Ađutant Ratka Mladića jedan od je svjedoka Tužilaštva BiH u predmetu “Dobrovljačka”. Rajko Banduka, bivši zastavnik JNA i Vojske RS, koji je tokom rata obavljao funkciju sekretara komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratka Mladića, u optužnici u predmetu “Dobrovoljačka” naveden je kao “žrtva ratnog zločina” za koji je optuženo deset visokopozicioniranih političkih, policijskih i vojnih zvaničnika RBiH. Prije osam godina, u oktobru 2014. godine, Banduka je, kao svjedok odbrane, svjedočio u Hagu, u korist sada na doživotnu robiju osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. Osim toga, Banduku su u julu 2004. godine hapsili pripadnici SFOR-a, zbog sumnji da je bio uključen u aktivnosti koje su suprotne Dejtonskom mirovnom sporazumu.
“Ratko Mladić je moralan i pošten čovjek koji je zagovarao suživot naroda u BiH”, izjavio je prilikom svjedočenja pred Haškim sudom zastavnik Banduka.
Tokom istog svjedočenja, Banduka je ispričao kako je u maju 1992. godine, tokom povlačenja JNA iz Sarajeva, bio zarobljen i pretučen. Njegov iskaz kasnije će uzeti i Tužilaštvo BiH koje je ove sedmice podiglo optužnicu protiv desetorice visokih političkih, vojnih i policijskig funkcionera Bosne i Heercegovine u predmetu poznatom kao “Dobrovoljačka”. Istraga.ba imala je uvid u dijelove optužice podignute prošle sedmice i u nastavku ćemo objaviti ključne detalje i događaje koje Tužilaštvo BiH stavlja na teret Ejupu Ganiću, Zaimu Backoviću, Hamidu Bahti, Hasanu Efendiću, Fikretu Muslimoviću, Jusufu Pušini, Bakiru Alispahiću, Enesu Bezdrobu, Ismetu Dahiću i Mahiru Žišku.
Osam ubistava, ranjavanje 22 osobe i fizičko zlostavljanje preko trideset zarobljenih pripadnika JNA ključne su optužbe za koje je koje Tužilaštvo BiH tereti desetoricu optuženih.
“U vremenskom periodu od 03.05.1992.godine do polovine maja 1992.godine, za vrijeme medunarodnog oružanog sukoba, između dijelova bivše JNA i TO RBiH, koji je trajao i na području Sarajeva, Ganić Ejup, kao član Predsjedništva RBiH, Backović Zaim, kao član operativnog centra Štaba TO RBiH Efendić Hasan, kao komandant Republičkog štaba Teritorijalne odbrane BiH, Bahto Hamid, kao komandant Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane Stari grad Sarajevo, Muslimović Fikret, kao načelnik Bezbjednosti u Republičkom štabu Teritorijalne odbrane BiH, Pušina Jusuf, kao pomoćni ministra unutrašnjih poslova R BiH i načelnik Štaba MUP-a RBiH, Alispahić Bakir, kao načelnik Centra službi bezbjednosti Sarajevo i član Štaba MUP-a RBiH, Bezdrob Enes, kao načelnik Stanice javne bezbijednosti Stari Grad, Dahić Ismet, kao komandir Policijske stanice Stari Grad i Žiško Mahir, kao načelnik Biroa za istraživanje ratnih zločina, svako od njih, za vrijeme obavljanja gore pomenutih dužnosti, odnosno funkcija, te u okviru svojih ovlaštenja, postupali suprotno pravilima Međunarodnog humanitarnog prava, kršeći odredbe člana 3. Stav 1. tačka a) i c) Ženevske konvencije o zaštiti civilnih lica za vrijeme rata od 12. avgusta 1949. Godine, člana 3. Stav 1. tačka a) Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima od 12. avgusta 1949.godine i Dopunskog protokola II iz 1977. godine, tako što su planirali, podstrekavali, naredili i izvršili napad na nebranjenu mješovitu kolonu vojnika i civilnih lica zaposlenih u bivšoj JNA, pod pratnjom mirovnih snaga Ujedinjenih nacija, nisu spriječili ubistva i ranjavanja civila i vojnika, propustili da kazne izvršioce navedenih ubistava i ranjavanja, mučili I nečovječno postupali prema zarobljenim vojnicima, te propustili da spriječe mučenja i nečovječna postupanja i pomagali učiniocima nakon izvršenih djela”, navedeno je u jednom od dijelova optužnice koji je u posjedu Istrage.
U optužnici je, dalje, navedeno da su pripadnici Teritorijalne odbrane 3. maja “napali i presjekli kolonu JNA” u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu.
“Prilikom kojeg napada su, pucajući iz vatrenog oružja lišili života pukovnika doktora Radulović Budimira, načelnika saniteta II VO. pukovnika Sokić Miru i civila Šuko Normelu, te pucajući iz vatrenog oružja ranili pukovnika Kovačević Dušana, pukovnika Pantelić Miću i vojnika Kovačević Dragana, te u daljem napadu, pucajući iz vatrenog oružja lišili života pukovnika Mihajlović Boška, pukovnika Petrović Gradimira, potpukovnika Jovanić Boška, vojnike Đukić Miodraga i Tomović Zdravka, te na isti način, upotrebom vatrenog oružja, ranili pukovnika Komnena Žarkovića, pukovnika Taso Enesa, potpukovnika Milču Kostića, potpukovnika Ivanović Josipa, pukovnika Pavlović Dragoljuba, pukovnika Lukić Ljubinka, kapetana Stanković Dragana, kapetana Pravda Lasla, pukovnika Katalina Ratka, potpukovnika Patačko Franju, vojnike Bojanić Slobodana, Arsić Zvezdana, Adžić Zorana, Perić Milenka, Pantić Dragana i Simić Ivicu, te građanska lica na službi u JNA Stankov Pindžo Ivanku i Stamenić Marka, razoružali preostali pripadnike JNA iz zaustavljene kolone, iste zarobili te fizički i psihički zlostavljali na različite načine i to udarcima kundakom puške, šakama, nogama, opasačem zamotanim oko ruke, po cijelom tijelu, a naročito u predjelu glave, leđa i bubrega, pripadnike JNA: Vuković Gordana, Belošević Slavoljuba, Legen Milana, Vukšić Gojka, Zrnić Zorana,Gajić Gorana, Lopatić Žarka, Topić Radoslava, Avramović Dušana, Vlašković Nedeljka. Banduka Rajka,Beribaka Danila, Krajišnik Rista, Đurić Draška, Erić Nenada, Miljić Predraga. Sejmanović Darka, Pantelić Željka, Stamenić Marka i Stamenić Simeunu, nanoseći im vidljive povrede po tijelu u vidu krvnih podliva, izbijenih zuba i rasjekotina, dok su neki od njih od zadobijenih udaraca gubili svijest kao što su Miljić Predrag i Zrnić Zoran, odnoseći se naročito ponižavajuće prema svim zarobljenim pripadnicima JNA, od kojih su neke od njih tjerali i da se skinu u donji veš i to Belošević Slavoljuba, Avramović Dušana, Banduka Rajka, Krajišnik Rista, Ostojić Nikolu, Maksimović Ratomira, Topić Radoslava, Zrnić Dragana i Durdevie Borislava”, navedeno je u optužnici.
Rajko Banduka je, kako možete vidjeti, naveden kao “žrtva ratnih zločina” u Dobrovoljačkoj. Nakon što je preživio “premlaćivanje i zlostavljanje”, Banduka se odmah priključio Vojsci Republike Srpske i postao je jedan od prvih saradnika Ratka Mladića. Iako zbog bolesti nije učestvovao u zauzimanju Srebrenice 1995.godine, kada je prema haškoj optužbi tamo počinjen genocid protiv bošnjačkog stanovništva, Banduka je u Haagu ustvrdio da je general Mladić „poštovao pravila ratovanja i odnosa prema zarobljenicima“. Kako bi osporio vjerodostojnost svjedoka i pokazao kako je i on sudjelovao u spornim operacijama, tužitelj Peter McCloskey je, objavila je 2012. godine Slobodna Evropa, suočio Banduku s presretnutim razgovorima u vrijeme zauzimanja Žepe, gdje je prema optužbi, odmah nakon Srebrenice, također počinjen genocid.
„U razgovoru s njima, Rajko Banduka, koji je oficir u Glavnom štabu tzv.VRS – govorio je kako je on (general Mladić) odsutan, kako radi posao, kako ide sporo, ali da ide i da će uskoro biti završen. I ti koji su presreli razgovor rekli su da ste pri tom mislili na Žepu. Je li Vam to od neke pomoći? Jeste li primali pozive od osoba koje su tražile generala Mladića, tog datuma – 22. jula (1995.)?“, suočavao je svjedoka tužitelj koji je želio prikazati kako se u Glavnom štabu VRS-a znalo sve do detalja – što se događa na terenu i što rade srpske jedinice, kao i da se svjedok također nalazio tada u Crnoj Rijeci (Glavni štab VRS).
„Ne, nisam primao pozive i nikako sebe ne mogu povezati s tom konstatacijom i presretnutim razgovorom.“, poricao je pak svjedok nakon čega su ga čak i suci upitali – zašto bi se njegovo ime izmislilo od strane presretača, ukoliko ga tada još nije bilo u Glavnom štabu VRS-a.
Godinu kasnije, 2013. godine, Banduka je, u sradni sa sovjetskim oficirima i sinom Ratka Mladiča formirao Komitet za odbranu generala Mladića u Republici Srpskoj.
