Privatnim avionom sletio je na banjalučki aerodrom. Tog 30. maja 2018. godine ruski oligarh Konstantin Malofeef trebao se sastati sa Miloradom Dodikom i razgovarati o kreditiranju Republike Srpske. Ali nešto ranije su bosanskohercegovačke službe dobile informacije od partnerskih agencija da bi se na banjalučkom sastanku Dodik-Malofeev trebalo razgovarati o pranju najmanje 200 miliona eura.
“Gospodine Malofeev, Vama nije dozvoljen ulazak na teritoriju BiH”, kazat će ruskom milijarderu bh. graničar, prije nego mu je uručio Rješenje kojim je Malofeevu i službeno zabranjen ulazak na teritoriju BiH.
Nekoliko sati Malofeev je čekao na banjalučkom aerodromu da “prijatelji interveniraju”. Tadašnji ruski ambasador Petr Ivancov redom je zvao bh. zvaničničke, Milorad Dodik lično je dolazio na aerodrom kako bi “urgirao” za Maloveeva. Sve je bilo uzaludno. Malofeev se privatnim avionom vratio za Beograd odakle je nastavio dalje prema Moskvi. Već tada Konstantin Valerijevič Malofeev bio je na crnim listama SAD-a i Evropske unije.
“Konstantin Malofejev financira separatističke aktivnosti na istoku Ukrajine i usko je povezan s Aleksandrom Borodaijem, Igorom Girkinom (zvani Igor Strelkov) i takozvanom Donjeckom narodnom republikom”, objavile su vlasti SAD-a nakon što su Malofeeva i njegovu fondaciju Marshall Capital stavili na crnu listu.
Milorad Dodik i Konstantin Malofeev
Malofeev je ruski milijarder koji je direktno finsansirao i rukovodio separatističkim operacije u Ukrajini. Osnivač je nekoliko fondacija, ali za ovu priču najinteresantnija bi mogla biti Fondacija Svetog Vasilija.
“Fondacija Svetog Vasilija Velikog jedna je od najvećih privatnih dobrotvornih fondacija u Rusiji. Osnovana je u Moskvi 2007. godine. Osnivač Fondacije je poznati ruski filantrop i dobročinitelj Konstantin Malofeev”, piše na službenoj stranici Fondacije.
Oligarh Malofeev: fasciniran ikonama
Pretražite li dalje djelovanje ove Fondacije, pronaći ćete brojne tekstove o tome kako je “dobročinitelj i filantrop” Konstantin Malofeev kolekcionar ikona od kojih je neke donirao širom svijeta. Da li to znači da je Milorad Dodik od njega dobio u Ukrajini ukradenu ikonu koju je, potom, poklonio ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu? Ne mora da znači. Ali nesporne su činjenice da je ovaj ruski oligarh rukovodio paravojnim formacijama na istoku Ukrajine, da su pripadnici tih paravojnih formacija ukrale ikonu koju je Dodik poklonio Lavrovu, da je Malofeev kolekcionar ikona, da je imao nekoliko kontakata sa Miloradom Dodikom i da je ikona ukradena u Ukrajini završila kod Milorada Dodika.
Ukradena u Ukrajini: ikona koju je Dodik poklonio Lavrovu
Predizborna je kampanja 2014. godine. U Banja Luku je tada stigao “Kozački ansambl” kojeg je predvodio Nikolai Đakonov, zamjenik atamana Donskog odreda Kozaka. U pitanju bio prekaljeni borac sa ukrajinskog ratišta.
Prema informacijama sigurnosnih službi, sa Kozacima je tada u Banja Luku doputovao i Konstantin Malofeev koji se sastao sa Miloradom Dodikom. Zvanična obavijest o tom sastanku ne postoji, ali mnogo je obavijesti o susretima Donskog odreda Kozaka sa ruskim oligarhom Konstantinom Malofeevim. Finansijer ukrajinskih separatista Konstantin Malofeev i borac iz Ukrajine Nikolai Đakonov u avgustu prošle godine imali su “radni sastanak” nakon kojeg su izrazili fascinaciju ikonama u hramu Donove ikone Majke Božije, smješten na teritoriji pitomačkog korpusa u Rusiji.
Oligarh Malofeev i Kozak Nikolai Đakonov
Osim sa kozačkim dobrovoljcima na ukrajinskom ratištu, Malofeev je imao direktne veze sa Igorom Girkinom poznatijim kao Igor Streklov, jednim od vođa separatističkih formacija u Ukrajini.
“Zdravo, Konstantine Valerieviču! Dakle, odbili smo napad, neprijatelj se povukao u svim pravcima s velikim gubicima”, izvještavao je ukrajinski separatista Igor Streklov svog finansijera Konstantina Maleofeeva.
Ovaj razgovor 2014. godine snimile su ukrajinske službe i na osnovu njega se može zaključiti da je kolekcionar ikona Konstantin Valerijevič Malofeev rukovodio paravojnim formacijama u na istoku Ukrajine odakle je i ukradena ikona koju je Milorad Dodik poklonio ruskom ministru vanjskih poslova.
“Jeste li se javili Aksenovu?”, pitao je Malofeev Igora Girkina koji ga je prethodno izvijestio o operacijama svojih jedinica.
Igor Girkin na istoku Ukrajine
Igor Girkin ima bogato ratno iskustvo, ali i veze sa BiH. Početkom devedesetih Girkin je sa svojim paravojnim formacijama ratovao u VIšegradu gdje je sarađivao sa Osvetnicima ratnog zločinca Milana Lukića.
Igor Girkin u Višegradu
Nakon rata u BiH, uslijedila je uzvratna posjeta. Kada su izbili sukobi u Ukrajini, borci iz Republike Srpske su podržali proruske separatiste. Najmanje sedmorica bh. državljana borilo se u Ukrajini. Nemanja Ponjević rođen je u Donjem Vakufu. Trenutno posjeduje samo srbijansko državljanstvo. On je ratnik sa najdužim ratnim stažom u Ukrajini. U BiH je rijetko dolazio. Banovićanin Davor Savičić, također je ratovao u Ukrajini. Povremeno je odlazio i na teritoriju Sirije gdje se borio zajedno sa ruskim dobrovoljcima na strani Bašara Al Asada. Nakon okončanja ratničke karijere Savičić se nastanio u Krasnodaru gdje se trenutno bavi ugostiteljstvom. Radoslav Milojević je rođen u Njemačkoj, ali posjeduje bh. pasoš. Uglavnom boravi na teritoriji Njemačke, a povremeno odlazi u Ukrajinu gdje se bori na strani ruskih paravojnih formacija. Orden dobrovoljaca Donbasa dobio je i Slavenko Kuzmanović. Ovaj bh državljanin, rođen u Čelincu, na teritoriji Ukrajine je boravio nekoliko mjeseci. Gavrilo Stević rođen je u Gradačcu. Borio se u Ukrajini, ali je oslobođen svake odgovornosti pred bh. pravosuđem. U njegovom predmetu svjedočio je i Živan Vuksanović iz Pelagićeva. I on je ratovao u Ukrajini, kao i Fočak Dimitrije Jojić.
Glasački listići za predsjednika Republike Srpske bit će ponovo prebrojani, odlučila je Centralna izborna komisija BiH. Razlog za ovakvu odluku su brojne nepravilnosti koje su utvrđene na biralištima u Republici Srpskoj. Prema prvom brojanju, za predsjednika RS je izabran lider SNSD-a Milorad Dodik. No, i kandidatkinja opozicije Jelena Trivić je proglasila pobjedu i od nedjelje navečer opozicija organizira proteste u Banja Luci tvrdeći da su pokradeni.
Dan nakon izbora, opozicione stranke u Republici Srpskoj, PDP i SDA, dostavile su Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) zahtjev za brojanje glasačkih listića za predsjednika Republike Srpske (RS) na svim izbornim mjestima u tom bosanskohercegovačkom entitetu.
Prema trenutnim rezultatima, Milorad Dodik je osvojio 291 hiljadu glasova, dok je Jelena Trivić osvojila 261 hiljadu glasova.
