Istaknuto

Istaknute objave

Mjesecima se nije odazivao Sudu u Bihaću: Raspisana Interpolova potjernica za Harunom Sadikovićem, džudo reprezentativcem BiH koji u Dubaiju čuva Edina Gačanina Tita

Općinski sud u Bihaću raspisao je Interpolovu potjernicu za Harunom Sadikovićem, bivšim džudo reprezentativcem BiH koji posljednjih mjeseci živi u Dubaiju, gdje čuva narko bossa Edina Gačanina Tita.

“Za Sadikovićem je raspisana difuzna potjernica koja je vidljiva svim članicama Interpola”, potvrdio je izvor Istrage.

Prema zvaničnim dokumentima, Sadiković je optužen da je počinio krivično djelo nasilničko ponašanje.

Dana 15.11.2018. godine, u Bihaću, oko 22,30 sati, a po prethodnom dogovoru nakon što je osumnjičeni Sadiković Harun na društvenoj mreži Facebook-u navodno vidio objave Zirić Muhameda, a koje su se po njegovom mišljenju odnosile na trećeosumnjičenog Sadiković Edia, njegovog brata, i bile su uvrijedljivog sadržaja, iste je pokazao svome ocu prvoosumnjičenom Sadiković Fuadu a potom i bratu trećeosumnjičenom Sadiković Ediu, pa izrevoltirani takvim objavama skupa su donijeli odluku da krenu potražiti Zirić Muhameda kojeg su pronašli u kafe baru „Borik” u ul. V Korpusa grad Bihać, nakon čega je Zirić Muhamedu koji je sam stajao uz šank, prišao prvoosumnjičeni Sadiković Fuad te mu se obratio povišenim tonom i psujući mu majku riječima „j…. ti mater u usta, šta glumiš ti i šta pišeš ti po internetu” unijevši mu se pritom prsima i licem u njegovo lice s namjerom da ga fizički napadne, dok se je Zirić Muhamed povlačio prema unutrašnjosti šanka s namjerom da izbjegne sukob, a osumnjičeni Sadiković Fuad je nastavio da mu se unosi u lice ulazeći u šank, kom prilikom je razbio i pepeljaru na šanku, nakon čega je Sadiković Fuad sa obje ruke udario u predjelu glave — obraza Zirić Muhameda, pa dok se je ovaj pokušao zaštiti, prišao je drugoosumnjičeni Sadiković Harun te su ga obojica zajedno udarala rukama u predjelu glave, nakon čega je Zirić Muhamed izgubio ravnotežu i pao na pod unutar samog šanka i dok se nalazio u tom položaju prišao mu je trećeosumnjičeni Sadiković Edi i udario ga nogom u predjelu desne ruke — podlaktice kojom je Zirić Muhamed zaštitio glavu, govoreći mu cijelo vrijeme i to Sadiković Harun i Sadiković Edi da je pjano i klošar, psujući mu majku i dijete, a zatim se Sadiković Edi obratio Zirić Muhamedu riječima „dobro ćeš zapamtiti ovu noć, a isto će biti i tvom jaranu Jusufu Tutiću kojem ću ja ubiti dijete, a tebi ću ubiti familiju”, nakon čega su nastavljajući upućivati Zirić Muhamedu psovke i uvrede napustili lokal, da bi Zirić Muhamed uzeo svoj mobilni telefon sa poda koji je prilikom tuče pao na isti, i odmah nazvao policiju s namjerom da prijavi osumnjičene, te da prijavi prijetnje upućene njegovom kolegi Tutić Jusufu i njemu, a koje prijetnje su kod njega izazvale strah za život njega i njegove porodice, te porodice prijatelja Tutić Jusufa, a po dolasku policijske patrole oštećeni Zirić Muhamed je odveden u Dom zdravlja a potom je odveden u Policijsku stanicu u Bihać i lišen slobode”, navedeno je u optužnici.

Dvije godine nakon ogova, policajac Zirić je preminuo. Nije dočekao kraj suđenja, jer je Harun Sadiković izbjegavao suđenja.

“Njegov branilac nam je rekao kako je on proteklih mjeseci imao neko takmičenje u Dubaiju. Onda je, prema riječima, branioca imao problema s vizom. Rečeno nam je da je skinut sa aviona i da se nalazi u nekoj vrsti pritvora u Dubiaju. Ja sam početkom januara izdao naredbu da ga dovedu pred Sud. Nisu ga pronašli. Sada sam izdao naredbu za raspisivanje potjernice“, kazao je početkom januara za Istragu postupajući sudija Dino Muslić.

Potjernica za Sadikovićem je raspisana krajem januara.

“Nisam odredio pritvor. Ali, bez obzira na to, država u kojoj bude pronađen dužna je da ga liši slobode i da započne proces ekstradicije”, rekao je u utorak za Istragu sudija Muslić, potvrđujući da je dobio i službenu obavijest da se potjernica za Harunom Sadikovićem nalazi u bazi Interpola.

Harun Sadiković, već smo objavljivali, živi u Dubaiju, gdje prati Edina Gačanina, vođu narko kartela Tito i Dino.

Harun Sadiković sa Edinom Gačaninom

Osim džudiste Sadikovića, Gačanina čuvaju i bivši pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije Dženis Kadrić i Ibrahim Miladin. Potvrđuju to i fotografije na kojima se bivši specijalci i bivši reprezentativni džudisti vide u društvu vođe jednog od najmoćnijih narko bosova na svijetu, kojem je, prema službenim izvještajima, do sada zaplijenjeno najmanje 15 tona kokaina koji je iz južne Amerike pokušao prokrijumčariti u Evropu. Gačanin je sarađivao da italijanskom Camorrom, te sa irskom mafijaškom porodicom Kinahan.

Harun Sadiković u Dubaiju

Edin Gačanin sa svojim pratiocima i poslugom živi u Burj Khalifi, neboderu je u Dubaiju koji važi za najvišu zgradu na svijetu. Sadiković je nekoliko puta objavljivao fotografije iz te zgrade.

Istraga u Ukrajini: Država u kojoj traje rat – sprema se za rat

Kada je u našoj torbi ugledala šljem i pancire, carinska službenica na kijevskom aerodromu izgledala je pomalo zbunjeno. Žurno će, potom, otići u drugu prostoriju, odakle je izašla u pratnji znatno starijeg kolege. Brzi pregled potrebne dokumentacije i upit – ko je najpoznatiji bosanski fudbaler.

„Edin Džeko“, odgovorio je kolega Denis Bajrović.

Poslije ovoga sve je bilo lakše. Mladić koji nam je iznajmio automobil kaže da zna gdje je Bosna i Hercegovina.

„Slične nas muke muče“, govori nam dok priprema automobil za put.

Četiri trake autoputa vode ka centru Kijeva. S desne strane primjećujemo tablu – na kojoj piše Lugansk i Odesa. Mi ćemo ka ovom prvom. Ali ne još. Sat-dva prije nego smo sletjeli, ukrajinska misija OSCE-a objavila je izvještaj za prošlu godinu. No, prvo dnevni izvještaj.

Za dva dana, od 4. do 6. februara, registrirano je 39 eksplozija. Sve su bile u regionima Lugansk i Donjeck, gdje od 2014. godine traju „sporadične“ borbe između snaga pod kontrolom ukrajinske vlade i proruskih separatista koji su okupirali nekoliko gradova na istoku te države. Na karti u okviru ovog teksta, jasno je ucrtana linija razgraničenja.

Ta linija je od Kijeva udaljena nekih 1000 kilometara prema Rusiji. Da biste lakše shvatili, linija fronta je od glavnog ukrajinskog grada Kijeva udaljena, otprilike, koliko je Minhen udaljen od Sarajeva.

OSCE u svom izvještaju piše da je u posljednjih 48 sati u regiji Donjeck zabilježeno 416 kršenja primirja. U regiji Lugansk bilo je nešto mirnije.

„Misija je zabilježila 35 kršenja primirja, uključujući jednu eksploziju“, piše u dnevnom izvještaju OSCE-a.

U godišnjem izvještaju OSCE-a, objavljenom u ponedjeljak, navedeno je da je  tokom prošle, 2021. godine na tom području zabilježeno 93.902 kršenja primirja. Regijama Donjecka i Luhanska odjeknule su 1133 eksplozije. Ukupno je stradao (ranjen ili ubijen) 91 civil.

Rat, dakle, traje, iako se svi spremaju za pravi rat.

Dva i po sata vožnje od Kijeva ka granici sa Bjelorusijom je grad Pripjat. Ovaj grad duhova, nalazi se svega nekoliko kilometara od Černobila. Nakon nuklearne katastrofe 1986. godine, niko više ne živi tu. Prošlog vikenda, ukrajinska Nacionalna garda, policija i hitne službe u Pripjatu su vježbale borbenu gotovost.

vježbe u Pripjatu, foto: The Kyiv Independent

Ruske i bjeloruske snage borbenu bi gotovost trebale provjeriti ove sedmice. Mjesecima se već piše o koncentrisanju ruske vojske na ukrajinskim granicama. No, pogledaju li se pažljivo karte, može se primijetiti da je ruska vojska, zapravo, Ukrajinu ostavila u „potkovici“. Najveći broj ruskih vojnika koncentrisan je u blizini ukrajinskih regija koje su 2014. godine okupirale proruske paravojne formacije. CNN objavljuje da je posljednih dana došlo do dodatnog pomijeranja ruske vojske prema ukrajinskoj granici.

Svijet strahuje od napada. No, u samom Kijevu ne može se primijetiti neko neuobičajeno ponašanje. Saobraćajne gužve dokaz su da glavni grad Ukranije živi normalno, iako bi, prema tvrdnjama američkih generala, bio zauzet u roku od 72 sata ako bi Rusija pokrenula ofanzivu.

Na istoku Ukrajine, rekosmo, rat traje. Na kontrolnom punktu Stanica Luganska, prošle je sedmice ranjen ukrajinski vojnik. Dva dana kasnije, u dijelovima Ukrajine pod kontrolom separatista stradao je jedan civil. No, sporadične pucnjave i ove žrtve već odavno nisu u vijestima svjetskih medija.

Ukrajinska kriza započela je na Trgu Majdan. Te 2014. godine, započelo je rušenje proruskih vlasti. Rusi su odgovorili okupacijom Krima i podrškom separatistima u dvije regije na istoku Ukrajine, na području Donjeckog bazena. Taj bazen se zove još i Donbas.

Iz Donbasa je i Ivan, ulični svirač na Trgu Majdan. Ne zanima ga baš politika. Ali ona mu je odredila život.

Kolumna Vildane Selimbegović: Draganove ruske čarolije i zašto “Dodik nije problem”

Ne, zaista se nema šta dodati na zaslužene reakcije koje je izazvao emotivni nastup (samo što mu suza u oku nije zacaklila) Dragana Čovića u Narodnoj skupštini Republike Srpske: “Vi čuvajte Republiku Srpsku! Toliko ste emocija iznijeli sad ovdje da vam na tome svi mogu samo zavidjeti!” Iako nam je naknadno objasnio da je nešto govorio kao predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, a nešto kao (legitimni) predstavnik Hrvata, nezasluženo je potisnut čitav niz poruka koje je Čović odaslao iz Banje Luke (neka svako sam probere šta je rekao predsjedatelj, a kako mu je replicirao predstavnik).

Povratak nezavršenim (ratnim) strategijama

Ima tu za svakog ponešto: međunarodne institucije naš je Dragan podsjetio da su donijele oko 950 odluka i “bez Inzkovog” nametnule 338 zakona, a 187 ljudi smijenile. Pa je Bosna i Hercegovina, veli on, i dalje nefunkcionalna, o čemu može svjedočiti iz prvog reda blokada.

O “Inzkovom zakonu” Čović se, i kada je donesen, nerado izjašnjavao, nastojeći se ne zamjeriti svom partneru Miloradu Dodiku, kao što se uostalom nije izjašnjavao ni godinama prije o povratku Hrvata u RS, jer ga ne zanima. No, novost je da nam prizna – u kom god svojstvu – da ova zemlja nije uspjela zato što su očevidno nezavršene strategije koje su trebale biti realizirane prije 25 i 30 godina. “Ništa nije nestalo iz ‘95. i tadašnjih strategija triju konstitutivnih naroda”, objasnio je s govornice NSRS-a. Sada smo, kaže i onima koji to ne vide, pred Daytonom 2, no ranije neviđeno jedinstvo hrvatskih stranaka ustat će protiv svakog nastojanja da se na bilo koji način mijenja Ustav BiH.

Trebalo bi, zaista, da Čović zna sve o nezavršenoj strategiji: u ratno doba nije bio član hrvatske šestorke, ali je uspješno sanirao mostarski Soko. Tako temeljito da ništa nije ostalo. Ne znam, zaista, u kom je svojstvu mijenjao tok Radobolje da bi isforsirao porodični ugođaj oko hacijende, ali priznajem – imam i vlastite tekstove iz tog vremena – da je apsolutno tačna njegova izjava da u BiH danas ni izvršna ni zakonodavna ni pravosudna vlast ne funkcionira. Ova posljednja pala je na najvećem ispitu u vrijeme kada su dokazi iz 14 predmeta protiv njega nestajali na volšeban način negdje između policije i tužiteljstva, sve zarad pripreme suđenja njegovih (ne)djela na nižim (kantonalnim) razinama. Od tada do danas, uzornik Čović vraćao se nezavršenim (ratnim) strategijama tražeći utočište iza Dodikovih širokih pleća, nesebično dajući doprinos u blokadama i stvaranju uvjeta za Dayton 2, onaj koji bi makar samo oko Mostara uskrsnuo Herceg-Bosnu. To je ta zavist koju Čović ne krije od poslanika RS-a, koliko god je akademik pakovao u oblande dogovaranja koje nema alternativu. I zaista nema razloga baviti se njegovim nastupom pozivajući se na žrtve, konclogore i podsjećajući na užase rata: sam nam je priznao da je rat nezavršena priča, a da je ovaj trenutak izabran da se okonča.

