Roka Snežiča, prala novac preko BiH, Austrije, Slovačke i Mađarske. Klavdija Snežič je članica Nadzornog odbora Nova24TV, zajedno sa Peterom Schatzom, mađarskim biznismenom povezanim s premijerom te države Viktorom Orbanom, koji je podržavao politiku Janeza Janše. U istom periodu dok je Rok Snežič zajedno s bh. državljankama prao 22 miliona eura, pored ostalog i preko Mađarske, Peter Schatz je u Sloveniji osnovao firmu R-POST-R d.o.o. Ljubljana.
mađarski biznismen Peter Schatz osnivač R-post-R Ljubljana
Tri mjeseca kasnije, Schatzova firma R-Post-R postaje dioničar pravnog lica Nova obzorja založništv d.o.o. Ljubljana. Jedan od dioničara Novih obzorja je i Slovenska demokratska stranka Janeza Janše. Iste godine kada je Peter Schatz ušao u medijske poslove u Sloveniji, bh. državljanka Dijana Đuđić, inače povezana sa Rokom Snežičem, uplatila je na račun Janšine stranke donaciju u iznosu od 450 hiljada eura.
izvještaj SIPA-e: uplata na račun Janšinog SDS-a
Donacija je kasnije vraćena, ali preostalom novcu (21 milion eura) koji je Đuđićeva zajedno s Jelenom Sladojević i Tanjom Došen – Subotić transferisala preko svojih računa u Austriji, Slovačkoj i Mađarskoj gubi se svaki trag. U dokumentima Tužilaštva BiH piše da je sve ove poslove organizirao Rok Snežič, čija je supruga s Peeterom Schatzem, kasnije, u istom periodu ušla u biznis na televiziji Nova24TV. Peter Schatz je, inače, prema pisanju sjevernomakedonskih medija koristio firmu R-Post-R za osnivanje medija u toj državi, a slovenački portal necenzurirano.si je pisao da je novac došao direktno od mađarskih firmi, iz najužeg kruga saradnika premijera Viktora Orbana.
Mediji koje je mađarski biznismen Peter Schatz osnovao u Sjevernoj Makedoniji proruski su orjentisani. Podsjećamo, bivši sjevernomakedonski premijer Nikola Gruevski nakon što je izgubio vlast u toj državi pobjegao je, upravo, u Mađarsku. Gruevski je, također, bio proruski političar.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
