“Ovi naši ljudi dolje sugerišu da se sutra ode kod postupajućeg tužioca, da odete Vi i general i da kažete – mi smo došli da damo izjavu u vezi toga. Znači, da se izbjegne taj njihov cirkus, tog hapšenja koji oni hoće i žele. I to je meni sugerisao odozdo čovjek naš. Mi imamo tu sigurnu liniju kojom pričamo. To je borba. Odobašić hoće po svaku cijenu hapšenje, a hoće i ovaj budala, taj Tomić. I to je njima cirkus sada. Ova Tadićka se opire, opire. Jednostavno – neće. Ako sutra ne odete, prekosutra će hapšenje”, reći će Milorad Kojić u telefonskom razgovoru sa “generalom” Milomirom Savčićem i njegovim braniocem Miodragom Stojanovićem.
Bio je to decembar 2019. godine, i po naredbi nadležnih sudija Suda BiH praćeni su telefoni određenih grupacija koje su povezane sa organiziranim kriminalom. Potpuno slučajno, jedan od tih brojeva za “tajne operacije” počeo je da koristi Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske.
Tih dana državni tužioci Predrag Tomić i Izet Odobašić pripremali su hapšenje Milomira Savčića, predsjednika Boračke organizacije Republike Srpske koji je u tom trenutku bio osumnjičen da je, kao komandant 65. motorizovanog zaštitnog puka pri Glavnom štabu Vojske Republike Srpske, počinio krivično djelo – genocid u Srebrenici.
Istraga.ba je još 9. jula objavila da je Kojić iz Tužilaštva BiH i “glavnog iz VSTV-a” dobio informaciju da se sprema hapšenje “generala Savčića” te da je osumnjičenog odmah obavijestio o tome. Kada smo ga prije objave teksta kontaktirali, Kojić je kazao da se ne sjeća detalja razgovora, ali da je bio u kontaktu sa Miodragom Stojanovićem i Milomirom Savčićem.
A da je, ipak, sve znao, dokazuju i snimci koji su u posjedu Istrage.
“Hajde, sutra, idite Vi i Kiseli (Miodrag Stojanović) da date izjavu. Sutra morate otići. Već prekosutra će naredbu izdati. Sutra otiđi i da Kiseli kaže, ja sam došao sa svojim branjenikom da damo izjavu i to je to”, kazao je Kojić osumnjičenom Savčiću.
“Ali, kako poziv i to”, interesovao se osumnjičenik za genocid.
“Ako sutra ne odete, oni će prekosutra izdati nalog da prave cirkus od toga. Ne treba da se pravi cirkus od toga. Zovite odmah Kiselog i budite tamo u 9-10 sati”, objasnio je Kojić.
Tužioci Tužilaštva BiH Predrag Tomić i Izet Odobašić bili su potpisali naredbu za hapšenje Miomira Savčića, ali se on “samoinicijatvno” pojavio u Tužilaštvu BiH dan prije hapšenja”.
“Javna tajna”, kazao nam je početkom jula general Savčić nakon što smo ga upitali kako je znao da je pod istragom.
Akcija hapšenja Milomira Savčića bila je pripremljena. Tužilac Tomić je već imao sastanke sa službenicima SIPA-e koji su trebali realizirati naredbe. Onda je u Tužilaštvu BiH organiziran sastanak kojem je prisustvovala glavna tužiteljica Gordana Tadić. Bili su još prisutni tužioci Milanko Kajganić, Izet Odobašić kao i druge osobe uključene u ovaj slučaj.
“Gordana će imati problema ako Savčić bude uhapšen. Ne treba nam spektakl i pretresi”, kazao je Milanko Kajganić na tom sastanku.
Upravo je to bio razlog da pripremljena akcija hapšenja Milomira Savčića i pretresi kancelarija Boračke organizacije Republike Srpske bude otkazana. Tužilaštvo BiH će krajem decembra 2019. godine podići optužnicu protiv njega.
“Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je, dana 13. 1. 2020. godine, optužnicu u predmetu Milomir Savčić, kojom se optuženi Milomir Savčić tereti da je počinio krivično djelo genocid iz člana 171. tačka a) i b) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), u vezi sa članom 180. stav 1. i član 31. KZ BiH”, navedeno je na stranici Suda BiH.
Umjesto lišenja slobode, Savčiću su bile određene mjere zabrane koje je on prekršio. Tek nakon toga Tužilaštvo BiH traži pritvor, ne navodeći među pritvorskim razlozima – opasnost od bjekstva. Nakon što mu je određen pritvor, Savčić je pobjegao.
Prije nego je tata Vučić promijenio dlaku, u Sarajevo je dolazio sa oružjem kalibra 7.62 milimetara. Njegov prvenac Danilo nije nosio ništa. Umjesto njega, po 34 metka, kalibra 9 milimetara, donijela su peterica pripadnika MUP-a Republike Srbije. Nesmetano su, a valjda tako rade turisti, prešli državnu granicu između BiH i Srbije. Onda su pod rotacijama otišli u Banja Luku, gdje su, Danilo Vučić, sin Aleksandra, sa ostalim podacima kao u spisu, i njegovi pratioci prisustvovali obilježavanju neustavnog dana Republike Srpske. Snimile su ih kamere RTRS-a ATV-a i tako ugrozile sina najvećeg sina srpskoga roda. Jer, pošto je prijenos iz Banja Luke išao uživo, svi su mogli saznati gdje se nalazi “štićeno lice”, sin Aleksandra.
Očekivala se hitra reakcija premijerke Srbije Ane Brnabić i ostalog članstva Srpske napredne stranke. Ali ništa.
Štićeno lice Danilo Vučić potom je otišlo u Istočno Sarajevo. Popelo se na binu, u VIP zonu, gdje, inače, stoje svi turisti, da bi imalo bolji pogled na postrojene policajce koji su pjevali “Pukni, zoro”. Sve je išlo uživo na barem tri televizije što je, opet, otkrilo na kojoj se lokaciji nalazi “prvenac Danilo”. I, kad se očekivala burna reakcija zabrinute srpske tabloidne javnosti i osude netajkunskih ATV-a i RTRS-a zbog otkrivanja lokacije “štićene osobe”, uslijedila je tišina.
Tu tišinu će, ubrzo, narušiti stariji Vučić, optužujući na Instagramu “tajkunske i sarajevske medije” da su izmislili priču o njegovom “prvencu”. Jer, zaboga, “dete je samo izrazilo želju” da ode u Banja Luku i Istočno Sarajevo, i da podrži srpski narod. Neslužbeno, u službenom automobilu, sa službenim naoružanjem i službenom pratnjom. I uredno su najavili posjetu, da im se ne bi ponovile greške iz jula 2015. godine, kada su neslužbeno, na službeni put u Potočare, poslali službenike BIA-e.
Kada je Istraga.ba objavila tu službenu najavu, zvaničnici Srbije su, logično, odlučili da naprave udruženi poduhvat. “Loveći” Vučiće po Sarajevu, začačkali smo mečku. Pa je reagirala Ana Brnabić.
“Najdirektnije, brutalno ugrožavanje bezbjednosti Danila Vučića. Mediji iz BiH, bez zaštite ličnih-osjetljivih podataka objavljuju ko je u pratnji Danila, čime su naoružani, broj pasoša, broj mobitela, marke vozila, registracije. I sve to dok je Danilo Vučić još u BiH. Prema podacima koje su, bez ikakve odgovornosti objavili, Danilo se vraća danas, a sada svi znaju i kuda, kojim vozilima i sa kojim ljudima. Pa, ko želi – nek izvoli. Kako je ovo uopće moguće, OHR”, napisala je premijerka Srbije.
Prvo, koliko se Ana Brnabić zabrinula za sigurnost Danila Vučića, pokazuje činjenica da je baš ona na svom twitter nalogu proširila isti dokument kojeg je Istraga objavila. I, pritome, nije zaštitila “lične-osetljive” podatke.
Drugo, ni tajkunski niti sarajevski mediji nisu pozvali ljude da učine bilo šta sinu Aleksandra Vučića. Pozvala ih je Ana Brnabić objavljujući “sporni” dokument uz opasku – “ko voli, nek izvoli”. Da smije, Informer bi to, sigurno, istakao na svojoj naslovnici tvrdeći bombastično da je “premijerka Srbije pozvala na ubistvo Danila Vučića”.
Treće, šta je to “osjetljiv – lični podatak”? Možda ime i prezime Danilo Vučić. Jer tata je osjetljiv na “svog prvenca”.
Četvrto, koja je to službena tajna da policija nosi pištolje? Istina, Vučići su ranije u Sarajevo nosili kalašnjikove, tako da je objavom dokumenta otkriveno da je obitelj sa dugih cijevi prešla na kratke.
Peto, da li je Istraga.ba otkrila da se Danilo Vučić kreće po Bosni i Hercegovini ili je to, u živom tv prijenosu, otkrio RTRS? A možda čak i tada Vučić koji je na Instagramu napisao da je “prvenac” želio da bude uz srpski narod u Bosni i Hercegovini. I onda ga je tata pustio. Neslužbeno, dakako.
Šesto, Istraga.ba je objavila dokument Ambasade Republike Srbije. Ne dokument bilo koje institucije u Bosni i Hercegovini. I ako je neko kriv za curenje podataka, onda su to – srbijanski zvaničnici koji su imali pristup tom dokumentu.
Sedmo, “sporni” dokument uopće nije klasificiran. Nema na njemu oznaje “tajno”, “povjerljivo” ili “interno”. Što, opet, znači da nema povjerljivih podataka u samom dokumentu.
Osmo, Ana Brnabić u pomoć protiv Istrage poziva OHR. A baš taj OHR je pozvao vlasti Republike Srpske da ne obilježavaju neustavni dan tog entiteta. I baš na taj neustavni dan je u Banja Luku i Istočno Sarajevo došao – Danilo Vučić, sin onog Aleksandra koji je početkom devedesetih, sa automatskom puškom u rukama, u društvu ratnog zločinca Vojislava Šešelja, obilazio brda iznad Sarajeva i divio se najdužoj opsadi jednog grada poslije Drugog svjetskog rata.
I, zato, evo vam još jednom dokument zbog kojeg reaguje najviši državni vrh Srbije. Sa svim “osjetljivim podacima”.
A pošto nije navedeno u dokumentu – prepisat ćemo s Googla. Kalibar pištolja Glock je 9 milimetara.
Ministar vanjskih poslova i predsjednik Naroda i Pravde Elmedin Konaković pominje se u prepiskama Dženisa Kadrića, tjelohranitelja Edina Gačanina Tita, koji je u srijedu ujutro uhapšen u Sarajevu, saznaje Istraga.ba.
Uhapšeni Kadrić je koristio Sky aplikaciju, kod 315389, pod šiframa Wolverine, Elite Comando i u komunikaciji u koju je bio uključen i sam vođa narko kartela Edin Gačanin Tito, direktno se pominje lider NiP-a Elmedin Konaković. Prepiske koje se odnose na Konakovića sigurnosnim agencijama BiH dostavljene su iz EUROPOL-a i one nesumnjivo dokazuju vezu ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića sa pripadnicima kartela Tito i Dino. Kao prva veza se pominje “Meme”, odnosno biznismen i Konakovićev kum Gordan Memija.
No, ove prepiske, za sada, nisu u fokusu Tužilaštva BiH po čijoj naredbi su uhapšeni Dženis Kadrić i biznismen Alem Hodović kojeg je SIPA, prije nekoliko godina, zajedno sa Gordanom Memijom prijavljivala zbog pranja novca.
Dženis Kadrić je, rekosmo, u srijedu uhapšen u Sarajevu po naredbi Tužilaštva BiH. U okviru iste akcije uhapšen je i Alem Hodović. Godinama smo na portalu Istraga.ba pisali o njihovim vezama sa narko kartelom Tito i Dino.
Dženis Kadrić je bio pripadnik Specijalne jedinice FUP-a.Vođu narko kartela Edina Gačanina Tita pratio je zajedno sa Ibrom Miladinom, također bivšim pripadnikom Specijalne jedinice FUP-a kojom i danas rukovodi Mustafa Selmanović, kućni prijatelj državnog tužioca Dubravka Čampare.
Prema informacijama Istrage, Miladin i Kadrić posljednjih su se mjeseci našli u nemilosti Edina Gačanina, odnosno, prekomandovani su na poslove u Sarajevu. Tito je, kako saznajemo, posebno bio nezadovoljan ponašanjem supruge Dženisa Kadrića, Anje Gligorić iz Zenice, koja se na Instagramu hvalila raskošnim životom u Dubaiju. Nakon što je Kadrić “prebačen” u Sarajevo, Anja Gligorić je izbrisala svoj profil na Instagramu gdje je imala oko 100 hiljada pratilaca.
S druge strane, Alem Hodović je prvo poslovao sa Mirzom Gačaninom, amidžom Edina Gačanina Tita, a onda je, kasnije, održavao stalne veze sa Stefanom Papićem, također članom narko kartela Tito i Dino koji se od belgijskog pravosuđa skriva u Dubaiju.
Skoro dvije godine Tužilaštvo BiH je imalo dokaze o Hodoviću i Kadriću, ali tužilac Mirza Hukeljić, inače blizak prijatelj tužioca Džermina Pašića i Dubravka Čampare, odbijao da uhapsi Dženisa Kadrića u čijem Sky-u se direktno pominje lider NiP-a Elmedin Konaković. Tek kada je Hukeljić napustio Tužilaštvo BiH, a njegov predmet preuzeo tužilac Sanjin Kulenović, Dženis Kadrić je uhapšen. Evo i zbog čega.
Dženis Kadrić – pranje 400 hiljada KM
Dženis Kadrić je, prema prepiskama iz Skya sarajevskog advokata Zlatka Ibrišimovića (hapšen 2022.) planirao pranje oko 400 hiljada KM.
Dženis Kadrić je, naime, tražio od Zlatka Ibrišimovića uputu kako da za novac od 400 hiljada KM koji je stekao izvršenjem krivičnih djela u inostranstvu kupi nekretninu u Sarajevu, a da ne mora dokazivati porijeklo novca.
