Istaknuto

Istaknute objave

O slučaju Harbaš, Hasić, Husić … : Doživotna golgota preživjelih u genocidu

Pravosuđe, mediji i javno mnijenje u Bosni i Hercegovini potpuno su podijeljeni i razjedinjeni, danas, kao i prije 25 godina kada se u Bijeljini sudilo Bošnjacima iz grupe „Zvornik 7“ koji su preživjeli genocid u Srebrenici i predali se pripadnicima međunarodnih mirovnih snaga, 11. maja 1996. godine. Nedžad Hasić, Behudin Husić, Ahmo Harbaš, Vahdet Avdić, Samir Avdić, Enver Harbaš i Muharem Hasić odlučili su se predati pripadnicima IFOR-a na Crnom Vrhu, na putu Kalesija – Zvornik, nakon 10 mjeseci koje su preživjeli u opustošenom podrinjskom kraju nakon genocida u Srebrenici počinjenog u julu 1995. godine. Vojnici iz američkog kontingenta IFOR-a su im obećali prebacivanje u Tuzlu, slagali, i predali ih patroli policije CSB u Zvorniku. Kasnije će se pojaviti famozni izvještaj na sudu u kome je navedeno da su preživjeli iz srebreničke golgote izašli pred pripadnike IFOR-a do zuba naoružani dugim cijevima, noževima i Kur'anima. Očito friziran izvještaj poslužio je kao alibi za počinjenu grešku neukih američkih vojnika, kojima niko nije mogao objasniti da je mogao neko preživjeti 10 mjeseci u šumama i opljačkanim i spaljenim bespućima. Grešku zbunjenih američkih vojnika platili su najviše preživjeli Srebreničani, a njihovi životi ni 25 godina poslije nisu legalni.

Prividni mir

U netom okončanom krvavom ratu, i nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, zaraćene strane su preimenovane u mirnodopski suprotsavljene strane, počinjale su se otvarati tržnice na granicama entiteta u Bosni i Hercegovini, pa međunarodna zajednica nije smjela dati ni najmanje prostora za sukobljavanje. Objavljivanjem informacije u medijima da su,deset mjeseci nakon okupacije Srebrenice na svjetlo dana izašla sedmorica preživjelih, potpirile su nade da bi mnogi drugi mogli biti živi negdje u srbijanskim rudnicima, zatočeni u skrivenim logorima… Preživjeli stradalnici iz „zaštićene zona UN-a“ u Srebrenici tada još nisu htjeli prihvatiti istinu da su hiljade zatočenih likvidirani po kratkom postupku.

Zbog toga je suđenje Bošnjacima iz grupe poznate u medijima kao „Zvornik 7“ u Okružnom sudu u Bijeljni prihvaćeno kao kompromis, uz brojne apsurde u toku, ali i nakon okončaog procesa. Međunarodni zvaničnici su pomno pratili proces iz publike i ohrabrivali zvaničnika dviju suprotstavljenih strana (dva eniteta u državi Bosni i Hercegovini) da se dogovaraju i prave kompromise.

Transparentno suđenje

Samo suđenje je bilo najtransparentniji događaj do tada zabilježen u našoj zemlji. Novinari su prisustvovali svakom ročištu, pomno bilježili i potpuno različite izvještaje objavljivali u svojim medijima, u zavisnosti s koje strane entitetske granice su dolazili. U Republici Srpskoj su Nedžad Hasić, Behudin Husić, Ahmo Harbaš, Vahdet Avdić, Samir Avdić, Enver Harbaš i Muharem Hasić imenovani okorjelim zločincima i muslimanskim teroristima, dok su u Federaciji BiH označeni kao žrtve i paćenici. Paralelno s tim ovi ljudi su proživjeli ličnu golgotu od koje se nikada nisu oporavili. Sve tada prisutne međunarodne organizacije i asocijacije su pomno pratile i analizirale njihovo stanje i poziciju, i tako kontrolirali cijeli proces.

Pripadnicima grupe „Zvornik 7“ izrečene su presude za ubistvo četverice „srpskih drvosječa“: Đorđa Petrovića, Nikole Modrakovića, Momčila Ristanovića i Vlajka Zekića navodno počinjeno 2. maja 1996. godine u selu Krušev Do, udaljenom 40 kilometara južno od centra Srebrenice. Ništa sudiji Ljubomiru Kitiću i sudskom vijeću na čijem je čelu bio nisu značili prigovori da dr. Zoran Stanković ne može forenzičkom analizom ugljenisanih dijelova tijela utvrditi čiji su posmrtni ostaci, niti dati tačne procjene uzroka smrti. Džaba su bile sumnje o podmetnutim dokaznim materijalima, ugljenisanim dijelovima tijela, sudu predočenim puškama, pod prijetnjama, uz psihičko i fizičko zlostavljanje iznuđenim izjavama optuženih… Žurilo se da se okonča suđenje. Početkom decembra 1998. godine izrečena je prvostepena presuda u Okružnom sudu u Bijeljini za ubistvo četverice drvosječa po kojoj su Ahmo Harbaš i Nedžad Hasić osuđeni na po 20, Behudin Husić na 11, Samir Avdić, po optužbi za ubistvo Muniba Mustafića na 10 godina zatvora. Vahdet Avdić, Enver Harbaš i Muharem Hasić su oslobođeni krivice i pušteni na slobodu.

Kompromis

Uslijedili su mukotrpni pregovori entitetskih političkih zvaničnika koji su našli kompromis u razmjeni osuđenih Harbaša, Hasića i Husića za trojicu osuđenih srpskih zločinaca iz zeničkog zatvora. Bošnjaci su prebačeni na navodno izdržavanje kazne u zatvor u Tuzlu, a Srbi u Kula u Istočnom Sarajevu. Odmah nakon dolaska u Kulu trojica srpskih zatvorenika su puštena na slobodu uz pomilovanje tadašnjeg predsjednika RS, Nikole Poplašena, a nedugo zatim su i trojica osuđenih preživjelih Bošnjaka genocida u Srebrenici pušteni na slobodu. Advokati iz Tuzle Bakir Pašić i Mensur Radončić, šaptači kolegama, braniteljima po službenoj dužnosti Nenadu Živkoviću, Nadeždi Milošević i Biljani Simeunović, advokatima iz Zvornika, ocijenili su da ništa u ovom predmetu nije gotovo, i da pušteni na slobodu nisu slobodni dok sud to ne kaže. Bili su u pravu.

Nakon 22 godine, prije nekoliko dana uhapšen je u Tinji Nedžad Hasić, čovjek bez ličnih dokumenata, čije ime je na Interpolovoj potjernici.

Švicarske vlasti odbijaju izručiti Ahmu Harbaša, koji je dobio azil u ovoj zemlji, uprkos upornom insistiranju sudskih vlasti naše zemlje, dok je Behudin Husić i dalje bez identiteta na nepoznatoj adresi.

Nedžad Avdić je prošao trnovit put od svjedoka pokajnika protiv više osumnjičenih Bošnjaka za navodne ratne zločine nad Srbima u Srebrenici i Podrinju, do saradnika obavještajnih struktura Srbije u progonu Nasera Orića. Usput je odležao nekoliko godina zatvora, deportiran iz Sjedinjenih Američkih Država po Interpolovoj potjernici, a njegov otac ga je smatrao ludim.

Afera “Potkivanje II”: Milan Tegeltija članove VSTV-a poziva na “konsultacije” u Banja Luku

Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH Milan Tegeltija pozvao je večeras članove VSTV-a da u srijedu navečer u Banja Luci održe “konsultativni sastanak”, nakon čega bi bila održana i vanredna sjednica Vijeća na kojoj bi se razmatrao slučaj “Potkivanje II”, saznaje Istraga.ba.

“Poštovani članovi VSTS, sjednicu VSTS sam planirao za četvrtak ili petak sljedeće sedmice, kako god vam više odgovara. Zbog specifičnosti situacije s jedne strane i epidemioloških razloga s druge strane, prije svega bih zamolio da čujem vaš stav u pogledu načina održavanja sjednice ( uživo ili on line). S tim u vezi, zamolio bih vas takođe za stav o potrebi održavanja pripremnog sastanka dan prije održavanja sjednice. Vaše stavove želim da imam u vidu prije donošenja odluke o održavanju sjednice i eventualno pripremnog sastanka koji bi se održao u Banja Luci u srijedu, u zgradi Osnovnog suda koji ima izuzetno veliku centralnu sudnicu u kojoj se mogu ispoštovati sve epidemiološke mjere. Također želim da vas obavijestim da procjenjujem da postoji ozbiljna mogućnost da su prostorije VSTS kompromitovane neovlaštenim i nezakonitim uređajima za audio-video snimanje te vas molim da to imate u vidu ukoliko boravite u prostorijama VSTS dok naredne sedmice ne obezbjedimo pregled svih prostorija VSTS od strane SIPE. Raniji pregled je vršila OSA BIH”, napisao je Tegeltija članovima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH.

Prema informacijama Istrage, Tegeltija na sastanku u Banja Luci želi “lomiti” pojedine članove VSTV-a koji mu do sada nisu pružili podršku nakon što je objavljan snimak na kojem se čuje kako predsjednik VSTV-a sa bivšom članicom Vijeća Milijanom Buhom dogovara imenovanje njene sestre za sudiju. Objava tog snimka izazvala je reakciju OHR-a i Ambasade SAD-a, a Tegeltija je nakon toga, obavijestio javnost da je “ugrožen u Sarajevu”. Milana Tegeltiju, do sada, otvoreno podržava pet od ukupno petnaest članova VSTV-a.

“Poštovani, neargumentovani napadi iozneseni u medijima na integritet predsjednika VSTS-a  smatram istovremeno napadom na instituciju VSTS i dodatnim pritiskom na njegove članove i pravosuđe BiH u cjelini”, obavijestila je članstvo VSTV-a Jadranka Stanišić.

Njen suprug advokat Slobodan Stanišić zajedno sa Milanom Tegeltijom učestvovao je u arbitriranju u nekoliko slučajeva u Republici Srpskoj. Nakon toga, Jadranka Stanišić je postala članica VSTV-a BiH.

“U potpunosti se slažem sa koleginicom Jadrankom i zato ne smijemo dozvoliti da podlegnemo bilo čijem pritisku”, napisala je članica VSTV-a Željka Radović.

Radovićeva je trenutno glavna tužiteljica Okružnog tužilaštva u Doboju. Ona je prvo bila članica VSTV-a, da bi, potom, kada joj je istekao mandat glavne tužiteljice u Doboju, podnijela ostavku u VSTV kako bi mogla biti ponovo birana u Doboju. Nakon ostavke u VSTV je izabrana za glavnu tužiteljicu u Doboju, a VSTV je, odmah, raspisao konkurs za mjesto u VSTV-u koje je bilo upražnjeno njenom ostavkom. Željka Radović se, potom, prijavljuje na konkurs za poziciju na koju je podnijela ostavku i ponovo postaje članica VSTV-a.

Poput Jadranke Stanišić i Željke Radović, Tegeltiju su podržali još Duška Bogojević, Monika Mijić i Dragomir Vukoje. To znači da Tegeltija u ovom trenutku, uključujući i svoj glas, ima podršku šestero članova VSTV-a. Na drugoj strani je devet članova VSTV-a, što znači da ne postoji dvotrećinska većina za njegovu smjenu. Presudnu ulogu, prema informacijama Istrage, odigrat će Monika Mijić koju Tegeltija i drugi ucjenjuju sumnjivim pravosudnim ispitom zbog kojeg se morala povući i iz utrke za sudiju Ustavnog suda FBiH.

 

 

Da li je moguća smjena predsjednika VSTV-a: Monika Mijić spašava Milana Tegeltiju?

Da bi Milan Tegeltija bio smijenjen s mjesta predsjednika VSTV-a, nužno je da za to glasa deset njegovih kolega. Izuzmemo li njegov glas, Tegeltiji treba podrška još petoro članova Visokog sudskog i tužilačkog vijeća kako bi i ubuduće upravljao bh. pravosuđem. Istina, postoji i drugi način za njegovo razrješenje, preko Ureda disciplinskog tužioca, odnosno Disciplinske komisije koju bi formirala potpredsjednica VSTV-a Sanela Gorušanović Butigan, ali to je u ovom trenutku neizvjesno. Uglavnom, VSTV bi naredne sedmice trebao održati vanrednu sjednicu, iako je predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija već najavio da on više neće dolaziti u Sarajevo, jer smatra da mu je ugrožen život. Istraga.ba u nastavku procjenjuje kako bi koji član VSTV-a mogao glasati ukoliko na dnevni red bude uvršten prijedlog o smjeni Milana Tegeltije.

Sanela Gorušanović Butigan u VSTV-u zastupa sudije općinskih i kantonalnih sudova u Federaciji BiH. Trenutno obavlja funkciju potpredsjednice VSTV-a i ona bi mogla odigrati ključnu ulogu u sazivanju sjednice na kojoj će se raspravljati o Tegeltijinoj smjeni. Prema informacijama Istrage, Gorušanović Butigan bi trebala podržati smjenu predsjednika VSTV-a, jer je Milan Tegeltija lobirao protiv njenog imenovanja u Vijeće, podržavajući tada širokobriješku sutkinju Katicu Artuković.

Biljana Simeunović je u novembru izabrana za članicu VSTV- kao predstavnik tužilaca Tužilaštva BiH. I ona će, vjerovatno, glasati za smjenu Milana Tegeltije, s obzirom na to da su upravo Tegeltija i njegov prijatelj Muhamed Ajanović pokušavali na sve načine spriječiti njeno imenovanje. Tegeltija i drugi su tada lobirali za Vedranu Mijović, ali je, na kraju, unatoč velikoj medijskoj kampanji protiv nje izabrana Biljana Simeunović, kojoj su čak tužioci Tužilaštva BiH nudili imenovanje za glavnog tužioca u Bijeljini, uz uslov da odustane od članstva u VSTV-u.

Selim Karamehić je član VSTV-a do sredine naredne godine. Manipulacijama sa žrijebom, Milan Tegeltija mu je onemogućio reizbor u VSTV-u kao predstavniku pravosuđa Brčko distrikta. Karamehić je i tokom afere Potkivanje bio jedan od članova VSTV-a koji su insistirali na odgovornosti predsjednika VSTV-a.

Lejlu Hadžić je u VSTV izabrao Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Ona je na dužnost stupila u oktobru ove godine i sigurno će biti među onima koji će insistirati na smjeni predsjednika VSTV-a zbog afere “Potkivanje 2”.

Goranu Neziroviću mandat ističe u februaru naredne godine i on nema više pravo na članstvo u VSTV-u, gdje je bio predstavnik Vrhovnog suda Federacije BiH. Do sada je, uglavnom, bio opozicija Milanu Tegeltiji i teško je očekivati da će biti protiv odluke o smjeni predsjednika VSTV-a.

Mahmut Švraka u VSTV-u zastupa  Republičko tužilaštvo Republike Srpske gdje obavlja i funkciju glavnog tužioca. Švraka će vjerovatno biti za odluku o smjeni predsjednika VSTV-a, jer je i zbog slučaja Potkivanje bio jedan od onih članova VSTV-a koji su pokrenuli pitanje odgovornosti Milana Tegeltije.

Slavo Lakić je predstavnik Federalnog tužilaštva u VSTV-u. I on slovi za opziciju Milana Tegeltije, tako da bi mogao podržati odluku o smjeni predsjednika VSTV-a nakon izbijanja afere “Potkivanje 2”.

Berina Alihodžić je tužiteljica Kantonalnog tužilaštva Sarajevo. U VSTV-u zastupa interese kantonalnih tužilaca iz FBiH. Mandat joj ističe u septembru naredne godine. S obzirom na to da je posljednjih mjeseci počela kritizirati rad predsjednika VSTV-a, namještenim žrijebanjem je onemogućen njen ponovni izbor u VSTV. Iako je u sukobu sa predsjednikom VSTV-a, Berina Alihodžić bi, ipak, mogla biti protiv smjene Milana Tegeltije, jer je njena prijateljica Jadranka Lokmić Misirača najveći zagovornik zadržavanja trenutnog stanja u pravosuđu. Dakle, ovisno o pritisku Jadranke Lokmić Misirače ovisit će i glasanje Berine Alihodžić o prijedlogu za smjenu predsjednika VSTV-a.

Berina Alihodžić i Željka Radović

Željka Radović je glavna tužiteljica Okružnog tužilaštva u Doboju i ona u VSTV-u zastupa interese okružnih tužilaca iz Republike Srpske. Proceduralnim manipulacijama Milan Tegeltija joj je omogućio drugi mandat na čelu Okružnog tužilaštva, a pritom je ostala i članica VSTV-a. Gordana Tadić je u Tužilaštvu BiH zaposlila njenu kćerku, tako da Željka Radović ima velike dugove prema Milanu Tegeltiji i njegovim ljudima u VSTV-u. Stoga je ona najsigurniji glas protiv smjene predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća.

Jadranka Stanišić je članica VSTV-a od septembra 2019. godine i zastupa sudije Vrhovnog suda Republike Srpske. Njene veze sa Tegeltijom ojačale su privatne arbitraže koje je predsjednik VSTV-a obavljao sa članovima porodice Stanišić. Ona će, vjerovatno, podržati Milana Tegeltiju.

Duška Bogojević je predstavnica Advokatske komore Republike Srpske. Iako je na momente bila opozicija Milanu Tegeltiji, teško je očekivati da će ona glasati za njegovu smjenu.

Dragomir Vukoje, Tegeltijin čovjek

Dragomir Vukoje je sudija Suda BiH i njemu u februaru ove godine ističe mandat. Do sada je uvijek bio čovjek od povjerenja Milana Tegeltije, tako da je teško očekivati da bude za njegovu smjenu. Vukoje je bio protiv smjene Milana Tegeltije i prilikom afere “Potkivanje”.

Amila-Mimica Kunosić u VSTV-u predstavlja advokate iz Federacije BiH. Ona je, barem do sada, bila među “opozicionarima” u VSTV-u. Njen mandat ističe u januaru naredne godine i ponovo može biti izabrana VSTV. Stoga je za očekivati da će ona glasati za odluku o smjeni Milana Tegeltije.

Moniki Mijić u decembru ove godine ističe mandat, tako da će joj sjednica na kojoj će se razmatrati smjena Milana Tegeltije biti i posljednja sjednica kojoj će prisustvovati. Ona slovi za kadar HDZ-a BiH i vjerovatno će biti protiv smjene. Osim toga, Monika Mijić ima mnogo “nedorečenih” stvari kada je u pitanju njen pravosudni ispit, zbog čega je morala “odustati” od kandidature za sudiju Ustavnog suda FBiH.

Milan Tegeltija, dakle, sigurno može računati na glasove Dragomira Vukoje, Željke Radović, Jadranke Stanišič i Duške Bogojević. Ukoliko se uračuna i njegov glas, to znači da će biti sigurnih pet glasovsa protiv. Ključnu ulogu, stoga, će odigrati glasovi Monike Mijić i Berine Alihodžić. UKoliko jedna od njih bude protiv, Milan Tegeltija će ostati predsjednik VSTV-a.

Jučer, danas, sutra: Tegeltija u četvrtak priznao da je razgovor tačan, u petak tvrdi da je montaža

Dovoljno je samo pažljivo pročitati njegove izjave pa, potom, preslušati njegove (ne)plaćene tv nastupe i shvatit ćete ko je Milan Tegeltija. Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH u četvrtak je svim medijima potvrdio da je on sa Milijanom Buhom razgovarao o imenovanju njene sestre Sanje Čegar za sudiju u Banja Luci. Dan kasnije, u tradicionalnom “pranju” na Face TV-u, Milan Tegeltija tvrdi da je razgovor – montiran. Do pola intervjua njegov razgovor sa Milijanom Buhom je snimala OSA, a od pola OHR.

“To je visokosofisticirana montaža i smatram da ju je napravila OSA”, kazao je Tegeltija gostujući na Face TV-u.

Objasno je, ukratko, da su nepoznati eksperti mogli uzeti njegove rečenice iz više razgovora, te ih onda izvući iz konteksta i staviti u jednu cjelinu koja njemu ne ide u prilog.

“Poslušajte promjenu ambijenta okolo”, uputit će svog domaćina i njegovo gledateljstvo predsjednik VSTV-a.

Logično pitanje, naravno, nije uslijedilo. Novinari N1, dan prije gostovanja Milan Tegeltije na Face TV-u, pitali su predajednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća da li je on na snimku, te da li je razgovarao sa Milijanom Buhom o imenovanju njene sestre.

“Prije jedno godinu ili dvije dana. Što je sasvim normalno i da sam joj ja odgovorio da bi u toj situaciji to predstavljalo sukob interesa. Kao što se može vidjeti, ponavljam, nakon godinu ili dvije od tih tazgovora Sanja Čegar je još uvijek stručni saradnik na Okružnom sudu Banjaluka gdje je bila i kad su ti razgovori vođeni. Prema tome, u ovom slučaju je sve čisto kao suza”, naveo je Tegeltija za N1.

U četvrtak je, dakle, predsjednik VSTV-a tvrdio da je o imenovanju Sanje Čegar razgovarao sa članicom Vijeća Milijanom Buhom, da je razgovor vođen “prije godinu ili dvije dana”, te da je  u ovom razgovoru “sve čisto kao suza”. U petak je taj isti čovjek, sad na drugoj, domaćinski raspoloženoj televiziji, kazao da je “snimak montiran”.

“Sasvim sigurno je da ću ja ovdje podnijeti krivičnu prijavu i koliko god sam ovakve postupke pokušao spriječiti građani moraju shvatiti da se radi o brutalnom ataku OSA-e ili nekih njenih dijelova”, kazao je Tegeltija na početku intervjua.

Malo kasnije, u istom intervjuu, govoreći o saopćenju OHR-a kojim se traži njegova ostavka, Tegeltija optužuje Ured visokog predstavnika da su mu već presudili, te da snimak, bez provjere, smatraju autentičnim.

“Ako tvrde da je autentičan i originalan možda su ga oni i snimili pa to mogu tvrditi”, optužio je predsjednik VSTV-a OHR.

Ukratko, Milan Tegeltija je za 24 sata ustvrdio da je “vodio razgovor sa Milijanom Buhom o Sanji Čegar”, da je “razgovor montiran”, da je OSA snimala razgovor i, na kraju, da je OHR snimao razgovor. Mada je sve čisto kao suza.

“U nekom drugom sudu se puno lakše ulazi. Razmisli malo. Hoćeš li sad sebe da ugroziš? Je l’ me razumiješ? Vidi jednu stvar, ako Sanja konkuriše za Sud u Banja Luci gdje je konkurencija ogromna, svi će znati da je ona tvoja sestra, je li tako? I to će sasvim sigurno otići u medije. I šta će se, onda, desiti? Ti član Savjeta. Tražit će da daš ostavku. Kako to se bira tvoja sestra, ovo, ono. Ja ti govorim, brinem o tebi, prije svega. Jesi li ti uopće razmišljala o tome? (kad mi istekne mandat) Pa, kad ti istekne mandat nije problem, ali dok si u Savjetu mi je problem. Znači, ja brinem o svemu. Meni si prvo ti, meni si prvenstveno ti, znači da očuvam tvoju poziciju da se ne ugrozi, a Sanju ćemo rješavati. Je l’ me razumiješ? Ja prvo brinem da se tvoja pozicija ne ugrozi. Pa, naravno, sad sam ti rekao, ako prije toga, čak i u prvom mandatu, ako se otvori negdje pozicija, tipa Gradiška, Prijedor, pi…. materine, ovo, ono, šta je košta da bude tamo godinu dana i da je kasnije prebacimo ovamo. Ja sam Sanji rekao sve. Samo moramo biti pametni i taktično to odigrati”, govorio je predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Milan Tegeltija tokom telefonskog razgovora sa donedavnom članivom VSTV-a.

Nijednu rečenicu iz ovog razgovora n dan objavljivanja snimka Tegeltija nije negirao. Sada mu je jedna rečenica – sporna.

“Dakle, onaj koji je pravio tu montažu, to nije znao, a to znamo sasvim sigurno i ja i Milijana Buha i ja to njoj nikako ne bih mogao reći u kontekstu razgovora da se njena sestra imenuje u Gradišku, pa da mi nju prebacimo u Banju Luku. To se ne može izvesti”, objasnio je Tegeltija širokom gledateljstvu svoja ovlaštenja.

Da Tegeltija obmanjuje javcnost dokazuje i Zakon o VSTV-u. Članom 50 regulisano je pitanje “upućivanja u drugi sud uz pristanak sudije”.

Zakon o VSTV

“Sudije se mogu, uz njihov pristanak, uputiti da vrše dužnost sudije u drugi sud istog ili nižeg nivoa: ako u sudu u koji se sudija privremeno upućuje nema dovoljan broj sudija, ako je u sudu u kojem sudija redovno vrši dužnost sudije privremeno smanjen obim posla, radi pomoći u otklanjanju zaostalih neriješenih predmeta u sudu u koji se sudija privremeno upućuje ..”, navedeno je u Zakonu o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH.

Istim članom je predviđeno “sudija ne može biti privremeno uputićen u drugi sud više od dva puta uzastopno, osim ako je u međuvremenu vršio dužnost sudije u sudu u koji je imenovan u periodu od najmanje dvanaest (12) mjeseci.

Znači, Tegeltija tvrdi u svom intervjuu da, po zakonu, nije bilo moguće Sanju Čegar imenovati u Gradišku, pa je, nakon što se malo strpi, prebaciti u neki od sudova u Banja Luci. Podsjećamo, Milijani Buhi je rekao: “naravno, sad sam ti rekao, ako prije toga, čak i u prvom mandatu, ako se otvori negdje pozicija, tipa Gradiška, Prijedor, pi…. materine, ovo, ono, šta je košta da bude tamo godinu dana i da je kasnije prebacimo ovamo. Ja sam Sanji rekao sve. Samo moramo biti pametni i taktično to odigrati”.

Tegeltija, očito, nije odigrao taktično. Uveo je Milijanu Buhu “u šumu iz koje nema izlaza”, iako ju je prethodno upozorio da su “igre u VSTV-u na mnogo višem nivou” nego u Banja Luci gdje je “mogla završavati neke stvari samo jednim pozivom”.

Afera “Potkivanje 2”: Transparency Internationalu 2017. prijavljeno da će sestra Milijane Buhe nezakonito postati stručna saradnica

Sestra bivše članice VSTV-a Milijane Buhe, Sanja Čegar, na sumnjiv je način postala i stručna saradnica u Okružnom privrednom sudu u Banja Luci. Potvrđuje to i saopćenje Transparency Internationala u kojem je navedeno da su 2017. godine dobili prijavu da će sestra članice VSTV-a biti privilegovana na konkursu. Sanja Čegar je, podsjećamo, nakon što je postalan stručna saradnica izrazila želju da postane i sudija u Banja Luci, a o njeno imenovanje za sudiju su, kasnije, dogovarali predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija tadašnja članica VSTV-a Milijana Buha.

“TI BiH je krajem 2017. godine, prije nego što je lice koje se pominje u snimku imenovano na mjesto stručne saradnice u Okružnom privrednom sudu, primio prijavu da je konkurs farsa i da će ovo lice biti imenovano zbog svojih porodičnih veza sa članicom VSTS-a. Okružni privredni sud u Banjaluci je odbijao dostaviti informacije o konkursnoj proceduri, te ih je dostavio poslije više od dvije godine i dvije sudske presude u koristi TI BiH. Dokumentacija je pokazala da je izabrana kandidatkinja zaista bila najbolja na pismenom testiranju, ali se u prijavi, u kojoj je najavljeno njeno imenovanje, isticalo da je pismeno testiranje najveći koruptivni rizik. I da će to biti razlog što će mnogi protivkandidati odustati od procedure, kao što je i bio slučaj”, saopćili su iz Transparency International u Bosni i Hercegovini (TI BiH).

Udruženje za borbu protiv korupcije TI je, zbog skrivanja informacija o ovom konkursu, zatražilo pravdu na Okružnom sudu u Banja Luci čije su sudije presudile protiv Okružnog privrednog suda u Banja Luci u kojem je, kao stručna saradnica, primljena Sanja Čegar, sestra članice VSTV-a.

“Tužilac je, pozivajući se na Zakon o slobodi pristupa informacijama tražio od tuženog (Okružni privredni sud u Banja Luci) pristup informacijama koje nisu dostavljene, odnosno po kojima nije postupljeno, nakon čega je uputio novi zahtjev o kojem se tuženi oglasio, dopisom od 6.3.2018. godine. Nakon dopisa, tužilac izjavljuje žalbu, dana 4.4. 2018. godine, pa kako je od dana prijema žalbe protekao rok od 60 dana, a o žalbi nije odlučeno, upućen je zahtjev zahtjev za dostavljanjem odluke po žalbi”, navedeno je u obrazloženju presude kojom je uvažen tužbeni zahtjev Transparency Internationala podnesen protiv Okružnog privrednog suda u Banja Luci.

Pojednostavljeno, TI je, nakon prijave o namiještanju konkursa za Sanju Čegar, tražio od Okružnog privrednog suda informacije o konkursu, a ovi ih nisu htjeli dostaviti. Sanja Čegar je na osnovu tog konkursa postala stručna saradnica, a ubrzo je izrazila želju za napredovanjem u pravosuđu, pa je njena sestra, inače članica VSTV-a, zatražila pomoć od Milana Tegeltije.

Milan Tegeltija

“U nekom drugom sudu se puno lakše ulazi. Razmisli malo. Hoćeš li sad sebe da ugroziš? Je l’ me razumiješ? Vidi jednu stvar, ako Sanja konkuriše za Sud u Banja Luci gdje je konkurencija ogromna, svi će znati da je ona tvoja sestra, je li tako? I to će sasvim sigurno otići u medije. I šta će se, onda, desiti? Ti član Savjeta. Tražit će da daš ostavku. Kako to se bira tvoja sestra, ovo, ono. Ja ti govorim, brinem o tebi, prije svega. Jesi li ti uopće razmišljala o tome? (kad mi istekne mandat) Pa, kad ti istekne mandat nije problem, ali dok si u Savjetu mi je problem. Znači, ja brinem o svemu. Meni si prvo ti, meni si prvenstveno ti, znači da očuvam tvoju poziciju da se ne ugrozi, a Sanju ćemo rješavati. Je l’ me razumiješ? Ja prvo brinem da se tvoja pozicija ne ugrozi. Pa, naravno, sad sam ti rekao, ako prije toga, čak i u prvom mandatu, ako se otvori negdje pozicija, tipa Gradiška, Prijedor, pi…. materine, ovo, ono, šta je košta da bude tamo godinu dana i da je kasnije prebacimo ovamo. Ja sam Sanji rekao sve. Samo moramo biti pametni i taktično to odigrati”, govorio je predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Milan Tegeltija na snimku koji je Istrazi dostavljen iz Banja Luke, a čiju vjerodostojnost ne osporava ni sam Tegeltija.

 

Poslušajte kako Milan Tegeltija obećava imenovanja u pravosuđu: “Neka se prijavi za Gradišku i Prijedor, pa ćemo je kasnije prebaciti”

“Taktiku ćete prepustiti meni jer se vi u to ne razumijete”, kaže predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija na kraju telefonskog razgovora sa Milijanom Buhom, doskorašnjom članicom VSTV-a koja je insistirala da njena sestra Sanja Čagar bude imenovana za sudiju Osnovnog suda u Banja Luci.

“U nekom drugom sudu se puno lakše ulazi. Razmisli malo. Hoćeš li sad sebe da ugroziš? Je l’ me razumiješ? Vidi jednu stvar, ako Sanja konkuriše za Sud u Banja Luci gdje je konkurencija ogromna, svi će znati da je ona tvoja sestra, je li tako? I to će sasvim sigurno otići u medije. I šta će se, onda, desiti? Ti član Savjeta. Tražit će da daš ostavku. Kako to se bira tvoja sestra, ovo, ono. Ja ti govorim, brinem o tebi, prije svega. Jesi li ti uopće razmišljala o tome? (kad mi istekne mandat) Pa, kad ti istekne mandat nije problem, ali dok si u Savjetu mi je problem. Znači, ja brinem o svemu. Meni si prvo ti, meni si prvenstveno ti, znači da očuvam tvoju poziciju da se ne ugrozi, a Sanju ćemo rješavati. Je l’ me razumiješ? Ja prvo brinem da se tvoja pozicija ne ugrozi. Pa, naravno, sad sam ti rekao, ako prije toga, čak i u prvom mandatu, ako se otvori negdje pozicija, tipa Gradiška, Prijedor, pi…. materine, ovo, ono, šta je košta da bude tamo godinu dana i da je kasnije prebacimo ovamo. Ja sam Sanji rekao sve. Samo moramo biti pametni i taktično to odigrati”, govorio je predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Milan Tegeltija.

Milijana Buha

Snimak ovog razgovora na kojem se, uglavnom, čuje Milan Tegeltija dok razgovara na telefon redakciji Istrage dostavile su nepoznate osobe sa područja Banja Luke, a provjerama smo utvrdili da se radi o autentičnom materijalu. Povremeno se čuje i ženski glas s druge strane telefonske veze, ali je na osnovu konteksta priče potpuno jasno da predsjednik VSTV-a razgovara sa svojom kolegicom iz Vijeća Milijanom Buhom, čija sestra Sanja Čegar radi kao stručni saradnik u Okružnom privrednom sudu u Banja Luci.

Sestra Milijane Buhe stručna saradnica u Banja Luci

Milijana Buha postala je članica VSTV-a u oktobru 2016. godine, a izabrana je u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Iako je, na početku, smatrana kadrom SDS-a, ona vrlo brzo “mijenja” stranu te postaje jedna od najbitnijih saradnica predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije kojem pruža podršku prilikom donošenja svih bitnih odluka. Njena sestra Sanja Čegar je pravnica koja je trenutno stručna saradnica u Okružnom privrednom sudu u Banja Luci. Novinari Istrage jutros su pokušali stupiti s njom u kontakt, ali su nam rekli da trenutno ne radi. Upravo Milan Tegeltija u razgovoru sa njenom sestrom priznaje da je razgovarao sa Sanjom i da će njeno imenovanje biti završeno. Upravo su imenovanja na ovaj način jedan od glavnih problema bh. pravosuđa, o čemu je u svom Godišnjem izvještaju pisao i OSCE BiH.

Dodjeljivanje ključnih pozicija u pravosuđu kao „nagrada“, a ne na osnovu zasluga, šalje veoma snažnu poruku pojedinačnim sudijama i tužiocima koji još uvijek pokušavaju da se pridržavaju etičkih i profesionalnih standarda u BiH. Drugim riječima, čini se da za karijerno i lično napredovanje u bh. pravosuđu, veze mogu biti od većeg uticaja nego rezultati“, piše u Izvještaju OSCE-a koji je izazvao oštre reakcije predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije.

Slučaj “sestre Sanje” samo je jedan od nizu slučajeva u kojima je predsjednik VSTV-a trgovao uticajem. Prošle godine je, podsjećamo, bio glavni akter afere “Potkivanje”, ali je Komisija VSTV-a utvrdila da Milan Tegeltija ne može odgovarati, jer nije sudija. Međutim, u svojstvu sudije Tegeltija je od VSTV-a tražio saglasnost za arbitraže u nekoliko slučajeva u Republici Srpskoj.

 

Zemljo moja: Praznični vodič za početnike o funkcionisanju BiH

Često ćete čuti analitičare kako zbrajaju sve ministre u državi želeći na taj način da prikažu nefunkcionalnost Bosne i Hercegovine. Nerijetko ćete pročitati i naslove na portalima, čuti vijesti na radiju i na televiziji kako se bh. političari nisu dogovorili. Ali vrlo rijetko, skoro nikako, u javnom prostoru možete čuti i pročitati detaljno objašnjenje kako se donose odluke u institucijama u BiH i koji su to sve mehanizmi blokade. Istraga.ba će danas, na Dan državnosti, pokušati što slikovitije pojasniti svojim čitaocima na koji to način, po državnom i entitetskim ustavima i zakonima funkcionišu institucije.

Predsjedništvo BiH

Svi već znaju da BiH ima tri člana Predsjedništva, ali je malo onih koji znaju kako oni odlučuju. Ako Predsjedništvo, recimo, treba da imenuje nekog ambasadora, za tu odluku moraju glasati sva tri člana Predsjedništva. Tako Milorad Dodik, naprimjer, može blokirati imenovanje bilo kojeg ambasadora kojeg predlože Željko Komšić ili Šefik Džaferović. Dovoljno je da potegne pitanje vitalnog interesa i da ga u tome podrže dvije trećine zastupnika u Narodnoj skupštini Republike Srpske.  I sve će biti zaustavljeno. Željko Komšić, pak, teško može blokirati neku odluku, pozivajući se na vitalni entitetski interes. Njegov vitalni interes moralo bi podržati dvije trećine delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH, ali ta većina je uvijek pod kontrolom HDZ-a BiH. Ukoliko bi Šefik Džaferović htio da blokira neku odluku pozivajući se na vitalni nacionalni interes, morao bi dobiti podršku najmanje dvanaest od ukupno sedamnaest delegata u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH. Međutim, ako su dva člana Predsjedništva protiv neke odluke, vitalni interes uopće nije bitan. Način ovog funkcionisanja najbolje se može vidjeti u slučaju PISA testiranja učenika. Milorad Dodik je pokrenuo pitanje vitalnog interesa, dobio je dvotrećinsku podršku u Narodnoj skupštini Republike Srpske i sve je zaustavljeno. Koliko god za ovu odluku bili Komšić i Džaferović ona ne može biti donesena. Isto tako, ako Dodik insistira na donošenju neke odluke, a protiv nje su Džaferović i Komšić, ona ne može biti usvojena.

Vijeće ministara BiH 

Da bi bilo imenovano Vijeće ministara BiH za njega mora glasati natpolovična većina u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Vijeće čine predsjedavajući, dva zamjenika iz reda drugih konstitutivnih naroda i ministri. Ako Vijeće ministara BiH treba da imenuje, recimo, direktora Uprave za indirektno oporezivanje BiH, za tu odluku mora glasati više od pola ministara uz uslov da u toj većini budu predsjedavajući i dva zamjenika. Konkretno, da bi bio imenovan novi direktor UIO ili bilo koje druge  agencije na državnom nivou, za moraju glasati, prema trenutnom rasporedu, Zoran Tegeltija, Bisera Turković i Vjekoslav Bevanda. Bude li, naprimjer, Vjekoslav Bevanda protiv imenovanja direktora UIO, imenovanja neće biti. U tom slučaju na funkciji bi ostao stari direktor, bez obzira na to što je van mandata.

Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH 

Da bi neka odluka u Predstavničkom domu bila donesena, za nju mora glasati natpolovična većina prisutnih zastupnika, s tim da je nužna i entitetska većina. Ako za odluku ne bude glasalo najmanje pet zastupnika iz Republike Srpske, odluka neće biti donesena u prvom krugu glasanja. Uslijedilo bi, potom, usaglašavanje, nakon kojeg bi odluka ponovo bila stavljena na glasanje. Čak i da odluka bude donesena u Predstavničkom domu ona, osim u izuzetnim slučajevima, ne bi stupila na snagu, jer bi morala biti usvojena i u Domu naroda PS BiH.

Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH

Dom naroda BiH čini ukupno 15 delegata, iz svakog konstitutivnog naroda po njih pet. Odluka se donosi većinom glasova, s tim da i ona uključuje entitetsku većinu. Tako, recimo, da bi neka odluka bila donesena, za nju moraju glasati najmanje dva delegata iz Republike Srpske. Osim toga, ako na sjednici nisu prisutna tri delegata iz jednog kluba, onda nema kvoruma za održavanje sjednice. Dakle, ako na sjednicu, naprimjer, ne dođu tri delegata hrvatske nacionalnosti, sjednica ne može biti održana. A od izbora u Federaciji direktno ovisi izbor deset delegata u bošnjačkom i hrvatskom klubu Doma naroda BiH.

Predsjednik Federacije BiH

U ovom poglavlju se nećemo baviti potpredsjednicima FBiH, jer je način njihovog izbor identičan. A situacija sa predsjednikom FBiH je, ukratko, ovakva. Da bi neko uopće bio kandidat za predsjednika FBiH mora ga, prethodno, predložiti šest delegata iz Kluba naroda iz kojeg dolazi. U pitanju su delgati u Domu naroda FBiH. Pojednostavljeno, da bi neka osoba hrvatske nacionalnosti bila imenovana za predsjednika Federacije, moralo bi ga predložiti šest od ukupno 17 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH, nakon čega taj prijedlog ide na glasanje u Predstavnički dom FBiH, a potom i u Dom naroda FBiH koji ga potvrđuju većinom glasova. Tek kada bude potvrđen predsjednik FBiH (i potpredsjednici) može biti predložen mandatar za novi saziv Vlade FBiH. Predlaže ga, upravo, predsjednik FBiH. Znači, bez šest delegata u određenom klubu konstitutivnih naroda nema izbora predsjednika Federacije, a time i nove Vlade FBiH.

Dom naroda FBiH

Po Zakonu, Dom naroda FBiH bi trebalo činiti po 17 delegata iz reda konstitutivnih naroda (Srba, Bošnjaka i Hrvata), te delegati iz reda Ostalih. Svi delegati u Domu naroda prethodno moraju biti izabrani u kantonalne skupštine. Prema Ustavu FBiH, svaki kanton u Dom naroda delegira po jednog delegata iz reda sva tri konstitutivna naroda. S obzirom na to da u Federaciji ima deset kantona, preostali delegati se biraju na osnovu Uputstva Centralne izborne komisije. I upravo tu nastaje problem. Recimo, Tuzlanski, Sarajevski, Unsko-sanski, Bosansko-podrinjski i Zeničko-dobojski kanton mogu delegirati samo po jednog Hrvata, dok preostale Hrvate u Dom naroda FBiH delegiraju ostali kantoni u kojima vlada HDZ BiH. To znači da je HDZ-u do sada ostavljana mogućnost da iz kantonalnih skupština delegira najmanje 12 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. Ako oni imaju 12, onda svi drugi zajedno imaju pet. A najmanje šest delegata je potrebno da biste predložili predsjednika ili potpredsjednika FBiH. Osim toga, ako imate tri delegata u Domu naroda FBiH, to znači da možete imati i jednog delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Imate li ih 12, kao recimo HDZ BiH, to znači da na državnom nivou imate četiri od pet Hrvata u Klubu Hrvata Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. Dakle, ko kontroliše dvotrećinsku većinu u Klubu Bošnjaka ili Hrvata Doma naroda Federacije BiH apsolutni je vladar u državi.

Vlada Federacije BiH

Vladom FBiH upravlja premijer s tim da on ima i dva dopremijera iz dva druga konstitutivna naroda. No, Vlada FBiH donosi odluke   prostom većinom, bez etničkog glasanja. Ali premijer Federacije, recimo, ne može razriješiti nijednog od svojih ministara. Premijer može predložiti razrješenje, ali konačnu odluku o razrješenju donosi – predsjednik Federacije. Ako bi, recimo, Fadil Novalić želio razriješiti ministricu finansija Jelku Milićević, to ne bi mogao uraditi bez potpisa njenog stranačkog kolege Marinka Čavare.

Porezna politika

Po automatizmu, ministar finansija FBiH je član Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje BiH zajedno sa svojim kolegama ministrima finansija iz Vijeća ministara i Vlade Republike Srpske. Iako UO UIO ima šest članova, samo tri ministra finansija imaju pravo veta. To znači da nijedna odluka u UIO ne može biti donesena, a da za nju ne glasaju Jelka Miličević i Vjekoslav Bevanda. Nadalje, ukoliko UIO u nekoj firmi, prilikom kontrole, utvrdi nepravilnosti njihova rješenja postaju izvršna. Istodobno, ako Porezna uprava Federacije  u nekoj kompaniji nađe nepravilnosti u okviru svoje nadležnosti, njena rješenja nisu izvršna. Svi imaju pravo žalbe u ovom slučaju ministrici finansija Jelki Miličević.

Pravosuđe

Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH ima petnaest članova. Jednog člana VSTV-a biraju sve sudija Suda BiH, drugog člana biraju svi tužioci Tužilaštva BiH, trećeg pravosudni radnici Brčko distrikta, četvrtog svi kantonalni tužioci u Federaciji, petog sve općinske i kantonalne sudije iz Federacije, šestog sudije Vrhovnog suda FBiH, sedmog tužioci Tužilaštva FBiH, osmog advokati FBiH, devetog republički tužioci RS, desetog sudije osnovnih i okružnih sudova RS, jedanaestog sudije Vrhovnog suda RS, dvanaestog okružni tužioci RS, trinaestog advokati RS, četrnaetstog Vijeće ministara BiH i petnaestog Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Tih petnaest članova VSTV-a međusobno biraju predsjednika VSTV-a i to natpolovičnom većinom. Za njegovo razrješenje, pak, potrebna je dvotrećinska većina. Tih petnaest članova VSTV-a BiH bira i imenuje sve tužioce i sve sudije u cijeloj BiH. Sve imenovanja, od općinskih i osnovnih sudija do sudija Suda BiH i od kantonalnih i okružnih tužilaca do glavnog tužioca Tužilaštva BiH u rukama je VSTV-a kojim trenutno rukovodi Milan Tegeltija.

 

 

 

Novi pretresi u Nizozemskoj: Mirza Gačanin u zidovima svojih kuća skriva novac stečen krijumčarenjem kokaina?

Nizozemska policija ponovo je pretresla zgradu u Bredi čiji je vlasnik Mirza Gačanin, objavio je večeras tamošnji list Algemeen Dagblad. Pretres je izvršen na zahtjev belgijskog pravosuđa, a policija sumnja da se u zidovima kuće nalaze velike količine novca stečenog krijumčarenjem kokaina.

Branilac Mirze Gačanina Louis de Leon u utorak navečer je za AD rekao da ne zna ništa o tom pretresu, a list piše da će belgijske vlasti uskoro izaći sa detaljima o velikoj kriminalističkoj istrazi usmjerenoj protiv narko kartela koji kokain iz Južne Amerike krijumčari u Evropu.

Mirza Gačanin je, podsjećamo, uhapšen u maju ove godine nakon višemjesečne međunarodne istrage usmjerene protiv kartela “Tito i Dino” kojim rukovodi njegov bratić Edin Gačanin poznat po nadimku Tito. Kompletnu međunarodnu istragu koordinira američka Agencija za borbu protiv droge DEA, a prema dokumentima nizozemskog pravosuđa ovaj karetel se dovodi u vezu sa najmanje 16 tona kokaina zaplijenjenog širom svijeta. Istraga.ba u posjedu je novih dokumenata o ovom kartelu koji je je duboko povezan sa italijanskom mafijom Cammora. Vođa kartela posljednjih godina živi u Dubaiju odakle rukovodi međunarodnim krijumčarenjem kokaina iz Perua.

Ovo je shema peruanske policije sačinjena nakon zapljene dvije tone kokaina u Peruu. Osoba označena kao Raul je, zapravo, Sarajlija David Cufaj, a u presudi suda u Limi piše da je Cufaj prevozio kokain za osobu kodnog imena – “Tito”. Označen je kao organizator poslova osuđenog Cufaja i kao kupac droge u velikim količinama.

Edin Gačanin porijeklom je iz Sarajeva, a posljednji put je u glavnom gradu BiH boravio u septembru 2016. godine kada mu je domaćin bio biznismen Gordan Memija. Tada su ga čuvali pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije kojom rukovodi Mustafa Selmanović.

Edin Gačanin Tito

U znak zahvale što su ga čuvali, Gačanin je donirao uniforme Specijalnoj jedinici FUP-a, a jednu je zadužio i federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara.

