Facebook Twitter Youtube
    Popularni članci

    Istaknuto

    Istaknute objave

    BiH između Dodikove secesije i bošnjačke šutnje: Prijetnjama otcjepljenjem Dodik plaši strance, dok Bošnjaci zbog svoje šutnje nikome nisu bitni!

    Piše:
    Haris Imamović
    -

    Bošnjačka javnost ne voli čitati, pa je po pravilu zbunjena i ne razumije šta se zbiva. Prije nego što bošnjački političari shvate šta se zbiva, Milorad Dodik po pravilu odnosi pobjedu. Razlog je jednostavan. On razumije kako međunarodna zajednica funkcioniše i kako se treba ophoditi prema njoj.

    Prije deset godina, Nezavisne novine i Glas Srpske su objavili prikaz knjige Lekcije iz Bosne koju je napisao Filip Leroux-Martin, bivši pravnik u Uredu visokog predstavnika i svojevremeno glavni savjetnik za reformu policije u BiH.

    Naslov prikaza je vrlo indikativan: „Правник Филип Лерy-Мартин: Додик поразио OHR.“

    Navedena knjiga može biti od koristi da razumijemo kako razmišlja „međunarodna zajednica“ u BiH. Jednako kao što njen prikaz u režimskim medijima u RS-u može biti od koristi da razumijemo politiku Milorada Dodika prema „međunarodnoj zajednici“, pa i trenutno osporavanje legitimiteta Christiana Schmidta.

    Leroux-Martin kaže da je 2007. godine, nakon što je imenovan, tadašnjj visoki predstavnik Miroslav Lajčak naložio pravnom timu u OHR-u da napiše izmjene Zakona o Vijeću ministara i poslovnika o radu oba doma parlamenta. Cilj je bio da se spriječe blokade ovih intitucija, koje su moguće kroz prosti nedolazak zvaničnika iz RS-a na sjednice.

    Amandmani su omogućavali funkcionisanje institucija, i u slučaju bojkota RS-a. Jednostavno, pravo glasa imali bi samo oni koji dođu na sjednicu. Kvorum u Vijeću ministara i Parlamentu bi bio sličan onome u Ustavnom sudu, koji, kako vidimo ovih dana, može funkcionisati i bez sudija iz RS-a.

    Nakon što je Lajčak donio navedene amandmane, stigle su reakcije Dodika, koji je kazao da su „suprotni Dejtonskom sporazumu“. Počeli su pritisci iz Republike Srpske na OHR. Predstavnici „međunarodne zajednice“ bili su zabrinuti, jer je u to vrijeme, nedugo prije Lajčakovih amandmana, po prvi put zaprijetio secesijom.

    Secesija je, objašnjava Leroux-Martin, bila tabu tema u poslijeratnoj političkoj javnosti u BiH.

    Nakon višemjesečnih napada vlasti RS-a na OHR, Lajčak je poništio amandmane, u vidu „autentičnog tumačenja“. Ponovo su predstavnici RS-a mogli blokirati rad Vijeća ministara i Parlamenta kroz nedolazak na sjednice.

    „Do tada nijedan visoki predstavnik u BiH nije promijenio sadržaj svoje odluke“, pišu Nezavisne novine.

    Bio je to prvi put da je jedan srpski političar, nakon Dejtona, prinudio međunarodnu zajednicu na povlačenje.

    Dodik je, kako kažu Nezavisne novine, pobijedio OHR, koji više „nije igrao napad nego odbranu“.

    U jednom svom članku, jedan od glavnih ideologa Dodikovog režima Nenad Kecmanović također citira Leroux-Martina: „Dodik je dobio sve što je htio za 10% cijene.“

    U šesnaest godina, koje su uslijedile, nakon te prve pobjede, Dodik je nastavio koristiti istu taktiku. Koristio je prijetnju otcjepljenjem da modelira ponašanje „međunarodne zajednice“.

    Nakon slučaja Lajčakovi amandmani, Dodik je, ohrabren pobjedom, nastavio sa prijetnjama, postavljajući nove zahtjeve. Između ostalog, onaj za odlaskom stranih sudija i tužilaca iz Bosne i Hercegovine.

    Zabrinuta da bi u protivnom mogao zaista proglasiti secesiju i izazvati haos, „međunarodna zajednica“ mu je popustila i povukla strane tužioce i sudije.

    „Najmračniji dan za mene je bio kada su međunarodne sudije i tužioci koji su ovdje radili po raznim tužilaštvima i sudovima, kada su morali da idu kući 2009. godine. To je za mene bio najcrnji dan. Izvinite, ja sam plakao taj dan“, kazao je bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko, prije svog odlaska.

    Prije nekoliko godina, kao savjetnik u kabinetu bošnjačkog člana Predsjedništva, razgovarao sam s jednim diplomatom, koji je učestvovao u procesu izrade Lajčakovih amandmana.

    Kazao mi je šta se, u tim danima, dešavalo iza zatvorenih vrata u krugovima „međunarodne zajednice“.

    Veli da je Javier Solana, tadašnji visoki komesar za vanjsku politiku EU, ohrabrio Lajčaka da nametne amandmane. A nakon što je Lajčak to uradio, a Dodik počeo prijetiti, Solana je nazvao Lajčaka i kazao mu: „Pa, Miroslave, što pravite probleme.“ Ironičan, ali očekivan ishod, reklo bi se.

    Šesnaest godina poslije, situacija je uglavnom ista. Dodik prijeti otcjepljenjem, a u isto vrijeme postavlja zahtjeve. Traži da se državna imovina dodijeli Republici Srpskoj, zatim da evropske sudije budu povučene iz Ustavnog suda BiH.

    U trenutku, kada se Evropska unija suočava sa sve težom situacijom u Ukrajini, te skoro stalnom opasnošću od eskalacije na Kosovu, ne bih sa sigurnošću mogao kazati da neki novi Javier Solana iz Brisela neće nazvati Christiana Schmidta i kazati mu da „ne pravi probleme“.

    Dodik neprestano prijeti, jer želi da izgleda opasan, pa čak i neuračunljiv, u najmanju ruku nepredvidljiv. Neko ko će uvesti BiH u haos, ako se ne udovolji njegovim zahtjevima. On svoju, svjesno fabriciranu, monstruoznost koristi kao kapital, u borbi za jačanje pozicije RS-a i slabljenje pozicije države.

    Svaki put, kada neki bošnjački ili strani zvaničnik, ili novinar, kaže da je Dodik opasan, on time, neovisno o svojim namjerama, pomaže Dodiku, jer čini da njegove prijetnje izgledaju kredibilnije. RS nema snage da se otcijepi, ali može napraviti problem. Možda i glavni razlog nadolazećeg marša policije RS-a 9. januara bit će da podeblja kredibilitet navedenim prijetnjama.

    U takvoj situaciji, stranci će razmišljati kako da spriječe neki njegov „neuračunljiv, nepredvidiv i opasan potez Republike Srpske“. Čak i ako se OHR, u konsultaciji sa Američkom ambasadom i Delegacijom EU, usudi donijeti Zakon o imovini, gledat će da zadovolje interese Srba. U tom svjetlu treba razumjeti i poruku medijske kampanje OHR-a o „raspodjeli imovine između države i drugih nivoa vlasti“.

    Šta je s Bošnjacima?

    Zašto bi se iko uopće bavio Bošnjacima?

    Bošnjaci, kako nedavno reče bošnjački potpredsjednik Federacije, nisu nikome prijetnja.

    Dok „međunarodna zajednica“ brine zbog problema koje im može napraviti Dodik, vladajuća Trojka brine da ne napravi nikakav problem strancima.

    Najveći dio knjige Phillipa Leroux-Martina posvećen je potezima, koje je 2007. Dodik povlačio, vršeći pritisak na međunarodnu zajednicu. Samo nekoliko rečenica govori o reakcijama bošnjačkih i generalno probosanskih zvaničnika, koji su tada, jednako kao i danas, vjerovali da će ostvariti svoje ciljeve, ako budu „dobri đaci“.

    To je ona tužna bošnjačka filozofija pokornosti, utemeljena na osjećaju krivnje i nesigurnosti, koja utočište traži u pasivnosti i utjehi, i nema nikakve šanse u sukobu sa odlučnim i bezobzirnim protivnicima koji znaju šta hoće i ne biraju sredstva da dođu do cilja.

    (politicki.ba)

    Vlada FBiH dala prethodnu saglasnost: Raskida se ugovor sa Kinezima za izgradnju Bloka 7!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Vlada FBiH dala je prethodnu saglasnost na raskid Ugovora o izgradnji Bloka 7 u Tuzli, saznaje Istraga. Istovremeno, data je prethodna saglasnost za otkazivanje Sporazuma o kreditnoj liniji sa Exim Bankom iz Kine.

    “Zadužuje se premijer FBiH da uputi u parlamentarnu proceduru Informaciju o Analizi realizacije EPC Ugovora sa izgradnju Bloka 7 – 450 MW u Termoelektrani Tuzla radi informisanja Parlamenta FBiH o statusu Ugovora o inženjeringu, nabavci i izgradnji Bloka 7i svih pratećih ugovora sa EPC izvođačem kao i Sporazuma o kreditnoj liniji sa Exim Bankom Kine”, navedeno je u Zaključcima Vlade FBiH usvojenim sredinom decembra.

    „Što se tiče Termobloka 7, definitivno je da se on neće graditi. Sad je pitanje hoćemo li ići u arbitražu ili ćemo postići neki sporazum s onima s kojima je bio potpisan ugovor oko toga“, izjavio je federalni premijer Nermin Nikšić, ne pominjući uopće zaključke Vlade FBIH kojima je, faktički, započeo proces raskida ugovora sa Kinezima.

    Priča o izgradnji Bloka 7 pokrenuta je tokom prvog premijerskog mandata Nermina Nikšića. Prve kontakte sa Kinezima ostvario je tadašnji lider SDP-a BiH i ministar vanjskih poslova BIH Zlatko Lagumdžija.

    “Investicija Blok 7 je ustvari prva velika investicija u Elektroprivredi BiH otkad je Tito otvorio posljednji sličan pogon”, izjavio je tadašnji predsjednik SDP-a, a današnji ambasador BiH u UN-u Zlatko Lagumdžija.

    U august 2014. godine Lagumdžija se susreo sa tadašnjim ambasadorom Narodne Republike Kine u BiH Dongom Chunfengom.

    “Zajednički je konstatirano da pripreme za realizaciju projekta izgradnje Bloka 7 Termoelektrane Tuzla, vrijednog 1,5 milijardi KM, a kojeg će prema rezultatima tendera iz aprila 2014. godine graditi kineski konzorcij “China Gezhouba Group Co Ltd. – Lider Guandong Electric Power Design Institute”, teku planiranom dinamikom. Dr. Lagumdžija je istaknuo da ovaj projekat, kao i drugi projekti kineskih kompanija u elektroenergetskom sektoru, mogu biti pozitivan primjer i model za druge kineske investitore u BiH. U tom kontekstu istaknuo je potencijale koje naše zemlja posjeduje u sektoru infrastrukture i telekomunikacija i drugih resursa kojima raspolaže BiH”, saopćeno je tada iz Ministarstva vanjskih poslova BiH.

    Nedugo nakon ovoga, Elektroprivreda BiH sa Elvedinom Grabovicom na čelu potpisala je ugovor o gradnji Bloka 7. Ali iste godine SDP BiH je izgubio izbore, a već naredne godine Nermin Nikšić i Lagumdžija su ostali bez pozicija. Na čelo Vijeća ministara BiH došao je Denis Zvizdić (tada SDA, a danas NiP). Nakon što je Parlament FBiH dao sve potrebne saglasnosti na potpisivanje ugovora, u novembru 2017. godine Zvizdić je sa Kinezima potpisao Ugovor o kreditu između Elektroprivrede BiH i kineske EXIM banke za projekat izgradnje termoelektrane kapaciteta 450MW “Blok 7” Termoelektrane “Tuzla” u vrijednosti od oko 1,6 milijardi KM.

    Međutim, nakon pritiska iz EU i SAD-a, ovaj projekat nikada nije realiziran.

    Kineski konzorcij je u septembru 2020.godine informisao JP Elektroprivreda BiH o odustanku američke kompanije da bude podizvođač u ovom projektu. Riječ je o američkoj kompaniji “General Electric” koja se iz projekta povukla zbog nesudjelovanja u poslovima zasnovanim na uglju.

    Kineski konzorcij je nakon toga predlagao alternativne kineske podizvođače za ključnu opremu )kotlove), što Elektroprivreda nije prihvatila, uz obrazloženje da alternativni podizvođač ne zadovoljava uslove.

    “Mi smo uz saglasnost Vlade Federacije Bosne i Hercegovine donijeli odluku o neprihvatanju alternativnih ponuđača opreme zato što nemaju reference, znanje i iskustvo za realizaciju ugovora o izgradnji bloka 7. O tome smo upoznali i konzorcij uz molbu da pristupe realizaciji ugovorenih obaveza”, navedeno je na zvaničnoj web stranici Elektroprivrede BiH.

    Zbog projekta Bloka 7, Energetska zajednica je u decembru 2020. godine uvela sankcije BiH, uz upozorenje da se gradnjom novih termoelektrana u BiH odstupa od politike EU o dekarbonizaciji Evrope.

    Pod pritiskom EU, vlasti u BiH su vremenom odustajale od ovog energetskog projekta koji bi povećao energetsku efikasnost BiH. I, na kraju, Vlada FBiH je pokrenula proceduru raskida ugovora sa Kinezima, što znači da je projekat Blok 7 Tuzla i službeno propao.

    Vijeće ministara BiH pomoglo “Srpsku kuću”: Iz Budžeta BiH odobreno 30 hiljada maraka za Fondaciju Gorice Dodik

    Piše:
    Amra Vrabac
    -

    Vijeće ministara BiH na sjednici 7. decembra donijelo je odluku o odobravanju sredstava tekuće rezerve budžeta institucija BiH u iznosu od 30.000 KM koje su doznačene Fondaciji ‘Srpska kuća’ na čijem je čelu Gorica Dodik, kćerka predsjednika Rs Milorada Dodika. Odluka je donesena na prijedlog Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH na čijem je čelu kadar SNSD-a Staša Košarac.

    Gorica Dodik i Igor Dodik stavljeni su na listu sankcija OFAC-a u oktobru 2023. godine i nekoliko njihovih firmi. No, to nije spriječilo Vijeće ministara BiH da njenoj fondaciji daju novac iz državne kase.

    Fondacija ‘Srpska kuća’ osnovana je u januaru 2023. godine u Laktašima. Gorica Dodik je predsjednica Upravnog odbora, a Jelena Trninić Milićević član Upravnog odbora koja je i savjetnica ministra trgovine i turizma u Vladi Rs Denisa Šulića.

    Gorica Dodik voditeljica je istoimene emisije ‘Srpska kuća’ na Alternativnoj televiziji koja je također pod sankcijama SAD od januara 2022. godine kada su uvedene sankcije i Miloradu Dodiku.

    Upravo ATV ovih dana u svom programu i na društvenim mrežama reklamira emitovanje specijalne emisije i prve epizode ‘Srpske kuće’ koje su na programu ATV-a 6. i 7. januara 2024. godine.


    S obzirom da se odluke Vijeća ministara BiH ne mogu usvojiti ako za njih ne glasa najmanje jedan predstavnik tri konstitutivna naroda, i za ovu odluku bio je odlučujući glas Sevlida Hurtića, ministra za ljudska prava i izbjeglice. Potvrđuje to i Zapisnik sa održane sjednice 7. decembra na kojoj je spisak prisutnih. Tog dana sjednici nisu prisustvovali Zukan Helez, Elmedin Konaković i Edin Forto. Jedini Bošnjak koji je imao pravo glasa na toj sjednici je Hurtić.

     

    Odluka o dodjeli novca Fondaciji “Srpska kuća” objavljena je u posljednjem broju Službenog glasnika BiH.

    Podsjećamo, Fondacija Srpska kuća osnovana je u januaru 2023. godine, a Gorica Dodik je je predsjednica Upravnog odbora Fondacije.

    (NAP)

    Nikšić po Schmidtovom odobrenju odlučio: Za krčenje državnih šuma u Varešu ne treba saglasnost državnih institucija! Vlada FBiH, u dogovoru sa britanskom kompanijom Adriadic metals isključila Pravobranilaštvo BiH!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Vlada Federacije BiH isključila je državne institucije prilikom donošenja odluka o raspolaganju držvnom imovinom, odnosno državnim šumama koje u Varešu krči britanska firma Adriatic Metals , saznaje Istraga.ba.

    “U Odluci o promjeni namjene šumskog zemljišta i privremenog korištenja šumskog zemljiušta u druge namjene, u tačkin VII, stav 4 brišu se riječi “i saglasnost Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine”, piše u odluci koju je prošlog petka, opet bez obavještavanja javnosti, usvojila Vlada FBiH sa Nerminom Nikšićem na čelu.

    Posljednja odluka Vlade FBiH – izbacuje se Pravobranilaštvo

    Dakle, državno Pravobranilaštvo isključeno je iz procesa odlučlivanja o davanju državnog zemljišta na raspolaganje, odnosno o promjeni namjene državnog zemljišta. U obrazloženju odluke federalni premijer Nermin Nikšić je naveo da je za isključivanje Pravobranilaštva BIH  imao saglasnost visokog predstavnika Christiana Schmidta.

    Obrazloženje posljednje Odluke Vlade FBiH

    “Obzirom da je u tački VII stav (4) Odluke o promjeni namjene šumskog zemljišta i privremenom korištenju šumskog zemljišta u druge namjene propisano da se dozvola za korištenje šumskog zemljišta za svrhe iz stav (1) te tačke izdaje u formi rješenja koje donosi federalni ministar uz prethodno mišljenje Federalne uprave za šumarstvo i saglasnosti Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine, u skladu sa navedenim stavom Ureda Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini da dodjela prava privremenog korištenja ne predstavlja radnju direktnog ili indirektnog prijenosa vlasništva, utvrdeno je da u postupcima utvrdivanja osnovanosti zahtjeva za privremeno korištenje šumskog zemljišta u druge svrhe nije potrebno pribavljati saglasnost Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine”, naveo je Nikšić u obrazloženju odluke.

    A, evo o čemu se radi.

    Sredinom novembra Vlada Federacije BiH donijela je odluku kojom je, suprotno Zakonu o zabrani raspolaganja državnom imovinom, omogućilai britanskoj kompaniji Adriatic Metals promjenu namjene šumskog zemljišta na području Vareša.

    Prema informacijama Istrage, kompanija Adriatic Metals već je, bez ikakvih dozvola, isjekla određeni državne šume zbog čega je protiv odgovornih Tužilaštvu ZDK podnesena krivična prijava. Kako bi zaštitili ovu britansku kompaniju, čelnici Vlade FBiH su donijeli Odluku o promjeni namjene šumskog zemljišta i privremenom korištenju šumskog zemljišta u druge namjene. Odluka je opći akt, ali je donesena na osnovu Informacije u kojoj je navedeno da je inicijativu pokrenula kompanija Adriatic Metals.

    Šumsko zemljište, piše u odluci, može se, osim za gospodarenje šumama, privremeno koristiti za druge planirane namjene, i to:u svrhu eksploatacije mineralnih sirovina i drugih prirodnih bogatstava, u periodu trajanja koncesionog ugovora.

    “Koncesor, koncesionar ili investitor može podnijeti zahtjev kantonalnom ministarstvu za korištenje šumskog zemljišta za druge namjene ukoliko je to predviđeno planom prostornog uređenja”, navedeno je u Odluci.

    Dalje piše da “dozvola za korištenje šumskog zemljišta za svrhe iz stava (1) ove tačke izdaje se u formi rješenja, koje donosi federalni ministar uz prethodno mišljenje Federalne uprave za šumarstvo i saglasnosti Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine”.

    Prvobitna Odluka Vlade FBiH

    S obzirom na to je za promjenu namjene zemljišta, u ovom slučaju šume, bila potrebna saglasnost Pravobranilaštva BiH, Vlada FBiH je odlučila da izmijeni odluku, odnosno da izbaci ovu državnu instituciju iz procesa odlučivanja o promjeni namjene državne imovine.

    OHR je, podsjećamo, ranije upozorio Vladu FBiH da vodi računa o promjeni namjene zemljišta.

    “U vezi s Vašim zahtjevom za pojašnjenjem, molimo Vas da imate na umu da promjena namjene šumskog zemljišta očito ima za posljedicu znatne pravne posljedice za predmetnu nekretninu te bi stoga bila čin raspolaganja koji zahtijeva aktivno sudjelovanje i suglasnost vlasnika”, navedeno je u prvobitnom aktu OHR-a.

    No, i Schmidt se, pod pritiskom ove britanske kompanije u čije ime lobira i Ambasada Velike Britanije u BiH, predomislio. Stoga je Vlada FBiH odlučila iz procesa odlučivanja isključiti Prvobranilaštvo BiH.

    Duška Jurišić i “slučaj Kovačević”: Ako nije nadležna nizašta, koja je svrha njenog doministrovanja?

    Piše:
    Enver Išerić
    -

    „U presudi vijeća Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Kovačević protiv Bosne i Hercegovine, Sud je sa šest glasova za i jednim protiv, odlučio da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12. (opšta zabrana diskriminacije) uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima zbog toga što Kovačević nije adekvatno zastupljen u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.

    Sud je naveo da se Kovačević u suštini žali zbog aranžmana podjele vlasti, da u Bosni i Hercegovina nije istinska demokratija, već “etnokratija“ u kojoj je etnička pripadnost – a ne državljanstvo – ključna za osiguranje moći i kontrolu resursa i u kojoj tri dominantne etničke grupe kontrolišu državne institucije u cilju ostvarenja svojih interesa, a svi drugi su građani drugog reda.“

    Vijest o ovoj presudi odjeknula je bosanskim nebom tolikom snagom da su zagovornici kršenja ljudskih prava doživjeli klasični nokaut, šok i nevjericu da je došao kraj njihovim manipulacijama, kršenju ljudskih prava i daljnjem potpirivanju mržnje i etničkih podjela među narodima i građanima Bosne i Hercegovine.

    Zato je u njihovim redovima uvedeno „vanredno stanje“. Angažovane su sve njihove snage i pravne i političke kako bi se opstruiralo ili na drugi način omela, makar privremeno, pravosnažnost presude.

    Tada na scenu stupaju „agentice“ Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava, (i pored toga što je njihov legitimitet bio upitan – istek mandata, nezakonita imenovanja na kraći period i više puta od dozvoljenog) koje pripremaju zahtjev za iznošenje ovog predmeta pred Veliko vijeće Evropskog suda za ljudska prava, kako je predviđeno članom 43. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama.

    Njihov rad na pripremi zahtjeva za preispitivanje presude (iznošenje pred Veliko vijeće) rađen je potpuno netransparentno i suprotno važećim zakonima naše države. Nije konsultovan ni ministar za ljudska prava, pri čijem ministarstvu djeluju i agentice, niti je Vijeće ministara donijelo bilo kakvu odluku o tom predmetu.

    U međuvremenu se pojavila i informacija da je zamjenica ministra za ljudska prava gospođa Duška Jurišić obavila sa agenticama razgovor u vezi sa ovim predmetom i da im je ona dala punu podršku.

    Sve ove navode demantovao je advokat Duške Jurišić izjavivši “S tim u vezi, ovim putem skrećemo pažnju javnosti da Duška Jurišić, zamjenica ministra Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, ni formalno, ni suštinski, nema, niti može imati nikakvu nadležnost nad postupanjem agenata Bosne i Hercegovine koji zastupaju državu u predmetima pred Evropskim sudom za ljudska prava.”

    „Istina je da su agenti Bosne i Hercegovine zaposleni u Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, da preko Ministarstva primaju platu i ostvaraju ostala prava iz radnog odnosa. Međutim, sve u vezi njihovog postupanja pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu je u nadležnosti Vijeća ministara BiH i Duška Jurišić – kao zamjenica ministra na to ne može uticati na bilo koji način, sve i kada bi to i htjela”, navodi advokat Bilić, koji zastupa Dušku Jurišić.

    Međutim, moramo konstatovati da je advokat Bilić potpuno u pravu u gore citiranoj izjavi. Ali možemo li postaviti još jedno vrlo značajno pitanje ne samo za zamjenicu ministra za ljudska prava nego i za samog ministra. Da li je Duška Jurišić u vezi sa ovim pitanjem upozorila svog ministra i zatražila njegovo djelovanje i prema Vijeću ministara i prema Evropskom sudu za ljudska prava? Ako nije da li ona snosi dio odgovornosti za opstrukciju ove presude važne za ljudska prava u našoj državi. Da li je digla svoj glas kada je odbijeno, odnosno onemogućeno da se o ovom pitanju raspravlja na Vijeću ministara Bosne i Hercegovine? Da li je reagirala kada je predsjedavajuća Vijeća ministara samostalno i samoinicijativno, bez odluke Vijeća ministara uputila pismo Evropskom sudu za ljudska prava? Je li zamjenica ministra svojim sastancima sa “agentima” bila svjesna ili nesvjesna da time legitimira veoma upitan status tih istih “agenata” pred Evropskim sudom za ljudska prava, što se može tumačiti i kao svojevrstan vid podrške njima čineći štetu po ljudska prava u našoj zemlji?

    Sve je ovo bila dužna učiniti zamjenica ministra Duška Jurišić. A ministar Sevlid Hurtić je svakako i trebao i morao to uraditi. A koliko je javnosti poznato niti jedno ni drugo nisu uradili ništa. A dužni su da štite ljudska prava naših građana. Ne može biti izgovor da Duška Jurišić “ni formalno, ni suštinski, nema, niti može imati nikakvu nadležnost nad postupanjem agenata Bosne i Hercegovine koji zastupaju državu u predmetima pred Evropskim sudom za ljudska prava“, kako je izjavio njen advokat.

    Ako je to tako onda su nam zamjenici ministara potpuno višak u organizaciji vlasti. A nije tako. Jer svjedočili smo javnim istupima zamjenika ministra odbrane, prilikom kojih je isticao svoje neslaganje sa stavovima i postupcima njegovog ministra. Pri tome, naravno ne ulazimo u razloge i opravdanost iznošenja tvrdnji i stavova.

    Zato bi bilo logično, moralno, zakonito i ustavno da ministar Hurtić i njegova zamjenica Jurišić podnesu ostavke na funkcije koje obavljaju. Ili da neko od zastupnika kojima je stalo do ljudskih prava i Evropske konvencije, kao i presuda Evropskog suda za ljudska prava, zatraži njihovu smjenu.

    A mi ćemo čekati pravosnažnost presude „Kovačević“, jer ne vidimo nikakav razlog da omjer glasova u Velikom vijeću ne budu makar približan omjeru glasova u Vijeću koje donijelo ovu presudu, a za koju je glasalo šest sudija uz jedno izdvojeno mišljenje.

    Sigurno su svi razlozi navedeni u izdvojenom mišljenju iznošeni u samom postupku pred sudom, koji je odbacio prigovore Vlade Bosne i Hercegovine i utvrdili da su, odnosno da bi svi pokušaji ulaganja pravnih lijekova u Bosni i Hercegovini, odnosno ustavna žalba bila uzaludna, jer Ustavni sud svoje odluke donosi na osnovu Ustava Bosne i Hercegovine koji sadrži diskriminatorne odredbe, koje su u suprotnosti sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, a koja se direktno treba primjenjivati u Bosni i Hercegovini, kako to propisuje i Ustav Bosne i Hercegovine. O tome govori i dosadašnja praksa Ustavnog suda koji je odbio sve apelante koji su se žalili Ustavnom sudu u vezi sa ovim pitanjima, odnosno kršenju njihovim prava da biraju i da budu birani.

    A ako bi govorili o zloupotrebi prava na predstavku, onda bismo mogli kazati da je Bosna i Hercegovina, odnosno njeni „agenti“, zloupotrijebila to pravo tražeći preispitivanje presude želeći time poništiti prava i slobode predviđene Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama a što je propisano i članom 17. Konvencije: „Ništa u ovoj Konvenciji ne može se tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, grupe ili lica da se upuste u neku djelatnost ili izvrše neki čin koji je usmjeren na poništavanje bilo kog od navedenih prava i sloboda ili na njihovo ograničavanje u većoj mjeri od one koja je predviđena Konvencijom.“

    Džabe spletke pletete, ljudska prava su univerzalne vrijednosti modernog i naprednog čovječanstva. A Evropski sud za ljudska prava je sud znalaca i profesionalaca. Nema tamo stranačkih poglavica koje po sudu „muljaju i opstruiraju“.

    (NAP)

    Pravosnažna presuda Vrhovnog suda FBiH: NiP-ov federalni zastupnik Halil Bajramović osuđen na tri godine zatvora zbog obmane pri davanju kredita, mora u zatvor i ostaje bez mandata

    Piše:
    Redakcija
    -

    Federalni zastupnik Naroda i Pravde Halil Bajramović pravosnažno je osuđen na tri godine zatvora, saznaje Istraga.ba. Presuda Vrhovnog suda FBiH ove je sedmice, kako saznajemo, dostavljena Bajramoviću i njegovoj odbrani. To znači da će visokopozicionirani kadar Naroda i Pravde morati u zatvor te da ostaje i bez mandata u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH.

    Podsjetimo, u junu prošle godine Kantonalni sud u Bihaću objavio je prvostepenu presudu kojom je predsjednik NiP-a u Unsko-sanskom kantonu Halil Bajramović proglašen krivim za krivično djelo obmana pri davanju kredita.

    Prema tadašnjem saopćenju Kantonalnog suda u Bihaću, optuženi Halil Bajramović proglašen je krivim da je počinio krivično djelo Obmana pri davanju kredita ili drugih pogodnosti iz člana 268. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

    Nasuprot tome, Halil Bajramović je oslobođen od optužbe da je počinio krivično djelo Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 2. u vezi sa stavom 1.

    Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, dok se optužba odbija za krivično djelo Podstrekavanje na izvršenje krivičnog djela zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1., a u vezi sa članom 32. Krivičnog zakona Federcije Bosne i Hercegovine.
    Optuženi Halil Bajramović kao podstrekač i Rifet Alibabić kao izvršilac oslobođeni su i od optužbe da su počinili krivično djelo Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 3. u vezi sa stavom 1. i Krivotvorenje službene isprave iz člana 389. stav 1. u vezi sa članom 32. stav 1. i 54. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.
    Protiv ove presude bila je dozvoljena žalba Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. Neposredno prije ročišta, Bajramović se sastao u Sarajevu sa federalnim tužiocem i članom VSTV-a Sašom Sarajlićem. Istraga.ba je dokumentovala taj susret, a Bajramović i Sarajlić su kazali da su se slučajno sreli iako se do tada nisu poznavali. Objava tih fotografija očito je spriječila Bajramovića da pokuša utjecati na sudije Vrhovnog suda FBiH koje su sada u cjelosti potvrdile presudu Kantonalnog suda u Bihaći. A to znači da Halil Bajramović mora u zatvor.

    Pravda je slijepa ali pažljivo bira: Bošnjake hapse zbog korupcije i ratnih zločina, Srbe povremeno zbog ratnih zločina, a hercegovačke Hrvate ni zbog čega!

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Kemal Čaušević je kriv za kriminal u Upravi za indirektno oporezivanje, Miro Džakula nije. Čaušević će u zatvor, a Džakula u Elektroprijenos.

    Fadil Novalić je kriv za federalne respiratore, a Radovan Višković nije kriv ni za respiratore niti za poljsku bolnicu u RS-u.

    Fikret Hodžić i njegova Malina su optuženici za nabavku respiratora, Kristian Marić, posrednik u nabavci, samo je svjedok.

    Osman Mehmedagić je dvaput hapšen i triput pretresan, a Dragan Lukač nijednom. Čak ni zbog slanja u smrt Nedžada Dizdarevića.

    Ranko Debevec je u pritvoru, a Milano Kajganić pritvara. Osim ako se ne radi o osuđenicima ili optuženicima za genocid.

    Selmo Cikotić će na sud zbog ratnih zločina, Nenad Stevandić – neće.

    Abdulaha Skaka su hapsili zbog štete od 30 hiljada maraka. Ljubu Bešlića za života niko nije istraživao.

    U pritvoru su bili i gradonačelnici Zenice Fuad Kasumović, i Bihaća Hamdija Lipovača. U pritvoru nikad nisu bili gradonačenici iz Zapadne Hercegovine, iz Banje Luke, iz Istočnog Sarajeva.

    U pritvoru je bio i Nedim Uzunović zbog Bosnalijeka. Milenko Bašić zbog “uglednog Lagera” nije.

    U Sarajevu su hapsili i Fahrudina Radončića. U Hercegovini nisu Jozu Pavkovića.

    Destine sarajevskih biznizmena palo je zbog “Kase”. Ali kasa još nije stigla u zapadnu Hercegovinu.

    Kada su mu sudili zbog kriminala sa Čovićem Jerko Lijanović je oslobođen. Kada su mu sudili nakon što je okrenuo leđa Draganu Čoviću, Jerko Lijanović je osuđen.

    Hoćete li statistiku? Evo je.

    Za pet godina, od početka 2018. go kraja 2022., Tužilaštvo Zapadnohercegovačkog kantona Široki Brijeg podiglo je devet optužnica za krivična djela – kurupcije i privrednog kriminala.   Samo u jednom predmetu izrečena je zatvorska kazna, dok su u pet predmeta izrečene – uslovne osude. I to bi bilo to što se tiče borbe protiv korupcije u ZHK kojim suvereno vlada HDZ BiH. Tom kantonu pripadaju tri općine i jedna gradska uprava. Tu su kantonalne institucije. U ZHK, prema popisu iz 2013. godine živi 95 hiljada stanovnika.

    U Bosansko-podrinjskom kantonu živi 23 hiljade stanovnika. Kanton čine dvije općine i jedan grad. Osim lokalnih općinskih i gradskih administracija u tom kantonu postoje i kantonalne institucije. Za četiri godine,  od početka 2018. do kraja 2021., Tužilaštvo BPK je podiglo 10 optužnica za korupciju i zloupotrebu položaja. Jednu više nego ZHK za pet godina. I u tom je kantonu, u posmatranom periodu, izrečena jedna zatvorska osuda za krivično djelo korupcija.

    Dakle, Tužilaštvu Goraždu za četiri godine podiglo je više optužnica za korupciju nego Tužilaštvo ZHK za pet godina, iako u ZHK ima više opštinskih administracija i skoro četiri puta više stanovnika.

    Od početka 2018. do kraja 2021. godine, mostarsko Tužilaštvo je podiglo 32 optužnice. Dakle, za četiri godine – 32 optužnice u kantonu kojem pripada devet općinskih i gradskih administracija, sve kantonalne institucije i nekoliko federalnih institucija. Za četiri godine izrečene su samo četiri zatvorske kazne. Šesnaest je uslovnih osuda. Tako, dakle, izgleda borba protiv korupcije u kantonu kojim vlada HDZ BiH i u kojem živi 222 hiljade stanovnika.

    U Unsko-sanskom kantonu živi 273 hiljade stanovnika. Ovom kantonu pripada osam općina i gradova. Osim općinskih administracija, u Bihaću su smještene i kantonalne institucije. Federalnih institucija nema. Za četiri godine, 2018-2021., Tužilaštvo USK je podiglo 72 optužnice za korupciju i zloupotrebu položaja. U petnaest predmeta korupcije su izrečene zatvorske kazne. Ukupno je izrečeno 39 uslovnih osuda za korupciju.

    Znači, iako u Mostaru ima više institucija (lokalne, kantonalne i federalne), Tužilaštvo HNK je podiglo duplo manje optužnica za korupciju i zloupotrebu položaja nego Tužilaštvo USK.

    U Srednjobosanskom kantonu živi 254 hiljade stanovnika. Dvanaest općinskih i gradskih administracija je u nadležnosti Kantonalnog tužilaštva u Travniku. Tome treba dodati i sve kantonalne institucije u SBK. Za četiri godine, 2018.-2021., Tužilaštvo SBK je podiglo deset optužnica za korupciju i zloupotrebu položaja. U istom periodu, pravosuđe tog kantona nije izreklo nijednu zatvorsku kaznu za korupciju. Izrečene su tek tri uslovne osude.

    U Zeničko-dobojskom kantonu živi 364 hiljade stanovnika. Tužilaštvo ZDK je nadležno za dvanaest općina i gradova te sve kantonalne institucije. Prema podacima Transparency Internationala,  za četiri godine Tužilaštvo ZDK je podiglo 101 optužnicu za korupciju, od čega se tri optužnice odnose na visoku korupciju. Izrečeno je ukupno osamnaest zatvorskih kazni. Uslovnih osuda je bilo 55.

    Dakle, Tužilaštvo ZDK podiglo je deset puta više optužnica za korupciju od Tužilaštva SBK, gdje okosnicu vlasti čini HDZ BiH.

    Kantonalna tužilaštva u Tuzli i Sarajevu imaju najbolje rezultate. Recimo, Tužilaštvo KS samo u 2021. godini je podiglo 100 optužnica za korupciju, a te godine je izrečeno ukupno osam zatvorskih kazni. Tokom 2020. Tužilaštvo KS je podiglo 15 optužnica, 2019. godine 24 optužnice za korupciju, a 2018. godine 29 optužnica. Pravosuđe u KS je od početka 2018. do kraja 2021. godine izreklo 21 zatvorsku kaznu zbog korupcije. Uslovne su bile 52 osude.

    Tužilaštvo Tuzlanskog kantona je od 2018. go 2021. godine podiglo 132 optužnice za korupciju. U istom periodu izrečeno je ukupno 39 zatvorskih kazni za korupciju. Izrečene su ukupno 92 uslovne osude.

    Rješenje za krizu: Smije li Schmidt nametnuti institut vanrednih izbora?

    Piše:
    Rasim Belko
    -

    Vladavina posljednjih eurokomunista pod zastavom socijaldemokratije u BiH je prošli put završila u vatri i dimu. Gorjele su kantonalne vlade, ali i zgrada Predsjedništva BiH. Izgubljena radnička klasa, ugušena reformskim putevima i osiromašena kapitalističkom privatizacijom došla je do zida i odlučila da pokuša zid srušiti.

    Bili su to posljednji iole ozbiljni protesti građana Bosne i Hercegovine koji su vlast uspaničili do mjere da su od medija do medija prizivali spasonosno rješenje. Bio je to kraj vladavine SDP-a i premijera Nermina Nikšića. Izbori poslije pokazali su kako građani Bosne i Hercegovine znaju i mogu kazniti političke predstavnike kojima su država i vlast samo sredstvo ostvarenja ličnih interesa. SDP je sveden na minimum i trebala mu je skoro decenija da se oporavi.

    A oporavak ne bi došao da američka administracija koja se u BiH ponaša kao Francuska u Nigeru nije kreirala projekat Trojke kao politički blok protiv svih onih koji se zalažu za interese Bosne i Hercegovine a nisu na tračnicama američkih interesa.

    Kao takav blok Trojka je partner u vlasti i na državnom i na federalnom nivou, ali ga druga dva partnera tretiraju kao političko nedonošče kojem je jedini zadatak raditi po potrebi HDZ-a i SNSD-a. Politička i društvena kriza koju živimo u godini u kojoj je prema najavama iz SDP-a trebalo “svanuti”, jasno govori o potpuno promašenoj ideji američke administracije i ambasadora Michaela Murphyija. Do izbora 2022. godine i pojave korisnog idiota međunarodnog faktora Christiana Schmidta govorilo se kako nije dobro, a danas se govori kako je država na ivici disolucije, raspada, odnosno rata. Jer, disolucije mirnim putem nema, a disolucija se odavno sprema. De facto je ona u toku, jer SNSD koji vješto iz državnih sredstava upumpava novac u budžet Rs zahvaljujući političkoj nedonoščadi, samo čeka geopolitičku sekundu da i faktički ponovi onu čuvenu “Goodbye Bosni, welcome Rsexit”.

    Politička nedonoščad zvana Trojka i u Federaciji BiH su samo odskočna daska za Čovićeve interese, potpuno identične Dodikovim. Zakona koji bi uspješniji entitet vratili na kolovoz progresa nema, zapravo nema ozbiljnog zakonodavnog ni izvršnog rada vlasti, a sve je pretvoreno u tragikomičan pokušaj kreiranja slike da nešto funkcioniše. Schmidt im neki dan čestita, jer Schmidtu disfunkcionalan sistem u BiH i odgovara, samo tada fašistoidnom agresijom može da nameće rješenja koja naziva dobrim za državu i za kojima potrče naročito neinteligentna bića poput Forte i njemu sličnih.

    Institucionalno klizište kojim se kreće Bosna i Hercegovina i sve što se u njoj nalazi neminovno proizvodi pomračenje uma kod većine građana Bosne i Hercegovine. Znatan dio tih građana je digao sidro i sreću potražio što dalje od domovine. Oni koji su ostali trpe i trpit će do maksimuma svojih mogućnosti. A kada tih mogućnosti nestane desit će se repriza 2014. godine, ali skoro sam siguran u mnogo gorem i teško zaustavljivom obliku. Jer, poodavno sam napisao da vladavina Nermina Nikšića i njegovog SDP-a, sada pojačanog izbjeglicama iz SDA (NiP-om) i strankom za zaštitu prava probranih kategorija (NS) završava u plamenu, pepelu i dimu.

    Gomilanje nezadovoljstva je dozvoljeno u mjeri koliko je otporan balon koji se tim nezadovoljstvom puni. A rekao bih da je otporan i previše, pa ćemo na njegovo pucanje sačekati još neko vrijeme, ali ne toliko daleko. Ali kada pukne, teško da će se situacija moći “izgladiti”, jer polarizacija svih ljestvica u ovom društvu na one lagodnog i one paklenog života morat će doseći svoj zenit.

    Često čujem, nerijetko i sam izgovaram konstataciju da narod Bosne i Hercegovine možda i ne zaslužuje bolje, jer ga nema na ulicama. Ali sagledamo li cjelokupnu situaciju i način na koji je Bosna i Hercegovina uređena, lako je zaključiti zašto je to tako. Nekoliko je velikih protesta bilo pred institucijama BiH. A samo rijetki su polučili rezultat, jer princip smjenjivosti vlasti nepoznat je u ustavnom i političkom sistemu Bosne i Hercegovine.

    Jer, Bosna i Hercegovina nema institut vanrednih izbora koji bi omogućili da građani Bosne i Hercegovine demokratskim pravom protesta sa ulice zahtijevaju promjene vlasti koja radi protiv interesa države, građana i sveukupnog boljitka. Zbog toga su svi ili skoro svi protesti završili kačenjem mačku o rep, jer vlast je trenutno u BiH nepromjenjiva kategorija.

    Stoga bi se u pogledu aktuelne rasprave o integritetu izbora moralo govoriti o uvođenju instituta vanrednih izbora kao demokratske opcije za deblokade, a blokada i opstrukcija u BiH ima na pretek, ali i kao opcije građanima da onda kada pokažu šta misle o vlasti imaju pravo da ispravljaju izborne greške novim, vanrednim izborom.

    O tome niko od kurira demokratije sa Zapada ne govori kada u Bosnu i Hercegovinu donosi zadatke, pa je opravdano sumnjati da onim vodećim na Zapadu (SAD, Velika Britanija…) ne odgovara princip smjenjivosti vlasti, jer očigledno da bi to i njima pomrsilo račune.

    Christian Schmidt je najavio nametanje paketa izbornog integriteta koji podrazumijeva elektronsko glasanje. Politička nedonoščad su potrčala i prva ga podržala, što daje osnov za postavljanje pitanja zašto njima kao vlasti odgovara upravo takav sistem. A usput rečeno, taj sistem ne koristi 95 posto zemalja Zapada. Na svima onima koji žele dobro ovoj državi, a u političkim su vodama je da predlože institut vanrednih izbora, jer ta stavka u Izbornom zakonu onemogućila bi dugogodišnje blokade procesa koje smo do sada mogli i morali završiti.

    Jer, sva tehnologija u izbornom sistemu je besmislena i neučinkovita ako ćemo i u budućnosti gledati kako Čović zarobljava Federaciju dok mu se ne ispune želje, a Dodik i Čović državu iz istih razloga. A nećemo moći izvršiti demokratski pritisak da se raspišu vanredni izbori i da izaberemo one koji će se sa željama Čovića, Dodika, Plenkovića i Vučića moći nositi.

    Pitanje vanrednih izbora pitanje je budućnosti Bosne i Hercegovine, jer kriza predugo traje i nema osnove da bilo ko očekuje njeno rješenje same od sebe. Ukoliko odavno prepuhani balon pukne, posljedice koje nastanu mogle bi biti nepopravljive.

    (NAP)

    Dodik ponovo nadmudrio partnere iz Federacije: Prekinuta sjednica UO UIO, Republika Srpska će u ovom i narednom kvartalu dobiti rekordan procenat novca od indirektnih poreza!

    Piše:
    Amina Čorbo Zećo
    -

    Sjednica Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje (UO UIO) BiH koja je održana u kabinetu ministra finansija BIH Srđana Amidžića nije dobro završila. Naime, Toni Kraljević, ministar finansija Federacije BiH na kraju je ljutito napustio sjednicu, potvrđeno je Patriji iz izvora bliskih UIO.

    Naime, ključna tačka današnje sjednice bio je Prijedlog Odluke o raspodjeli prihoda od putarine za izgradnju autoputeva i rekonstrukciju puteva (oko 240 miliona KM), skinuta je s dnevnog reda, jer nije bilo konsenzusa.

    Kada je riječ o Prijedlogu Odluke o utvrđivanju privremenih koeficijenata za raspodjelu prihoda s Jedinstvenog računa za period oktobar – decembar 2023. godine također je došlo do ‘sukoba’, jer Rs i dalje insistira na visokim koeficijentima, na šta je burno reagirao Kraljević, koji je preglasan te je i napustio sjednicu.

    Prevedeno, ovo znači da nema odluke te da će Republika srpska trenutno u ovom kvartalu, ali i u prvom kvartalu 2024. godine dobiti sredstva po rekordnom procentu 34,6 posto, što je bila odluka iz jula.

    Kraljević se protivio ovoj odluci, jer je postojao dogovor da se uvijek glasa za odluke, a da se naknadno može raditi na poravnanjima. No evidentno je da Republici srpskoj ‘gori’ kada je riječ o popunjavanju budžetskih rupa i da se koriste svim metodama da dođu do novca.

    (NAP)

    Sudija Branko Perić odlučio: Jednomjesečni pritvor Debevecu i Mehmedagiću

    Piše:
    Redakcija
    -

    Sud Bosne i Hercegovine odredio je jednomjesečni pritvor predsjedniku Suda BiH Ranku Debevecu i bivšem direktoru OSA-e Osmanu Mehmedagiću, potvrđeno je Istraga.ba.

    Pritvor je određen po tački B člana 132 Zakona o krivičnom postupku BiH.

    “Ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače”, navedeno je u zakonskoj odredbi na osnovu koje je sudija za prethodni postupak Branko Perić odredio pritvor Debevecu i Mehmedagiću.

    Podsjetimo, Debevec i Mehmedagić su uhapšeni u ponedjeljak zbog sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj, kada su tokom 2020. godine odredili prisluškivanje dva službena telefona u Sudu BiH i telefone dvojice istražitelja u Tužilaštvu BiH.

    Prilikom hapšenja, Debevec nije dozvolio da se izvrši njegov pretres, te je potom Jolović tražila od Suda naredbu za pretres, rečeno je na ročištu za pritvor. Kada je doveden u prostorije SIPA-e, njemu je dozvoljeno da nasamo bude s advokaticom Vasvijom Vidović. Tada je, kako je navela Jolović, Debevec ubacio u njenu torbu telefon, dok su druga dva stajala na stolu. Jolović je kazala da to govori o spremnosti da se prikriju dokazi.

    Tužiteljica je na ročištu za određivanje pritvora rekla da je od hapšenja do srijede saslušala određeni broj zaposlenika Suda za koje je navela da su “vidno uplašeni“ i da ne postoji nijedna blaža mjera koja će omogućiti provođenje istrage.

    Advokatica Tatjana Savić, koja brani Debevca, osporavala je osnovanu sumnju jer ona ne proizilazi iz elemenata krivičnog djela. Tužiteljica je navodila da su postupali po prethodnom dogovoru, ali se iz obrazloženja to ne vidi, kazala je advokatica, prenio je detektor.ba.

    “Nesporno je da je Debevec imao ovlaštenja da izdaje naloge za presretnute radnje. Prema onome što Tužilaštvo tvrdi, proizilazi da su svi uslovi ispunjeni. Navedeno je da je jedan sudija kompromitovan, da je tražio mito. Ne zna se o kojem sudiji se radi, nalog se odnosi na službene telefone“, kaže Savić.

    Govoreći o tvrdnji da je Debevec prikrio navedene naloge, kazala je da je Tužilaštvo dužno dostaviti dokaze da su ti nalozi uništeni ili prikriveni i da je to učinio Debevec. Njemu je, kako je pojasnila na ročištu, u interesu da se ti nalozi pronađu.

    Međutim, za određivanje pritvora presudile su dvije činjenice. Prva – to što je bivši direktor OSA-e Osman Mehmedagić zvao jednog od svjedoka Tužilaštva i upozoravao ga kako da svjedoči, dok je Debevec pokušao prikriti telefon kao mogući dokaz izvršenja krivičnog djela.

    1...161718...194Stranica 17 of 194

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj