Facebook Twitter Youtube
    Najnoviji

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Nova presuda Suda u Strazburu: Entiteti ne mogu biti izborne jedinice za Predsjedništvo BiH i državni Dom naroda, cijela BiH jedna izborna jedinica, Sud predložio ukidanje Doma naroda BiH!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Legitimno predstavljanje je diskriminatorno. Članovi Predsjedništva BiH moraju se birati na području cijele države, a ne iz entiteta. Delegati u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH moraju biti izabrani sa teritorije cijele države. Dakle, Predsjedništvo BiH – jedna izborna jedinica. Dom naroda PS BiH – jedna izborna jedinica. Bez entiteta.

    Ovo je suština presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u predmetu Slaven Kovačević protiv BiH. Sud u Strazburu presudio je prije godišnjih odbora, a službena objava bi, kako saznaje Istraga sedmice Hayat TV-a, trebala bi biti do kraja ovog mjeseca.

    Slaven Kovačević, u ovom trenutku savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića obratio se Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, navodeći da je ugroženo njegovo pravo jer kao Bosanac i Hercegovac iz Sarajeva ne može odlučivati o izboru člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda niti može biti delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Evropski sud za ljudska prava je, prema informacijama Istrage sedmice HAYAT TV-a, presudio da je u ova slučaja Kovačević diskriminisan.

    Sud je utvrdio da je sadašnji politički sistem BiH etničku zastupljenost učinio važnijom od političkih, ekonomsko-socijalnih i drugihg pitanja, te je pojačao etničke podjele u državi i potkopao demokratski karakter izbora, te da su “konstitutivni narodi privilegovani”.

    Prema informacijama Istrage,  Evropski sud za ljudska prava je utvrdio da Sud da kombinacija teritorijalnih i etničkih zahtjeva predstavljala diskriminatorno postupanje u suprotnosti s člankom 1. Protokola br. 12 u kontekstu prava na sudjelovanje u izborima za Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, smatrao je da isto vrijedi i za pravo glasa na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Ukratko, Sud konstatuje da su izbori u BiH – nedemokratski.

    Posebnu pažnju Sud je, kako saznajemo, posvetio i nadležnostima Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. Sudije konstatuju da bi postojanje Doma naroda PS BiH bilo prihvatljivo ako bi se ovlasti Doma naroda ograničile na precizno definiran vitalni nacionalni interes kontitutivnih naroda, a ne na odobravanje svih zakona. Sud u presudi predlaže nekoliko rješenja za Dom naroda. Prvo rješenje je – reduciranje ovlasti Doma naroda. Drugo moguće rješenje je – ukidanje Doma naroda i etničke interese štiti   u okviru Predstavničkog doma. Treće rješenje – zadržati Dom naroda u sadašnjoj formi uz omogućavanje učešća u njegovom radu svim građanina.

    Sud, dalje, navodi da predstavnici naroda u Domu naroda moraju predstavljati pripadnike tog naroda sa cijele teritorije države, a ne samo njenih pojedinih dijelova.

    Predlaže se i belgijski model prema kojem bi građani prvo birali, pa bi tek onda izabrani poslanici odlučivali u kojem klubu naroda bi participirali.

    Etničko, navodi Sud u Strazburu, ne može i ne smije prevladati političko predstavljanje. Ono mora biti sekundarno.

    Više detalja o ovoj presudu bit će poznato u narednim danima.

    Šef MIP-a i NiP-a: Elmedin Konaković u slobodnom padu

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    Bosna i Hercegovina vodeća je država Evrope! Njen bruto društveni proizvod je najveći i nezaustavljivo raste. Svi koji su napustili ovu državu, vratili su se sa sve porodicama, rade, sretni su i zadovoljni kao i njihove komšije. A i susjedi u mahali.

    Nezaposlenost je minimalna. Ne radi samo onaj ko neće. No, bogata Bosna i Hercegovina brine se i o njima. Beskućnika ima, naravno. Ali se zna, a i oni stalno to ističu, da je to njihova želja, nekakav identitetski izričaj, šta li…

    Sva vrata otvaraju se pred Bosnom i Hercegovinom.

    Voli nas i Istok i Zapad. “Voli” je presitna riječ da se opiše šta cijeli napredni svijet osjeća prema nama.

    Naše se sluša, poštuje i prihvata.

    Bosanci i Hercegovci su najsretniji narod na Planeti.

    Imamo vlast koja nas bespogovorno sluša. Institucije sistema rade, sve vam je na dohvat ruke ili jedan do dva klika na pametnom telefonu koji imaju svi! Osim onih koji neće. Njihovo pravo i sloboda. Za takve postoji posebno razrađen sistem državne uprave. Da se ne bakću po šalterima.

    Bosna i Hercegovina je bolja nego Švicarska! Japan, a tek Amerika, daleko su po svemu iza nas! To smo dobili zahvaljujući sposobnosti novih vlasti. Nakon decenija agonije, oni su nas izveli “na zelenu granu”.

    I naravno da ne možemo tolerirati nekakve prigovore protiv vlasti.  Naša je vlast zlatna! Prezlatna!

    “Ne zamjerajte se s novinarima. Objavit će sve što kažete”, davno je poručio Winston Churchhill.

    Tu, a i mnogobrojne druge lekcije nije i neće naučiti prvi čovjek Naroda i Pravde i ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković.

    Kao što nije niti će ikada biti u stanju napraviti ni blizu Bosnu i Hercegovinu iz gornjih rečenica.

    Dobro, ovo gorenapisano jeste jedna “idealna” Bosna i Hercegovina. Ali ne i nemoguća. A i da je idealna, za ideale vrijedi i umrijeti!

    Umjesto toga, Konakovi vodi neki svoj “rat”.

    Impresivna je lista novinara i poznatih i poštovanih javnih ličnosti kojima je Konaković pokušao “nogom stati za vrat”.

    “Mahana” svih njih je da imaju svoje mišljenje.

    A Konaković, po uzoru na Milorada Dodika, njegovog koalicionog partnera kojem rado i tajno ode na noge, to ne trpi.

