Istaknuto

Istaknute objave

Najbrže (formirano) Vijeće ministara BiH zakočilo: Državna koalicija nije se sastala od 16. oktobra, ni susret u Briselu nije donio rasplet!

Posljednji formalni sastanak koalicije na državnom nivou održan je 16. oktobra u Istočnom Sarajevu kada je domaćin bio Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a.

Iako je tada najavljen novi sastanak za 15 dana čiji je domaćin trebala biti trojka (SDP, NIP, NS) do tog sastanka nije došlo.

U posjeti BiH 1. novembra boravila je šefica Evropske komisije Urusula von der Leyen, ali ni nakon njene posjete državna koalicija nije zasjedala. Vijeće ministara BiH nije usvojilo niti jedan zakon iz seta reformskih zakona pa tako se nisu mogli naći ni na dnevnom redu domova PS BiH.

Krajem novembra u PS BiH iz drugog pokušaja održan je sastanak predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića i predstavnika trojke. Tada je istaknuto kako među ovim strankama postoji saglasnost o važnim pitanjima te da bi trebalo stavove usaglasiti i sa SNSD-om.

No, do sastanka sa Dodikom nije došlo bez obzira što se bližio put u Brisel gdje je stotinjak bh. zvaničnika i njihove pratnje obećavalo ispunjavanje evropskih obaveza. No, upravo u tom periodu nije bilo saglasnosti ministara iz reda Bošnjaka na prijedlog koji je uputio ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić o saradnji s Frontex-om. U tom sporazumu entiteti se izjednačavaju sa državnim nivoom.

Dodik je iz Brisela poručio da se mogu usvojiti Zakon o sudovima insistirajući da sjedište Apelacionog odjeljenja bude u Banja Luci, te Zakon o spriječavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti ali je priznao da postoji zastoj pogotovo kada je riječ o Ustavnom sudu BiH. Za još neka sporna pitanja predložio je da ih „rješavaju entiteti istovremeno“ što je podrivanje države i državnih institucija.

Iz Brisela se oglasio i Konaković koji je najavio novi sastanak državne koalicije ali do njega nije došlo. Čini se da je iščezao i optimizam Dragana Čovića koji se nije pretjerano oglašavao o sastanku u Briselu.

Iako je već 7. decembra uslijedila sjednica Vijeća ministara BiH na dnevnom redu nije bilo zakona.

Za 12. decembar je zakazana nova sjednica Vijeća ministara BiH, a u obimnom dnevnom redu nema nijednog zakona, ni reformskog niti bilo kakvog drugog koji bi olakšao život građana u BiH.

U pauzi održavanja sastanaka iz SNSD-a su pokrenuli inicijativu za smjenu ministra odbrane Zukana Heleza što će se naći na sjednici Predstavničkog doma PS BiH 21. decembra. Na istoj sjednici je i zahtjev za smjenu SNSD-ovog Staše Košarca, a prijedlog su podnijeli zastupnici opozicije iz FBiH i Rs-a.

Evidentno je da postoji zastoj na državnom nivou, a rokovi koje su lideri sami postavili su odavno probijeni. Dok Čović insistira na Izbornom zakonu, a Dodik na Ustavnom sudu BiH, trojka još uvijek nije jasno artikulisala svoje stavove i zahtjeve prema partnerima.

Pozicija trojke otežana je i činjenicom da HDZ-u moraju isporučiti veliki broj pozicija na nivou Federacije BiH, a što im opravdano otežava opozicija.

(NAP)

Dok se Srbija priprema uvoz gasa i iz Azerbejdžana: Dramatičan pad potrošenje gasa u Kantonu Sarajevo

Dok Srbija povezuje svoj transportni gasni sistem sa susjednom Bugarskom i time čini prve korake ka diversifikaciji izvora gasa, BiH pored toga što ne povezuje svoj gasni sistem sa Hrvatskom kreće i u zatvaranje rudnika.

Našim susjedima nije mrzak gas iz Azerbejdžana koji će stizati novom interkonekcijom danas otvorenom sa Bugarskom, to je nama mrzak gas koji bi mogao stizati iz npr. Katara ili UAE ili USA, ali nam sada postaje mrzak i ugalj kojeg sve manje kopamo za postojeće TE kako nam priopći aktuena vlast.

Kanton Sarajevo se guši u zagađenom zraku i trenutno smo, a i danima prije, u samom vrhu gradova koji nose neslavnu titulu gradova sa najzagađenijim zrakom u svijetu.

Evropski prvaci u ovoj kategoriji smo već odavno. Kako bih približio šta se radi građanima u KS najbolje će biti primjer šta se dešava sa potrošnjom gasa iako imamo u KS najveći broj priključaka gasa od kako je gas doveden do naših domaćinstava.

Potrošnja gasa u zadnje 4 godine:

2020-138.550.000 Sm3
2021-151.250.000 Sm3
2022-141.793.000 Sm3
2023-125.000.000 Sm3

Planirana isporuka prirodnog gasa za 2023. godinu iznosila je prema zvaničnim podacima 152.569.000 Sm3. Manje ostvarena isporuka gasa u odnosu na planirane količine za 2023. godinu i količine isporučene u 2021. godine iznosi cca 18%.

Ovo je dramatičan pad potrošnje gasa i čvrsta goriva sve više ulaze u naše domove.

Teško je više bilo kome objasniti da je gas jedino brzo rješenje za čist zrak, a da je kadrovska politika u energetskom sektoru osnova uspješnog vođenja svake kompanije.

U Kantonu Sarajevo samo se može desiti da kad uništite potrošnju gasa u KS i kada dovedete najveću energetsku kompaniju do poslovanja sa gubitkom (bez kreativnog knjigovodstva) možete postati ministar finansija i voditi finansije u kantonu iako niste bili sposobni ni kompaniju voditi.

Kada, defacto, ubijate svoje sugrađane preko zraka to vam je ulaznica da i preko budžeta to radite isto jer ste kvalifikovani za ovaj zadatak. Još jedno pitanje za sve nas u KS?

Da li je normalno da prosjek plate u KS u sektoru koji je ostvario ove rezultate bude 1.980 KM i što čini gotovo 60% više od prosjeka plata u FBiH?

Da li je normalno da oni koji uspiju da ostvare pad potrošnje gasa od 18% sa najvećim brojem priključaka gasa ikad budu nagrađeni tako da nam sad upravljaju i sudbinama.

Energetika i energetske politike su nam na izdisaju, a dok drugi grade i otvaraju nove pravce snabdijevanja, pronalaze nove izvore gasa, grade terminale za tečni plin to mi zatvaramo i ono sto jedino imamo, a to su rudnici.

Na kraju, jedna Njemačka u isto vrijeme gradi 5 LNG terminala i otvorila je nekada zatvorene rudnike jer energetska stabilnost sistema, a i neovisnost u svemu ovome je osnova za bilo kakve privredne aktivnosti.

(NAP)

Licemjerstvo međunarodne zajednice:Tripartitna agenda i jačanje Dodika

Tripartitna agenda osmišljena u kuhinjama međunarodnih krugova, u kojoj Bošnjaci dobijaju Zakon o zabrani negiranja genocida, Hrvati Izborni zakon po mjeri Dragana Čovića, a Srbi državnu imovinu pokazuje svu raskoš nepravde.

Najbolji dokaz tome jeste da nemamo niti jedne optužnice za negiranje genocida, jer Milanku Kajganiću nedostaje sudske prakse, ali za podizanje optužnice protiv hodže Muharema Štulanovića koji je optužen jer je Republiku srpsku nazivao “genocidnom tvorevinom”, u Banja Luci ne trebaju praksu.

Oni trebaju narative i optužnice na svim nivoima koje će dodatno Bošnjake baciti u geto, nalik onom u Palestini, a dokaz tome su tvrdnje o navodnom radikalizmu, koji nije realno opipljiv, već je prisutan u javnom prostoru čisto da se nađe za potrebe srpske ili hrvatske politike.

A, da je cijeli cirkus zvani Milorad Dodik usmjeren na imovinu pokazuje i jutrošnje oglašavanje predsjednika SNSD-a.

„Srbi nemaju ambiciju za bilo kakvim sukobima, ali ćemo posegnuti za svim političkim sredstvima da sačuvamo suverenitet Republike srpske. Pojedini ambasadori, kao i nelegalni Šmit, nastoje da nam otmu naše šume, vode, da razvlaste Republiku srpsku. Mi smo rekli da pitanje imovine nikada neće biti na stolu“, istakao je Dodik.

I zbilja jeste upravu. Christian Schmidt ne čini dovoljno po pitanju državne imovine, a međunarodna zajednica i dalje Dodika smatra relevantnim sagovornikom. U Briselu je jednako zastupljen kao i svi drugi lideri, s tim da redovno održava kontakte i veze s Vladimirom Putinom, dok ne staje na putu secesije.

Iako pogrdnim imenima naziva predstavnike međunarodne zajednice, oni ga uvažavaju i sastanče s njim, pri čemu raste njegova popularnost, a slabi uloga međunarodne zajednice. Jer, ko normalan može sjesti za pregovarački sto sa onim ko uporno zagovara cijepanje Bosne i Hercegovine, a ima mogućnost slanja u izolaciju pregovarača koji ne odstupa od retrogradnih stavova.

Bonske ovlasti ostavljene su za Refika Lendu, Izborni zakon i udovoljavanje Draganu Čoviću. Za razliku od zabrane negiranja genocida, gdje je zakon prepušten na milost ovdašnjim pravosudnim institucijama koje manje više kontroliše upravo Dodik, sve druge nametnute odluke su implementirane do srži. Imamo Vladu FBiH po mjeri Čovića, istu takvu zakonodavnu vlast, a u državi se ne zna ko pije ko plaća.

I sve ovo vrijeme na kušnji je vjerodostojnost autoriteta Schmidta, njegove moći i spremnosti na djelovanja. Ne radi se samo o njegovom ustavnom pravu shodno aneksu 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma nego i njegovoj obavezi, koji do sada nije ispunio.
Naravno, uz podršku Ambasade SAD-a u Sarajevu Schmidt, kao uostalom i Evropska unija, očito imaju plan i dalje tolerirati Dodika i njegovu želju za što većom autonomijom Rs, a čime gube kredibilitet i uvažavanje u onom dijelu javnosti, koje je oduvijek vjerovalo u dobronamjernost i pravednost.

Ali, ako se samo nagrađuju blokade i ispunjavaju nemogući zahtjevi secesionističkih politika, nije li vrijeme da i probosanska snaga unutar BiH pokaže za koje vrijednosti se borila i to jasno kaže međunarodnoj zajednici, koja je sve u ovom trenutku samo nije pravedna.

Jer, možda neće biti sukoba, ali gdje je država Bosna i Hercegovina u svemu tome?

(NAP)

 

Svjedoci između “Kapitala” i “Profita”: Bačena bomba na kuću Amela Bogučanina koji je saslušan kao svjedok zbog pokušaja ubistva Mateja Živkovića, krunskog svjedoka u slučaju protiv Zijada Blekića!

Dva dana nakon što je, u svojstvu svjedoka, saslušan u SIPA-i zbog slučaja pokušaja ubistva člana Komisije za vrijednosne papire FBIH Mateja Živkovića, na kuću sarajevskog kriminalca Amela Bogučanina bačena je bomba, saznaje Istraga.ba.

Bogučanin je, sumnjaju policijske agencije koje vode istragu u vezi sa slučajem Kapital, bio posrednik između naručioca ubistva i osoba koje su pokušale ubiti člana Komisije za vrijednosne papire Mateja Živkovića koji je jedan od ključnih svjedoka protiv Zijada Blekića i drugih optuženih u slučaju “Profit”. Da bi se cijela priča bolje razumjela, činjenice ćemo posložiti hronološki.

Bio je 9. decembar 2020. godine kada je po naredbi Tužilaštva Santona Sarajevo uhapšen biznizmen Zijad Blekić, jedan od prvih ljudi u BiH koji je trgovao dionicama. Istraga u ovom predmetu, kodnog naziva “Profit” započeta je još 2010. godine, a usmjerena je protiv nekoliko osoba i pravnih lica. Među glavnim osumnjičenim su bili biznismeni Zijad Blekić, bivši predsjednik Komisije za vrijednosne papire FBiH Hasan Ćelam, te Blekićev  saradnik Edin Dizdar.

U junu 2021. godine, Kantonalni sud u Sarajevu potvrdio je optužnicu Tužilaštva Kantona Sarajevo protiv 19 osoba u predmetu „Profit“ i to protiv Zijada Blekića, Edina Dizdara, Armina Mulahusića, Davera Halilbegovića, Hasana Ćelama, Muharema Bajrića, Ramiza Bibića, Nasera Dace, Jasmina Jusufranića, Smiljke Jusufranić, Branislava Petrovića, Mirsada Imamovića, Edina Muftića, Alena Murguza, Elme Mulahusić, Edine Halilbegović, Azre Blekić Aydogan, Hamdije Zvrko, Huseina Zvrke.

Tereti ih se za krivična djela organizirani kriminal, zloupotrebu položaja, pranje novca, prevaru u privrednom poslovanju i dr.

Optuženi su da su od 2006. do 2014. godine organizirali grupu koja je na nezakonit način stekla imovinsku korist od oko 30 miliona maraka i to fiktivnom kupovinom dionica, manipulacijom na tržištu kapitala, te izvlačenjem novca kroz fiktivne pravne poslove.

Jedan od ključnih svjedoka u predmetu protiv Zijada Blekića i drugih optuženih u ovom predmetu je Matej Živković, još uvijek aktualni član Komisije za vrijednosne papire FBiH. Devet mjeseci nakon potvrđivanja optužnice protiv Blekića i drugih, na ključnog svjedoka u ovom predmetu pokušan je atentat.
Naime, 16. marta 2022. godine u sarajevskom naselju Dobrinja teško je, ispred ulaza u svoju zgradu, ranjen Matej Živković. Pucnjava je policiji prijavljena u 16:35 sati. Iako se sve desilo tokom dana, napadače na Živkovića niko nije vidio.
pelicijski uviđaj na mjestu ranjavanja Mateja Živkovića

Godinu i po pripadnici SIPA-e su pod nadzorom Tužilaštva KS vodili istragu o slučaju ranjavanja Mateja Živkovića. No, na kraju je presudio DNK koji je istražitelje odveo direktno u zatvor, gdje kaznu, za drugo krivično djelo izdržava Jasmin Hasić iz Sarajeva. Hasićev DNK je, naime, pronađen na mjestu napada na Živkovića. Istražitelji su, prateći dalje tragove, pronašli da je Hasić imao pomagače koji su ga dovezli na mjestu gdje je pucao u Živkovića. Kako saznaje Istraga, policija je uspjela pronaći i automobil koji su napadači koristili u martu 2021. godine. Nakon što je prikupljen veći di dokaza, SIPA je 29. novembra ove godine započela akciju “Kapital”.

“Operativna akcija “Kapital” se provodi u cilju rasvjetljavanje krivičnog djela ubistvo iz člana 166. u vezi sa krivičnim djelom pokušaj iz člana 28. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, koje se desilo dana 15.2.2022. godine i 16.3.2022. godine u Sarajevu, na štetu Mateja Živkovića, zamjenika predsjednika Komisije za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine, kojom prilikom je imenovani ranjen sa više metaka. Pretresi se vrše na jedanaest 11 lokacija, a u toku dana će od policijskih službenika SIPA biti ispitan osumnjičeni Jasmin Hasić. Također, planira se i saslušanje više lica u svojstvu svjedoka. Pretresi se vrše u saradnji sa Federalnom upravom policije. U toku rada po navedenom predmetu policijski službenici SIPA-e ostvarili su saradnju sa Obavještajno-sigurnosnom agencijom Bosne i Hercegovine, Centrom za forenzička ispitivanja, vještačenja i istraživanja Federalne uprave policije, JZU Zavod za sudsku medicinu i Kriminalističko tehničkim centrom Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, Ministarstvima unutrašnjih poslova Republike Srpske – PU Istočno Sarajevo i Kantona Sarajevo”, saopćeno je iz SIPA-e.

Jedan od svjedoka koji je saslušan dan kasnije, odnosno 30. novembra, bio je Amel Bogučanin. Ovaj kriminalac je, naime, već ranije zajedno sa Jasminom Hasićem bio saučesnik u nekoliko kriminalnih operacija mešu kojima je i priprema ubistva osobe sa nadimkom Jevrej. Bogučanin i Hasić su planirali da pod automobil Jevreja podmetnu bombu. No, taj plan je razbijen u jednoj od ranijih akcija SIPA-e. Hasić je hapšen zbog razbojništava, a Bogučanin zbog pranja novca i trgovine narkoticima.

Upravo je, kako saznaje Istraga, ovaj dvojac angažiran da likvidira Mateja Živkovića. Bogučanin je bio posrednik između naručioca ubistva i Jasmina Hasića koji je pucao u Živkovića. Nijedan od njih, međutim, nije želio svjedočiti o ovom slučaju. Međutim, svega 48 sati nakon što je pozvan u SIPA-u da svjedoči o pripremi ubistva Mateja Živkovića, na kuću Amela Bogučanina bačena je bomba.

“Stanovnike ulice Tandareva u starom dijelu Sarajeva uznemirila je snažna detonacija, nakon što su nepoznate osobe aktivirale eksplozivnu napravu. Kako je potvrđeno iz Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (MUP KS), eksplozija se dogodila u subotu, 2. decembra u 1.14 sati. U saopćenju MUP-a KS precizira se da je naprava aktivirana ispred kuće i garaže, vlasništvo B. A.”, objavljeno je 4. decembra.

Šef kartela je pao, njegovi saradnici nisu: Trojica specijalaca koji su priznali da su čuvali Tita Gačanina još uvijek rade u FUP-u, štite ih kadrovi Aljoše Čampare!

Iako su priznali da su čuvali narko bosa Edina Gačanina Tita, trojica pripadnika Federalne uprave policije nikad nisu sankcionirani. Štaviše, Titovi čuvari i i danas su pripadnici FUP-a, imaju policijska ovlaštenja i obavljaju policijske poslove.

Kada je Edin Gačanin Tito, sada presuđeni međunarodni krijumčar kokaina, u septembru 2016. godine došao u Sarajevo, Senad Kadić, Adin Ćatić i Emir Druškić su bili pripadnici Specijalne jedinice FUP-a. Oni su tada, zajedno sa drugim kolegama, čuvali Edina Gačanina Tita. Ali bez obzira na to, Kadić, Ćatić i Druškić nikada nisu otpušteni iz FUP-a. Senad Kadić i Adin Ćatić rade u odjeljenju KDZ-a, dok je Emir Druškić još uvijek pripadnik Specijalne policijske jedinice Federalne uprave policije.

Koristeći holandske dokumente, 15 septembra 2016. godine, u 17 sati i šest minuta, pasošku kontrolu na sarajevskom aerodromu je prošao Edin Gačanin – Tito. Ispred aerodroma ga je čekalo nekoliko automobila među kojima su bila i dva koja je tog dana u “ASA RENT-u” iznajmilo preduzeće “FOTO ART” iz Sarajeva. U pitanju su bili automobili Audi Q3 i VW TIGUAN, a prema dokumentima Federalne uprave policije, vlasnik FOTO ART-a Gordan Memija bio je među onima koji su šefu moćnog narko kartela poželjeli dobrodošlicu.

Petorica pripadnika Specijalne jedinice Federalne uprave policije brinula su o Titovoj sigurnosti. Specijalci Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Adin Ćatić i Emir Druškić tih su dana, u dogovoru sa kamandantom Specijalne policijske jedinice Mustafom Selmanovićem, uzeli bolovanje i bili su na slobodnim danima u Federalnoj upravi policije.

“Gordan Memija je u Hotelu Bristol iznajmio tri sobe. Gačanin je bio smješten u sobi 1119, dok su druge dvije sobe bile iznajmljene za njemu bliska lica Adnan Pervan zvani Legija (soba 1112), Adnan Smajlović zvani Pepi (soba 1121). Saznanja ukazuju da su jednu od navedenih soba najvjerovatnije koristili pripadnici Specijalne policijske jedinice Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Emir Druškić i Adin Ćatić“, navedeno je u izvještaju Federalne prave policije sačinjenom nakon što je urednik Istrage, radeći tada za Žurnal.info, objavio informaciju po vezama kartela Tito i Dino sa Specijalnom jedinicom FUP-a.

Kompletan izvještaj FUP-a moćete pročitati ukoliko kliknete ovdje.

Obavještajni podaci, piše dalje u izvještaju FUP-a, pokazuju da su “navedeni policijski službenici naplatili značajniji iznos novca koji su potom iskoristili za otvaranje ugostiteljskih objekata”.

“Rezultati interne istrage ulazuju da su u periodu 15.9.-26.9 2016.godine pripadnici Specijalne jedinice FUP-a svakodnevno vršili poslove osiguranja Edina Gačanina, pa su tako sa Edinom Gačaninom i Adnanom Smajloviće, policijski službenici Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Emir Druškić i Adin Ćatić iste osiguravali prilikom boravka u Hrvatskoj”, navedeno je u Informaciji FUP-a.

Titov čuvar i policajac Senad Kadić

Inače, dan prije nego će vođa kartela sletjeti u Sarajevo, Gordan Memija je išao u Hrvatsku u pratnji još jednog tadašnjeg  federalnog specijalca – Ibre Miladina.

S njima dvojicom Granični prelaz Ivanjica 14. septembra 2016. godine prešli su još Jasmin Memeti i Mustafa Mehičević. Onda je Miladin pet dana poslije ponovo registriran kako, kao prethodnica Edina Gačanina prelazi Granični prelaz Metković – Doljani. S Miladinom je u automobilu bio Rijad Dedeić, također pripadnik Specijalne jedinice Federalne uprave policije. Dva dana kasnije, odnosno 21. septembra 2016. godine na teritoriju Hrvatske prešao je i sam vođa kartela – Edin Gačanin zvani Tito. S njim su, utvrđeno je tokom istrage FUP-a, tada bili specijalci Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Emir Druškić. Zabilježeno je da su koristili dva automobila među kojima je bio i Audi Q3, sa tablicama E25 J 920, kojeg je Memijino preduzeće FOTO ART iznajmilo u ASA RENT-u 15. 9. 2016. godine.

“U internoj istrazi policijski službenici Specijalne policijske jedinice koji su učestvovali u poslovima osiguranja Gačanina potvrdili su da su imali osigurane sve troškove smještaja, da su koristili putnička motorna vozila koja je ranije iznajmio Gordan Memija, da su imali plaćene usluge konzumacije hrane i pića, da nisu imali dodatnih dnevnica, te da nisu znali da se Gačanin dovodi u vezu sa bilo kojim oblikom kriminala, smatrajući ga da se radi o biznismenu iz Dubaija“, navedeno je u Informaciji Federalne uprave policije iz januara 2020. godine.

Titov čuvar i aktualni pripadnik FUP-a Emir Druškić

Nakon što je ova priča dospjela u javnost, nekoliko Titovih čuvara je napustilo FUP. Trojica su otputovala u Dubai gdje su čuvali Edina Gačanina Tita. Najbitniji među njima je bio Ibrahim Miladin, inače prijatelj Gordana Memije. U Dubai je preselio i Dražen Čobović, ali se ovaj prijatelj lidera NiP-a Elmedina Konakovića i njegovog kuma Gordana Memije ubrzo vratio. Treći specijalac je bio Dženis Kadrić. On još uvijek živi u Dubaiju, a Tužilaštvo BiH, odnosno tužilac Džermin Pašić, iako ima sve dokaze o Kadriću ne želi da procesuira ovog Titovog pratioca.

Šef Specijalne Mustafa Selmanović sa Ibrahimom Miladinom

Međutim, trojica Titovih čuvara su ostali u FUP-u. U pitanju su, rekosmo, Senad Kadić, Adin Ćatić i Emir Druškić. Svi oni uživaju zaštitu Mustafe Selmanovića, komandanta Specijalne jedinice FUP-a, koji je kućni prijatelj državnog tužioca Dubravka i njegovog brata, višeg ministra FMUP-a, Aljoše Čampare. Već smo nekoliko puta objavljivali da je su Aljoša Čampara i Mustafa Selmanović dobili na poklon skupocjenu policijsku opremu koju je nabavio Edin Gačanin Tito. Svi dokazi o ovoj opremi su dostavljeni Tužilaštvu BiH. Postupajuća tužiteljica Elvira Stanojlović, međutim, još nije poduzela konkretne radnje.

Novi ispit za Vladu FBiH i Trojku: HDZ predložio Zakon o južnoj interkonekciji, žele eliminisati BH Gas i osnovati firmu u Mostaru!

Kada HDZ izrazi želju da plinski sektor uredi kako on misli da treba da izgleda posluži se lukavstvom jerpolaze od premise da su skoro svi, naročito Bošnjaci, naivni. Poniženja kojima su izloženi predstavnici Trojke u Vladi FBIH kroz svakodnevne zahtjeve HDZ-a koje moraju ispuniti sada vec kulminiraju i obavezama koje se tiču zakona koje moraju isporučiti ovom političkom subjektu.
HDZ je dostavio plagijat Zakona o plinovodu “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska” Vladi FBiH na usvajanje. Kada uzmete nečiji rad i kopirate “tri tona” onda se to zove plagijat, a ovdje, u ovom prijedlogu zakona, upravo se o tome radi.

Dostavljeni prijedlog zakona je gotovo u potpunosti plagijat osim onih dijelova za koje je zainteresiran HDZ, a to je promjena investitora BH-Gasa i sada, u ovom prijedlogu Zakona, članak 5. tačka 1. glasi:
“Članak 5.
(Investitor)
(1) Za nositelja investicije projekta plinovoda „Južna interkonekcija BiH i Republika Hrvatska“ određuje se Gospodarsko društvo za proizvodnju i transport plina “Južna plinska interkonekcija” d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: Investitor).”
Ujedno, dodan je dio u članku 5. tačka 4. koji glasi:
“(4) Projekt plinovoda „Južna interkonekcija BiH i Republika Hrvatska“ će se realizirati u potpunosti od strane Investitora, i/ili u suradnji s operatorima distribucijskog sustava, i/ili u skladu sa zakonskim propisima o javno-privatnom partnerstvu i drugim važećim zakonskim propisima.”
Istovremeno, članak 4. tačka1. BH-Gas, koji je bio nosilac investicije i jedina javna plinska transportna kompanija u FBiH, sada je zamijenjen na način:
“Članak 4.
(Točka interkonekcije)
(1) Koordinate točke interkonekcije transportnih sustava definiraju se posebnim sporazumom između dva susjedna operatora transportnih sustava, i to: Gospodarsko društvo za proizvodnju i transport plina “Južna plinska interkonekcija” d.o.o. Mostar iz Bosne i Hercegovine, sa sjedištem u Mostaru kao javno poduzeće čiji je osnivač Federacija Bosne i Hercegovine i “Plinacro” d.o.o. iz Republike Hrvatske.”

Kada pogledamo ove tri izmjene zakona dobijemo sljedeći rezultat:
-BH-Gas nestaje kao Investitor projekta Južna interkonekcija i za nosioca se postavlja “Južna plinska interkonekcija d.o.o. Mostar iz Bosne i Hercegovine,

-Južna plinska interkonekcija d.o.o. Mostar treba biti osnovana kao javno poduzeće čiji je osnivač FBiH tj. Vlada FBiH sa djelatnošću transport plina u FBiH,
-investicija izgradnje južne plinske interkonekcije može sada biti realizirana i na način koji uopće nije bio predviđen originalnim zakonom i to:
“Investitora, i/ili u suradnji s operatorima distribucijskog sustava, i/ili u skladu sa zakonskim propisima o javno-privatnom partnerstvu i drugim važećim zakonskim propisima.”
Da pojasnimo, Vlada FBiH sada treba formirati novu transportnu plinsku kompaniju sa sjedištem u Mostaru, treba na nju prenijeti sve ono sto je BH-Gas realizirao do urbanističke saglasnosti, a čije izdavanje blokira HDZ, donijeti odluku da je po ovom prijedlogu zakona Investitor “Južna plinska interkonekcija”, te omogućiti da se investicija realizuje uključivanjem nepostojećih distributivnih poduzeća iz Hercegovine i, najbitnije, putem javno-privatnog partnerstva.

Portal Istraga je istražio tržiste i došao do podataka ko bi mogao biti taj poželjni partner u izgradnji plinovoda dužine 160 km i vrijednog preko 100 mil. EUR-a.
Prema našim informacijama radi se o firmi ERO plin sa sjedištem u Mostaru i početnog kapitala od 70.000 KM. Osnivač i vlasnik ove firme, prema informacijama do koji smo došli, je Ivica Nuić. inače clan Predsjedništva Matice Hrvatske. Nuić je firmu osnovao u 12. mjesecu 2021. godine i već od 1. mjeseca 2022. godine HDZ kreće sa aktivnošću osporavanja BH-Gasu da bude investitor na realizaciji projekta i blokiranja u parlamentu usvajanja Zakona o Južnoj interkonekciji.
Informacije do kojih je došao portal Istraga govore da je Nuić bio redovan gost g. Kabirija, Aluminij Mostar, ali ta veza je sada nešto utihnula od kada su se Čović i Kabiri razišli u razmišljanjima oko ove investicije, a i drugih investicija u energetski sektor. Ostali su prijatelji Nuić i Čović tako da možemo reci mostarsku doskočicu:”Sve za Nuića, Nuića nizašta”.

Sada dolazimo i do načina finansiranja u članku 6. tačka 1.:
“Članak 6.
(Način financiranja)
(1) Uz podršku Vlade Federacije Bosne i Hercegovine realizacija projekta Južna interkonekcija BiH i Republika Hrvatska će se financirati zaduživanjem, grantovima, proračunskim i vlastitim sredstvima Investitora, modelom javno- privatnog partnerstva (JPP) te drugim izvorima financiranja.

U originalnom tekstu zakona uopće se ne spominje finansiranje modelom javno-privatnog partnerstva tako da se sada postavlja pitanje ko će stajati iza kapitala koji će se, moguće, ulagati na ovaj način.

Sada dolazimo i do rješavanja imovinsko-pravnih odnosa koji su u ovom prijedlogu HDZ-a regulirani na način:
“(4) Investitor se određuje za korisnika izvlaštenja te ima sva prava, obveze i odgovornosti korisnika izvlaštenja predviđene Zakonom o izvlaštenju (“Službene novine Federacije BiH”, br. 70/07, 36/10, 25/12, 8/15 – Presuda Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-64/14 i 34/16) i odredbama ovog Zakona.”
Investitor je “Južna plinska interkonekcija” samo je sada uz ovu promjenu korisnika eksproprijacije izmijenjen/izbačen dio da će nekretnine u vlasništvu FBIH, kantona, grada, općina, javnih preduzeća ili javnih ustanova biti eksproprirane bez naknade. Po ovom prijedlogu sve će se plaćati bez obzira na vlasničku strukturu zemljišta koje se ekspropriše ili koje će biti obuhvaćeno pravom služnosti.
Promjenu namjene zemljišta po ovom prijedlogu neće vršiti Vlada FBiH već kantoni  i FBiH.
Ovo su djelomične izmjene zakona u odnosu na originalni tekst Zakona i može se reći da se radi o uspješnom plagijatu koji ima za cilj da promjeni Investitora, uvede privatne firme u projekat, te da se formira nova transportna plinska kompanija u FBiH. BH-Gas koji je godinama radio na ovom projektu briše se gumicom HDZ-a čime dolazimo da, nakon naftnog biznisa koji je već prepušten stranim kompanijama, biznisa sa el. energijom koji propada pod okriljem JP EPBIH sada dolazimo i do plinskog biznisa koji treba prepustiti HDZ-u i privatnim kompanijama u vlasništvu osoba bliskim HDZ-u.
Odluka o sudbini projekta “Južna interkonekcija” je u rukama Trojke.

Kad’ Titovi jaganjci utihnu: Da li će Gačaninovi prijatelji i saradnici za sarajevske medije ostati “ugledni biznismeni” i ministri?

Pet godina sam pratio poslove Edina Gačanina Tita. Kada sam počeo uz mene su bili skoro svi. Danas, kada je Edin Gačanin priznao krivicu za krijumčarenje tona kokaina, ostao sam skoro sam u ovoj priči. Svi će objaviti informaciju da je Tito priznao krivicu, da je dobio sedam godina zatvora i tu će završiti ova priča. Onda će ti isti mediji na TV ekrane i naslovnice vratiti Titove saradnike i prijatelje i dopustit će im da me nazivaju lažovom, režimskim novinarom, presuđenim klevetnikom…

Pet godina je, dakle, prošlo otkako je svijet prvi put čuo za Edina Gačanina Tita. Nešto malo manje je prošlo od prve objave njegove novije fotografije. U oba ta članka bio je moj potpis.

Pet godina godina života sam potrošio na istraživanje TItovog kartela. Nikada nisam dobio nijednu nagradu za to. Nikada je vjerovatno neću ni dobiti. Ali od svih tih ugovorenih i dogovorenih nagrada koje se dodjeljuju istomišljenicima, vrjednija nagrada od svega je to što je Edin Gačanin Tito priznao da je jedan od najvećih krijumčara kokaina na svijetu. Baš ono što sam od početka i tvrdio.

Kada sam napisao prvi tekst nisam bio svjestan Titove veličine. Kasnije sam na svojoj koži osjetio svu moć ovog kartela. Krenulo je s Mirzom Gačaninom, amidžom Edina Gačanina Tita. Mojim je kolegama slao video poruke u kojima je govorio da će me “pronaći u kanalu”. Kolege su skrivale taj video. Nikada nisu svjedočili o Mirzinim prijetnjama. Naprotiv, skrivali su da je Mirza rekao da će me pronaći u kanalu. Sasvim slučajno sam, nekoliko mjeseci kasnije, dobio taj video kojeg je Gačanin poslao “kolegi” Miralemu Aščiću iz Avaza.

 

I, evo, preživio sam. U tri ujutro Mirza Gačanin mi je slao video ovce spremne za klanje. Nikada nisam objavio te klipove. Jer priča o kartelu, osim danas, bila je bitnija i bit će bitnija od priče o meni.

Mirza Gačanin je danas u nizozemskom pritvoru. Uplašen za vlastitu sigurnost, traži pomoć od mene. Jer Tito je platio njegovo ubistvo zbog “neriješenih kokainskih računa”.

Pet godina je prošlo otkako sam objavio prvi tekst o Titu. Zbog njega sam se po zamračenim hotelskim sobama u drugim državama nalazio sa službenicima svjetskih policijskih agencija koje se bore protiv krijumčarenja droge. I meni je, moram priznati, zvučalo nevjerovatno kada su mi rekli da je “promet” Titovog kartela 23 milijarde eura. Ali kada sam dobio dokument u kojem je pisalo je da Titu zaplijenjeno 16 tona kokaina do 2018. godine godine, više nisam sumnjao. No, sumnjali su si drugi. I danas sumnjaju u sve ono što sam objavljivao. Jer puno je bitnije šta o meni kažu Elmedin Konaković i Gordan Memija, nego činjenice.

Činjenice u BiH ne vrijede. Bitno je samo ko je “gradska raja”, a ko ne. Čuvam i danas u mom telefonu, a bit će vremena i za objavu, snimak iz sudnice Općinskog suda u Sarajevu kada sutkinja (S.T.) pred strankama kaže da “ona ne može presuditi protiv Memije” jer se znaju cijeli život. Plus on je “gradska raja”. Imaju li činjenice šanse u tim pravosudnim okolnostima?

Sarajevski mediji, vidjeli smo svi, znaju svu kumčad Milorada Dodika. Znaju gdje su i kada dobijali poslove. U Sarajevu je vijest i kada kum nekog narko dilera sjedi sa srpskim policajcima. Samo vijest nije da je kum predsjednika Naroda i Pravde dočekivao vođu moćnog narko kartela u Sarajevu. Jer kum je “gradska raja” i ima priliku da na televiziji sat vremena o meni priča što god poželi. Nije važno medijima u Sarajevu ni to što je pola Specijalne jedinice FUP-a otišlo u Dubai da čuva Tita. Ni to što je Tito opremao policiju. Ni to da nam bivši ministar policije nosi uniformu koju je donirao Tito. Ni to da su nam investitori iz UAE postali glavni građevinari u Sarajevu.

Edin Gačanin Tito sada je i službeno narko boss. U avgustu 2019. godine je pisao da sve izmišljam. Nešto kasnije će napisati otvoreno pismo u kojem će mi ponuditi finansiranje zaštite.

Onda će me, opet, tužiti preko advokata iz Beča. I izgubit će tu tužbu. Jer nisu baš sve sudije “gradska raja sa Memijom”.

Pet godina je, dakle, prošlo otkako sam počeo istraživati kartel Tito i Dino. U tih pet godina jedan Tito je uhapšen, a jedan drugi Dino je napravio stranku. Bit će vremena i za dokaze o tim vezama. No, sada je najbitnije jedno – Edin Gačanin je NARKO BOSS. Baš ono što sam od početka i tvrdio.

Pravna analiza: Da li je Ante Nobilo mogao sjediti u sudnici Suda BiH pored optuženog Milorada Dodika?

U srijedu je pred sudom BiH počelo suđenje predsjedniku Republike Srpske Mioloradu Dodiku. Jedan od Dodikovih pravih savjetnika bio je hrvatski odvjetnik Ante Nobilo. Da li je Nobilo mogao zastupati Dodika u sudnici Suda BiH? Ovu analizu za Istraga.ba pripremilo je nekoliko sarajevskih advokata.

U skladu sa članom 6. stav 1. Zakona o Sudu BiH, da bi se opunomoćenik pojavio, odnosno postupao pred Sudom, mora biti upisan u Imenik advokata nadležnog organa BiH priznatog od Suda. U skladu sa stavom 2. istog člana, Sud može, u svakom pojedinačnom slučaju, posebno dozvoliti postupanje pred Sudom opunomoćeniku koji ne ispunjava uslove iz prethodnog stava, a takav postupak za posebno priznavanje opunomoćenika se utvrđuje se Poslovnikom Suda.

Poslovnik o radu Suda BiH, donesen 16.06.2020. godine, propisuje u članu 52., a pozivajući se na odredbu člana 6. Zakona o Sudu BiH, postupak za izdavanje dozvola za posebno postupanje. Tom je odredbom propisano da Sud može izuzetno u svakom pojedinačnom slučaju izdati dozvolu za posebno postupanje punomoćniku koji nije na OKO (Odsjek krivične odbrane) listi i odobriti njegovo postupanje, odnosno obavljanje prakse pred Sudom, što uključuje i advokate koji imaju važeću dozvolu za obavljanje advokatske prakse izdatu od priznatog, profesionalnog udruženja advokata ili od drugog nadležnog organa iz strane zemlje pod uslovima reciprociteta.

U tom slučaju, punomoćnici podnose svoje prijave sudiji za prethodni postupak, sudiji za prethodno saslušanje, sudiji, odnosno vijeću, zavisno od faze postupka, koji prilikom razmatranja takvih prijava mogu uzeti u obzir sljedeće činjenice:

  1. a) Da li je punomoćnik pokazao specijalizirano poznavanje domaćeg ili međunarodnog krivičnog prava, međunarodnog humanitarnog prava, međunarodnih propisa iz oblasti ljudskih prava ili bilo koje druge oblasti prava s kojom bi u znatnoj mjeri mogao doprinijeti efikasnosti postupka;
  2. b) Da li punomoćnik posjeduje specijalizirano poznavanje činjeničnog stanja geografskog regiona, vezanih ili pravno/činjenično sličnih predmeta procesuiranih pred Sudom BiH ili drugim sudovima, a vezanih za predmet u kojem se odlučuje o njegovom postavljanju;
  3. c) Da li je punomoćnik ranije zastupao istog branjenika pred domaćim ili stranim sudom;
  4. d) Da li je punomoćnik ranije zastupao pred Sudom BiH u drugim predmetima;
  5. e) Da li su argumenti za postavljanje punomoćnika koji nije na OKO listi, kvalitativno i pravično predominantni u odnosu na argumente za postavljanje branitelja sa liste;
  6. f) Izbor i želju osumnjičenog, odnosno optuženog i njegove razloge za prijedlog punomoćnika;
  7. g) Razlog pravičnosti, kao i sve druge činjenice od značaja za prava osumnjičenog, odnosno optuženog lica.

Sud, u skladu sa odredbom ovog člana, također obavještava OKO o svakoj odluci o davanju dozvole za posebno postupanje advokatu koji nije na OKO listi.

Pritom, u skladu sa odredbom člana 49. stav 1. istog Poslovnika, pravila za punomoćnike iz člana 49. do 58. ovog Poslovnika, primjenjuju se jednako na sve advokate koji postupaju u krivičnim postupcima koji se vode pred Sudom, bez obzira da li se radi o branitelju postavljenom po službenoj dužnosti ili izabranom branitelju, u mjeri u kojoj za advokate koji postupaju pred Odjelom I za ratne zločine i Odjelom II za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Krivičnog i Apelacionog odjeljenja Suda BiH nije izričito drugačije propisano. Stavom 2. ovog člana određeno je da u slučaju sukoba između odredaba sadržanih u ovom Poslovniku i odredaba sadržanih u bilo kom drugom pravilniku, poslovniku, ili drugom aktu Suda, upravnog organa ili advokatske komore, a u pogledu dozvole za rad i dodjeljivanja branitelja u krivičnim predmetima, ove odredbe imaju prednost.

Iz naprijed navedenih odredbi jasno proizilazi da se izdavanje dozvola za posebno pojavljivanje, odnosno postupanje punomoćnika pred Sudom BiH, i to u slučaju reciprociteta i ispunjavanja kriterija propisanih Poslovnikom Suda BiH, odnosi isključivo na branioce/branitelje u krivičnim predmetima, dakle ne i na punomoćnike koji bi bili u svojstvu „pravnih savjetnika“.

Istovremeno, Zakon o krivičnom postupku BiH (ZKP BiH) ne poznaje institut „pravnog savjetnika“ za osumnjičeno, odnosno optuženo lice, već samo za svjedoke, i to u zakonom propisanim slučaejvima (npr. član 84. stav 6. ZKP BiH kada Sud određuje svjedoku advokata za savjetnika za vrijeme saslušanja).

Također, u skladu sa odredbama člana 244. i 257. ZKP BiH, sudija odnosno predsjednik vijeća otvara zasjedanje i objavljuje predmet glavnog pretresa na način da najprije utvrđuje da li su prisutna sva pozvana lica. Nepozvana lica mogu prisustvovati glavnom pretresu, ali samo u svojstvu javnosti, u smislu odredbe člana 234. ZKP BiH.

Na osnovu naprijed navedenog, a u odnosu na prisustvo u sudnici gdin Ante Nobila, advokata iz Republike Hrvatske, koji nije član ni jedne advokatske komore u BiH, na suđenju pred Sudom BiH, dana 06.12.2023. godine,  u svojstvu „pravnog savjetnika“, postavljaju se sljedeća pitanja:

  • Da li je za takvo prisustvo gdin Ante Nobila postojala odluka Suda BiH kojom je dozvoljeno posebno pojavljivanje, odnosno postupanje pred Sudom BiH;
  • Ako je takva odluka postojala:
    1. Da li je ista donesena u skladu sa načelom reciprociteta iz člana 52. Poslovnika;
    2. Koji kriteriji iz člana 52. Poslovnika su primijenjeni za donošenje takve odluke;
    3. Koji pravni osnov je primijenjen za pojavljivanje, odnosno postupanje gdin Ante Nobila u svojstvu „pravnog savjetnika“ optuženog;
    4. Da li je OKO obaviješteno o takvoj odluci u skladu sa odredbom člana 52. Poslovnika;
    5. Da li je gdin Ante Nobilo u takvom svojstvu zaprimio poziv za pojavljivanje pred Sudom;
  • Ako takva odluka nije postojala:
    1. Koji je bio pravni osnov za pojavljivanje, odnosno postupanje gdin Ante Nobila u sudnici u svojstvu „pravnog savjetnika“;
    2. Da li je gdin Ante Nobilo u takvom svojstvu (ili bilo kom drugom) zaprimio poziv za pojavljivanje pred Sudom;
    3. Da li je Sud na ročištu od 06.12.2023. godine razmatrao takvo pitanje i ako jeste kakvu odluku je donio.

Odgovori na sva naprijed navedena pitanja su od važnosti za razmatranje zakonitosti rada, odnosno pojavljivanja i postupanja pred Sudom BiH advokata-stranih državljana koji nisu upisani u Imenik advokata ni pred jednom advokatskom komorom u BiH i koji ne ispunjavaju uslove za posebno zastupanje pred Sudom BiH, te zaštite prava advokata-branilaca koji u skladu sa pozitivnim propisima imaju pravo pojavljivanja, odnosno postupanja pred Sudom BiH.

Edin Gačanin postigao sporazum sa nizozemskim pravosuđem: Za krijumčarenje 2,5 tone kokaina Titu 7 godina zatvora, zatražio da kaznu izdržava u Bosni i Hercegovini ili u Dubaiju!

Narko bos Edin Gačanin Tito sklopio je sporazum sa nizozemskim pravosuđem, potvrdila je njegova braniteljica Laura Versluis za medije u toj državi.

On je 1. novembra priznao krivicu, a Sud u Rotterdamu je 16. novembra prihvatio sporazum i osudio vođu moćnog kartela na sedam godina zatvora i milion eura kazne. Gačanin je, prema informacijama Istrage, priznao krivicu pod uslovom da kaznu zatvora izdržava u Dubaiju, Nizozemskoj ili u Bosni i Hercegovini.

U preside je navedeno da je Gačanin priznao da je u Evropu, preko luke Roterdam uvezao 2,5 tona kokaina i oko 7,7 tona hemikalija za proizvodnju kristalnog meta.

Podsjećamo, u novembru prošle godine, na osnovu potjernice iz Nizeozemske Edin Gačanin Tito uhapšen je u Dubaiju, ali je vrlo brzo, pod sumnjivim okolnostima pušten na slobodu.

“Ova hapšenja su vrhunac paralelnih istraga koje se vode u Španiji, Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima uz potporu Europola. OVa kriminalna mreža uključena je u krijumčarenje droge velikih razmjera i pranje novca”, saopćeno je tada iz EUROPOL-a.

Policijske agencije tada su saopćile da je “opseg uvoza kokaina u Europu pod kontrolom i zapovjedništvom osumnjičenih bio je ogroman, a policija je tokom istrage zaplijenila preko 30 tona droge”.

Istraga.ba godinama je pisala o kartelu Tito i Dino kojim rukovodi Edin Gačanin Tito kojeg su u Dubaiju čuvali bivši pripadnici Federalne uprave policije iz Sarajeva.

Tito je godinama živio u Dubaiju gdje je blisko sarađivao sa Ridouanom Taghijem, Richardom Riquelmeom, Raffaeleom Imperialeom, Noufalom Fasih zvanim “Mr. Couscous”, koji je član kriminalne skupine iz Sjeverne Irske okupljene oko porodice Kinahan.

Richardo Riquelme je 2017. godine uhapšen u Čileu odakle je izručen Nizozemskoj  gdje je osuđen na 11 godina zatvora. Marokanac Ridouan Taghi je u decembru 2019. godine uhapšen je u Dubaiju i izručen Nizozemskoj gdje mu se sudi za nekoliko ubistava. Naoufal “Belly” Fassih uhapšen u Irskoj i izručen Nizozemskoj gdje je osuđen na 18 godina zatvora. Rafaele Impriale Pasta, vođa isalijanske mafijaške organizacije Camora, uhapšen 4. avgusta 2021. godine u Dubaiju i čeka se njegovo izručenje Italiji. Na slobodi su ostali još Daniel Kinahan iz Sjeverne Irske, ali i Tito Gačanin koji je misteriozno pušten. 

Edin Gačanin Tito je za svoje poslove često angažirao bh. državljane, a, prema dokumentima koje je Istraga objavljivala, kontrolisao je isporuku velikih količina kokaina iz Perua u Evropu i Aziju. Ovaj kartel je, prema procjenama istražnih organa, prometovao kokainom vrijednim 23 milijarde eura. Obruč oko Tita se počeo stezati kada je u Peruu uhapšen bh- državljanin David Cufaj. ponat kao Raul.

schema peruanske policije: Tito na vrhu kartela

O je uhapšen u Peruu zbog krijumčarenja oko dvije tone kokaina. Taj kokain je trebao prokrijumčariti u Evropu za osobu kodnog imena Tito. Navedeno je to i u presudi suda u Peruu.

Edin Gačanin Tito je bh. državljanin koji je narko biznis započeo u  Nizozemskoj gdje je godinama živio. Nakon što je postao jedan od najmoćnijih narko bosova, Gačanin je preselio u Dubai gdje je sarađivao s Imperialeom i porodicom Kinahan. U septembru 2016. godine Gačanin je posljednji put bio u BiH gdje mu je domaćin bio sarajevski biznismen Gordan Memija. Tada su ga čuvali pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije. Neki od tih policajaca kasnije su preselili u Dubai gdje su bili lično obezbjeđenje Edina Gačanina Tita.

Harun Sadiković, Dženis Kadrić, Ibrahim Miladin i Edin Gačanin Tito

Ova fotografija je nastala početkom januara prošle godine u Dubaiju. Objavljena je na Instagram profilu Haruna Sadikovića. Krajnje desno, iz vaše perspektive je Edin Gačanin. Do njega je, ovaj bez kose, Ibrahim Miladin. Sa desne Miladinove strane je Dženis Kadrić. Krajnje lijevo je Harun Sadiković. Da kratko podsjetimo. Ibrahim Miladin je bio pripadnik Specijalne policije Federalne uprave policije.

Primljen je, pisali su mediji, posredstvom bivšeg federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare. I Dženis Kadrić je bio pripadnik Specijalne jedinice FUP-a. Obojica su sada na „tjelesna straža“ Edina Gačanina Tita. Vođu narko kartela su pratili i u septembru kada je 2016. godine godine kada je on boravio u Sarajevu.

Izvještaj FUP-a: Memija dočekao Tita

Gačanina je, tada, na sarajevskom aerodromu dočekao biznismen Gordan Memija, čija je firma rentala i automobile u kojima vozio Tito sa pratnjom, koju su, uglavnom, činili pripadnici Federalne uprave policije. U znak zahvalnosti, Gačanin je donirao skupocjenu opremu Specijalnoj policiji, a donacija je proknjižena preko bivšeg federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare koji je, tada, dobio jedan komplet opreme. Osim toga, Gačaninov drugi pratilac Ibro Miladin (bio)  je prijatelj Gordana Memije, biznismena koji je, prema vlastitom priznanju, dočekao Tita na aerodromu i kojem je iznajmio automobile za vožnju po Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Izvještaj FUP-a: Memija dočekao Tita

Osim sa Memijom, Edin Gačanin Tito povezan je i sa visokopozicioniranim kadrovima stranke Narod i Pravda, za šta postoje relevantni dokazi u Sky aplikaciji.

Biznismen Gordan Memija je, prema istrazi i vlastitom priznanju, dočekao Edina Gačanina i iznajmio mu automobile i hotelsku sobu u Sarajevu, a pripadnici FUP-a su ga čuvali. Među federalnim policajcima koji su čuvali Edina Gačanina Tita u Sarajevu bio je i Dražen Čobović. U pitanju je prijatelj miniostra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića i Gordana Memije koji je s njima putovao i na hadž.

Ministar Elmedin Konaković, Titov čuvar Dražen Čobović i Gordan Memija, ministrov kum i Titov prijatelj

Dražen Čobović će kasnije napustiti FUP i otići u Dubai gdje je bio  čuvac Edina Gačanina Tita. Međutim, ubrzo se vratio i sada živi u Sarajevu.

Gužva na evropskom putu: Sijelo u Briselu pokazalo pravo lice mehanizma koordinacije

Vijeće ministara BiH u tajnosti je usvojilo mehanizam koordinacije na sjednici 26. januara 2016. godine. Šta on ustvari znači u odnosima Evropske unije i BiH mogli smo se uvjeriti jučer u Briselu, ne znam samo je li Denis Zvizdić, koji je ponosan na ovu eru svog političkog djelovanja postao svjestan tog glomaznog aparata kojeg ‘krase’ isključivo blokade.

Više od 100 osoba boravilo je u Briselu, taj izlet koštat će milion KM, otišli su praznih ruku, a iz Brisela donijeli jedino što se moglo kupiti na božićnim sniženjima. Istina je zapravo da su Borjana Krišto i Oliver Varhelyi preselili Zvizdićev ‘mehanizam koordinacije’ u Brisel iz sebi poznatih razloga. Krišto je zasigurno željela pokazati da će kantoni igrati ključnu ulogu, jednako kao što Milorad Dodik zastupa tezu da bez Republike srpske nema puta u Evropsku uniju. A, nama izgleda nema nigdje, jer mnogobrojna delegacije iz Brisela bila je sve samo ne država BiH.

Pogrešna su izvještavanja medija da su u Briselu bili zastupljeni svi nivoi vlasti u BiH, ako znamo da članovi Predsjedništva BiH nisu bili tamo.

Dakle, potpuno je pogrešno postavljen mehanizam kooridnacije u kojem će se pitati 14 vlada, svi osim najvišeg izvršnog organa BiH, i to onog u čijoj je nadležnosti vanjska politika BiH, a u šta definitivno spada i put BiH ka EU.

Evropska unija od svojih članica, ali i zemalja koje su na putu da to postanu, traži da su sve politike u cijeloj državi međusobno usklađene i da imaju isti cilj prilikom integracijskih procesa u EU, te da se efikasno implementiraju. Traže ono što i oni nemaju, jer Mađarska, Njemačka, Nizozemska, Francuska sve češće su protivnici proširenja i definitivno ne govore usklađenim briselskim jezikom.

Kako je onda moguće da se od BiH traži takav usklađen jezik, i to u mehanizmu gdje od 14 vlada više od pola njih ima dijametralno suprotna shvatanja i poimanja postojanja Bosne i Hercegovine. Jer npr. Republika sprska teži ka otcjepljenju, dok kantoni s hrvatskom većinom imaju svoja pravila igre, i ona nisu nikako usmjerena ka prosperitetu BiH i njenoj izgradnji u modernu evropsku zemlju.

Zbog čega je onda najmnogobrojnija delegacija putovala u Brisel, i šta se zapravo željelo pokazati ovim sijelom, za kojeg neki tvrde da prošlo sjajno, da su svi govorili jednim glasom, ako znamo da već danas su se svi restartovali na početne postavke. Svi na svoje.

Jer mehanizam koordinacije, kakav je prihvaćen, samo je daljnji način legalnog blokiranja napretka BiH ka Evropskoj uniji i urnek kako dodatno razvlastiti i razgraditi našu državu.

Legitimno je stoga pitati se hoće li i kakav oblik državnosti ostati Bosni i Hercegovini, a koji bi se unio u porodicu evropskih država. I šta nam znači EU ako do konačnog pristupa, ako ikada do njega dođe, ne budemo imali državu Bosnu i Hercegovinu!

Jer, ono što smo jučer vidjeli u Briselu nisu državna posla, već ismijavanje državnosti BiH, a koji ćemo platiti milion maraka.

Možda je Varhelyiju, kao Mađaru, čovjeku Viktora Orbana, prijatelju Milorada Dodika i bio cilj da u Brisel dovede raštimani orkestar (ne)koordinisane vlasti Bosne i Hercegovine, koja još nije definisala ni šta hoće, a kamoli kako do toga doći.

Takva slika zasigurno je proizvela rastresenost kod predstavnika uređenih zemalja EU, naročito onih koji se iz svojih razloga protive proširenju. Slika koju su vidjeli na Drugom političkom forumu zasigurno će ih uvjeriti da su apsolutno u pravu, jer, ako delegaciju države sa otprilike tri miliona stanovnika predstavlja više od 100 ljudi na skupu okarakterisanom “na visokom nivou”, onda je svaka ozbiljna priča s takvom državom nemoguća.

(NAP)

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...