“Ovo nije stvar koja se može prepustiti ambasadorima u regionu, ma koliko oni bili sposobni. Mir i sigurnost u Evropi zahtijevaju pažnju premijera, ministra vanjskih poslova i Vijeća za nacionalnu sigurnost uz, nadam se, dvostranačku podršku u Parlamentu”, napisala je poslanica Doma lordova Britanskog parlamenta Arminka Helić.
Ova poruka važi kako za Veliku Britaniju, tako i Sjedinjene Američke Države i Evropsku uniju. I brojne druge države svijeta i međunarodne organizacije s političkom snagom.
Gabriel Escobar nije stigao ni usta otvoriti i izvijestiti novinare o učinku njegovih jutrošnjih razgovora s trojicom članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a jedan od njih je već izbacio cijelu listu (novih) stvari koje kani uraditi na svom putu komadanja Bosne i regiona, piše Seadn Numanović u analizi za politicki.ba.
Escobar je oprezno prenio novinarima da je “otvorena mogućnost” da se Dodik sauliše, te da odustane od otimanja ovlasti Bosne i Hercegovine. Sigurno je da mu je politički lider bosanskih Srba takvo nešto i obeća. Ali mu je odmah i pokazao svoje pravo lice – slagao ga je! Ništa novo.
Dodik ne samo da ne kani odustati od stvaranja svoje vojske, obavještajne službe, pravosudnog servisa… On najavljuje i ukidanje Vijeća naroda entitetskog parlamenta. Dakle i po ko zna koji put: Dodik ne staje niti odustaje.
I, po ko zna koji put, on za nos vuče zapadne sagovornike. Jednostavno, on je taj koji diktira tempo, postavlja uvijek i iznova prelazi crvene linije i stabilno učvršćuje ruske pozicije u stomaku Evrope.
Njegovo nezaustavljivo ludovanje ima nedvosmislenu podršku Rusije. Srbija čak više i nije važna. Mada i ova država daje svoj maskimum na svakodnevnoj destabilizaciji BiH. No, Dodik kao da je na direktnoj konekciji s Kremljom i vuče poteze. Na djelu su već odavno isprobani ruski recepti stvaranja zamrznutih konflikta.
Dok se Zapad pokrene, Rusija već ima novi satelit preko kojega dalje truje odnose u Evropi. Ukoliko Zapad to ne razumije i na slučaju Milorada Dodika, onda je Evropska unija u ozbiljnom belaju. Jer, pobjeda u BiH i stvaranje nove Transistrije, ovog puta u stomaku Evrope, donosi veliku stratešku prednost za Rusiju. Ako Evropljani ne znaju šta to znači, neka pitaju Ukrajince. Ne treba sumnjati da je Escobar u BiH došao u krajnje dobroj namjeri. No, nekad je i put do pakla popločan upravo time.
16.02.2023,Zagreb - Predsjednik Vlade Andrej Plenkovic primio je predsjedateljicu Vijeca ministara Bosne i Hercegovine Borjanu Kristo, koja boravi u sluzbenom posjetu Hrvatskoj.
Photo: Jurica Galoic/PIXSELL
Zajednička sjednica Vijeća ministara BiH i Vlade Hrvatske bit će održana danas u Zagrebu.
Naime, kako je potvrđeno za Vijesti.ba, kao tačka dnevnog reda bit će uvrštena izgradnja centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na lokaciji Čerkezovac na Trgovskoj gori.
Ranije je Vlada Hrvatske tražila da se ova tačka skine sa dnevog reda zajedničke sjednice. Potom je ministar vanjske trgovine BiH Staša Košarac svoje prisustvo sjednici uslovio uvrštavanjem Trgovske gore u dnevni red.
“Mi imamo obavezu prema 250.000 ljudi, kao i adekvatne odluke u institucijama na svim nivoima vlasti u BiH o neprihvatljivosti izgradnje odlagališta. To se mora poštovati!”, rekao je Košarac.
Povodom stavova ministara iz RS-a koji su insistirali da se raspravlja o Trgovskoj gori oglasio se i državni zastupnik Šemsudin Mehmedović.
“Zajednička sjednice Vlade RH i Vijeća ministara BiH, (ako do iste dođe) mora odgovoriti na ključna pitanja koja su godinama sporna: imovina BiH u Hrvatskoj i pitanje granice.
Na žalost, nedavno smo svjedočili prodaji državne imovine BiH, luke Šipad turskoj kompaniji. To je težak udarac za BiH u trenutku kad se kani riješiti pitanje državne imovine u BiH i pokazuje da države koje se predstavljaju kao prijatelji BiH prave modele za vlastite interese preko državne imovine BiH kako bi uticale na finalni model.
Hrvatska može biti partner BiH na putu ka EU ali samo ako ne dovodi u pitanje interese svih naroda i građana BiH i prihvata BiH kao suverenu državu!
Otvoreno ignorisanje vrlo krupnih problema sa imovinom BiH u Hrvatskoj i pitanjima granice pokazuje da je Hrvatska u zadnjih 27 godina imala dvostruke i zakulisane namjere.Imali smo i ranije zajedničke sjednice u ovom formatu, ali rezultati su prilično ništavni kad je u pitanju interes BiH. Neki ministri u Vijeću ministara su ipak pokazali, bar formalno, da se sa interesima BiH ne može kalkulisati, saopćio je Mehmedović.
Podsjećamo, Vlada Republike Hrvatske tražila je da sa dnevog reda današnje zajedničke sjednice sa Vijećem ministara BiH budu skinute tačke koje se odnose na izgradnju centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na lokaciji Čerkezovac na Trgovskoj gori, kao i na sukcesiju bivše SFRЈ, navedeno je u dokumentu koji je u posjedu „Slobodne Bosne“.
U dokumentu je traženo i da bude skinuta tačka koja se odnosi na inicijativu za potpisivanje sporazuma između Vijeća ministara BiH i Vlade Republike Hrvatske o saradnji u oblasti informacionog društva i elektronskih komunikacija.
U novembru ove godine navršit će se tačno šesnaest godina otkako je akademik Rešid Hafizović upozorio na pošasti vehabizma, naslovljavajući svoj čuveni tekst u Oslobođenju rečenicom: „Oni dolaze po našu djecu“. Kasnije je došla Gornja Maoča, došle su Ošve, došao je Mevlid Jašarević, Bilal Bosnić, došao je Nusret Imamović i nekoliko naše, bosanske djece odveo je u samoubilačke akcije u Siriji i Iraku. Došao je, potom, i napad na učesnike Queer Sarajevo Festa, kada su selefije, pojačane huliganima, skoro pa linčovali pripadnike LGBT zajednice i one koji su došli da ih podrže.
Tridesetak dana prije nego što se navrši šesnaest godina od čuvenog teksta profesora Hafizovića, u BiH će biti održani Opći izbori na kojima će svoje kandidate imati stranka Narod i Pravda.
„DOLAZIMO PO VAS“, napisat će velikim štampanim slovima predsjednik te stranke Elmedin Konaković, obračunavajući se na društvenim mrežama ove sedmice sa anonimnim, fiktivnim i stvarnim kritičarima.
FB post Elmedina Konakovića od 23. juna 2022. godine
Dan kasnije, a noć uoči sarajevske Povorke ponosa, Konaković će, rječnikom onih koji su prije četrnaest godina napali i njegovog koalicijskog partnera Predraga Kojovića, na Facebooku napisati kako je on protiv promovisanja seksualnosti i kako je jasno protiv šetnje LGBT zajednice ulicama Sarajeva.
On dolazi i po novinare
Da ne bi suštinski bio protiv, Konaković je u duhu bošnjačke tradicionalne porodice otišao na (ne)službeni put, odakle je, sa pristojne udaljenosti, nastavio „DOLAZITI PO NEISTOMIŠLJENIKE“. Osim što bi gušio slobode LGBT zajednice, predsjednik Naroda i Pravde proteklih se godina „naročito isticao“ i u dolasku po novinare. Kolega iz Avaza, Danijal Hadžović posljednji je u nizu. Nakon njegovog, na kraju će se ispostaviti, „teksta satiričnog karaktera“ o stavovima NiP-a, Elmedin Konaković je krenuo u napad.
„Biješ neke svoje bitke i liječiš frustracije neistinama“, napisat će Konaković u direktnom obraćanju novinaru Avaza koji ga je, prethodno, kritikovao zbog stavova o Povorci.
Ali kada predsjednik jedne stranke, sa stavovima istoka, a podrškom zapada, novinara nazove „frustriranim“, to ne znači da je on ugrozio medijske slobode. To on samo PO NEKOGA DOLAZI.
U martu ove godine, Konaković je „DOŠAO PO“ Senju Mahinića, novinara portala Klix koji je, prethodno, doslovno prenio i detaljno pojasnio tvit predsjednika Naroda i Pravde o „domovima naroda“ i pregovorima o Izbornom zakonu.
„Zlonamjeran pokušaj novinara Klixa da kaže da nisam za reduciranje nadležnosti Doma naroda i da držim stranu HDZ-u je samo dio laži koje čitam ovih dana o dešavanjima tokom pregovora. Ne znam da li je namjeran, Klixu nanosi štetu jer je previše svjedoka na pregovorima“, napisao je Konaković na Twitteru, da bi, malo kasnije, na Facebooku rekao da je tekst na Klixu u službi „režimske mašinerije“.
Konakovićev obračun sa novinarom Klixa Senjom Mahinićem
„Hoćete li njegovo ime“, reći će predsjednik NiP-a nekoliko dana kasnije, gostujući na N1 televiziji, gdje je nastavio hajku na novinara Klixa čiji mu se tekst nije dopao.
Novinarki N1: Pipni mi puls
U istom će gostovanju Konaković (in)direktno optužiti urednicu i voditeljicu sa N1 Emelu Burdžović da radi za SDA, jer se usudila da mu postavi pitanja koja mu se ne sviđaju. A kada je novinarka upitala predsjednika NiP-a zašto se uzbuđuje zbog pitanja, on će uzvratiti nuđenjem svoje ruke i prijedlogom da mu „opipa puls“ i da se uvjeri da „nije uzbuđen“.
Konaković nije bio „uzbuđen“ ni u julu 2019. godine. On je samo DOŠAO PO one koji su se drznuli da pišu o NiP-u i nepotizmu. Na udaru se našla i generalna sekretarka Udruženja BH novinara Borka Rudić koja je na Facebooku komentirala kadrovsku politiku Elmedina Konakovića i njegove stranke.
Poruka Borki Rudić: „Učestvujete u bolesnoj kampanji“
Nakon što se u medijima pojavila informacija da Konaković želi postaviti svoju kumu na poziciju ministrice obrazovanja Kantona Sarajevo, dio medija i javnosti je počeo kritizirati politiku stranke. Među kritičarima je bila i Borka Rudić.
„Borka Rudić i Faktor u akciji zajedno. Narod i pravda povezuje do sada nepovezivo. Informacija je nastavak BOLESNE KAMPANJE, ali mi i u tome tražimo dobru stranu. Borka i Faktor, drago nam je zbog vas“, napisao je Konaković, ilustrujući svoj post jednim srcem.
U aprilu ove godine Konaković je, po drugi put, DOŠAO PO novinarku Sunčicu Šehić. Ona ga je, u svojstvu reporterke N1, upitala o ugovorima o utrošku novca za EXPO Dubai.
„Nemojte svoju frustraciju ovdje“, reći će Konaković novinarki Šehić, konstatirajući da je ona „ljuta što je napustila TV SA“ kojom upravlja NiP-ova kantonalna vlast.
Kritikovala Konakovića, pa ostala bez Interneta
Te 2017. godine Elmedin Konaković je još uvijek bio blizak porodici Izetbegović i, kao SDA-ov premijer Kantona Sarajevo „borio“ se sa čestim nestašicama vode u glavnom gradu BiH. S obzirom na to da je i tada, kao i sada, kontrolirao uređivačku politiku Televizije Sarajevo, naredio je da se zabrani objavljivanje informacije o redukcijama. On je, naime, držao konferenciju za medije, a na njegove istupe reagirali su iz opozicionih stranaka. No, novinarki Sunčici Šehić je zabranjeno da emitira kritike na račun Elmedina Konakovića.
“Udruženje BH novinari i Linija za pomoć novinarima uputili su 22. jula 2017. godine protestno pismo direktoru JP TVSA Elviru Resiću jer je novinarki zabranio da objavi vijest o nestašici vode u Sarajevu”, navedeno je u saopćenju BH novinara.
Kada se novinarka „pobunila“ zbog toga što ne može objaviti kritiku na račun tadašnjeg premijera Konakovića, direktor je odlučio da joj ukine Internet. Danas, pet godina kasnije Konaković pred kamerama likuje što je upravo ta novinarka napustila TV Sa, čestitajući joj na „napretku“ zbog čega je naziva „frustriranom“.
Udruženje BH novinari: Zbog kritika Konakovića, novinarka ostala bez Interneta
Slične probleme, tokom Konakovićevog premijerskog mandata, imala je i novinarka TV Sa Lejla Kurbegović koja je odbijala da „koriguje“ svoje izvještaje.
Zbog kuma vrijeđao novinara
Kada je u junu prošle godine u blizini kuće Konakovićevog kuma Gordana Memije (hapšen zbog trgovine opojnim drogama) postavljena eksplozivna naprava, predsjednik Naroda i Pravde je odlučio, prvo na Facebooku, a potom i u medijima, za „bombaški napad“ optužiti autora ovog teksta.
„Avdić po nalogu srednjoškolca čije diplome nema ni u Semizovcu na serveru, piše laži o Gordanu“, napisao je Konaković na Facebooku, zbog čega je reagiralo i Udruženje BH novinari, konstatirajući da time predsjednik crta metu na čelu prozvanom novinaru.
Konaković optužuje Avdića zbog bombašog napada na kuma Memiju
Konaković će se braniti riječima da „cijeni novinarsku profesiju“, ali da ne dopušta da se „neko iživljava nad njim“.
Uletio u „Faćinu raju“
Amir Pašić Faćo, sarajevski kriminalac u čijem je dosjeu evidentirano najmanje počinjenih krivičnih djela, godinama se iživljavao nad slabijim od sebe. Ali Elmedin Konaković je u njemu vidio svog uzora, s kojim je često posjećivao ugostiteljske objekte. Kada su mu prigovorili zbog toga, on je otišao na javni servis i promovisao svog prijatelja.
„Moram vam reći, njihov kodeks, njihov način života i njihov moral je na mnogo višem nivou od onih političara koji mi to prigovaraju. Evo vidio sam da mi neki prigovaraju. Ti sarajevski žestoki momci od mene nisu nikada tražili ništa nezakonito”, rekao je Konaković na javnom servisu Federacije BiH.
Lider Elmedin Konaković i višestruki osuđenik Amir Pašić Faćo
Kasnije će se, zbog nerealiziranih poslova, Faćo i Konaković i „ideološki razići“. Predsjednik NiP-a nastavio je svojim putem, kako bi što prije „DOŠAO PO“ neistomišljenike.
”Dobro jutro”, pozdravljam svog sagovornika 10. januara.
”Dobro jutro”, odgovara mi učtivo Ljubomir Borovčanin.
Nismo se nikada sreli niti upoznali. Ali, imam osjećaj da se dobro poznajemo. Ljubomir Borovčanin je ratni zločinac. Haški osuđenik.
”Od septembra prošle godine u penziji”, govori mi pred kraj našeg kratkog razgovora.
Sve je vidio i čuo
A zvao sam ga da provjerim da li je, otkako je 2016. godine izašao iz danskog zatvora gdje je, po odluci Haškog tribunala, izdržao sedamnaestogodišnju kaznu zatvora, bio posvećen oružju. Kazao mi je da jeste. Da je četiri godine radio u Tehničkom remontu u Bratuncu, kao drugi čovjek preduzeća koje se bavilo proizvodnjom i popravkom oružja i vojne opreme. TRB je udaljen svega nekoliko kilometara od Kravice. Tamo su 13. jula 1995. godine specijalni policajci MUP-a RS-a, koji su bili pod komandom mog sagovornika, učestvovali u ubistvu 1.000 zarobljenih srebreničkih Bošnjaka. Haški sud je utvrdio da kod Ljubomira Borovčanina nije postojala genocidna namjera. No, sve je vidio i čuo.
”Borovčanin je imao načina da zaštiti preostale zarobljenike i znao je će ti zarobljenici biti ubijeni. Činjenica da ih nije zaštitio značajno je doprinijela pogubljenju svih ostalih koje je kasnije uslijedilo u skladištu u Kravici”, objavile su haške sudije, donoseći presudu u predmetu protiv Vujadina Popovića i drugih šest oficira Vojske i policije RS-a.
Bezbjednjaci Vujadin Popović i Ljubiša Beara su osuđeni na doživotnu robiju zbog krivičnog djela – genocid. Ljubomir Borovčanin, bivši zamjenik komandanta Specijalne brigade policije MUP-a Republike Srpske, osuđen je na 17 godina zatvora. U avgustu 2016. je izašao iz zatvora i zaposlio se u TRB-u. Sve do septembra prošle godine nadzirao je i upravljao proizvodnjom u fabrici namjenske industrije u Bratuncu.
”Terensko vozilo despot je višenamjensko vozilo i multifunkcionalno vozilo. Despot je proizveden u Tehničkom remontu Bratunac”, odjekivalo je iz zvučnika postavljenih u centru Banje Luke, dok su širokom ulicom 9. januara prolazila crna oklopna vozila, čineći “šesti i sedmi ešalon” tokom svečanog defilea povodom neustavnog dana RS-a.
Učesnici defilea potom su se postrojili pred VIP ložom. Milorad Dodik je bio na centralnom mjestu. Tik iza njega stajao je Vinko Pandurević. Ratni zločinac, osuđen u Haagu. Pandurević je sudnicu dijelio sa Ljubomirom Borovčaninom. Obojica su bili optuženi u predmetu koji je vođen protiv sedam oficira Vojske i Policije RS-a sa Vujadinom Popovićem i Ljubišom Bearom na čelu. Popović i Beara su, rekosmo, dobili doživotne robije. Pandurević je osuđen na 13 godina. Borovčanin na 17. U istom predmetu, Radivoj Miletić, načelnik Odjeljenja za operativno-nastavne poslove Glavnog štaba Vojske RS-a, osuđen je na 19 godina zatvora. Potporučnik Drago Nikolić je dobio 35 godina robije, dok je Milan Gvero, kao pomoćnik Ratka Mladića za moral, pravna i vjerska pitanja, osuđen na pet godina.
Tvorac genocida Ljubiša Beara je umro. Umrli su još Drago Nikolić i Milan Gvero. Vujadin Popović je na robiji. Haag nije dopustio prijevremeno puštanje na slobodu Radivoja Miletića. Od sedmorice osuđenika iz ovog predmeta, “vlastima RS-a” su na raspolaganju bila samo dvojica – Vinko Pandurević i Ljubomir Borovčanin. Ovaj prvi je bio VIP gost Milorada Dodika. A ovaj drugi je, Ljubomir Borovčanin, za potrebe režima i policije Milorada Dodika do prije četiri mjeseca u Bratuncu nadgledao proizvodnju vojne opreme. Njegovi proizvodi bili su dio “šestog i sedmog ešalona” na svečanom defileu.
Bio je 9, ali juli 1995. godine kada je Milan Gvero, u ime Glavnog štaba Vojske RS-a, pripremao saopćenje na koje će svoj potpis staviti kasnije presuđeni ratni zločinac Zdravko Tolimir. “Karadžić je suglasan da se nastave dejstva radi zauzimanja Srebrenice, razoružavanja muslimanskih terorističkih bandi i potpune demilitarizacije enklave Srebrenica”, glasilo je saopćenje objavljeno putem novinske agencije SRNA.
Uređivanje iz pakla
Stvarnog autora saopćenja Milana Gvere, rekosmo, više nema među živima. Novinska agencija Srna je tu i izvještava o “terorističkim bandama” okupljenim u Bužimu koje “uzvikuju Allahu ekber”.
Da li su slike iz Bužima loše? Da. Jesu. Da li je postupak skupine idiota koji su sa bivšim ISIL-ovim ratnikom krenuli u Banju Luku grozan? Itekako. Islamiziranje “bosanskog” otpora samo naruku ide Miloradu Dodiku i agenciji Srna koju, reći će moj jedan prijatelj, “iz pakla uređuje Milan Gvero”.
No, nekoliko idiota sa bradama i besposličara u Bužimu nikako ne predstavlja sistem. Crvene beretke iz SAJ-a MUP-a RS-a koje pjevaju da “nema više komunista” predstavljaju sistem. Predstavljaju režim Milorada Dodika kojem je sasvim normalno da VIP gostom proglasi ratnog zločinca iz Srebrenice. Sistem koji je, do septembra prošle godine, “naoružavao” ratni zločinac Ljubomir Borovčanin.
A “sistem” te više “ne laže”. Potvrdili su to i članovi Beogradskog sindikata pjevajući 8. januara u banjalučkoj dvorani Borik, na svečanosti povodom neustavnog dana RS-a. Šta nam, dakle, ovog januara poručuje “sistem koji ne laže”? Poručuje nam da su ratnici zločinci VIP.
Za početak samo naslovi tekstova uglavnom zasnovanih na saopćenjima Tužilaštva BiH.
“Uhapšen direktor OSA-e Osman Mehmedagić”, objavljeno je 14. jula 2021. godine.
“SIPA pretresa prostorije CIK-a”, pisalo je na portalu banjalučke Alternativne televizije 18. maja 2021. godine.
“Afera “Sigurnosne provjere”: Podignuta nova optužnica protiv Osmana Mehmedagića, optužen i ministar Selmo Cikotić”, objavio je Avaz 17. februara 2021. godine.
“Podignuta optužnica protiv Vahidina Šahinpašića, glavnog inspektora SIPA-e”, saopćeno je iz Tužilaštva BiH 15. decembra 2020. godine
“Avaz” saznaje: Podignuta nova optužnica protiv Osmana Mehmedagića, optužen i ministar Selmo Cikotić”, pisalo je na stranici Avaza 14. decembra 2020. godine.
“Tužilaštvo BiH: Podignuta optužnica protiv Sadika Ahmetovića, bivšeg ministra sigurnosti BiH”, glasilo je saopćenje Tužilaštva BiH objavljeno 10. decembra 2020. godine.
“Snimak iz Pošte: Podignuta optužnica protiv Osmana Mehmedagića i uposlenika OSA-e Muhameda Pekića”, pisalo je na naslovnicama većine portala i medija 10. oktobra 2020. godine.
“Podignuta optužnica protiv bivšeg ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića”, objavljeno je 30. decembra 2019. godine.
“Podignuta optužnica protiv tužioca Bože Mihajlovića”, saopćeno je iz Tužilaštva BiH 19. juna 2018. godine.
Sada ćemo, na osnovu optužnica ili naredbi o provođenju istraga, stavljajući sve stvari u politički kontekst, opisati krivična djela za koja sumnjiče ili optužuju aktualne čelnike CIK-a, aktualnog ministra sigurnosti, šefa Kriminalističko-istražnog odjela SIPA-e, dvojicu bivših ministara sigurnosti i direktora OSA-e.
CIK
Otkako je u martu prošle godine izabran trenutni saziv CIK-a, HDZ i SNSD nastoje srušiti tu instituciju, tvrdeći da su članovi Komisije nezakonito izabrani. Kadrovi HDZ-a BiH pokrenuli su sudski postupak zbog izbora članova CIK-a, a istovremeno ne dopuštaju da predstavnici ove Komisije budu dio Interresorne radne grupe za izmjenu Izbornog zakona BiH. Na kraju je u sve uključeno Tužilaštvo BiH kojim rukovodi Gordana Tadić.
“Pravosuđe i međunarodne institucije moraju reagirati na skandalozne odluke SIP-a i izbornu krađu. Službeno okončanje izbornog procesa vezanog za nedavno održane lokalne izbore u Bosni i Hercegovini, nažalost, u praksi je pokazalo sve ono na što kao krovna organizacija hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini mjesecima već upozoravamo”, navedeno je u saopćenju Hrvatskog narodnog sabora BiH koje je 6. decembra prošle godine objavljeno i na službenoj web stranici Hrvatske demokratske zajednice BiH.
Gordana Tadić je reagirala i o svemu ekskluzivno izvijestila banjalučku Alternativnu televiziju.
“Pripadnici SIPA ušli su u prostorije Centralne izborne komisije (CIK) po usmenoj naredbi Tužilaštva”, potvrđeno je za ATV 18. maja 2021. godine.
A evo šta o aktualnom sazivu CIK-a misle Milorad Dodik i Dragan Čović.
“Ja sam svima, bez iznimke, rekao kako je SIP (Središnje izborno povjerenstvo) kao institucija prevažan, ali da ljudi koji sjede tamo, ne ispunjavaju ni minimum uvjeta”, kazao je predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović.
Nakon sastanka sa Miloradom Dodikom u Mostaru lider HDZ-s BiH je rekao njihov zajednički stav da je “CIK nelegalan“.
OSA
“OSA BiH je neprijateljska organizacija”, kazali su u Mostaru lideri HDZ-a BiH Dragan Čović i Milorad Dodik. Napad na tu agenciju započeo je krajem 2016. godine, nekoliko mjeseci nakon što je Osman Mehmedagić postao njen direktor. Podsjećamo na neke od ključnih napada na ovu državnu sigurnosnu agenciju. Sve je krenulo od afere Ušće za koju je izvor bio – Nenad Stevandić.
“Ekskluzivno: RTRS u posjedu naloga OBA-e (Obavještajno-sigurnosne agencije BiH) za prisluškivanje zvaničnika Srbije”, objavljeno je na sajtu Radio televizije Republike Srpske kao najava centralnog Dnevnika emitiranog 29. 12. 2016. godine.
U prilogu koji je uslijedio objavljeno je kako OSA BiH provodi operaciju “Ušće” u okviru koje prisluškuje zvaničnike Srbije. Na tu su objavu reagovali Nenad Stevandić, Nikola Špirić, a vijest su prenijeli svi vodeći srbijanski mediji. Sazvana je hitna sjednica Komisije za nadzor nad radom OSA-e i utvrđeno je da u okviru operacije Ušće nije bilo prisluškivanja zvaničnika Republike Srbije, što je zvanično saopćeno 17. januara 2018. godine. Zaključke Komisije javnosti je prezentirao SNSD-ov zvaničnik Nikola Špirić.
Pola godine kasnije, u Mostaru su se susreli Dragan Čović i Milorad Dodik. Na konferenciji za medije održanoj 12. jula 2017. godine, Čović i Dodik su govorili protiv Obavještajno-sigurnosne agencije BiH.
“OSA je neprijateljska organizacija koja radi na štetu srpskog i hrvatskog naroda”, kazao je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik
“OSA ne radi svoj posao”, kazao je Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH.
Dva dana nakon Dodikove i Čovićeve mostarske konferencije za medije, javnosti se putem Euro Blica obratio i Božidar Spasić, bivši šef specijalnog tima Službe državne bezbjednosti Jugoslavije. I ovaj bivši visokopozicionirani DB-ovac optužio je OSA-u da nezakonito prisluškuje visoke zvaničnike Srbije i Hrvatske.
“Srpske službe bezbjednosti već dugo imaju saznanja da OSA prisluškuje oko 300 političara i zvaničnika u BiH, Srbiji i Hrvatskoj. Oprema za prisluškivanje nabavljena je u Turskoj, tako da je vrlo moguće da prikupljeni podaci o srpskim i hrvatskim zvaničnicama, osim na stolu Bakira Izetbegovića, završavaju u Ankari. Izjave Dodika i Čovića kojima OSA-u nazivaju neprijateljem i agencijom kojom upravljaju paraobavještajni centri nisu date tek tako. Sigurno da su i do njih došla ta saznanja”, kazao Spasić.
Prema pisanju srbijanskog KRIK-a, Božidar Spasić je u novembru 2016. godine osuđen u Belgiji zbog naručivanja ubistva kosovskog aktiviste Envera Hadrija. Ubistvo je počinjeno po nalogu tadašnjeg DB-a, a Hadrija su, prema nepravomoćnoj presudi, te 1990. godine, ubili srbijanski kriminalci Andrija Drašković i Veselin Vukotić.
Božidar Spasić bio je dugogodišnji saradnik Stanka Čolaka, također visokog funkcionera tadašnjeg DB-a i prvog rođaka HDZ-ovog zvaničnika Bariše Čolaka. Kada je Čolak stekao uslove za penziju, ispraćaj mu je, te 1986. godine, organizovao upravo – Božidar Spasić. Čuvena fotografija sa ispraćaja već je objavljivana u medijima i na njoj se, osim Spasića i Stanka Čolaka još nalaze visoki funkcioneri DB-a Predrag Đorđević, Josip Perković i Ivan Lasić.
Stanko Čolak danas živi u Beogradu. Ne pojavljuje se u javnosti, ali većina HDZ-ovih zvaničnika s njim je u stalnom kontaktu, a naročito dobre veze s njim je gajio bivši zamjenik predsjednika HDZ-a Hrvatske – Milijan Vaso Brkić, donedavna siva eminencija svih paraobavještajnih akcija u Hrvatskoj. No, vratimo se na sigurnosne agencije u BiH. Nakon što je RTRS optužio OSA-u da prisluškuje zvaničnike Srbije, zbog čega su Dodik i Čović proglasili OSA-u neprijateljskom organizacijom, a njihovu priču “podebljao” Božidar Spasić, uslijedila je nova afera.
“Špijunski napad iz BiH: OSA prisluškivala političare iz Hrvatske i BiH”, objavljeno je na portalu Večernjeg lista 21. septembra 2017. godine, svega deset mjeseci nakon što je RTRS objavio da OSA prisluškuje i srbijanske zvaničnike.
U svojoj analizi ovog slučaja, Večernji listi navodi da “jedini koji u BiH može naložiti tajno praćenje i prisluškivanje jeste predsjednik Suda BiH.
“Za čije interese”, pita se autor teksta koji dalje navodi da Sud BiH nije odgovorio da li je izdao naloge za prisluškivanje hrvatskih zvaničnika.
Pet dana kasnije, 26. septembra 2017. godine u Sarajevu su se susreli direktori obavještajnih agencija BiH i Hrvatske i konstatovali da OSA nije prisluškivala hrvatske zvaničnike.
No, koordinirana akcija nije prestala. U novembru 2018. godine, netom nakon što je izabran za srpskog člana Predsjedništva BiH, Milorad Dodik je ponovo krenuo u napad na OSA-u.
“Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) BiH je neprijateljska organizacija prema srpskom narodu i Republici Srpskoj i RS će uspostaviti vlastiti sistem odbrane kakav postoji u ostalim zemljama. RS ima pravo da štiti svoju slobodu, institucije, po Ustavu ima pravo na obavještajno praćenje svih koji su protiv ustavnog poretka i to ćemo raditi”, rekao je Dodik okupljenim banjalučkim novinarima 21. novembra 2018. godine.
Mjesec i po kasnije u javnosti su objavljeni dokumenti koji dokazuju da su OSA i SIPA dostavili Tužilaštvu BiH informacije o izdavanju lažnih diplomama preko širokobrijeških firmi čiji je vlasnik Ivan Ševo. Tužilaštvo BiH je odbilo voditi istragu, ali nakon što je slučaj dospio u javnost, “po službenoj dužnosti” je formiran predmet. I zadužuje ga tužilac Oleg Čavka. Prvo što radi – traži diplome čelnika svih sigurnosnih agencija, a u fokusu mu je diploma direktora Obavještajno sigurnosne agencije BiH Osmana Mehmedagića. S obzirom na to da nije uspio pronaći ništa kako bi donio naredbu o provođenju istrage, Čavka angažira Inspektorat RS da u Banja Luci provjeri diplomu izdatu direktoru OSA-e.
“Inspektorat Republike Srpske naložio je da se poništi dipoloma direktora Obavještajno sigurnosne agencije BiH”, glasila je vijest objavljena 15. avgusta 2019. godine.
Uslijedila je, potom, žalba, nakon čega je Inspektorat Republike Srpske donio odluku o prolongiranu poništavanja diplome.
“Prosvjetna inspekcija RS uvažila je molbu rektora Univerziteta za poslovne studije Banjaluka (UPS) Radovana Klincova da bude odgođeno postupanje po rješenju inspektora kojim je UPS-u naloženo da poništi i oglasi ništavnom diplomu direktora Obavještajno-bezbjednosne agencije BiH Osmana Mehmedagića Osmice”, objavljeno je 5. septembra u Nezavisnim novinama.
Zbog ove odluke uslijedila je kazna. Vlada Republike Srpske na sjednici održanoj 31. oktobra 2019. godine donijela je odluku o smjeni vd. glavne inspektorice Inspektorata RS Danijele Batar. Dnevni avaz, portal klix i drugi mediji su tada objavili tekst pod naslovom – smijenjena inspektorica koja je odbila poništiti diplomu direktoru OSA-e Osmanu Mehmedagiću.
Pet dana poslije, prvobitna odluka o odgodi poništavanja diplome je promijenjena. Novi direktor Inspektorsta Republike Srpske je donio odluku o poništavanju diplome, a u obrazloženju je navedeno da “prijave nisu bile uredne”.
Međutim, Okružni sud u Banja Luci je poništio rješenje Inspektorata Republike Srpske ustvrdivši da je diploma direktora OSA-e nezakonito poništena.
odluka Okružnog suda u Banja Luci
Kako je vrijeme odmicalo, Tužilaštvo BiH je intenziviralo istrage protiv direktora OSA-e. Tako je državni tužilac Oleg Čavka optužio direktora Mehmedagića zbog nezakonitog izuzimanja snimaka iz Pošte. Sud BiH je oslobodio direktora OSA-e a postupajući Branko Perić je rekao da je “nad ovim slučajem lebdjela politika” te da su vršeni pritisci na sudije. Nakon oslobađajuće presude Tužilaštvo BiH je podiglo novu optužnicu protiv Mehmedagića zbog krivičnog “nezakonitog imenovanja članova Komisije za sigurnosne provjere”.
Istraga u ovom predmetu je formirana na osnovu prijave Adisa Drnde, službenika SIPA-e povezanog sa federalnim ministrom unutrašnjih poslova Aljošom Čamparom. Tužilaštvo BiH teretilo je Selmu Cikotića i Osmana Mehmedagića sa su “nezakonito”. predložili imenovanje Muriza Druškića u Komisiju za rješavanje žalbi u postupku sigurnosnog provjeravanja. Postupajući tužilac u ovom predmetu bio je Oleg Čavka. Prema Službenom glasniku BiH, broj 57, od 18. septembra 2020. godine, odluku o imeovanju članova ove Komisije, među kojima je i Muriz Druškić, donijelo je Vijeće ministara BiH, a akt je potpisao predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija.
Iako je Tegeltija potpisnik “sporne” odluke, on nije nije optužen, kao ni njegov zamjenik Vjekoslav Bevanda bez čijeg glasa Komisija ne bi mogla biti imenovana. Sud BiH je ponovo odbio potvrditi te optužbe zbog nepostojanja osnovane sumnje. Kako su mu propale sve istrage, Čavka se odlučio za procesuiranje Američkog univerziteta na kojem je Osman Mehmedagić stekao diplomu te je na kraju uhapsio direktora OSA-e i to bez prethodne naredbe Suda BiH za pretres kancelarija.
SIPA
“Tužitelj Posebnog odjela za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju, podigao je optužnicu protiv Vahidina, rođenog 1974. godine u Sarajevu, državljanina BiH. Osumnjičeni se tereti da je, dana 30. augusta 2017. godine, u svojstvu tada v.d. načelnika Kriminalističko-istražnog odjela Državne agencije za istrage i zaštitu BiH, u činu samostalnog inspektora, bez poštivanja internih procedura, te bez znanja ili naredbe nadležnog tužitelja i suda izdao zapovjed djelatnicima SIPA-e, da izvrše lociranje i lišenje slobode osobe J.Š.Đ.”, saopćeno je iz Tužilaštva BiH 15. decembra 2020. godine.
Vahidin Šahinpašić je najviši rangirani bošnjački kadar u SIPA-i. Vodio je istragu u predmetima protiv Nasera Keljmendija te Fahrudina Radončića i drugih. Optužen je na osnovu prijave Josipa Šimića Đinđića koji je, ujedno, i ključni svjedok u ovom predmetu. Osim Šimića, svjedoci protiv Šahinpašića su glavna državna tužiteljica Gordana Tadić i bivša potpredsjednica VSTV-a Ružica Jukić.
Ćazim Hasanspahić i Mijo Krešić
Postupajući tužilac je Ćazim Hasanspahić, inače blizak prijatelj Mije Krešića, visokog zvaničnika HDZ-a BiH i rođaka Gordane Tadić.
Sud BiH odbio je potvrditi optužnicu protiv Šahinpašića zbog nepostojanja osnovane sumnje.
Dragan Mektić
“Tužitelj Posebnog odjela za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Tužiteljstva Bosne i Hercegovine podignuo je optužnicu protiv Dragana Mektića, bivšeg ministra sigurnosti te države, i još tri osobe zbog kaznenog djela zlouporabe položaja ili ovlasti te pomaganja u izvršenju kaznenih djela”, saopćeno je u decembru prošle godine iz Tužilaštva BiH.
Ukoliko, pak, pročitate optužnicu u ovom slučaju vidjet ćete da je Dragan Mektić optužen zbog kršenja Zakona o sukobu interesa.
Postupajuća tužiteljica u ovom predmetu je Vedrana Mijović, kćarka SNSD-ovog zvaničnika Slavka Jovičića Slavuja. Prije nego je optužen, Mektić je bio jedan od najvećih kritičara bh. pravosuđa i režima Milorada Dodika i Gordane Tadić.
Državni tužilac Božo Mihajlović
Sud Bosne i Hercegovine prvostepeno je osudio Božu Mihajlovića, državnog tužioca, po deset tačaka optužnice na pet godina zatvora za nesavjestan rad u službi jer je propustio vršiti nadzor nad radom i postupanjem svoje daktilografkinje.
“Mihajlović je bio svjestan da usljed propuštanja nadzora nad radom i postupanja [daktilografkinje] može biti otuđen privremeno oduzeti novac iz više predmeta Tužilaštva Bosne i Hercegovine, koji je i otuđen”, kazala je u junu ptošle godine sutkinja Amela Huskić.
Njena presuda je, međutim, ukinuta zbog bitnih povreda postupka.
Optužnica protiv Mihajlovića je podignuta tokom mandata Gordane Tadić. Mihajlović je do optuženja bio zamjenik glavne državne tužiteljice i šef odjela za privredni i organizirani kriminal. Svjedoci Tužilaštva BiH u ovom predmetu protiv Bože Mihajlovića bili su Oleg Čavka, Dubravko Čampara, te kriminalac iz Prijedora i bivši pratilac Željka Ražnatovića Arkana – Saša Milaković. Mihajlovićeva daktilografkinja nikad nije optužena. Inače, tužilac Mihajlović je vodio istrage u predmetima Lutka u okviru kojih su pod istragom ili optuženjem bili istraživan Naser Keljmendi i Fahrudin Radončić. Brat postupajuće sutkinje Amele Huskić koja je osudila Mihajlovića na pet godina robije bio je kadar Radončićevog SBB-a. Amer Bekrić je bio direktor Federalne agencije za privatizaciju.
Ađutant Ratka Mladića jedan od je svjedoka Tužilaštva BiH u predmetu “Dobrovljačka”. Rajko Banduka, bivši zastavnik JNA i Vojske RS, koji je tokom rata obavljao funkciju sekretara komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratka Mladića, u optužnici u predmetu “Dobrovoljačka” naveden je kao “žrtva ratnog zločina” za koji je optuženo deset visokopozicioniranih političkih, policijskih i vojnih zvaničnika RBiH. Prije osam godina, u oktobru 2014. godine, Banduka je, kao svjedok odbrane, svjedočio u Hagu, u korist sada na doživotnu robiju osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. Osim toga, Banduku su u julu 2004. godine hapsili pripadnici SFOR-a, zbog sumnji da je bio uključen u aktivnosti koje su suprotne Dejtonskom mirovnom sporazumu.
“Ratko Mladić je moralan i pošten čovjek koji je zagovarao suživot naroda u BiH”, izjavio je prilikom svjedočenja pred Haškim sudom zastavnik Banduka.
Tokom istog svjedočenja, Banduka je ispričao kako je u maju 1992. godine, tokom povlačenja JNA iz Sarajeva, bio zarobljen i pretučen. Njegov iskaz kasnije će uzeti i Tužilaštvo BiH koje je ove sedmice podiglo optužnicu protiv desetorice visokih političkih, vojnih i policijskig funkcionera Bosne i Heercegovine u predmetu poznatom kao “Dobrovoljačka”. Istraga.ba imala je uvid u dijelove optužice podignute prošle sedmice i u nastavku ćemo objaviti ključne detalje i događaje koje Tužilaštvo BiH stavlja na teret Ejupu Ganiću, Zaimu Backoviću, Hamidu Bahti, Hasanu Efendiću, Fikretu Muslimoviću, Jusufu Pušini, Bakiru Alispahiću, Enesu Bezdrobu, Ismetu Dahiću i Mahiru Žišku.
Osam ubistava, ranjavanje 22 osobe i fizičko zlostavljanje preko trideset zarobljenih pripadnika JNA ključne su optužbe za koje je koje Tužilaštvo BiH tereti desetoricu optuženih.
“U vremenskom periodu od 03.05.1992.godine do polovine maja 1992.godine, za vrijeme medunarodnog oružanog sukoba, između dijelova bivše JNA i TO RBiH, koji je trajao i na području Sarajeva, Ganić Ejup, kao član Predsjedništva RBiH, Backović Zaim, kao član operativnog centra Štaba TO RBiH Efendić Hasan, kao komandant Republičkog štaba Teritorijalne odbrane BiH, Bahto Hamid, kao komandant Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane Stari grad Sarajevo, Muslimović Fikret, kao načelnik Bezbjednosti u Republičkom štabu Teritorijalne odbrane BiH, Pušina Jusuf, kao pomoćni ministra unutrašnjih poslova R BiH i načelnik Štaba MUP-a RBiH, Alispahić Bakir, kao načelnik Centra službi bezbjednosti Sarajevo i član Štaba MUP-a RBiH, Bezdrob Enes, kao načelnik Stanice javne bezbijednosti Stari Grad, Dahić Ismet, kao komandir Policijske stanice Stari Grad i Žiško Mahir, kao načelnik Biroa za istraživanje ratnih zločina, svako od njih, za vrijeme obavljanja gore pomenutih dužnosti, odnosno funkcija, te u okviru svojih ovlaštenja, postupali suprotno pravilima Međunarodnog humanitarnog prava, kršeći odredbe člana 3. Stav 1. tačka a) i c) Ženevske konvencije o zaštiti civilnih lica za vrijeme rata od 12. avgusta 1949. Godine, člana 3. Stav 1. tačka a) Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima od 12. avgusta 1949.godine i Dopunskog protokola II iz 1977. godine, tako što su planirali, podstrekavali, naredili i izvršili napad na nebranjenu mješovitu kolonu vojnika i civilnih lica zaposlenih u bivšoj JNA, pod pratnjom mirovnih snaga Ujedinjenih nacija, nisu spriječili ubistva i ranjavanja civila i vojnika, propustili da kazne izvršioce navedenih ubistava i ranjavanja, mučili I nečovječno postupali prema zarobljenim vojnicima, te propustili da spriječe mučenja i nečovječna postupanja i pomagali učiniocima nakon izvršenih djela”, navedeno je u jednom od dijelova optužnice koji je u posjedu Istrage.
U optužnici je, dalje, navedeno da su pripadnici Teritorijalne odbrane 3. maja “napali i presjekli kolonu JNA” u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu.
“Prilikom kojeg napada su, pucajući iz vatrenog oružja lišili života pukovnika doktora Radulović Budimira, načelnika saniteta II VO. pukovnika Sokić Miru i civila Šuko Normelu, te pucajući iz vatrenog oružja ranili pukovnika Kovačević Dušana, pukovnika Pantelić Miću i vojnika Kovačević Dragana, te u daljem napadu, pucajući iz vatrenog oružja lišili života pukovnika Mihajlović Boška, pukovnika Petrović Gradimira, potpukovnika Jovanić Boška, vojnike Đukić Miodraga i Tomović Zdravka, te na isti način, upotrebom vatrenog oružja, ranili pukovnika Komnena Žarkovića, pukovnika Taso Enesa, potpukovnika Milču Kostića, potpukovnika Ivanović Josipa, pukovnika Pavlović Dragoljuba, pukovnika Lukić Ljubinka, kapetana Stanković Dragana, kapetana Pravda Lasla, pukovnika Katalina Ratka, potpukovnika Patačko Franju, vojnike Bojanić Slobodana, Arsić Zvezdana, Adžić Zorana, Perić Milenka, Pantić Dragana i Simić Ivicu, te građanska lica na službi u JNA Stankov Pindžo Ivanku i Stamenić Marka, razoružali preostali pripadnike JNA iz zaustavljene kolone, iste zarobili te fizički i psihički zlostavljali na različite načine i to udarcima kundakom puške, šakama, nogama, opasačem zamotanim oko ruke, po cijelom tijelu, a naročito u predjelu glave, leđa i bubrega, pripadnike JNA: Vuković Gordana, Belošević Slavoljuba, Legen Milana, Vukšić Gojka, Zrnić Zorana,Gajić Gorana, Lopatić Žarka, Topić Radoslava, Avramović Dušana, Vlašković Nedeljka. Banduka Rajka,Beribaka Danila, Krajišnik Rista, Đurić Draška, Erić Nenada, Miljić Predraga. Sejmanović Darka, Pantelić Željka, Stamenić Marka i Stamenić Simeunu, nanoseći im vidljive povrede po tijelu u vidu krvnih podliva, izbijenih zuba i rasjekotina, dok su neki od njih od zadobijenih udaraca gubili svijest kao što su Miljić Predrag i Zrnić Zoran, odnoseći se naročito ponižavajuće prema svim zarobljenim pripadnicima JNA, od kojih su neke od njih tjerali i da se skinu u donji veš i to Belošević Slavoljuba, Avramović Dušana, Banduka Rajka, Krajišnik Rista, Ostojić Nikolu, Maksimović Ratomira, Topić Radoslava, Zrnić Dragana i Durdevie Borislava”, navedeno je u optužnici.
Rajko Banduka je, kako možete vidjeti, naveden kao “žrtva ratnih zločina” u Dobrovoljačkoj. Nakon što je preživio “premlaćivanje i zlostavljanje”, Banduka se odmah priključio Vojsci Republike Srpske i postao je jedan od prvih saradnika Ratka Mladića. Iako zbog bolesti nije učestvovao u zauzimanju Srebrenice 1995.godine, kada je prema haškoj optužbi tamo počinjen genocid protiv bošnjačkog stanovništva, Banduka je u Haagu ustvrdio da je general Mladić „poštovao pravila ratovanja i odnosa prema zarobljenicima“. Kako bi osporio vjerodostojnost svjedoka i pokazao kako je i on sudjelovao u spornim operacijama, tužitelj Peter McCloskey je, objavila je 2012. godine Slobodna Evropa, suočio Banduku s presretnutim razgovorima u vrijeme zauzimanja Žepe, gdje je prema optužbi, odmah nakon Srebrenice, također počinjen genocid.
„U razgovoru s njima, Rajko Banduka, koji je oficir u Glavnom štabu tzv.VRS – govorio je kako je on (general Mladić) odsutan, kako radi posao, kako ide sporo, ali da ide i da će uskoro biti završen. I ti koji su presreli razgovor rekli su da ste pri tom mislili na Žepu. Je li Vam to od neke pomoći? Jeste li primali pozive od osoba koje su tražile generala Mladića, tog datuma – 22. jula (1995.)?“, suočavao je svjedoka tužitelj koji je želio prikazati kako se u Glavnom štabu VRS-a znalo sve do detalja – što se događa na terenu i što rade srpske jedinice, kao i da se svjedok također nalazio tada u Crnoj Rijeci (Glavni štab VRS).
„Ne, nisam primao pozive i nikako sebe ne mogu povezati s tom konstatacijom i presretnutim razgovorom.“, poricao je pak svjedok nakon čega su ga čak i suci upitali – zašto bi se njegovo ime izmislilo od strane presretača, ukoliko ga tada još nije bilo u Glavnom štabu VRS-a.
Godinu kasnije, 2013. godine, Banduka je, u sradni sa sovjetskim oficirima i sinom Ratka Mladiča formirao Komitet za odbranu generala Mladića u Republici Srpskoj.
Smail Šikalo, član narko kartel Tito i Dino, uhapšen je u ponedjeljak u Sarajevu, saznaje Istraga.ba. Šikala su uhapsili pripadnici SIPA-e u njegovoj porodičnoj kući.
“Policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) danas su (20.12.2021. godine) na području Sarajeva lišili slobode jednu osobu po međunarodnoj Interpolovoj potjernici. Međunarodnu potjernicu raspisao je NCB Interpol Lima, Peru, zbog postojanja osnova sumnje da je osoba lišena slobode počinila krivično djelo nezakonita trgovina drogom. Na osnovu operativnih saznanja policijski službenici SIPA-e locirali su navedenu osobu na području Sarajeva, nakon čega je lišena slobode i privedena u prostorije SIPA-e radi kriminalističke obrade.Nakon okončanja navedenih aktivnosti navedena osoba bit će predata Sudu Bosne i Hercegovine na dalje postupanje”, saopćeno je u ponedjeljak iz SIPA-e.
Smaila Šikala je Istraga locirala početkom septembra i tada smo objavili da se ovaj bjegunac od peruanskog pravosuđa nalazi u Bosni i Hercegovini, gdje je pobjegao nakon što je pušten iz pritvora u Peruu. On je, zapravo, slobodan čovjek otkako je u 25. juna ove godine, pod svojim imenom i prezimenom, došao u BiH gdje je i rođen. Pravosuđe južnoameričke države Peru sumnjiči ga da je u januaru 2019. godine u Evropu pokušao prokrijumčariti oko 1,3 tone kokaina.
Objavili smo na Istraga.ba da je u januaru ove godine sudija Luis Perez Leon iz La Libertada odlučio izmijeniti odluku o pritvoru te je osumnjičenog Šikala pustio na slobodu. Kasnije je Ured za kontrolu prekršaja (OCMA) proveo je internu istragu i utvrdio da je sudija napravio brojne propuste prilikom odlučivanja. efica OCMA -e, Mariem De La Rosa Bedriñana, izvijestila je da je nakon ocjene sudskog spisa došla do zaključka da je sudija Pérez u donio kontradiktornu i nepravilnu odluku. Ali to u praksi ništa nije promijenilo. Kada je izašao iz pritvora, Smaila Šikala je dočekao kamion i odvezao u nepoznatom pravcu. Policijski izvori iz Perua, prenijet će nam kolege iz tamošnjeg lista El Comercio, sumnjaju da je Šikalo prvo otišao u Ekvador, a onda je krenuo dalje. U BiH je stigao 25. juna 2021. godine, a fotografije su snimljene u srijedu, 1. septembra.
Smail Šikalo je uhapšen u noći između 6. i 7. januara 2019. godine. Tokom policijske u peruanskom gradu Trujillo zaplijenjeno je 800 paketa kokaina hidrohlorida.
Osim Šikala, uhapšen je i jedan državljanin Perua. Paketi kokaina nosili su oznaku BH, a pošiljka je morskim putem trebala biti prebačena do Evrope, odnosno Nizozemske. Nedugo nakon toga policija je uhapsila još tri osobe koje su bile povezane sa Šikalom te je zaplijenjeno dodatnih 400 kilograma kokaina, dok je Flavio Abanto u čijoj je kući živio Šikalo – pobjegao policiji. Tada je saopćeno da je ova grupa u Evropu namjeravala prebaciti ukupno 1,3 tone kokaina.
kokain zaplijenjen u Peruu sa oznakom BH
Dvije godine prije bh. državljanina Šikala, u Peruu je uhapšen njegov komšija i poznanik iz Sarajeva David Cufaj. Peruanskoj policiji bio je poznat po imenu Raul. Cufaj je rođen u Beogradu, ali je odrastao u Sarajevu, u istoj ulici kao i Smail Šikalo. David Cufaj zvani Raul trenutno je na izdržavanju kazne u Peruu. On je u januaru 2020. godine osuđen na 17 godina zatvora. U presudi je navedeno da je dvije tone kokaina namjeravao prebaciti za osobu po nadimku “Tito”, koja je finansijer krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Tito se nalazi na vrhu sheme ove organizirane kriminalne grupe koju je napravila policija u Peruu.
shema peruanske policije: “Tito” na čelu kartela
Prema dokumentima nizozemskog pravosuđa, Tito je nadimak Edina Gačanina. I on je rođen u Sarajevu i svoj životni put je započeo u ulici koja će kasnije dobiti ime po ratnom heroju i zlatnom ljiljanu Smailu Šikalu, inače, stricu Smaila Šikala koji je osumnjičen za krijumčarenje kokaina u Peruu. Iz iste ulice je i Mirza Gačanin, stic Edina Gačanina koji je prošle godine uhapšen u Nizozemskoj zbog sumnje da je oprao najmanje pet miliona eura stečenih prodajom kokaina. Ove godine Mirza Gačanin je pušten iz pritvora u Bredi i određene su mu mjere zabrane. No, istraga protiv njega se nastavlja. Edin Gačanin Tito pod istragom je američke DEA-e. Njegov kartel, prema dokumentima nizozemskog tužilaštva, dovodi se u vezu sa najmanje 15 tona kokaina zaplijenjenog širom svijeta.
“Ponavlja se Belveder 36.”, govori kroz megafon srednjovječni muškarac odjeven u crno, s kačketom na glavi i ruksakom na leđima. Na ramenu mu je bila radio stanica koje je povremeno prekidala tišinu. Putem nje je dobijao informacije sa drugih barikada.
“Ovdje neće proći”, odgovarao je svojim sagovornicima.
Kada se potpuno razvidnilo, na okolnim stijenama što čine klanac kroz koji prolazi cesta koja spaja Podgoricu sa Cetinjem, ukazali su se mladići sa kapama i maskama preko lica. Dolje, na cesti, sjedile su djevojke. Ispred njih je bilo kamenje, a iza njih poredane gume.
“One će prve reagirati”, objašnjava nam lokalna novinarka.
A poslije, u slučaju incidenata, reagirat će ovi sa stijena. Kamenje je spremno. I molotovljevi kokteli.
Belvederske demonstracije 1936. godine, objašnjava nam kolegica, bile su reakcija crnogorskog naroda na obespravljeni položaj u Kraljevini Jugoslaviji. Demonstracije su ugušene u krvi. Ubijeno je šest Crnogoraca.
Osamdeset i pet godina kasnije, na istom su mjestu okupljeni Crnogorci. Proveli smo noć s njima. Poneka baklja i skandiranje da “ovo nije Srbija”. Većina demonstranata noć je provela uz vatre. Nekoliko lažnih uzbuna da je uz Podgorice krenula kolona vozila sa mitropolitom Joanikijem unosile su nemir u masu. No, ubrzo se sve smirilo. Ali nemiri su izbili u centru Cetinja. Suzavci i nemiri na trgu ispred Cetinjskog manastira gdje bi ovog subotnjeg jutra trebalo biti održano ustoličenje mitropolita Joanikija.
Već je bilo prošlo sedam sati kada se, po ko zna koji put, pojavila informacija da je u Podgorice krenula kolona prema Cerinju. Onda je došla (dez)informacija da će mitropolit doći helikopterom. I tako ukrug.
Prošlo je 45 minuta od posljednje glasine da je kolona krenula iz Podgorice. Patrijarh Porfirije negdje oko ponoći najavio je da će sveštenstvo u nedjelju ujutro krenuti prema Cetinju.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
