Facebook Twitter Youtube
    Najnoviji

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Fondacija na “kršćanskoj osnovi”: Christian Schmidt upravlja njemačkom organizacijom “Hanns-Seidel-Stiftung” koja godinama finansira projekte HDZ-a BiH!

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    U prostorijama OHR-a, 7. decembra prošle godine, visoki predstavnik Christian Schmidt bio je učesnik i domaćin radionice za mlade. Tema radionice je, pohvalit će se Vijeće mladih na svom Twitter nalogu, “učešće mladih u javnom političkom životu”. Domaćin je, piše dalje, bio OHR, a organizator njemačka organizacija Hanns-Seidel-Stiftung, skraćeno HSS. Upravo organizacija HSS ključna je za ovu priču. Njihov potpredsjednik je Christian Schmidt. Njihov domaćin je visoki predstavnik Christian Schmidt. Jedan od njihovih najbitnijih partnera na Balkanu je – Politička akademija HDZ-a BiH. Dokaze o povezanosti organizaciji kojom (su)upravlja Christian Schmidt i Političke akademije HDZ-a BiH prezentirat ćemo malo kasnije. Sada idemo vidimo kakva je i šta je organizacija HSS čiji je potpredsjednik visoki predstavnik Christian Schmidt.

    Organizacija “Hanns-Seidel-Stiftung” osnovana je u Minhenu, 1967. godine.

    “Svrha Udruženja je”, piše u njihovom Statutu, “promicanje demokratskog i građanskog obrazovanja njemačkog naroda na kršćanskoj osnovi”.

    Statut HSS

    Broj članova ove organizacije, koja djeluje na kršćanskoj osnovi, je maksimalno 40. Organizacijom upravljaju prvi predsjednik, glavni tajnik i tri dopredsjednika koji udruženje zastupaju pojedinačno. Christian Schmidt, tada njemački savezni ministar iz CSU, 2018. godine postaje član organizacije. Nešto kasnije, Schmidt postaje jedan od potpredsjednika, a mandat mu je produžen i u junu prošle godine.

    Čelnici udruženja HSS – Christian Schmidt krajnje desno

    “Zastupnik CSU-a u Europskom parlamentu Markus Ferber ostat će na čelu Zaklade Hanns Seidel koja je povezana s CSU-om još četiri godine. Glavna skupština ga je u petak (24. lipnja 2022.) jednoglasno potvrdila za predsjednika. Zamjenici su, kao i do sada, Susanne Breit-Keßler, predsjedavajuća Bavarskog etičkog vijeća, Christian Schmidt, bivši federalni ministar i sadašnji visoki predstavnik u BiH te bivši državni ministar. D. Kerstin Schreyer, MdL.”, objavljeno je 24. juna 2022. godine.

    Christian Schmidt reizabran za potpredsjednika HSS-a u junu 2022.

    Sada se vratimo u 2019. godinu. Christian Schmidt je potpredsjednik Hanns-Seidel-Stiftunga.  Dragan Čović je predsjednik HDZ-a BiH. Na oficijelnom website-u Hrvatske demokratske zajednice BiH objavljena je informacija o aktivnostima predsjednika stranke.

    “Predsjednik HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora dr. Dragan Čović, održao je predavanje polaznicima Zimske škole VIII. generacije Političke akademije HDZ-a BiH na temu ”Trenutni politički izazovi u BiH”. Politička akademija HDZ-a BiH, Hanns-Seidel-Stiftung i Zaklada Hrvatskog državnog zavjeta svake godine organiziraju Zimsku školu za polaznike jednogodišnjeg dvosemestralnog obrazovanja „Teorija i praksa politike“ na Kupresu. Predsjednik Čović kroz nekoliko dijelova i primjera polaznicima VIII. generacije Političke akademije HDZ-a BiH iz cijele BiH predstavio trenutne političke izazove u BiH, a posebno izazove koji su aktualni na političkoj sceni pri formiranju svih razina vlasti. Nova Vlada FBiH neće biti imenovana sve dok se izmijeni izborno zakonodavstvo BiH, rekao je dr. Čović”

    Govoreći o Vladi FBiH, kazao je kako se ona neće moći formirati sve dok se ne izmijeni Izborni zakon Bosne i Hercegovine, sa čime je suglasan cijeli Hrvatski narodni sabor, odnosno stranke koje participiraju u HNS-u.

    Dragan Čović pod banerom HSS fondacije čiji je potpredsjednik Christian Schmidt

    Upišete li u google pretraživaču zajedno HDZ i Hanns-Seidel-Stiftung, dobit ćete desetine rezultata. Uglavnom, HDZ BiH i Politička akademija HDZ-a BiH sa fondacijom kojom rukovodi Christian Schmidt godinama blisko sarađuju.

    U martu 2011. godine, tadašnja direktorica Političke akademije HDZ-a BiH Lidija Bradara susrela se sa dr. Klausom Fiesingerom, voditeljem odjela za srednju, istočnu i jugoistočnu Europu Zaklade Hanns Seidel iz Muenchena. Tokom sastanka, Bradara je informisala Fiesingera o položaju Hrvata u BiH.

    Klaus Fiesinger i danas je u upravljačkim strukturama HSS-a, zajedno sa visokim predstavnikom Christianom Schmidtom. Na Balkanu, Fondacija HSS uglavnom djeluje sa Zakladom hrvatskog državnog zavjeta. Ovu zagrebačku Zakladu osnovao je HDZ RH na inicijativu Franje Tuđmana. Schmidtova fondacija HSS i Zaklada hrvatskog državnom zavjeta, recimo, svake godine finansiraju i organiziraju ljetne i zimske škole za Političku akademiju HDZ-a BiH. Među predavačima, redovno su čelni ljudi HDZ-a BiH.

    Sada se vratimo Hanns-Seidel-Stiftungu. Zvanični partner ove fondacije čiji je potpredsjednik Christian Schmidt je Fondacija za građansku Mađarsku, koju je osnovala politička partija Fidesz, čiji je predsjednik mađarski premijer Viktor Orban.

    Viktor Orban I Schmidtov stranački šef Horst Seehofer

    Na fotografiji iznad su Viktor Orban i Horst Seehofer (sijeda kosa). Seehofer je predsjednik CSU-a i formalno je stranački šef visokom Christianu Schmidtu. Seehofer je jedan od pokrovitelja Hanns-Seidel-Stiftunga. Na njihovim svečanostima, redovan je gost i govornik.

    “Islam ne pripada ovoj zemlji”, reći će 2018. godine Schmidtov stranački šef, Orbanov prijatelj i jedan od pokrovitelja HSS-a, Horst Seehofer.

    Slične izjave o muslimanima je davao i mađarski premijer Viktor Orban, koji je izražavao otvorenu podršku Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću u Bosni i Hercegovini.u

    U oktobru prošle godine, visoki predstavnik Christian Schmidt je za šefa Ureda OHR-a u Banjoj Luci imenovao mađarskog diplomatu Laszla Markusza.

    “Radujem se zajedničkom radu sa ambasadorom Markuszom, te želim zahvaliti Vladi Mađarske na kontinuiranoj suradnji sa OHR-om,” saopćio je tada visoki predstavnik Christian Schmidt, inače potpredsjednik Hanns-Seidel-Stiftunga, u čijem statutu piše da promiču demokratiju na “kršćanskoj osnovi”.

    Na dan Općih izbora u BiH, 2. oktobra 2022. godine, visoki predstavnik Christian Schmidt je nametnuo izmjene Ustava FBiH i Izbornog zakona kojima je pozicija HDZ-a BiH “zacementirana”. Evo kako je Christian Schmidt, na službenoj web stranici Hanns-Seidel-Stiftunga 25. januara ove godine prokomentarisao kritike njegov račun zbog izmjena izbornog zakonodavstva.

