Facebook Twitter Youtube
    Najnoviji

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Agresija i propaganda: Kada Sarajevo bude spremno zaustaviti srpsku propagandu, imat će priliku odbraniti BiH od specijalnog rata koji vodi Srbija

    Piše:
    Rasim Belko
    -

    Kada je počela ruska agresija na Ukrajinu Evropska unija, ali i zemlje izvan nje počele su ukidati tv, radio i internet kanale komunikacije preko kojih je režim Vladimira Putina provodio propaganda za ostvarenje svojih ciljeva.

    I najveći broj tih kanala komunikacije je ograničen ili ukinut. Zašto? Zato što je propaganda po definiciji Gartha S. Jowetta i Victorije O'Donnell: “Namjeran, sistematski pokušaj oblikovanja percepcije, manipulacije spoznajama i direktnog ponašanja kako bi se postigao odgovor koji potpomaže željenu namjeru propagandista. Drugim riječima, propaganda je sistemska metoda manipulacije i prilično je uspješna”.

    Putinova propaganda snažno je ograničena sinhroniziranim djelovanjem zapadnih zemalja koje su stale na stranu napadnute Ukrajine.

    U Bosni i Hercegovini, koja je od odluke o nezavisnosti pod kontinuiranom agresijom s više strana, o propagandnom djelovanju se malo vodi računa. A propaganda je zapravo ključno oružje politika koje su zamijenile oružja i oruđa i nastavile na uništavanju nezavisne, suverene i međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine.

    Propaganda uz obavještajni sektor je ključan dio specijalnog rata koji Srbija i danas vodi protiv naše države. Ta propaganda koristi apsolutno sve komunikacijske modele i ne biva niko ko bi i predložio njeno blokiranje.

    Od trash programa poput rijalitija, pjevačkih takmičenja do emisija koje imaju samo jednu svrhu – kontinuirano propagirati argumente srpske politike kako bi nas u Bosni i Hercegovini navikli da je to tako. Emisije poput Ćirilice možda su najbolji dokaz takvog oblika propagande, a lažno umjetničko smeće žutila i jet seta je samo nadopuna za uspavljivanje.

    Već smo navikli da su nazovi probosanski intelektualci zaspali između dva sloja svojih novčanika, ali je potpuno nejasno da se ostatak probosanskog bloka apsolutno ne zanima za propagandno djelovanje Srbije.

    Jer, SANU je dao jasne upute kako da politički lideri Srbije i entiteta Rs djeluju u pravcu negiranja Bosne i Hercegovine, njenog postojanja, zločina počinjenih u našoj državi… I srpska politika se apsolutno pridržava toga.

    No, to ne bi imalo efekta da Sarajevo nije dopustilo preuzimanje medijskog prostora od strane naših komšija i susjeda. S obzirom da javni radio – televizijski servisi moraju biti ustrojeni po retardiranoj konstitutivnosti pa dnevnik vode žrtva genocida i ljubiteljica onih koji su počinili genocid, jasno je da što se “državnih” televizija tiče tu i nismo imali neku šansu.

    Nije mi jasno kako smo dozvolili da nam u Sarajevu, ali i cijeloj državi ključnu medijsku riječ drže mediji sa sjedištem u Srbiji ili Hrvatskoj. Ono što su nam predstavljali kao zapadnjačko, zapravo je srpsko-hrvatsko i savršeno služi metodama specijalnog rata i propagande.

    S druge strane primjetan je trend medijskih disidenata koji bježe od režima u Rs i onda djeluju u Sarajevu donoseći nam ekskluzive protiv stranaka koje svojim djelovanjem ne djeluju na razbijanju države. Ako je već u Rs režim, zašto ti medijski disidenti i zapadnjački mediji ne sjednu u Banjaluku i ne ruše režim. Iz Sarajeva ga neće srušiti.

    Ali, prije će biti da oni zapravo žele opteretiti Sarajevo lažnim rušenjem režima, dok režim uz pomoć Beograda i Zagreba podriva Bosnu i Hercegovinu i sve je bliži da uspije. Svojevrsna mrena koju nam taj medijski splet disidenata i stranih medija navlači na oči, mogao bi nas koštati opstanka. I svi oni koji kažu da je to demokratija ili lažu ili su američki plaćenici.

    Demokratija nema veze s propagiranjem tri istine. Jer, istine ne mogu biti tri, osim tamo gdje se zapravo želi ubiti stvarna istina narativom druge dvije istine. Sve je to propaganda iz operacije specijalnog rata koju Srbija prvenstveno, uz nadovezivanje Hrvatske provodi protiv Bosne i Hercegovine.

    I potpuno je u pravu član Predsjedništva BiH Denis Bećirović kada definiše devet strategija kojom se susjedi i domaći izdajnici bore protiv BiH. A te strategije su ključne tačke specijalnog rata i sve prolaze kroz kanale za propagandu.

    Stoga, bez obzira što znamo šta nas i zašto napada, nećemo se znati ni moći odbraniti dok ne zaustavimo propagandu. Baš kao što su vrhunski zapadni stratezi kao prvi potez nakon ruske agresije na Ukrajinu onemogućili propagandu Kremlja! Sankcije i sve druge represivne mjere došle su kasnije.

    Mi u Bosni i Hercegovini moramo pronaći inostrane partnere, stvarne partnere, koji će nam pomoći da zaustavimo propagandu hegemonističkih težnji Beograda i Zagreba. I to neće moći bez ozbiljne društveno – političke borbe.

    Ali, ukoliko tu bitku dobijemo, nastavak hibridnog ili specijalnog rata dočekat ćemo sa puno većim šansama za konačnu odbranu i oslobađanje Bosne i Hercegovine!

    (NAP)

    Podrinjska oluja istine: Kako je ratna beba iz Žepe raskrinkala Vučićevu i Dodikovu tvornicu laži!

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Prijedor je mjesto Tomašice. Mjesto počinjenja zločina udruženog zločinačkog poduhvata najviših zvaničnika Republike Srpske. Mjesto logora. Mjesto u kojem je počinjen genocid, koji samo iz političkih razloga nije presuđen.

    Nije u Prijedoru bilo nikakve Oluje. U Prijedoru su bili Omarska i Keraterm. Nije iz Prijedora bilo izbjeglica. Iz Prijedora su izlazili prognani. S tim da su neki prognanici s leđa upucani, pa gurnuti u ponore Korićanskih stijena.

    To je bio Prijedor u prvoj polovici devedesetih. A danas je samo mjesto laži.

    “Dobar dan, ja sam general Mladić”, predstavljao se u julu 1995. godine komandant Vojske Republike Srpske prestravljenim ženama, djeci i starcima i koji su u autobusima parkiranim u Žepi čekali deportaciju ka Tuzli.

    Jedna beba ga nije mogla registrovati. No, ta beba će 28 godina kasnije raskrinkati sve laži i tadašnjeg i današnjeg političkog, vojnog i policijskog vrha Republike Srpske i Srbije.

    Kada je Ratko Mladić utvrđivao činjenično stanje u autobusima, Nermina Mujkić je bila u naručju majke Sabine. Od njih dvije će, skoro tri decenije kasnije, režim koji veliča Ratka Mladića, napraviti žrtve Oluje, vojno-redarstvene akcije u Hrvatskoj.

    To što se ne sjeća trenutka nastanka fotografije, ne znači da Nermina Mujkić ne zna ko je i šta je. I odakle je. Ne znači da ne zna da je njena majka Sabina protjerana iz Žepe. Ne znači da ne može prepoznati svoju majku.

    Nermina Mujkić, beba protjerana iz Žepe, samo je jednom rečenicom nadjačala prijedorsku Oluju. I Aleksandra Vučića, i Milorada Dodika. I kompletnu tvornicu laži s obje strane Drine.

    “Ovo sam ja, u naručju moje mame”.

    I više ništa nije trebala reći. Rekla je sve o sebi i o režimima u Beogradu i Banjoj Luci.

    Ona se zove Nermina Mujkić. Njena majka je Sabina Mukić. Iz Žepe je. Protjerana je u julu 1995. godine. Nije Srpkinja. Bošnjakinja je. Nije iz Hrvatske, iz bosanskog je Podrinja. Nije žrtva hrvatskih zločina. Žrtva je srpskih zločina. Kao i hiljade drugih Bošnjaka iz Prijedora u kojem je obilježena godišnjica hrvatske Oluje.

    Ugrožen jedan od najkompleksnijih objekata na Koridoru Vc: Napukao most Počitelj

    Piše:
    Redakcija
    -

    Napukao je most Počitelj. Na jednom od spojeva najdužeg mosta na Koridoru Vc pojavilo se nekoliko pukotina, saznaje Istraga.ba.

    Informaciju za naš portal potvrdio je i direktor Javnog preduzeća Autoceste FBiH Denis Lasić.

    “Još nisam dobio zvaničan izvještaj. Čekamo da struka uradi svoj posao. Nadam se da će to biti moguće sanirati”, kazao je Lasić za Istraga.ba.

    Kontaktirali smo i Ismeta Hajduka, doktora građevine koji je bio revident ovoj projekta.

    “Nemojte mene pitati ništa. Ne mogu Vam ništa reći”.

    No, fotografije koje je dobila Istraga.ba pokazuju da je na mjestu gdje su se pojavile pukotine postavljena skela koja dijelom pokriva razmjere štete na mostu.

    Prema informacijama Istrage, pukotine su se pojavile na donjoj ploči između stubova S3 i S4. Most je pukao prije petnaestak dana prilikom naprezanja kablova. Na mjestu pukotine je postavljena krletka.

    Podsjetimo, prije tačno 30 dana (6.jula 2023.), iz JP Autoceste je saopćeno da je završnim spajanjem rasponske konstrukcije u poljima 6 i 7 spojen je most Počitelj. Visinom od preko 100 metara i dužinom od skoro jedan kilometar, most Počitelj je jedan od najviših mostova u regionu što ga čini i jednim od najkompleksnijih objekata na cijelom Koridoru 5c.

    Prema zvaničnom saopćenju JP Autoceste, most Počitelj je projektovan kao kontinuirani prednapeti gredni most s glavnim rasponom od 147 m, promjenjivog sandučastog poprečnog presjeka i jedinstvenom konstrukcijom za oba kolovoza, te stubovima monolitno povezanim s rasponskom konstrukcijom koja se izvodi slobodno konzolnom gradnjom.

    Ukupna količina materijala ugrađena u most je 38.000 m3 betona, 9.000 tona armature i 1.500 tona kablova za prednaprezanje, dok će u narednom periodu biti ugrađeno i 20.000 m2 asfalta i hidroizolacije.

    Izvođač radova na mostu koji se nalazi nedaleko od naselja Počitelj po kojem je i dobio ime je konzorcij koji čine: Azvirt Limited Liability Company (Azerbejdžan), Sinohydro Corporation Limited (Kina) i Powerchina Roadbridge Group Co. Ltd. (Kina).

    Izgradnja mosta Počitelj, mosta kojim se premoštava magistralna cesta M-17, rijeka Neretva i željezničku pruga Sarajevo – Ploče, finansira se iz sredstava osiguranih u okviru Ugovora o zajmu sklopljenog sa Europskom investicijskom bankom (EIB) i bespovratnim sredstvima Europske unije koja su osigurana u okviru Agende za povezivanje preko Investicijskog okvira za Zapadni Balkan (WBIF), a ukupna vrijednost radova za izgradnju mosta Počitelj je 28.114.889,53 eura bez PDV-a.

    Prije pojavljivanja pukotina, bilo je planirano da most bude završen ove jeseni.

    Ugovor o izgradnji mosta Počitelj sa Kinezima i Azerbejdžancima je 2019. godine potpisao bivši direktor Autocesta Adnan Terzić.

    “Na ovoj dionici imamo most Počitelj koji je najreprezentativniji u smislu izgleda, veličine i same konstrukcije na cijelom koridoru, isključujući tunel Prenj, i nadam se da ćemo s izvođačima uspostaviti dinamiku koja će podrazumijevati hitan ulazak u posao, i u rokovima, i po kvaliteti završetak radova”, kazao je tada Adnan Terzić.

    Sve o sukobima u NiP-u: Konaković se okreće Zvizdiću i Čamparama kako bi oslabio ulogu Kemala Ademovića!

    Piše:
    Redakcija
    -

    U četvrtak oko podne, ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković ušao je u zgradu FUP-a. Istovremeno, u istu je zgradu ušao i državni tužilac Dubravko Čampara. Službeno, Konaković je bio u OSA-i, a Čampara u FUP-u. No, Konaković posljednjih sedmica svoje postupke intenzivno koordinira sa porodicom Čampara. Razlog – nezadovoljstvo politikom koju provodi prvi zamjenik predsjednika Naroda i Pravde Kemal Ademović.

    Već smo pisali da u NiP-u već dugo tinja sukob između grupacije okupljene oko prvog zamjenika Kemala Ademovića i članova NiP-a okupljenih oko drugog zamjenika predsjednika Stranke Denisa Zvizdića. Predsjednik NIP-a uspijevao je sve do sada držati po kontrolom ovaj sukob, ali nakon što je Općinska organizacija NiP-a Centar pokrenula pitanje smjene načelnika Općine Centar Srđana Mandića (Naša stranka), Konaković se okrenuo Zvizdiću i Čamparama. Na Konakovićevoj strani, odnosno n strani Čampara i Zvizdića u ovom je trenutku načelnik Općine Ilidža Nermin Muzur, dok predsjednik Kantonalnog odbora NiP-a Elvedin Okerić pripada stranačkoj strukturi Kemala Ademovića.

    Kemal Ademović i Elvedin Okerić

    Sve je krenulo zbog sigurnosnog sektora. Zvizdićeva struktura kojoj pripadaju njegovi rođaci Čampara (Aljoša i Dubravko) uspjela je dobiti samo pozicije u FUP-u. Sva druga mjesta u sigurnosnom sektoru su izgubili.

    Sukob oko OSA-e: Ademović pobijedio Čampare

    Sve je počelo sa izborom direktora OSA-e. Aljoša Čampara i njegova stranačka struktura namjeravala je na poziciju prvog čovjeka Obavještajno-sigurnosne agencije postaviti Mirsada Crnovršanina, dugogodišnjeg stručnog saradnika državnog tužioca Dubravka Čampare koji je u međuvremenu osnovao advokatsku kancelariju u kojoj zajedno radi sa Dubravkovom suprugom Maidom Čampara. No, Ademović je uspio pobijediti Zvizdića i Čamparu pa je za direktora OSA-e imenovan Almir Džuvo.

    “Džuvo nije prijedlog nijedne strane za direktora OSA-e i nije opcija”, rekao je predsjednik NiP-a Elmedin Konaković 13. januara ove godine.

    Dva mjeseca kasnije, Džuvo je imenovan za direktora.

    Bitka za DKPT – Ademović pobijedio Čampare

    Slična situacija je bila i sa imenovanjem direktora Direkcije za koordinaciju policijskih tijela. Zvizdići i Čampare su na poziciju direktora namjeravali instalirati Mustafu Selmanovića, kućnog prijatelja porodice Čampara. Ademović je ovu poziciju ranije obećao tadašnjem šefu Specijalne jedinice SIPA-e Enesu Kariću. Čampare su preko HDZ-a pokušale opstruirati Karićevo imenovanje, ali je, na kraju, za direktora Direkcije za koordinaciju policijskih tijela imenovan – Enes Karić. Selmanović je ostao šef Specijalne jedinice Federalne uprave policije gdje su Čampare uspjele za v.d. direktora instalirati Vahidina Munjića.

    Bitka za MUP KS: Ademović pobijedio Čampare

    Treća unutarstranačka bitka između Čampara i Kemala Ademovića vođena je za poziciju komesara MUP-a Kantona Sarajevo.

    Koristeći svoj utjecaj u Tužilaštvu BiH. Dubravko Čampara je uspio isposlovati da Sky materijali budu u nadležnosti MUP-a Kantona Sarajevo, odnosno u nadležnosti Uprave policije KS kojom je rukovodio Nusret Selimović. Zbog svojih veza sa Čamparama i njihovim kontaktima u Ambasadi SAD-a u Sarajevu, Selimović je čak proglašen i herojem mjeseca Ambasade SAD-a. Međutim, stranačke strukture okupljene oko Kemala Ademovića su pokrenule proces smjene komesara Selimovića. Nezavisni odbor Skupštine KS kojom rukovodi Ademovićev kadar Elvedin Okerić je početkom marta negativnom ocjenom ocijenio rad komesara Selimovića i vrlo brzo je pokrenut proces njegove smjene.

    Nusret Selimović, Nermin Muzur i Aljoša Čampara

    “Uprava policije KS koju predvodi Nusret Selimović u protekle tri godine nije odgovorila na ključne zadatke”, izjavio je 30. januara ove godine predsjednik Skupštine KS Elvedin Okerić, inače kadar Kemala Ademovića.

    Svjestan da je izgubio podršku dijela NiP-a Selimović je zatražio razrješenje, što je, na kraju, Vlada Kantona Sarajevo i učinila. Za komesara imenovan je Fatmir Hajdarević, koji je ranije bio šef kabineta bivšeg komesara Vahida Ćosića. Ćosić je, podsjećamo, bio kadar blizak porodici Čampara, ali su dobri odnosi narušeni zbog slučaja Dženan Memić. Na kraju je upravo Dubravko Čampara otvorio istragu protiv bivšeg komesara Čosića.

    Sastanak u Konjicu: Zvizdić nije pozvan

    Posljednjeg dana juna ove godine u Konjicu su lideri Trojke održali sastanak sa predsjednicima SNSD-a i HDZ-a, Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem. Delegaciju NiP-a predvodio je predsjednik stranke Elmedin Konaković, dok članovi stranačke delegacije bili Kemal Ademović i Mia Karamehić-Abazović.

    Delegacija NiP-a u Konjicu: Nema mjesta za Zvizdića

    Iako je član Kolegija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, na sastanak na kojem se govorilo o državnim pitanjima nije pozvan Denis Zvizdić, što je dodatno ojačalo nezadovoljstvo Zvizdićeve strukture. Konaković je, naime, na taj sastanak došao s mora, a Zvizdić je, prema informacijama Istrage, svojim najbližim saradnicima kazao da se za te sastanke “mora pripremati, a ne dolaziti s plaže”.

    Smjena Srđana Mandića

    I, na kraju, sukobi u NiP-u su eskalirali inicijativom za smjenu načelnika Općine Centar Srđana Mandića, kadra Naše stanke koja je koalicijski partner NiP-a. Smjenu je inicirao Jasmin Ademović, sin prvog zamjenika predsjednika NiP-a Kemala Ademovića. Elmedin Konaković je otvoreno kazao da je protiv izglasavanja opoziva, ali Općinska organizacija NiP-a Centar neće odustati. Konaković je, prema informacijama Istrage, kazao da bi sutaciju trebao “smiriti” predsjednik KO NiP-a Elvedin Okerić. No, Okerić pripada Ademovićevoj strukturi. Čampare i Zvizdić su, kako saznajemo, pokušali uvjeriti Konakovića da raspusti Općinski odbor u Centru i uvede Povjereništvo. Konaković je, međutim odustao od te ideje, jer bi, u tom slučaju, Ademović mogao smijeniti Vladu Kantona Sarajevo, s obzirom da kontroliše pola Kluba NiP-a u Skupštini KS. Sada predsjednik NiP-a pokušava u Kantonalnom odboru NiP-a ojačati svoju strukturu, pa tako predlaže da se u KO ojača uloga načelnika Općine Ilidža Nermina Muzura koji je već mjesecima u otvorenom sukobu sa prvim zamjenikom predsjednika NiP-a Kemalom Ademovićem.

    Kako bi se oslabila uloga Kemala Ademovića u NiP-u, dio struktura te stranke, kako saznajemo, pokušava ponovo u Tužilaštvu Bih aktivirati slučaj ubistva Nedžada Ugljena, drugog čovjeka nekadašnje obavještajne službe AID.

    Janusz Bugajski’s Washington View: From Trans-Atlantic to Trans-Pacific

    Piše:
    Janusz Bugajski
    -

    Trans-Pacificism is the wave of the future as the Atlantic democracies intensify their ties with the Pacific democracies to counter China’s expansionism and manage Russia’s rupture. Trans-Pacificism much like trans-Atlanticism is a concept that underscores common values and mutual interests in the defense of national independence, state sovereignty, and territorial integrity. It is simultaneously an anti-imperialist and anti-colonialist forum for all the Pacific nations, including those states that emerge from a sinking Russia.

    Japan is one of the linchpins of trans-Pacificism whose influence will grow as that of Russia declines. Russia is a failed imperial entity that has been unable to develop into a national state or a multi-national civic democracy. As the regime is incapable of transforming this obsolete colonial structure into a genuine multi-regional federation, the only lasting solution is Russia’s dissolution. This rupture will be generated by an accumulation of domestic failures and social grievances. When the state can no longer provide security and economic stability then citizens will reach for new solutions. And all of Russia’s neighbors must be involved in managing this historic process by working together to maintain international peace and security.

    The OSCE’s Parliamentary Assembly Vancouver Declaration of 4 July 2023 underscored that Moscow is engaged in “the forceful, ongoing and deliberate subordination of indigenous and ethnic minority nations within the Russian Federation, which are denied equal rights and self-determination and subject to abuse and exploitation in violation of the Helsinki Principles and the Charter of the United Nations.”

    35 republics and regions inside Russia share a land or sea frontier with 14 countries. In addition, several of Russia’s federal subjects that do not currently have common borders with foreign states have long-standing ethnic, religious, cultural, and linguistic connections either with Russia’s immediate neighbors or with nearby countries. Such linkages will encourage a number of states to play a prominent role in the nearby regions of an unstable Russia, whether to influence political developments, prevent violence, or forestall economic collapse. Some capitals may also recognize kindred peoples within the fraying Russian Federation as independent entities, contribute to state-building, and even push for unification and absorption if that is the will of the local population.

    Pro-Western and pro-Eastern states freed from the Russian Federation can enhance stability in several regions of Europe and Eurasia. The most effective way to prevent any imperial resurgence by Moscow is to recognize the independence of all republics and regions that seek statehood. Emerging states can become new allies for Western and Eastern democracies, whether across the Atlantic, Pacific, or Arctic Oceans. Western and Eastern leaders should not fear the collapse of a failed empire but embrace it as an opportunity to combat imperialism, intensify multi-national cooperation, open new markets, and help emerging democracies to develop.

    Japan is a pivotal state in the broad Pacific region that can play a constructive strategic role as Russian ruptures. At the beginning of August, Tokyo is hosting the 7th Free Nations of Post Russia Forum with the participation of experts and representatives from numerous subjugated nations and regions. To ensure that Russia’s demise does not destabilize the Far East, the US and other Western democracies must work closely with Japan, Canada, South Korea, Taiwan, Mongolia, Philippines, Australia, New Zealand, and other East Asian and Pacific states, as well as the EU and the UK, to open up avenues for diplomatic, political, and economic cooperation with embryonic post-Russia states. Regions and republics in Russia’s Far East will seek political connections, state recognition, and economic investment from abroad and similarly to the East European and Central Asian states they will resist incorporation into an expanding Chinese economic empire.

    China will prove a challenge for all Pacific states, but its ambitions can be blocked by a coalition of the anti-imperial Pacific nations. Beijing will seek to benefit from Russia’s rupture by expanding its presence among emerging entities in Siberia and the Far East, or even by seeking to reclaim territories that were seized by the Russian empire during the 19th century. China’s expansionist aspirations will be rejected by the new states who will not want to replace subordination to Moscow with subjugation  by Beijing.

    Trans-Pacificism much like trans-Atlanticism can embrace all emerging state entities, including Primorsky, Khabarovsk, Amur, Sakha, Siberia, Buryatia, Irkutsk, Tuva, Sakhalin, Kamchatka, Chukotka, and other republics and regions seeking close and independent diplomatic, political, economic and institutional ties with the states of the Pacific rim. And in this unfolding historical process, Japan’s Northern Territories or the Kurile islands seized by Stalin’s regime at the end of World War Two, will return to Japan.

    Japan's Prime Minister Fumio Kishida attended the recent NATO summit in Vilnius and announced that Japan and NATO agreed on a new partnership program that will involve deeper cooperation as NATO increases its engagement with the broader Indo-Pacific region. This will be an important deterrent against an expansionist China that is heavily building up its military and an aggressive North Korea with its threatening nuclear and missile program. Although Japan has no plans to become a NATO member, the Alliance is preparing to open an office in Tokyo, the first in Asia, in order to facilitate consultations throughout the region. NATO chief Jens Stoltenberg has asserted that “no other partner is closer to NATO than Japan,” and that “Asia matters to Europe just as much as Europe matters to Asia.”

    China has expressed its opposition to any strengthening of NATO’s role in the Asia-Pacific. But Beijing’s opposition, similarly to Moscow’s, is actually a strong endorsement of NATO as an effective security organization. All the independent states of the Pacific rim, especially strong democracies like Japan and South Korea, need a similar trans-Pacific structure that can fully defend their security and independence.

    (Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book is Failed State: A Guide to Russia’s Rupture. His forthcoming book is titled Pivotal Poland: Europe’s Rising Strategic Player.)

    Zenički rudari u sarajevskom mercedesu: Da bi Nedima Uzunovića zadržao u Bosnalijeku, Nermin Nikšić dao Nadzorni odbor Elektriprivrede BiH Nijazu Skenderagiću, Mirsad Kukić će kontrolisati prodaju struje!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Jedan uposlenik Rudnika mrkog uglja Zenica u prosjeku dnevno iskopa 500 kilograma uglja. Poređenja radi, jedan uposlenik Rudnika uglja Gornji Vakuf dnevno iskopa 3,5 tona uglja. Zvanično, rudari zeničkog rudnika su najneučinkovitiji u cijelom koncernu. Zvanično, RMU Zenica je u svom plan u naveo da će iskopati 330 hiljada tona. Prema ugovorima, taj Rudnik je trebao za prvih sedam mjeseci ove godine isporučiti Elektroprivredi BiH 249 hiljada tona. Isporučili su samo 98 hiljada tona. I u ovom je segmentu zenički rudnik najgori u Federaciji BiH.

    Recimo, samo u mjesecu junu Rudnik Zenica je iskopao 9168 tona uglja, što je tek četvrtina planirane proizvodnje. Ili, još konkretnije, jedan rudar u Zenici je tokom smjene iskopao – 330 kilograma uglja. U mjesecu junu ovaj je Rudnik oprihodovao ukupno 396 hiljada maraka, a da bi se isplatile samo neto plaće (bez doprinosa), Rudniku Zenica je potrebno 1,5 miliona maraka. Osim toga, račun Rudnika je blokiran, jer su bivši uposlenici (rudari) zatražili blokadu po osnovu naplate troškova parničnih postupaka (ukupno 1,3 miliona maraka).

    To su, dakle, činjenice glede poslovanja RMU Zenica. No, stanje u ovom Rudniku je iskorišteno kako bi Vlada Federacije BiH dala prethodnu saglasnost za smjenu aktualne uprave Elektroprivrede BiH. Prvo je Vlada FBiH zatražila od Elektroprivrede BiH da sa svog računa, s obzirom na to da je račun rudnika blokiran, isplati plaće rudarima u Zenici. Uprava EP BiH je to odbila, ističući da bi to bilo nezakonito. Onda je na scenu stupio Sindikat Rudara sa Sinanom Husićem na čelu i službeno je od Vlade FBiH zatražio smjenu uprave EP BiH. Vlada Nermina Nikšića je u srijedu donijela odluku i dala Nadzornom odboru Elektroprivrede BiH prethodnu saglasnost za razrješenje Uprave i imenovanje novog generalnog i novih izvršnih direktora. Mirsad Kukić i njegova PDA su dobili dvije pozicije u upravi. Detaljima ćemo se vratiti kasnije. Sada ćemo, ukratko, o proceduri.

    Da bi se smijenila uprava bilo kojeg dioničkog društva ili javnog preduzeća, potrebno je da odluko o smjeni donese nadzorni odbor u kojem sjede predstavnici dioničara. Članove nadzornog odbora imenuje skupština dioničara. U slučaju Elektroprivrede BiH, Federacija BiH je vlasnik 90 posto dionica, dok 10-ak posto pripada malim dioničarima. U Nadzornom odboru EP BiH još uvijek sjede:

    dr. sci. Izet Žigić predsjednik Nadzornog odbora (FBiH)
    dr.sci. Safet Isić član Nadzornog odbora (FBiH)
    dr.sci. Milenko Obad član Nadzornog odbora (FBiH)
    Selvedin Subašić član Nadzornog odbora (FBiH)
    dr.sci Admir Softić član Nadzornog odbora (FBiH)
    Muhidin Zametica član Nadzornog odbora (FBiH)
    Ivan Gržić član Nadzornog odbora (mali dioničari)

     

    Većini članova ovog Nadzornog odbora mandat ističe krajem avgusta ove godine. Da bi bili imenovano novi članovi Nadzornog odbora Elektroprivrede BiH nužno je da bude održana sjednica Skupštine dioničara JP EP BiH. Skupština još uvijek nije formalno zakazana, a prema informacijama Istrage, to bi trebalo biti učinjeno do kraja ove sedmice. Na sjednici koja će biti zakazana, Vlada FBiH će ovlastiti predstavnika svog kapitala (90 posto dionica) koji će glasati za šest novih šest članova Nadzornog odbora Elektroprivrede BiH. Vlada FBiH je već dala prethodnu saglasnost za imenovanje novih v.d. članova Nadzornog odbora. Naime, na sjednici održanoj 18. jula Vlada FBiH jedala prethodnu saglasnost za imenovanje  Adisa Kepeša, Damira Okanovića, Vedrana Kasera, Milenka Obada, Idhama Kruške i Edina Hamzića za vršioce dužnosti članova Nadzornog odbora ovog privrednog društva, u ime državnog kapitala, do okončanja konkursne procedure.

    Mercedesov (Bosna)lijek je za Elektroprivredu

    A sada ćemo se vratiti na kadrovska rješenja. Vlada Nermina Nikšića je, dakle, dala prethodnu saglasnost za imenovanje Adisa Kepeša za v.d. predsjednika Nadzornog odbora Elektroprovrede BiH. Kepeš je prvi rođak Nijaza Skenderagića i proteklih je godina bio direktor Mercedes-Benz Star Line Sarajevo. Vlasnik Star Linea je Nijaz Skenderagić.

    Kako je prodavač automobila dospio u Elektroprivredu BiH? Odgovor na ovo pitanje treba potražiti u Bosnalijeku. Naime, Nijaz Skenderagić je vlasnik 2,4 posto dionica Bosnalijeka i on je ključna osoba u toj kompaniji, jer njegove dionice su presudne u borbi dvije grupe dioničara (Nedim Uzunović – prva, AS Grupa – druga) koje se bore za prevlast.

    Iza Nedima Uzunovića, već smo objavljivali, stoji federalni premijer Nermin Nikšić. Nijaz Skenderagić se u borbi dvije grupacije u Bosnalijeku pridružio Uzunoviću. Bosnalijek je, potom, pokrenuo proces nabavki od Star Linea gdje je direktor Adis Kepeš.

    Adis Kepeš

    I Vlada je FBiH, sa Nerminom Nikšićem na čelu, odlučila za predsjednika Nadzornog odbora Elektroprivrede BiH postaviti Skenderagićevog rođaka – Adisa Kepeša.

    Sini munjo iznad Banovića, poselami Mirsada Kukića

    Upravu Elektroprivrede BiH čini sedam članova – generalni direktor i šest izvršnih direktora. Prema raspodjeli Trojke, četiri pozicije (pozicija generalnog i tri izvršna direktora) pripale su SDP-u, dvije pozicije bi trebale pripasti NiP-u i jedna Našoj stranci. Međutim, SDP BiH i NiP su odlučili dvije pozicije dati Mirsadu Kukiću, odnosno stranci PDA iz Banovića koja u Predstavničkom domu FBiH ima samo jednu zastupnicu – Elzinu Pirić.

    Vlada FBiH je, tako, u srijedu dala prethodnu saglasnost za imenovanje vršilaca dužnosti Uprave – Sanel Buljubašić (generalni direktor), Fahrudin Tanović (direktor za proizvodnju), Amra Ohranović (direktor za pravne poslove i ljudske resurse), Harun Gadžo (direktor za kapitalne investicije), Edisej Sjerotanović (direktor za distribuciju), Nevad Ikanović (direktor za snabdijevanje i trgovinu), te Sanela Jurišić (izvršni direktor za ekonomske poslove).

    Mirsad Kukić je, tako, dobio poziciju direktora za snabdijevanje i trgovinu (Nevad Ikanović) preko koje se vrši kompletna prodaja električne energije na međunarodnom tržištu. Ranije su mediji izvještavali o poslovnim vezama Mirsada Kukića i srpskog biznismena na tržištu električnom energijom – Vuka Hamovića.

    Izvršna direktorica za ekonomske poslove Sanela Jurišić je predsjednica Asocijacije žena PDA Tuzla. No, to i nije toliko sporno. Sanela Juršić je sestrična Omera Delalića, vlasnika tuzlanske kompanije Deling koja, također, posluje u okviru elektroenergetskog sektora u Federaciji BiH.

    Izvršna direktorica za pravne poslove i ljudske resurse je Amra Ohranović. U pitanju je supruga Muhameda Ohranovića, pripadnika FUP-a i koordinatora pratnje federalnog premijera Nermina Nikšića.

    Edisej Sjerotanović, izvršni direktor za distribuciju je bivši kadar SBB-a koji je prešao u NiP. Sjerotanović je bio ključni svjedok-pokajnik u okviru akcije “Bosna” nakon koje su procesuirani bivši visoki funkcioneri SDA – Mirsad Kukić, Amir Zukić i Asim Sarajlić.

    Vlada FBiH je dala saglasnost da za generalnog direktora Elektroprivrede BiH bude imenovan Sanel Buljubašić, uposlenik “Vodovoda i kanalizacije” u Srebreniku. Buljubašić je mašinski inženjer. Kratko je obavljao dužnost načelnika Općine Srebrenik, ali je, ne želeći se nositi sa pritiscima, podnio ostavku.

    Referendum u Centru: Srđan Mandić – uteg oko vrata Trojke

    Piše:
    Amra Vrabac
    -

    Opoziv načelnika općine Centar Srđana Mandića nije problem devet vijećnika Naroda i pravde kako se to pokušava prikazati, već sve tri stranke koje čine trojku i NIP-a i SDP-a i Naše stranke čiji je kadar Mandić.

    Da nije bilo jedinstvene podrške ovih stranaka Mandić zasigurno ne bi odnio pobjedu na izborima 2020. godine. No, to nikako ne znači da Mandićev nerad i neispunjena obećanja trebaju se fakturisati samo Našoj stranci, ili SDP-u ili NIP-u, već trojci koja je obećala promjene.

    U narednim danima trebala bi biti održana sjednica Općinskog vijeća Centar na kojoj će biti razmatran zahtjev Mandića o preispitivanju opoziva. Devet vijećnika NIP-a nema namjeru povući se i promijeniti stav. Njih će pratiti i neki od nezavisnih vijećnika jer je ukupno 16 vijećnika potpisalo inicijativu za opoziv.

    Iako je najveća pažnja usmjerena na Narod i pravdu čije vijećnike Mandić optužuje za pokretanje opoziva, jedina istina je da je Srđan Mandić postao uteg oko vrata cijele trojke.

    Bez obzira na deklarativnu podršku koju je istog časa nakon što je izglasan opoziv dobio od Naše stranke i predsjednika Edina Forte i predsjednika SDP-a Nermina Nikšić, suština je da među građanima ove općine i brojnim glasačima trojke vlada veliko nezadovoljstvo.

    Ovaj opoziv bio je posljednji (očajnički) potez kojim se željelo ukazati na Mandićev bahat odnos i prema vijećnicima, i prema poslu koji ne obavlja ali i prema građanima.

    Iako je Mandić vješto pokušao na svoju stranu privući predsjednika NIP-a Elmedina Konakovića koji nije znao šta spremaju vijećnici, suludo je očekivati da Konaković brani Mandića, a da se u potpunosti okreće protiv stava Općinske organizacije NIP Centar.

    Ono što je Konakoviću preostalo je da ‘konačnu odluku’ organa NIP-a prebaci na Kantonalni odbor NIP Sarajevo. Sjednica Kantonalnog odbora još nije zakazana, a njeno održavanje zavisit će od ponašanja lidera trojke i njihovog zajedničkog stava o slučaju Srđan Mandić.

    Nije ovo prvi put da se iskazuje nezadovoljstvo Mandićevim radom, ali je obaveza lidera trojke da realno sagledaju situaciju. Pošteno je da trojka prizna grešku, jer ako zatvori oči i nastavi s lošom praksom onda to pokazuje da oni nisu donijeli nikakav novi koncept koji su obećavali. To isto važi i za nivo Kantona Sarajevo gdje su evidentni problemi u određenim preduzećima koje vode kadrovi trojke.

    Procesi koji su započeti oko rekonstrukcije Vlade KS nakon ovog potresa u općini Centar nisu zaustavljeni i zapravo drže trojku u stalnom fokusu. Suštinski gledano, ukoliko trojka napravi još poneki loš potez, a što se već dijelom otkriva u dogovorima sa Damirom Marjanovićem, Redžom Lemezanom i Admelom Hodžić i spremnosti da im se naprave veliki ustupci u raspodjeli vlasti to će samo ići na njihovu štetu.

    (NAP)

    Lobiranja Johanna Sattlera: U Briselu tražio da EUFOR ne šalje dodatne snage u BiH, a Denisa Bećirovića molio da podrži Istočnu interkonekciju i HE Buk Bijela

    Piše:
    Redakcija
    -

    Šef Delegacije EU u Bosni i Hercegovini Johann Sattler protekla je dva mjeseca lobirao u koristi Republike Srpske, saznaje Istraga.ba. Konkretno, Sattler tokom juna u Briselu lobirao da EUFOR ne šalje dodatne snage u BiH, dok je tokom jula u Predsjedništvu BiH tražio od člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića da podrži projekte Republike Srpske – Novu istočnu plinsku interkonekciju i gradnju hidroelektrane Buk Bijela na Drini.

    Nakon što je ovog ljeta predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik prvo neformalno, a potom i kroz institucije tog entiteta pokrenuo proces suspenzije Ustavnog suda BiH i nekoliko puta najavio secesiju, brojni zvaničnici u BiH su pozivali na ojačavanje snaga EUFOR-a. Nekoliko poziva za jačanje EUFOR-ovih snaga uputio je i član Predsjedništva BiH Denis Bećirović.

    “Imajući u vidu najnovije opasne antiustavne odluke organa entiteta Republika Srpska, s ciljem pravovremenog djelovanja i preveniranja mogućih negativnih posljedica, te očuvanja stabilnosti i sigurnosti u Bosni i Hercegovini i regiji Zapadnog Balkana, od izuzetne je važnosti hitno raspoređivanje dodatnih i znatno snažnijih snaga EUFOR-a u Bosni i Hercegovini, u što kraćem vremenskom roku. Smatram da bi nove trupe EUFOR-a trebalo primarno rasporediti u Brčko Distriktu BiH, kao i na drugim strateškim područjima”, izjavio je Bećirović za austrijski Der Standard.

    Međutim, nekoliko sedmica ranije, šef delegacije EU u BiH Johann Sattler je uvjeravao komandu EUFOR-a da nema potrebe za angažmanom dodatnih snaga BiH. Sattler je, prema informacijama Istrage, posebno bio protiv dodatnog pojačavanja turskog kontingenta u EUFOR-u.

    Istovremeno, Sattler i drugi zvaničnici EU su lobirali da Mađarska preuzme komandu nad snagama EUFOR-a. Informaciju o “smjeni” na čelu EUFOR-a prvi je objavio bečki Der Standard. Austrija, piše taj list, prvi put nakon 15 godina komandno vodstvo nad misijom EUFOR-a u Bosni i Hercegovini prepušta naredne godine i to Mađarskoj. Prema njihovim saznanjima, novi general-major će biti Laszlo Sticz. On će naslijediti austrijskog general-majora Helmuta Habermayera.

    Mađarska je, podsjećamo, vrlo prijateljski raspoložena prema zvaničnicima Republike Srpske, a sam premijer Viktor Orban se protivio stavu da EU treba uvesti sankcije Miloradu Dodiku i drugim zvaničnicima RS.

    Osim u slučaju EUFOR-a Johann Sattler je, prema informacijama Istrage, lobirao i za projekte Republike Srpske. Tako je šef Delegacije EU u bih prilikom nedavnog sastanaka u Predsjedništvu BiH molio člana Predsjedništva Denisa Bećirovića da podrži projekat Nova istočna interkonekcija kojom bi Republika Srpska dodatno učvrstila svoje veze sa Rusijom. Bećirović je, prema informacijama Istrage, odbio Sattlerov prijedlog i ostao pri ranijem stavu da neće podržati energetske projekte iz RS sve dok se ne usvoji zakon o gasu na državnom nivou.

    Podsjećamo, tokom 21. juna tadašnja predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović predložila je da Predsjedništvo BiH donese odluku o pokretanju postupka za vođenje pregovora sa Srbijom u vezi sa izgradnjom Nove istočne interkonekcije. No, kada su članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović rekli da neće glasati za donošenje te odluke bez prethodnog usvajanja zakona o gasu na nivou BiH i donošenja odluka koje se odnose na Južnu interkonekciju, Cvijanovićeva je Novu istočnu plinsku interkonekciju skinula s dnevnog reda.

    Podsjećamo, Vijeće ministara BiH je na sjednici održanoj 11. maja ove godine utvrdilo Prijedlog prednacrta međudržavnog ugovora između BiH i Srbije o izgradnji plinovoda Nova istočna interkonekcija BiH i Srbije.

    Nova istočna interkonekcija je zajednički projekat Srbije i Republike Srpske koji je pokrenut bez saglasnosti institucija Bosne i Hercegovine. Sporazum o izgradnji ovog plinovoda u martu su prošle godine potpisali zvaničnici Republike Srpske i Republike Srbije. Magistralni gasovod iz Srbije ka Republici Srpskoj, saopćeno je tada, trasom Inđija – Mačvanski Prnjavor – Bijeljina – Doboj – Banjaluka – Prijedor – Novi Grad trebalo bi da bude završen u narednih pet godina. Bila bi to druga gasna interkonekcija između Srbije i Republike srpske, odnosno, BiH. S obzirom na to da se radi o međudržavnom projektu, potrebna je saglasnost institucija BiH.

    Isto tako, vlasti RS se zalažu i za realizaciju projekta gradnje hidroelektrane Buk Bijela na Drini. Taj energetski objekat Republika Srpska je planirala graditi sa Republikom Srbijom. No, kako se radi o međudržavnom ugovoru, potrebna je saglasnost institucija BiH, a ključnu ulogu ima Predsjedništvo BIH. Stoga je Sattler pokušavao izlobirati u Predsjedništvu BiH donošenje odluke u korist Republike Srpske, vjerujući kako će na taj način “deeskalirati” situaciju u BiH.

    Zbog zakona o Ustavnom sudu BiH: SAD uvele sankcije Željki Cvijanović, Nenadu Stevandiću, premijeru RS Radovanu Viškoviću i ministru pravde Milošu Bukejloviću

    Piše:
    Redakcija
    -

    Ministarstvo finansija SAD uvodi sankcije protiv četiri zvaničnika u Bosni i Hercegovini zbog podrivanja Daytonskog mirovnog sporazuma. Sankcije su uvedene članici Predsjedništva BiH Željki Cvijanović, premijeru RS Radovanu Viškoviću, ministru pravde RS Milošu Bukejloviću i predsjedniku Narodne skupštine RS Nenadu Stevandiću. Sankcije su uvedene zbog Zakona o Ustavnom sudu BiH koji je usvojima Narodna skupština RS.

    “U skladu sa Izvršnom uredbom 14033, danas je Ured za kontrolu imovine stranaca (OFAC) Ministarstva finansija SAD na listu sankcionaih lica uvrstio jednog zvaničnika sa državnog nivoa u Bosni i Hercegovini i tri zvaničnika u vlasti Republike Srpske, jednom od dva entiteta u sastavu BiH. Ovi lideri direktno su odgovorni za podsticanje donošenja zakona u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS) kojim se odluke Ustavnog suda BiH proglašavaju neprimjenjivim u RS, čime se obstruiše i ugrožava provedba Daytonskog mirovnog sporazuma.

    Podsekretar Ministarstva finansija za terorizam i finansijske obavještajne poslove, Brian E. Nelson izjavio je: “Ovakav postupak ugrožava stabilnost, suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i teško postignuti mir podržan Daytonskim mirovnim sporazumom. Ovakvo ponašanje predstavlja dalju prijetnju budućem putu ove zemlje i njenoj uspješnoj integraciji u evroatlantske institucije. Nastavićemo pružati podršku građanima Bosne i Hercegovine i njihovim naporima na očuvanju vladavine prava i održavanju mira i prosperiteta.”

    Predsjednik RS, Milorad Dodik, bio je predlagač Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH pred NSRS, te glavni zagovornik njegovog usvajanja. SAD su protiv Dodika uvele sankcije 5. januara 2022.godine u skladu sa Izvršnom uredbom 14033 zbog odgovornosti za ili umiješanosti, te zbog direktne ili indirektne uključenosti u kršenje ili postupak koji predstavlja opstrukciju ili prijetnju provedbi Daytonskog mirovnog sporazuma, kao i u koruptivne radnje. Prethodno su SAD, u skladu sa Izvršnom uredbom 13304, uvele sankcije protiv Dodika 17. jula 2017. godine zbog opstruisanja Daytonskog mirovnog sporazuma. Nakon što je NSRS usvojila ovaj zakon u junu 2023. godine, visoki predstavnik u BiH primijenio je svoja ovlaštenja 1. jula kako bi poništio ovaj propis, javno osuđujući zakon kao čin podrivanja regionalnog ustavnog poretka, vladavine prava i raspodjele vlasti. Uprkos postupanju visokog predstavnika, s ciljem poništavanja ovog zakona, Dodik je potpisao Ukaz o stupanju zakona na snagu 7. jula 2023. godine.

    Današnja objava o sankcionisanju nastavak je prethodno uvedenih sankcija i zabrane izdavanja viza za ulazak u SAD s ciljem podsticanja na pozivanje na odgovornost lica koja podrivaju demokratske procese ili institucije. Ovi postupci dio su širih napora koje Vlada SAD ulaže u promociju mira, stabilnosti i funkcionalne demokratske vlasti u regiji Zapadnog Balkana.

    POJEDINCI UKLJUČENI U POSTUPKE USMJERENE KA RAZBIJANJU DRŽAVE BIH

    Postupak donošenja zakona i internet stranica NSRS jasno ukazuju na to da pojedinci obuhvaćeni današnjom objavom sankcija i navedeni u daljem tekstu snose odgovornost za sazivanje posebne sjednice NSRS, 27. juna 2023. godine, kako bi se glasalo o ovom provokativnom propisu. Posebna sjednica NSRS sazvana je 27. juna 2023. godine na zahtjev Radovana Viškovića, Nenada Stevandića i Željke Cvijanović, a Miloš Bukejlović je u ime Vlade RS zakon predstavio NSRS. Posljedično, ova četiri lica snose odgovornost za podsticanje usvajanja ovog propisa koji predstavlja prijetnju provedbi Daytonskog mirovnog sporazuma.

    Predsjedavajući NSRS, Nenad Stevandić (Stevandić), takođe je javno pozvao na donošenje Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BIH, te sazvao sjednicu na kojoj je svojim glasom podržao ovaj zakon. Njegov potpis i pečat predsjedavajućeg nalaze se ispod teksta Odluke.

    Premijer Radovan Višković (Višković) takođe je promovirao Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH nazivajući ga legitimnim odgovorom Ustavnom sudu BiH. Kao službena osoba, Višković je javno osuđivao Ustavni sud BiH za nedavno donesene odluke koje je smatrao nepovoljnim za RS.

    Srpski član Predsjedništva BiH, Željka Cvijanović (Cvijanović) takođe se, prije usvajanja zakona, sastala sa Dodikom i potvrdila svoje apsolutno slaganje s njim u vezi sa budućim odlukama. Cvijanovićeva je javno branila djelovanje nakon donošenja Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH. Ona je 11. aprila 2022. godine uvrštena na listu sankcionisanih lica od strane Ujedinjenog Kraljevstva zbog podrivanja legitimiteta i funkcionalnosti BiH.

    Kao ministar pravde RS, Miloš Bukejlović (Bukejlović) takođe snosi odgovornost za izradu Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH. Bukejlović je podržao zakon u svom izlaganju pred Narodnom skupštinom RS pozivajući istu da zakon usvoji zarad pokazivanja “jedinstva” RS.

    Današnje aktivnosti OFAC usmjerene su isključivo na ova četiri pojedinca, a ne na institucije niti pozicije u vlasti koje predstavljaju i obnašaju.

    OFAC je na listu sankcionisanih lica uvrstio Stevandića, Viškovića, Cvijanovićevu i Bukejlovića  u skladu sa Izvršnom uredom 14033 zbog odgovornosti za ili saučesništvo, zbog direktnog ili indirektnog učešća u kršenju ili djelovanju s ciljem opstrukcije i ugrožavanja provedbe bilo kojeg regionalnog sporazuma u oblasti sigurnosti, mira, saradnje ili međusobnih sporazuma o priznavanju ili okvira ili mehanizama odgovornosti koji se odnose na Zapadni Balkan, uključujući Prespanski sporazum iz 2018, Ohridski okvirni sporazum iz 2001, Rezoluciju 1244 Vijeća sigurnosti UN, Daytonski sporazum ili Zaključke konferencije Vijeća za implementaciju mira održane u Londonu u decembru 1995, uključujući odluke ili zaključke visokog predstavnika, Vijeća za implementaciju mira ili njegovog Upravnog odbora, ili Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, ili u vezi sa bivšom Jugoslavijiom, Međunarodnog rezidualnog mehanizma krivičnih sudova.

    IMPLIKACIJE SANKCIJA

    Posljedično današnjoj mjeri, sva imovina i pravo na imovinu gore navedenih sankcionisanih lica, a koja se nalazi u SAD ili je u posjedu ili pod kontrolom državljana SAD mora biti blokirana i prijavljena OFAC. Pored toga, sva imovina u vlasništvu, direktnom ili indirektnom, pojedinačnom ili zajedničkom, u udjelu 50 odsto ili više jednog ili više lica koja su na listi, također mora biti blokirana.  Zabranjene su sve transakcije državljana SAD u Sjedinjenim Državama (ili u tranzitu kroz SAD) koje uključuju imovinu ili pravo na imovinu lica uvrštenih na listu ili blokiranih lica, izuzev ukoliko nisu odobrene opštom ili posebnom dozvolom koju izdaje OFAC, ili izuzete.  Zabrane uključuju davanje doprinosa ili obezbjeđenje bilo kakvih finansijskih sredstava, roba ili usluga od strane, prema ili u korist blokiranih lica, te primanje bilo kakvog doprinosa ili obezbjeđenje finansijskih sredstava, roba ili usluga od takvih lica.

    Pored toga, finansijske institucije i druga lica koja se uključe u određene transakcije ili aktivnosti sa sankcionisanim licima mogu i sami biti sankcionisani ili se protiv njih mogu poduzeti odgovarajuće aktivnosti”, saopćeno je iz Ambasade SAD-a.

    Poslušajte kako Mirsad Kukić trgovinom uticajem vrši pritisak na kantonalnog zastupnika SDA: “Stranci počinju pratiti (krivični) predmet, ja ću pokušati da se izvučem da ne svjedočim, naći ću neke razloge, ali morat ću otići!”

    Piše:
    Redakcija
    -

    Bivši državni zastupnik i utemeljitelj vladajuće PDA Mirsad Kukić vršio je pritisak na kantonalnog zastupnika SDA u Tuzlanskom kantonu Fadila Kudumovića,trgujući, pritom, uticajem na jedan krivični predmet koji se vodi u Kantonalnom tužilaštvu Tuzla. Kukić je, naime, vršio pritisak na SDA-ovog zastupnika o čijem glasanju bi mogao ovisiti opstanak Vlade Tuzlanskog kantona.

    “Počinju stranci pratiti predmet. To znači da ću ja pokušat da se izvučem 15-20 dana sigurno ja neću otići kod tužioca, naći ću neke razloge, ali naravno morat ću otići”, kazao je Kukić tokom razgovora sa Fadilom Kudumovićem.

    A evo o čemu se radi. U maju 2020. godine Fadil Kudumović je imenovan za v.d. direktora RMU Banovići, čime je, faktički, Mirsad Kukić izgubio kontrolu nad tim rudnikom. Kudumović je odmah smijenio Kukićeve kadrove među kojima su bili Elzina Pirić, Pašan Dostović, Rasim Dostović i drugi kadrova PDA. Odmah nakon smjene tih kadrova, podnesena je krivična prijava protiv v.d. direktora Fadila Kudumovića (SDA). Na osnovu te prijave, MUP TK je 20. oktobra 2021. godine podnio izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv Fadila Kudumovića zbog sumnje da je, otkazima ugovora o radu oštetio 21 osobu. Kantonalno tužilaštvo Tuzla je, potom, “formiralo” predmet, a da bi tek u aprilu 2023. godine zatražili od Općinskog suda u Banovićima izdavanje naredbe za privremeno oduzimanje predmeta koji se odnose na ovaj slučaj.

    Predsjednica Općinskog suda u Banovićima koji je izdao naredbu u ovom slučaju je Envera Kukić, inače supruga osnivača PDA Mirsada Kukića čije se ime nalazi na amaričkoj crnoj listi.

    “Ja sam tebi nekad slao poruku preko Tice ( Šahbaz Lapandić, bivši predsjednik SBB-a) davno, ne znam da li ti je prenio ili nije. Ovaj, da bi(smo) trebali sjesti i vidjeti oko ovih svih budalaština. Ti znaš kako je išlo, teklo. Prvo, šta sam ja s tobom na neki način pričao i tako čovjek uvijek – bit će, neće, nit hoće ovako. Govorio sam ti za nekakve budalaštine do kojih može doći”, govori Kukić prijavljenom Kudumoviću koji je trenutno zastupnik u Skupštini Tuzlanskog kantona.

    No, ono što bi posebno moglo biti sporno je dio u kojem Mirsad Kukić govori o “nekoj vrsti zaštite od krivičnih progona”.

    “JA sam mislio da ti realno imaš nekoga, neku vrstu zaštite, i boli me k… tvoje je da radiš posao i mislim da trebamo na tu temu porazgovarati. Do tebe je ako hoćeš da pričamo, ako nećeš nije nikakav problem, jer sva ova kretanja koja idu, koliko vidiš, koliko ne vidiš. Ja sam tri-četiri puta do sada odbijao svjedočenje, sad sam došao u fazu da moram svjedočiti, ali nisam htio dati u policiji, jer neki dan me ponovo zvala iz krim policije, plava žena, da li je Sabina ili… nema veze. I rekao sam im da ja nemam namjeru njima davati ništa. Onda ćeš, kaže, tužiocu davati, Rekoh, davat ću tužiocu da znamo ko laže ko ne laže, da vidimo kome se može vjerovati i na kraju je takav zapisnik napravljen kod ove žene plave”, kazao je Kukić, priznavši  da je po nekim pitanjima već bio sa tom inspektoricom.

    Podsjetimo, Mirsad Kukić je bivši potpredsjednik SDA koji je isključen u martu 2018. godine. Nakon toga osniva stranku PDA i postaje njen predsjednik. Na izborima 2018. godine uspijeva dobiti mandat u Predstavničkom domu PS BiH. Nakon izbora 2018. godine njegova stranka sa SDP-om i Našom strankom u Tuzlanskom kantonu formira koaliciju i imenuje kantonalnu vladu koja je smijenjena 2019. godine. Kukić 2020. godine gubi kontrolu nad Općinom Banovići kada njegov dotadašnji prijatelj Begi Gutić kao kandidat SDA pobjeđuje u utrci za načelnika. U januaru 2022. godine vlasti SAD-a uvode sankcije Mirsadu Kukiću, optužujuću ga za korupciju. Kukić se povlači sa mjesta predsjednika PDA i na tu poziciju instalira Elzinu Pirić. Stranka koju je osnovao ostaje u koaliciji sa SDP-om, NiP-om i Našom strankom na novu FBiH. Kukić od Vlade FBIH sa Nerminom Nikšićem na čelu dobiva kontrolu nad Rudnikom Banovići i u međuvremenu uspijeva osigurati dvije SDA-ove ruke u Općinskom vijeću Banovići kako bi izglasao nepovjerenje Begi Gutiću. Istovremeno, sa SDP-om i NS-om pokušava smijeniti Vladu Tuzlanskog kantona koju čine SDA, DF i SBiH.

    1...333435...194Stranica 34 of 194

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj