Najmanje četvero državnih tužilaca zatražilo je hitno formiranje predmeta protiv Milorada Dodika zbog njegovih izjava kojim prijeti teritorijalnom integritetu BiH, saznaje Istraga.ba. No, glavna državna tužiteljica Gordana Tadić do trenutka objave ovog teksta nije odgovorila na njihove zahtjeve.
Prvo je u petak, u 11 sati i 56 minuta, državni tužilac Džermin Pašić putem službenog maila uputio inicijativu za hitno formiranje predmeta protiv Dodika. Njegovu inicijativu ubrzo su podržali tužioci Izet Odobašić, Elvira Stanojlović i Saša Sarajlić. Svi oni su zatražili formiranje predmeta zbog Dodikovih izjava u kojima prijeti teritorijalnom integritetu BiH, ali i reakciju Tužilaštva BiH u vezi sa zakonima koje je ove sedmice proglasila predsjednica RS-a Željka Cvijanović, a koji se odnose na osporavanje “Inzkovog zakona” o zabrani negiranja genocida.
“Poštovani, u odnosu na medijske istupe člana Predsjedništva BiH Dodik Milorada u kojima iskazuje prijetnje teritorijalnom integritetu i najvišim institucijama BiH, na način u kojem se u stepenu osnova sumnje ispunjavaju obilježja krivičnog djela iz Glave XVI Krivičnog zakona BiH, ukoliko to već nije učinjeno, iniciram hitno formiranje predmeta, a sve sa ciljem pravovremenog djelovanja Tužilaštva BiH i krivičnopravne zaštite integriteta BiH”, naveo je u svom dopisu tužilac Pašić.
Pašić dalje navodi da, prema utvrđenoj proceduri, on lično ne može formirati predmet po službenoj dužnosti, ali da to trebaju učiniti nadležni tužioci.
“U ispunjavanju osnovne dužnosti svakog tužioca u skladu sa članom 35. Zakona o krivičnom postupku BiH, a kako prema utvrđenoj proceduri formiranje i signiranje predmeta spisa nisam u mogućnosti djelovati ex oficio (odnosno, sam otvoriti predmet) pozivam na preduzimanje potrebnih mjera u cilju sprovođenja istrage, u predmetu koji će u skladu sa Pravilnikom o TCMS-u biti dodijeljen nekom od tužilaca Tužilaštva BiH”, napisao je Pašić.
Nakon ovog dopisa, reagirali su tužioci Izet Odobašić, Elvira Stanojlović i Saša Sarajlić. Odobašić je, prema informacijama Istrage, napisao da bi tužioci koji su zadužili predmete “negiranja genocida” morali od Suda BiH zatražiti pokretanje postupka ocjene usaglašenosti sa Ustavom i zakonima BiH zakona koje je proglasila predsjednica RS-a Željka Cvijanović. On je naveo da se tim zakonima pokušava spriječiti nadležnost Suda BiH po Zakonu o Sudu BiH u primjeni Krivičnog zakona BiH na teritoriji cijele BiH.
Na ove inicijative, međutim, glavna državna tužiteljica Gordana Tadić nije reagirala ni usmeno niti pismeno. Istina, Tadićeva je u petak boravila u Beogradu, ali ukazi Željke Cvijanović o proglašavanju spornih zakona su objavljeni još u srijedu. Osim toga, član Predsjedništva BiH Milorad Dodik posljednjih sedmica najavljuje donošenje zakona o povlačenju saglasnosti na zakone o o Oružanim snagama BiH, UIO, OSA-i i Sudu BiH. Tužilaštvo BiH nije reagiralo.
Bh državljanin Kenan Kurtović uhapšen je u Hrvatskoj zbog sumnje da je krijumčario ukupno 16 kilograma heroina, saznaje Istraga.ba. Hrvatska policija je saopćila je u petak navečer saopćila u okviru ove međunarodne akcije ukupno uhapšeno 11 osoba. Detalji akcije nisu saopoćeni.
Policija prekinula krijumčarski kanal heroina iz Bosne i Hercegovine za područje Istre i Dalmacije – uhićeno je 11 osoba, a više detalja biti će dostupno sutra na konferenciji za medije u Policijskoj postaji Pazin pic.twitter.com/mG4n3RQHeo
No, prema informacijama portala Istraga.ba, vođa ove kriminalne grupe je državljanin Bih i Srbije – Kenan Kurtović. Naime, u njegovom automobilu koji je bio parkiran u jednoj garaži Puli, u petak popodne je pronađeno 15 kilograma heroina koji je, prethodno, prokrijumčaren iz BiH. Kurtović je uhapšen još u srijedu i tada su hrvatski policiji kod njega pronašli kilogram heroina. Drogu je, u blizini Splita, neposredno prije hapšenja preuzeo od kurira. Nakon što je uhapšen, istražni organi iz BiH i Hrvatske su počeli da tragaju za “štekom” koji se nalazio na teritoriji Hrvatske. Nakon brojnih provjera, u Kurtovićevom automobilu koji je bio parkiran u Puli pronađeno je dodatnih 15 kilograma heroina. Prilikom pretresa automobila hrvatska je policija pronašla i oko 18 hiljada eura. Kenanu Kurtoviću je, prema informacijama Istrage, pomagala najmanje jedna osoba.
Kenan Kurtović: uhapšen zbog krijumčarenja 15 kilograma heroina
Istražni organi su Kenana Kurtovića pratili posljednjih dvanaest mjeseci, nakon što je primijećeno da često, čak i tokom pandemije, prelazi iz BiH u Hrvatsku, tvrdeći da je u tranzitu. No, sve do sada istražitelji nisu uspjeli zadokumentovati jer je Lepi, kako je nadimak Kenana Kurtovića, bio vrlo oprezan. Ovo, inače, nije prvi put da je Kurtović uhapšen zbog krijumčarenja droge. U decembru 2009. godine mu je suđeno na Sudu BiH, gdje je i nepravomoćno osuđen na dvije godine zatvora.
“U vremenskom periodu od septembra 2008. godine do 05. marta 2009. godine, u namjeri pribavljanja finansijske koristi, a nakon što je postao pripadnik zločinačke organizacije, u smislu čl. 1. st. 19. Krivičnog zakona BiH, što podrazumijeva da je kao pripadnik imao unaprijed tačno određenu ulogu u organizovanoj grupi koju je izvršavao po nalozima sebi „pretpostavljenih“, gdje je bez ovlaštenja nabavio, od njemu poznatih lica, veću količinu opojne droge heroin, a radi dalje međunarodne prodaje”, navedeno je u presudi Suda BiH.
Policijske agencije sumnjaju da je Kurtovićev “pretpostavljeni” turski državljanin Ačik Džan (Acik Can). On je 2016. godine protjeran iz Bosne i Hercegovine nakon što ga je Obavještajno-sigurnosna agencija BiH proglasila osobom opasnom po nacionalnu sigurnost BiH. Prije toga, Džana je Tužilaštvo BiH optužilo zbog organiziranog kriminala u predmetu “Exclusiv”, kada mu je suđeno zajedno sa braćom Hamdom Dacićem i Harisom Zornićem (ranije Ljutvija Dacić). Svi optužene Sud BiH je u decembru 2014. godine pravosnažno oslobodio.
Osim turskog državljanstva Džan posjeduje i državljanstvo Srbije gdje je živio nakon protjerivanja iz BiH. Godinama je bio pod istragom i njemačke policije koja je dokumentovala njegove kontakte sa Kenanom Kurtovićem koji je sada uhapšen u Hrvatskoj. I Kurtović, osim državljanstva BiH, posjeduje i državljanstvo Srbije. Rođen je u Priboju 1981. godine.
Bio je 14. oktobar 1991. godine i Radovan Karadžić je izašao za govornicu Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.
“Ovo nije dobro što vi radite. Ovaj put na koji vi želite da izvedete BiH jeste ista ona autostrada pakla i stradanja kojim su pošli Slovenija i Hrvatska. Nemojte da mislite da nećete Bosnu i Hercegovinu odvesti u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak. Jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rata ovdje”, rekao je Karadžić.
Bio je 14. oktobar 2021. godine kada Milorad Dodik izašao pred novinare u Istočnom Sarajevu i zaprijetio scenarijem iz ‘92. godine.
“Upućujem te na ‘92. godinu”, kazao je Milorad Dodik nakon što je upitan na koji će način preuzeti kasarne Oružanih snaga BiH koje se nalaze na teritoriji RS.
Prije nego se obratio medijima, Dodik je imao niz sastanaka u Istočnom Sarajevu. Na noge su mu došli i ambasadori nekoliko članica EU.
“Dovoljno”, reći će Dodik nakon što su ga novinari upitali koliko se ambasada odazvalo njegovom pozivu za sastanak u Istočnom Sarajevu.
Koliko god mediji sa sjedištem u Sarajevu Dodikov sastanak sa predstavnicima jedanaest ambasada proglašavali debaklom, to uopće nije tako. Pokušajmo biti objektivni – jedanaest država u četvrtak je dalo legitimitet Miloradu Dodiku i njegovom rušilačkom pohodu. To što u administrativnom centru Vlade RS nije bilo predstavnika, za Sarajevo najbitnijih, pet ambasada poznatih kao Kvinta, ne znači, zapravo, ništa.
Čuli ste, vjerujem, za Južnu Osetiju. To područje koje se nalazi u granicama međunarodno priznate Gruzije niko osim Rusije ne naziva državom. De jure – Južna Osetija nije država. Ali “de facto” se radi o nezavisnoj republici. Gruzija ne priznaje Južnu Osetiju kao zaseban entitet, ali to uopće ne mijenja faktičko stanje na terenu. Niti će vječno zabrinuti Zapad ući u rat s Rusijom zbog Južne Osetije, niti Gruzija kontroliše dio svoje teritorije. Južna Osetija je provela dva neustavna referenduma o nezavisnosti koja niko nije priznao. Pa, ipak, Južna Osetija postoji. Bez legitimiteta i bez legaliteta. Ali postoji.
Milorad Dodik ide do kraja. Za razliku od Južne Osetije on ima institucije. Ima jake policijske snage, ima pravosuđe RS-a, ima autonomnu poreznu upravu, ima entitetsku vladu i ima, osim u Brčko distriktu, jasno označenu teritoriju. Ko ga može zaustaviti? Visoki predstavnik Crhristian Schmidt? To je onaj Nijemac iz CSU-a, čiji stranački šef Horst Seehofer godinama gaji dobre odnose s Putinovim režimom. To je onaj Visoki predstavnik za BiH što otvara sajmove po Srbiji, tražeći mrvicu pažnje Aleksandra Vučića. Svoje bonske ovlasti Schmidt je stavio duboko u ladicu. Ne zanima ga to što Republika Srpska u svom Službenom glasniku objavljuje ukaze i zakone kojim OHR množi za nulom. Mada, ako ćemo biti realni, svaki broj koji pomnožite sa Christianom Schmidtom za rezultat će imati – nulu.
Valentin Inzko je, barem, bio zabrinut. Christian Schmidt nije ni to. A imamo li mi razloga za zabrinutost? Imamo, itekako.
Sagledajmo stvari realno. Kada Dodik usvoji zakone o povlačenju iz Oružanih snaga BiH, kada, po uzoru na ‘92., preuzme kasarne na teritoriji RS-a, ko će reagirati? Evropska unija? Hoće. Izrazit će istu onoliku zabrinutost koliku je izrazila nakon ruske okupacije istočne Ukrajine. I onda će, na kraju, recimo Njemačka, odbiti da prodaje oružje i municiju u “zonu potencijalnog konflikta”. Šta će preuzeti NATO? Raketirat će položaje MUP-a RS-a, otprilike, onako kako su raketirali snage Igora Girkina Strelkova i njegovih separatista u Dombasu i drugim “privremeno zauzetim dijelovima” Ukrajine, kojoj su obećavali NATO, pa je nikad nisu primili u NATO. Faktičko stanje na terenu. To je ono što se jedino priznaje u međunarodnoj diplomatiji i stvarnom životu. Faktičko stanje na terenu je i Sjeverni Kipar. Ne priznaju ga, ali postoji. I, mada svi listom tvrde da je nelegalna tvorevina, nikada nije poduzeta nijedna vojna ili bilo koja druga operacija da se ta paradržavna tvorevina ukoloni sa lica zemlje.
“Nikome dlaka s glave neće faliti”, reći će Milorad Dodik nakon što je najavio preuzimanje kasarni metodama iz ‘92. godine.
Vjerujem mu. Jer Republika Srpska nema više potrebe da skida nesrpske glave u Foči, Višegradu, Prijedoru i Banja Luci. Taj posao je završen od ‘92. do ‘95. godine. Ono malo Bošnjaka i Hrvata što se vratilo u Republiku Srpsku može poslužiti za dokazivanje “otvorenosti” i “tolerancije” srpskog društva.
Desetak posljednjih godina traju napadi na skoro sve institucije BiH. No, tri su institucije na posebnom udaru – Ustavni sud BiH, Sud BiH i Obavještajno-sigurnosna agencija BiH. I, ako pažljivo pogledate medije i javne istupe, svaki put su Milorad Dodik i Dragan Čović davali signal za početak napada u koji su se kasnije uključivali sarajevski “spavači” okupljeni oko Aljoše Čampare. Od neprijavljenog dvojnog državljanstva predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca banjalučki i kratkovidi sarajevski mediji su napravili aferu “svjetskih razmjera”. Direktora Obavještajno-sigurnosne agencije Osmana Mehmedagića, uz sve njegove mane, proganjali su sa pet istraga koje je uvijek provodio isti tužilac istog tužilaštva. Opet budimo realni, nisu napadi na predsjednika Suda BiH i direktora OSA-e motivisani borbom protiv korupcije. Motiv je pokušaj preuzimanja institucija koje bi baš u ovakvim situacijama u kojima se sada nalazi Bosna i Hercegovina mogle imati ključnu ulogu. Ustav, državni sud i legalna obavještajna služba obilježja su svake države. Te tri institucije Milorad Dodik i Dragan Čović ne kontrolišu. I zato ih je i bilo bitno srušiti prije nego se krene u “završnu operaciju” otcjepljenja nazvanu – “povratak izvornom Dejtonu”.
OSA je sačuvana. Sud BiH je sačuvan. Ustavni sud BiH je sačuvan. Predsjedništvo BiH ima kapacitet da odlučuje i bez Milorada Dodika. Oružane snage BiH su pod komandom i kontrolom ratnih oficira Armije Republike BiH. Ali šta, onda, fali? Fali Tužilaštvo BiH. Jer bez naredbe Tužilaštva BiH nijedna policijska agencija ne može uhapsiti Milorada Dodika i sve one koji narede ili podrže puč. Bez naredbe Tužilaštva BiH se državni udar neće moći spriječiti. A sve dok je Gordana Tadić na čelu Tužilaštva BiH – Dodik mirno može spavati. Naredne sedmice, 20. oktobra, na sjednici VSTV-a će biti razmatrana smjena Gordane Tadić. Od te sjednice direktno ovisi budućnost BiH. A glas federalnog tužioca Slave Lakića bit će presudan. I dovoljan.
“Upućujem te na ‘92. godinu, kako su to uradili Slovenci”, kazao je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik nakon pitanja Istrage da objasni na koji će način pripadnike Oružanih snaga BiH izbaciti sa teritorije RS-a ukoliko se taj entitet povuče iz sporazuma o vojnim snagama na nivou BiH.
“Znači, nasiljem?”, konstatirali smo.
“Molim”, začuđen je bio član Predsjedništva BiH.
“Upućujete na ‘92. godinu”, konstatirao je novinar Istrage.
“Upućujem te kako su to Slovenci radili. Fino, zablokirali kasarne i rekli da ovi momci koji ne valjaju njima, a tu je bilo i Bošnjaka. Malo se sada i modernizovalo”, rekao je Dodik.
U nastavku izjave, Dodik je govorio o anketiranju pripadnika Oružanih snaga BiH, tvrdeći da je 80 posto Srba ustvrdilo da želi napustiti vojsku na nivou BiH. Onda je dodao da će snage Republike Srpske preuzeti kontrole nad kasarnama u RS-u.
“Pa ćemo staviti na raspolaganje novim strukturama Vojske RS-a te kasarne i ostalo i reći ćemo ko smije, a ko ne smije ući”, kazao je Dodik.
“Preuzet ćemo kasarne u RS-u i postaviti svoje stražare i odlučivati ko može ući, a ko ne”, rekao je Dodik pic.twitter.com/tjhGWeEAPW
Na konstataciju novinara Istrage da je to oružana pobuna, član Predsjedništva je rekao da nikoga neće dirnuti i da nikome neće faliti dlaka s glave.
Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik je govorio i o susretu sa ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovim. Priznao je da je od Lavrova tražio pomoć, ali ne vojnu.
“Neku drugu pomoć jesam, vojnu nisam”, rekao je Dodik ne precizirajući, i nakon ponovnih upita, koju je pomoć tražio.
Milorad Dodik je priznao da je tražio pomoć od Rusije, ne precizirajući koju. Rekao je da je tražio sanitetski materijal i vazdušnu pomoć Rusije, ali je nekoliko sekundi kasnije rekao da se – šalio pic.twitter.com/3ei4rimXSz
“Tražio sam ekonomsku, ovakvu-onaku. Vazdušnu. Sve što dođe iz Rusije, doći će avionom. Treba nam sanitetski materijal, treba ovo, treba ono”, rekao je Dodik prije nego je prasnuo u smijeh.
Kasnije je dodao da je to samo šala. No, nekoliko puta tokom svog obraćanja je kazao da se ne šali kada je u pitanju udar na institucije BiH.
Prije nego je je Dodik počeo konferenciju za medije, u zgradi Vlade RS u Istočnom Sarajevu se pojavilo nekoliko zvaničnika sigurnosnih agencija sa nivoa BiH. Među njima je bio i direktor SIPA-e Darko Ćulum, inače dugogodišnji policijski kadar blizak Miloradu Dodiku.
Kada se prošle sedmice u Beogradu sreo sa Sergejem Lavrovim, Milorad Dodik je od ruskog ministra vanjskih poslova zatražio vojnu pomoć.
Prema informacijama Istrage, sigurnosne agencije u BiH raspolažu informacijom da je Dodik od Lavrova tražio pomoć u naoružanju ukoliko bi u skorom periodu došlo do oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini.
Da je tokom beogradskog susreta Dodik razgovarao o “vojnoj pomoći” Rusije, potvrđuju i njegove riječi izgovorene u emisiji Telering koja se emituje na javnom servisu Republike Srpske (RTRS).
“Ako je potrebno, branit ćemo je (Republiku Srpsku) i našim snagama. I neka se niko ne zavarava da to nije tako. Ako dođe do toga da će NATO nešto intervenisati, mi ćemo zatražiti pomoć od naših prijatelja koji su nam rekli, jasno i glasno, da oni svoje prijatelje nikada ne ostavljaju na cjedilu”, kazao je Dodik.
Tokom intervjua sa Matom Đakovićem, Dodik je govorio o eventualnim sukobima u BiH, navodeći da oružane policijske formacije iz Federacije nemaju pravo preći na teritoriju Republike Srpske.
“Ukoliko pređu, to ćemo smatrati agresijom i zatražit ćemo pomoć od prijatelja”, ponovio je Dodik.
Na samom kraju intervjua, član Predsjedništva BiH iz RS-a je kazao da je o “stvarima o kojima je pričao na RTRS-u”, razgovarao i sa ruskim ministrom vanjskih poslova.
“Razgovarao sam sa Lavrovim, noć prije. Razgovarali smo o svim pitanjima pa i ovim o kojima smo razgovarali Vi i ja”, rekao je Dodik svom domaćinu Đakoviću.
Lider SNSD-a je, podsjećamo, najavio da će Narodna skupština Republike Srpske povući svoju saglasnost na osnivanje Oružanih snaga BiH koje blisko sarađuju sa NATO-om i oružanim snagama članica NATO-a.
Zbog približavanja BiH NATO-u, Ambasada Ruske Federacije u Sarajevu u martu je ove godine zaprijetila Bosni i Hercegovini.
“U slučaju praktičnog zbližavanja BiH i NATO-a naša zemlja će morati reagirati na ovaj neprijateljski korak”, pisalo je u izjavi ruske ambasade u BiH.
Tada su pozvali “prijatelje u BiH da dobro razmisle” isplati li im se to, iznoseći pritom brojne tvrdnje kako je NATO u današnjem svijetu suvišan, neučinkovit te prije svega neprijateljski orijentiran prema Rusiji.
Čelnici RS-a godinama gaje dobre odnose sa Ruskom Federacijom. U aprilu prošle godine, na poziv Milorada Dodika, grupa ruskih vojnika došla je u Republiku Srpsku uz obrazloženje da pomažu prilikom dezinfekcije.
ruski “vojni” medicinari koji su bili u Banja Luci
Ono što je bitno napomenutim, graničari su tada skenirali samo dva pasoša ruskih “vojnih medicinara” koji su vojnim avionom sletjeli u Banja Luku.
Nakon što su “dezinfikovali RS”, ruske vojnike je u Mostar pozvao i lider HDZ-a Dragan Čović.
“U skladu sa zahtjevom NJ.E. dr. Dragana Čovića, predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne Skupštine BiH, za pružanje medicinske pomoći Univerzitetskoj kliničkoj bolnici Mostar od strane Ruske Federacije 1. maja ove godine bit će upućena u Mostar ruska medicinska ekipa koja se sastoji od 24 medicinska radnika i 5 jedinica posebne tehnike za dezinfekciju. Ruska medicinska ekipa će ući na teritoriju BiH s teritorije Srbije” navedeno je u dopisu Ambasade Ruske Federacije koji je u aprilu prošle godine dostavljen bh. vlastima.
Ovom jedinicom, inače, komanduje general-major Mihail Černišov, načelnik hemijske, biološke i radijacijske zaštite Zapadnog vojnog okruga čije je sjedište u Sankt Petersburgu.
U jednom od brojnih intervjua za specijalizirane ruske časopise, general Černišov je govorio da su njegove “jedinice pokazale svoju sposobnost kamufliranja trupa”, te “proučavanja infekcije u području vode, zraka, uzoraka tla”.
Osim policijske saradnje, posljednjih je mjeseci intenzivirana saradnja i “civilnih zaštita”. Naime, 8. oktobra ove godine predstavnici Republičke uprave Civilne zaštite RS-a boravili su u “Srpsko-ruskom humanitarnom centru u Nišu”.
“U narednom periodu biće održani i drugi vidovi obuka za pripadnike Republičke uprave civilne zaštite RS”, navedeno je na sajtu Civilne zaštite RS.
Kada je prije nekoliko godina otvoren “Srpsko-ruski humanitarni centar” u Nišu, srbijanski mediji su ga označavali kao rusko sjedište za špijunažu na Balkanu.
Kantonalno tužiteljstvo Hercegovačko-neretvanskog kantona donijelo je Naredbu o neprovođenju istrage u predmetu – izborne prevare u Mostaru, saznaje Istraga.ba.
Naredba o neprovođenju istrage odnosi se na jedno od biračkih mjesta na kojem su na prošlogodišnjim lokalnim izborima uočene brojne prevare. To izborno mjesto se nalazi na istočnoj strani grada. Na ovu odluku postupajućeg tužioca može se uputiti prigovor glavnom tužitelju HNK-a.
Podsjećamo, Istraga.ba je u januaru ove godine objavila brojne dokaze o prevarama tokom lokalnim izbora održanih 20. decembra prošle godine. Veći dio prevara odnosio se na SDA-ovog kandidata Salema Marića i tadašnjeg SBB-ovca Anela Kljake.
Recimo, na biračkom mjestu Brankovac 2 Anelu Kljaki dopisan 201 glas, a Salemu Mariću 198 preferencija. Gradska izborna komisija u Mostaru tada je upisivala i po šest puta više glasova nego što su ova dvojica kandidata Koalicije za Mostar osvojila.
Ako na stranici Centralne izborne komisije BiH pogledate rezultate za biračko mjesto Gornja Drežnica (154A002) vidjet ćete da je SBB-ov kandidat Anel Kljako na prošlogodišnjim lokalnim izborima u Mostaru, kao kandidat na gradskoj listi, osvojio 247 glasova.
No, kada su otvorene vreće na tom biračkom mjestu uočeno je, zapravo, da je Kljako u Gornjoj Drežnici osvojio svega 110 preferencijalnih glasova. Ovaj kadar Radončićevog SBB-a “pojačan” je, dakle, sa 137 nepostojećih preferencija. I sve mu je to, prilikom unosa glasova, omogućila Gradska izborna komisija u Mostaru.
Poređenjem stvarnih i upisanih rezultata na ovom biračkom mjestu uočljivo je da je Zlatko Guzin, nosilac liste Koalicije za Mostar koju predvodi SDA, “pojačan” sa trinaest preferencijalnih glasova. Upisano mu je 358 glasova mada je je osvojio 345. Predsjednik Gradskog odbora SDA Mostar Salem Marić u Gornjoj Drežnici osvojio je 26 preferencija, dok su mu upisana 32 glasa.
Idemo dalje. Biračko mjesto Brankovac 2 (155A003). SDA-ova Koalicija za Mostar osvojila je 188 glasova. Upisana su im 253 glasa ili 65 glasova više nego što su realno osvojili. Prema upisanim rezultatima Koalicije, najviše preferencijalnih glasova je osvojio nosilac liste Zlatko Guzin. Slijede, potom, SBB-ov Anel Kljako, zatim SDA-ov Salem Marić i SBB-ov Aleksandar Pikula. Ukratko, Guzinu je upisano 245 preferencija, Kljaki 239, Mariću 224, a Pikuli 219 glasova.
upisani rezultati na biračkom mjestu Brankovac 2
U stvarnosti, rezultati unutar Koalicije izgledaju ovako. Nosiocu liste Zlaku Guzinu upisan je 101 preferencijalni glas više nego što je osvojio. Na izbornom mjestu Brankovac 2 on je dobio 144 glasa, dok mu je Gradska izborna komisija upisala 245. No, SBB-ovi kandidati Aleksandar Pikula i Anel Kljako su rekorderi. Pikula je na biračkom mjestu Brankovac 2 osvojio svega 8 glasova. Međutim, prilikom upisa Pikula je dobio dodatnih 211 glasova, pa se sa 17 mjesta “popeo” na četvrto mjesto na ovom biračkom mjestu. Ništa manje glasova nije ukradeno ni za SBB-ovog kandidata Anela Kljaku. On je “pojačan” sa 201 preferencijalnim glasom. U Osnovnoj školi Brankovac gdje je bilo biračko mjesto broj 155A003 Kljako je osvojo svega 38 glasova. Kada je GIK (Gradska izborna komisija) upisivao glasove, Kljaki su dodali 201 preferenciju. Za Kljakom ne zaostaje mnogo ni aktualni federalni zastupnik i predsjednik mostarske SDA Salem Marić. On je na izbornom mjestu Brankovac 2 osvojio 32 preferencijalna glasa, dok je prilikom upisa “osvojio” 224 ili 198 više.
stvarni rezultati Koalicije za Mostar na biračkom mjestu Brankovac 2
U Društvenom domu Dračevice, na biračkom mjestu 152A003A Koalicija za Mostar je osvojila 228 glasova, a upisano im je 245 glasova. Kada su u pitanju preferencije na tom biračkom mjestu opet su se istakli SDA-ov Salem Marić i SBB-ov Anel Kljako. Nosilac liste Zlatko Guzin, prema rezultatima koje je upisala Gradska izborna komisija, osvojio je 245 preferencija, odnosno na svakom listiću Koalicije bilo je zaokruženo i njegovo ime. Salemu Mariću je upisano 220 glasova, a Anelu Kljaki 190.
rezultati Koalicije za Mostar na biračkom mjestu Dračevice A
Uporedimo li ove rezultate sa onim koji su registrovani u izbornoj noći dolazimo do dokaza o izbornim prevarama. Salem Marić je osvojio svega 37 preferencija. No, naknadnim upisom vaskrsnule su još 183 preferencije ispred njegovog imena. Anel Kljako na ovom biračkom mjestu pojačan je sa “samo” 154 preferencije. On je, naime, na biračkom mjestu Dračevice A osvojio 36 preferencija. Nakon upisa rezultata u GIK-u, Kljako je “osvojio” 190 ličnih glasova.
stvarni rezultati Koalicije za Mostar na biračkom mjestu Dračevice A
Ovi rezultati direktno su uticali na raspored mandata u Gradskom vijeću u Mostaru. No, nakon žalbi upućenih CIK-u i ponovnog otvaranja vreća na pojedinim biralištima rezultati bi mogli biti znatno drugačiji. Barem kada su u pitanju kandidati unutar Koalicije za Mostar.
Na najmanje 20 lokacija u Sarajevu i Istočnom Sarajevu od srijede ujutro traju pretresi, saznaje Istraga.ba. Provode ih pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo po nalogu Kantonalnog tužilaštva iz Sarajeva. Prema našim informacijama, policija je upala i u nekoliko osiguravajućih društava. Pod istragom je, saznajemo, i najmanje pet policajaca MUP-a Kantona Sarajevo. Jedan od njih, inače pripadnik krim-obavještajnog odjeljenja MUP-a KS je uhapšen. Većina osumnjičenih policajaca je s područja Policijske uprave Stari Grad. Izvori Istrage navode da bi slobode trebalo biti lišeno najmanje 15 osoba. Većina ih je osumnjičena za fingiranje saobraćajnih nesreća.
Istraga u ovom predmetu traje nekoliko mjeseci. Po naredbi nadležnog suda prisluškivani su telefoni nekoliko policajaca. Tako se došlo do saznanja da je postojala organizirana grupa koja je fingirala saobraćajne nesreće na osnovu kojih je naplaćivala oštete. Na udaru ove grupe su najviše bili stranci.
U Službenom glasniku Republike Srpske u utorak popodne je objavljen Ukaz predsjednice RS-a Željke Cvijanović “o proglašenju Zakona o neprimjenjivanju Odluke Visokog predstavnika kojom se donosi Zakon o dopuni Krivičnog zakona BiH”.
To znači da Zakon o neprihvatanju odluke Visokog predstavnika stupa na snagu u srijedu, odnosno dan nakon objavljivanja u Službenom glasniku RS.
Podsjećamo, bivši visoki predstavnik Valentin Inzko pred kraj je mandata nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH, prema kojem je kažnjivo negiranje genocida i drugih zločina presuđenih na domaćim i međunarodnim sudovima.
“Proglašavam Zakon o neprimjenjivanju Odluke Visokog predstavnika kojom se donosi Zakon o dopuni Krivičnog zakona BiH koji je Narodna skupština RS usvojila na Dvadesetoj posebnoj sjednici održanoj 30. jula 2021. godine”, navedeno je u Ukazu Željke Cvijanović.
Ovaj Zakon sadrži svega tri člana. U članu 1. se navodi da se “Odluka Visokog predstavnika neće primjenjivati na teritoriji RS”. U članu 2. piše da “nadležni organi RS neće sarađivati sa nadležnim organima BiH u pogledu primjene Odluke Visokog predstavnika. Član 3. precizira da će Zakon RS stupiti na snagu dan nakon objavljivanja u SLužbenom glasniku RS.
Osim ovog Ukaza, predsjednica RS je potpisala i Ukaz o proglašavanju Zakona o dopunama Krivičnog zakona RS u kojem se zabranjuje javno izrugivanje Republike Srpske.
“Ko javno izloži poruzi, preziru ili grubom omalovažavanju Republiku Srpsku, njenu zastavu, grb, amblem ili himnu, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine”, piše u Zakonu.
Ako je ovo djelo izvršeno “na način da se RS označi kao agresorska ili genocidna tvorevina, ili njeni narodi agresorskim ili genocidnim, učinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”. Ako, pak, ovo učini osoba iz institucija ili službeno lice, kaznit će se kaznom zatvora od dvije do deset godina. I ovaj Zakon stupa na snagu dan nakon objave u Službenom glasniku RS, što znači da je od srijede zabranjeno omalovažavati institucije RS.
Bio je april 2019. godine kada je zamjenik direktora CIA-e stigao u Sarajevo. Od svojih je domaćina Vaughn Bishop tražio da mu osiguraju jedan susret “u četiri oka”. Dragan Lukač je pristao. Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske sa zamjenikom direktora CIA-e nasamo je razgovarao nekih 45 minuta.
„Razgovarali smo o zajedničkoj saradnji i razmjeni informacije i svemu drugom što je bitno kada su u pitanju najveći izazovi u BiH po pitanju migrantske krize, borbi protiv terorizma, kao i organizovanog kriminaliteta. Mislim da smo se veoma dobro razumjeli i usaglasili, tako da nastavljamo dalju saradnju u cilju zaštite građana u BiH i njihove imovine“, izjavio je nakon sastanka ministar Lukač.
Lukač nakon sastanka sa zamjenikom direktora CIA-e
Tada se još nije znalo da je Lukač imao susret “u četiri oka” sa Bishopom. Nije se znalo ni da je ministar unutrašnjih poslova prije toga nekoliko puta bio u Americi.
Dvije godine nakon sarajevskog susreta, Dragan Lukač postepeno otkazuje poslušnost Miloradu Dodiku. Septembar je 2021. godine. Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske pozvao je u svoju kancelariju inspektore od povjerenja i predao im naredbe za pretres Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske.
“Rekao im je da se radi o povjerljivoj akciji za koju ne zna direktor Policije RS Siniša Kostrešević”, prepričava sadržaj razgovora sgovornik Istrage.
Kostrešević je, uistinu, posljednji saznao za pretres u Insitutu za javno zdravstvo. Direktor Policije RS je lični izbor Milorada Dodika i već mjesecima tinja sukob na relaciji Lukač-Kostrešević. No, vratimo se pretresu u Institutu. Prije nego su policajci, po Lukačevim uputama, krenuli u Institut, lider SNSD-a Milorad Dodik zvao je Miodraga Bajića, zamjenik Republičkog javnog tužioca i Specijalnog tužioca Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organizovanog najtežih oblika kriminala. Bajić nije odgovarao na telefonske pozive, a Lukačevi policajci proveli su akciju. Na osnovu Bajićeve naredbe, uhapšen je direktor Instituta za javno zdravstvo Branislav Zeljković. Milorad Dodik nije krio razočarenje.
“Ako bih išta mogao tome da prigovorim, onda bi to bilo zašto baš na današnji dan, zašto to nisu juče uradili ili sutra”, rekao je Dodik aludirajući na to da se danas obilježava Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave.
Predsjedniku SNSD-a zasmetalo je što je akcija uopće provedena. Unaprijed je najavljivao propast.
“Ukoliko se dogodi da ono što oni navode da je inkriminisana radnja sutra u sudu ne bude potvrđeno, onda je to još jedan promašaj i skrnavljenje sistema pravosuđa”, rekao je Dodik.
Nekoliko dana nakon akcije Institut, pripadnici MUP-a RS proveli su novu akciju. U banjalučkom stanu direktora UKC Banja Luka Vlade Đajića uhapšen je pripadnik kavačkog klana Alen Škrijelj. Dva mjeseca ranije, pripadnik drugog klana, škaljarskog, uhapšen je u Banja Luci. Sa Milošom Božovićem uhapšeni su policijski inspektori Mladen Milovanović, Predrag Vatreš i Gorana Rečević. Svi oni su bili kadrovi bliski direktoru Policije Siniši Kostreševiću. Prema pisanju banjalučkih medija za akciju je znao samo – ministar Dragan Lukač.
Od juna do početka oktobra, MUP RS-a je, u saradnji sa specijalnim tužiocem Miodragom Bajićem, proveo ukupno četiri akcije. Sve četiri su bile usmjerene protiv kadrova bliskih Miloradu Dodiku. Posljednja u nizu takvih akcija je hapšenje direktora bolnice u Doboju. Mladen Gajić se sumnjiči da je zloupotrebio položaj i ovlaštenja prilikom nabavke medicinske zaštitne opreme tokom pandemije za potrebe dobojske bolnice.
“Lice M.G. se sumnjiči da je obavljajući funkciju direktora JZU bolnice Sv. Apostol Luka u Doboju tokom prošle godine počinio KD ‘Zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja’ sa licem S.M. (koje je u pritvoru) prilikom postupka nabavke medicinske zaštitne opreme (odijela, maski i rukavica) za potrebe bolnice u Doboju”, navodi se u saopštenju policije.
Da je Dragan Lukač čovjek sklon rušenju ražima kojem je služio, dokazuju događaju iz malo dalje prošlosti. Godina je 1997. i Biljana Plavšić je, potpomogunuta zapadnim silama, digla pobunu protiv tadašnjeg rukovodstva Republike Srpske bliskom Radovanu Karadžiću.
Lukač tokom “pobune” bio uz Biljanu Plavšić
Ključna “bitka” je bila bitka za MUP kojim je rukovodio ministar Dragan Kijac, inače protivnik Biljane Plavšić i Milorada Dodika. Dragan Lukač je bio šef Specijalne policije i odlučio je otkazati poslušnost ministru. Upravo su Lukačeve snage odigrale najbitniju ulogu u zauzimanju zgrade MUP-a.
Ti događaji će kasnije odrediti karijeru Dragana Lukača, policajca koji je otkazivao poslušnost režimima kojima je služio.
Istraga.ba nije oklevetala Mirelu Bubalo. Općinski sud u Sarajevu odbio je tužbu savjetnice federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare te joj naložio da tuženima (Istraga.ba) isplati skoro 2300 maraka sudskih troškova. Presuda nije pravosnažna. Savjetnica Bubalo sada ima pravo žalbe.
presuda Općinskog suda: odbija se tužba Mirele Bubalo
A evo o čemu se radilo. Prije godinu, Istraga.ba je objavila tekst u kojem smo ustvrdili da je savjetnica federalnog ministra unutrašnjih poslova FBiH podnosila anonimne prijave protiv direktora OSA-e Osmana Mehmedagića i predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca. Nakon što bi zaprimila prijavu “anonimnih pošiljalaca”, glavna državna tužiteljica Gordana Tadić bi odmah predmet dala u nadležnost tužioca Olega Čavke, inače prijatelja Dubravka Čampare, brata federalnog ministra Aljoše Čampare. Uslijedila bi, potom, medijska hajka na portalima Avaza, RTRS-a, ATV-a i Pressmedie. No, u jednom slučaju Bubalo je razotkrila kompletnu shemu ovih tajnih operacija.
“Dobro vam veče. U večerašnjem dnevniku gledajte: kako SDA preko Obavještajno bezbjednosne agencije prisluškuje svoje neistomišljenike. RTRS u posjedu krivične prijave protiv direktora OBA-e Osmana Mehmedagića”, bile su prve rečenice izgovorene u centralnom dnevniku Radio televizije Republike Srpske emitovanom u 10. septembra 2020. godine.
U prilogu koji je uslijedio novinari Dodikovog javnog servisa detaljno su se pozabavili navodima iz krivične prijave koja je pristigla Tužilaštvu BiH, a koju su, tako piše u priloženom dokumentu, napisali nezadovoljni uposlenici OSA-e. Osim direktora OSA-e, u prijavi se pominje još i predsjednik Suda BiH Ranko Debevec.
“Debevec i Mehmedagić pokušali su u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela BiH zaustaviti slanje dopisa Tužilaštva BiH prema INTERPOLU, vezanog za imovinu ili identitet Debeveca u Španiji”, jedna je od rečenica iz anonimne prijave koja je “ekskluzivno” ustupljena RTRS-u.
Ova anonimna prijava RTRS-u je dostavljena samo dan nakon što je Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, optužio predsjednika Suda BiH da je korumpiran i da ima špansko državljanstvo. RTRS tvrdi da je prijava u Tužilaštvo BiH stigla 31. avgusta.
Istraga.ba tada je objavila da je ovu anonimnu prijavu poslala Mirela Bubalo, savjetnica federalnog ministra unutrašnjih poslova. Ona je sve negirala, zaprijetila je tužbama svim medijima koji su prenijeli našu priču i na kraju je podnijela krivičnu prijavu Tužilašvu BiH. Predmet je preuzeo državni tužilac Oleg Čavka koji je, ubrzo, optužio direktora OSA-e, zbog nezakonitog izuzimanja snimaka iz BH Pošte. Sud BiH je oslobodio Osmana Mehmedagića svih optužbi, a postupajući sudija Branko Perić je, prilikom objave oslobađajuće presude, kazao da je na Sud vršen pritisak, ali da oni nisu poklekli.
Istovremeno, Mirela Bubalo se obratila Općinskom sudu u Sarajevu, ističući da je ugroženo njeno pravo na privatnost. Evo šta je Mirela Bubalo izjavila prilikom saslušanja na jednom od ročišta.
Pitanje (zastupnik Istrage): Da li ste imali ikakve veze sa ovom anonimnom prijavom prije događaja koji su opisani u spornom tekstu?
Odgovor Mirele Bubalo: Na suđenju ranijem sam objasnila okolnosti, te anonimne prijave sam zaprimila od uposlenika OSA-e, nisam ih imenovala tada, ne znam ni sada. Nisam pitala, a oni se nisu predstavljali. To je bilo ispred poslovnih prostorija kad su me presrela dva lica, nisu me pozvali uopšte, nego ispred zgrade se desilo presretanje. Ja sam ih viđala i prepoznala likom, jer ulazimo i izlazimo iz iste zgrade i oni su rekli da su ohrabreni ponašanjem ministra Čampare i svemu onom što iznosi u javnosti i da su upoznati o nizu nepravilnosti unutar sigurnosne agencije (OSA-e) i da bi željeli, ako sam u mogućnosti, da to predam ili ministru ili na poštu, jer su se oni bojali, jer su pod stalnim kontrolama. Koverte nisu bile zatvorene, letimice sam pogledala, bilo je više strana, vidjela sam da se u njima ne nalazi ništa osim teksta, nije mi bilo poznato iz sadržaja te prijave, nisam znala o čemu se radi i nije imalo logike da je preuzmem. Uzela sam koverte, uputila sam se svojoj kući sa kovertama. Svratila sam do svoje prijateljice, rekla šta mi se dogodilo, konsultovala sam ministra (Aljošu Čamparu) telefonom, rekao mi je da predam na poštu, pa nek istražni organi utvrđuju navode, ima svako pravo da preda prijavu”
Postupajući sudija je, tokom ročišta, upita Mirelu Bubalo da li joj je bilo čudno da prvi čovjek policije Federacije kaže da se podnesu prijave, bez predhotnog provjeravanja.
“Nije mi bilo čudno, jer organi treba da provjeravaju i utvrđuju, a ne on. On nije želio da zna. Ja nisam predala to na poštu”, kazala je Bubalo.
Kako bi prikrila sebe, Bubalo je angažirala prijateljicu Aminu Ohranović. Prema njenom svjedočenju, Bubalo uopće nije imala isprintane prijave.
“Mislim da sam ja dana 27.8. 2020. godine oko 00,30 sati imala poziv od prijateljice Mirele Bubalo, kao i poruku da se javim jer joj nešto trebam. Pitala me da isprintam nešto i zapakujem kod sebe na poslu. Ja sam joj rekla da ne mogu, jer imam obaveza”, kazala je Ohranović prilikom saslušanja u FUP-u.
Istog dana, oko podne Mirela Bubalo je došla u stan svoje prijateljice i rekla joj da ima neke koverte koje treba predati u poštu.
“Te koverte Mirela je nosila u svojoj torbi i izvadila ih je kod mene u stanu. Vidjela sam da ima više koverata formata A4, koje su bile zalijepljene, zapakovane i na njima su ručno napisane adrese nekih institucija i to Tužilaštvo, SIPA, a ostalo nisam vidjela. Rekla mi je da nju prate te da nije pametno da nju vide da predaje neke koverte u poštu, te me je zamolila da ja predam u poštu na Trgu solidarnosti”, ispričala je Ohranovićeva, te potvrdila da joj je novac za “poštarinu” dala Mirela Bubalo.
Kada je priča dospjela u javnost, ministar Aljoša Čampara je tješio Aminu Ohranović.
“Pozvala sam Mirelu i pitala zašto se ovo dovodi u vezu sa mnom, a ona je rekla da je to super, jer sam ja na taj način amnestirana, jer je “njima” u interesu da to bude Mirela Bubalo. Ja sam tu nevažna. Nakon toga zvao me Aljoša Čampara na moj telefon i rekao mi da se ne sekiram, jer meni ovaj tekst ide u prilog”, izjavila je Amina Ohranović.
Čamparina savjetnica Bubalo kasnije će biti nagrađena radnim mjestom u državnoj službu FMUP-a. No, kako joj je mala plaća, ona je zamrznula svoje radno mjesto i vratila se na poziciju savjetnice.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
