Politika

Kako će glasati Helez, Konaković i Forto: Vijeće ministara BiH u četvrtak o plinovodima, o nabavci američkih helikoptera i remontu ruskih, o kvaliteti nafte …

I Južna i Nova istočna interkonekcija trebale bi biti na dnevnom redu sjednice Vijeća ministara BiH zakazane za naredni četvrtak, saznaje Istraga.ba.

Predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto dostavila je stručnim službama nacrt dnevnog reda za narednu sjednicu i, prema tom nacrtu, svi materijali koji su proteklih mjeseci i godina bili sporni trebali bi biti razmatrani na 11. sjednici ovog saziva Vijeća ministara, zakazanoj za četvrtak u 16.30.

Osim “Južnog” i “Novog istočnog” plinovoda Vijeće ministara BiH bi trebalo razmatrati Nacrt zakona o vanjskim poslovima BiH, nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u, Prijedlog odluke o prestanku važenja odluke o višegodišnjem projektu remonta helikoptera, Prijedlog odluke o nabavci helikoptera za Oružane snage BiH, Prijedlog odluke o finansiranju višegodišnjeg projekta školovanja oficira vojnoevidencijske specijalnosti avijacija, Prijedlog odluke o kvalitetu tačnih naftnih goriva, Prijedlog odluke o privremenoj zabrani izvoza određenih šumskih drvnih sortimenata ….

Podsjetimo, na prošloj sjednici ministri iz Republike Srpske, Staša Košarac i Zoran Tegeltija su ultimativno zatražili stavljanje na dnevni red naredne sjednice Vijeće ministara Nacrt osnove za vođenje pregovora radi zaključivanja Sporazuma između Bosne i Hercegovine i Republike Srbije o izgradnji plinovoda “Nova istočna interkonekcija Bosne i Hercegovine i Republike Srbije” na pravcu granica Republika Srbija – Bosna i Hercegovina – Bijeljina – Banja Luka – Prijedor – Novi Grad, Nacrt osnove za vođenje pregovora radi zaključivanja Sporazuma između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o izgradnji plinovoda “Južna interkonekcija Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske” na pravcu Zagvozd (HR) -Posušje (BiH) – Novi Travnik/Travnik s odvojkom za Mostar i Prijedlog odluke o kvaliteti tečnih naftnih goriva.

Ultimativni zahtjev je pravdan da je Trojka obećala i usaglasila sa Dodikom nekoliko “infrastrukturnih” projekata, a koji bi bili prijedlog Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa.

Tegeltija je čak i zaprijetio Borjani Krišto da ukoliko istog trena ne utvrdi termin sjednice sljedeće sedmice, oni (Srbi) napuštaju sjednicu Vijeća ministara.

Pod pritiskom koalicijskih partnera iz SNSD-a, Krišto je odlučila sve sporne tačke staviti na dnevni red.

U nastavku ćemo ukratko pojasniti zbog čega su neke tačke bitne.

Šta je Južna interkonekcija?

Južna interkonekcija je dio Jadransko-jonskog plinovoda kojim bi se iz Azerbejdžana dopremao plin za balkanske države. Izgradnjom ovog plinovoda bila bi smanjena ovisnost o ruskom plinu.

Prema zvaničnim dokumentima institucija EU, cilj ovog plinovoda, koji bi prolazio kroz Hrvatsku, Crnu Goru, BiH i Albaniju je obezbjeđivanje novog transportnog pravca snabdijevanja prirodnim gasom iz Azerbejdžana. BH krak bi išao preko Posušja, Mostara do novog Travnika. Plinovod Zagvozd-Novi Travnik, inače, nalazi se na listi prioriteta Evropske energetske zajednice, a nosilac ovog projekta je BH Gas. Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) odobrila je 101 milion eura za realizaciju ovog projekta, dok je USAID također odobrio 500 hiljada dolara za izradu projektne dokumentacije.

Već godinu dana čelnici HDZ-a BiH u federalnom Domu naroda blokiraju usvajanje Zakona o gasovodu “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Hrvatska”. Kliknete li ovdje, moći ćete pročitati nacrt ovog blokiranog zakona.

“Ovim zakonom se ureduju pitanja od značaja za realizaciju projekta izgradnje gasovoda “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska” na pravcu Zagvozd (Republika Hrvatska) — Posušje (Bosna i Hercegovina) — Tomislavgrad — Šuica — Kupres — Bugojno — Novi Travnik/Travnik s odvojkom za Mostar (u daljnjem tekstu: Južna interkonekcija BiH i Republika Hrvatska) na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine uključujući infrastrukturu projekta, tačku interkonekcije, investitora, način finansiranja, javni interes i provedbu eksproprijacije nekretnina, korištenje zemljišta, upravne postupke izdavanja dozvola i uključenost vlada kantona, nadležnih ministarstava i drugih organa uprave, institucija i privrednih društava i druga pitanja od značaja za realizaciju projekta”, navedeno je u članu 1 predloženog Zakona.

U članu 4 ovog zakona piše da se “za nositelja investicije projekta gasovoda Južna interkonekcija BiH i Republika Hrvatska odreduje se Privredno društvo za proizvodnju i transport gasa BH-Gas d.o.o. Sarajevo. 

nosilac posla – BH-gas

Kadrovi HDZ-a BiH u institucijama BiH i Federacije BiH ne žele podržati ovaj projekat, ukoliko kontrolu nad transportom gasa iz južne interkonekcije bude kontrolisalo federalno javno preduzeće BH-gas. Stoga oni traže da se ova kompanija, kao jedina federalna kompanija zadužena za transport gasa, izbaci iz zakona.    HDZ-ovi delegati su, stoga, predložili osnivanje novog preduzeća koje bi osnovali Zapadnohercegovački,  Kanton 10 i Srednjobosanski kanton. U junu prošle godine, delegati HDZ-a u Domu naroda FBiH dostavili su amandmane na Zakon o gasovodu “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Hrvatska”.

amandmani HDZ-a BiH

Oni precizno navode da se BH-gas mora izbaciti iz zakona, te da kantoni osnuju kompaniju koja bi bila zadužena za transport gasa južnom interkonekcijom. HDZ BiH predlaže Federacija bude garant za podizanje kredita u iznosu od 200 miliona KM, a da plinovodom upravljaju preduzeća kojima upravljaju kantoni u kojima vlada HDZ BiH.

Nakon što je Vlada FBiH odbila prijedlog da se iz južne interkonekcije izbaci BH-gas, HDZ je odlučio da Vlada Zapadnohercegovačkog kantona osnuje kompaniju koja bi se bavila distribucijom gasa.

“Vlada Zapadnohercegovačkog kantona utvrdila je na sjednici u utorak tekst Prijedloga Odluke o osnivanju Javnog poduzeća “Plinovod Južna interkonekcija” d. o. o. koji je upućen u skupštinsku proceduru. S obzirom na to da plinovod Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska većim dijelom prolazi kroz teritorij Županije Zapadnohercegovačke pokreće se procedura osnivanja Javnog poduzeća “Plinovod Južna interkonekcija” d. o. o. koje će obavljati djelatnost od javnog društvenog interesa Županije Zapadnohercegovačke iz područja energetike, stvaranja pretpostavki i uvjeta za realizaciju projekata plinofikacije izgradnje distributivne mreže plinovoda i priključenja na plinsku mrežu u Županiji Zapadnohercegovačkoj”, saopćeno je 30. avgusta prošle godine iz Vlade ZHK.

Na ovaj način, HDZ BiH pokušava preuzeti kontrolu nad transportom gasa iz Azerbejdžana. Tako bi Sarajevo, faktički, unatoč “alternativnom načinu snabdijevanja”, postalo zarobljenik Širokog Brijega i Banja Luke koji bi kontrolisali plinovode prema glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Vlasti u Sarajevu bi, faktički, samo bile garant prilikom zaduživanja. O svemu ostalom bi odlučivale vlade ZHK i Vlada RS.

Šta je Nova istočna interkonekcija?

Nova istočna interkonekcija je zajednički projekat Srbije i Republike Srpske koji je pokrenut bez saglasnosti institucija Bosne i Hercegovine. Sporazum o izgradnji ovog plinovoda u martu su prošle godine potpisali zvaničnici Republike Srpske i Republike Srbije. Magistralni gasovod iz Srbije ka Republici Srpskoj, saopćeno je tada, trasom Inđija – Mačvanski Prnjavor – Bijeljina – Doboj – Banjaluka – Prijedor – Novi Grad trebalo bi da bude završen u narednih pet godina. Bila bi to druga gasna interkonekcija između Srbije i Republike srpske, odnosno, BiH. S obzirom na to da se radi o međudržavnom projektu, potrebna je saglasnost institucija BiH.

SBiH: NOVA ISTOČNA GASNA INTERKONEKCIJA-ENERGETSKI UDAR NA BIH - Stranka za Bosnu i Hercegovinu

Ovim trasom bi bio dopreman plin iz Rusije koji je Balkan dolazi Turskim tokom. Planirano je da dužina gasovoda na teritoriji Republike Srbije bude 90 kilometara, a na teritoriji Republike Srpske oko 320 kilometara. Nosilac poslova je – preduzeće iz Reublike Srpske – Gas Res.

Remont i nabavka helikoptera

U martu ove godine sa dnevnog reda sjednice Vijeća ministara BiH skinuti su materijali koji se odnose na remont starih  i nabavku novih helikoptera. U pitanju je nabavka dva američka helikoptera UH-2 za  Oružane snage Bosne i Hercegovine. Nabavka je su trebala biti realizirana u okviru projekta Ministarstva odbrane BiH i vlasti SAD-a. Novac za nabavku helikotera trebao je biti obezbijeđen preusmjeravanjem  sa budžetske pozicije koja predviđa “remont” ruskih helikoptera MI 8. A ti, ruski helikopteri mogu se samo remontovati u bijeljinskoj firmi ORAO koja ima “licencu” iz Rusije. Ministri iz SNSD-a protive se odluci kojom bi se novac namijenjen za remont ruskih helikoptera preusmjerio za nabavku američkih helikoptera.

 

Christian Schmidt odgovorio evropskim poslanicima: Izmjenom Ustava FBiH uradio sam samo dobre stvari!

Visoki predstavnik Christian Schmidt odgovorio je grupi evropskih poslanika.

Nakon što su mu 14. oktobra uputili oštro pismo zbog njegovih nametanja izmjena Izbornog zakona Bosne i Hercegovine i Ustava entiteta F BiH, Schmidt je danas poslao odgovor.

On dolazi nakon što je 24. januara visoki predstavnik svjedočio pred Evropskim parlamentom – Odborom za vanjske poslove (AFET). Taj događaj, sasvim neuobičajeno za Evropski parlament, bio je zatvoren za javnost. No, sagovornici Politicki.ba tada su nam prenijeli da saslušanje visokog predstavnika pred AFET-om nije bilo ni malo ugodno.

U svom odgovoru poslanicima Evropskog parlamenta, ali i Bundestaga, te parlamentarcima iz Austrije, Francuske, Holandije, Schmidt ističe da je 2. oktobra djelovao kako bi “ojačao funkcionalnost i sposobnost institucija da ispune svoje demokratske i pravne obaveze”.

Naglašava i da je korištenem Bonskih ovlasti riješio dugotrajne probleme nefunkcioniranja institucija entiteta F BiH.

“Ubijeđen sam da je funkcionalna Federacija od ključnog značaja kako bi se stvorio momentum koji bi vodio prema adekvatnoj saradnji između entiteta i državne vlade sposobne da provede reforme i napreduje na putu euro-atlantskih integracija”.

Schmidt podsjeća potpisnike pisma, njih skoro 30, da je odluka od 2. oktobra pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, te ih izvještava da “do sada Ustavni sud nije poduzeo privremene mjere kako bi spriječio izbor delegata u Dom naroda”. Naveo je da do sada nije htio odgovarati jer “postupak nije okončan”.

Potom im šalje dva linka sa detaljim pravnim tumačenjima OHR-a odluka koje je poduzeo u izbornoj noći prošle godine.

Schmidt posebno naglašava da intervencijama nije zadirao u odluke Evropskog suda za ljudska prava (ECHR) iz Strazbura, te da se nije bavio presudom Ustavnog suda u slučaju Komšić. To su stvari kojima se moraju baviti bh. političari, a za Schmidta je “neprihvatljivo da je diskriminacija i dalje sastacni dio ustavnog okvira BiH”.

Visoki predstavnik u pismu evropskim poslanicima ističe i da je uvjeren da njegove odluke “jačaju demokratiju time što uklanjaju pravne nesigurnosti koje bi mogle bilo kojoj političkoj partiji omogućiti potkopavanje volje birača tako što će onemogućavati provođenje izborne volje i formiranje vlasti”.

Schmidt je i snažno odbacio optužbe da se i tajmingom nametanja svoje odluke od 2. oktobra miješao i u direktne izbore i da je time prekršio principe OSCE-a.

Uz ostalo, podsjetio je da je ovlasti koristio samo za indirektne izbore – delegate u Federalni dom naroda i predsjednika i potpredsjednike entiteta F BiH, a slične stvari uradili su i njegovi prethodnici, visoki predstavnici koji su bili na poziciji 2002. godine (Wolfgang Petritsch op.p.) i 2018. (Valentin Inzko op. p.).

“Kako  BiH formira organe vlasti, tako se stvara vrijeme da domaće institucije pretoče namjere u konkretne akcije. Obzirom na brojne izazove pred BiH, od korupcije do neslaganja o teritorijalnom integritetu, BiH će biti potrebna stabilna podrška međunarodne zajednice. Funkcionalne institucije krucijalne su za sposobnost države da se dostigne uslove EU integracija i za to je potrebna naša jedinstvena podrška.

Nedavno odobravanje statusa kandidata za članstvo u EU stvara novi momentum u BiH.

Stalna podrška Evropskog parlamenta i parlamenata država – ćlanica EU postaje sve bitnija u periodu pred nama kako bi se bh. vlasti ohrabrivale da provedu sveobuhvatne reforme”, zaključuje Schmidt.

On je pismo poslao ne samo poslanicima koji su ga kritizirali, već i predsjedavajućem AFET-a, poslaniku iz Njemačke Davidu McAllisteru (CDU – EPP).

(politicki.ba)

Berlin u saradnji s Moskvom: Njemačka ruši Inzka da dovede Schmidta

Njemačke vlasti pokreću inicijativu za “razrješenje” aktualnog visokog predstavnika za BiH Valentina Inzka te da nakon toga na njegovo mjesto postave njemačkog diplomatu Christiana Schmidta, saznaje Istraga iz više međunarodnih i domaćih izvora.

Prema informacijama Istrage, njemačka ambasadorica u BiH Margret Uebber ove bi sedmice trebala imati odvojene sastanke sa dvojicom članova Predsjedništva BiH Šefikom Džaferovićem i Željkom Komšićem tokom kojih bi ih trebala upoznati o namjerama Berlina.

Na potez Njemačka se, tvrde naši izvori, odlučila nakon konsultacija sa Ruskom Federacijom.

“To bi trebao biti kompromis između EU i Rusije koja insistira na ukidanju OHR-a”, pojasnio je jedan od izvora.

Schmidt u “Redu Ante Starlevića”

Plan je da se na martovskoj sjednici Vijeća za implementaciju mira (PIC) ozvanični ta inicijativa te da se odmah “razriješi” Valentin Inzko, a za novog šefa OHR-a postavi Christian Schmidt. Schimdt je član njemačke partije CSU. Do 2018. godine bio je ministar poljoprivrede u Saveznoj Vladi Angele Merkel. U januaru ove godine hrvatski premijer Andrej Plenković uručio je Christianu Schimdtu orden “Red Ante Starčevića”.

https://www.youtube.com/watch?v=421EEWzyoXo&feature=emb_title

“Zadovoljstvo mi je uručiti odličje Predsjednika Republike Red Ante Starčevića, odličje koje RH u ovom konkretnom slučaju daje velikom prijatelju Hrvatske. Christian Schmidt, dugogodišnji je njemački političar, zastupnik u Bundestagu, Savezni ministar ali iznad svega čovjek koji je u svom političkom putu  pomagao Hrvatsku”, kazao je tada Plenković.

Sagovornici Istrage tvrde da je Schmidtova bliskost sa HDZ-om bila presudna da njemački zvaničnici njega odaberu kao potencijalnog kandidata za novog Visokog predstavnika u BiH. Osim toga, ni Ruska Federacija ne bi imala ništa protiv tog imenovanja jer smatraju da je Valentin Inzko blizak administraciji novoizabranog američkog predsjednika Joea Bidena. O “slabljenju” ili ukidanju OHR-a bilo je govora i tokom nedavne posjete ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova. On se tada sastao sa liderom HDZ-a BiH Draganom Čovićem i srpskim članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom. Na konferenciji za medije nakon sastanka sa Dodikom Lavrov je kazao da treba ukinuti OHR.

“Ovaj vanjski protektorat koji predstavlja Ured visokog predstavnika u BiH, u potpunosti je prevaziđen. Postojanje OHR-a pokazuje nepoštovanje prema narodima u BiH i prema suverenitetu ove zemlje. Svaki pokušaj da se ruši Dejtonski sporazum može imati nesagladive posljedice. Veoma je teško bilo izgraditi krhku ravnotežu i bez samo jedne komponente može se ugroziti čitava stabilnost”, rekao je Lavrov.

No, kako Ruska Federacije u Upravnom odboru Vijeća za implementaciju mira nema potpunu podršku za ukidanje OHR, prešlo se na “plan B”, a to je “uklanjanje” proameričkog visokog predstavnika Valentina Inzka i dovođenje diplomate iz Njemačke. Članice UO PIC-a su Francuska, Italija, Japan, Kanada, Njemačka, Rusija, Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Predsjedništvo Europske unije, Europska komisija i Organizacija islamske konferencije (OIC) koju predstavlja Turska. UO PIC-a predlaže kandidata za Visokog predstavnika, a potvrđuje ga Vijeće sigurnosti UN-a. S obzirom na različite stavove stalnih članica Vijeća sigurnosti jasno je da nema ukidanja OHR-a. Stoga se imenovanje njemačkog diplomate nameće kao rješenje koje bi prihvatila i Moskva koja je posljednjih godina popravila odnose sa Njemačkom:

Sjeveretni tok: spajanje rusko-njemačkih interesa

“Njemačka i Rusija spremne dovršiti Sjeverni tok 2”, glasila je vijest koju je 6. decembra ove godine objavio njemački Deutsche welle.

Gradnja ovog plinovoda zaustavljena je prije godinu dana i to pred sam završetak projekta. Tada su američke vlasti zaprijetile sankcijama firmama koje učestvuju u gradnji ovog plinovoda koji bi istočnu Evropu, faktički, ostavio na milost i nemilost Rusima. U saopćenju njemačke Uprave za vodene puteve i brodski saobraćaj, objavljenom početkom decembra, navedeno je da će “vjerovatno” između 5. i 31. decembra biti obavljano “podvodno polaganje cijevi” u tom dijelu Baltika. Sankcije kojima je zaprijetio  Washington njemački zvaničnici su nazvali “neprihvatljivim”.

Bivša saradnica Dritana Abazovića piše za Istragu: Zašto rušenje Mila Đukanovića plaćamo crnogorskim identitetom?

“Ove su izbore dobili popovi, ne znam zašto se građanisti raduju”, glasila je moja izjava 31. avgusta ove godine, kada se još uvijek nije naslućivala skala umiješanosti SPC-a u političkii proces u Crnoj Gori na posljednjim parlamentarnim izborima. Bilo kako bilo, mnoga su očekivanja ujedinjenog Srpskog Sveta pala u vodu kada su njihovi lideri konačno shvatili da ih nacionalizam i barbarizam ne vode nikuda, tj. da Zapad koristi efikasne filtere kod izbora političkih predstavnika sa Balkana. Ovdje prvenstveno mislim na lidere Demokratskog fronta kao i na neke novoformirane ogranke ruskih plaćenika koje predvodi doskorašnji novinar Marko Milačić.

Kao što znamo iz iskustva iz bliže, ali i dalje nam istorije, Zapadu nije bitno kojoj političkoj grupaciji pripada balkanski političar ukoliko je taj političar voljan da sprovodi i Zapadne reforme i Zapadne interese. Tako je kod nas nastala postizborna zbrka. Problem je bio u tome što naši političari ne shvataju, a neki su kasno shvatili da Zapad, ustvari, u sprovođenju demokratije kroz posljednji izborni proces u Crnoj Gori samo želi da zamijeni dotrajalu instalaciju tj. da reformiše crnogorsku političku scenu, ali ne i da mijenja pravce pa su se neke stvari vraćale na doradu, a neke samo nastavljale DPS-ovskom trasom, naravno preko novih kablova.

Zbog toga sam, još dok sam bila politički aktivna i insistirala na tome da se DPS-u, koji je već donekle izgradio sebe u očima Evrope, pruži šansa i dozvoli čišćenje od korupcije i kriminala jer bi se time moglo dobiti mnogo više nego što se sada dešava. A sada nam se dešava totalni haos. Da se razumijemo, ne branim DPS, odlično znam ko su i šta su radili od 90tih na ovamo, ali oni su se pokajali (bar za te 90te), dok nas ideologija ovih sada vodi upravo opet u devedeset, i u nove/stare podjele. Zapad želi da vidi napredak, zašto vraćanje unazad kada neke vrijednosti koje smo usvojili na putu za Evropu ne možemo potrijeti. Sa ovom sadašnjom garniturom na vlasti imamo veliki problem sa prošlošću. Njihove vrijednosti su u suprotnosti sa vrijednostima za koje se zalaže moderna, suverena i evropska Crna Gora i oko nekih pitanja uvijek će biti potresa u crnogorskom parlamentu, što će destabilisati crnogorsku političku scenu, a ona dalje izazvati nestabilnosti i u ostalim pravcima. Mislim da takva nestabilnost u regionu odgovara samo određenim interesnim grupacijama. Dok se mi budemo bavili sitnim prebijanjima računa, neki novi talas tajkuna i interešdžija će uskoro uploviti.

Žao mi je samo što je svijest o građanskoj državi potonula toliko duboko i to zahvaljujući upravo građanskom pokretu URA. Kao što sam i predviđala da ovakva postizborna politika ove partije neće doprinijeti nikakvom pomirenju, već, naprotiv, dovesti do dubljih podjela i očigledne mržnje, a isto tako i jačanja nacionalnih korpusa. U prethodnom periodu mučno je bilo slušati sve izjave njihovog lidera Dritana Abazovića, od onih nadmenih odmah poslije izbora, preko direktiva sa Zapada pa sve do ovih zadnjih o ucjenama i prijetnjama u kojima se ispoljavala očigledna politička nezrelost. Po meni, on je trebao da podnese ostavku zbog pada broja glasača na 5% u izbornom danu u odnosu na period u avgustu kada je tri dana prije njegove izjave o koaliciji sa DF-om taj procenat je bio 7,8%. To je bio dovoljan razlog da jedan ozbiljan lider jedne ozbiljne građanske i proevropske partije dostojanstveno podnese ostavku. Osim toga, ovim potezom je URA mogla da postavi nove principe oko formiranja vlasti i traži bolje rješenje, ne dovodeći u pitanje opstanak crnogorskog identiteta. Gospođa Božena Jelušić je bila idealna kandidatkinja za novu predsjednicu GP URA u tom trenutku, i sa aspekta zelene politike koji obuhvata jedan od Sustainable Development Goal’s tj. rodna ravnopravnost, žena lider itd. Ne znam kako to nijesu vidjeli, ili možda nijesu željeli da vide. Da su zaista bili okrenuti zelenoj politici ovakvu priliku bi jedva dočekali. U svakom slučaju, sada su u nezavidnom položaju, neke postupke će morati da pravdaju pokoljenjima koja dolaze, zašto su pogazili svoje građanske principe do te mjere da su dali šansu kleronacionalistima da vode drzavu, zašto su bili opsjednuti tolikom mržnjom prema vladajućoj partiji i njihovom lideru Milu Đukanoviću i zašto cijenu rušenja DPS-a plaćaju crnogorskim identitetom? Da bi opravdali prvu demokratsku smjenu vlasti? Čuli smo to već, ali sada i znamo na šta su spremni i za čije interese bi se prodali, a to je izdaja svojih nacionalnih interesa u korist nacionalnih interesa druge države. Srbija je druga država kao sto je BiH druga država, Hrvatska je druga država, Albanija itd…Interesi svoje države su ispred svih drugih interesa, ispred ličnih interesa- za šta smo krivili DPS, a naročito ispred interesa drugih država!

Zbog toga sam mišljenja da je crnogorskom drustvu od demokratije potrebnija harmonija, građanska ujedinjenost. Koliko je to moja iluzija vrijeme će pokazati, ali ovo sada što nam nosi je nestabilnost, a nestabilnost je nešto od čega Balkan često boluje. Kriza koja je obuhvatila svijet ne ide u prilog ni najbogatijim zemljama, osjećamo je i mi ovdje u UK, iako je Balkan naučio da se nosi sa ekonomskim krizama, sa krizom indentiteta je uvijek imao teška iskustva i nezalječive rane. Nadam se da se tako nešto neće ponoviti. U Britaniji je nekulturno pričati o nacionalnoj pripadnosti i političkoj opredijeljenosti, radujem se danu kada će to jednom i kod nas preovladati. Crna Gora je država svih njenih građana ma kako se oni izjašnjavali, to je njihovo intimno opredjeljenje i tradicionalno nasljedstvo, što šarenije, to bogatije. I zbog toga ne bi trebali da se mrze i dijele. Ne zaboravimo da su na balkanskom prostoru svi više ili manje izmiješani, uostalom fizionomije nam to govore, a političari i organizovana religija su ti koji nas i dalje dijele.

Schmidtova “deblokada” Federacije na “kršćanskoj osnovi”: Potpis Bošnjaka danas je nebitan, potpis Hrvata vječno je potreban!

Visoki predstavnik Christian Schmidt suspendovao je Ustav Federacije BiH. Potpis Bošnjaka Refika Lende nije bitan, iako je, po Ustavu, obavezan. Schmidt je procijenio da je dovoljan samo potpis predsjednice Federacije BiH Lidije Bradare i potpredsjednika Federacije Igora Stojanovića za imenovanje Vlade Federacije BiH. A u Ustavu Federacije BiH piše da je potreban potpis OBA potpredsjednika. Da. OBA potpredsjednika. No, visoki predstavnik je odlučio poništiti Bošnjaka Refika Lendu. Sada uopće nije bitno da li iza Lende stoje 2/3 ili 3/5 Kluba Bošnjaka. Štaviše, nije bitno čak i da iza njega stoje svih 23 delegata u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH. To će tek biti bitno za četiri godine. Kad na snagu stupe izmjene Ustava FBiH koje je nametnuo Christian Schmidt. Ako stupe.

Dakle, samo sada, i nikada više, nije bitno koliko iza kojeg (pot)predsjednika Federacije stoji delegata iz kluba njegovog konstitutivnog naroda. Potpis potpredsjednika Bošnjaka je u ovom trenutku nebitan iako iza njega stoji 16 delegata u Klubu Bošnjaka. Za četiri godine, potpis (pot)predsjednika Hrvata će biti bitan ako iza njega stoji 14 delegata.

Ako vam kažu da je ovo trajno rješenje – ne lažu. Schmidtovom odlukom HDZ BiH je trajno ugrađen u vlast na nivou Federacije BiH.

Sada, kada HDZ BiH ima predsjednicu Federacije, za imenovanje Vlade Federacije dovoljan je potpis – predsjednice Federacije BiH. Nekada, kada se pojavi mogućnost da HDZ ima samo potpredsjednika Federacije iz reda hrvatskog naroda – za imenovanje Vlade Federacije BiH će biti potreban i potpis potpredsjednika iz reda hrvatskog naroda iza kojeg stoji 3/5 delegata. A zašto baš 3/5, a ne 2/3? Pa, zato što HDZ BiH ima i imat će uvijek 3/5, jer je u oktobru prošle godine Christian Schmidt hrvatske delegate rasporedio tako da kantoni u kojima vlada HDZ BiH uvijek daju 17 delegata. Čak da Čovićeva opozicija i osvoji tri delegata, u zbiru sa hrvatskim delegatima koji dolaze iz kantona sa bošnjačkom većinom ne bi imali deset. A kad nemate deset, onda HDZ ima 14. I neprikosnoven je.

Znate li koja je razlika između 3/5 i 2/3? Da biste blokirali izbor Vlade Federacije, ali tek iza 2026. godine, sa odredbom od 3/5 vam treba 14 delegata. Sa 2/3 vam je potrebno 16. Šta mislite koja je sigurnija opcija za HDZ BiH?

Ako mislite da su “vanredni izbori” u Federaciji garant imenovanja nove Vlade Federacije, u krivu ste. Evo, recimo, 2026. godine po propisima Christiana Schmidta je predvođeno raspuštanje kantonalnih skupština i federalnog parlamenta sve dok se ne izabere nova Vlada. I uvijek će se sve birati po pravilima koje je nametnuo Christian Schmidt. Za blokadu će uvijek trebati 3/5 hrvatskih delegata, koje će HDZ uvijek imati, jer je Schmidt još u oktobru to rasporedio u njihovu korist. HDZ-ov (pot)predsjednik se neće moći preglasati. Što znači da bez njega nema Vlade FBiH. I, što, opet znači da ostaje stara Vlada sve dok HDZ biH ne pristane na novu. A pristat će samo ako su njihovi zahtjevi ispunjeni.

Izbori rezultati više nisu bitni. Bošnjački potpis danas nije bitan. Hrvatski je bitan i danas i zauvijek. Koliko god Bošnjaka danas bilo iza Refika Lende – Christian Scmidt ga je pomnožio nulom.

Ruski ministar Dmitrij Patrušev: Hrvatska je za Rusiju jedan od glavnih partnera u EU, na sastanku u Zagrebu pozdravljena ilegalna plinofikacija ruske rafinerije u Brodu

“Hrvatska je za Rusku Federaciju jedan od glavnih partnera u Evropskoj uniji”, kazao je u petak u Zagrebu ruski ministar  poljoprivrede Dmitrij Patrušev.

Patrušev je, govoreći na desetoj sjednici Međuvladine hrvatsko-ruske komisije za gospodarsku i znanstveno-tehničku suradnju u Zagrebu, kazao da je ove dvije države “najviše sarađuju u područjima energetike, infrastrukture, zdravstva i obrazovanja, a postoji i visok potencijal saradnje u poljoprivredi”.

“Tokom ove godine robna razmjena između Rusije i Hrvatske porasla je dva puta u odnosu na prethodno razdoblje pa možemo zaključiti da imamo velik potencijal za daljnje unaprjeđenje odnosa”, rekao je ruski ministar Patrušev.

Tomislav Ćorić, hrvatski ministar gospodarstva i održivog razvoja, rekao je kako se na sastanku u Zagrebu razgovaralo o saradnji ove dvije države.

“Razgovaralo se i o suradnji na čitavom nizu drugih područja, prije svega o trgovinskoj suradnji. Upravo u tom smislu, Republika Hrvatska će u 2022. godini, u sklopu obilježavanja 30 godina svoje neovisnosti, organizirati u Ruskoj Federaciji veliki Gospodarski forum gdje ćemo dogovoriti konkretnije korake za trgovinsku razmjenu. Ono što veseli je da smo se danas složili kako postoji dobar potencijal za produbljivanje suradnje između naših dviju država te vjerujem da ćemo u narednom razdoblju to i postići”, izjavio je ministar Ćorić nakon završetka sastanka komisije, a što je objavljeno na službenoj stranici Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske.

U području energetike, razgovaralo se o saradnji u području čistih i održivih tehnologija i obnovljivih izvora energije. No, ono što je posebno interesantno za BiH je dio koji se odnosi na rusku Rafineriju Brod.

“Pozdravljena je realizacija projekta plinofikacije Rafinerije nafte Brod te su partneri iskazali spremnost za nastavak suradnje”, saopćeno je nakon sastanka delegacija Hrvatske i Ruske Federacije.

Podsjećamo, krajem marta ove godine, pod okriljem noći hrvatske su kompanije, bez saglasnosti države BiH, ispod Save položile plinovodne cijevi za rusku Rafineriju u Brodu. Položila ih je firma Crodux, temeljem sporazuma Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Srpske o “gasifikaciji” Rafinerije nafte u Brodu čiji je većinski vlasnik ruski Zarubrežnjeft. Za gradnju ovog plinovoda državne vlasti Bosne i Hercegovine nikada nisu dale saglasnost.

“Vijeće ministara Bosne i Hercegovine stara se o izvršavanju međunarodnih ugovora preko nadležnih institucija Bosne i Hercegovine i entiteta”, piše u Zakonu o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora.

Po istom Zakonu, sve sporazume i međunarodne ugovore moraju ratificirati Parlament i Predsjedništvo BiH. U ovom konkretnom slučaju ništa od toga nije urađeno. Hrvatska firma je preko granice položila cijevi za plin, Granična policija BiH nije ih spriječila. Cijevi su položene u zoru 25. marta. Istog dana Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske dala je dozvolu “Rafineriji nafte Brod” za obavljanje djelatnosti “trgovine i snabdijevanja prirodnim gasom”. Država BiH iz ovog međudržavnog projekta potpuno je isključena. Protokol o plinofikaciji ruske rafinerije u Brodu su u novembru 2017. godine potpisali tadašnji ministar zaštite okoliša i energetike Republike Hrvatske i ministar industrije energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić.

Protokol ministara Republike Hrvatske i Republike Srpske

“Nosilac projekta s hrvatske strane bit će tvrtka Crodux, a s naše strane rafinerija nafte Brod. Ova investicija vrijedna je oko tri milijuna eura. Ona je značajna za ovu regiju i pokazuje usmjerenost naših vlada na suradnju koja je itekako potrebna regiju”, rekao je tada ministar iz Vlade RS-a Petar Đokić.

Crodux je firma koja je do januara ove godine bila u vlasništvu hrvatskog generala Ivana Čermaka. Većinski vlasnik Rafinerije nafte u Brodu je ruski Zarubrežnjeft.

“Današnjim danom otvoren je prostor za plinofikaciju rafinerije nafte Brod. Iz perspektive Republike Hrvatske otvorena je mogućnost da se konačno riješi pitanje kvalitete zraka na području Slavonskog Broda. Dvije vlade otvorile su vrata suradnje za dvije privatne tvrtke. Ovo je win-win situacija za obje strane”, rekao je u novembru 2017. godine ministar Ćorić.

Ćorić je danas ministar gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske.

Objavljujemo nacrt rezolucije Vijeća sigurnosti o BiH: “Priznaje se pravo i EUFOR-u i prisustvo NATO-a da preduzmu sve potrebne mjere da se odbrane od napada ili prijetnje napadom”

Snage NATO-a pominju u nacrtu rezolucije čijim bi usvajanjem Vijeće sigurnosti UN-a produžilo mandat EUFOR-u.  Nacrt je trenutno na usaglašavanju, a na dnevnom redu Vijeća sigurnosti UN-a bi se trebao naći najkasnije do 3. novembra kada i formalno ističe mandat EUFOR-a. U nacrtu se ne pominje OHR koji je prošle godine bio kamen spoticanja između Ruske Federacije i zapadnih država. Rusija je, podsjećamo, prijetila vetom u Vijeću sigurnosti, ukoliko bi OHR bio pomenut. Sada, pak, nema OHR-a. No, nekoliko mjesta se pominje prisustvo NATO snaga u BiH.

Istraga.ba je u posjedu drafta ovog dokumenta i u nastavku ćemo objaviti kompletan sadržaj.

“Vijeće sigurnosti UN-a, utvrdivši da situacija u regionu bivše Jugoslavije i dalje predstavlja prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti, a postupajući u skladu sa Poglavljem VII Povelje Ujedinjenih nacija,

1. Ovlašćuje države članice koje djeluju kroz ili u saradnji sa EU da uspostave za daljnji period od dvanaest mjeseci, počevši od datuma usvajanja ove rezolucije, multinacionalne stabilizacijske snage (EUFOR ALTHEA) kao pravni sljedbenik SFOR-a pod jedinstveno komandovanje i upravljanje, koje će ispunjavati svoje misije u vezi sa implementacijom Aneksa 1-A i Aneksa 2 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i njegovih aneksa u saradnji sa prisustvom Glavnog štaba NATO-a u skladu sa aranžmanima dogovorenim između NATO-a i EU kako je saopšteno Vijeću sigurnosti u njihovim pismima od 19. novembra 2004. godine, u kojima se priznaje da će EUFOR ALTHEA imati glavnu ulogu stabilizacije mira u vojnim aspektima Mirovnog sporazuma;

2. Odlučuje da obnovi ovlaštenje predviđeno stavom 11 svoje rezolucije 2183 (2014) za daljnji period od dvanaest mjeseci počevši od datuma usvajanja ove rezolucije;

3. Ovlašćuje države članice koje djeluju prema stavovima 1. i 2. gore da preduzmu sve potrebne mjere kako bi izvršile provedbu i osigurale usklađenost s aneksima 1-A i 2 Mirovnog sporazuma, naglašava da će strane i dalje biti jednako odgovorne za usklađenost s tim aneksom i podjednako će biti podložan takvim mjerama provođenja od strane EUFOR ALTHEA i prisustva NATO-a koje mogu biti potrebne da bi se osigurala provedba tih aneksa i zaštita EUFOR ALTHEA i prisustva NATO-a;

4. Ovlašćuje države članice da preduzmu sve potrebne mjere, na zahtjev EUFOR-a ALTHEA ili NATO štaba, za odbranu prisustva EUFOR-a ALTHEA odnosno NATO-a, te da pomognu objema organizacijama u izvršavanju njihovih misija, i priznaje pravo i EUFOR ALTHEA i prisustvo NATO-a da preduzmu sve potrebne mjere da se odbrani od napada ili prijetnje napadom;

5. Ovlašćuje države članice koje djeluju prema stavovima 1. i 2. gore, u skladu s Aneksom 1-A Mirovnog sporazuma, da preduzmu sve potrebne mjere kako bi osigurale usklađenost s pravilima i procedurama koje uređuju komandu i kontrolu zračnog prostora iznad Bosne i Hercegovine sa poštovanje cjelokupnog civilnog i vojnog zračnog saobraćaja”, navedeno je u nacrtu rezolucije.

Ekskluzivno objavljujemo nacrt rezolucije UN-a o BiH i kompletan izvještaj Christiana Schmidta “Bonske ovlasti” se ne pominju, OHR se vraća “izvornom Dejtonu”

“Bonske ovlasti” ne postoje u posljednjem, načelno usaglašenom, tekstu rezolucije kojom bi Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija trebalo produžiti mandat EUFOR-a u Bosni i Hercegovini.

Istraga.ba u posjedu je ovog dokumenta i kompletan sadržaj možete pročitati ovdje.

Ključna je tačka PP11 u kojoj se pominje Ured visokog predstavnika BiH, ali ne i sam visoki predstavnik.

“Potvrđujući odredbe koje se odnose na Ured visokog predstavnika kako je navedeno u Mirovnom sporazumu”, piše u posljednjem draftu rezolucije koju bi Vijeće sigurnosti trebalo razmatrati do kraja ove sedmice.

Poređenja radi, u prethodnim rezolucijama UN-a jasno su bila naznačena bonska ovlaštenja visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu. Evo jednog citata iz Rezolucije 1722 usvojene 2006. godine kojom je, također, odobren mandat EUFOR-a u BiH.

“Naglašava svoju punu potporu kontinuiranoj ulozi Visokog predstavnika u praćenju provedbe Mirovnog sporazuma i davanju smjernica i koordinaciji aktivnosti civilnih organizacija i agencija uključenih u pružanje pomoći stranama u provedbi Mirovnog sporazuma, te ponovno potvrđuje da prema Aneksu 10. Mirovnog sporazuma Visoki je predstavnik konačni autoritet u pogledu tumačenja civilne provedbe Mirovnog sporazuma i da u slučaju spora može dati svoje tumačenje i preporuke, te donositi obvezujuće odluke koje smatra potrebnim o pitanjima kao što su razradilo Vijeće za provedbu mira u Bonnu 9. i 10. prosinca 1997”, navedeno je u u Rezoluciji iz 2006. godine.

Danas se, međutim, OHR pominje samo pod tačkom PP11 i to bez “bonskih ovlaštenja” koja su uspostavljena 1997. godine, odnosno dvije godine nakon Dejtona.

Ovakav tekst rezolucije bio je preduslov Ruske Federacije za glasanje o produženju jednogodišnjeg mandata snaga EUFOR-a u Bosni i Hercegovini. No, nije to jedini problem. Rusija i dalje ne dopušta visokom predstavniku Christianu Schmidtu da se obrati Vijeću sigurnosti i da prezentira svoj izvještaj. Da Schmidt nema podršku, potvrdio je u svom dopisu od 29. oktobra i generalni sekretar UN-a Antonio Guterres.

“Poštovani gospodine predsjedniče, u skladu sa rezolucijom Vijeća sigurnosti 1031 (1995) posljeđujem vam šezdeseti izvještaj o provedbi Mirovnog sporazuma o Bosni i Hercegovini, koje pokriva period od 16. aprila 2021. godine do 15 oktobra 2021. godine, uz napomenu da sve članice Vijeća sigurnosti ne priznaju visokog predstavnika za BiH”, naveo je Guterres u svom dopisu dostavljenom predsjedniku Vijeću sigurnosti UN-a Martinu Kimaniju.

U prologu svog akta, generalni sekretar UN-a je dostavio i izvještaj Christiana Schmidta. Kompletan izvještaj OHR-a možete pročitati ukoliko kliknete ovdje.

“Bosna i Hercegovina se suočava s najvećom egzistencijalnom prijetnjom u postratnom periodu. Uporni i ozbiljni izazovi prema osnovama Općeg okvirnog Sporazuma za mir entitetske vlasti Republike Srpske, na čelu s najvećom strankom SNSD (Savez nezavisnih socijaldemokrata) na čelu sa članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom, ugrožavaju ne samo mir i stabilnost zemlje već i regiona. Ako međunarodna zajednica ne odgovori na to, sve to može voditi ka poništenju Mirovnog sporazuma“, ključna je rečenica ovog izvještaja.

Ovo je, inače, druga verzija izvještaja koju je Schmidt dostavio Ujednjenim nacijama. Naime, visoki predstavnik je sredinom oktobra dostavio mnogo blažu verziju izvještaja koju, također, možete pročitati na ovom linku. No, ovaj je izvještaj krajem oktobra povučen, nakon čega je Christian Schmidt dostavio novi izvještaj koji ima sedam stranica više. Prve 32  tačke su poptuno nove. Upravo one se odnose na posljednje aktivnosti predsjednika SNSD-a Milorada Dodika.

No, još uvijek nije poznato da li će Schmidt moći govoriti pred Vijećemn sigurnosti UN-a.

Ugrožavanje stabilnosti kao srpski politički adut: Dodik je nagradio Putina jer želi pridobiti Zapad za svoju agendu

Čini se da srpska javnost znatno bolje nego bošnjačka razumije kako razmišlja Zapad. Kada je počeo rat u Ukrajini, bošnjačka javnost je svesrdno stala na stranu Ukrajine. Dodik je snažno podržao Putina, Srbija se stidljivo pridružio UN-ovim rezolucijama o Ukrajini, ali je gordo odbila uvesti sankcije.

Mnogima se u Sarajevu činilo da srpska politika pravi kobnu grešku. Neki su skoro likovali, vjerujući valjda da će se Zapad obračunati s “Putinovom petom kolonom“. Desilo se suprotno. Vučić i Dodik se dobro drže, možda i odlično. Bošnjaci su skoro pa obezvlašćeni.

To je potvrdila i prošlosedmična posjeta savjetnika američkog državnog sekretara Dereka Cholleta Beogradu. Na sastancima sa srbijanskim državnim vrhom, Chollet je, na sveopće iznenađenje naše javnosti, pohvalio ulogu Srbiju. „Cijenimo posvećenost Srbije miru i stabilnosti i spremni smo pomoći Srbiji da napreduje na svom evropskom putu“, kazao je Chollet, nakon sastanka sa Ivicom Dačićem.

Kako Dačić „doprinosi miru i stabilnosti“, ako je samo prije nekoliko dana prisustvovao obilježavanju neustavnog Dana RS-a? Zar je podrivanje autoriteta Ustavnog suda doprinos izgradnji mira? Zar podrivanje pravnog poretka nije prvi korak ka nasilju?

Srbijanski državni vrh je partner State Departmenta upravo zato što pravi prvi korak ka nasilju, ali ne i drugi. Amerikancima je, čini se, dovoljno samo da „ne puca“. Dovoljno im je što srbijanski državni vrh „uglavnom“ poštuje Dejtonski sporazum. Štaviše, Chollet kao da je zahvalan Srbiji što ne ratuje, iako bi, čini se, i htjela.

Sjedinjene Države su, kao i ostatak NATO-a, skoro potpuno posvećene Ukrajini. Ovih dana nastavljena je saga o slanju njemačkih tenkova u Ukrajinu. Nakon najava Pariza i Londona da će poslati svoje tenkove Ukrajini, Berlin se našao pod pritiskom. Međutim, njemačka vlada šalje poruke da će poslati svoje leoparde, samo ako SAD prije toga pošalju svoje tenkove M1 Abrams. Istovremeno, kako je objavio Washington Post, većina članstva Republikanske stranke, koja kontroliše Kongres, smatra da treba obustaviti dalju podršku Ukrajini.

U ovako složenoj situaciji, posljednje što bi Bidenova administracija htjela jeste da, pored Ukrajine, trošiti resurse na zaustavljanje eventualnog novog konflikta na Balkanu. Ne treba objašnjavati koliko bi otvaranje sukoba u BiH ili na Kosovu olakšalo poziciju Rusije u Ukrajini. „SAD će“, kako je kazao Chollet u Beogradu, „podržati sve napore koji se ulažu u cilju održavanja mira i stabilnosti.“

Čini se da srpska politika savršeno razumije ovu situaciju. Kako je, povodom Vučićeve eskalacije na Kosovu, primijetio bivši pukovnik američkih vazduhoplovnik snaga Jeffrey Fischer: „Nijedna članica NATO-a ne želi dodatni konflikt na euroazijskom tlu, uz rat u Ukrajini, Vučić upravo zato time i prijeti.“ Dodik radi po istoj matrici, smišljenoj u Beogradu.

Najveći kapital srpske politike je upravo u tom što jeste prijetnja miru i stabilnosti. Nije problem u tome što Bidenova administracija „to ne razumije“, već upravo u tome što sasvim dobro razumije. No neće ponovo rasporediti SFOR u BiH, niti će poslati Abrams tenkove Oružanim snagama BiH, jer su potrebni Ukrajini. Zapravo, pitanje je hoće li ih, uz ovakve Republikance, imati i za Ukrajinu.

Svjestan da SAD nisu zainteresirane da primijene silu, sve dok srpska politika „uglavnom“ poštuju Dejtonski sporazum, Dodik ga poštuje samo uglavnom: ne puca. Ne namjerava ga poštovati u cijelosti, pa ni u dobroj mjeri.

No, ni to mu nije dovoljno, pa svako malo zaprijeti da će možda zapucati. On ne želi biti samo prijetnja mira, već želi biti kredibilna prijetnja miru. Zato organizira vojnu paradu 9. januara i odlikuje Putina. Jer ko nagrađuje Putina, valjda je spreman uraditi isto što Rusi čine u Ukrajini. Dodik je napravio prvi korak nasilju, prijeti da će možda napraviti drugi i treći. Prijeti da će možda otvoriti novi front.

Zatim čeka da mu dođu zapadni ambasadori ili diplomate nižeg i srednjeg ranga, kako bi ga nagovorile da se ipak zaustavi. S obzirom da nemaju štapa (SFOR-a), mogu mu ponuditi samo mrkvu. Ta mrkva je nekada bio odlazak poništavanje Lajčakovih amandmana, zatim odlazak stranih sudija i tužilaca, smanjenje Oružanih snaga BiH, itd. Danas je to, čini se, državna imovina.

Ne znam da li je Dodik spreman otcijepiti se i započeti novi sukob. Da jeste, mislim da bi već to učinio. Ko ozbiljan ipak može reći šta će se desiti? Skoro sve Dodik čini s namjerom da proizvede strah da je zaistaspreman to učiniti. Da će to možda ubrzo uraditi. Ili da neće, ako dobije nešto zauzvrat.

Ne znam šta će Dodik uraditi, niti to smatram ključnim. Ključno je šta ćemo mi uraditi, a kad kažem mi mislim nažalost na nas i na Amerikance. Jer, kako se pokazalo nakon izbora, u BiH ne odlučuje samo narod ko će biti nova vlast, već i Ambasada Sjedinjenih Država, barem kada je riječ o „bošnjačkoj kvoti“.

Ako želimo razumjeti kako razmišljaju Amerikanci, pogledajmo šta kažu. „Postoji samo jedan način da imate zagarantiran mir – a to je ako se predate“, kaže Ronald Reagan. Ne možete odlučiti hoće li vas neko napasti. Nije mogla Ukrajina odlučiti hoće li Putin krenuti u rat. Ne možemo ni mi hoće li Dodik.

Ili ipak možemo, „ako se predamo.“ Upravo je, to čini se, filozofija Osmorke. Upravo zato je projekat Nikšić-Konaković-Forto, čini se, i osmišljen u State Departmentu. Legitimno je da se SAD svojim interesima, a ne našim željama. Njihov trenutni interes jeste mir na Zapadnom Balkanu, po svaku cijenu. Lakše im je da ga mi sami platimo, nego da oni troše svoje sigurnosne resurse. Iako je mir i njihov interes, a ne samo naš.

Legitimno je i da se bh. politika vodi interesima države BiH. Nećemo osigurati mir tako što ćemo se preventivno predati. U nastavku spomenute misli, Reagan kaže da ćemo najbolje zaštiti mir ako nasilnik zna da će platiti veliku cijenu, ako se usudi napasti nas. Najbolje ćemo zaštititi mir, ako Dodiku bude jasno da ne može dobiti ništa što mu ne pripada, bez obzira na prijetnje, te da Republika Srpska, pokuša li se otcijepiti, može uništiti samo sebe. Na kraju, to znaju čak i Amerikanci.

Nikolai Patrušev uskoro u Beogradu: Prvi Putinov obavještajac, sa crne američke liste, dolazi Srbiju da razgovara o BiH i Kosovu

Nikolai Patrušev, sekretar Vijeća za nacionalnu sigurnost Rusije dolazi u Beograd, objavili su ruski mediji. Patrušev bi u Srbiju trebao stići do kraja februara.

Jedan od najbitnijih saradnika predsjednika Vladimira Putina u Beogradu bi trebao razgovarati sa čelnicima srbijanskih obavještajnih službi, a glavna tema, prema pisanju ruskih medija, bit će “dobrovoljci” iz BiH, Albanije i sa Kosova koji, navodno, ratuju u Donbasu, na strani ukrajinskih vlasti.

Ria Novosti pišu da je informaciju o dolasku Patruševa sa javnošću podijelio srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić.

Podsjećamo, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov rekao krajem sedmice u u intervju Russia Today da je zapadni Balkan “postao leglo kriminala gdje se regrutiraju plaćenici u sukobima koje potiču Amerikanci”.

“Imamo informacije da su militanti iz Kosova, Albanije i Bosne i Hercegovine regrutovani kako bi ‘izbacili Rusiju iz balansa’, što uključuje i njihovo slanje u Donbas (istočnu Ukrajinu). Radimo na tome da potvrdimo te informacije”, rekao je Lavrov za RT.

Zvaničnici BiH i Kosova su negirali ove informacije ruskog ministra vanjskih poslova. No, svega tri dana kasnije, prvi Putinov obavještajac Nikolai Patrušev najavljuje dolazak u Srbiju kako bi “razmijenio informacije” o “militantima iz BiH, Albanije i Kosova”, koji ratuju u Donbasu, regiji na istoku Ukrajine čiji su dio okupirale proruske paravojne formacije.

Nikolai Patrušev je bivši direktor ruske obavještajne službe FSB. U aprilu 2018. godine američko Ministarstvo finansija (OFAC) u saradnji sa State Departmentom uvelo je sankcije ovom Putinovom obavještajcu.

“Ruska vlada je uključena u niz zlonamjernih aktivnosti širom svijeta, uključujući nastavak okupacije Krima i podsticanje nasilja u istočnoj Ukrajini, snabdijevanje Asadovom režimu materijalom i oružjem dok bombarduju vlastite civile, pokušavajući da potkopaju zapadne demokratije i zlonamjerne sajber aktivnosti. Ruski oligarsi i elite koji profitiraju od ovog korumpiranog sistema više neće biti izolovani od posljedica destabilizirajućih aktivnosti njihove vlade”, saopćili su tada iz Ministarstva finansija SAD-a obrazlažući odluku o uvođenju sankcija za sedam ruskih oligarha, dvanaest ruskih kompanija i sedamnaest zvaničnika Ruske Federacije među kojima je bio i Nikolai Patrušev.

Jedna od organizacija koja je, uz pomoć ruskih obavještajnih službi, djelovala na istoku Ukrajine je privatna zaštitatska agencija Wagner. Ova agencija blisko sarađuje sa ruskim Ministarstvom odbrane.

“Aktivnosti PMC Wagner u drugim zemljama, uključujući Ukrajinu, Siriju, Sudan i Libiju, izazvale su nesigurnost i podstakle nasilje nad nedužnim civilima”, konstatiralo je 2020. godine Ministarstvo finansija SAD-a, uvodeći sankcije ruskom biznismenu Yevgeniyu Prigozhinu, koji je označen kao finansijer Wagnera. 

Već smo objavljivali da je nekoliko srbijanskih i bh. državljana preko agencije Wagner ratovalo u Ukrajini. No, oni su bili na strani proruskih separatista koji su, okupirajući 30 posto ukrajinske regije Donbas, formirali dvije paradržave – Luhanjsku narodnu republiku i Narodnu republiku Donjeck.

No, ruski zvaničnici sada optužuju Bosnu i Hercegovinu, Kosovo i Albaniju da na teritoriju Ukrajine šalju “džihadiste”, koji bi se borili protiv ruskih paravojnih formacija. Upravo je to, potvrdit će za Tanjug srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, glavni razlog dolaska Nikolaia Patruševa u Beograd. Krajem prošle godine, tačnije 3. decembra, ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin u Rusiji se sastajao sa Patruševim. Bio je to njihov treći sastanak tokom 2021. godine.

“Ministar unutrašnjih poslova Republike Srbije Aleksandar Vulin i sekretar Savjeta bezbjednosti Ruske Federacije Nikolaj Patrušev ocijenili su u Moskvi da je u posljednjih šest mjeseci značajno unaprijeđena saradnja između Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije i organa bezbjednosti Ruske Federacije”, saopćeno je tada iz MUP-a Srbije.

Nikolai Patrušev, već smo naveli, slovi za jednog od najmoćnijih ljudi u Rusiji. On je jedan od najbližih saradnika Vladimira Putina. Sin Nikolaia Patruševa je aktualni ministar poljoprivrede u Vladi Ruske Federacije. Istoga dana kada je njegov otac Nikolai u Moskvi primio srbijanskog ministra Aleksandra Vulina, Dmitri Patrušev je boravio u Zagrebu gdje se sastao sa zvaničnicima Vlade Republike Hrvatske.

“Hrvatska je za Rusku Federaciju jedan od glavnih partnera u EU”, kazao je tada u Zagrebu ruski ministar  poljoprivrede Dmitrij Patrušev.

Posljednjih mjeseci, predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović otvoreno je stao na stranu Ruske Federacije tokom ukrajinske krize.

“Dok sam predsjednik (Hrvatske) bit ću protiv toga da se NATO širi igdje. Mislim da onaj ko zagovara da se NATO širi na Ukrajinu ugrožava i hrvatski interes. Jer mi smo u NATO-u, netko sutra može naše ljude netko tamo poslati”, rekao Milanović krajem prošle sedmice.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...