U tom kontekstu valja posmatrati njegovu podjednaku bliskost – kako se pohvalio – i sa hrvatskim predsjednikom Zoranom Milanovićem i sa premijerom (i liderom HDZ-a) Andrejom Plenkovićem. Njih se dvojica izgleda samo oko Čovića slažu, no ne zato što mu se dive ili mu zavide već zbog one podjele uloga kakvu gledamo u zapadnom susjedstvu: dok je Plenković neskrivenog europejskog opredjeljenja, čuveni Zoki je svoje birače iznenadio oživljavanjem tuđmanizma i odanošću Rusiji. To je ta višepartijska tajna veza, portal kroz koji je Čovića proveo Milorad Dodik koji – Milanović je živi svjedok – uspješno promiče ruske ambicije ka Zapadu. Ulaznica kod Putina ima svoju cijenu: Čović je plaća preuzimajući teret s Dodika svaki put kada se učini da lider SNSD-a nema kud dalje. Zato Dragan i Zoki uglas ponavljaju da problem nikako nije Dodik, a pogotovo ne najveći: njegov secesionizam na djelu uspješno je skinut s dnevnog reda Čovićevim skandalom u NSRS-u. Dodik je, uostalom, u onom famoznom direktnom prenosu Čovićevog telefonskog razgovora iz Neuma pobjedonosno okarakterizirao fijasko za koji su se – rekao nam Čović – dogovorili da ga tako ne zovu: Kamuflaža!

Upravo to su i bili neumski pregovori. Kamuflaža! U kojoj je sva priča o izbornoj reformi gurana u vodu – malo zbog “snažnog uvođenja kategorije četvrtog naroda – Ostalih, o kojima su razgovarali da li ih treba pisati malim ili velikim slovom”, više zbog crvene krpe ili – rečeno jezikom predsjedatelja i predstavnika – “igre o građanskoj državi koja je nedopustiva”. Da se ne lažemo, nije ni bošnjačka reprezentacija u Neumu – pet stranaka koje su bile jedinstvene, što bi rekao Čović – nimalo građanska. Ali bi morala biti svjesna potrebe da Bosna i Hercegovina ostane zemlja svih njenih ljudi i građana, jer je jedino takva i moguća: sve drugo je ispunjavanje Dodikovih i Čovićevih ambicija i put u podjelu.

Šta (ko) hoće, a šta neće

Što bi morao biti razlog više da danas, kada su baš sve karte na stolu, konačno preuzmu inicijativu. Barem toliko da bošnjačke i probosanske snage javno daju do znanja šta hoće, a šta neće, ne zbog Čovića i ne zbog Dodika, već zbog svih onih koji ovu zemlju uprkos vladarima nacija doživljavaju kao svoju. Kad već neće međunarodni dvojac – Palmer i Eichhorst – da budu transparentni, morali bi odgovornost preuzeti domaći (to im stalno i savjetuju) i barem tako natjerati venecijanske i ostale konsultante da se izjasne. Dok se to ne dogodi, ispostave Kremlja u BiH vodiće politiku mućenja vode, a zemlja tonuti sve dublje ka realizaciji nezavršenih strategija. Malo u Dodikovom, malo u Čovićevom aranžmanu, a zapravo ka ratu koji najviše treba onima što žale za Mladićem, Karadžićem i Bobanom i sličnim šestorkama.

 

Na osnovu potjernice iz Belgije: U Dubaiju uhapšen Stefan Papić, član narko kartela Tito i Dino

Stefan Papić, član narko kartela Tito i Dino, uhapšen je u Dubaiju, saznaje Istraga.ba. Papić je uhapšen po potjernici belgijskog pravosuđa.

U junu prošle godine smo objavili da je Belgija raspisala crvenu potjernicu za Stefanom Papićem, zbog sumnje da je krijumčario kokain i prao novac stečen prodajom droge. On je nizozemski državljanin koji vodi porijeklo iz Bosne i Hercegovine. Imao je direktne veze sa Mirzom Gačaninom, stricem Edina Gačanina, vođe narko kartela Tito i Dino koji već godinama živi u Dubaiju.

Prije nekoliko godina Papić je u Sarajevu osnovao firmu ES Tech.

 Direktor ove firme bio je Alem Hodović, sarajevski “biznismen” i “influenser” kojeg je Državna agencija za istrage i zaštitu BiH  (SIPA) zajedno sa biznismenom Gordanom Memijom, ranije prijavila zbog organiziranog kriminala i pranja novca. Hodović je, uglavnom, registrirao fiktivne firme preko kojih je prao novac. On je bio i odgovorno lice u nekoliko firmi, a jedna od njih je i Papićeva firma ES Tech.

Upravo je preko firme ES Tech novac prao Mirza Gačanin, bh. državljanin koji je prije dvije godine uhapšen u Nizozemskoj zbog sumnje da je prao novac stečen krijumčarenjem kokaina.

Gačaninove firme poslovale sa Papićevom firmom ES Tech

Stefan Papić je upravo bio saradnik Mirze Gačanina u nizozemskom gradu Breda gdje je živio sa svojom majkom Majom Kočetkov, suprugom poznatog sarajevskog dizajnera Davora Papića koji je 2017. godine stradao u saobraćajnoj nesreći u Nizozemskoj.

Mirza Gačanin

Nakon što je za njim raspisana potjernica, Papić je pobjegao u Dubai, gdje godinama živi i vođa tog kartela Edin Gačanin Tito. Njegov saradnik Mirza Gačanin trenutno je u Nizozemskoj gdje mu sude zbog organiziranog kriminala i pranja novca. No, prema informacijama Istrage, Mirza Gačanin je pod istragom i Tužilaštva BiH. Nakon što su međunarodne policijske agencije uspjele dešifrirati aplikaciju Sky, utvrđeno je da je Mirza Gačanin bio povezan za kriminalnom grupom Dušana Lovrenovića iz Gradiške. On je, naime, u maju 2021. godine organizirao krijumčarenje dvanaest pištolja iz Slovenije u Nizozemsku. Osim toga, Gačanin je, preko Lovrenovića, uspio iz Brede prebaciti kilogram kokaina na područje Splita.

Mirza Gačanin je, prema informacijama Istrage, posljednjih dana imao kontakte i sa tužiocima Tužilaštva BiH koji ga pokušavaju “spasiti” nizozemskog zatvora. Naime, njihova namjera je da Gačanin bude prebačen u BiH gdje bi dobio znatno manju sankciju od one koja mu je zaprijećena u Nizozemskoj.

Bitka za kontrolu nad Bosnalijekom: Farmaceutski obračun preko Tužilaštva BiH

Dva dana prije nego što će SIPA upasti u kuću Nedima Uzunovića, advokat Mirsad Crnovršanin pozvao je direktora Bosnalijeka na kratku šetnju centrom Sarajeva. Već tada je bivši saradnik državnog tužioca Dubravka Čampare, a danas advokat koji dijeli kancelariju sa tužiočevom suprugom, znao da će u ponedjeljak 6. decembra, SIPA provesti akciju kodnog naziva “Trik”.

Mirsad Crnovršanin i Nedim Uzunović

Mirsad Crnovršanin, priznat će kasnije dvojica inspektora SIPA-e, raspitivao se o mogućoj akciji u okviru koje bi trebao biti uhapšen direktor Bosnalijeka Nedim Uzunović. Crnovršanin je lično zvao inspektore SIPA-e Zaima Tanju i Damira Vranešića kako bi se raspitao o eventualnom hapšenju Uzunovića. Inspektori su kasnije sve potvrdili na zapisnik o saslušanju svjedoka i materijal je dostavljen Tužilaštvu BiH. Zadužio ga je tužilac Mirza Hukeljić koji bi u narednom periodu trebao utvrditi kako je i ko je iz Tužilaštva BiH  dojavio bivšem saradniku Dubravka Čampare da će SIPA provesti akciju usmjerenu protiv Nedima Uzunovića i njegove porodice.

Kada je, 6. decembra, SIPA upala u Uzunovićevu kuću, Crnovršanin se pojavio u svojstvu branioca. Za Istragu će tada priznati da je “imao neke informacije” o akciji. Dva dana kasnije, direktor Bosnalijeka je pritvoren. Ali prije nego što mu je isteklo 30 dana pritvora, Uzunović je otkazao pomoć Mirsadu Crnovršaninu. Zbog čega?

Sredina je 2021. godine. U jednom  ugostiteljskom objektu na ulazu u Mostar, vlasnik Hercegovinalijeka Šemsudin Hasić okupio je bisnismene i političare. Među pozvanim su bili Denis Zvizdić, Aljoša Čampara i Senad Kevelj.

Šemsudin Hasić, Denis Zvizdić, Aljoša Čampara i Senad Kevelj (foto: sportsport.ba)

Tema je bila – preuzimanje Bosnalijeka. Iako su ranije imali bliske poslovne veze, Šemsudin Hasić je odlučio preuzeti i Bosnalijek. Zenaida Hasić je je godinama bila bliska saradnica Nedima Uzunovića. Bila je direktorica regije BiH u Bosnalijeku. Ali nakon što je vlasnik Hercegovinalijeka započeo operaciju preuzimanja Bosnalijeka, ona se udaljila od Uzunovića. U oktobru je prošle godine postala vršiteljica dužnosti direktorice Apoteka Sarajevo. Imenovana je iz “kvote” federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare, koji u vrlo blizak vlasniku Hercegovinalijeka Šemsudinom Hasićem. Plan je da se Bosnalijekovi proizvodi izbace sa polica JU Apoteke Sarajevo, a da niihovo mjesto zauzme  – Hercegovinalijek. Osim toga, firma Canis academy koja je u vlasništvu Rijada Hasića, supruga direktorice JU Apoteke Sarajevo postala je konsultant Hercegovinalijeka. U prilogu je faktura koja dokazuje da firma Šemsudina Hasića suprugu direktorice Apoteka Sarajevo platila 2200 KM za “savjetničke usluge”.

Suprug direktorice Apoteka savjetuje dobavljača Apoteka

No, vratimo se mostarskom sastanku iz prošle godine. Vlasnik Hercegovinalijeka Šemsudin Hasić je, rekosmo, okupio poduzetnike i političare kako bi osmislio strategiju preuzimanja Bosnalijeka. U ovoj operaciji ključni partneri su mu Rusmir Hrvić, vlasnik AS HOLDING d.o.o., te Mensur Mušija, vlasnik kakanjske farmaceutske firme MGM.

Prema zvaničnim podacima sa sarajevske berze SASE, vlasnik najvećeg procenta dionica je off shore kompanija KBC EURO CREDIT CAPITAL iza koje stoji Nedim Uzunović. U pitanju je 23 posto dionica koje su ranije bile u vlasništvu Vlade Federacije BiH, a koje su preuzete sumnjivim transakcijama preko nekoliko off shore firmi, o čemu smo pisali u nekoliko navrata.

dioničari Bosnalijeka

Drugi na spisku je tešanjski AS HOLDING. U njihovom je vlasništvu 15,5 posto dionica. Na trećem mjestu je Sberbanka d.d. Sarajevo, na kojoj se vodi 10,7 posto dionica. U pitanju je, kako Istraga saznaje, skrbnički račun iza kojeg stoje Mensur Mušija i Šemsudin Hasić. Vlasnik šest posto dionica je firma JAMP s.r.o. iz Češke. Ovim paketom indirektno upravlja Nedim Uzunović, kojeg su, također, proteklih godina podržavali mali dioničari. Da bi preuzeli kontrolu nad Bosnalijekom, Hasić, Mušija i Hrvić bi morali imati kontrolu nad 50 posto dionica. Najveći “zaštitini” mehanizam Nedima Uzunovića bile su dionice vođene na KBC EURO CREDIT CAPITAL. Na scenu, zatim, stupa Tužilaštvo BiH.

izvještaj SIPA-e iz marta 2018. godine kiselio se u ladici skoro četiri godine

Još u aprilu 2018. godine Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) prijavila je Tužilaštvu BiH Nedima Uzunovića zbog sumnje da je, mahinacijama preko off shore zone, preuzeo 23 posto dionica Bosnalijeka koje su kasnije vođene na KBC EURO CREDIT CAPITAL.

Tri i po godine izvještaj se kiselio u ladicama državne tužiteljice Enise Adrović. Ali, kada su biznismeni Rusmir Hrvić, Mensur Mušija i Šemsudin Hasić započeli operaciju preuzimanja Bosnalijeka, Tužilaštvo se “probudilo” i izvadilo predmet iz ladice. Nedim Uzunović je uhapšen, a postupajuća tužiteljica, inače bliska državnom tužiocu Dubravku Čampari, zatražila je blokadu 23 posto dionica. Sud BiH je prihvatio prijedlog Tužilaštva BiH.

odluka Suda BiH o blokadi dionica KBC-a

Petnaest dana nakon što su blokirane dionice i nakon što je Sud BiH odredio jednomjesečni pritvor Nedimu Uzunoviću, na scenu stupaju Hercegovinalijek i AS Holding.

“Poštovani, ovim putem kao ovlašteni punomoćnici dioničara AS Holding Tešanj i Hercegovinalijek Mostar podnosimo zahtjev za hitno sazivanje vanredne skupštine društva Bosnalijek d.d. Sarajevo”,pisalo je u dopisu Advokatskog društva Eterović koje je 23. 12. 2021. godine došlo na adresu Bosnalijeka.

Hercegovinalijek i AS Holding traže vanrednu sjednicu Skupštine Bosnalijeka

Skupština je zakazana za 5. februar. No, u međuvremenu se desio obrat. Nedim Uzunović je otkazao punomoć Mirsadu Crnovršaninu, advokatu koji dijeli kancelariju sa Maidom Čampara, suprugom državnog tužioca Dubravka Čampare, koji je,  opet, brat ministra Aljoše Čampare. Svi oni su, preko Senada Kevelja, uspjeli uspostaviti bliske veze sa Šemsudinom Hasićem, vlasnikom Hercegovinalijeka. Nakon što je Crnovršanin “otpušten” iz predmeta, drugi branioci su uspjeli izvojevati odluku Suda BiH na osnovu koje je Nedim Uzunović 6. januara pušten na slobodu. To je, dijelom, poremetilo planove Hercegovinalijeka i As Holdinga, zbog čega oni 14. januara upućuju zahtjev za izmjenu dnevnog reda Skupštine dioničara.

Zahtjev za dopunu Dnevnog reda

“Predlažemo da se dnevni red Skupštine Bosnalijek d.d. Sarajevo dopuni tako što će se iza tačke 3 dnevnog reda uvrstiti tačke od 4 do 9 koje glase: Donošenje odluke o razrješenju CIJELOG Nadzornog odbora, to jeste predsjednika i svih članova”, pisalo je, pored ostaklog, u Zahtjevu od 14. januara.

Na scenu tada stupa Registar vrijednosnih papira Federacije BiH, koji, pozivajući se na akt Suda u kojem su, zapravo, citirani navodi, konstatuje da predstavnici KBC-a ne mogu učestvovati na Skupštini dioničara.

akt Registra vrijednosnih papira FBiH

“Ukazujemo na činjenicu da je Izjašnjenjem Tužilaštva BiH od 19.1. 2022. godine decidno navedeno da je Tužilaštvo BiH stava da se zabrana korištenja dionica upravo odnosi na korištenje prava iz vrijednosnih papira, odnosno upravljačkih prava/glasačkih prava te prava na raspodjelu dobiti”, navedeno je aktu Registra vrijednosnih papira FBiH od 1. februara 2022. godine.

Vanredna Skupština dioničara trebala je biti održana u subotu, 5. februara. No, zbog nedostatka kvoruma je otkazana. Nova je zakazana za 22. februar, odnosno, 13 dana prije nego što bi Sud BiH trebao preispitivati mjere zabrane raspolaganja dionicama koje KBC ima u Bosnalijeku.

Objavljujemo Nacrt zakona o VSTS-u Republike Srpske: Visoki sudski i tužilački savjet imat će 11 članova, otimaju sve nadležnosti VSTV-u BiH

Visoki sudski i tužilački savjet Republike Srpske trebao bi imati jedanaest članova. Prema Nacrtu zakona koji će naredne sedmice razmatrati Narodna skupština RS, VSTS RS-a će imati čak 33 nadležnosti. Na ovom linku, možete u cjelosti pročitati nacrt ovog zakona, a Istraga će u nastavku teksta obraditi ključne odredbe Zakona kojim Republika Srpska otima nadležnosti Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine.

Članom 49 definirane su nadležnosti VSTS-a RS. Evo koje su.

“Savjet ima sljedeće nadležnosti:
1) imenuje sudije, uključujući predsjednike sudova i sudije porotnike u sve sudove na teritoriji Republike Srpske sa izuzetkom Ustavnog suda Republike Srpske;
2) imenuje glavne tužioce, zamjenike glavnog tužioca i tužioce u sva tužilaštva na teritoriji Republike Srpske;
3) odlučuje o prigovorima u postupku ocjenjivanja sudija i tužilaca;
4) daje prijedloge predsjedniku Republike u vezi sa njihovim predlaganjem i izborom sudija Ustavnog suda.
5) odlučuje o prestanku mandata sudija, tužilaca, predsjednika sudova, glavnih tužilaca i zamjenika glavnih tužilaca.
6) prima pritužbe protiv sudija i tužilaca, vodi disciplinske postupke, utvrđuje disciplinsku odgovornost i izriče disciplinske mjere sudijama, sudijama porotnicima, i tužiocima i odlučuje o žalbama u disciplinskim postupcima;
7) odlučuje o privremenom udaljenju od vršenja dužnosti sudija, sudija porotnika, i tužilaca;
8) nadzire stručno usavršavanje sudija i tužilaca i Savjetuje Centar za edukciju sudija i tužilaca Republike Srpske;
9) određuje minimalan obim stručnog usavršavanja koji svaki sudija i tužilac mora ostvariti u toku godine;
10) određuje početnu obuku za osobe koje su izabrane za sudije ili tužioce i nadzire ostvarivanje takve obuke;
11) odobrava godišnji plan rada upravnog odbora Centra za edukciju sudija i tužilaca Republike Srpske (u daljem tekstu: ,,Centar“) u dijelu koji se odnosi na početnu obuku i stručno usavršavanje sudija i tužilaca;
12) odlučuje o pitanjima nespojivosti drugih dužnosti koje sudije i tužioci obavljaju sa dužnostima sudija i tužilaca;
13) odlučuje o privremenom upućivanju sudija i tužilaca u drugi sud ili tužilaštvo;
14) odlučuje o odsustvima sudija i tužilaca;
15) učestvuje, prema vlastitoj ocjeni, u procesu izrade godišnjih budžeta za sudove i tužilaštva;
16) daje prijedloge, prema vlastitoj ocjeni, u vezi sa godišnjim budžetom predloženim od strane sudova i tužilaštva;
17) daje i iznosi, prema vlastitoj ocjeni, prijedloge za izmjenu budžeta predloženog od strane Vlade Republike Srpske za sudove i tužilaštva;
18) prikuplja i analizira izvještaje, kao i potrebne informacije o budžetu i prihodima za sudove i tužilaštva kako bi se obezbijedili statistički podaci za efikasan rad sudova i tužilaštava;
19) zalaže se za adekvatno i kontinuirano finansiranje sudova i tužilaštava u Republici Srpskoj;
20) učestvuje u izradi nacrta i odobrava pravilnike o poslovanju za sudove i tužilaštva u Republici Srpskoj;
21) savjetuje sudove i tužilaštva o odgovarajućim i efikasnim tehnikama i postupcima u vezi sa budžetom, upravljanjem i rukovođenjem i inicira edukaciju u tom pogledu;
22) pokreće, nadgleda i koordinira projekte koji se odnose na poboljšanje pitanja vezanih za upravljanje sudovima i tužilaštvima, uključujući traženje finansijskih sredstava iz domaćih i međunarodnih izvora;
23) propisuje kriterijume i postupak za ocjenjivanje rada sudija i tužilaca;
24) vrši ocjenjivanje predsjednika Vrhovnog suda i glavnog republičkog tužioca;
25) utvrđuje kriterijume za rad sudova i tužilaštava;
26) vodi, koordinira, nadgleda i odborava uspostavljanje i korištenje informacione tehnologije u sudovima i tužilaštvima da bi se u tom pogledu postigla i održala uniformnost u sudovima i tužilaštvima u cijeloj Republici, te sudovi i tužilaštva mogu uvoditi automatizovane sisteme praćenja i registracije predmeta ili slične sisteme uključujući sisteme podrške i pohranjivanja podataka, samo uz prethodno odobrenje Savjeta;
27) utvrđuje broj sudija, tužilaca i zamjenikâ glavnog tužioca za sudove i tužilaštva iz njegove nadležnosti, nakon konsultacija sa predsjednikom suda ili glavnim tužiocem i Ministarstvom pravde (u daljem tekstu: ,,ministarstvo“);
28) prikuplja informacije i vodi dokumentaciju o profesionalnom statusu sudija i tužilaca, uključujući datum njihovog imenovanja i prestanka funkcije, statističke podatke koji se odnose na njihove radne rezultate, te ostale informacije koje Savjet smatra bitnim za rad predsjednika sudova, glavnih tužilaca i zamjenika glavnih tužilaca, sudija i tužilaca;
29) prikuplja i analizira izvještaje o imovini i interesima sudija i tužilaca;
30) daje mišljenje o pritužbama koje podnese sudija ili tužilac koji smatra da su njegova prava utvrđena ovim ili drugim zakonom, ili njegova nezavisnost, ugroženi;
31) daje mišljenje o nacrtima zakona, propisa i o važnim pitanjima koja mogu uticati na pravosuđe, daje inicijative za donošenje zakona i drugih propisa i daje smjernice sudovima i tužilaštvima iz nadležnosti Savjeta;
32) donosi etičke kodekse sudija i tužilaca;
33) vrši druga ovlaštenja utvrđena ovim zakonom”, piše u Nacrtu zakona.

Dakle, VSTS RS će, ukoliko bude formiran, odlučivati o imenovanjima i razrješenjima nosilaca svih pravosudnih funkcija u Republici Srpskoj.

Kada je u pitanju sam saziv VSTS-a RS to je precizirano članom 4 Nacrta zakona.

“(1) Savjet ima 11 članova.                                                    (2) Četiri člana Savjeta bira se iz reda sudija i to:
1) jedan sudija Vrhovnog suda Republike Srpske, kojeg biraju sudije Vrhovnog suda Republike Srpske;
2) jedan sudija okružnog suda iz Republike Srpske ili Višeg privrednog suda, kojeg biraju sudije okružnih sudova i Višeg privrednog suda;
3) jedan sudija osnovnog suda ili okružnog privrednog suda iz Republike Srpske, kojeg biraju sudije osnovnih i okružnih privrednih sudova;
4) jedan sudija kojeg biraju članovi Udruženja sudija Republike Srpske.
(3) Četiri člana Savjeta bira se iz reda tužilaca i to:
1) jedan javni tužilac (u daljem tekstu: ,,tužilac“) Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske, kojeg biraju tužioci Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske;
2) dva tužioca okružnih javnih tužilaštava iz Republike Srpske, kojeg biraju tužioci okružnih javnih tužilaštava;
3) jedan tužilac kojeg biraju članovi Udruženja javnih tužilaca Republike Srpske.
(4) Tri člana Savjeta biraju se na sljedeći način:
1) jedna član kojeg bira Narodna skupština Republike Srpske;
2) jedan član, kojeg bira Vlada Republike Srpske;
3) jedan član koji je advokat, kojeg bira Advokatska komora Republike Srpske”, piše u članu 4 predloženog Zakona o VSTS RS.

VSTS će imati predsjednika i dva potpredsjednika te Sekretarijar. Dužnosti predsjednika regulisane su Članom 28 Zakona o VSTS-u. Tako piše da predsjednik Savjeta saziva sjednice Savjeta, utvrđuje prijedlog dnevnog reda i predsjedava sjednicama Savjeta; potpisuje odluke Savjeta, predstavlja Savjet; organizuje i nadzire sveukupan rad Savjeta, te komisija i radnih tijela koje formira Savjet;  nadzire rad Sekretarijata; vrši druge dužnosti u skladu sa Zakonom, Poslovnikom i drugim aktima Savjeta.

Stručne, finansijske i administrativne poslove Savjeta, piše u Zakonu, obavlja Sekretarijat Savjeta.

“Na zaposlene u sekretarijatu primjenjuje se Zakon o državnim službenicima, ukoliko ovim zakonom nije drugačije propisano. Sekretarijat Savjeta ima direktora i zamjenika direktora, koji su odgovorni Savjetu, kojeg imenuje i razrješava Savjet, nakon provedene procedure javnog konkursa u skladu sa Zakon o državnim službenicima na mandat od četiri godine i mogu biti ponovo imenovani u skladu sa postupkom javnog konkursa. Direktor je odgovoran za sveukupno obavljanje stručnih, finansijskih i administrativnih poslova Sekretarijata, za izvršenje budžeta kojeg usvaja Savjet, kao i za ostale poslove o kojima odluči Savjet.Zamjenik direktora zamjenjuje direktora u njegovom odsustvu. Direktor i zamjenik direktora imaju pravo da prisustvuju svim sjednicama Savjeta kao učesnici bez prava glasa i iznesu svoje mišljenje o svim tačkama dnevnog reda”, navedeno  je u nacrtu Zakona.

Komentar Seada Numanovića: Putin maršira prema Balkanu

Sukob zapada s Rusijom u vezi moguće nove agresije na  Ukrajinu proširio se na Balkan. Sjedinjene Američke Države poslat će u Rumuniju još 1.000 vojnika.

Kao odgovor na gomilanje trupa oko granice Ukrajine, kao i na okupiranom Krimu, zapadni saveznici, okupljeni u NATO savezu, počeli su razmještanje svojih snaga. Osim u Rumuniju, snage Alijanse šalju svoja pojačanja Bugarskoj, pise Sead Numanović u komentaru za politicki.ba.

Ove dvije države našle su se na spisku zvaničnih ruskih zahtjeva za de facto postepeni povratak pod rusku interesnu sferu.Moskva je, preko dijela svojih “vojno-specijaliziranih” medija uzvratila da bi u Srbiju mogla rasporediti raketne sisteme koji bi mogli gađati u trbuh NATO-a dobacivši čak do Češke.

Polako, ali sigurno, kriza eskalira i prijeti da dovede do rata u kojem bi se borbe vodile na granicama Poljske, Rumunije, Slovačke, Bugarske…Vladimir Putin računa na svoje brojne saveznike u Evropi.

Od Viktora Orbana, s kojim se susreo jučer i pet sati razgovarao o svemu i svačemu, do Zorana Milanovića, koji je najnovija zvijezda Kremlja.

Situacija neodoljivo podsjeća na stanje Evrope 30-ih godina prošloga vijeka. I tada, kao i danas, Zapad nastoji “odobrovoljiti” tiranina. I tada, kao i danas, tiranin to razumije kao akt slabosti i apetitit mu rastu. Teško je vjerovati da će buknuti rat između Rusije i Zapada.

Iako je 30-ih godina prošloga vijeka čak i geografski situacija bila jako, jako slična današnjoj, ulozi su veći. No, kriza traje i kako taj proces teče, opasnost da bi jedan nepromišljeni akt mogao izazvati veliki požar, raste.

Također, svjedočimo i stabilnom trendu da se dešava sve što se desiti ne bi smjelo! Velika Britanija napustila je Evropsku uniju.

Donald Trump bio je predsjednik SAD. Zoran Milanović, od lidera ljevice Hrvatske, prometnuo se u fašistu čijim istupima i djelima zavidi i sam Ante Pavelić!

Širom Evrope jačaju populistički pokreti. Mnoge od njih utemeljila je Rusija. U Srbiji je na vlasti još jedan neofašista. Iako je njegova retorika “pomirljiva” i “prozapadna”, njegova su djela u potpunoj suprotnosti s riječima.

Na režim Aleksandra Vučića Putin i te kako računa. Srbija, s pripadajućim falangama u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, na Kosovu, u Sjevernoj Makedoniji… bitan su instrument Kremlja.

Čak i ako do direktne konfrontacije Rusije i Zapada ne dođe, ostaju problemi sjemena zla koje je Putin posijao – od Orbana i Milanovića, do Gruevskog i Vučića. Ako Rusija ne pokrene novu agresiju na Ukrajinu, njeni će se potencijali usmjeriti na Balkan.

Konstanta politike Vladimira Putina je destabilizacija Zapada kroz nasilne akcije, od “ograničenih” agresija na sebi susjedne države, preko hibridnih ratova do formiranja i pomaganja populističkih pokreta po Evropi. Do sada mu je više nego dobro išlo.

Objavljujemo dokumente i detalje Nacrta zakona o VSTS RS: Državnom VSTV-u se oduzima pravo imenovanja i razrješenja sudija i tužilaca u RS

“Ovim zakonom osniva se VSTS RS i uređuje njegov rad, organizacija, nadležnosti i ovlaštenja. Zakonom se propisuju uslovi i mandat za vršenje sudijske i tužilačke funkcije u RS, imenovanje i premještaj sudija i javnih tužilaca, ocjenjivanje sudija i javnih tužilaca, privremeno upućivanje sudija i javnih tužilaca, ocjenjivanje sudija i javnih tužilaca, disciplinske odgovornosti sudija i tužilaca, organi i tok disciplinskog postupka. Također, propisuje se privremeno udaljenje sudija i javnih tužilaca od vršenja dužnosti, nespojivost njihove dužnosti sa drugim funkcijama, prestanak mandata sudija i javnih tužilaca i druga pitanja u vezi sa radom Visokog sudskog i tužilačkog savjeta RS”, piše u Mišljenju na Nacrt zakona o VSTS-u RS koje je u srijedu usvojila Vlada Republike Srpske.

Mišljenje je 2. februara potpisao predsjednik Vlade RS, a u dokumentima koji su u posjedu Istrage je navedeno “da su uvažene preporuke Evropske komisije i to da VSTS mora biti ustavna kategorija”.

“To je predviđeno članom 121a Ustava RS, te da je takođe ovim zakonom preciznije regulisan postupak imenovanja, ocjenjivanje rada i disciplinski postupci”, naveo je Višković u dokumentu koji je upućen Narodnoj skupštini RS kao “prateći” materijal Nacrtu zakona o VSTS-u RS.

Pema članu 4 Nacrta zakona, visoki sudski i tužilački savjet RS bi činili predstavnici sudova i tužilaštava iz tog entiteta, tako što bi svaki nivo pravosuđa imao svoje predstavnike. Recimo, okružna tužilaštva RS bi imala svog predstavnika, osnovni sudovi svog, okružni sudovi svog itd. Osim toga, Vlada RS bi imala jednog člana VSTS-a, Narodna skupština RS jednog, koliko bi imala i Advokatska komora RS.

Visoki sudski i tužilački savjet bi, piše u članovima 3., 41. i 42., imao dva podvijeća – i to podvijeće tužilaca i podvijeće sudija. Ova podvijeća bi imala ključnu ulogu prilikom imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija u RS.

Ukoliko se sagledaju ovlaštenja VSTS-a RS i način odlučivanja, može se zaključiti da su skoro sve odredbe prepisane iz Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine čija ovlaštenja Republika Srpska namjerava preuzeti.

Zakon o visokom sudskom i tužilačkom savjetu Republike Srpske na snagu bi trebao stupiti tek godinu dana nakon što Narodna skupština tog entiteta usvoji prijedlog tog zakona.

“Savjet je dužan da počne sa radom u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Pravilnika iz člana 6. stav 2 ovog zakona”, piše u članu 200 Nacrta zakona.

U narednom članu, a ujedno i posljednjem, piše da se “zakon objavljuje u “Službenom glasniku RS”, a stupa na snagu godinu dana od dana objavljivanja”. To znači da Republika Srpska sasvim sigurno neće dobiti svoj VSTV do proljeća naredne godine.

“U obrazloženju finansijskih sredstava, navodi se da su za sprovođenje ovog zakona potrebna dodatna sredstva iz budžeta RS za obezbjeđenje prostornih, kadrovskih kapaciteta i tehničkih uslova koji su neophodni za početak rada Savjeta”, navedeno je u propratnom aktu koji je premijer RS Radovan Višković dostavio Narodnoj skupštini RS.

Narodna skupština RS bi taj zakon trebala razmatrati na sjednici zakazanoj za utorak, 8. februara.

Povodom izjave Dragana Čovića u NSRS, objavljujemo haško svjedočenje Ive Atlije o zločinu nad Hrvatima Briševa: “Ubijeni su alatkama kojima su sebi iskopali grob”

“Bili su prisiljeni da sami sebi iskopaju grob, a onda su ubijeni istim alatkama koje su koristili da iskopaju grob”.

Ovo je 3. jula 2002. godina izjavio Ivo Atlija, Hrvat iz sela Briševo kod Prijedora, svjedočeći pred Haškim sudom u predmetu protiv Milomira Stakića.

U hrvatskom selu Briševo 24. jula ubijeno je 68 Hrvata. Među njima je je bilo četrnaest žena, dva dječaka mlađa od 16 godina i četvoro invalida. Dan prije napada Ivu Atliju je posjetio rođak i rekao mu da su Srbi iz susjednog sela došli da ga upozore da se dvije brigade pripremaju da sljedećeg dana očiste Briševo. U tri sata ujutro, 24. jula 1992., Atliju je probudila eksplozija. Njegovi roditelji sakrili su se u podrum komšijine kuće. On je bježao po selu.

Iz podruma u kojem se krio, vidio je grupu od 10 do 12 vojnika koji su stajali 200 metara od kuće. Vojnici su naredili ljudima u kući da se raziđu i da svako ide svojoj kući. Deset minuta kasnije, začuli su povici iz kuće iz koje su upravo otišli. Kada je Ivo Atlija tamo otrčao, vidio je svoju majku kako plače i viče: “Bježi,” rekla je, “bježi, ubili su ti oca.”

Atlija je, prema izvještaju sa njegovoj svjedočenja, otrčao i sakrio se iza jednog drveta u šumi. Vidio je veliku grupu vojnika kako zaključavaju njegovu majku u svinjac i tri do četiri vojnika kako udaraju  Pero Dimač, koji je stajao s njegovom majkom. Dimaču su psovali i govorili: “Nek mu sad pomogne katolički Isus.” Natjerali su ga da se moli prema katoličkim običajima i ismijavali ga. Gađali su ga Biblijom i natjerali da skine odjeću i ostane u donjem rublju. Dok su ga tukli, tjerali su ga da trči od jednog do drugog.

“Pero je plakao,” svjedočio je Atlija, “i nisam vidio ni da se čak pokušao odbraniti.”

Jedan od vojnika mu je naredio da trči a onda mu pucao u glavu. Ivo Atlija je čuo jednog od vojnika kako kaže: “Ustaško pseto je palo u vodu.”

S mjesta na kojem se krio, g. Atlija je vidio kako kuće gore i vojnike kako pljačkaju televizore, klima uređaje, videorekordere, radio aparate i namještaj. Uokolo sela je takođe bilo razbacano 68 leševa.

Ivo Atlija je prošao kroz druga sela u opštini i učestvovao u sahranjivanju mnogih leševa. U Haagu je izjavio da je u selu Stara Rijeka, “pod jednom velikom kruškom bila hrpa od nekih deset-dvanaest leševa. Teško za prebrojiti točno koliko jer su bili djelomično posuti zemljom, ali su virile vani glave, ruke, noge…” Bila su to tijela mladića koji, prema njegovoj procjeni, nisu imali više od 20 godina.

U zaseoku zvanom Mlinari, Atlija je vidio tijela s nepravilno oblikovanim ranama, za koje je kasnije saznao da su nanesene ašovima i pijucima koje je vidio pored tijela.

“Prema svjedočenjima očevidaca, bili su prisiljeni da sami sebi iskopaju grob, a onda su ubijeni istim alatkama koje su koristili da iskopaju grob,” rekao je Atlija.

Tada je uspio sahraniti i svog oca koji na leđima imao tri rane od vatrenog oružja.

Zbog ovih zločina u Haagu je osuđen Milomir Stakić. On je bio predsjednik Skupštine opštine Prijedor i lokalnog Kriznog štaba. Pravosnažno je 2006. godine osuđen na 40 godina zatvora zbog  progona, istrebljenja i ubistava Bošnjaka i Hrvata u Prijedoru.

U selu Briševo 1991. godine živjelo je 370 Hrvata. Prema popisu iz 2013. godine u Briševu živi samo četvero Hrvata. U maju 2019. godine, uništen je spomenik podignut žrtvama Briševa.

Dvije i po godine kasnije, lider HDZ-a BiH Dragamn Čović je zastupnicima u Narodnoj skupštini RS poručio da “čuvaju Republiku Srpsku”.

“Toliko ste emocija iznijeli sada ovdje da vam na tome svi mogu zavidjeti”, rekao je Čović ponavljajući nekoliko puta da mu je čast govoriti pred Narodnom skuptinom Republike Srpske.

U Francuskoj zaplijenjena 1,1 tona kokaina: Uhapšeni hrvatski državljani koji su kokain vozili za bossa iz Dubaija

Francuski carinici 18. su januara u luci Martinique zaplijenili 1.184 kilograma kokaina. Među šest uhapšenih osoba ima i hrvatskih državljana. Ostali su iz Latvije, Estonije i Bugarske.

Prema saopćenju francuskog tužilaštva, drogu je otkrila carina na izletničkom brodu dok je pretovarana sa drugog broda. 

“Pred specijalizovanim međuregionalnim sudom Fort-de-France pokrenuta je sudska istraga za krivična djela protiv zakona o opojnim drogama u organiziranim bandama i krijumčarenju i zločinačkom udruživanju” rekao je nadležni tužlac za francuske medije. 

Prema službenim izvještajima, tokom izviđanja francuske carinske (DNRED), stacionirana na ovom karipskom ostrvu, uočene su dvije jedrilice, nekoliko nautičkih milja od obale, uočene su dvije jedrilice koje su između sebe pretovarale sumnjivi teret.  

Na materijalu koje je medijima poslala carinska služba Francuske, može se vidjeti da je na paketima droge bilo fotografija Burj Al Arab, jedne od najpoznatijih zgrada u Dubaiju.

Burj Al Arab I Dubai – oznaka koja vodi ka Titu

Upravo u toj zgradi, sa svojim poratiocima, živi Edin Gačanin Tito, vođa narko kartela Tito i Dino.  Srbijanski mediji pišu da bi zapljena mogla imati veze sa ovim kartelom.

Ranije je, podsjećamo, u Peruu zaplijenjeno više tona kokaina koji je na sebi imao oznaku BH, odnosno Bosna i Hercegovina.

kokain zaplijenjen u Peruu: oznaka BH

Pored ovoga, na kokainu ranije zaplijenjenom u Belgiji bila je fotografija kanjona rijeke Drine.

kanjon Drine na paketimi kokaina

Prema presudama suda u Peruu, Edin Gačanin Tito je jedan od najvećih narko bosova na svijetu. On je organizator i finansijer krijumčarenja velikih količina kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Sarađivao je sa članovima italijanske Camorre, marokanskom i irskom mafijom okupljenom oko porodice Kinehan. Svi su živjeli u Dubaiju, a vođa Camorre Rafaelle Imerialle je nedavno uhapšen u tom gradu. Nešto ranije, Dubaiju je, na osnovu potjernice iz Nizozemske, uhapšen i vođa marokanske mafije Riduan Taghi. Upravo u Nizozemskoj je svoj put započeo i Edin Gačain Tito. On je posljednji put bio u BiH u septembru 2016. godine kada ga je dočekao sarajevski biznismen Gordan Memija. Upravo tada, Memija je obezbijeto automobile za Edina Gačanina koji je sa svojom pratnjom otputovao u Hrvatsku. Tito je na teritoriji Hrvatske (Dalmacija) boravio 21. i 22. septembra 2016. godine. Prema zvaničnom saopćenju francuskog tužilaštva, nakon nedavne zapljene kokaina u luci Marinique, uhapšeno je šest osoba, a među njima ima i državljana Hrvatske.

Tito sa čuvarima

Ranije smo objavljivali da Edin Gačanin Tito živi u Dubaiju, gdje ga čuvaju bivši pripadnici Federalne uprave policije.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...