    Na javnoj sceni vidimo Konakovića koji je u samoproglašenoj ulozi “pravednika” koji bije stalne bitke s neistomišljenicima. I nije samo to problem. Problem je i kada nas sve nastoji ubijediti da vjerujemo njemu, a ne svojim očima i ušima.

    To je najtipičnija karakteristika autoritarista.

    A Bosni i Hercegovini takvi ne trebaju! Već ih je i previše.

    Kako se ponaša na javnoj sceni, još se gore – sigurno – Konaković ponaša “van reflektora”. Uključujući i vlastitu – sarajevsku – stranku Narod i Pravda. Nit’ naroda, nit’ pravde. Ima samo – ja.

    I zna se, na primjer, da unutar te partije raste nezadovoljstvo načinom na koji se stranka vodi.

    To Konakovića samo još više žesti.

    Iz najnovijeg incidenta sa press konferencije Trojke može se iščitati samo njegova rastuća frustracija.

    Lideri SDP-a i Naše stranke, uz samog Konakovića, pokušali su javnosti iznijeti detalje kriminala bivše vlasti. A onda je sve zasjenio sam Konaković i njegova još jedna nekontrolirana galama.

    Sve što su čelnici Trojke rekli, sam Konaković bacio je u sjenu.

    Njegov ego, njegov narcisizam bio je prevelik i prejak da bi se suzdržao.

    Krenula je galama. Asociralo je to na izlijev bijesa visokog predstavnika u Goraždu, nakon novinarskog pitanja. Christian Schmidt je, na kraju, naučio lekciju. Konaković nije. Niti će. On, jednostavno, nema taj ugrađeni “čip”.

    Javnost Bosne i Hercegovine će se i dalje “zabavljati” novim i novim, sve češćim izlijevima bijesa svog šefa diplomatije.

    Konaković ne može i neće prihvatiti da narod, Bošnjaci, ne vole bahaćenje. I kad si najviše u pravu, to trebaš dostojanstveno predstavljati, ako nam pretendiraš biti vođa. Ili – makar – naš istaknuti predstavnik. Merhamet znači i da si u odnosu prema ljudima – gospodin. Rahmetli Alija Isaković davno je rekao da se Bošnjaci prema protivnicima, onima koji nam ne žele dobro već nastoje nanijeti i zlo, trebaju odnositi sa dostojanstvenim prezirom.

    Umjesto toga, lider NiP-a odabrao je da bude u društvu Dodika, Aleksandra Vučića, Viktora Orbana, a možda i Donalda Trumpa.

    Elmedin Konaković nije ni malodoban ni malouman. Daleko od toga.

    Stoga, trebamo poštivati njegov izbor!

    (politicki.ba)

    Alarmantno pismo iz Krajine: Ko izvlači oružje iz kasarne i iznosi ga iz BiH?

    Piše:
    Redakcija
    -

    Prije pet dana iz Vlade i Skupštine Unsko-sanskog kantona , na sve relevantne adrese u državi upućen je zabrinjavajući dopis u kojem se navodi da se iz kasarne Oružanih snaga „Adil Bešić“ u Bihaću izvlači naoružanje u velikim količinama u smjeru Graničnog prijelaza Izačić i da se to oružje izvozi u Republiku Hrvatsku.

    Od nadležnih institucija BiH, počev od  Ministarstva odbrane, Ministarstva sigurnosti, Ministarstva vanjskih poslova, kao i drugih nadležnih tijela na nivou države BiH i FBiH,  iz Unsko-sanskog kantona  zatraženo je hitno očitovanje o ovim uznemirujućim i alarmantnim informacijama . No, odgovora nema , uprkos tome što je u dopisu navedeno da je upućen na osnovu brojnih prijava zabrinutih građana.

    Mustafa Ružnić, premijer USK-a ističe da su u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti u USK-a veoma ozbiljno shvatili informacije o izvlačenju naoružanja iz kasarne „Adil Bešić“ u Bihaću .

    “S obzirom na to da se oružje u velikim količinama izvlači iz navedene kasarne, građani su ukazali da ih to podsjeća na princip izvlačenja oružja iz kasarni iz BiH početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, a svi znamo da je to bio početak scenarija okončanog  genocidom u Srebrenici i pokušajem istrebljenja Bošnjaka i u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. Mi ne možemo zanemariti činjenicu da su teritorijalni  integritet i suverenitet BiH na stalnom udaru secesionističkih politika i da se Bošnjacima otvoreno prijeti novim genocidom.  Ako u obzir uzmemo  brojne  primjere  nasrtaja na državu BiH i Bošnjake, uključujući i najsvježiji slučaj brutalnog premlaćivanje maloljetnika u Osmacima, povratnika u RS, mi na vijest o izvlačenju oružja iz BiH pod misterioznim okolnostima ne možemo ostati slijepi, gluhi i nijemi.

    Zbog toga smo  od državnih institucija  zatražili pojašnjenje zbog čega se tolika količina naoružanja i po čijem nalogu kao i pod čijom kontrolom izvlači iz kasarne „Adil Bešić“ u Bihaću  i izvozi iz BiH. Međutim, umjesto da su barem oni zvaničnici koji sebe nazivaju probosanskim hitno pozabavili navodima iz našeg dopisa, pitanja koja se tiču svih nas i sigurno su prioritetna u ovom trenutku, još su bez odgovora i oni koji bi jasno i glasno o njima trebali progovoriti – šute.

    U međuvremenu, ministar vanjskih poslova BiH  Elmedin Konaković ovih dana se zabavio donošenjem zakona o vinu slaveći to kao jedan od glavnih koraka za ulazak BiH u EU. Jasno je da su nam potrebne uredbe i zakoni usklađeni s evropskim u svim oblastima , ali su nam sigurnost i očuvanje mira, naročito u aktuelnoj situaciji i trenutnim okolnostima daleko na listi prioriteta ispred pomenutog zakona.

    Još jasnije nam je da je najava donošenja Zakona o tržištu vina BiH od velikog značaja za Dodikovog ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Stašu Košarca, Konakovićevog koalicionog partnera  koji ima vlastitu vinariju, pa utoliko imamo još više razloga sumnjati u to da se dok mnogi drugi reformski zakoni od većeg interesa za državu BiH drže u ladicama, upravo ovaj o vinu smatra prioritetnim za donošenje, samo zbog nečijih ličnih interesa.

    Nije ovo prvi put da smo u situaciji kad se oni koji bi trebali stati u zaštitu interesa države BiH i Bošnjaka koji su pod stalnim prijetnjama i udarima ponašaju po principu „selo gori, a baba se češlja“, jer na naš dopis nisu reagirali ni drugi zvaničnici „trojke“ . Međutim  nismo svi „opijeni“ vlašću i čuvanjem fotelja po svaku cijenu, a naročito kalkulacija nema kada su u pitanju sigurnost i očuvanje mira. Iako smo u ovom dijelu BiH veliki zagovornici očuvanja mira i stabilnosti u BiH, poučeni bolnim i tragičnim iskustvima s početka devedesetih, mi u Krajini ne pristajemo na šutnju o alarmantnim podacima o izvlačenju oružja iz kasarne „Adil Bešić“ u Bihaću i ustrajat ćemo da se ovo pitanje u potpunosti i do kraja razjasni i nećemo pristati da se Bošnajci razoružavaju dok se policija u RS-u oprema sa najsavremenijim borbenim i oklopnim oružjem i vozilima – poručio je premijer USK-a Mustafa Ružnić.

    (politicki.ba)

    Slučaj optužnica protiv Dodika: Šta još treba uraditi Milanko Kajganić?

    Piše:
    Amina Čorbo Zećo
    -

    Niti jedan glavni tužilac Tužilaštva BiH do sada nije dočekao istek šestogodišnjeg mandata, jer su svi prije toga smijenjeni ili su podnijeli ostavke. I da je morala i pravde Milanko Kajganić, glavni tužilac Tužilaštva BiH trebao bi nastaviti niz, te već danas podnijeti ostavku.

    Mnogo je razloga i argumenata koji ukazuju da se Kajganić od oktobra prošle godine (kada je zvanično na sumnjiv način imenovan – ostao jedini kandidat) dobrano potrudio dodatno narušiti povjerenje struke i javnosti u pravosuđe.

    A, Kajganić je nakon imenovanja kao jedan od glavnih ciljeva u svom radu naveo vraćanje povjerenja javnosti u rad Tužilaštva Bosne i Hercegovine. “Najavljujem da ćemo do kraja godine podići nekoliko najsloženijih optužnica”, rekao je Kajganić u oktobru 2022. godine.

    I bile su složene, jer valjalo je montirati optužnice u slučaju Dobrovoljačka, progonu Goraždana, ili ovu najnoviju koja je obična smijurija a tiče se optužnice za Milorada Dodika u kojoj se ne navodi krivično djelo koje je počinio! I to je ciljano napravljeno, jer se preko ovog slučaja, vrlo izvjesno, željelo pokazati da Christian Schmidt i nema dokument kojim dokazuje svoju legitimnost! A, tada bi se otvorila Pandorina kutija.

    Upravo je i glavni zadatak Kajganića, ne vraćanje povjerenja, nego dodatno ponižavanje institucija BiH, a samim tim i prikazivanje BiH kao nemoguće zemlje, ili, pak, državne zajednice!
    To što su njegovo imenovanje isforsirali iz američke ambasade (lično ambasador Michael Murphy) ne znači da je javnost u našoj zemlji toliko naivna i slijepa da ne vidi kuda plovi ovaj brod.

    Dokazuju to stotine okupljenih ispred zgrade Tužilaštva BiH s porukom – tužioci je li vas stid? Uz tužioce koji pristaju biti marionete u pohodu rušenja institucija BiH, ne smijemo zaboraviti VSTV, na čijem je čelu Halil Lagumdžija, koji je do sada našao izgovor za sva (ne)djela Kajganića, kako bi ga zaštitio i učvrstio na poziciji.

    Sutkinja koja je vratila optužnicu protiv Dodika iskrica je svjetlosti u pravosudnom mraku u kojem tapkamo godinama! No, pitanje je kada će se krenuti i na nju, jednako kao i na Branka Perića, koji je nekada bio nada onih koji ga sada napadaju.

    Neprincipijelan odnos sa zadnjim namjerama uništava nadu da će reforma pravosuđa s ovim postojećim kadrovima biti ikada moguća! A činjenica da nema optužnica za visoku korupciju, to i potvrđuje!

    I dok javnost traži odgovore i na pitanje zašto nema niti jedne optužnica za negiranje genocida, zašto je opsada Sarajeva i snajperisanje glavnoga grada BiH bez optužnice, zašto je nekažnjeno ubijanje Goraždana, dok se optužuju oni koji su odbranili državu BiH, valja se podrobnije zabaviti Kajganićem.
    Mora se znati da je on lično kao prvi čovjek koji bi trebao braniti Ustavni poredak BiH bio dužan potpisati optužnicu protiv Dodika (posebno s moralnog aspekta), a ne sakriti se iza podobnog tužioca s dobrim imenom. Bošnjak je, pa bit će mu lakše!

    Ponovo podsjećam bio je rad potpisati Dobrovoljačku, tako se dodvorio srpskoj politici, kako onoj u Banja Luci, tako i onoj u Beogradu!

    Dokazuje nam da Alija Izetbegović nije bio zarobljen, te da kolona u Dobrovoljačkoj nije bila legitimna vojna meta. I to sve na osnovu vještaka iz Banja Luke!

    Dakle, kada hoće onda i zna i može. Pa, zašto onda nije on lično vodio postupak protiv Dodika. Jer, ukoliko se ta optužnica podigne, to bi bio najveći slučaj u historiji ovog Tužilaštva! Ili nema vremena od prijavljivanja onih koji sramotu Tužilaštva iznesu u javnost!

    Nismo dugo čekali da krene hajka na one koji žele da rade zakonito i u skladu s najvišim demokratskim normama.

    To što uz Kajganića stoji Murphy ne znači da je Milanko Amerikanac, već da Amerikanci pogrešno biraju, ili ipak svjesno biraju one koji će dodatno narušitit kredibilitet države BiH.

    Jer, kada pravda umre, neka umre sve, pa i Tužilaštvo BiH!

    (NAP)

    Federalni premijer opet na društvenim mrežama: Novi post, nova najava “gutanja žaba”

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    “Obustavljam svaku komunikaciju sa Dodikom dok ne prizna genocid i ne prestane sa provokacijama, uvredama i pokušajima rušenja države. Odbijam suradnju sa Dodikom i Čovićem dok ne osude presuđene ratne zločince i dok ne izjave da navijaju za reprezentaciju Bosne i Hercegovine”.

    Ovako je danas počeo dugi post na svom Facebooku predsjednik Vlade Federacije Bosne i Hercegovine Nermin Nikšić.

    Nermin Nikšić je i predsjednik Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine.

    “Zbog svega toga ću otići da razgovaram sa Dodikom u Istočno Sarajevo, kao što je i on došao kod mene u Konjic, jer je to jedini put koji nas vodi do usvajanja zakona neophodnih za reforme iz oblasti ekonomije, socijalne politike, pravosuđa i svega ostalog.

    Alternativa je blokada i naredne četiri godine, a ja na to ne želim pristati sve dok ima šanse da razgovaramo i radimo. Od ovog sastanka očekujem da ćemo dogovoriti usvajanje planiranih zakona koji su nam neophodni za nastavak puta ka EU.

    Razgovor jednostavno nema alternativu jer jedino tako možemo ići naprijed”, napisao je na kraju Facebook-posta Nikšić.

    Između početka i kraja Nikšićevog obraćanja urbi et orbi je – crna rupa!

    Nekoliko puta sam iščitao origiralni posto federalnog premijera slaš predsjednika SDP-a.

    Prvo sam mislio da se Nikšić “šali”. Onda sam mislio da se pravda. Opet! Onda sam naišao na dio koji govori o “par plaćenika” i valjda istih “par portala”. I odmah mi je prostrujalo kroz glavu – pa šta se federalni premijer i predsjednik najjače stranke u vladajućoj koaliciji ima bilo kome pravdati. A pogotovo “plaćenicima”. Onda je naišao dio o grijesima bivših vlasti. Nabrojao je Nikšić tu nekoliko baš krupnih grešaka. Mislim, “greška” je preblaga riječ, ali u ovom momentu nemam oštriju. Onako, kao mačka repom prešao je preko grijeha bivših. Ili je namjerno nabrojao baš to što je htio da bi se nekad kasnije mogao ponovo pravdati.

    Iz Nikšićevog posta prosto štrše, u oči ubadaju najmanje dvije stvari: Nikšić je taj koji će nas izvesti na “zelenu granu”. On “ide na noge”, on “guta žabe”, on se “žrtvuje” da bi svima nama bilo (neuporedivo) bolje na kraju njegovog mandata.

    Ako će to biti tako, a neće, onda je premijeru, slaš predsjedniku Partije, sve oprošteno!

    Druga stvar iz Facebook posta koja bode oči je da je Nikšić taj koji “pod ručnom” drži Dodika. Razgovara s njim, prelazi preko i najtežih uvreda, Dodikovih bahatosti preko kojih niko i nikada ne bi prešao. Razgovor mu je (Nikšiću) jedina alternativa.

    A to je tako jeftina parola.

    Uostalom, i prošli put u Konjicu su sjeli da razgovaraju. Pa svi znamo šta je bilo. I sad ponovo razgovaraju o stvarima o kojima su razgovarali. Kada se raščlani Nikšićev post, on je duboko zabrinjavajući!

    U objašnjavanju šta bi se desilo ako bi “poteg'o ručnu” i ponašao se kako je napisao na početku svoje objave, federalni premijer slaš predsjednik stranke iznio je scenarij koji jako asocira na Kosovo.

    Tamo je premijer Albin Kurti pod neproglašenim zapadnim sankcijama. A uradio je bezmalo sve u dogovoru sa istim tim Zapadom.

    Zašto bi se Nikšić i Trojka, koja je naglašeno kooperativna, našla u takvoj situaciji? Federalni premijer i predsjednik najjače koalicione stranke u entitetu F BiH nije objasnio. Čudan “propust”.

    Ali, umjesto ponovnog pravdanja (i dalje ne razumijem zašto se Nikšić svako malo pravda da nije “izdajnik”), nabrajanja ovoga ili onoga, radije bih u narednim urbi et orbi postovima nedjeljom čitao šta je to novo, sasvim konkretno, što se radi, kako rade drugačije nego prethodnici, kako su se uvezali sa ovima ili onima – koji su prijatelji Bosne i Hercegovine u svijetu… Mislim da čak i ima takvih stvari…

    Razgovarati se treba. Apsolutno! Povlađivati se ne smije. Nikome!

    (politicki.ba)

    Vide li to EU, SAD i Trojka: Dodik trči počasni krug ‘rusko-srpskog sveta’, pred donošenje najavljenih odluka!

    Piše:
    Amina Čorbo Zećo
    -

    Bio je 15. decembar 2022. godine kada je Milorad Dodik rekao da je cilj dokumenata efikasno formiranje vlasti na zajedničkom nivou te da je “na neuobičajeno brz način za BiH došlo do dogovora”.

    Govorio je o novouspostavljenom Vijeću ministara BiH, na radost partnera iz Trojke i međunarodne zajednice, prije svih Američke ambasade u BiH i OHR. Tačnije ambasadora Michael Murphyja i visokog predstavnika Christiana Schmidta. Oni su ovom vlašću izbili jednu nogu od tronožac (SDA i DF) i pomislili problemi su riješeni!

    Samo su mudre glave znale da je ovakva brza uspostava vlasti bez jasnih crvenih linija dodatno ugrozila opstojnost Bosne i Hercegovine. Dodiku su važne bile fotelje. Pozicije s kojih će dodatno urušiti BiH! Kao što mu je trenutno važnije imenovanje ministra finansija od bilo kojih drugih reformskih zakona.

    I nekoliko mjeseci kasnije (od proevrospkog Dodika) na putu prema evropskom desničaru Viktoru Orbanu Dodik poručuje:

    „Danas postoji stranac – Nijemac, koji pokušava da se ponaša okupatorski i misli da je dovoljno što ima vjetar u leđa od američke administracije da Srbima nameće zakone, da presuđuje, da otima imovinu, da otima Republiku srpsku i srpski identitet.

    To neće proći i ne može da prođe i Republika srpska je spremna da ide do kraja”.

    Bio je spreman Dodik I decembra te 2022. Godine ići do kraja, ali to nisu vidjeli Elmedin Konaković, Nermin Nikšić i Edin Forto. Tada su jedino NES i SBiH (Nermin Ogrešević i Semir Efendić) ocijenili stvari onakvim kakve su i bile, a želja za foteljama nije pomračila njihov um!

    Međunarodna zajednica je ovo očito znala. Na kraju Amerikanci su Dodika doveli na vlast, svjedočili njegovim katarzama i odlasku iz socijaldemokratije u Miloševićevu ideju. Zato se otvoreno treba zapitati koji je cilj stranaca u BiH.

    No, moraju znati Dodik nije sam. Dokazuje to odlaskom u Mađarsku, a ubrzo će ponovo u Rusiju. Iz Srbije ne izlazi, a Aleksandar Vučić i dalje pravi ‘srpski svet’ i to pod pokroviteljstvom Rusije i Vladimira Putina!

    Dok Evropa strahuje od Rusije, neshvatljivo je da Dodik i dalje ima podršku, a preko njega će upravo jačati ruski utjecaj u ovom dijelu svijeta. I nemojte sumnjati da prije tih ‘posljednjih koraka’ upravo ne trči posljednji krug od Mađarske do Rusije, kako bi dobio dodatnu snagu i podršku za taj posljednji čin!

    Preko Dodika Kremlj ima apsolutni nadzor nad tokovima u nikada do kraja riješenoj postjugoslovenskoj krizi. On i Vučić znaju korake i postepeno ostvaruju svoje zamisli.

    Pitanje od million dolara i dalje ostaje otvoreno – ko će riješiti političku krizu koja prijeti da Bosnu i Hercegovinu vrati u stanje oružanog sukoba?

    Šta to Dodika sprečava da krene u konačnu disoluciju, ako mu vjetar u leđa daju Rusija i Mađarska. Crna lista ga do sada nije zaustavila, a neće ni optužnica Tužilaštva BiH, koju će iskoristiti za homogenizaciju srpskog naroda I dodatno ponižavanje institucija BiH. I o tome neće niko smjeti ni pisati, jer zakon koji je uveo faktički zabranjuje istinu! A, istina je da je Dodik bio i ostao američki čovjek, samo s dva različita kostima u političkom djelovanju.

    I kao što nedavno reče kolega Belko da su radili ono što su govorili predstavnici internacionalne zajednice u protekle dvije i pol decenije, Bosna i Hercegovina bila bi i de facto i de jure suverena i samostalna.

    A u takvoj državi, Dodik i njegovi jataci u NSRs bili bi pohapšeni pod optužnicom državnog udara. Kao što je to uradila Kraljevina Španija kada su snage u Kataloniji pomislile da su jače od države.

    Slabašne optužnice koje idu više u prilog, a ne štetu Dodiku, dok ga podržava Mađarska i Rusija neće zaustaviti ‘srpski svet’. Evropa će to uskoro znati, i morat će se prestati praviti mrtvom, ali bojim se da ne bude kasno!

    Jer Dodik već trči svoj posljednji počasni krug! Nakon Orbana uskoro je i u Moskvi kod Putina, čeka se samo javna obznana dugo čuvane tajne. Ovaj dio svijeta Bosnu i Hercegovinu vidu kao državnu zajednicu i sada se tek vidi količina gluposti, političke nezrelosti i šteta koju je nanio Konaković moleći Sziijarta da pomogne!

    (NAP)

    Kolumna Andreja Nikolaidisa: Marko Vešović – bio je dijete Danteovo, bio je dijete jedinoga, odsutnog Boga

    Piše:
    Andrej Nikolaidis
    -

    Do sinoć, do 21 čas sinoć, Marko Vešović bio je najveći živi crnogorski pjesnik. Onda je umro. Sada je jedan od najvećih pjesnika crnogorskog jezika. Uz Njegoša, za kojega je govorio da mu je „pretpostavljeni“ i Zogovića, o kojemu je predavao strastvenije no što je Romeo šaptao Juliji i pisao preciznije no što je u Ferdinanda i trudnu mu ženu pucao Princip.

    Umro je u Sarajevu, daleko od Crne Gore. U daljini većoj od svega što prostor dopušta. Većom no što dopušta vrijeme. Umro je u daljini koja postoji samo u ravnodušnosti.

    Crna Gora mu je ubila oca, koji se radije odrekao života no Staljina. Učinila je Crna Gora sve što je mogla da ubije i njega: onda kada je Vešović ostao u Sarajevu, gradu čiju je opasadu njegova prva domovina svim svojim velikim i čistim srcem podržavala i opsluživala. Granate i snajperski hici ubili su 1601 sarajevsko dijete. Ali ne i Vešovića. Koji će po ratu napisati:

    Kada je srpski snajperist  mojoj prijateljici

    ustrijelio dijete u naramku –
    prestala sam u boga vjerovati. Nema te, bože
    rekla sam, prekrižen si za sva vremena
    i tačka. Jer bog što pušta da djecu, majkama
    u naručju, ubijaju onako, ni zbog čega
    naprosto iz zabave, takav bog meni ne treba
    A drugi – kako god hoće     

    (…)

    Sve se kotrlja po starom
    Čak mi se čini da mi je ovako lakše
    Ovako, bez boga. Ne umijem ti to, bojim se,
    Objasniti. Znaš, pješači se lakše
    bez ičeg u rukama nego kad vukljaš cekere
    Jeste, dobro sam rekla. Bez boga, nekako
    lakše se pješači kroz ovaj guravi život.
    Jedino, svaki čas osjetim
    da su mi ruke prazne.

    Prazne, i zato teške

    Kao pjesnik, Vešović je izazivao divljenje. Kao polemičar, izazivao je strah. Bio je dijete Danteovo; bio je dijete jedinoga Boga. Ne znam kada je ljepše pisao: kada je bio tužan ili kada je bio ljut. Bio je melanholičan kao samoubica na krovu solitera; bio je srdit kao Bog nad Sodomom i Gomorom.

    Oca su mu ubili prije nego ga je stigao zapamtiti. Boga Oca nije upoznao. Sad su se napokon sreli. Majku nije zaboravio: o Darinki je napisao najljepše retke koje je Crnogorac izrekao o majci. Jednako je dirljivo pisao o mrtvoj Gordani, supruzi koja je majčinski brinula o njemu. Svaki dan, bio snijeg, kiša ili žega, odlazio je na njen grob i satima zborio kamenu koji je natkrio zemlju u koju su je položili.

    Bio je ljut na Oca. Onda je, pod starost, preveo Audena. I njegovu pjesmu „Herman Melvil“. Koja u Vešovićevom prevodu kaže:

    Jer sad je on budan i zna

    Niko nikad nije bio pošteđen osim u snima,

    Ali je još nešto u noćnoj mori iskrivljeno –

    Čak i kazna bila je ljudska i oblik ljubavi:

    Urlanje bure bilo je prisustvo njegovog oca,

    I sve vrijeme bio je nošen na grudima oca.

     Koji ga je sad nježno spustio i napustio ga.

    Stvorio je dva remek-djela. Prvo je njegova književnost.

    Potom… Tukao je one koji su tukli grad što primio ga je u naručje. Kada je trebalo tući Crnu Goru, tukao je onako kako je zaslužila. Kada je Crnu Goru trebalo braniti, tukao je hijene što ustremile su se na nju. Kao što je Zogović u pjesmama Ali Binaka pjevao u ime onih kojima je pjesma bila zabranjena, Vešović je udarao u ime onih koji za to nisu imali snage ili smjelosti.

    Da Crnogorci vjeruju u vlastite mitove, da Crnogoraca uopšte ima, više no zelenih konja, temelj nenapisane crnogorske etike bi – uz „Primjere čojstva i junaštva“ Marka Miljanova – bili admiral Barović i Marko Vešović. Jedan koji se ubio jer nije htio pucati na nevinu braću i drugi koji je odabrao da stane među nevine na koje su „njegovi“ pucali. U savremenoj crnogorskoj istoriji, naime, ne postoje dva uvjerljivija primjera čojstva. Odnos Crne Gore prema Baroviću i Vešoviću savšeno govori o tome koliko je u Crnoj Gori od crnogorskoga čojstva ostalo.

    Elem… Vešović je otišao a da se nije obrukao. Rijetki to uspiju.

    Ono što crna Crna Gora smatra izdajom drugo je njegovo remek-djelo.

    U Crnoj se Gori ništa po njemu neće zvati. Neće, jer je Vešović prezirao i kad god je mogao razarao crnogorski lažni moral. Kafka je pisao kako se od laži gradi poredak u svijetu. Kako u svijetu, tako i u Crnoj Gori.

    U crnogorskim knjižarama nema njegovih knjiga. Vešović neće biti obavezna lektira crnogorskih đaka. Pa ipak, hulje nemaju razloga za radost. Vešović će ih, i mrtav, proganjati. Njega više nije. Ono što je napisao uvijek će biti.

    Razumijem. Ljepota je teška. Grka je, kao sirup od planinskoga pelina što liječi ono od čega ni nož ne može spasiti. Gadluk je, pak, sladak. Kao sirup koji daju djeci što po svu noć kašlju. Kao kokakola koju, kad god se sažališ na njih, pozoveš ih u kafanu i pitaš: što ćeš popit’, naruče šizofreničari što dan i noć šetaju rivom. Jer diglo se jugo.

    No povijest književnosti ne pišu mediokriteti, kukavni kompromiseri, ulizice i križanci crijevne flore i insekta. Ne pišu je autori naručenih hvalospjeva, kukavni akademici što po svadbama dijele vizitkarte na kojima je otisnuta njihova mizerna titula. Ne pišu je žiriji što dodjeluju nagrade, niti komisije koje odlučuju kojim će probranim tekstovima što služe svinji nacije trovati omladinu.

    Ne. Za pedeset, stotinu ili tri stotine godine, neka će studentkinja slavistike na nekom evropskome univerzitetu otvoriti knjigu, nakon što je obavila abortus i pokušala samoubistvo, jer su je jedne noći – što nevino je ličila na svaku drugu – silovali veseli, obijesni mladići. Otvoriće knjigu i čitaće. A pred njenim očima otvoriće se beskrajni prostor, u koji će ona hrabro zakoračiti i napisati svoju priču. Tek tada, tek ona – odlučiće što je zaista bilo veliko.

    Marko Vešović, čovjek koji je Bosnu branio od Crne Gore, a Crnu Goru branio tako što je Bosnu branio od nje, a i jednoj i drugoj darivao svoju poeziju, umro je u samoći, skrajnut, kao da ga se obje njegove domovine stide. Posljednje je dane proveo u staračkom domu u Nedžarićima, sarajevskom predgrađu. Do rata, živio sam na Dobrinji, naselju koje se na Nedžariće naslanja kao pijanac na šank. Bio sam dijete – muškarci kasno odrastu. Tisućama puta sam, vozeći besciljno biciklo, prošao kraj tog staračkog doma. I nikada ga nisam zapazio. Za mladost, starost i smrt ne postoje. A zapravo, jedva da sam postojao ja. Bio sam tek mali kurac na biciklu što ravnodušno prolazi kraj jedine izvjesnosti u životu: da sve će se na koncu survati i zgasnuti, onako kako se gase duše onih koje strpaju u staračke domove.

    To su – jedva postojeći mali kurac na biciklu – i svi oni koji su kao o izdajniku onoga što se – u ime ljudskosti i ono malo časti što nam je kao ljudskim bićima data – mora izdati, lajali ili će lajati za Vešovićem. Koji je, kao i smrt, neporeciva činjenica.

    Marko Vešović

    Mačka

    Kao što jedra naglo klonu pošto se slomi katarka

    Dante

    *

    Čučnuh na stepeništu da mačku ničiju

    nahranim i pomilujem. Oči starije od svijeta –

    gledaju u me, davnoprošlog. Kroz glavu sunu

    primisao: da si imao i kap sreće, rat ne bi preživio

    Al ne da đavo il ne da Bog. Još te nijesam

    izmrcvario koliko je gore, u mom uredu,

    planirano. Još se nijesam do sita iznasprdao

    sa tvojim zanosima.

    Mada je svako zlo

    i za poneko dobro: sad se u ravnodušju

    tuđeg naroda odmaram od preveć zamorne

    ljubavi koju je moj narod, odvajkada,

    gajio prema meni.

    *

    Gledam duboko u oči mačje kao da gledam

    daleko na pučinu: prazno je sve odavde

    do djetinjstva. Duša je poharana crkva

    svetoga Frane iz Matavuljeva romana.

    A živjeti je tugaljivo ko perut na ramenima

    starih neženja.

    Prazne su i moje noći probdjevene

    nad hartijom kao nad teškim bolesnikom.

    Gdje god bih krenuo, tamo bi uvijek, po sata

    prije mene, stizala uzaludnost.

    Život je snomorica sa kamenom pod glavom.

    Moji zanosi bijahu smiješni kao hod ljudi

    u filmovima nijemim. Sve na svijetu prometnu se

    u čelične maljeve koji biju po jedinome

    dragulju u mojoj duši.

    *

    Kasno je za sve.

    Za radost i za očaj. Za smisao i besmisao.

    Moje je vrijeme brže od najbržega

    glisera krijumčarskog koga ne može stići

    ni jedan patrolni čamac. Ostaje mi da hranim

    ničije mačke po Sarajevu, i s ljudima da pričam

    ko kad se kuša propiriti vatra od mokrih drva,

    dok lipsava stoljeće u kojem Zlo, kao oltari

    za uskrs, širom je dveri raskrililo.

    *

    Kada se pomno zagledaš u mačje oči kao

    da vidiš daleko do svoga prvog plača. Još dalje.

    Do voštanice na odrom vlastitim. Još dalje.

    Do zemljanoga humka ne većeg od grbe kamiline.

    A živjeti je tužno kao poj slijepoga

    štiglića u kavezu. A duša studenija

    od monaške ćelije. U njoj se kote istine

    ničije kao ulične mačke.

    Moji snovi su bili

    njegoši s pepeljara. Moji su zanosi

    pravedno ismijani. To bjehu zanosi pjevača

    operskoga koga su, u Buhenvaldu,

    tjerali da svoje velike arije pjeva

    dok premlaćuju logoraše.

    (CDM)

    Otkrivamo nove detalje: Ubica Nermin Sulejmanović za 16. avgust u Brčkom imao zakazano vjenčanje sa ženom iz Njemačke!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Masovni ubica iz Gradačca Nermin Sulejmanović za prošlu je srijedu (16. avgust) imao zakazano vjenčanje sa trećom ženom, saznaje Istraga.ba.

    Vjenčanje je trebalo biti obavljeno u Brčkom, a žena koja mu je trebala postati supruga je, kako saznajemo, iz Njemačke.  Sulejmanović je tih dana kupio i kuću u Brčkom gdje je trebao preseliti, a razmatrao je i prodaju kuće u kojoj je živio sa nevjenčanom suprugom Nizamom Hećimović.

    No, pet dana prije zakazanog vjenčanja Sulejmanović je ubio nevjenčanu suprugu i još tri osobe u krvavom pohodu u Gradačcu. Svoj zločin uživo je prenosio na društvenim mrežama.

    Posljednjih dana u medijima se spekuliralo kako je ubica saznao adresu na kojoj se nalazila njegova nevjenčana supruga koja je napustila njihovu kuću nekoliko dana prije zločina. No, internom istragom je utvrđeno da policajka iz Gradačca Dženana Selimović nije otkrila lokaciju na kojoj se nalazila Sulejmanovićeva žrtva. Ona je suspendirana zbog drugih veza sa ubicom Sulejmanovićem koji je bio “kriminalno aktivno lice”. Nermin Sulejmanović je, prema ranije objavljenim informacijama, bio administrator grupe koja je otkrivala policijske radare. Suadministratorica te grupe je, prema informacijama Istrage, bila kćerka načelnika policije u Gradačcu. Ali nijedna od njih dvije nije otkrila adresu Nizame Hećimović.

    Jedan trag policije je posebno interesantan. Nakon što ga je Nizama Hećimović napustila, Nermin Sulejmanović je, prema informacijama Istrage, pozvao njene rodice i rekao im da dođu po njene stvari. U torbu je, potom, stavio telefon koji je povezao sa svojim telefonom. Na taj je način namjeravao otkriti lokaciju na kojoj se nalazi njegova nevjenčana supruga. Rodice su, međutim, nedaleko od kuće otkrile telefon u torbi i odlučile su vratiti Nizamine stvari Nerminu Sulejmanoviću. Tako je propao njegov plan da je locira.

    Međutim, na dan ubistva Sulejmanović je, sumnjajući da je Nizama kod tetke otišao do njene kuće gdje je pronašao nevjenčanu suprugu. Nakon što je upucao sina Nizamine tetke, oteo je svoju nevjenčanu suprugu i nakon toga započeo svoj ubilački pohod.

    Draža brani Sarajevo: Medvjedi, seljaci i nemontirani četnici!

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Kada je prije deset i kusur godina kolega Omer Hasanović napravio priču o selu Poljice, kao jedinom selu na svijetu koje ima dva berlinska medvjeda, na adresu Federalne televizije stigao je mail od proslavljene režiserke Jasmile Žbanić. Uglavnom, režiserka nije bila zadovoljna prilogom i vezivanjem njenog imena za selo Poljice kod Lukavca. To što je porijeklom iz tog sela i što u tom selu na obalama Modračkog jezera i danas u zaseoku Žbanići živi njena rodbina – redateljica je željela izbrisati iz svoje biografije. Jer, nekako je logično da iz Poljica porijeklo može voditi nesretni berač željeza Nazif Mujić, a nikako velika režiserka.

    To vam je, ukratko, pogled na profil, ideologiju i politiku, ne Zlatka Lagumdžije,već jedne režiserke i jedne stranke.

    Prošlo je skoro dvadeset mjeseci otkako je predsjednik Naše stranke za britanski Guardian rekao da su “rat dobili seljaci” i da “urbana kultura umire”.

    “Mislim da je to odvratno”, izgovorit će još odvratnije predsjednik Naše stranke Edin Forto.

    Kada je u utorak na Sarajevo film festivalu promovisan film Heroji Halijarda, i kada je dio onih koji se razumiju u Vučićevu propagandu i FGR-ovsku ograničenost na dvije sarajevske općine upozorio da se tim filmom promoviše četništvo, javila se režiserka Jasmila Žbanić da u par FB redova opravda 90 sekundi četništva.

    “Niko nije gledao film, pošto film nije gotov. I moj film su u Srbiji osudili, a niko ga nije pogledao i to nam je smetalo. A sad mi osuđujemo film koji nije smontiran. Možda je četnički, ali dajte da se barem završi”, napisala je slavna režiserka dok je lajkala statuse u kojima sarajevsku gradonačelnicu nazivaju “papankom”.

    Vidite, Jasmilin film o Srebrenici su prvo osudili oni kojih se najviše tiče. Onih čiju je životnu priču prilagodila zapadnoj publici da bi dobila još koju nagradu i pristup fondovima (pogledati pod Hasan Nuhanović). Jbg, nekako “civilizacijski” izgleda kada te supruga četnika primi u TVOJ stan u koji je uselila nakon što je njen muž naredio da ti pobiju u spale porodicu. Anticivilizacijski je, recimo, prikazati onako kako je bilo – da je Hasan Nuhanović maršnut sa svojih vrata.

    Ali šta mi seljaci znamo šta je umjetnost. Naše je da budemo berači željeza čije će se ekranizirane i za zapadnu publiku prilagođene sudbine prikazivati na festivalima širom svijeta. Ne mogu oni “odvratni seljaci koji su pobijedili” razumjeti da promocija “Heroja Halijarda” nije promocija četnika Draže Mihailovića. Sve dok mu ne stavi nož na vrat, seljak ne može prepoznati četnika. Jer do klanja je četnik “umjetnički izričaj”, a poslije klanja su seljaci “svi jedni drugima kuće palili”.

    Piše danas Fortina Naša stranka da “organizovani napad na nabolji kulturni proizvod naše zemlje, SFF, demonstrira potrebu društva za manje kulture u našem okruženju”.

    Nisam znao, a i kako ću kad pripadam onim seljacima koji su pobijedili, da je promocija četnika i Vučićeva propaganda – kultura. Sve sam mislio da su ovi sarajevski umjetnici i čelnici Naše stranke – “antifašisti”. I da je Valter branio i odbranio Sarajevo. Kad, ono, nije. Sad Draža brani Sarajevo.

    Objavljujemo sve dokumente i izjavu Nizame Hećimović koju je Sud u Gradačcu odbacio: “Nermin je rekao da će me naći gdje god se nalazim, bojim se njegovog prisustva”

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Ja više ne želim da živim sa Sulejmanović Nerminom, izašla sam iz njegove kuće sa djetetom, a imajući u vidu da je Nermin nasilna osoba, prijetio je pozivima da se vratim što prije i da će me naći gdje god se nalazim, tako da se ja bojim njegovog prisustva”.

    Ovo je dio izjave koju je pripadnicima MUP-a Tuzlanskog kantona dala Nizama Hećimović četiri dana prije nego će je njen nevjenčani suprug ubiti. Nizaminu izjavu policija je dostavila Općinskom sudu u Gradačcu. Izjava je zavedena pod brojem 1284/23. Postupajuća sutkinja Lejla Numanović nije cijenila ovaj dokaz.

    Predsjednica Općinskog suda u Gradačcu Slobodanka Kojić je, podsjećamo, rekla da je prijavljeno da su policajci i ubijena Nizama “samo razgovarali”.

    “Nizama nije bila svjedok kod suca, kako će policija saznati šta se desilo ako žrtva ne ispriča kako se to desilo Možda je žrtva to i ispričala ali nema u zapisniku. Ja ne znam zašto su predali ovakav zapisnik”, rekla je Kojić.

    Ona je, dalje, na konferenciji za medije prezentirala samo jednu službenu zabilješku policije od 4. avgusta 2023. godine. Istraga.ba je, međutim, došla u posjed dvije službene zabilješke. U onoj od 4. avgusta 2023. godine je navedeno da je policija primila “usmenu prijavu telefonom”.

    “Hećimović Nizama je prijavila svog nevjenčanog supruga Nermina Sulejmanovića da je istu fizički napao dana 3. na 4. avgust 2023. godine u porodičnoj kući u Mionici, gdje se od istog odselila, a nakon toga joj je uputio više prijetnji gdje je ugasila telefon kako više ne bi primala poruke”, navedeno je u jednoj Službenoj bilješci MUP-a TK.

    Osim ove, policija je uz prijavu dostavila još jednu zabilješku u kojoj su navedeno detalji o Sulejmanovićevim prijetnjama. Policija u ovom dokumentu navodi da je obavila razgovor sa Nerminom Sulejmanovićem i da je on sve negirao.

    Ove zabilješke bile su u prilogu Zahtjeva za izricanje zaštitne mjere koju je PU Gradačac dostavio Općinskom sudu u Gradačcu. Policija je tražila da Sud Nerminu Sulejmanoviću zabrani “uznemiravanje i uhođenje osobe izložene nasilju” i da mu zabrani “približavanje žrtvi nasilja”.

    U obrazloženju je navedeno da je policija da je “Hećimović Nizama zadobila vidljive povrede (podlive) u predjelu lica i drugih dijelova tijela, što se jasno vidjelo kod Hećimović Nizame prilikom podnošenja prijave”.

    Policija u istom obrazloženju navodi da je osoba (Nermin Sulejmanović) nasilna osoba i da je spremna da fizički napadne Nizamu Hećimović ako je ponovo sretne bilo gdje.

    “Nizama Hećimović podržava izricanje zaštitnih mjera, ali i traži da se u zahtjevu za izricanje zaštitnih mjera ne navodi adresa njenog stanovanja zbog činjenice da se ista boji za svoju sigurnost”, navedeno je u obrazloženju policijskog Zahtjeva.

    Općinska sutkinja Lejla Numanović je odbacila zahtjev a u obrazloženju svog Rješenja je koristila dijelove teksta iz rješenja donesenog u drugom slučaju.

    1...313233...194Stranica 32 of 194

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj