Glavni tužilac Tužilaštva BiH Milanko Kajganić nije želio dati nalog za hapšenje Petka Panića i Vinka Radovića koji se sumnjiče za zločin protiv čovječnosti po Krivičnom zakonu BiH, već da im se uruči poziv da se jave Tužilaštvu BiH kao osumnjičeni za zločine nad Bošnjacima u Zvorniku, saznaje Patria.
No, ono što je postalo skoro pa matrica je da su dvojica osumnjičenih nakon zaprimljenih poziva dala se u bijeg. S obzirom na sumnje da će se to dogoditi, oni su uhapšeni po nalogu tužioca Tužilaštva BiH na području GP Zvornik i GP Karakaj, gdje su ih pripadnici SIPA-e preuzeli od Granične policije BiH.
No, iako je Tužilaštvo BiH zatražilo pritvor zbog opasnosti od bjekstva osumnjičenih i opasnosti da bi boravkom na slobodi mogli ometati istragu, prikrivati dokaze i vršiti utjecaj na svjedoke ili saučesnike, Sud BiH odredio im je kućni pritvor!
Osumnjičeni Radović sumnjiči se da je kao predstavnik nekadašnjih civilnih i vojnih vlasti u Zvorniku, a osumnjičeni Panić kao zamjenik komandira policije u Zvorniku, u proljeće 1992. godine, sudjelovali u sistematskom progonu više hiljada civila bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Đulići, Klisa i okolnih mjesta, kao i nezakonitom razdvajanju, zlostavljanju i zatvaranju oko 700 muškaraca i dječaka u dobi između 16-70 godina, prilikom kojih su počinjena i ubistva nekoliko osoba, a koji su nezakonito zatvoreni u Tehničko-školski centar u Karakaju. Prilikom progona stanovništva vršeno je pljačkanje civila, otimanje novca i dragocjenosti, otimanje traktora, vozila i drugih dobara, nakon čega je preostalo stanovništvo upućeno na teritoriju pod kontrolom Armije RBiH u Kalesiji.
Od 700 ubijenih osoba za oko 250 žrtava se još uvijek traga. Razmjere tog zločina su šokantne. U sali u Karakaju početkom juna 1992. godine čuvari su palili grijanje kako bi mučili zarobljene Bošnjake. Zbog ovakve prakse Tužilaštva BiH da se osumnjičenim šalju pozivi, jedan od osumnjičenih za ratne zločine u Zvorniku bukvalno je nestao i ne može mu se ući u trag. Istragom je obuhvaćeno oko 20 lica, a zbog poziva koji se šalju jedni druge upozoravaju na akcije Tužilaštva BiH.
Iako je riječ o složenom predmetu gdje je jasna uloga dvojice osumnjičenih, Kajganić je odbio parafirati nalog za hapšenje. Prema saznanjima Patrije Kajganić se pita šta će reći “boračke organizacije iz Rs”.
Ovi predmeti su godinama u ladicama jer su tzv. složeni predmeti sa više osumnjičenih. Ove predmete prate i iz Haškog tribunala. Prema uputi VSTV-a, ovi predmeti imaju prioritet jer je riječ o masovnim zločinima. No, neki tužioci su zbog ispunjavanja norme radili jednostavnije predmete sa jednim optuženim dok su ovakvi predmeti stajali.
Zbog protoka vremena i svjedoci i optuženi stare i umiru pa je vrijeme odlučujući faktor. Prema informacijama Patrije, ratni zločini više nisu prioritet Tužilaštva BiH, već organizirani kriminal i Sky predmeti. Za predmete genocida raspoređena su samo dva tužioca, a desetine su još osumnjičenih.
Zbog uhapšenih u Sky predmetima, smanjen je kapacitet pritvorskih jedinica, pa se i to uzima kao razlog zašto se osumnjičenim za ratne zločine određuje kućni pritvor ili mjere zabrane. Na taj način se osumnjičenim omogućava planiranje bijega, a već smo imali takvih primjera.
Kada je riječ o hapšenju sedam osumnjičenih za genocid u Srebrenici, Kajganić nije imao izbora jer je opšti stav Odjela za ratne zločine da se za ovo krivično djelo ne šalju pozivi.
SIPA je uhapsila sedam osoba, ali o ovoj akciji iz Tužilaštva BiH nije saopćena niti jedna jedina riječ. Čak je i ročište za pritvor razdvojeno u odnosu na jednog osumnjičenog te je Sretenu Miloševiću održano ročište u petak dok je za ostalih šest danas. Milošević ima i državljanstvo BiH i Srbije, a živi u Srbiji i radi u BiH. Riječ je o sedam nekadašnjih zapovjednika i pripadnika Zvorničke brigade Vojske Republike srpske (VRs). Uhapšeni se dovode u vezu sa strijeljanjem i ubistvom oko 800 žrtava bošnjačke nacionalnosti na lokalitetu Orahovac, a nakon pada Zaštićene zone Srebrenica.
Prema informacijama kojima raspolaže Patria oko 50 osumnjičenih za genocid i druge zločine u Srebrenici je nedostupno bh. pravosuđu. Najveći broj ih je u Srbiji kao što je slučaj sa optuženikom za genocid Milomirom Savčićem. Na sastanku na kojem se govorilo o hapšenju Savčića prisustvovao je tadašnji tužilac Kajganić. Sa Savčićevim advokatom Miodragom Stojanovićem komunicirao je Milorad Kojić, tadašnji direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske kojeg je upozorio da se sprema hapšenje Savčića. Kojić je kazao da su ga na to upozorili “naši ljudi odozdo”. Na tom sastanku, kako je pisala Istraga, Kajganić je rekao: “Gordana će imati problema ako Savčić bude uhapšen. Ne treba nam spektakl i pretresi”, kazao je Milanko Kajganić na tom sastanku misleći na tadašnju glavnu tužiteljicu Gordanu Tadić- Inače, Kajganić je u Tužilaštvo BiH došao bez ijedne podignute optužnice. Riječ je o čovjeku koji nije radio kao tužilac niti je ikada podigao optužnicu prije dolaska u Tužilaštvo BiH. U MUP Rs je bio zaposlen od 1994. do 2006. godine, a zatim je prešao u Specijalno tužilaštvo u Banja Luci gdje je radio kao tužilački istražilac. U zvaničnoj biografiji koja se još uvijek može naći na internetu jasno je navedeno da je radio kao tužilački istražilac, dok je u biografiji koja je trenutno postavljena na stranici Tužilaštva BiH samo navedeno da je radio u Specijalnom tužilaštvu.
Početkom avgusta 2021. Savčić je pobjegao nakon što je Sud BiH odlučio da mu odredi pritvor zbog kršenja mjera zabrane. No, on je odšetao iz Suda BiH, a nekoliko sati kasnije Sudska policija ga nije zatekla na adresi. Savčić je već uveliko bio u Srbiji.
„Ne postoji evidencija da je film snimljen“ – oznaka je koja stoji pored brojnih projekata koji su od 2002. godine do danas sufinansirani novcem iz Fonda za kinematografiju koji djeluje na nivou Federacije BiH.
Pitanje fantomskih filmova u koje je Fond za kinematografiju uložio stotine hiljada maraka budžetskog novca, a koji nikada nisu snimljeni, već godinama je tema koja se periodično provlači u javnosti i medijima. Još 2018. godine tadašnja federalna ministrica kulture i sporta Zora Dujmović izjavila je da će Ministarstvo zatražiti od Fonda očitovanje o tome gdje je završilo više od milion maraka novca poreskih obveznika koji su isplaćeni producentskoj kući Refresh za njihove projekte koji nisu realizirani.
„Nakon što dobijemo njihov izvještaj, vidjet ćemo šta dalje poduzeti“, rekla je tada ministrica Dujmović.
Šest godina kasnije – situacija nepromijenjena. Aktuelni predsjednik Upravnog odbora Fonda za kinematografiju Antonio Beus slikovito konstatuje da je taj novac „popapala debela maca“, a dio članova Udruženja rediteljica i reditelja BiH od Vlade Federacije zahtijeva Beusovu smjenu.
“Molimo vas da u što hitnijem roku postavite novi Upravni odbor i novog predsjednika/cu koji će raditi u interesu unapređenja bh. kinematografije“, poručili su u septembru ove godine reditelji/ce Aida Begić, Sabrina Begović, Alen Drljević, Nenad Dizdarević, Nermin Hamzagić, Zdenko Jurilj, Nedim Karalić, Faruk Lončarević, Tanja Miletić Oručević, Alen Šimić, Danis Tanović, Ines Tanović i Srđan Vuletić.
Slobodna Bosnau posjedu je kompletnog pregleda projekata koje je Fondacija sufinansirala u periodu 2002-2022. godina. Prema ovoj evidenciji, radi se o najmanje 2.150.000 KM dodijeljenog budžetskog novca za filmove koji nisu snimljeni.
Ovdje ćemo navesti samo neke od tih projekata:
„U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce“ , produkcija Forum – 80.000 KM (2002)
„Usamljenost“, produkcija Porta – 200.000 KM (2006)
„Krasta“, Refresh produkcija – 150.000 KM i 67.000 KM (2009., 2011.)
„Zehra i fortuna“, Refresh produkcija – 500.000 KM, 150.000 KM i 102.656 KM (2010., 2011. i 2012.)
„Christkind“, Deblokada – 480.240 KM (2019)
„Ja sam pas i zovem se Salvatore“, produkcija Marletti (animirani) – 30.000, 120.000, 100.000 KM (2007., 2008. i 2009.)
„Povratak kući“ (dokumentarni), Global Adria Sarajevo, 25.000 KM (2008)
“Tuđa krv”, Refresh produkcija – 150 000 KM (2010)
Prema riječima Antonija Beusa, aktuelna uprava Fonda uspjela je dio ovog novca vratiti i kroz novi konkurs rasporediti za nove projekte. Beus kaže da je na početku rada Fondacije bilo projekata koji su dobili određen dio novca i nisu realizirani jer su producentske kuće koje su stajale iza njih u međuvremenu propale. Dio novca vratili su sami autori, odnosno producenti – recimo, Pjer Žalica za projekat “Zehra i fortuna” i Jasmila Žbanić za projekat “Christkind”. No, na naše pitanje o kolikim iznosima se tačno radi, Beus nije mogao odgovoriti.
– Za projekat “Christkind” Deblokada je od dodijeljenih blizu 500.000 KM zadržala cca 98.000 KM kao troškove predprodukcije. Dio filmova iz perioda proje korone smo dodatno pomogli. Filmovi su završeni i većina je imala i premijeru. Trenutno, samo dva projekta su u postprodukciji. To su „Paviljon“ Dine Mustafića i „Božiji gnjev“ Kristijana Milića – navodi Beus.
Antonio Beus ne krije ogorčenje odnosom poznatih bh. rediteljskih imena prema blagajni Fonda za kinematografiju. Posprdno ih naziva “FGR” (skraćenica za “fina gradska raja”) i kaže da su perfidnost poslovanja i manipulacije prošlim sazivom UO Fondacije doveli do savršenstva.
– FGR, okupljena oko Akademije scenskih umjetnosti, kroz medijske spinove su uvijek reketarili aktualnu politiku i resorne ministre isključivo štiteći svoje interese. Svi njihovi kapitalni projekti su propast – da počnemo od nove zgrade ASU, pa nesretnih studenata koji nikada nisu u prigodi da snime svoj debitantski film, zataškavanja seksualnih uznemiravanja studenata od strane profesora, neadekvatne stručne spreme profesora, itd. Ali su uvijek brižljivo njegovali imidž “moralnih vertikala društva” – govori Beus.
Kaže da je za Žalicu, Jasmilu Žbanić, Danisa Tanovića i ostale on “papak iz Kiseljaka” kojeg treba što prije ukloniti iz filmske zajednice jer je dirnuo u osinje gnijezdo, odnosno zatražio da se polože računi gdje je tačno utrošen taj silni novac. Beusa u njegovim namjerama podržava sarajevski reditelj Ahmed Imamović, koji je među prvima javno progovorio o zloupotrebama budžetskog novca.
– Pare su date, filmovi nikad nisu snimljeni. Pare su date, računi priloženi, filmova nema. Nijedan ministar ništa nije poduzeo da se vidi gdje su te pare.Imate krug ljudi, FGR. Žalica se žalio na stara vremena kako je funkcionisalo. Znate kako je funkcionisalo? Imali su svoju firmu, prvi članovi UO Fondacije za kinematografiju bili su Kenović i Vuletić, a prve pare su dali sami sebi.Zehra i fortuna 902.000 KM, ostali filmovi po 200.000, šta je radilo Tužilaštvo? – pita Imamović.
Međutim, od Beusovih izjava ogradile su se druge dvije članice Upravnog odbora Fonda, Emina Ganić i Mirna Milanović-Lalić.
– Gospodin Beus, pozivajući se na svoju ulogu v.d. predsjedavajućeg, dijeli isključivo lična mišljenja bazirana na svom dugogodišnjem radu unutar Fonda, dok kao kolektivno tijelo UO Fondacije trenutno revidira taj rad gdje su mnogobrojne zabilježene nepravilnosti validirane i putem izvještaja, upućene resornom ministarstvu, Vladi Federacije BiH te uredu kantonalnog tužioca. Naše je uvjerenje da će imenovanjem novog UO Fondacije njen budući rad implementirati politiku transparentnosti, fiskalne odgovornosti te služiti cilju zbog kojeg je uspostavljen Fond – da pruža podršku i poticaj razvoju bh. filmske industrije, a ne servisira lične interese niti promoviše lične stavove bilo kojeg individualnog člana UO – navode Ganić i Milanović-Lalić.
Kad smo već kod fiskalne odgovornosti, u tabeli sufinansiranih projekata Fondacije u koju smo imali uvid, pored desetina projekata uz komentar o utrošku sredstava piše: “Opravdano, možda je naziv filma promijenjen”. Neki od tih projekata jesu snimljeni i radni naziv im je promijenjen. No, neki nisu nikada ugledali svjetlo dana. I opet, radi se o stotinama hiljada maraka iz budžeta Fondacije. Potpuno je nevjerovatno da umjesto tačne evidencije ishoda ovih projekata pored njih stoji riječ “možda” – možda jesu, a možda i nisu realizirani, to niko izgleda ne zna reći sa sigurnošću. Jedino što je sigurno je da nijedan od tih filmova nije deponovan u Kinoteku BiH. A prema potpisanom sporazumu sa Kinotekom iz 2020. godine, oni koji nisu dostavili svoje filmove u Kinoteku ne mogu aplicirati na konkurse Fondacije za nove projekte.
Jedan od većih skandala kada je u pitanju raspodjela budžeta iz Fonda za kinematografiju vezan je za nabavku opreme za digitalizaciju bh. kinematografije za Filmski Centar Sarajevo. Fondacija je ovaj projekat podržala sa oko 130.000 KM, no naknadno se ispostavilo da je Filmski centar za istu namjenu dobio novac od Američke ambasade.
– Ovo je dio utrošenog novca, koji je kasnije vraćen Fondaciji. Naime, ispostavilo se da je direktorica Filmskog centra Sarajevo Ines Tanović od Ambasade SAD-a dobila za istu namjenu više od pola miliona maraka, pa je onda i nama i njima istim računom pravdala nabavljenu opremu. To je skandal posebne kategorije koji trenutno istražuje Tužiteljstvo FBiH – kaže Antonio Beus.
Petočlano vijeće sudija Evropskog suda za ljudska prava prihvatilo je zahtjev bh. agentica i predsjedavajuće Vijeća ministara BiH Borjane Krišto te je predmet Slaven Kovačević protiv BiH proslijedilo Velikom vijeću na razmatranje, saznaje Istraga.ba. Malo vijeće koje je odlučilo da predmet Kovačević proslijedi na preispitivanje Velikom vijeću činile su sudije iz Irske, Slovenije, Andore, Španije i Moldavije. No, ova odluka još uvijek ne znači da je ranija presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu poništena. Ona će biti na snazi sve dok Veliko vijeće ne donese drugačiju odluku.
“Predmet je 14. decembra proslijeđen Velikom vijeću na zahtjev Vlade Bosne i Hercegovine”, navedeno je na stranici Evropskog suda za ljudska prava.
Podsjetimo, Evropski sud za ljudska prava je presudio da je Slavenu Kovačeviču, kao biraču i građaninu Sarajeva, uskraćeno pravo da glasa za kandidata za člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske. Sud je konstatirao da je Predsjedništvo BiH državna institucija i da bi svi građani morali imati pravo da biraju sve članove Predsjedništva BIH. Time je, faktički, Sud utvrdio da je, pored etničke diskriminacije, u BiH na snazi i teritorijalna diskriminacija. Da bi se ta diskriminacija otklonila, nužno je imati jednu izbornu jedinicu prilikom izbora članova Predsjedništva BiH i delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Presuda je donesena 29. avgusta ove godine, a za nju je glasalo šestero sudija, dok je austrijska sutkinja Gabriele Kucsko-Stadlmayer izuzela mišljenje.
Upravo na izdvojenom mišljenju austrijske sutkinje kadrovi HDZ-a BiH (ali i SNSD-a i Trojke) u Vijeću ministara, predvođeni Borjanom Krišto i Monikom Mijić, temeljili su svoj zahtjev za preispitivanje presude Kovačević.
“Žalba” je upućena 19. septembra, odnosno posljednjeg radnog dana Jelene Cvijetić na poziciji agentice BiH pred Sudom u Strazburu. Dvanaest dana prije nego što je uputila žalbu, aktualni saziv Vijeća ministara BiH je Jelenu Cvijetić imenovao za pravobraniteljicu Bosne i Hercegovine. Ovo je prvi put da Bosna i Hercegovina zatražila preispitivanje bilo koje odluke Evropskog suda za ljudska prava koja se odnosi na izborno zakonodavstvo – odnosno ustavni uređenje.
Prema Poslovniku Evropskog suda za ljudska prava, o zahtjevu za preispitivanje odlučuje Veliko vijeće koje čini sedamnaest sudaca. Da bi zahtjev za preispitivanje uopće došao na Veliko vijeće od sedamnaest sudija, nužno je da njegovu utemeljenost prvobitno utvrdi Zbor od petero sudija.
U ovom Zboru po funkciji sjedi predsjednik Evropskog suda koji bira preostalih četvero sudija. Prilikom razmatranja zahtjeva za preispitivanje presude, u Zboru neće biti nijedan sudija koji je učestvovao u donošenju prvobitne odluke.
Predsjednica ESLJP-a Siofra O'Leary je iz Irske. Ona je izabrala da u petočlanom Zboru sjede sudije iz Moldavije, Andore, Španije i Slovenije. Odluka se donosi većinom glasova. Prije šest dana, portal NAP je objavio da su hrvatski zvaničnici u saradnji sa Christianom Schmidtom mjesecima lobirali kod predsjednice ESLJP kako bi se poništio barem jedan dio presude Kovačević.
U cijelu priču, prema pisanju NAP-a, bila je uključena generalna sekretarka Vijeća Evrope Marija Pejčinović Burić koja po Plenkovićevim instrukcijama lobirala kod sudija ECHR.
Pejčinović Burić po instrukcijama Plenkovića nudila funkcije u institucijama Evropske unije za najmanje dvoje sudija koje bi u Evropskom sudu za ljudska prava digle ruku za “hrvatsku stvar”. Jedan od sudija kojima je to obećano je i slovenački sudija Marko Bošnjak, koji je bio član petočlanog Zbora koje je odlučilo da presuda Kovačević bude preispitivana pred Velikim vijećem Evropskog suda za ljudska prava. I sama predsjednica ESLJP je imala nekoliko kontakata sa hrvatskim zvaničnicima, među kojima je i hrvatski premijer Andrej Plenković.
Dok su hrvatski zvaničnici lobirali, zvaničnici iz BiH, osim ministra odbrane Zukana Heleza, ministra za ljudska prava za izbjeglice Sevlida Hurtića i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića nisu činili skoro ništa. Helez i Komšić su poslali pisma predsjednici Evropskog suda za ljudska prava u kojima su naveli da Monika Mijić i njene kolegice nemaju “aktivnu legitimaciju”, dok je ministar Hurtić prije dva mjeseca tražio sastanak sa predsjednicom Evropskog suda za ljudska prava. Do sastanka, međutim, nikad nije došlo. Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković nije poduzeo nijednu radnju glede lobiranja u samom Evropskom sudu za ljudska prava.
Prije usvajanja Zakona kojim se ukida plaćanje poreza na doniranu hranu, vijesti.ba su upozoravale da takvo rješenje može otvoriti prostor za veću zaradu na crnom tržištu.
Da li je crno tržište nakon usvajanja Zakona procvjetalo, tek treba da utvrde nadležne institucije. Ono što se zna, jeste činjenica da krajnji korisnici donirane hrane ne vide efekte ovog Zakona.
“Otkako je ukinut PDV na doniranu hranu naša kuhinja nije dobila ni grama, ničega”, kažu iz Javne kuhinje u sarajevskom Starom Gradu.
Iz udruženja Pomozi.ba navode primjer da im je jedna kompanija izrazila želju da donira 77 paleta soka, i to tri dana prije isticanja roka. Problem stvaraju kratki rokovi za isporuku, transport i skladištenje.
“Šta se desi kada roba kojoj rok ističe za pet dana, da je dobijemo danas i preko vikenda ne radimo? Živimo u lokalnim zajednicama koje imaju javne kuhinje u kojima nestaje struje, onda se desi da roba onaj peti dan ne može da bude podijeljena krajnjim korisnicima. Onda mi kao organizacije koje pomažu korisnicima javnih kuhinja dolazimo u situaciju da moramo platiti PDV za uništavanje takve hrane, kaže Rajko Lazić iz Crvenog krsta u RS.
Na ovu smo činjenicu upozoravali prije usvajanja zakona. No populistička politika se potrudila da se čuje drugačije. Naime , PDV se i ranije plaćao na bačenu hranu. Sada su u povlaštenom položaju oni koji žele izbjeći trošak plaćanja PDV-a na bačenu hranu.
Praktično mogu čekati do zadnjih trenutaka priliku za prodaju, a onda je, kada je izvjesno da je neće prodati, dati u donaciju.
Također, širom BiH pa i njenom glavnom gradu, općepoznata su mjesta na kojima se obavlja trgovina na veliko i malo, a gdje je osnovni način plaćanja gotovina. Ovakvo rješenje dodatno je pogodovalo upravo tom tipu trgovine hranom i stvorilo prostor za bogaćenje onih koji su spremni raditi malverzacije, ali i nelojalnu konkurenciju onima koji se u svom poslovanju drže procedura i zakona ove države.
Kako smo pisali i ranije, posao države je da dio naplaćenog poreza kroz osmišljavanje socijalnih programa usmjeri prema onima kojima je hrana potrebna. Ministarstva rada i socijalne politke za takvo što bi, prije svega, ako već nemaju, trebala imati evidencije krajnjih korisnika odnosno onih u stanju potrebe te izdvajanja u ove svrhe planirati u svojim godišnjim budžetima.
Na taj način bi se tačno znali krajnji korisnici ovog vida podrške države.
Dok se ove oblasti sistemski i suštinski ne regulišu, Zakoni poput ovog donosiće po neki politički poen predlagateljima, ali će dugoročno imati štetne posljedice po državu.
“Sa braćom”, napisat će Ramiz Turulja u opisu fotografije na kojoj je, ističući skupocjene satove, pozirao zajedno sa presuđenim narko dilerima Admirom Arnautovićem Šmrkom i Adnanom Maglićem.
Ramiz Turulja, Adnan Maglić i Admir Arnautović Šmrk (krajnje desno)
Turulja je ovaj u prvom planu, sa sijedom bradom. Odmah iza njega je Adnan Maglić, tada presuđeni narko diler. Krajnje desno je Admir Arnautović Šmrk.
Fotografija “braće” dopala se Elmedinu Konakoviću. Tada samo kantonalni SDA-ov političar, Konaković je “bacio” lajk.
Kasnije će, gradeći Narod i Pravdu, ostati brat sa Ramizom Turuljom. Iza njih je stotine zajedničkih druženja ovjekovječenih fotografijama. Sa Šmrkom se više nisu fotografisali. No, druženja nikad nisu prestala.
Ramiz Turulja sa Konakovićem i kadrovima NiP-a
Ovo je samo jedna od stotinjak zajedničkih fotografija Elmedina Konakovića i Šmrkovog brata Ramiza Turulje. Podsjetimo, Istraga.ba je u utorak objavila prepiske i Sky aplikacije u kojima članovi kartela Tito i Dino, Elmedin Karišik i Sani Al Murda navode kako je Adrmir Arnautović Šmrk rekao Karišiku da je 2020. godine isfinansirao Konakovićevu kampanju.
“Jučer, prije nego smo krenuli na džumu sretnem onog Šmrka sa starim njegovim i zvali me, hajde da jedemo. Priča mi za Konakovića, isfinansirao mu čitavu kampanju, sad prošle izbore”, napisao je Karišik.
“Oni mu isfinansirali kampanju”, pita Murda.
“Pa, nije mi baš sve ispričao, ali kako sam skontao sad te neke tužioce stavio Konaković svoje što je on imao te predmete i odbačeni su svi”, pojasnio je Karišik.
“I to tebi samo tako ispriča usput onako”, upitao je El Murda.
“Što se tiče MUP-a u FUP-a”, uzvratio je Karišik.
A ko su tužioci koji su spašavali Admira Arnautovića Šmrka? Već smo objavili detalje kako je državni tužilac Džermin Pašić upropastio istragu protiv Arnautovića koji sada, sa drugim NiP-ovim tužiocem Dubravkom Čamparom u Trnovu pregovara o postizanju nagodbe i sankciji između tri i pet godina. Danas otkrivamo nove detalje o tome kako je Pašić opstuirao istragu Tužilaštva KS u ovom slučaju. Vratimo se u ljeto prošle godine.
Sredinom prošle godine Tužilaštvo Kantona Sarajevo, postupajuća tužiteljica Mona Meršnik, otvorilo je istragu protiv Admira Arnautovića Šmrka i njegovog prijatelja Adnana Maglića. Po naredbi nadležnog suda u Sarajevu, Federalna uprava policije pratila je i prisluškivala Šmrkove telefone. Istražitelji su, prateći Šmrka, dokumentovali njegove veze sa Denisom Ćemalovićem iz Mostara, koji je, dalje, što posredno što neposredno, održavao kontakte sa tadašnjim federalnim ministrom unutrašnjih poslova Aljošom Čamparom. Kako se istraga protiv Šmrka širila i kako je prijetila da određeni kadrovi Naroda i Pravde upadnu u posebne istražne radnje, strah u porodici Čampara i Pašić je bio sve veći. Stoga je donesena odluka da državni tužilac Pašić, baš kao i slučaju Dino Muzaferović Cezar, “upadne” u istragu kantonalnih kolega i Šmrka “uzme” u svoju nadležnost kako bi, dalje, kontrolisao istragu.
Pitali smo Tužilaštvo KS da li su u septembru prošle godine provodili istragu protiv Admira Arnautovića Šmrka.
“Možemo potvrditi da su pod nadzorom Tužilaštva Kantona Sarajevo provođene određene istražne radnje prema Arnautović Admiru. S obzirom da se radi o predmetima u kojim nije donesena tužilačka odluka, radi zaštite tajnosti istrage, nismo u mogućnosti dati više detalja, odnosno upućujemo Vas na Tužilaštvo BiH koje provodi istragu protiv imenovanog”, rekli su za Istraga.ba u Tužilaštvu Kantona Sarajevo.
odgoor Tužilaštva KS
Dakle, Tužilaštvo KS je provodilo istragu protiv Admira Arnautovića kada je tužilac Pašić odlučio faktički upasti u istragu svojih kantonalnih kolega.
Tužilac Tužilaštva BiH Džermin Pašić izdaje naredbu za hapšenje Admira Arnautovića Šmrka zbog kriminala koji je “dokumentiran” u okviru aplikacije Sky. Ali kada su pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo doveli ovog sarajevskog kriminalca u zgradu Tužilaštva BiH kako bi ga predali u nadležnost postupajućeg tužioca, Džermin Pašić je naprasno nestao. Umjesto njega, Šmrka je preuzela tužiteljica Bojana Jolović. I, sutradan, kada je postupajući tužilac trebao ispitati uhapšenog Arnautovića, Pašić se izgubio. Šmrka su, stoga, morali ispitati tužioci Mladen Furtula i Bojana Jolović. Dan kasnije, Pašić se nije pojavio ni u sudnici Suda BiH kako bi iščitao prijedlog za određivanje pritvora kriminalcu koji je uhapšen po njegovoj naredbi. U sudnicu su, ponovo, morali tužitelji Furtula i Jolović. Na kraju je vd. glavnog državnog tužioca Milanko Kajganić skinuo sa predmeta Šmrk tužitelja Pašića, te ga je dao na postupanje Sanji Ljuboje-Romić, koja je tek nedavno imenovana za državnu tužiteljicu.
Predmet protiv Admira Arnautovića zvanog Šmrk formiran je na osnovu saznanja prikupljenih putem aplikacije Sky. Predmet je, prvobitno, registriran na tužioca Džermina Pašića, koji je prije toga, po izboru Ambasade SAD-a, proglašen – “herojem mjeseca”. Sredinom septembra prošle godine, tužiteljica Sanja Ljuboje-Romić, koju je prije toga glavni tužitelj Milanko Kajganić pridružio Pašiću i Sky predmetima, bila je odsutna i tužilac Džermin Pašić je procijenio da je njeno odsustvo idealno za provođenje akcije Bumerang, odnosno za hapšenje Admira Arnautovića zvanog Šmrk i njegovog partnera Adnana Maglića. U strahu da Sudu BiH uputi prijedlog za izdavanje naredbe za pretrese Šmrkovih objekata, tužilac Pašić je primijenio za njega ustaljenu praksu. U ponedjeljak, 19. septembra 2022. godine, poslije radnog vremena, Pašić je “zbog hitnosti” izdao pripadnicima MUP-a Kantona Sarajevo naredbu da uhapse Admira Arnautovića. Umjesto pismenog zahtjeva, od Suda BiH je tražio “usmenu naredbu” za pretresanje Šmrkovih objekata. Usmenu naredbu je izdao dežurni sudija Goran Radević, a predmet je kasnije preuzela sutkinja Hasija Mašović. Pripadnici MUP-a KS su krenuli u akciju. Došli su na adrese na kojima su živjeli Arnautović i Maglić, ali pretrese nisu započeli. Umjesto upada u Šmrkovu kuću, tužilac Pašić je predložio da pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo pozovu Admira Arnautovića da se sam javi u Policijsku upravu Centar. Šmrk se, prema informacijama Istrage, u policijsku upravu odvezao taksijem, gdje je službeno lišen slobode. Isto je planirano i sa Adnanom Maglićem, ali se on, iako je obećao, nije pojavio u PU Centar.
Admir Arnautović Šmrk je u MUP-u Kantona Sarajevo zadržan 24 sata, nakon čega je prebačen u Tužilaštvo BiH. U tom trenutku, postupajući tužilac Džermin Pašić se “povlači” iz predmeta, te moli glavnog tužioca Milanka Kajganića da mu nađe zamjenu, jer on zbog “komšijskih odnosa” ne može primiti uhapšenog Šmrka. Čelnici Tužilaštva, potom, kompletan posao prebacuju na tužiteljicu Bojanu Jolović koja je, van radnog vremena, oko 22 sata morala doći u zgradu Tužilaštva BiH kako bi preuzela Šmrka od pripadnika MUP-a KS. Ispitivanje osumnjičenog Admira Arnautovića bilo je planirano za srijedu ujutro. No, tužilac Pašić je svojim saradnicima rekao da bi mu to ispitivanje prouzrokovalo neugodnosti, pa su rukovodioci Tužilaštva BiH odlučili da Šmrka ispitaju tužitelji Mladen Furtula i Bojana Jolović. Nakon ispitivanja, Tužilaštvo BiH je Sudu BiH uputilo prijedlog za određivanje pritvora Admiru Arnautoviću. Ročište je održano narednog dana, a umjesto Džermina Pašića Tužilaštvo BiH su na ročištu zastupali tužioci Bojana Jolović i Mladen Furtula. Postupajući tužilac Pašić je, tako, izbjegao direktno suočavanje sa Šmrkom. Na kraju je, kako smo već naveli, tužilac Pašić uspio u svojoj nakani. Skinut je sa predmeta protiv Admira Arnautovića Šmrka kojeg mu je bilo “neugodno” ispitivati.
Devet mjeseci kasnije, Tužilaštvo BiH nije podiglo optužnicu protiv Šmrka.
Istraga.ba je kontaktirala tužioca Pašića. Na naše direktne upite o tome zbog čega se povukao iz predmeta protiv Admira Arnautovića, te zbog čega je sve radio na osnovu usmenih naredbi, Pašić je odgovorio: “Upućujem vas na Tuzilaštvo, jer u jedinstvu djelovanja svako moje postupanje je postupanje Tužilaštva. Za svaki od vaših upita postoji pisani trag u spisima Tuzilaštva. S profesionalnim novinarskim pristupom, odnosno ispravnim upitom na sve teme koje vas interesuju, možete izbjeći posljedice iznošenja potpuno neistinitih navoda”.
No, veze sa Šmrkom nema Tužilaštvo BiH, već isključivo državni tužilac Džermin Pašić.
Bio je mart 2021. godine kada je sarajevski biznismen Elmedin Karišik putem Skya poslao poruke Saniju El Murdi, bh. državljaninu optuženom za krijumčarenje velikih količina kokaina za kartel Tito i Dino.
“Jučer, prije nego smo krenuli na džumu sretnem onog Šmrka sa starim njegovim i zvali me, hajde da jedemo. Priča mi za Konakovića, isfinansirao mu čitavu kampanju, sad prošle izbore”, napisao je Karišik.
“Oni mu isfinansirali kampanju”, pita Murda.
“Pa, nije mi baš sve ispričao, ali kako sam skontao sad te neke tužioce stavio Konaković svoje što je on imao te predmete i odbačeni su svi”, pojasnio je Karišik.
“I to tebi samo tako ispriča usput onako”, upitao je El Murda.
“Što se tiče MUP-a u FUP-a”, uzvratio je Karišik.
Ove prepiske, međutim, do danas nikad nisu ugledale svjetlo dana. A evo i zbog čega. Za lakše praćenje ove priče ukratko ćemo predstaviti glavne likove.
Elmedin Konaković, predsjednik Naroda i Pravde i ministar vanjskih poslova BiH.
Elmedin Karišik, sarajevski biznismen preko kojeg su narko dileri prali novac. Hapšen po naredbi Tužilaštva BiH u okviru slučaja Ibrahima Hadžibajrića. Trenutno na slobodi.
Admir Arnautović Šmrk, sarajevski narko diler kojeg je uhapsilo Tužilaštvo BiH. Trenutno na slobodi.
Džermin Pašić, državni tužilac, po izboru Ambasade SAD-a “Heroj mjeseca”, zadužen za istrage u slučajevima Sky. Blizak prijatelj državnog tužioca Dubravka Čampare.
Dubravko Čampara, državni tužilac koji je vodio istrage u predmetima Sky. Brat kadra NiP-a Aljoše Čampare.
Mirsad Crnovršanin, bivši stručni saradnik državnog tužitelja Dubravka Čampare. Trenutno advokat u zajedničkoj kancelariji koju je otvorio za Čamparinom suprugom Maidom.
Adis Drnda, pripadnik SIPA-e, blizak Aljoši i Dubravko Čampari. Povezan sa Elmedinom Karišikom.
Nusret Selimović, bivši komesar MUP-a Kantona Sarajevo, “heroj mjeseca” Ambasade SAD-a, povezan sa porodicom Čampara i Džerminom Pašićem.
September je 2022. godine. Tužilac Tužilaštva BiH Džermin Pašić izdaje naredbu za hapšenje Admira Arnautovića Šmrka zbog kriminala koji je “dokumentiran” u okviru aplikacije Sky. Ali kada su pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo doveli ovog sarajevskog kriminalca u zgradu Tužilaštva BiH kako bi ga predali u nadležnost postupajućeg tužioca, Džermin Pašić je naprasno nestao. Umjesto njega, Šmrka je preuzela tužiteljica Bojana Jolović. I, sutradan, kada je postupajući tužilac trebao ispitati uhapšenog Arnautovića, Pašić se izgubio. Šmrka su, stoga, morali ispitati tužioci Mladen Furtula i Bojana Jolović. Dan kasnije, Pašić se nije pojavio ni u sudnici Suda BiH kako bi iščitao prijedlog za određivanje pritvora kriminalcu koji je uhapšen po njegovoj naredbi. U sudnicu su, ponovo, morali tužitelji Furtula i Jolović. Na kraju je vd. glavnog državnog tužioca Milanko Kajganić skinuo sa predmeta Šmrk tužitelja Pašića, te ga je dao na postupanje Sanji Ljuboje-Romić, koja je tek nedavno imenovana za državnu tužiteljicu.
Predmet protiv Admira Arnautovića zvanog Šmrk formiran je na osnovu saznanja prikupljenih putem aplikacije Sky. Predmet je, prvobitno, registriran na tužioca Džermina Pašića, koji je prije toga, po izboru Ambasade SAD-a, proglašen – “herojem mjeseca”. Sredinom septembra prošle godine, tužiteljica Sanja Ljuboje-Romić, koju je prije toga glavni tužitelj Milanko Kajganić pridružio Pašiću i Sky predmetima, bila je odsutna i tužilac Džermin Pašić je procijenio da je njeno odsustvo idealno za provođenje akcije Bumerang, odnosno za hapšenje Admira Arnautovića zvanog Šmrk i njegovog partnera Adnana Maglića. U strahu da Sudu BiH uputi prijedlog za izdavanje naredbe za pretrese Šmrkovih objekata, tužilac Pašić je primijenio za njega ustaljenu praksu. U ponedjeljak, 19. septembra 2022. godine, poslije radnog vremena, Pašić je “zbog hitnosti” izdao pripadnicima MUP-a Kantona Sarajevo naredbu da uhapse Admira Arnautovića. Umjesto pismenog zahtjeva, od Suda BiH je tražio “usmenu naredbu” za pretresanje Šmrkovih objekata. Usmenu naredbu je izdao dežurni sudija Goran Radević, a predmet je kasnije preuzela sutkinja Hasija Mašović. Pripadnici MUP-a KS su krenuli u akciju. Došli su na adrese na kojima su živjeli Arnautović i Maglić, ali pretrese nisu započeli. Umjesto upada u Šmrkovu kuću, tužilac Pašić je predložio da pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo pozovu Admira Arnautovića da se sam javi u Policijsku upravu Centar. Šmrk se, prema informacijama Istrage, u policijsku upravu odvezao taksijem, gdje je službeno lišen slobode. Isto je planirano i sa Adnanom Maglićem, ali se on, iako je obećao, nije pojavio u PU Centar.
Admir Arnautović Šmrk je u MUP-u Kantona Sarajevo zadržan 24 sata, nakon čega je prebačen u Tužilaštvo BiH. U tom trenutku, postupajući tužilac Džermin Pašić se “povlači” iz predmeta, te moli glavnog tužioca Milanka Kajganića da mu nađe zamjenu, jer on zbog “komšijskih odnosa” ne može primiti uhapšenog Šmrka. Čelnici Tužilaštva, potom, kompletan posao prebacuju na tužiteljicu Bojanu Jolović koja je, van radnog vremena, oko 22 sata morala doći u zgradu Tužilaštva BiH kako bi preuzela Šmrka od pripadnika MUP-a KS. Ispitivanje osumnjičenog Admira Arnautovića bilo je planirano za srijedu ujutro. No, tužilac Pašić je svojim saradnicima rekao da bi mu to ispitivanje prouzrokovalo neugodnosti, pa su rukovodioci Tužilaštva BiH odlučili da Šmrka ispitaju tužitelji Mladen Furtula i Bojana Jolović. Nakon ispitivanja, Tužilaštvo BiH je Sudu BiH uputilo prijedlog za određivanje pritvora Admiru Arnautoviću. Ročište je održano narednog dana, a umjesto Džermina Pašića Tužilaštvo BiH su na ročištu zastupali tužioci Bojana Jolović i Mladen Furtula. Postupajući tužilac Pašić je, tako, izbjegao direktno suočavanje sa Šmrkom. Na kraju je, kako smo već naveli, tužilac Pašić uspio u svojoj nakani. Skinut je sa predmeta protiv Admira Arnautovića Šmrka kojeg mu je bilo “neugodno” ispitivati.
Devet mjeseci kasnije, Tužilaštvo BiH nije podiglo optužnicu protiv Šmrka. Zbog toga su državni tužioci odlučili da Sudu BiH predlože da Admir Arnautović bude pušten na slobodu. Šmrk je iz pritvora izašao 15. juna ove godine. Ni šest mjeseci kasnije optužnice protiv Admira Arnautovića Šmrka nema. Dakle, od hapšenja iz kojeg se povukao Pašić do danas je prošlo 15 mjeseci. Optužnica nije podignuta. Prema informacijama Istrage, Admir Arnautović pokušava preko kadrova NiP-a i državnog tužioca Dubravka Čampare isposlovati nagodbu. Priznao bi krivično djelo i dobio bi između tri i pet godina zatvora. Istovremeno, tužioci Pašić i Čampara od Šmrka traže da lažno svjedoči protiv njihove kolegice Diane Kajmaković. Istraga.ba je u posjedu snimka koji potvrđuje ove navode i u narednim danima ćemo ga objaviti.
Sada idemo na slučaj Hadžibajrić. Iako je načelnika Općine Stari Grad Sarajevo prevashodno istraživalo Tužilaštvo Kantona Sarajevo, u predmet se uključuje Tužilaštvo BiH, odnosno državni tužilac Džermin Pašić. Akcija je započela 9. maja ove godine. Tužilaštvu Kantona Sarajevo se prepuštaju Ibrahim Hadžibajrić i njegova saradnica Alma Destanović, dok Pašić provodi istragu protiv Seida Hadžibajrića, Elmedina Karišika, Emina Rogo, Mustafe Dedića, Sanija El Murde i Barbare Pekić. U dijelu akcije koji je proveden po naredbama Tužilaštva KS pronađeni su svi osumnjičeni. Ibrahim Hadžibajrić i Alma Destanović su uhapšeni. Bivši načelnik Starog Grada i danas je u protvoru. No, onaj dio predmeta kojeg je zadužio Džermin Pašić je, faktički, već propao. Svi osumnjičeni su na slobodi, a dvoje glavnih, Sani Al Murda i Barbara Pekić su u bjekstvu, izvan BiH. Naime, kada su pripadnici policijskih agencija 9. maja započeli akciju, nisu na adresama u Sarajevu pronašli Barbaru Pekić i Sanija Al Murdu. Barbara Pekić je, već smo objavljivali, bivša djevojka Edina Gačanina Tita koja je u Sarajevu, prljavim novcem, otvorila ugostiteljski objekat Dos Hermanos. Barbara Pekić je polusestra Sanija El Murde, kojeg belgijsko pravosuđe potražuje zbog krijumčarenja 3,2 tone kokaina. No, Murda je, neposredno prije Pašićeve akcije, pobjegao iz BiH. Trenutno se nalazi u Turskoj. Postupajući tužilac Džermin Pašić do danas nije zatražio raspisivanje Interpolove potjernice za Al Murdom koji je svoj prljavi novac prao preko Elmedin Karišika i njegove firme Plaza u Sarajevu.
Sani Al Murda
Sada idemo u Čadordžinu ulicu u Starom Gradu. Tamo je prošle godine sagrađena zgrada poznata kao “Tao House”. Investor je bila Plaza living. Općina Stari Grad, po ovlaštenju načelnika Ibrahima Hadžibajrića i općinske sekretarke Alme Destanović, izdala je dozvole za rad, iako je sve bilo suprotno regulacionom planu. Dozvole su, rekosmo, izdate kompaniji Plaza d.o.o. Sarajevo čiji je osnivač – Elmedin Karišik.
Tao House
“Medo je zadužen za sve projekte u BiH”, napisat će putem Sky aplikacije Sani Murda svom poslovnom partneru Nenadu Crnogorcu.
Medo je nadimak Elmedina Karišika. Komunikacije putem Sky aplikacije otkrivaju da je Sani Al Murda preko firmi koje je osnivao Karišik ubacivao prljav novac u legalne tokove.
“Imam ovu jednu građevinsku firmu što svaka 2-3 mjeseca sve što uzimamo u tom periodu i plaćamo preko računa prefakturišem i dodam 30 posto”, pisao je Karišik u Sky aplikaciji.
No, za pranje novca je ključna bila firma Plaza marketing. Evo kako je to funkcioniralo.
“Ja kad njima fakturišem, ide ovako. Marketing usluge 30 hiljada KM plus pdv 17 posto je 35 hiljada. Mi njima u kešu dajemo 30 hiljada, a oni nama uplate cijeli iznos sa PDV-om, odbijaju na svojoj PDV prijavi, jer se to njima vodi kao ulazni PDV, a nama izlazni. A njima marketing usluge ulaze u direktni trošak i štede na kraju godine 10 posto dobiti na čitav iznos. Tako da oni na kraju godine sa ovim našim uštede 10 posto. Zato sam ti rekao da neke firme jedva dočekaju da izvlače keš i da čak za te usluge dadnu 5-6 posto. Samo što ja ne mogu da dođem do tih jakih firmi”, napisao je Karišik Saniju Al Murdi.
Karišik je, tako, ubacivao prljav novac u sistem. No, za marketinške poslove bili su mu potrebni bilbordi. Karišik je, potom, postigao dogovor sa Seidom Hadžibajrićem, sinom načelnika Ibrahima Hadžibajrića koji mu je po povoljnim uslovima i uz određeni iznos mita davao dozvole za postavljanje, recimo, “Eco solarnih” prostora za oglašavanje.
Zbog ovih poslova u maju ove godine je Tužilaštvo BiH uhapsilo Seida Hadžibajrića i Elmedina Karišika zajedno sa Eminom Rogo, koja je ubrzo i puštena. No, u ovaj predmet ubrzo ulazi advokat Mirsad Crnovršanin, bivši stručni saradnik tužioca Dubravka Čampare koji ima kancelariju sa Maidom Čampara. Crnovršanin u oktobru predlaže Čamparionom prijatelju i postupajuće tužiocu Džerminu Pašiću da pusti na slobodu Elmedina Karišika. Pašić pristaje da Karišik uplati 346 hiljada KM i da izađe na slobodu. Krajem oktobra Medu Karišika puštaju iz pritvora. Nekoliko dana kasnije Pašić predlaže da se na slobodu pusti i Seid Hadžibajrić. To znači da niko od osumnjičenih u dijeli predmeta kojeg je on preuzeo, nije u pritvoru. Kako bi “prikrio” svoje sumnjivo postupanje u ovom slučaju, Pašić je prije nekoliko dana poslao dopis MUP-u Kantona Sarajevo u kojem ih optužuje da su bili neaktivni u prikupljanju dokaza, zbog čega su svi osumnjičeni u njegovom dijelu predmeta na slobodi. Ovim je, faktički, počeo Pašićev i Čamparin obračun sa aktualnim policijskim komesarom MUP-a KS Fatmirom Hajdarevićem kojeg ne drže pod kontrolom. Čampara i Pašić su, naime, proteklih godina koristeći svoj utjecaj u Ambasadi SAD-a, uspijevali održati Nusreta Selimovića na poziciji komesara MUP-a KS iako je on imao stečene uslove za penziju. Nakon što je Selimović razriješen, a Hajdarević postao komesar, Dubravko Čampara je, prema informacijama Istrage, pozvao Ramu Isaka i tražio od njega da FUP preuzme kontrolu nad aplikacijom SKY.
Federalni ministar unutrašnjih poslova Ramo Isak izjavio je 6. septembra za Fenu da Federalna uprava policije od Tužilaštva BiH “preuzima SKY predmete”. Prije nego što je dao tu izjavu, Isak je razgovarao sa tužiocem Čamparom koji zna za brojne prepiske u Sky aplikaciji koje duboko kompromituju predsjednika Naroda i Pravde Elmedina Konakovića i njegove veze sa samim kartelom Tito i Dino kojim rukovodi Edin Gačanin Tito. Upravo zbog brojnih prepiski u Sky Čampara i Pašić ne dopuštaju drugim istražiteljima korištenje ovih informacija, Zbog toga je Pašić na sve moguće načine pokušavao preuzeti dio predmeta Hadžibajrić, odnosno one dijelove koji se odnose na Elmedina Karišika i Sanija Al Murdu. Ranije smo objavljivali da je sa Karišikom u direktnoj vezi bio i inspektor SIPA-e Adis Drnda, koji je blizak svim kadrovima NiP-a.
Naime, inspektor SIPA-e Adis Drnda, trenutno raspoređen u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela, koristio je privatno vozilo Elmedina Karišika, u utorak uhapšenog sarajevskog biznismena koji je preko Općine Stari Grad godinama prao kokainski novac. Isto vozilo koristio je i Adnan Maglić, član narko grupe Admira Arnautovića zvanog Šmrk. U pitanju je automobil Toyota xa5 bijele boje registrirana na uhapšenog Elmedina Karišika kao fizičko lice.
Podsjećamo, inspektor Drnda je jedan od najodanijih prijatelja Aljoše Čampare i njegovog brata, državnog tužioca Dubravka Čampare. Obratite pažnju na dokument ispod ovog pasusa.
Ovo je izvod iz sistema Granične policije BiH koji pokazuje prelaske preko granice Karišikove Toyote. U crvenom okviru se nalazi ime Adisa Drnde, inspektora SIPA-e koji je prije nekoliko godina ostao bez pristupa tajnim podacima, zbog čega su ga nedavno braća Čampara prekomandovali u Direkciju za koordinaciju policijskih tijela gdje ga pokušavaju instalirati za šefa unutrašnje kontrole. U plavom okviru se nalazi ime Adnana Maglića, presuđivanog narko dilera koji je sredinom aprila ove godine pušten na slobodu nakon što je prethodno uhapšen u okviru istrage po aplikaciji Sky kao član narko grupe Admira Arnautovića zvanog Šmrk.
Dakle, policijski inspektor Adis Drnda je 20. juna 2021. godine, vozio Karišikovu Toyotu kada je u 23 sata i 13 minuta ušao u Bosnu i Hercegovinu iz pravca Crne Gore, preko Graničnog prijelaza Hum-Šćepan Polje.
Nekoliko mjeseci kasnije, u istom vozilu je bio i narko diler Adnan Maglić. On je, naime, u oktobru 2021. godine zajedno sa prijateljem Harisom Čatovićem izlazio u Hrvatsku. Sve se dešavalo između 28. i 30. oktobra na Graničnom prijelazu Gradiška.
Drnda je, rekosmo, blizak prijatelj kadrova NiP-a Aljoše Čampare i Elmedina Konakovića.
Adis Drnda i Aljosa Campara
Adis Drnda je blisko pvezan i są tužiolcem Dubravkom Čamparom, a snimci koji su posjedu Istrage, dokazuju kako je Čampara koristio Drndu i davao mu instrukcije za djelovanje prilikom formiranja Vlade FBiH. Ali o tome uskoro. Kao i o stanovima u Istanbulu i sastancima u Dubaiju iz marta 2021. godine.
Posljednji formalni sastanak koalicije na državnom nivou održan je 16. oktobra u Istočnom Sarajevu kada je domaćin bio Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a.
Iako je tada najavljen novi sastanak za 15 dana čiji je domaćin trebala biti trojka (SDP, NIP, NS) do tog sastanka nije došlo.
U posjeti BiH 1. novembra boravila je šefica Evropske komisije Urusula von der Leyen, ali ni nakon njene posjete državna koalicija nije zasjedala. Vijeće ministara BiH nije usvojilo niti jedan zakon iz seta reformskih zakona pa tako se nisu mogli naći ni na dnevnom redu domova PS BiH.
Krajem novembra u PS BiH iz drugog pokušaja održan je sastanak predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića i predstavnika trojke. Tada je istaknuto kako među ovim strankama postoji saglasnost o važnim pitanjima te da bi trebalo stavove usaglasiti i sa SNSD-om.
No, do sastanka sa Dodikom nije došlo bez obzira što se bližio put u Brisel gdje je stotinjak bh. zvaničnika i njihove pratnje obećavalo ispunjavanje evropskih obaveza. No, upravo u tom periodu nije bilo saglasnosti ministara iz reda Bošnjaka na prijedlog koji je uputio ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić o saradnji s Frontex-om. U tom sporazumu entiteti se izjednačavaju sa državnim nivoom.
Dodik je iz Brisela poručio da se mogu usvojiti Zakon o sudovima insistirajući da sjedište Apelacionog odjeljenja bude u Banja Luci, te Zakon o spriječavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti ali je priznao da postoji zastoj pogotovo kada je riječ o Ustavnom sudu BiH. Za još neka sporna pitanja predložio je da ih „rješavaju entiteti istovremeno“ što je podrivanje države i državnih institucija.
Iz Brisela se oglasio i Konaković koji je najavio novi sastanak državne koalicije ali do njega nije došlo. Čini se da je iščezao i optimizam Dragana Čovića koji se nije pretjerano oglašavao o sastanku u Briselu.
Iako je već 7. decembra uslijedila sjednica Vijeća ministara BiH na dnevnom redu nije bilo zakona.
Za 12. decembar je zakazana nova sjednica Vijeća ministara BiH, a u obimnom dnevnom redu nema nijednog zakona, ni reformskog niti bilo kakvog drugog koji bi olakšao život građana u BiH.
U pauzi održavanja sastanaka iz SNSD-a su pokrenuli inicijativu za smjenu ministra odbrane Zukana Heleza što će se naći na sjednici Predstavničkog doma PS BiH 21. decembra. Na istoj sjednici je i zahtjev za smjenu SNSD-ovog Staše Košarca, a prijedlog su podnijeli zastupnici opozicije iz FBiH i Rs-a.
Evidentno je da postoji zastoj na državnom nivou, a rokovi koje su lideri sami postavili su odavno probijeni. Dok Čović insistira na Izbornom zakonu, a Dodik na Ustavnom sudu BiH, trojka još uvijek nije jasno artikulisala svoje stavove i zahtjeve prema partnerima.
Pozicija trojke otežana je i činjenicom da HDZ-u moraju isporučiti veliki broj pozicija na nivou Federacije BiH, a što im opravdano otežava opozicija.
Dok Srbija povezuje svoj transportni gasni sistem sa susjednom Bugarskom i time čini prve korake ka diversifikaciji izvora gasa, BiH pored toga što ne povezuje svoj gasni sistem sa Hrvatskom kreće i u zatvaranje rudnika.
Našim susjedima nije mrzak gas iz Azerbejdžana koji će stizati novom interkonekcijom danas otvorenom sa Bugarskom, to je nama mrzak gas koji bi mogao stizati iz npr. Katara ili UAE ili USA, ali nam sada postaje mrzak i ugalj kojeg sve manje kopamo za postojeće TE kako nam priopći aktuena vlast.
Kanton Sarajevo se guši u zagađenom zraku i trenutno smo, a i danima prije, u samom vrhu gradova koji nose neslavnu titulu gradova sa najzagađenijim zrakom u svijetu.
Evropski prvaci u ovoj kategoriji smo već odavno. Kako bih približio šta se radi građanima u KS najbolje će biti primjer šta se dešava sa potrošnjom gasa iako imamo u KS najveći broj priključaka gasa od kako je gas doveden do naših domaćinstava.
Planirana isporuka prirodnog gasa za 2023. godinu iznosila je prema zvaničnim podacima 152.569.000 Sm3. Manje ostvarena isporuka gasa u odnosu na planirane količine za 2023. godinu i količine isporučene u 2021. godine iznosi cca 18%.
Ovo je dramatičan pad potrošnje gasa i čvrsta goriva sve više ulaze u naše domove.
Teško je više bilo kome objasniti da je gas jedino brzo rješenje za čist zrak, a da je kadrovska politika u energetskom sektoru osnova uspješnog vođenja svake kompanije.
U Kantonu Sarajevo samo se može desiti da kad uništite potrošnju gasa u KS i kada dovedete najveću energetsku kompaniju do poslovanja sa gubitkom (bez kreativnog knjigovodstva) možete postati ministar finansija i voditi finansije u kantonu iako niste bili sposobni ni kompaniju voditi.
Kada, defacto, ubijate svoje sugrađane preko zraka to vam je ulaznica da i preko budžeta to radite isto jer ste kvalifikovani za ovaj zadatak. Još jedno pitanje za sve nas u KS?
Da li je normalno da prosjek plate u KS u sektoru koji je ostvario ove rezultate bude 1.980 KM i što čini gotovo 60% više od prosjeka plata u FBiH?
Da li je normalno da oni koji uspiju da ostvare pad potrošnje gasa od 18% sa najvećim brojem priključaka gasa ikad budu nagrađeni tako da nam sad upravljaju i sudbinama.
Energetika i energetske politike su nam na izdisaju, a dok drugi grade i otvaraju nove pravce snabdijevanja, pronalaze nove izvore gasa, grade terminale za tečni plin to mi zatvaramo i ono sto jedino imamo, a to su rudnici.
Na kraju, jedna Njemačka u isto vrijeme gradi 5 LNG terminala i otvorila je nekada zatvorene rudnike jer energetska stabilnost sistema, a i neovisnost u svemu ovome je osnova za bilo kakve privredne aktivnosti.
Tripartitna agenda osmišljena u kuhinjama međunarodnih krugova, u kojoj Bošnjaci dobijaju Zakon o zabrani negiranja genocida, Hrvati Izborni zakon po mjeri Dragana Čovića, a Srbi državnu imovinu pokazuje svu raskoš nepravde.
Najbolji dokaz tome jeste da nemamo niti jedne optužnice za negiranje genocida, jer Milanku Kajganiću nedostaje sudske prakse, ali za podizanje optužnice protiv hodže Muharema Štulanovića koji je optužen jer je Republiku srpsku nazivao “genocidnom tvorevinom”, u Banja Luci ne trebaju praksu.
Oni trebaju narative i optužnice na svim nivoima koje će dodatno Bošnjake baciti u geto, nalik onom u Palestini, a dokaz tome su tvrdnje o navodnom radikalizmu, koji nije realno opipljiv, već je prisutan u javnom prostoru čisto da se nađe za potrebe srpske ili hrvatske politike.
A, da je cijeli cirkus zvani Milorad Dodik usmjeren na imovinu pokazuje i jutrošnje oglašavanje predsjednika SNSD-a.
„Srbi nemaju ambiciju za bilo kakvim sukobima, ali ćemo posegnuti za svim političkim sredstvima da sačuvamo suverenitet Republike srpske. Pojedini ambasadori, kao i nelegalni Šmit, nastoje da nam otmu naše šume, vode, da razvlaste Republiku srpsku. Mi smo rekli da pitanje imovine nikada neće biti na stolu“, istakao je Dodik.
I zbilja jeste upravu. Christian Schmidt ne čini dovoljno po pitanju državne imovine, a međunarodna zajednica i dalje Dodika smatra relevantnim sagovornikom. U Briselu je jednako zastupljen kao i svi drugi lideri, s tim da redovno održava kontakte i veze s Vladimirom Putinom, dok ne staje na putu secesije.
Iako pogrdnim imenima naziva predstavnike međunarodne zajednice, oni ga uvažavaju i sastanče s njim, pri čemu raste njegova popularnost, a slabi uloga međunarodne zajednice. Jer, ko normalan može sjesti za pregovarački sto sa onim ko uporno zagovara cijepanje Bosne i Hercegovine, a ima mogućnost slanja u izolaciju pregovarača koji ne odstupa od retrogradnih stavova.
Bonske ovlasti ostavljene su za Refika Lendu, Izborni zakon i udovoljavanje Draganu Čoviću. Za razliku od zabrane negiranja genocida, gdje je zakon prepušten na milost ovdašnjim pravosudnim institucijama koje manje više kontroliše upravo Dodik, sve druge nametnute odluke su implementirane do srži. Imamo Vladu FBiH po mjeri Čovića, istu takvu zakonodavnu vlast, a u državi se ne zna ko pije ko plaća.
I sve ovo vrijeme na kušnji je vjerodostojnost autoriteta Schmidta, njegove moći i spremnosti na djelovanja. Ne radi se samo o njegovom ustavnom pravu shodno aneksu 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma nego i njegovoj obavezi, koji do sada nije ispunio.
Naravno, uz podršku Ambasade SAD-a u Sarajevu Schmidt, kao uostalom i Evropska unija, očito imaju plan i dalje tolerirati Dodika i njegovu želju za što većom autonomijom Rs, a čime gube kredibilitet i uvažavanje u onom dijelu javnosti, koje je oduvijek vjerovalo u dobronamjernost i pravednost.
Ali, ako se samo nagrađuju blokade i ispunjavaju nemogući zahtjevi secesionističkih politika, nije li vrijeme da i probosanska snaga unutar BiH pokaže za koje vrijednosti se borila i to jasno kaže međunarodnoj zajednici, koja je sve u ovom trenutku samo nije pravedna.
Jer, možda neće biti sukoba, ali gdje je država Bosna i Hercegovina u svemu tome?
Dva dana nakon što je, u svojstvu svjedoka, saslušan u SIPA-i zbog slučaja pokušaja ubistva člana Komisije za vrijednosne papire FBIH Mateja Živkovića, na kuću sarajevskog kriminalca Amela Bogučanina bačena je bomba, saznaje Istraga.ba.
Bogučanin je, sumnjaju policijske agencije koje vode istragu u vezi sa slučajem Kapital, bio posrednik između naručioca ubistva i osoba koje su pokušale ubiti člana Komisije za vrijednosne papire Mateja Živkovića koji je jedan od ključnih svjedoka protiv Zijada Blekića i drugih optuženih u slučaju “Profit”. Da bi se cijela priča bolje razumjela, činjenice ćemo posložiti hronološki.
Bio je 9. decembar 2020. godine kada je po naredbi Tužilaštva Santona Sarajevo uhapšen biznizmen Zijad Blekić, jedan od prvih ljudi u BiH koji je trgovao dionicama. Istraga u ovom predmetu, kodnog naziva “Profit” započeta je još 2010. godine, a usmjerena je protiv nekoliko osoba i pravnih lica. Među glavnim osumnjičenim su bili biznismeni Zijad Blekić, bivši predsjednik Komisije za vrijednosne papire FBiH Hasan Ćelam, te Blekićev saradnik Edin Dizdar.
U junu 2021. godine, Kantonalni sud u Sarajevu potvrdio je optužnicu Tužilaštva Kantona Sarajevo protiv 19 osoba u predmetu „Profit“ i to protiv Zijada Blekića, Edina Dizdara, Armina Mulahusića, Davera Halilbegovića, Hasana Ćelama, Muharema Bajrića, Ramiza Bibića, Nasera Dace, Jasmina Jusufranića, Smiljke Jusufranić, Branislava Petrovića, Mirsada Imamovića, Edina Muftića, Alena Murguza, Elme Mulahusić, Edine Halilbegović, Azre Blekić Aydogan, Hamdije Zvrko, Huseina Zvrke.
Tereti ih se za krivična djela organizirani kriminal, zloupotrebu položaja, pranje novca, prevaru u privrednom poslovanju i dr.
Optuženi su da su od 2006. do 2014. godine organizirali grupu koja je na nezakonit način stekla imovinsku korist od oko 30 miliona maraka i to fiktivnom kupovinom dionica, manipulacijom na tržištu kapitala, te izvlačenjem novca kroz fiktivne pravne poslove.
Jedan od ključnih svjedoka u predmetu protiv Zijada Blekića i drugih optuženih u ovom predmetu je Matej Živković, još uvijek aktualni član Komisije za vrijednosne papire FBiH. Devet mjeseci nakon potvrđivanja optužnice protiv Blekića i drugih, na ključnog svjedoka u ovom predmetu pokušan je atentat.
Naime, 16. marta 2022. godine u sarajevskom naselju Dobrinja teško je, ispred ulaza u svoju zgradu, ranjen Matej Živković. Pucnjava je policiji prijavljena u 16:35 sati. Iako se sve desilo tokom dana, napadače na Živkovića niko nije vidio.
pelicijski uviđaj na mjestu ranjavanja Mateja Živkovića
Godinu i po pripadnici SIPA-e su pod nadzorom Tužilaštva KS vodili istragu o slučaju ranjavanja Mateja Živkovića. No, na kraju je presudio DNK koji je istražitelje odveo direktno u zatvor, gdje kaznu, za drugo krivično djelo izdržava Jasmin Hasić iz Sarajeva. Hasićev DNK je, naime, pronađen na mjestu napada na Živkovića. Istražitelji su, prateći dalje tragove, pronašli da je Hasić imao pomagače koji su ga dovezli na mjestu gdje je pucao u Živkovića. Kako saznaje Istraga, policija je uspjela pronaći i automobil koji su napadači koristili u martu 2021. godine. Nakon što je prikupljen veći di dokaza, SIPA je 29. novembra ove godine započela akciju “Kapital”.
“Operativna akcija “Kapital” se provodi u cilju rasvjetljavanje krivičnog djela ubistvo iz člana 166. u vezi sa krivičnim djelom pokušaj iz člana 28. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, koje se desilo dana 15.2.2022. godine i 16.3.2022. godine u Sarajevu, na štetu Mateja Živkovića, zamjenika predsjednika Komisije za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine, kojom prilikom je imenovani ranjen sa više metaka. Pretresi se vrše na jedanaest 11 lokacija, a u toku dana će od policijskih službenika SIPA biti ispitan osumnjičeni Jasmin Hasić. Također, planira se i saslušanje više lica u svojstvu svjedoka. Pretresi se vrše u saradnji sa Federalnom upravom policije. U toku rada po navedenom predmetu policijski službenici SIPA-e ostvarili su saradnju sa Obavještajno-sigurnosnom agencijom Bosne i Hercegovine, Centrom za forenzička ispitivanja, vještačenja i istraživanja Federalne uprave policije, JZU Zavod za sudsku medicinu i Kriminalističko tehničkim centrom Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, Ministarstvima unutrašnjih poslova Republike Srpske – PU Istočno Sarajevo i Kantona Sarajevo”, saopćeno je iz SIPA-e.
Jedan od svjedoka koji je saslušan dan kasnije, odnosno 30. novembra, bio je Amel Bogučanin. Ovaj kriminalac je, naime, već ranije zajedno sa Jasminom Hasićem bio saučesnik u nekoliko kriminalnih operacija mešu kojima je i priprema ubistva osobe sa nadimkom Jevrej. Bogučanin i Hasić su planirali da pod automobil Jevreja podmetnu bombu. No, taj plan je razbijen u jednoj od ranijih akcija SIPA-e. Hasić je hapšen zbog razbojništava, a Bogučanin zbog pranja novca i trgovine narkoticima.
Upravo je, kako saznaje Istraga, ovaj dvojac angažiran da likvidira Mateja Živkovića. Bogučanin je bio posrednik između naručioca ubistva i Jasmina Hasića koji je pucao u Živkovića. Nijedan od njih, međutim, nije želio svjedočiti o ovom slučaju. Međutim, svega 48 sati nakon što je pozvan u SIPA-u da svjedoči o pripremi ubistva Mateja Živkovića, na kuću Amela Bogučanina bačena je bomba.
“Stanovnike ulice Tandareva u starom dijelu Sarajeva uznemirila je snažna detonacija, nakon što su nepoznate osobe aktivirale eksplozivnu napravu. Kako je potvrđeno iz Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (MUP KS), eksplozija se dogodila u subotu, 2. decembra u 1.14 sati. U saopćenju MUP-a KS precizira se da je naprava aktivirana ispred kuće i garaže, vlasništvo B. A.”, objavljeno je 4. decembra.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
Jedan od većih skandala kada je u pitanju raspodjela budžeta iz Fonda za kinematografiju vezan je za nabavku opreme za digitalizaciju bh. kinematografije za Filmski Centar Sarajevo. Fondacija je ovaj projekat podržala sa oko 130.000 KM, no naknadno se ispostavilo da je Filmski centar za istu namjenu dobio novac od Američke ambasade.