Zlatko Ibrišimović, otkrivaju Sky prepiske, predložio je Kadriću više načina pranja novca, a jedan od njih je podrazumijevao da advokat sa svog vlastitog računa isplati kupoprodajnu cijenu za stan, a da Dženis Kadrić, prije kupovine stana, isplati Zlatku Ibrišimoviću novac u tom iznosu, uvećan za iznos PDV-a i poreza na dobit koji Ibrišimović mora platit.
Komunikacija između Ibrišimovića i korisnika Dženisa Kadrića započinje 05.01.2021. godine kada Ibrišimović iskazuje da se raduje budućem poslovanju i druženju, te konstatuje da je za Kadrićeve potrebe našao najveći mogući stan. Nešto kasnije Ibrišimović javlja da mu treba par dana da provjeri situaciju.
U audio porukama Kadrić govori Ibrišimoviću da želi da kupi stan, da ima određeno pokriće za novac ali da ne želi da ugrožava svoju situaciju zbog ljudi sa kojima radi te ga dalje pita za najbolji mogući način kupovine stana, odnosno pokrića novca kojim će kupiti taj stan. Ibrišimović kasnije sugeriše Kadriću da ni u kom slučaju ne otvara račune u bankama na svoje ime niti na ime članova porodice jer se svi računi vode po njegovom matičnom broju i da se tome vrlo lahko može ući u trag. Dalje mu Ibrišimović predlaže opciju da posredstvom svojih poznanika ili članova svoje porodice kupi nekoliko manjih stanova, vrijednosti 100.000 – 120.000 KM, zatim te iste stanove preprodaju te na kraju polože novac u ukupnom iznosu od oko 400.000 KM. Drugi način kupovine stana, odnosno pranja novca za kupovinu stana koji mu predlaže Ibrišimović jeste da Kadrić posredstvom neke firme ili člana porodice uzme kredit te zatim lično vraća dospjele rate kredita umjesto te firme ili lica koje će podići kredit. Osim navedenog, na kraju Ibrišimović govori da na svom ličnom računu ima 300.000KM i da dodatnih 100.000KM može vrlo lahko „ubaciti“ i za koje može imati pokriće. Zbog toga Ibrišimović predlaže Kadriću da kupi stan na svoje ime, a da mu Kadrić novac za to da unaprijed nakon čega bi za određeno vrijeme taj isti stan prebacio na neku osobu koju odredi Dženis Kadrić
Sredinom januara 2021. godine godine Ibrišimović ponovo korisniku Dženisu Kadriću govori da je najbolja opcija da se kupovina stana izvrši preko njega ali dodaje da će to koštati dosta više od 410.000KM jer on, na 100.000KM koje legalno ubaci, mora platiti 27.000KM, od toga 17.000KM PDV-a i 10.000KM poreza na dobit i da će sračunati sve i pokušati naći najbolju „kombinaciju“. Kadrić pristaje na ovu opciju.
Sve ove dokaze, rekosmo, Tužilaštvo BiH je imalo od 2022. godine, ali tužioci Mirza Hukeljić i Džermin Pašić nisu željeli uhapsiti Kadrića, jer bi raspakivanje njegovog Skya direktno ugrozilo lidera NiP-a Elmedina Konakovića.
Alem Hodović – pranje novca
Da bi se lakše razumjela priča, ukratko ćemo pojasniti nekoliko činjenica. Alem Hodović je sarajevski biznismen sa dugogodišnjim iskustvom u otvaranju fiktivnih kompanija preko kojih je izvlačen novac ili je vršeno pranje novca preko fiktivnih marketinških usluga. Hodović je određene fiktivne poslove poslove radio i za Gordana Memiju, a u Nizozemskoj je imao dobre veze sa Mirzom Gačaninom i Stefanom Papićem kojeg belgijsko pravosuđe traži krijumčarenja kokaina. Papić se, rekosmo, sada skriva u Dubaiju i pod zaštitom je Edina Gačanina Tita.
Tužilaštvo BiH je imalo dokaze o sumnjivim poslovima Alema Hodovića i Gordana Memije prije skoro šest godina, ali predmet nikada nije okončan. Osim toga, Hodovićeve veze sa Stefanom Papićem su dokumentovane kroz Sky prije dvije godine, ali tužilac Hukeljić je odlučio da ih ne hapsi u okviru iste akcije kada je uhapšen advokat Zlatko Ibrišimović. Evo dokaza iz Sky aplikacije.
Dana 21.01.2020. godine Stefan Papić govori advokatu Zlatku Ibrišimoviću da mu je Alem Hodović sredio kupovinu dva stana, bosanski pasoš i platu zbog čega je mislio da mu je Hodović pomogao. Međutim, tvrdi Papić, Hodović ga je prevario, te moli advokata Ibrišimovića da mu provjeri da li je Hodović platio hipoteku za stan.
“Mislim da me laže. Dužan mi je 50 000 KM”, napisao je Papić.
Tri dana kasnije Stefan Papić šalje audio poruku Zlatku Ibrišimoviću u kojoj navodi na koji način je došao do vozila, pa tako kaže da je „Porsche leasing“ dao auto na lizing „Auto radu“, „Auto rad“ je dao „Asa rentu“, „Asa rent“ je dao „E.S.T.“.
U martu 2020. godine, Stefan Papić obavještava advokata Ibrišimovića da će ga nazvati osoba i koja će mu dati 5500 eura, a zatim da te pare Zlatko Ibrišimović preda Alemu Hodoviću kako bi platio dug u banci i hipoteke.
Nešto kasnije Papić napominje Ibrišimovića da nazove Alema Hodovića i kaže mu da dođe do njega, ali da ništa više ne govori telefonom.
“Kada Alem dođe pravi se kao da ništa ne znaš. Samo predaj kovertu i ne govori od koga si je dobio, ja sam javio Alemu da su pare kod tebe”, poručio je putem Sky aplikacije Stefan Papić advokatu Zlatku Ibrišimoviću.
Dana 14.03.2020. godine, Stefan Papić govori Ibrišimoviću da mu javi koliko da počaste „nju“ (za sada nepoznata osoba), a zatim kaže da je kupio stan u Španiji, kao i firmu na nečije ime.
Mjesec kasnije Stefan Papić pita Ibrišimovića da li je tačno 31 hiljada eura, od toga plaća njemu 5 hiljada eura kako bi unaprijed napunio kredit kod njega i ostaje mu 26 hiljada eura.
“Ovih dana će opet doći para, biće između 90 – 100 hiljada eura”, navodi Papić u poruci Ibrišimoviću.
U nastavku razgovora Stefan Papić govori da nikada ništa nije legalno radio.
Tokom razgovora, Papić Alema Hodovića naziva budalom.
“Samo da budala ne počne lajati o meni. Ali kad se sve ovo završi dobiće on batine i neće znati odakle dolazi, Rolex će mu oteti, a sve na finjaka”, poručuje Papić advokatu Ibrišimoviću.
Sredinom maja 2020. godine, Stefan Papić obavještava Ibrišimovića da mu je Alem Hodović javio da je dug u banci 24000 KM, on je platio 15000 KM, znači još 9000 KM da se plati bez kreditne kartice, kreditna kartica je 5000 KM, znači još 14000 KM ima otvoreno.
„Nakon toga ću da da ubacim par milja da plaćamo normalno hipoteku mjesečno i dadžbine. Ali ne dam mu (Hodoviću) ja pare, hoću da vidim svojim očima, da zajedno poplaćamo pa sam na nuli u banci“, zaključio je Papić u prepiskama sa advokatom Ibrišimovićem koji je koristio aplikaciju pod kodnim imenom “Consigliere”.
Upravo na osnovu Ibrišimovićeve šifre u Sky-u nazvana je akcija tokom koje su uhapšeni Alem Hodović i Dženis Kadrić. Svi dokazi su, rekosmo, godinama bili u Tužilaštvu BiH, ali tužioci Džermin Pašić, Mirza Hukeljić i Dubravko Čampara nisu željeli uhapsiti Kadrića koji je bio povezan i sa putovanjima Elmedina Konakovića u Dubai.
„Ja sam ispao majmun“, govori nam Kemal Čaušević u svojoj kancelariji u centru Sarajeva, jednoj od brojnih nekretnina koje je, prema nepravomoćnoj presudi Suda BiH, stekao nezakonito.
A majmun je, kaže, ispao zbog toga što je vjerovao tužiocima Dubravku Čampari i Olegu Čavki kada su mu ponudili sporazum o priznanju krivnje.
„Ja sam priznao da bih bio pušten iz pritvora u koji sam neopravdano smješten. Tada je predočen iskaz Sedineta Karića da je on meni pet-šest puta dao po 15-20 hiljada maraka i rekli su to je to. Samo kako bih izašao iz pritvora ja sam rekao, u redu priznajem, dat ću 155 hiljada i godinu dana zatvora“.
Umjesto godine zatvora, Kemal Čaušević je dobio devet. Plus će mu biti oduzet novac i imovina ukupne vrijednosti 1,7 miliona maraka.
„Ukupni moji prihodi su, od 1996. do 2012. godine su 1,6 miliona“, hvali se bivši direktor UIO u intervjuu za Istraga.ba.
Upozoravamo ga na prostu računicu. Zaradio je 1,6 miliona, a posjeduje imovinu vrijednu stotinjak hiljada maraka više. Ne uklapa se, pitamo ga, čak i pod uslovom da Čauševići nisu jeli i pili.
„Vidim da ste došli pripremljeni od svog bivšeg prijatelja Dubravka Čampare“, odgovara Čaušević.
„Ali“, nastavljamo dalje, „sami ste priznali da ste uzimali novac od Sedineta Karića“.
„Ja nisam priznao da sam uzeo novac. Ja sam priznao nezakonito posredovanje. Za carinjenje Orbitexa u Carinskoj ispostavi u Bijeljini“, priznaje Čaušević.
Kasnije će reći da je Sedinet Karić njemu vraćao novac koji mu je prethodno posudio dok je bio direktor Uprave za indirektno oporezivanje.
Čauševićeva logika je, dakle, da je priznao da je uzimao mito od Sedineta Karića, ali da to nije bilo mito već vraćanje posudbe. Jer on voli davati novac.
„Preko posrednika sam Olegu Čavki dao 16.900 KM“, tvrdi Kemal Čaušević.
„A ko je posrednik“, pitamo ga.
„Enes Ribić. I o tome sam svjedočio u Tužilaštvu. Čavka je drhtao kao žalosna vrba na vjetru. Enesu Ribiću sam davao pare u kafićima raznim“, objašnjava Čaušević.
Puštamo mu snimak telefonskog razgovora. Enes Ribić sa kćerkom Naseran Keljemendija razgovara o Kemalu Čauševiću i poslu koji treba završiti.
„To jeste Enes Ribić, ženske glasove ne prepoznajem. Ja Enesa Ribića znam dugo. Ne znam da li uopće zna Keljmendija“, pravda se bivši direktor UIO.
Mnogih detalja Kemal Čaušević se, tokom intervjua, nije mogao sjetiti. Naročito sastanka u sarajevskom restoranu Amerikanac gdje je sa Draganom Čovićem dogovarao kupovinu zgrade u Mostaru. Ali prisjetio se da ga je na sastnak u Mostar sa Draganom Čovićem vozio aktualni direktor Autocesta FBiH Adnan Terzić. Prisjetio se i da su mu kadrovi SDA tražili novac za kupovinu stana Sulejmana Tihića. I da mu je Nikola Špirić i kadrovi SNSD-a tražio da biznismenu Goranu Marinkoviću vrati 500 hiljada maraka PDV. Sve je to priznao i u iskazu datom državnim tužiocima koji su se s njim nagodili. No, sporazum nikad nije stupio na snagu. Kemal Čaušević je osuđen, ali osobe protiv kojih je svjedočio nisu ni pod istragom.
Istraga.ba će u narednim danima objavljivati dokaze koji potkrepljuju neke navode Kemala Čauševića izrečene u ovom intervjuu.
Još početkom jula ove godine Nizama Hećimović se obraćala nadležnim institucijama i tražila da je zaštite od nevjenčanog supruga nasilnika Nermina Sulejmanovića. Uspjela je ovoga ljeta pobjeći iz njihove zajedničke kuće sa devetomjesečnom bebom. Početkom avgusta, sa modricama na licu i tijelu, pomoć je tražila od policije Tuzlanskog kantona. Bojala se da svjedoči. Samo je tražila pomoć.
Policija je 7. avgusta od Općinskog suda u Gradačcu zatražila da se Nerminu Sulejmanoviću zabrani prilazak supruzi Nizami.
“Odbacuje se zahtjev MUP-a TK za izricanje predložene zaštitne mjere zabrane uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju i zaštitna mjera približavanja žrtvi nasilja, te se postupak obustavlja”, presudila je općinska sutkinja iz Gradačca Lejla Numanović.
Iz njenog obrazloženja je vidljivo da je sutkinja imala urnek, pa je tako pomiješala i druge slučajeve nasilja u porodici sa ovim slučajem.
Četiri dana kasnije Nermin Sulejmanović upada u kuću Nizaminog tetka gdje se ona skrivala. Prema tetku je ispalio četiri metka i pogodio ga u nogu. Nizamu je oteo i odveo na vikendicu u blizini Gradačca. Uključio je kameru i počeo prijenos mučenja i ubistva.
“Hajde, k…, reci zašto si me prijavila policiji”, upitat će Nizamu koja je u tom trenutku, teško pretučena, jedva bila pri svijesti.
Malo kasnije pucat će joj u glavu prenoseći sve uživo na Instagramu. Onda će sjesti u auto i krenuti prema centru grada. Na putu će pozvati Denisa Cengiza, mladića s čijom je porodicom već bio u sukobu.
Naime, Nermin Sulejmanović je prije pet godina “zaveo” Denisovu sestru koju je, prethodno, iskoristio kako bi iz kuće Cengiza u Gradačcu ukrao 50 hiljada eura. Onder Cengiz, Denisov otac, prijavio je Sulejmanovića policiji zbog krađe novca i “otmice kćerke”.
“Ubio sam još dva dušmana”, reći će Sulejmanović nakon susreta sa ocem i sinom Cengiz.
Denisa je u ubio u centru grada. Njegovog oca Ondera malo dalje. Onderovu suprugu teško je ranio. S njima je bio u sukobu zbog kćerke i 50 hiljada eura.
Malo kasnije u centru Gradačca će upasti u jednu radnju u kojoj se prodaje municija. Prijeteći pištoljem od prodavača je tražio metke. Prodavač je bio priseban. Ubici je dao municiju za startni (gasni) pištolj. Tek nekoliko sati kasnije, nakon što su ga opkolili specijalci MUP-a, Sulejmanović će shvatiti da je prevaren. Imao je još samo jedan metak. Ispalio ga je u svoju glavu.
Pravosudni slučaj “respiratori” nastao je zbog sukoba dvije grupacije unutar namjenske industrije u Federaciji BiH, a podržali su ga kadrovi Dragana Čovića i Aljoše Čampare. Istraga je mjesecima prikupljala podatke i dokumente o ovom slučaju i u nastavku objavljujemo sve, do ovog momenta, javnosti nepoznate detalje. Glavni likovi ove priče su federalni premijer Fadil Novalić, njegov ministar-saradnik Nermin Džindić, kompanija KM Trade, odnosno Kadrija Kolić s jedne strane, te biznismen Hamid Pršeš i njegova supruga Elizabet Tomasinec, zatim biznismen Halil Oković i njegov zet Almir Badnjević s druge strane. Ovu drugu grupaciju još podržavaju federalni ministri Jelka Miličević i Aljoša Čampara, te dvojica državnih tužilaca – Dubravko Čampara i Džermin Pašić.
Hamid Pršeš I Jelka Miličević
Federalni premijer Fadil Novalić zajedno sa svojim poslovnim partnerom Nerminom Džindićem godinama izvlači novac iz namjenske industrije. Njegove privatne firme TMR i NT-Wat iz Novog Travnika poslovale su sa firmama čiji je vlasnik Federacija BiH, a kojima formalno upravljaju Fadil Novalić i Nermin Džindić. No, sumnjivo poslovanje u Pretisu i BNT-u nije bilo razlog za istrage pravosudnih institucija. Ali goraždanski Ginex jeste. I tu je, zapravo, nastao slučaj – respiratori.
Sve počinje 2016. godine, kada goraždanski biznismeni Hamid Pršeš i Halil Oković (inače bivši funcioneri SDA), preuzimaju paket dionica firme Unis Ginex Goražde. Prema izvodu sa sarajevske berze Sase, Halil Oković, Hamid Pršeš i firma Okac d.o.o. Goražde čiji je vlasnik Halil Oković, kupili su oko 30 posto dionica Ginexa. No, većinski vlasnik ostaje Federacija BiH, čiji kapital u Nadzodrnom odboru zastupa advokat Kadrija Kolić, suvlasnik firmi KM Trade i Pobjeda Tehnology Goražde koja je, unatoč očitom sukobu interesa, poslovala sa većinski državnom firmom Ginex.
Izvod sa berze Sase
Oković i Pršeš su, prema informacijama Istrage, za kupovinu manjinskog udjela u Ginexu uložili oko 10 miliona maraka i njihova procjena je bila da će kroz dividendu svoje ulaganje isplatiti za tri godine. Prve godine nakon što su ušli u Ginex, 2017. godine, ova firma čiji je većinski vlasnik Federacija BiH poslovala je sa dobiti od oko 10 miliona maraka. Vlada FBiH, kao većinski vlasnik, odlučila je da dividenda bude isplaćena dioničarima, pa su Oković i Pršeš te godine, preko Ginexa, zaradili oko 3 miliona maraka. Istovremeno, kada se dijelila dividenda Ginexa, za poziciju direktora te firme prijavio se Almir Badnjević, inače zet Halila Okovića. No, Nadzorni odbor Ginexa sa predstavnikom državog kapitala Kadrijom Kolićem na čelu odbija imenovanje Badnjevića zbog sukoba interesa, jer je njegov punac Halil Oković suvlasnik Ginexa. Tada nastaje sukob između Kadrije Kolića s jedne, te Hamida Pršeša, Halila Okovića i njegovog zeta Almira Badnjevića s druge strane. Federalni premijer staje u zaštitu Kadrije Kolića, pa Vlada Federacije donosi odluku da se dobit Ginexa više ne dijeli, već da se reinvestira ovom federalnom preduzeću. Prijavljena dobit Ginexa za 2018. godinu bila je 6 miliona, dok je godinu kasnije iznosila 5 miliona.
S obzirom na to da su Oković i Pršeš vlasnici 30 posto Ginexa, njima bi za te dvije godine bilo isplaćeno skoro 4 miliona maraka. Ali Fadil Novalić i Kadrija Kolić su odlučili da novac ide u reinvestiranje, odnosno da dobit ostaje u firmi kojom je želio upravljati Almir Badnjević. Od tada počinje intenzivni sukob ove dvije grupacije iz namjenske industrije. Almir Badnjević, u međuvremenu, postaje ekspert za respiratore, te pokušava da se, nakon izbijanja pandemije koronavirusa, ubaci u javne poslove, ali zbog ranijeg sukoba oko Ginexa, Novalić i drugi ga “izbacuju” iz svojih planova, te za nabavku respiratora angažuju “Srebrenu malinu” Fikreta Hodžića koji je imao dobre odnose sa grupacijom okupljenom oko Kadrije Kolića. Kako bi se “osvetili” za štetu u Ginexu, Pršeš, Oković i Badnjević započinju medijsku operaciju diskreditiranja Fadila Novalića. Nakon skoro tri godine marketinškog mirovanja, Privedna banka Sarajevo počinje sa intenzivnim oglašavanjem na portalu Klix.
oglašavanje Privredne banke Sarajevo na portalu Klix
Vlasnici Privredne banke Sarajevo su biznismeni Hamid Pršeš i Halil Oković. Upravo u toj Banci svoje je račune imala Srebrena malina Fikreta Hodžića, i “ključni” dokumenti, poput sudskog rješenja o blokadi imovine te firme objavljeni su na portalu klix. Šefica tog odjela Privredne banke bila je Elma Oković Badnjević, inače kćerka Halila Okovića i supruga eksperta za respiratore Almira Badnjevića.
Kćerka Halila Okovića i Almir Badnjević
Almir Badnjević postaje glavni sagovornik većine medija u Federaciji BiH, a njegove izjave novinarima preporučuje federalni ministar Aljoša Čampara koji u tom trenutku, zbog sukoba sa šefom Kabineta Fadila Novalića Hasanom Ganibegovićem, počinje da javno kritizira federalnog premijera, iako je, prethodno, na sjednici Vlade insistirao na kršenju Zakona o javnim nabavkama kako bi se spašavali ljudski životi. Bez obzira na tu izjavu, Čampara nikad nije saslušan u Tužilaštvu BiH, jer predmet respiratori vodi prijatelj njegovog brata Dubravka – državni tužilac Džermin Pašić. Dok traje istraga u predmetu respiratori, portal Klix na kojem se oglašava Privredna banka, objavljuje preko 150 tekstova o Srebrenoj malini. Istovremeno, u javnost se plasira i afera “Kolićev KM Trade” i nabavka vodenog topa za MUP Kantona Sarajevo, gdje je konkurentska firma bila DanialS iz Tešnja. Upravo ova firma iz Tešnja bila je donator maski koje je MUP-u KS podijelio federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara.
Saradnja Čampare i firme “DanialS”
Medijske objave protiv konkurencije iz KM Trade-a, Čampari bliska firma DanielS šalje u Holandiju, kako bi isposlovala otkazivanje zastupništava koje ima ova firma čiji je suvlasnik Kadrija Koilić, koji je, neupitno, bio u sukobu interesa u Nadzornom odboru Ginexa.
DanialS – medijske objave u borbi za namjensku industriju
No, vratimo se goraždanskom Ginexu. Dok je trajala afera respiratori, Vlada Federacije je pokrenula proces imenovanja članova Nadzornog odbora u ime državnog kapitala u toj firmi. Novalićev prijedlog je bio ponovo Kadrija Kolić, advokat koji je zastupa Fahrudina Solaka u aferi Respiratori. Tada na scenu ponovo stupa Hamid Pršeš koji šalje pismo HDZ-ovoj federalnoj ministrici finansija Jelki Miličević kako bi spriječio imenovanje Kadrije Kolića u NO Ginexa. Ministrica Miličević, potom, šalje negativno mišljenje Vladi FBiH kada je u pitanju imenovanje Kadrije Kolića.
Jelka Miličević podržava Hamida Pršeša
Kako preko pravosuđa nisu uspjeli preuzeti kontrolu nad Ginexom, te tako naplatiti deset miliona maraka dividende, Oković i Pršeš aktiviraju svoje privatne veze u Međunarodnoj zajednici. Elizabet Tomasinec je šefica političkog odjela Delegacije EU. Ona je istovremeno i supruga Hamida Pršeša, dugogodišnjeg SDA-ovog kadra iz Goražda koji je pod istragama zbog brojnih malverzacija. Tomasinec je aktivno sudjelovala u pisanju Izvještaja o napretku BiH kojeg je EU objavila 7. oktobra ove godine. Jedan dio “iziskuje” posebnu pažnju.
Izvještaj EU o slučaju respiratori
“Državno tužilaštvo započelo je istragu u jednom slučaju navodne prevare povezane s javnom nabavkom medicinske opreme COVID-19, o kojoj se uglavnom izvještava u medijima. Istraga je još u toku. Ovaj slučaj pokrenuo je neviđeno miješanje u istragu. Takav neprimjeren pritisak na neovisnost pravosuđa zabrinjava. Sud Bosne i Hercegovine odbio je zahtjev tužilaca za pritvor osumnjičenih i naložio preventivnu mjeru zabrane kontaktiranja drugih osumnjičenih ili svjedoka. Suprotno svojoj prethodnoj praksi, sud nije naredio nadzor nad ovim preventivnim mjerama od strane agencije za provođenje zakona”, navedeno je u Izvještaju o napretku za 2020. godinu.
EU, dakle, konstatuje da “suprotno prethodnoj praksi” nije određen pritvor premijeru Federacije BiH. Prethodna praksa govori da do sada nikada nije određen pritvor entetitetskim premijerima, niti je bilo koji entitetski premijer, osim Fadila Novalića, uhapšen zbog bilo koje afere koja ni šest mjeseci nakon pokretanja istrage nije rezultirala podizanjem optužnice.
Kada su krajem oktobra nabavljeni kineski respiratori trebali biti pušteni u pogon, ekspert za respiratore je, kao prvu adresu za instaliranje odabrao bolnicu u Goraždu.
“Nema osnova da radimo dalju instalaciju kada sve mora ići na servis. Oni imaju neki sistemski kvar i sada se mora kontaktirati proizvođač”, saopćio je Badnjević medijima koje je sa sobom poveo na “instalaciju”.
No, u drugim bolnicama respiratori su pušteni u pogon.
Smail Šikalo, član narko kartel Tito i Dino koji je u Peruu pao sa 900 kilograma kokaina, vratio se u Bosnu i Hercegovinu, saznaje Istraga.ba.
“On je na teritoriju Bosne i Hercegovine ušao 25. juna ove godine”, kazao je naš izvor iz policijskih struktura.
U Graničnoj policiji BiH, zbog zaštite ličnih podataka, nisu nam mogli potvrditi da je Šikalo ušao na teritoriju BiH.
“U vezi sa Vašim upitom o prelasku državne granice osobe Š.S., obavještavam Vas da radi zaštite osobnih podataka ne možemo dati informaciju o prelasku granice navedene osobe, ali ono što Vam mogu reći je da, do ovog trenutka (od perioda koji navodite da je osoba navodno ušla u BiH) za istim nije bila raspisana potraga”, kazala je za Istraga.ba Franka Vican, službenica za odnose s javnošću u Graničnoj policiji Bosne i Hercegovine.
Krajem januara ove godine, Šikalo je, uz mjere zabrane, pušten iz zatvora u Peruu što je izazvalo skandal u toj zemlji. Naime, 15. jaunuara ove godine sudija Luis Perez Leon iz La Libertada odlučio je da izmijeni odluku o određivanju pritvora te da Šikala pusti na slobodu. Tom prilikom mu je izrečena i mjera zabrane napuštanja države. Zbog sumnje na korupciju, Ured za kontrolu prekršaja (OCMA) proveo je internu istragu te je 28. januara saopćeno da su “utvrđene nepravilnosti u presudi sudije Luisa Alejandra Péreza Leona”. Peruanski list El Comercio objavio je tada da je sudija suspentiran na šest mjeseci. Šefica OCMA -e, Mariem De La Rosa Bedriñana, izvijestila je da je nakon ocjene sudskog spisa došla do zaključka da je sudija Pérez u januaru ove godine donio kontradiktornu i nepravilnu odluku.
👩⚖️🏦🇵🇪 #OCMA del @Poder_Judicial_ sustrae de la ODECMA La Libertad, la investigación del caso de Juez que otorgó libertad con restricciones a ciudadano de Bosnia y Herzegovina acusado de tráfico ilícito de drogas.
— AUTORIDAD NACIONAL DE CONTROL DEL PODER JUDICIAL (@ANC_PJ_Oficial) January 20, 2021
Policajac koji je vodio istragu u tom predmetu kazao je tada za peruanske medije da je sudiju Luisa Alejandra Péreza Lenona trebalo otpustiti jer je upropastio rad njegove jedinice Orion koja je tri godine pratila i nadzirala Smaila Šikala. Otkako je Šikalo sredinom januara napustio zatvor, u toj mu se državi gubi svaki trag. Advokat Smaila Šikala obavezao se da će dati sudu adresu na kojoj će osumnjičeni boraviti. No, ta adresa nije data.
“Tražili smo ga ispod svakog kamena, ali ga nema. Mora da je van države”, kazao je krajem januara policijski izvor iz Perua.
I bio je u pravu. Smail Šikalo od kraja juna nalazi se u Bosni i Hercegovini. On je 7. januara 2019. godine uhapšen u Peruu u gradu Trujillo kada je tamošnja policija zaplijenila 800 paketa kokaina hidrohlorida.
https://www.youtube.com/watch?v=Po9UCQgn_YY
Osim Šikala, uhapšen je i jedan državljanin Perua. Paketi kokaina nosili su oznaku BH, a pošiljka je morskim putem trebala biti prebačena do Evrope, odnosno Nizozemske. Nedugo nakon toga policija je uhapsila još tri osobe koje su bile povezane sa Šikalom te je zaplijenjeno dodatnih 400 kilograma kokaina, dok je Flavio Abanto u čijoj je kući živio Šikalo – pobjegao policiji. Tada je saopćeno da je ova grupa u Evropu namjeravala prebaciti ukupno 1,3 tone kokaina.
kokain zaplijenjen u Peruu sa oznakom BH
Dvije godine prije bh. državljanina Šikala, u Peruu je uhapšen njegov komšija i poznanik iz Sarajeva David Cufaj. On je namjeravao skoro dvije tone kokaina prebaciti u Evropu. U januaru 2020. godine osuđen na 17 godina zatvora. U presudi je navedeno da je kokain namjeravao prebaciti za osobu po nadimku “Tito” koja je finansijer krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u Evropu.
Tito je, objavljivali smo više puta, nadimak Edina Gačanina, Sarajlije koji je godinama živio u Nizozemskoj gdje je stvorio moćni kartel poznat kao Tito i Dino. Gačanin je posljednih godina živio u Dubaiju gdje mu je blizak saradnik bio i šef italijanske Camorre Rafaelle Imperiale koji je uhapšen početkom avgusta u tom gradu. Prema informacijama Istrage, Gačanin je ovog ljeta veći dio svojih pratilaca vratio u Bosnu i Hercegovinu. U pitanju su, uglavnom, bivši pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije koji su ga pratili kada je u septembru 2016. godine boravio u Sarajevu kada mu je domaćin bio biznsmen Gordan Memija. Tako danas veći dio bh. saradnika Edina Gačanina Tita slobodno živi u Sarajevu.
Zbog sumnje da je krijumčario kokain i prao novac stečen prodajom droge, belgijsko je pravosuđe raspisalo crvenu Interpolovu potjernicu za Stefanom Papićem, bh. državljaninom koji godinama živi u Nizozemskoj, saznaje Istraga.
Papić je, objavljivali smo ranije, član mogćnog narko kartela Tito i Dino koji je iz Perua u Evropu prokrijumčario desetine tona kokaina. Vođa tog kartela je Sarajlija Edin Gačanin zvani Tito i on trenutnu živi u Dubaiju gdje ga čuvaju bivši pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije. Upravo u Dubaiju se, kako saznajemo, skriva i bjegunac Stefan Papić.
Prije nekoliko godina Papić je u Sarajevu osnovao firmu ES Tech d.o.o. čije je sjedište bilo u Avaz Twist Toweru.
Direktor ove firme bio je Alem Hodović, sarajevski “biznismen” i “influenser” kojeg je Državna agencija za istrage i zaštitu BiH (SIPA) zajedno sa biznismenom Gordanom Memijom, ranije prijavljivala zbog pranja novca i organiziranog kriminala. Hodović je, uglavnom, registrirao fiktivne firme preko kojih je prao novac. Pojavljuje se kao odgovorno lice u nekoliko firmi a jedna od njih je i Papićeva firma ES Tech registirana u Avazovom tornju.
Upravo je preko firme ES Tech novac prao Mirza Gačanin, bh. državljanin koji je pod istragom nizozemskog pravosuđa i koji se trenutno nalazi u kućnom prittvoru u Bredi.
Gačaninove firme poslovale sa Papićevom firmom ES Tech
Mirza Gačanin je stric Edina Gačanina, vođe kartela Tito i Dino kojeg nizozemska policija povezuje sa najmanje 15 tona kokaina zaplijenjenog širom svijeta. Stefan Papić je upravo bio saradnik Mirze Gačanina u nizozemskom gradu Breda gdje je živio sa svojom majkom Majom Kočetkov, suprugom poznatog sarajevskog dizajnera Davora Papića koji je 2017. godine stradao u saobraćajnoj nesreći. Oni su nerijetko bili domaćini “biznismenu” Alemu Hodoviću i njegovoj supruzi Lejli Hodović koja se predstavlja kao “marketinški ekspert” i “influenserka”.
Alem i Lejla Hodović, Maja Kočetkov i Stefan Papić sa suprugom u Bredi
Stefan Papić je, inače, oženjen marokanskom državljankom koja je u srodstvu sa Riduanom Taghijem, vođom bande koja se u Nizozemskoj specijalizirala za likvidacije. Poznati su bili kao “Anđeli smrti” i uglavnom su ubijali za narko kartel “Tito i Dino”. Taghi se dovodi u vezu sa ubistvom advokata Derka Wiersuma, a godinama se skrivao u Dubaiju, gdje boravi i njegov formalni šef Edin Gačanin Tito. Marokanac Riduan Taghi je kasnije, ipak, uhapšen i u Emiratima i deportovan u Nizozemsku. No, sada je u Dubai pobjegao Stefan Papić kojem je nizozemska policija često pretresala stan. Papić je, rekosmo, i pod istragom belgijskog pravosuđa koje ga sumnjiči za krijumčarenje kokaina i pranje novca. U Dubaiju, inače, često boravi i bračni par Hodović.
Alem i Lejla Hodović u Dubaiju
Alem i Lejla Hodović posljednji su put boravili u Dubaiju krajem aprila ove godine. Njihov poslovni partner Stefan Papić u tom je trenutku već bio na crvenoj Interpolovoj potjernici i skrivao se u Emiratima.
Oružje (25 pušaka) koje je pronađeno u Općini Stari Grad Sarajevo povezano je članovima narko kartela Tito i Dino, a sam bivši načelnik Ibrahim Hadžibajrić namjeravao je streljački klub kojem je, formalno, ovo oružje pripadalo pripojiti Civilnoj zaštiti, saznaje Istraga.ba.
Da je Hadžibajrić pripremao oružanu formaciju dokazuje i Sporazum o regulisanju međusobnih odnosa kojeg su 7. marta prošle godine potpisali Općina Stari Grad Sarajevo i Klub za praktično streljaštvo i taktički trening “Point” Sarajevo.
“Sporazumne strane saglasno potvrđuju da se Udruženje (Streljački klub Point) stavlja na raspolaganje Općini Stari Grad Sarajevo kao dobrovoljna jedinica Civilne zaštite Općine”, navedeno je u Sporazumu na kojem su potpisi tadašnjeg načelnika Ibrahima Hadžibajrića i predstavnika Kluba Almira Kovačevića.
Tri mjeseca kasnije, Općina Stari Grad izdvaja 80 hiljada KM za Udruženje Point, a oni za taj novac kupuje 25 poluautomatskih pušaka od kojih su 24 pronađene u nedavnom pretresu u zgradi Općine.
Nabavljene puške, kako se moglo vidjeti na fotografijama nastalim tokom pretresa, uopće nisu korištene, iako je od trenutka nabavke do zapljene prošlo 15 mjeseci. To znači da ovo oružje nije korišteno u Streljačkom klubu Point. No, jedna puška nedostaje. I njena fotografija se, kako saznajemo, pojavljuje u Sky komunikaciji koju su vodili Seid Hadžibajrić i Elmedin Karišik. Seid je, podsjećamo, sin bivšeg načelnika Ibrahima Hadžibajrića, dok je Elmedin Karišik “biznismen” koji je imao direktnu vezu sa Sanijem Al Murdom, odbjeglim članom kartela Tito i Dino. Seid Hadžibajrić i Elmedin Karišik su zajedno uhapšeni po naredbi Tužilaštva BiH istoga dana kada su, po naredbi Tužilaštva KS, uhapšeni Ibrahim Hadžibajrić i njegova saradnica Alma Destanović. Iako je, prvobitno, bilo planirano da sve njih uhapsi Tužilaštvo KS, u posljednji trenutak se u istragu uključio državni tužilac Džermin Pašić koji je preuzeo dio istrage koji se odnosi na članove kartela Tito i Dino. Pašić je, naime, Tužilaštvu KS prepustio samo Ibrahima Hadžibajrića i Almu Destanović dok je “oteo” procesuiranje Seida Hadžibajrića, Emedina Karišika, Sanija Al Murde i Barbare Pekić (pravo ime Emina Alibegović). Kako je Pašić procesuirao najbolje dokazuje činjenica da su Barbara Pekić i Sani Al Murda u bjekstvu, dok su Seid Hadžibajrić i Elmedin Karišik još u pritvoru, iako Tužilaštvo BiH namjerava da omogući njihovo skoro puštanje na slobodu. Za operaciju puštanja na slobodu zadužen je advokat Mirsad Crnovršanin, bivši stručni saradnik državnog tužioca Dubravka Čampare čiji je brat Aljoša Čampara imao direktne veze sa članovima narko kartela Tito i Dino. O vezama Karišika, Al Murde i drugih sa kartelom Tito i Dino i braćom Čampara i tužiocem Džerminom Pašićem pisali smo ranije, a u narednim danima donosimo i nove detalje.
No, vratimo se sada Ibrahimu Hadžibajriću. U istom periodu kada je za potrebe udruženja Point nabavio 25 poluautomatskih pušaka, Hadžibajrić je za potrebe Općine Stari Grad nabavio i 40 motorola.
“Odobravaju se sredstva za nabavku četiri vozila (tri terenska i jedno specijalizirano vozilo) i 40 motorola koje će imati domet i koje će se koristiti na teritoriji Općine Stari Grad Sarajevo za potrebe Službe civilne zaštite Općine Stari Grad Sarajevo i Općinskog štaba Civilne zaštite”, navedeno je u zaključcima Općinskog štaba Civilne zaštite kojim je rukovodio tadašnji načelnik Ibrahim Hadžibajrić.
Međutim, ovim motorolama se gubi svaki trag.
Inače, osim prošlogodišnjih 80 hiljada KM namijenjenih za nabavku 25 pušaka, Općina Stari Grad Sarajevo je planirala ove godine izdvojiti 100 hiljada maraka za potrebe streljačkog Kluba Point koje je bivši načelnik namjeravao priključiti Civilnoj zaštiti kao “dobrovoljnu jedinicu”. Direktne veze s ovim klubom imao je Ibrahim Miladin, jedan od pratilaca Edina Gačanina Tita, vođe narko kartela Tito i Dino.
Na sjednici Kantonalnog odbora SDA Tuzlanskog kantona u ponedjeljak je došlo do naguravanja između federalnog zastupnika SDA Salke Zildžića i kantonalnog zastupnika te stranke Smaje Mandžića. Teži fizički obračun spriječili su članovi Kantonalnog odbora SDA TK koji su uspjeli razdvojiti Zildžića i Mandžića.
“Zapamtit ćeš me”, kazao je Mandžić Zildžiću dok su ih stranačke kolege pokušavale razdvojiti.
Snimak sukoba možete pogledati ukoliko kliknete ovdje.
U jednom trenutku, Mandžić je pokušao prići Zildžiću s druge strane stola, ali su članovi KO SDA TK izgurali federalnog zastupnika iz stranačkih prostorija. Situaciju je pokušao smiriti Azmir Husić, također bivši kadar PDA koji je odnedavni postao član SDA.
Prema informacijama Istrage, do sukoba je došlo zbog stranačkih listi za predstojeće Opće izbore. No, sjednica je prekinuta, tako da liste nisu usaglašene.
Smajo Mandžić u Skupštinu Tuzlanskog kantona ušao 2018. godine, kao zastupnik PDA Mirsada Kukića. U oktobru 2019. godine isključen je iz Kukićeve stranke, jer nije poštovao odluke stranačkih organa. Nakon toga, Mandžić postaje nezavisni zastupnik u Skupštini Tuzlanskog kantona, ali se ubrzo učlanjuje u SDA. Međutim, Salko Zildžić, kao predsjednik Gradskog odbora SDa Tuzla, nakon lokalnih izbora, u julu 2021. godine donosi odluku o isključenju Smaje Mandžića iz SDA. Viši stranački organi, međutim poništili su Zildžićevu odluku i vratili Mandžića u SDA. Od tog trenutka traje nezadovoljstvo Salke Zildžića koji je, u međuvremenu, podnio ostavku na sve funkcije unutar SDA. No, kada su počele da se pripremaju stranačke liste, Zildžić je opet želio aktivno učestvovati u donošenju odluka u SDA. Uprao je zbog toga na sjednici KO SDA TK započeo prvo verbalni obračun sa Mandžićem.
Inače, ovo nije prvi incident Salke Zildžića na stranačkim organima. Sličnu raspravu, manjeg fizičkog intenziteta, Zildžić je imao i sa Dževadom Mahmutovićem, današnjim zamjenikom ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH.
Smajo Mandžić je rođeni Srebreničanin i blizak prijatelj Nasera Orića. Jedini je živi nosilac odlikovanja “Zlatni ljiljan” i ordena “Zlatni ljiljan sa zlatnim vijencem”. Tokom agresije na BiH, ubijena su mu tri brata i otac, a on je šest puta ranjavan. Poslije rata osnovao je zaštitarsku agenciju “BH sigurnost”.
Salko Zildžić je bivši kick bokser. Prije nego je postao zastupnik u Predstavničkom domu Federacije BiH, Zildfiž je bio je savjetnik i blizak saradnik federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
A pošto nije navedeno u dokumentu – prepisat ćemo s Googla. Kalibar pištolja Glock je 9 milimetara.
Direktor ove firme bio je Alem Hodović, sarajevski “biznismen” i “influenser” kojeg je Državna agencija za istrage i zaštitu BiH (SIPA) zajedno sa biznismenom Gordanom Memijom, ranije prijavljivala zbog pranja novca i organiziranog kriminala. Hodović je, uglavnom, registrirao fiktivne firme preko kojih je prao novac. Pojavljuje se kao odgovorno lice u nekoliko firmi a jedna od njih je i Papićeva firma ES Tech registirana u Avazovom tornju.