    “Mediji pod kontrolom stranaka u BiH i jednih i drugih lobističkih skupina u inozemstvu napadali su i mene lično ponekad neprihvatljivom retorikom. Srećom, kada razgovarate s ljudima u svakodnevnom životu, naučite da je percepcija drugačija od raširene slike. Na Balkanu ne možeš biti od šećera. Poglavar  Islamske zajednice mi je rekao: “Gospodine Schmidt, nemojte ovo shvatiti osobno. Ne zaboravite: ovo je Balkan”, rekao je Schmidt, poptredsjednik Fondacije koja je godinama finansirala projekte HDZ-a BiH.

    Otkrivamo N.N. lice koje je ubilo SDP: Nermin Nikšić je za svoju imaginarnu premijersku fotelju sve pozicije svoje stranke predao Konakoviću!

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Nermin Nikšić je sam od sebe napravio taoca. Federalni premijer ne može biti bez saglasnosti SDA. U Vijeću ministara BiH ne može ništa bez Dodika i Čovića. Nema nijednog delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Nema nikog u rukovodstvu oba doma državnog Parlamenta. U rukovodstvu Predstavničkog doma Parlamenta Federacije nema nikoga. Izbor njegovog potpredsjednika Federacije ovisi o HDZ-ovoj dobroj volji. Opozicija je u Tuzlanskom kantonu gdje je SDP BiH osvojio četvrtinu svojih glasova. U Goraždu nema premijera ni rukovodstvo skupštine. U Zenici sve procese, i u gradu i u kantonu, vodi Fuad Kasumović. U USK o svemu odlučuju NES i SDA. U Kantonu 10 ne smije u vlast bez HDZ-a koji nema većinu. U HNK ulazak u vlast ovisi mu o HDZ-u. A po glasovima, druga je stranka u Federaciji. I najjača politička partija, sa najvećim brojem zastupnika, od svih vladajućih političkih partija iz Federacije, uključujući i HDZ BiH.

     

    Sada, kada je izgubio sve, partnerima iz osmorke prijeti da će otići sa SDA na nivou Federacije BiH. Ali šta Nikšić može ponuditi SDA-u i DF-u? Sebe kao premijera? Predsjednik SDA Bakir Izetbegović već saopćio da budući potpredsjednik FBiH Refik Lendo sigurno neće potpisati imenovanje Vlade Federacije BiH u kojoj bi Nermin Nikšić bio premijer. Istina, ne bi bilo prvi put da Izetbegović zaboravi obećano.

    Ali da vidimo koji je stvarni „miraz“ predsjednika SDP-a.

    Čak i ako prođe Igor Stojanović za potpredsjednika Federacije BiH iz reda srpskog naroda, Nermin Nikšić ne može biti premijer sve dok SDA-ov Lendo to ne potpiše. Ako, pak, odbaci NES i SBiH, kako je najavio, dolazi u situaciju da, čak i sa podrškom HDZ-a, NiP-a i Naše stranke, ostane bez većine u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije. U tom slučaju može birati – da li će Stojanović potpisati novu Vladu Federacije koju bi činili SDA, NES, SBiH, DF i HDZ, ili da ostavi Vladu Federacije sa Fadilom Novalićem na čelu. U oba slučaja – Nermin Nikšić neće biti ništa.

    Opcija broj dva: ostanak Nermina Nikšića u koaliciji sa NES-om i SBiH-om na nivu Federacije mu ne garantuje ništa. Bez potpisa Refika Lende ne može biti premijer Federacije. Dakle, opet ovisi o SDA-u. No, koji je motiv SDA da Nikšiću da poziciju premijera, a da, pritome, nakon Vijeća ministara BiH izgubi i Vladu Federacije. SDA-ov uslov za isporučivanje Vlade Federacije BiH Nerminu Nikšiću bi mogao biti – proces rekonstrukcije Vijeća ministara BiH. Da, recimo, umjesto Elmedina Konakovića i Edina Forte pozicije dobiju SDA i DF. Međutim, Nikšić to više ne može isporučiti SDA-u, jer proces rekonstrukcije Vijeća ministara ovisi o HDZ-u i SNSD-u. A baš on je Dodiku dao kontrolni paket od četiri delegata u Klubu Srba Doma naroda PS BiH. Nikšić, dakle, Izetbegoviću ne može ponuditi rekonstrukciju Vijeća ministara BiH, kako bi zauzvrat dobio ulazak u Vladu Federacije BiH koja kontrolira javna preduzeća.

    Gdje su ključne greške predsjednika SDP?

    Krenut ćemo od kantonalnih skupština.

    U Tuzlanskom kantonu SDP je osvojio 37 hiljada glasova, od ukupno 131 hiljade osvojene na nivou Federacije BiH. Dakle, skoro trećinu glasova SDP je osvojio u TK. Sa osam zastupnika oni su druga politička partija. Pod pritiskom sarajevske centrale, tuzlanski SDP je odlučio ući u koalicijske  pregovore sa PDA-om Mirsada Kukića i NiP-om Elmedina Konakovića, odbacujući SDA i Demokratsku frontu, koji su sami bili na rubu većine. Kako su SDP-ovci pregovarali, najbolje pokazuje činjenica da su sa osam zastupnika u Skupštini TK uspjeli dobiti dva delegata u Domu naroda FBiH, jednog Bošnjaka i jednog Srbina koje bi imali, s kim god da su koalirali. Istovremeno, SDP je svojim „viškom glasova“, pogurao NiP-ovog jedinog Bošnjaka Izena Hajdarevića da uđe u Dom naroda FBiH. Osim toga, žrtvovali su svoju Hrvaticu, Vedranu Petrović, dajući podršku NiP-ovoj Hrvatici Silvi Banović.  I to nije sve.  Prilikom izbora rukovodstva Doma naroda FBiH, NiP-ov Bošnjak iz TK (Izen Hajdarević) koji je osvojio ukupno 1578 glasova u utrci za zastupnika u Skupštini TK, dobio je prednost u odnosu na SDP-ovog Bošnjaka iz TK (Dževada Hadžića) koji je osvojio devet hiljada preferencija, što samo malo manje od ukupnog broja glasova koje je u TK osvojila Konakovićeva stranka Narod i Pravda. Dalje, SDP BiH je iz izborne jedinice 5 za Predstavnički dom PS BiH osvojio 44 hiljade glasova, što je za samo pet hiljada glasova manje nego što je Naša stranka osvojila na nivou cijele Federacije BiH. SDP TK je osvojio dva direktna državna mandata, što je identično broju mandata koje ima Naša stranka, s tim da je NS dobila jedan direktni i jedan kompenzacijski. Pa, ipak, sa kapacitetom od skoro trećine ukupnih glasova SDP-a BiH, SDP TK nije dobio nijednog ministra u Vijeću ministara BiH (ne računamo zamjenike). U rukovodstvu oba doma Državnog Parlamenta, ni sam SDP nema nikoga. Jedina pozicija koja je pripala SDP-u TK je pozicija potpredsjednika Doma naroda Parlamenta Federacije (Slađan Ilić). Sve drugo, Nermin Nikšić je isporučio NiP-u i Našoj stranci.

     

    U Skupštini Zeničko-dobojskog kantona, SDP je osvojio pet zastupničkih pozicija, koliko u zbiru imaju NiP (3) i NES (2). No, SDP je pristao da njihovi zastupnici izaberu Alminu Sivić iz NES-a i Amru Babić iz NIP-a za delegatkinje u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH. SDP se zadovoljio delegatima iz reda srpskog naroda koje bi dobio u svakom slučaju. Iako u ZDK imaju isto zastupnika kao BHI Fuada Kasumovića, SDP BiH je pristao da mjesto premijera tog kantona pripadne Kasumovićevoj stranci. Za predsjedavajućeg Skupštine ZDK, izabran je Dejan Kovačević iz NiP-a, koji, rekosmo, ima tri zastupnika, za razliku od SDP-a koji ima pet.

    Izbori delegata u TK i ZDK kasnije će direktno uticati na činjenicu da SDP nije dobio nijednog delegata u Parlamentarnoj skupštini BiH. Recimo, da je umjesto Izena Hajdarevića iz TK izabran SDP-ov Bošnjak. A umjesto NES-ove ili NiP-ove Bošnjakinje, SDP-ov delegat, ta stranka bi imala sigurno četiri delegata u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH, što bi im omogućilo sigura izbor jednog bošnjačkog delegata u Dom naroda PS BiH. Ali zahvaljujući odluci Nermina Nikšića da Bošnjake u ZDK preda NiP-u i NES-u, SDP-ovac iz ZDK Elvir Karajbić nije izabran za delegata u Domu naroda PS BiH. Tako će bivši sekretar SDP-a BiH ostati samo federalni zastupnik, dok će, recimo, domom u kojem sjedi, Predstavničkim domom FBiH predsjedavati Mirjana Marinković Lepić iz Naše stranke koja je osvojila „kompenzacijski mandat“, jer je na preferencijama dobila svega 1419 glasova, ili tri puta manje od Karajbića koji je osvojio skoro pet hiljada preferencija i direktni mandat.

     

    Slične greške, SDP BiH je napravio i u USK. Sa devet hiljada glasova, SDP je duplo jača politička partija u tom kantonu od Naroda i Pravde. Prilikom izbora delegata, NES i SDA su jedini mogli, svojim kapacitetom, izabrati svoje bošnjačke delegate. SDA je višak svojih glasova dao DF-u, a NES je dao kandidatu NiP-a, jer je SDP BiH je odlučio da nemaju svog kandidata za bošnjačkog delegata, pružajući podršku NiP-ovom Azharu Sejariću. NiP-ov delegat Sejarić će kasnije podržati NiP-ovog kandidata za Dom naroda BiH Kemala Ademovića, dok je SDP-ov kandidat Elvir Karajbić ostao bez nedovoljne podrške.

     

    Slušajući, prije svega, Elmedina Konakovića, Nermin Nikšić je četiri kantona (TK, ZDK, USK i BPK- Goražde), glasao za NiP-ove kandidate za delegate u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH. NiP je jedinog sigurnog delegata, bez podrške SDP-a, mogao osvojiti u Kantonu Sarajevo. No, umjesto jednog, NiP je, zahvaljući glasovima SDP-a, osvojio pet delegata Bošnjaka u Domu naroda FBiH. SDP je ostao na dva bošnjačka delegata. Sa pet delegata NiP je dobio delegata u Domu naroda PS BiH. Sa dva delegata – SDP BiH nije dobio ništa. Sa tri zastupnika u Predstavničkom domu PS BiH, NiP je dobio poziciju predsjedavajućeg tog doma. Sa pet zastupnika u istom, Predstavničkom domu, SDP BiH nije dobio ništa.

    Sa 15 zastupnika u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, SDP nije dobio nikoga u rukovodstvu tog doma. Sa šest zastupnika u istom domu, Naša stranka je dobila predsjedavajućeg. Pritome, SDP BiH je sve hrvatske pozicije i pozicije koje pripadaju ostalima, predala HDZ-u BiH, odnosno Našoj stranci.

    Nakon glasanja u Domu naroda FBiH: Da li će Nikšić odsvirati kraj Trojke?

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    “Ne možemo ni potvrditi ni negirati”, identičan je odgovor iz Stranke demokratske akcije i Socijaldemokratske partije kada je Politicki.ba upitao da li je jučer došlo do kontakata između Bakira Izetbegovića i Nermina Nikšića.

    Dakle, bilo je.

    Nakon što je SDP ostao bez (bošnjačkog) delegata u Domu naroda Parlamenta Bosne i Hercegovine, u SDP-u je kap prelila čašu!

    Ova stranka, s druge strane, osigurala je kontrolu formiranja vlasti na nivou entiteta F BiH, kada je njen kandidat za (pot)predsjednika dobio 13 ruku u Klubu Srba Federalnog doma naroda.

    “Tri stranke mogu federalnu vladu napraviti”, stoji u jednoj od poruka koje smo iz vrha SDP-a dobili jučer.
    Igor Stojanović, Refik Lendo i Lidija Bradara činit će vrh F BiH. SDP, SDA i HDZ BiH preko njih utiču ne samo ko će činiti vladu većeg bh. entiteta, već i na sastav kantonalnih vlasti.

    Trojka – SDP – NiP – NS – “ljulja se kao babin zub”. Ona je i ranije bila nestabilna. S kadrovskim rješenjima ne samo da je svaka od stranaka “gutala najmanje jednu žabu”, već je raslo nezadovoljstvo članstva.

    Jučerašnji ishod glasanja za Dom naroda BiH bio je kap u već prepunoj čaši.  Liderima otapajuće većine Nikšić je, objavila je Slobodna Bosna, poslao poruke/pismo.

    U njemu je već za početak naredne sedmice najavio da će zakazati “sjednicu Glavnog odbora SDP-a i predložiti da li da se donese odluka i da li da se otvore razgovori o drugim mogućim partnerima za formiranje vlasti. Ili da mi ostanemo opozicija, a vi kao Sedmorka da odete sa SDA”.

    Istovremeno, “zamrzava status SDP-a u Osmorki”. Prije ili nakon što je nakucao poruke čelnicima Osmorke, Nikšić je razgovarao s Izetbegovićem.

    I iz SDA i iz SDP najavljeno je za Politicki.ba da će se razgovori nastaviti. Ranije su nam iz vrha SDP-a rekli, a jučer potvrdili, da su u komunikacijama čelnika dvije partije definirani neki od principa.

    Uz ostalo, Nermin Nikšić će biti federalni premijer. SDP bi trebao dobiti i četiri ministra u Vladi entiteta F BiH. Nju bi činili SDA – DF, te blok stranaka oko HDZ BiH.

    Ni to nam nisu željeli potvrditi, ali ni demantirati u SDA. No, ono što je bila konstanta i jučerašnje naše komunikacije s čelnicima iz SDP je interes da se formira stabilna vlast.

    Za njih, idealno bi bilo da se uz ove četiri, nađe i barem još jedna stranka, (NiP) čime bi se stvorila dvotrećinska većina u Federalnom parlamentu za promjene Ustava.

    U SDA kažu da razgovori (stalno koriste taj termin, a ne “pregovori”) traju, ali se stiće dojam da je dosta toga već dogovoreno i da se ide sve utabaniom stazom prema koaliciji SDA – SDP gdje god se to može.

    Politicki.ba prije par dana objavio je da je došlo do žestoke svađe između SDP i BHI Kasumović Fuad u Zeničko-dobojskom kantonu.

    “Što se tiče SDP, mi se ovdje zaustavljamo”, napisao je čelnik kantonalne organizacije te partije Mirsad Mahmutagić.

    Razlog svađe su imenovanja na pozicije u javnim preduzećima i ustanovama. BHI FK insistirao je da se na mjestu direktora Zavoda zdravstvenog osiguranka ZDK ne može zadržati Omer Škaljo.

    “Gospodine Mirsade, vi meni sve više ličite na one koji štite kriminalce”, stoji u još jednoj od poruka koje je Politicki.ba vidio. Napisao ju je Kasumović.

    Izgleda da su razlike između dva stuba sedmočlane koalicije u ZDK “premoštene”, ali je ostao rastući gorak ukus.

    Mahmutović je i prije, ali i nakon tog verbalnog duela, optuživao Kasumovića da želi formirati vlast u ZDK s SDA.

    To nije daleko od istine. Ali je isto tako dosta jasno da i SDP u ovom kantonu želi formirati vlast sa SDA.  Vri i u Bosansko-podrinjskom kantonu Goražde. SDP postaje sve nervozniji suočen s rastućim ucjenama malih stranaka.

    Tako je početkom ovog mjeseca Vlada BPK na jednu poziciju u javnoj ustanovi morala imenovati osobu koja je ranije smijenjena s ministarske pozicije jer je dokazano da je falsificirala fakultetsku diplomu. SDP je bio protiv.

    U drugim kantonima unutar trojke/osmorke vri kao u košnici. Zbog sve češćih svađa, iznevjerenih obećanja, zakulisnih dilova… koalicioni kapacitet SDA-DF raste.

    Ukoliko se u SDP-u predstojeće sedmice “prelomi” te se krene u pregovore sa SDA, vlade bi se mogle promijeniti ili formirati i za ZDK, BPK, USK, Kanton Sarajevo… sa (bitno) manje stranaka nego li je to trenutno slučaj. A to znači više pozicija za partije koje su u vlasti.

    “SDA je uvijek široke ruke u pravljenju koalicija”, slavodobitno će za Politicki.ba reći jedan visoki funkcioner SDP-a s kojim smo ovih dana intenzivnije komunicirali.

    Kolumna Senada Avdića: Kako je Konaković sa jedinom nesumnjivom diplomom elektro-mehaničara zagospodario obrazovnom i naučnom scenom?!

    Piše:
    Senad Avdić
    -

    Lider Naroda i pravde Elmedin Konaković je, eto, i to uspio: ugurao je Bošnjačku akademiju nauka i umjetnosti(BANU) u Federalni budžet! Ta fantomska, paranaučna i kvaziumjetnička, pseudoakademija, izmišljotina preminulog sandžačkog vjerskog poglavice i poslanika u Parlamentu Srbije Muamera Zukorlića, federalne poreske obveznike koštati će 300 hiljada KM. Taman koliko i privatna, ništa manje kvazi-para-pseudo akademija hercegovačkih lumpen intelektualaca predvođenih doktorom Draganom Čovićem! I Akademiji nauka i umjetnosti BiH, čisto da se ne prepozna destruktivni paralelizam buduće federalne vlasti, odobrena je ista količina novca.

    Konaković je Zukorlićevu “Kakademiju”  pripazio prije četiri godine kada je Zukorliću bez ikakvih konsultacija sa bilo kim, od čibuka, dodijelio 60-ak hiljada KM, iz privatno diskrecionog fonda na kojeg je, valjda, imao pravo kao predsjedavajući sarajevske Kantonalne Skupštine. Iz iste javne sehare prema kojoj se odnosio kao da ju je naslijedio od bogatih ženinih predaka, Konaković je “pogurao” i nekog sarajevskog hodžu, adekvatno stambeno nezbrinutog, sa 100 hiljada KM.

    SREDNJA ELEKTROTEHNIČKA I VIŠA “ŽIVOTNA ŠKOLA”

    Sa ohološću svojih ahbaba uličarskih “akademika”, Konaković je tada “objasnio” da on financijski podržava i ANUBIH, koja treba da se bavi “bosanskohercegovačkim pitanjima”, dok bi se Zukorlićeva naučno-umjetnička prčvarnica trebala posvetiti “pitanjima važnim za identitet i tradiciju Bošnjaka”.

    Muamer Zukorlić je umro 2021. Godinu dana ranije osobno je klanjao dženazu svom jedinom koliko-toliko relevantnom akademiku Muhamedu Filipoviću. Iz BANU je istupio i samoljubivi profesor Suad Kurtćehajić, da bi osnovao vlastitu, kućnu akademiju Kulin Ban, ništa manje opskurnu i ništa više vidljivu od one Zukorlićeve. Pokazalo se da ni Zukorlić, ni Filipović nisu bili onoliko “besmrtni” koliko im je to akademska titula davala garantni rok. Koliko se može vidjeti iz događaja nakon smrti Muamera Zukorlića, BANU je postala dio impozantne “imovinske mase” oko koje se otimaju njegove mnogobrojne žene i nešto manje brojna djeca. Kome će od njih pripasti 300 hiljada KM koliko im je Elmedin Konaković osigurao iz federalnog budžeta!?

    Prije četiri-pet godina, uoči izlaska iz Stranke demokratske akcije i osnivanja Naroda i pravde, Konaković je u jednom intervjuu (portal “Školegium”) otkrio da je “obrazovanje moje životno opredjeljenje”. Lijepo, a zašto baš obrazovanje? “Jer je ono temelj društva i nijedna druga tema ne smije dominirati, jer su ekonomija i zdravstvo posljedjice(!?) obrazovanja”. Zbog toga će “obrazovanje biti tema broj jedan za Narod i pravdu, od predškolskog obrazovanja do nauke”, pa i šire, proteže se zanimanje NIP-a i njegovog lidera sve do Akademije nauka…

    U jednom nedavnom intervju, nakon što je postalo izvjesno da će biti izabran za ministra vanjskih poslova, Elmedin Konaković je priznao da on, zlosretnim sticajem okolnosti, baš i nema neko formalno obrazovanje kojim bi se mogao podičiti, ali da je tu falinku nadomjestio intenzivnim društvenim angažmanom, kontaktima sa ljudima. To jest nadaleko poznatom i priznatom “životnom školom” u kojoj je učio od sve samih autoriteta, poput akademika Denisa Stojnića i Amira Pašića Faće, Hilmije Garibovića… dok je neke specijalističke predmete iz “životne škole” polagao kod nenadmašnih emeritusa Kemala Ademovića, Sulejmana Bugarija, Muamera Zukorlića, Rifata Škrijelja…

    I svoju verziranost u umjetničku sferu Konaković je sticao autodidaktičkim metodama, druženjima, eventima, tako reći na ulici: ima u nogama najmanje tri šetnje crvenim tepihom SFF-a, a dobar je i sa Enisom Bešlagićem.

    A kako praktično izgleda to, po vlastitom priznanju, oskudno formalno obrazovanje ministra vanjskih poslova Konakovića, moguće je nazrijeti iz njegove biografije koja je prije nekoliko dana dostavljena zastupnicima u Zastupničkom domu Parlamenta BiH. Iz njegovog CV-a saznajemo da je do svoje tridesete godine života lider Naroda i pravde imao srednju stručnu spremu, stečenu u “Elektrotehničkom školskom centru Jaroslav Černi” u Sarajevu. Rat je, dakle, Konaković dočekao kao ELEKTROTEHNIČAR-MEHANIČAR.

    I to je jedino što je nesporno u njegovom obrazovnom procesu, sve ostalo je zamršeno i dosta komplicirano.

    Konaković se odlučio na daljnje školovanje tek 2004. godine (nakon okončanja rijetko neuspješne košarkaške karijere) kada je na prestižnom, akademskom slavom ovjenčanom “Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja” završio dvogodišnji studij za sportskog menadžera. Bilo je tih godina posla za sportske menadžere, pogotovo košarkaške i naročito u KK “Bosni” koja je poput pijanog milionera rasipala javni, budžetski novac na kupovinu istrošenih košarkaša, zaboravljenih asova, širom regiona. Na čelu KK “Bosne” je bio Elmedin Konaković. On je na suđenju svom najbližem suradniku Harunu Mahmutoviću hladno priznao (i time ga spasio ćuze) da je i on kao i Mahmutović za sebe uzimao izdašan procenat od sponzorskih ugovora koji su uglavnom sklapani sa javnim  preduzećima, državnim institucijama i politički “podstaknutim” biznismenima.

    Kada je ponestalo love u “Bosni”, a političke ambicije (uključujući i “interes za obrazovanje”) mu vrtoglavo rasle on odlučuje da nastavi svoje maratonsko školovanje, pa u dvije godine polaže preostale ispite na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja i stiče visoku stručnu spremu.

    Nakon toga se u “punom kapacitetu” mogao posvetiti obrazovanju drugih, kada je svoje tako traljavo obavio. Da mu je u mladosti bio današnji obrazovni entuzijazam, ko zna kakva bi mu izgledala naučna karijera.

    AKADEMICI ČOVIĆ, NIKŠIĆ I KONAKOVIĆ

    Podrška Socijaldemokratske partije BiH amandmanima na budžet Vlade Federacije BiH koji je sa skoro milion maraka opterećen neplaniranim rashodima za tri akademije pod istim proračunom, može se objasniti samo na jedan način: čuvanjem trenutnog rezultata lidera te stranke Nermina Nikšića. Ovaj, također, vrlo dubiozno obrazovani provincijski pehlivan nipošto ne želi u “nadoknadnom vremenu” utakmice formiranja vlasti napraviti krivi potez koji bi ga mogao koštati teškog poraza u trci za premijersku funkciju u Federaciji BiH.

    Prije nepunih godinu dana SDP BiH, odnosno njen Odbor za obrazovanje, nauku i mlade, žestoko se obrušio na Odluku Vlade Federacije da se izjednači status Akademije nauka i umjetnosti BiH i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, te Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU). Takve planove Vlade Federacije u SDP-u BiH su nazvali “udarom na državu Bosnu i Hercegovinu”.

    Da, u pravu su (bili) SDP-ovci prije godinu dana: amandmani na budžet koji su jučer usvojeni i od njihovih zastupnika jesu udar na državu. Na samo u dijelu koji se odnosi na izjednačavanje i financiranje triju akademija…

    Skoro dvije decenije nakon Drugog svjetskog rata trajala je žučna i teška društvena, akademska i politička polemika da li je Bosni i Hercegovini uopće potrebna sopstvena akademija nauka i umjetnosti, budući da već postoji Jugoslovenska akademija (JAZU) Miroslava Krleže i akademije u Srbiji i Hrvatskoj sa stoljetnim tradicijama. Tek kada su sredinom 60-ih godina prošlog vijeka federalističlke političke strukture potisnule stare unitarističke kadrove, osnovana je 1966. godine Akademija  nauka i umjetnosti BiH kao, pored ostalog, važan faktor i kreator njene posebnosti i samopoštovanja. Šest decenija kasnije loši učenici i još gori studenti na vlasti su joj, mic po mic, došli glave!

    (Slobodna Bosna)

    Osmorka i HDZ usvojili amandmane na budžet: Federacija sa 4 miliona oprema MUP u Širokom Brijegu, za funkcionisanje BANU-a i Hrvatske akademije znanosti po 300 hiljada, novac namijenjen za kupovinu letjelica za gašenje požara preusmjeren za gradnju sportske dvorane u Mostaru

    Piše:
    Redakcija
    -

    Federacija BiH će finansirati i BANU i HAZU. Bošnjačkoj akademiji nauka i umjetnosti koju je osnovao preminuli Muamer Zukorlić iz Budžeta Federacije BiH pripast će 300 hiljada maraka. Za Hrvatsku akademiji znanosti i umjetnosti BiH čiji je član predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović također će biti izdvojeno 300 hiljada maraka. Ovim činom BANU i HAZU dovedeni su su istu ravan kao i Akademija nauka i umjetnosti BiH za koju će, također, biti izdvojeno 300 hiljada KM.

    Ovdje, na ovom linku, možete vidjeti sve amandmane na budžet Federacije BiH koje su, usuglašeni, predložili i usvojili zastupnici osmorke (SDP BiH, NiP, NS, SBiH, NES, PDA, ZnG, BHI FK) i stranaka HNS-a).

    Podsjetimo, upravo je SDP BiH u martu prošle godine upozorio Vladu Federacije BiH da je davanje novca Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti – “udaranje po suverenitetu BiH”. Sada su, međutim, zastupnici te iste stranke odlučili da se za BANU i HAZU izdvoji po 300 hiljada KM.

    No, podrška BANU-u I HAZU-u je minorna u odnosu na podršku koju su osmorka i stranke HNS-a odlučile pružiti MUP-u Zapadnohercegovačkom kantonu za unapređenje borbe protiv “migranata” i organiziranog kriminala. Naime, zastupnici SDP-a, NES-a, SBiH.-a, HDZ-a, NiP-a i Naše stranke odlučili su za četiri miliona povećati kapitalne transfere “nižim razinama vlasti” sa pozicije Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova kojim upravlja Aljoša Čampara. Tako će sada sa te pozicije biti izdvojeno ukupno devet miliona maraka, a najveći dio novca bit će prebačen  u Široki Brijeg gdje će se graditi centar za obuku policajaca.

    “Podrškom za izgradnju ovog objekta osigurala bi se učinkovita borba protiv svake vrste kriminalnih aktivnosti te bi se značajno unaprijedio rad policlskih službenika u postupcima sankcioniranja počiniteljaa kaznenih i prekršajnih djela. Posebno smatramo nužnim ukazati da se Županija Zapadno-hercegovačka zbog svog zemljopisnog položaja kontinuirano suočava sa dva sigurnosna izazova, a to su pitanje migranata, odnosno migrantskih ruta kao i pitanje trgovine ljudima, te je podrska ovom projektu od ključne važnost ne samo za Županiju Zapadno-hercegovačku nego iza čitavu Federaciju BiH”, navedeno je u obrazloženju ovog amandmana kojeg su podržale stranke osmorke i HDZ BiH.

    Od bitnijih amandmana treba izdvojiti i odluku stranaka osmorke i HDZ-a BiH da se ukine i preusmjeri namijenjen za kupovinu letjelica za gašenje požara. Tako je, recimo, sa pozicije kojom je planirana kupovina letjelica za gašenje požara dva miliona maraka preusmjereno za izgradnju sportste dvorane u Mostaru i višenamjenskih sportskih objekata.

    “Grad Mostar nije u mogućnosti samostalno financirati kapitalne financijske investicije u sportske objekte te je nužna financijska pomoć s viših razina vlasti. lznos od 5.500.000KM za sportsku dvoranu i druge sportske objekte u Gradu Mostaru za 2023. godinu je zasigurno od velikog značaja i potpore sportašima i sportskim rezultatima koje Mostar daje”, navedeno je u obrazloženju.

    Dio novca namijenjenog za kupovinu letjerlica preuzmjeren je i za dovršetak gradnje nove zgrade Doma zdravlja u Kiseljaku (2 miliona), kao i za završetak školske zgrade u Novom Travniku. Sedam miliona KM sa iste pozicije (kupovina protupožarnih letjelica), usmjereno je prema Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru.

    Koalicija je “otaljala” posao: Hrvatsko cvijeće ministara BiH

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Od danas više na Facebooku Elmedina Konakovića ne mogu biti “režimski novinar”. I to je prva bitna stvar. Druga bitna i dobra stvar je to što Duška Jurišić više uopće nije novinar. Ona je sada režim.

    Treće, Sabina Ćudić od danas više nema nikakav kredibilitet. Dala ga je za – ništa. Ona je od danas samo jedna od dvadeset i troje državnih zastupnika vladajuće koalicije okupljene oko Milorada Dodika i Dragana Čović. Nacionalista koje je godinama javno prezirala, a protiv kojih je, suštinski, bila samo onda kada je njena Naša stranka u Mostaru iz utrke izbacila SDA-ovog kandidata za gradonačelnika, u korist HDZ-ovog Maria Kordića. Svoj kredibilitet u priči o borbi protiv korupcije Ćudić je potrošila glasajući za Nenada Nešića. Njene feminističke fraze danas su pale u vodu kada je pritisnula taster za, dajući podršku Staši Košarcu kojeg je supruga prijavila za nasilje u porodici. Od danas je ona samo koaliciona partnerica Sanje Vulić, Dušanke Majkić, Borjane Krišto ….

    Četvrto, Ambasada SAD-a je pozdravila formiranje Vijeća ministara BiH, izražavajući nadu u nastavak “euroatlantskih integracija”. Ambasador Michael Marphy je samo kratko bio zgrožen Dodikovom odlukom da odlikuje Vladimira Putina. Sad je već Dodikova stranka – reformska stranka koja će Bosnu i Hercegovinu vući ka članstu u NATO-u i Evropskoj uniji čiji se parlamentarci “ne kupaju po pet mjeseci”.

    Peto, šuti Saša Magazinović. I to je dobro za javno mnijenje, opčinjeno proteklih godina njegovim besmislenim inicijativama koje “nacionalisti” i režim nisu razumjeli. Sada je vlast, i red je da predloži smanjenje akciza. Ili da predloži legalizaciju marihuane u medicinske i kokaina u ministarske svrhe.

    Šesto, Elmedin Konaković ne piše statuse. Nema kada. Prima čestitke od službenog Zagreba koji ga je i instalirao na ovu poiziciju.

    Sedmo, Zlatko Miletić je pokazao da je podjednako protiv svih nacionalista. A ne samo onih najbrojnijih.

    Osmo, Nenad Nešić je novi ministar sigurnosti. Nije uhapšen, ali će da hapsi.

    Deveto, Zoran Tegeltija je ministar finansija BiH. Vodio je najgore Vijeće ministara od Dejtona do danas i sada će biti glavni motor promjena.

    Deseto, Zukan Helez je ministar odbrane BiH. Presuđen za nasilje i davanje lažnog iskaza pod zakletvom. A danas se opet zakleo.

    Jedanaesto, šuti Jasmin Imamović, autor knjige – “Molim te, zapiši” mi.

    Dvanaesto, mirno spavajte, rata neće biti. Milorad Dodik se promijenio. Dragan Čović, također.

    Trinaesto, pripremite se za novi Izborni zakon. Postat ćete cvijeće. Hrvatsko cvijeće. Baš kao i Elmedin Konaković.

    Između istočnih komšija i zapadnih susjeda: Bosna i Hercegovina se pretvara u distrikt Srbije i Hrvatske!

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Bosna i Hercegovina se pretvara u distrikt. Ne, ničija zemlja. Već zemlja kojom će podjednako, upravljati Beograd i Zagreb. U Sarajevu će se samo formalno potpisivati odluke. Ali one će se donositi u Beogradu i Zagrebu. Zapadne sile su procijenile da je bitnije sačuvati one Hrvate koji ne žele Bosnu i Hercegovinu, nego podržati Hrvate koji žele državu BiH. I zato je svaki Hrvat koji ne želi Bosnu i Hercegovinu, vrijedan kao tri Hrvata koji je žele.

    Bošnjački demografski oportunizam je, ubjeđivat će vas zapadni lobisti, opasan koliko velikosrpski i velikohrvatski nacionalizam. Ko ne vjeruje, neka pročita analizu Eda Josepha. Dakle, kada Bošnjaci prave djecu, to je isto kao i kada srpski i hrvatski nacionalisti ubijaju bošnjačku djecu.

    U Bosni i Hercegovini živi preko 50 posto onih koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci. Ali njihova objektivna politička moć je svedena na jednu trećinu. Tamo gdje nema Bošnjaka, u Republici Srpskoj, važi građanski i demokratski princip – jedan čovjek, jedan glas. I većina je 50 posto plus jedan glasa. Tamo gdje su Bošnjaci većina, glasa se po principu – jedan Hrvat – tri Bošnjaka. Uz obavezu poštivanja konstitutivnosti Srba. I bez obaveze poštivanja prava 100 hiljada ostalih.

    Kada u Predsjedništvo BiH bude izabran Željko Komšić, tada i Dragan Čović i Gabriel Escobar govore o preglasavanju Hrvata. A činjenica je samo da je preglasana politika onih Hrvata kojima je udruženi zločinački poduhvat zvani Herceg-Bosna i dan danas cilj. Nedopustivo je, dakle, po zapadnim, demokratskim standardima da birate nekoga ko je bolji za vašu državu. Od vas se traži da apstiniranjem izaberete onog ko uopće ne želi vašu državu.

    Od Bošnjaka se već dvadeset godina očekuje da nešto daju. Tim davanjem bi se, ubjeđujuju ih i Istok i Zapad, smirili srpski i hrvatski nacionalizam. Koliko god bošnjački nacionalizam bio loš, a jeste loš, on se ne može porediti sa velikosrpskim i hrvatskim nacionalizmom. Jer hrvatski i srpski nacionalizam je, zapravo, separatizam. I ne može se plakat protiv Deda Mraza iz Zenice, koliko god bio loš, a loš je, poistovjetiti sa paljenjem svijeća i odavanjem pošte presuđenim ratnim zločincima.

    Zamislite državu u kojoj je su, gledajući vjeroispovijest, muslimani najbrojniji, a opet njihova zajednica nema potpisan ugovor sa državom. Za razliku od drugih religijskih zajednica.

    Znam, Bosne i Hercegovine nema bez Srba i Hrvata. Bosna i Hercegovina Srbima i Hrvatima pripada onoliko koliko i Bošnjacima. Ali to što pripada Srbima i Hrvatima, ne znači da treba pripadati Srbiji i Hrvatskoj. Problem je što većina Srba i Hrvata iz BiH, zapravo, ne želi BiH. Dakle, većina Srba i Hrvata ne želi državu BiH. A manjina Bošnjaka želi BiH bez Srba i Hrvata.

    Evo, recimo, u centru Sarajeva, Bošnjaci su preglasali te „manjinske“ Bošnjake i za načelnika Općine Centar su izabrali Srđana Mandića. U državnom Parlamentu, iz izborne jedinice Sarajevo, sjede trojica zastupnika Srba izabranih „bošnjačkim glasovima“ (Saša Magazinović, Predrag Kojović i Milan Dunović).

    Možete li zamisliti da, recimo, u utrci da gradonačelnika Banja Luke pobijedi Bošnjak? Čak i onaj iz SNSD-a.

    Ili, da i Širokom Brijegu za državnom zastupnika Hrvati glasaju za bošnjačkog kandidata iz Naše stranke?

    Kada to bude moguće, onda će sasvim svejedno biti ko je kandidat za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Sada, nažalost, nije moguće. Jer nije isto da li je Željko Komšić ili je Dragan Čović. Nisu isti Milan Dunović i Sanja Vulić. Nisu isti Vlatko Glavaš i Mario Karamatić.

    Nije bošnjački nacionalizam i preglasavanje Hrvata kada glasate za Komšića. Kada glasate čprotiv Dragana Čoviča, ne preglasavate vi Hrvate, već velikohrvatsku politiku koja ratne zločince proglašava – uznicima.

    I nije isto kad pravite ili ubijate djecu.

    Bošnjački demografski oportunizam nije opasnost za BiH. Možda je on opasnost za neke centre koji u bosanskim muslimanima vide problem. Još jednom da pojednostavim. Bošnjaci iz Republike Srpske su protjerani, njihova zemlja je preknjižena na taj entitet. I nikada nijedna ambasada, nikada nijedan visoki predstavnik nije odlučio nametnuti izmjene Ustava Republike Srpske kojima bi te bošnjačke i hrvatske povratnike zaštitili „pravom veta“ prilikom formiranja Vlade RS. Nikada nikome nije palo napamet da, recimo, u Srebrenici jedan bošnjački glas vrijedi kao tri srpska. Tu vrijede „demokratski principi“. Prvo vas pobiju i protjeraju, i onda vas još „preglasavaju“. Jer je demokratija zasnovana na principu – jedan čovjek jedan glas i 50 posto plus jedan.

    U Federaciji, gdje su se Bošnjaci odbranili, njihov glas vrijedi manje. I Srbi i Hrvati imaju pravo veta. A kada „bošnjački demografski oportunizam“ zasmeta, vaskrsne Christian Schmidt.

     

    Ministarstvo prostornog uređenje Republike Hrvatske potvrdilo: Advokat Davor Bunoza koji je kandidat za ministra pravde BiH upotrebljavao krivotvorene dokumente institucija RH!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Kandidat za ministra pravde BiH, HDZ-ovac Davor Bunoza, koristio je krivotvorene dokumente hrvatskih institucija, pokušavajući obmanuti institucije BiH prilikom jedne javne nabavke u Javnom preduzeću Autoceste Federacije BiH. Da je Bunoza priložio krivotvoreni dokument, potvrdilo je u službenom dopisu i Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske.

    Advokat Bunoza je, naime, prilikom jednog tendera u JP Autoceste FBiH, u spis stavio navodni certifikat hrvatskog Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Nakon što su konkurenti firme koju je on zastupao, putem firme Korekt d.o.o. Sarajevo, zatražili izjašnjenje Ministarstva, dobili su odgovor da je advokat Bunoza upotrijebio – krivotvoreni dokument.

    “Glede mišljenja na temu valjanosti predmetnog certifikata, koje navodite da je dana 1.9.2020. godine izdano odvjetniku Davoru Bunozi od strane ovoga Ministarstva, KLASA: 360-01/19-03/25, URBROJ : 531-1-19-4, dajemo Vam do znanja da je riječ o krivotvorenom dokumentu kojega nije izdalo niti Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, niti Kontaktna točka za građevinske proizvode koja je u nadležnosti rada istoga Ministarstva”, napisao je 27. juna prošle godine hrvatski ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Ivan Paladina.

    Na portalu etika.ba, čiji je osnivač bivši predsjednik Naše stranke Bojan Bajić, objavljena je kompletna dokumentacija o ovom slučaju. Bajićeva firma, naime, zastupala je oštećenu kompaniju u ovom slučaju, zbog kojeg je protiv budućeg ministra pravde BiH Davora Bunoze podnesene i krivična prijava Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA).

    Priča počinje 2019. godine kada JP Autoceste raspisuju tender za za izvođenje radova na izgradnji bukobrana na dionici Podlugovi –Visok, vrijedan 10,8 miliona maraka. Na tender se prijavljuju tri firme – Unipromet d.o.o. Čačak, Konzorcij Coning d.o.o. Sarajevo i Euro-asfalt d.o.o. Sarajevo, BiH, te FRACASSO-RI d.o.o. Rijeka, Hrvatska. Po cijeni, najpovoljniji ponuđač je bio konzorcij Coning d.o.o. Sarajevo i Euro-asfalt d.o.o. Sarajevo. Jedan od uslova za dobijanje tendera je i dostavljanje certifikata EN 14388. Svi ponuđači koji su se javili na ovaj tender morali su dokazati da nude zaštitne panele koji su u skladu sa ovim standardom, tj.njegovom posljednjom harmoniziranom verzijom i nose odgovarajaću oznaku CE kvaliteta. Neki od ponuđača su dostavili CE certifikat EN 14388:2005 (verzija standarda iz 2005.godine), a neki su dostavili CE serifikat EN 14388:2015 (verzija standarda iz 2015.godine), objavila je etika.ba. Iako su iz Evropske komisije službeno potvrdili da je certifikat iz 2005. godine jedini validan, konzorcij Coning – Euroasfalt nije dobio tender. Posao je dodijeljen  komapniji Unipromet iz Čačka koja je posjedovala Certifikat iz 2015. godine koji uopće nije harmoniziran, što je u svom aktu potvrdila i Evropska komisija. Nakon žalbe Konzorcija, Autoceste prihvataju žalbu, te kompanijam Coning i Euroasfalt dodjeljuju posao.

    Međutim, 15.04.2020.godine Ured za razmatranje žalbi je prihvatio žalbu srbijanskog Uniprometa koju je sačinila advokatska kancelarija iz Mostara Paponja-Bunoza.

    “Jedan se odnosi na žalbu Uniprometa da im član Komisije nije dozvolio uvid u žalbu Coning-a (a po zakonu je bio dužan da im to omogući), a drugi se odnosi na nastavak osporavanja Coning-ovog CE certifikata od strane Unipromet-a koji i dalje tvrdi da je ispravan njihov CE certifikat usklađen sa standardom EN 14388:2015 (iako je već nepobitno utvrđeno da je ispravan standard EN 14388:2005)”, objavila je etika.ba.

    U svojoj žalbi, advokat Davor Bunoza dostavlja i navodni akt Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske u kojem je navedeno da se sporni certifikat iz 2005. godine, koji je priložio konzorcij Coning-Euroasfalt ne koristi.

    Dokument sa fotografije je, dakle, krivotvoren. I baš ovaj dokument advokat Davor Bunoza je dostavio JP Autoceste FBIH, pokušavajući eliminirati bh. konzorcij Coning-Euroasfalt. Na dokumentu ispod se vidi da je krivotvoreni dokument advokat Bunoza Upravi Autocesta poslao putem svog maila.

    No, kada su zastupnici konzorcija zatražili stav Ministarstva Republike Hrvatske koje je, navodno izdalo dokument, oni su odgovorili da se radi o falsifikatu.

    Sve je, potom, dostavljeno Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), ali Davor Bunoza je uspješno prošao sigurnosne provjere. O njegovom imenovanju za ministra pravde BiH će u srijedu odlučivati zastupnici u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

    Uhapšen i optužen bivši visoki dužnosnik FBI-a: Od Selme Cikotića i Davuda Zahirovića tražio pola miliona dolara za organiziranje sastanaka sa američkim diplomatama u UN-u!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Bivši visoki dužnosnik FBI-a Charles McGonigal, koji je u subotu uhapšen u SAD-u, optužen je, pored ostalog, da je u junu 2018. godine tražio od aktualnog ministra sigurnosti BiH Selme Cikotića i sad već preminulog biznismena iz Gračanice Davuda Zahirovića pola miliona dolara za organiziranje sastanka sa diplomatama u SAD-u na kojem bi se razgovaralo o američkoj politici u BiH, saznaje Istraga.ba.

    Charles F. McGonigal, 54, bivši specijalni agent Federalnog istražnog ureda (FBI) zadužen za terenski ured u New Yorku. On je uhapšen zbog optužbi da je primio 225.000 dolara u gotovini od osobe koja je imala poslovne interese u Europi i koji je bio zaposlenik strane obavještajne službe. McGonigal je u tom trenutku radio  kao specijalni agent zadužen za protuobavještajne poslove u Uredu FBI-a u New Yorku. McGonigal se povukao iz FBI-a u rujnu 2018. godine. Protiv njega su podignute dvije optužnice, a u jednoj od njih se pominju bh. državljani – “bivši ministar odbrane BiH” kao “osoba C” i “vlasnik i direktor farmaceutske kompanije iz BiH” kao “osoba D”. U pitanju su, kako saznajemo, bivši ministar odbrane i aktualni ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić, te prije dvije godine preminuli vlasnik farmaceutske kompanije ZADA iz Gračanice – Davud Zahirović.

    “Osoba C je bio bh. državljanin i savjetnik člana Predsjedništva BiH. Osoba C je bivši ministar odbrane BiH”, navedeno je u optužnici.

    U optužnici se, također, pominje i osoba D, koja je također bh. državljanin, te “osnivač i direktor farmaceutske kompanije stacionirane u Bosni i Hercegovini”.

    “Dana 27. aprila 2018. godine, optuženi McGonigal se sastao sa osobama C i D u Njemačkoj. Na sastanku su osoba C i osoba D zatražile priliku da se sastanu sa ambasadorom SAD-a u UN-u, ili sa nekim drugim visokim zvaničnikom Vlade SAD-a, kako bi uticale na politiku u BiH”, navedeno je u optužnici otpečaćenoj ove sedmice.

    Prema opisu, osoba C odgovara Selmi Cikotiću. On je, naime, bivši ministar odbrane koji je u tom periodu (2018. godine) bio savjetnik tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. Osoba D je, prema informacijama Istrage, farmaceut  Davud Zahirović, osnivač i vlasnik kompanije ZADA iz Gračanice koji je preminuo u novembru 2021. godine.

    Deset dana nakon sastanka u Njemačkoj sa Cikotićem i Zahirovićemm, optuženi McGonigal je kontaktirao FBI-evu vezu u UN-u, i zatražio pomoć prilikom organiziranja sastanka koji su tražila dvojica bh. državljana.

    Krajem juna (25.6.2018. godine), McGonigal je predložio osobi A (biznismen iz SAD-a albanskog porijekla), da njegova firma sklopi ugovor sa farmaceutskom kompanijom ZADA iz Gračanice, čiji je vlasnik osoba D, odnosno Davud Zahirović.

    “Prijedlog optuženika McGonigala uključivao je dogovor da farmaceutska kompanija koja je u vlasništvu osobe D (Davud Zahirović, op.a), isplati kompaniji A (vlasnik američki državljanin albanskog porijekla op.a) 500 hiljada dolara kao naknadu za zakazivanje sastanka između farmaceutske kompanije osobe D (ZADA Gračanica op.a), i predstavnika američke delegacije u UN-u”, navedeno je u optužnici.

    Pet dana kasnije, 1. jula 2018. godine, FBI-ev dužnosnik McGonigal šalje elektronsku poruku osobi A u kojoj navodi da pripremi ugovor i da mora “zaštiti njegovo ime”.