Edinov stric Mirza Gačanin, čiji su objekti u ponedjeljak ponovo pretreseni u Bredi, povezan je sa brojnim biznismenima u Sarajevu. Više od dva miliona maraka oprao je preko pozajmica koje je dobio od Dževada i Jasmine Halilović, vlasnika firme Tranzit Export Sarajevo. Dio novca, oko milion maraka, oprao je i preko kupovine zemljišta u naselju Buljakovo u Sarajevu, Njegov zastupnik bio je bivši vijećnik u Općinskom vijeću Novi Grad Hasan Hodžić. Istraga.ba, u saradnji sa kolegama iz Nizozemske i Perua priprema veliki dosje o ovom kartelu koji slovi za jedan od najmoćnijih kartela na svijetu i čiji poslovi vrijede više milijardi eura. Kartel Tito i Dino povezan je sa italijanskom mafijom, potom poznatim kriminalcima iz Sjeverne Irske, ali i Čileancima, Peruancima i Marokancima koje je predvodio Riduan Taghi koji je također uhapšen u Dubaiju. Također ćemo obraditi i njihove saradnike u Sarajevu koji se, uglavnom, bave ulaganjem u nekretnine ili iznajmljuju stanove čiji su stvarni vlasnici članovi kartela Tito i Dino.

 

 

O izvještaju OSCE-a i šefu VSTV-a: Kad Milan tvita, a Tegeltija sudi

Milan Tegeltija dijelom je u pravu. Misija OSCE-a u BiH izašla je izvan diplomatskih okvira objavljujući svoj posljednji Izvještaj o odgovoru pravosuđa na korupciju u BiH. A da je samo imao hrabrosti da doda još jednu rečenicu, bio bi čovjek vrijedan poštovanja.

„Podnosim ostavku”.

To je ona rečenica koja nedostaje u seriji twittova predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije objavljenih nakon publiciranja OSCE-ovog izvještaja. Jer nije problem ove države u tome što je OSCE, komentarišući pojedinačne predmete domaćeg pravosuđa, izašao izvan diplomatskih normi. Pravi problem je što je u navedenom izvještaju sve tačno. Tačno, ali ne i istinito. Prava istina je barem deset puta gora. E, sad možete samo zamisliti u kakvom je stanju bh. pravosuđe kada je i vječno „umotani“ OSCE morao izaći izvan diplomatskih okvira kako bi, barem dijelom, objasnio široj javnosti ko nas i kako optužuje i ko nam i kako sudi.

„Veze mogu biti od većeg uticaja nego rezultati“, „odluka predstavlja nečuveni napad na sudsku odgovornost“ samo su neke od sintagmi korištenih u izvještaju Misije OSCE-a  koji pokazuje „sumornu sliku o trenutnoj situaciji u kojoj se nalazi VSTV“.

Da je Milan Tegeltija čovjek kojem je stalo da neko bude u okvirima svog mandata, davno bi prekinuo svoj „sumorni“ mandat. Igrom slučaja, Izvještaj OSCE-a objavljen je na drugu godišnjicu Tegeltijinog susreta sa Nerminom Aleševićem u banjalučkom Boriku kada je nastao čuveni snimak, svjetskoj javnosti poznat kao „Potkivanje“. Da ne bih trošio prostor i vrijeme na podsjećanje na ovaj slučaj korupcije, reći ću samo jedno – snimatelj čuvenog događaja Nermin Alešević ima status osumnjičenog, a trgovac uticajem u twittu i djelu Milana Tegeltije postao je – svjedok. Sumorna slika, objasnit će OSCE posljednice slučaja „Potkivanje“. Redom su autori ovog Izvještaja navodili konkretne primjere koji uzrokuju loše stanje u pravosuđu, navodili su nelogična postupanja, isticali pritiske na medije, zbrajali optužnice i presude, mjesece i godine koji su proticali u neradu pravosuđa i, na kraju, došli do suštine problema – do imenovanja.

„Čini se da za karijerno i lično napredovanje u bh. pravosuđu veze mogu biti od većeg uticaja nego rezultati“, napisao je OSCE.

To je, dakle, uzrok svih problema u bh. pravosuđu. Jer ako se, recimo, sviđate Milanu Tegeltiji možete sa jedanaestog skočiti do drugog mjesta na listi najuspješnijih kandidata i tako postati sudija Suda BiH sa ambicijom da budete naredi član VSTV-a. Ko ne vjeruje, neka pita VSTV kako je imenovan Tegeltijin drug Amir Kapetanović. Ako ste sa Tegeltijom radili „arbitraže“, onda vaša supruga može postati članica VSTV-a. Ako ste Tegeltiju oslobodili svake vrste disciplinske odgovornosti, onda sebi možete priuštiti, naprimjer, i ovo: Prvo postanete glavni tužilac u Doboju pa Vas okružni tužioci iz RS-a izaberu za člana VSTV-a. Kada Vam istekne mandat glavnog tužioca, podnesete ostavku u VSTV-u kako biste ponovo mogli biti imenovani na rukovodnu poziciju u Okružnom tužilaštvu u Doboju. Nakon što obnovite mandat glavnog tužioca u Doboju, opet Vas svi okružni tužioci izaberu za člana VSTV-a, jer je to mjesto bilo upražnjeno dok nije okončana proceduru izbora glavnog tužioca u Doboju. Za one koji ne vjeruju – pratite slučaj Željke Radović.

To je, ukratko, „sumorna slika“ bh. pravosuđa uzrokovana kadrovskom politikom i kriterijima koje propisuje Milan Tegeltija. Bezbroj je ovakvih primjera u kojima je glavni akter bio „twitteraš“ iz VSTV-a.  OSCE, možda, jeste izašao iz okvira dioplomatije, ali Milan Tegeltija je već odavno izvan okvira zakona.

(Oslobođenje)

Kolumna Vildane Selimbegović: Nije sve u Bogiću, puno je i do Mustafe

Glasački listići se još prebrojavaju, no ako izuzmemo Ilijaš i Srebrenicu, sve je manje-više poznato. U Ilijašu je već danima mrtva trka, kandidati SDA i Naroda i pravde su toliko blizu da se moraju čekati i listići iz dijaspore i mobilni timovi, a Srebrenica je – kako zbog dijaspore, tako i onih koji glasaju u odsustvu – uobičajeno posljednja s rezultatima, s tim da je pred Centralnom izbornom komisijom BiH težak zadatak s obzirom na to da je Inicijativa Moja adresa: Srebrenica već uložila prigovor, na osnovu koga je i otvorena istraga zbog glasača s nevažećim dokumentima, a ostaje otvoreno pitanje listića koji su trebali puno ranije stići do prijavljenih birača s mjestima boravka razasutim diljem planete.

Jasne poruke

Kako god, na pobjednika u Srebrenici ćemo sigurno još sačekati, a od rezultata u Ilijašu zavisi težina poraza SDA u Sarajevu, koja je ne samo sigurno izgubila načelnička mjesta u Centru, Novom Sarajevu i na Ilidži već će biti ubjedljiva manjina i u općinskim vijećima. Izjava lidera SDA Bakira Izetbegovića – Izgubili smo Sarajevo, dobili smo BiH – tek je relativno tačna, iako nema sumnje da je SDA i samu sebe iznenadila osvajanjem načelničkog mjesta u Banovićima: sa do sada izvjesnih 26 načelničkih pozicija, SDA je druga partija u BiH, SNSD Milorada Dodika je upečatljivi pobjednik lokalnih izbora jer je što sam, što s koalicionim partnerima osvojio 41 načelničko mjesto u Republici Srpskoj i tri u Federaciji, a i tamo gdje nisu pobjednici, SNSD ima vijećničke većine, pa će nesumnjivo biti faktor utjecaja. Naravno, ovi i Dodikovi podaci se ne podudaraju, naprosto zato jer sada aktualni predsjedatelj Predsjedništva BiH već računa s pobjedom Mladena Grujičića u Srebrenici, što zapravo i govori koje su to općine vrednije od ostalih, pa baš zato valja naglasiti i značaj osvajanja gradonačelničkog mjesta u Banjoj Luci, gdje je Draško Stanivuković ne samo pobijedio na izborima SNSD-ovog kandidata Igora Radojičića već tom pobjedom toliko naljutio lidera SNSD-a da je odmah preuzeo upravljanje gradskim odborom svoje partije. Uprkos, dakle, činjenici da je SNSD potvrdio svoju dominaciju RS-om i na ovim izborima, simbolički gubitak Banje Luke jednako je važna poruka kao i poraz SDA u Sarajevu: birači su tradicionalno vladajućim partijama poslali jasne poruke – žele promjene! HDZBiH je i dalje treća partija po snazi u lokalnim zajednicama naše zemlje, s 20 načelničkih pozicija (u Tomislav-Gradu je džaba krečio HDZ-ov ministar dolaskom iz Zagreba, Prozor/Rama također nije pala) i, naravno, ozbiljnim brojem vijećnika i tamo gdje su izgubili. Kampanja u Mostaru je tek počela, ali je sama činjenica da će birači izaći da glasaju i dalje najvažnija. Nakon 12 godina blokade Mostarci su – prilikom da se izjasne na izborima – pobjednici.

Sarajlije su također – pokazala je to protekla sedmica – u potpunom slavljeničkom raspoloženju. S razlogom: Srđan Mandić, kandidat Naše stranke, novi je načelnik Općine Centar, Hasan Tanović, nezavisni kandidat Naroda i pravde, pobijedio je Nedžada Koldžu, a Nermin Muzur, kandidat NiP-a, osvojio je dugogodišnje uporište SDA, Ilidžu. I bez rezultata u Ilijašu, jasno je da je NiP Elmedina Dine Konakovića sarajevski pobjednik, jer to svjedoče i brojke i osvojene pozicije, kao što je također jasno da su na krilima NiP-a profitirali i Naša stranka i SDPBiH s obzirom na to da su ove dvije članice Četvorke ubilježile pad glasova. Nezavisna lista Ibrahima Hadžibajrića je ostvarila očekivani rezultat u Starom Gradu, ali i napredovala. Kad se sve zbroji, Četvorka ima mandat da suvereno vlada u četiri sarajevske općine, bez SDA koju je uspjela plebiscitarno potisnuti. Načelnici sarajevskih općina iz redova ove stranke platili su ceh jer se na izborima glasači nisu izjašnjavali o njima, već su što zaokruživanjem NiP-a, što ostankom kod kuće iznijeli svoj stav o SDA: to je naročito vidljivo iz podataka o izlaznosti koja, kad je manja, kakav je slučaj zabilježen kod nas, pogoduje tradicionalno vladajućim, odnosno strankama desno od centra. Cijenu male izlaznosti su baš zato platili i NS i SDP, no ispostavilo se da je Konakovićev NiP uspio mobilizirati dovoljno mladih glasača koji su bukvalno u Sarajevu odlučili izbore. Istina je da je SDA svojom uljuljkanošću pomogla, no mnogo više su je njezini glasači kaznili i to se zapravo najbolje vidi na primjeru Općine Novi Grad u kojoj je SDA (jedva) uspjela zadržati Semira Efendića, načelnika koji je dobar dio svoje kampanje i vodio distancirajući se od svoje matične partije. Što ne samo da mu nije pomoglo da ponovi ne tako davni impozantni rezultat s općih izbora već je danas ogledni primjerak pada stranke koja je i u Novom Gradu poražena u njegovom centralnom dijelu, ali su Efendiću pobjedu donijeli rubni krajevi u kojima ranije nisu ni postojale druge partije osim SDA. Pri čemu nije nimalo nevažna uloga SBB-a, čija je kandidatkinja Sanela Prašović-Gadžo odnijela – nazovimo ga – pobjednički paket, jer je pitanje za koga bi se njezini glasači opredijelili – za SDA ili NiP. Koliko NiP atakuje na glasačko tijelo SDA, dokazuje najbolje ilidžanski primjer, gdje je Muzur skoro trostruko nadmašio Fikreta Prevljaka u glasovima, ali i Tanovićeva pobjeda nad Koldžom, koji je uspješno vladao Novim Sarajevom još od vremena Željka Komšića. SDA je u Centru izborom Nedžada Ajnadžića prije četiri godine napravila incident, jer je ova općina zapravo bila (i ostala) utočište ljevice. Mandićeva pobjeda – koliko god velika bila, a nesumnjivo jeste – pokazuje zapravo dubinu poraza SDP-a BiH, koja se ovih dana – opet na krilima Četvorke – nastoji kompenzirati gradonačelničkim mjestom i kandidaturom Bogića Bogićevića.
Bogićević je – na simboličkoj ravni – idealan kandidat. Nekadašnji član Predsjedništva SFRJ, onaj koji je izrekao historijsko ne, nekada je bio i obećavajući kandidat za lidera SDP-a BiH, no efikasnom akcijom tadašnjeg vlasnika partije je potisnut u drugi plan i otada je sudjelovao tek u antifašističkim akcijama. Bogićevićev povratak na političku scenu, slušamo to posljednjih dana, velika je akvizicija multietničnosti Sarajeva. To je i razlog što su neke moje puno poznatije kolege pobjedonosno priupitale Draška Stanivukovića, a potom i Milorada Dodika kad će u Banjoj Luci Bošnjak biti gradonačelnik. Zamka u koju Sarajevo, kao glavni grad BiH, nema pravo upadati: i Mandić i Bogićević nisu isključivo Srbi, već stanovnici ovog grada sa svojim karijerama koji su se pronašli u odgovarajućim političkim partijama, no upravo zbog njih je neumjesno mahati njihovom nacionalnošću kao jedinom odrednicom. Neuporedivost se krije i u činjenici što se gradonačelnik Banje Luke bira direktno, a u Sarajevu u Gradskom vijeću: pitanje je, dakle, da li bi Bogićević ikada pristao izaći na direktne izbore da je drugačije, a ako ćemo pravo, čista je sarajevocentričnost upoređivati jednu ovdašnju općinu s Banjom Lukom. Hoću, zapravo, reći da ovakve uporedbe koliko god prijaju ušima Sarajlija, nisu realne i ne pomažu cilju ka kojem bi stranački pluralizam trebao težiti – boljoj, jednakijoj i jačoj Bosni i Hercegovini, zemlji koja suvereno gazi svojim euroatlantskim putem.

Slijedi pravi ispit

Prije sedam dana na ovom sam mjestu pisala o šansi koja je propuštena da i BiH kao i većina zemalja ima izbore jednom u četiri godine. SDA je zagovarala tu ideju, pa se povukla, a vjerujem da je danas sretna zbog toga. Ima šansu da u novo osvajanje Sarajeva krene na općim izborima na kojima će se birati vlast i u kantonima. U ovom času Četvorka se sprema da preuzme Sarajevski kanton i sad zapravo izlazi na pravi ispit. Dobiće priliku da se odgovorno dohvati vlasti, SDA joj više ne može smetati i sad je do nje, da pokaže koliko zaista vrijedi taj mix liberala, ljevice i NiP-a (Konaković: Mi smo desno od centra) i da ojača na cijelom prostoru zemlje. Preduvjet za taj iskorak je opet Sarajevo u kome Bogićević i kad bude izabran, ne može biti alibi za konsenzus da se ime Mustafe Busuladžića čuva po svaku cijenu na tabli škole: ne samo zato što je riječ o prononsiranom fašisti i antisemitu već i zato što – na simboličkoj ravni – ostavljanje Busuladžića u ladici pod izgovorom da ima prečih stvari prijeti da NS i SDP već na sljedećim izborima budu kažnjeni. Jer ne treba zaboraviti da su u ovoj – odlazećoj Vladi KS-a – SDA, DF i SBB imali Marija Nenadića, prvog premijera nebošnjaka. I još zbog nečega: tek s prepoznatljivom ljevicom unutar Četvorke, s njezinim jačanjem, rastu šanse da jednog dana ne bude važno koje je nacionalnosti gradonačelnik Sarajeva, Banje Luke, Mostara, Tuzle ili Prijedora.

(Oslobodjenje.ba)

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...