    “Dana 18. jula 2018. godine, kako je predložio optuženi McGonigal, osoba A je predložila ugovorni aranžman sa osobom D (Davud Zahirović), po kojem bi kompanija A (u vlasništvo osobe A), dobila 500 hiljada dolara u zamjenu za zakazivanje sastanka između osobe D i predstavnika iz Ambasade SAD-a u UN-u”, navedeno je u optužnici.

    McGonigal je, potom, 26. jula 2018. godine pozvao FBI-evu vezu u SAD-u te joj predložio datume za sastanak koji su tražili osobe C i D, odnosno Selmo Cikotić i Davud Zahirović.

    “Dana 13. avgusta 2018. godine, optuženi McGonigal je prisustvovao sastanku na kojem je informisao višeg dužnosnika američke ambasade u UN-u o zahtjevima osoba C i D. Optuženi McGonigal ni u jednom trenutku nije dijelio informacije o finansijskom interesu osobe A na sastanku ili o svom finansijskom odnosu sa osobom A”, piše u optužnici američkog  pravosuđa.

    U optužnici, međutim, nije navedeno da su Cikotić i Zahirović isplatili novac FBI-evom dužnosniku. No, McGonigal je novac primio na drugom mjestu i za jedan drugi posao.

    “Prema optužnici u devet tačaka, koja je danas otpečaćena, od avgusta 2017., i nakon njegovog penzionisanja iz FBI-a u septembru 2018., McGonigal je skrivao od FBI-a prirodu svoje veze s bivšim stranim službenikom sigurnosti i poslovnim čovjekom koji je imao trajne poslovne interese u stranim zemljama i pred stranim vladama. Konkretno, McGonigal je tražio i primio najmanje 225.000 dolara u gotovini od osobe te je putovao u inozemstvo s osobom i sastajao se sa stranim državljanima”, saopćeno je iz Tužilaštva.

    Ovaj novac McGonigal je primio iz Albanije, koja je bila zaposlenik albanske obavještajne službe. FBI-ev dužnosnik je, također, pomagao i ruskom oligarhu Olegu Deripaski, koji se nalazi pod sankcijama SAD-a.

    Kolumna Vildane Selimbegović: Euroatlantski put Zukana Heleza

    Piše:
    Vildana Selimbegović
    -

    Zastupnički dom Parlamenta Bosne i Hercegovine na svojoj narednoj sjednici, u srijedu, imat će – kako se očekuje – izbor novog Vijeća ministara. Već danas se sastaje Komisija za izbor i imenovanje, a s obzirom na to da je više puta potvrđeno da su baš svi kandidati prošli neophodne provjere, ukoliko ne bude nekih uistinu velikih iznenađenja, naša zemlja bi trebala dobiti državnu vladu za manje od četiri mjeseca nakon izbora, što bi bio nesumnjivi rekord.

    NAJVEĆI TERET

    Na čelu Vijeća ministara, već je potvrđeno, Borjana Krišto je, koja je i u Davos putovala kao mandatarka, uprkos činjenici da je do izbora novog saziva praktično predsjedatelj aktualni Zoran Tegeltija, koji će voljom SNSD-a ostati i do narednih izbora, kao ministar.

    Iako je posljednjih dana, upravo povodom Davosa, bilo debate o dupliranju funkcija, valjda niko ozbiljan nema dileme da je Tegeltija (srećom) prošlost: čak i u kakofoniji rasprava oko slaganja nove vlasti rezultati Tegeltijinog Vijeća ministara su nedvojbeno najlošiji dokle god pamćenje seže. Uostalom, dovoljan je podatak da su Tegeltija&comp ispunili manje od 10 posto zadataka iz Ekonomske reformske agende II, dokumenta fokusiranog na najvažnija pitanja razvoja, što automatski za sobom povlači one posljedice koje običan građanin osjeti na džepu, u kupovnoj moći i vidi u autobusima odlazećeg mladog svijeta trbuhom za kruhom. Bez obzira na stalna podsjećanja kako su poluge ekonomske moći u nadležnosti entiteta, ovdje je riječ o neophodnim zajedničkim iskoracima, saradnji sa Evropskom unijom i Evropskom komisijom, MMF-u i Svjetskoj banci. Uporedbe radi, za mandata Vijeća ministara sa dr. Denisom Zvizdićem na čelu​, Ekonomska reformska agenda I realizirana je na državnom nivou u poštovanja vrijednih 85 procenata, a zajedno sa entitetima na razini iznad 65 posto.

    Što će reći da smo Tegeltijin mandat prespavali, da ne kažem proveli u jalovim svađama, koje se i oko novog Vijeća ministara nastavljaju mnogo više zbog imena, nego očekivanja od ekipe čiji je način funkcioniranja krajnje precizan i baš zato umnogome i zavisi od čelnog čovjeka. Borjani Krišto se spočitava partijsko članstvo kome je beskrajno odana, nekim bošnjačkim kadrovima, poput lidera Naroda i pravde Elmedina Konakovića spočitava se što je napustio SDA. U domaćoj javnosti zapravo najviše se debate vodi upravo oko bošnjačke kvote u kojoj su osim Konakovića još Sevlid Hurtić i Zukan Helez (Edin Forto je iz reda Ostalih). Hurtić je preko noći opečaćen pripadnošću Miloradu Dodiku, iako recimo u Pokretu za državu, koji ga je iznjedrio, nije baš slovio za odlučujući faktor, što je malo koga spriječilo da uđe u debatu koliki je tačno Bošnjak. Helez, koji je SDP-ov kandidat za ministra odbrane, prolazi još i gore. Naravno, niko ga ne može amnestirati od grijeha koje je činio i za koje je dobio presude, što zbog tuče u kojoj je sam učestvovao, što zbog druge o kojoj je, ispostavilo se, lažno svjedočio, no njegova sklonost kafanama (i tučama) je uvjetno kažnjena, pa je SIPA procijenila da nema zakonskih smetnji da bude izabran. Na Heleza je pao najveći teret i prije imenovanja, prvo zbog debata ignorira li današnja šastorka NATO put BiH, a potom i zbog opetovanih zamjerki zbog nedostatka visokih vojnih škola. Pri čemu se, recimo, zanemaruje obično korištena preporuka, koja onda treba da važi i za njega – pripadnost Armiji BiH. I to na frontu.

    DOVOLJNO JE DA SE FOKUSIRAJU

    A zapravo je riječ o ministarstvu čiji je najvažniji i najveći posao podrška Oružanim snagama BiH, čiji su oficiri dokazano obrazovani, spremni i obučeni, da se nastavi razvijati upravo u skladu sa onim atlantskim dijelom integracija i jasnim ciljem približavanja NATO-u. O čemu postoje dokumenti, strategije, planovi i što je najvažnije – zakoni koji to preciziraju. Helez nema razloga da to opstruira, naprotiv. I bit će uspješan onoliko koliko bude i cijelo Vijeće ministara. Opet kažem, kada (i ako) bude potvrđeno u srijedu, nema razloga da očekujemo spektakularno izmišljanje tople vode. Dovoljno je da se fokusiraju na već zacrtane, ali neispunjene zadatke, poput realizacije one Ekonomske reformske agende II i zakona od kojih zavisi kandidatski status BiH. Svi ih znamo, to je zakon o sukobu interesa, zakon o Sudu i o integritetu sudija i tužitelja, kao preduvjeti, te izmjene Zakona o ombudsmenima kojim bi se konačno napravio iskorak u borbi sa nasiljem nad ženama. Ovaj posljednji je i jedan od onih 14 prioriteta Evropske komisije određenih za našu zemlju. Ako bi se pritom angažirali da BiH dobije i budžet i sve to uspjeli uraditi u relativno kratkom roku od mjesec, dva, onih famoznih 100 dana, to bi onda na proljeće već značilo veći učinak od cijelog prethodnog mandata. A BiH upravo to treba. Ubrzani euroatlantski put. Bio on u sporazumu ili u zakonima.

    1...616263...194Stranica 62 of 194

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj