Facebook Twitter Youtube
    Najnoviji

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Analiza Senada Avdića: Uzdaj se u se, u Kineze i Ruse

    Piše:
    Senad Avdić
    -

    Zlatko Lagumdžija, nekadašnji predsjednik SDP-a BiH i povratnik na dužnosti ministra vanjskih poslova, iako politički deklasiran na domaćoj sceni, ipak nije okačio diplomatski pasoš o klin. Aktivan je, skoro kao nikada ranije, unutar planetarne galerije bivših, rashodovanih lidera, političkih veterana sa kojima se redovno, učestalo nalazi na različitim skupovima gdje tabire svjetske probleme, od pandemije, globalnog zatopljavanja, pa do stvaranja takozvanog društva jednakih vrijednosti.

    Putevi svile i kadife

    Ne drži Lagumdžiju posljednjih godina, čas je u Americi, čas u Azerbejdžanu, nije mu mrsko skoknuti ni do Kine. Ali svuda pođe, kući dođe Lagumdžija, jer kao o onoj staroj pjesmi Duška Trifunovića i Ranka Bobana „đeni nema Rajvosa“. Onda kad se dočepa rodne grude, brže-bolje potrči do prvog slobodnog televizijskog studija da gledateljstvo obavijesti o najnovijim svojim turističkim, odnosno stručno-diplomatskim putešestvijima i podvizima. Nedavno je Lagumdžija objelodanio na društvenim mrežama da je tokom jedne velike turneje sreo u Turskoj Harisa Silajdžića, također bišveg ministra vanjskih poslova sa kojim, veli, i rukama i nogama lobira za BiH gdje god stigne, a vidjeli smo da svugdje i stigne i utekne. A pučanstvo, dokono i zavidno kakvim ga je Bog dao, smislilo šegu koja kaže da je Lagumdžija čak jednom, vraćajući se iz Amerike, na sarajevskom aerodromu sreo sebe kako odlazi u Kinu.

    Zlatko Lagumdžija je prije tri dana na jednoj televiziji naširoko i nadugačko iznosio svoje viđenje aktuelne političke krize u BiH, nikada ozbiljnije i dublje, oštro kritizirajući neke od ključnih političkih aktera. Pored nezaobilaznog Milorada Dodika okomio se i na Bakira Izetbegovića i Željka Komšića koji, po njegovom mišljenju, bezrazložno dižu „hampu“, prepadaju narod pričama o secesiji, raspadu zemlje, zastrašuju ljude izmaštanim prijetnjama raspadom zemlje i novog rata. Oni, Izetbegović, Komšić i bliski im širitelji neumjerene panike i bezrazložnog straha, po Lagumdžijinom viđenju stvari, time samo žele skrenuti pažnju sa vlastitih neuspjeha i poslovične nesposobnosti.

    Sarajevskog profesora koji je prije nekog vremena ovjenčan i titulom počasnog doktora sa Univerziteta u Pekingu posebno nerviraju tvrdnje da Rusija, a pogotovo Kina, podržavaju, odnosno ohrabruju Dodikov separatizam.

    „Rusija ne podržava narušavanje Dejtonskog sporazuma, ne podržava secesijsko djelovanje, ne podržava antistavno djelovanje i razbijanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH“, kategoričan je Lagumdžija u televizijskom intervjuu.

    Nakon ovoga apaurinski umirujućeg otkrića o merhametluku ruske spoljne politike prema BiH, čovjeku dođe da pomisli da je bivši lider SDP-a BiH tokom posljednjeg obilaska planete negdje na kakvom aerodromskom terminalu naletio na svoju nasljednicu Biseru Turković i od nje pokupio maksuzija informacije o sadržaju njenog skorašnjeg susreta sa ruskim ministrom Sergejem Lavrovom. Turkovićka je, kako se sama pohvalila, tom prigodom obećala da Rusija može do mile volje, koliko god im se učini da je svrsishodno razmještati po BiH kulturne, informativne i humanitarne centre. O zrelosti ovdašnje javnosti i njenoj sposobnosti da razumije najprostije poruke i istine koje kruže javnim prostorom govori i to što se ta javnost, mediji osobito, kako primijeti jedan moj sugovornik ovih dana, mnogo više skandalizirala nad onim bahatom Turkovićkinom ramazanskih šopingom prije nekoliko mjeseci, nego nad njenim priznanjem da je Lavrovu odriješila ruke da po BiH namontira ruskih kulturnih i obavještajnih centara koliko mu se ćefne.

    Ili si Lavrov, ili nisi

    Ali vratimo se na Lagumdžijune geopolitičke opservacije iznesene u intervju prije tri dana. Od Rusije, tvrdi on, ne prijeti nikakav opasnost integritetu i suverenitetu BiH, dapače, ona ih svim silama podržava. Ali to nije to ništa u poređenju sa Kinom koja također podržava  BiH, ali puno više i snažnije od Rusije. „Podržati  secesiju bilo koga na planeti, Kina je zadnja zemlja koja bi tako nešto uradila“, otkrio je Zlatko Lagumdžija.

    Ukratko, Lagumdžija je za to da se kritizira Milorada Dodika, on to i sam čini širom svijeta, ali traži da se Dodikov rušilački pohod na institucije BiH ne dovodi u bilo kakvu vezu sa Rusijom i  Kinom, jer se takvim izmišljotinama bespotrebno i podlo uznemirava javnost. Sa time je, kaže Lagumdžija, suglasan i ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov.

    Zlatko Lagumdžija je jedan od najdugotrajnijih političara na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni. Njegova dugačka politička sjenka seže u period kasnog, ali još dobro držećeg socijalističkog režima. Političku karijeru je započeo sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća kada se zapošljava u CK SK BiH kao šef Računarsko-informatičkog centra.

    Kako se Jugoslavija u malom

    Ono što je, pored mnogih drugih bitnih katrakteristika, razlikovalo komunističku vlast u BiH od ove dananašnje,  da je nazovemo „probosanskom“, jeste što komunistička nomenklatura nije nikada BiH doživljavala kao trajnu datost, kao društvenu i političku zajendicu koja će trajno i nesmetano moći funkcinirati sama od sebe i za čiju se budućnosti ne treba truditi niti sekirati. Za mnoge  je bilo previše usiljenog opreza i represivne prevencije u djelovanju komunističke vlasti tokom četiri i po decenije njenog monopolističkog upravljanja BiH. Kada su komunisti tvrdili da neprijatelji režima, svih boja, nacionalisti, građanska desnica, antikomunisti, etatisti, unutaristi, tehnomenažeri… nikada ne spavaju, već atakuju na vlast da bi srušili temelje na kojima BiH počiva, optuživalo ih se da nisu branili Bosnu i Hercegovinu i njen subjektivitet, nego svoje lične pozicije i privilegije u njemu.

    Bivša komunistička vlast u Jugoslaviji, da samo taj primjer njene budnosti i sigurnosnog imuniteta izdvojim, od 1948. godine i Rezolucije INNFORMIRO-a pa sve do ranih osamdesetih godina nikada nije zanemarila opasnost od onoga što se danas širom planete zove „maligni ruski utjecaj“. Unatoč neograničenoj i demokratski nekontroliranoj moći policije, u Jugoslaviji je tridesetak godina nakon razlaza sa SSSR-om djelovala ilegalna, alternativna komunistička partija, ne brojna, ali fanatična, staljinizmom zadojena agentura oslonjena na Moskvu. Ta se ekipa, njih nekoliko hiljada na teritoriji cijele Jugoslavije samoraspustila 1979. nakon posljednje susreta Josipa Broza sa ruskim vođom Lenidom Brežnjevom. Šta se desilo? Obavješteni su da se Brežnjev kod Tita uopće nije raspitivao za njihov status, niti žalio na njihov policijsko-sudski progon iz čega su shvatili da su i ruski drugovi digli ruke od njih.

    Zlatko Lagumdžija bio je važan član posljednje vladajuće generacije bosanskohercegovačkih komunista, bio je član Predsjedništva SKBiH SDP. Ta se partija uoči raspisivanja višestranačkih izbora sredinom 1990. godine grčevito borila protiv rušenja ustavnog principa koji je zabranjivao političko organiziranje na nacionalnom principu. Dok su Lagumdžija i društvo iz vrha Saveza komunista tvrdili da je nacionalno političko organiziranje siguran put u rat i raspad BiH, njihovi su ih protivnici optuživali da, kako ono danas reče Lagumdžija za Izetbegovića i Komšića, „prepadaju narod“ i „izmišljaju ratnu opasnost“. Komunistička vlast ni unatoč 45-godišnjem monopolu i vladanju gvozdenom rukom nije bila samouvjerena toliko da je smatrala da je budućnost BiH i njenih ljudi za sva vremena osigurana. Nisu bili sigurni da će tadašnje društveno-političko uređenje sa čvrstim ustavnim okvirom biti u stanju uspješno se suprotstaviti i oduprijeti izvana inspirisanom i vođenom  „unutrašnjem“ neprijatelju. Zlatko Lagumdžija, kao i cjelokupna sarajevska „patriotska“ politička elita, vladajuća i opoziciona, dvije i po decenije su vjerovali i tako se ponašali, radili i poslovali kao da je potpisivanjem mirovnog ugovora u Daytonu trajno otklonjena i najistinitja sumnja u opstanak i budućnost BiH. To ih je oslobodilo neugodne i zahtjevne obaveze da grade, kreiraju državnu i društvenu armaturu, da jačaju društvenu koheziju. Umjesto toga, posvetili su se u punom ličnom kapacitetu grabežljivoj izgradnji vlastitih privatnih i obiteljskih poslovnih carstava, umjesto širenja sloboda i jačanja vladavine prava oni su proširivali kvadraturu svojih stanova i poslovnih prostora, izigravajući na svakom koraku zakon i procedure. Ponovimo, ustavno-pravni poredak kojeg su bosanskohercegovački komunisti i druge „subjketivne snage“ gradili četrdeset i pet godina, održavali ga svim, pa i „nepopularnim“, nedemokratskim, represivnim mjerama, ostvarili unutar njega do tada u povijesti neviđene civilizacijske rezultate i emancipatorska postignuća, nije izdržao udar unutrašnjeg etnonacionalizma i spoljnjeg intervencioinizma; srušen je i pretvoren u prah i pepeo tokom nepune dvije godine 1990-1992. Kako je onda iko ozbiljan, odgovoran, mogao vjerovati da krhka, na brzinu, pod pritiscima sklepana ustavno-pravna konustrukcija dejtonske BiH može izdržati iole ozbiljnija iskušenja i udare, osobito kada se zna da nijedan bitan faktor koji je doveo do njene destrukcije, ni unutarnji ni vanjski nije prestao postojati niti djelovati.

    Kina i pozorišta 

    Napadati danas Milorada Dodika za razaranje krhke državne supstance, za secesiju i rušenje pravnog poretka, a pri tom abolirati od utjecaja na njega Rusiju i Kinu, može samo raditi ili glup i naivan, ili plaćen i ucijenjen čovjek. A Lagumdžija, to znam iz prve ruke, nije ni glup, a pogotovo nije naivan. Nije glup ni naivan, nego samo pohlepan bivši predsjednik Srbije Boris Tadić, kojeg su mediji u toj zemlji ovih dana uhvatili u nekoj zakukuljenoj lobističkoj, navodno solidno honoriranoj relaciji sa drugovima iz Kine. Ne treba čuditi ono priznanje kojeg je prije koju dvije godinu Lagumdžije dobio u Kini, jer takvi profili kadrova poput Lagumdžije na cijeni su u Kini: prekaljeni drugovi komunisti sa istančanim osjećajem za tržište.

    Presuda Kantonalnog suda u slučaju “Urban”: Nedžad Bubica i profesori Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu oslobođeni krivice

    Piše:
    Redakcija
    -

    Kantonalni sud u Sarajevu oslobodio je krivice sve optužene u predmetu “Urban”, u okviru kojeg se, pored ostalih, sudilo i profesorima Elektrotehniučkog fakulteta, saznaje Istraga.ba. Tužilaštvo Kantona Sarajevo teretilo ih je za udruživanje radi počinjenja krivičnih djela, zloupotreba položaja ili ovlaštenja, zloupotreba procjene i gradnja bez odobrenja.

    Optužnicom su, podsjećamo, bili obuhvaćeni Nedžad Bubica, Fahrudin Oručević, Narcis Behlilović, Irfan Turković, Kenan Softić, Enes Begović i Lamija Maglić-Stajić.

    Svi navedeni su bili uhapšeni u novembru 2016. godine, kada je Tužilaštvo KS provelo akciju kodnog naziva “Urban”. Mjesec kasnije, protiv njih je podignuta optužnica zbog sumnje da su počinili krivična djela udruživanje radi počinjenja krivičnih djela, zloupotreba položaja ili ovlaštenja, zloupotreba procjene i gradnja bez odobrenja.

    “Optužnicom Tužilaštva KS terete se da su u periodu od 2011. do 2014. godine, u namjeri da firmi “LAKE” čiji je vlasnik Nedžad Bubica, pribave imovinsku korist, zaključili ugovor o sanaciji zgrade Elektrotehničkog fakulteta koja je bila predviđena za rušenje, bez postupka javne nabavke. Bez naknade, firmu “LAKE” radovi su koštali oko tri miliona maraka. Istovremeno, zauzvrat je Nedžadu Bubici obećano zemljište površine od oko 5.000 metara kvadratnih u vrijednosti od 7,4 miliona KM. Zajedničkim djelovanjem i počinjenjem ovih krivičnih djela oštetili su budžet Kantona Sarajevo za oko 4 miliona maraka”, saopćeno je tada iz Tužilaštva KS.

    Elektrotehnički fakultet u Sarajevu vlasnik je višemilionske parcele koja se nalazi na Marijin Dvoru. Još od 1997. godine vodi se bitka za dobijanje ovog vrijednog zemljišta u blizini bh. institucija. Firma LAKE u vlasništvu Nedžada Bubice, brata Jusufa Bubice, bivšeg ministra u Vladi KS, prije četiri godine s tadašnjom upravom Fakulteta potpisala je sporazum prema kojem dobija vlasništvo nad ovim zemljištem višemilionske vrijednosti, ukoliko renovira zgradu Elektrotehničkog fakulteta u krugu Kampusa.

    Oni koji su 2012. godine donijeli ovakvu odluku su članovi takozvane radne grupe koju su između ostalih činili bivši SDP-ov ministar obrazovanja u Vladi KS Fahrudin Oručević, dekan Eletrotehničkog Fakulteta Narcis Behlilović i prodekan Irfan Turković.

    Poštujući sporazum firma LAKE renovirala je zgradu fakulteta ali obećano zemljište na Marijin-dvoru nije prešlo u vlasništvo Nedžada Bubice. U čitav slučaj uključuje se Pravobranilaštvo Kantona Sarajevo koje nije dalo saglasnost da se zemljište uknjiži na njegovo ime.

    Tvrdili su da je nekretnina vlasništvo Kantona, a ne Elektrotehničkog fakulteta, te da je izvođač radova na zgradi fakulteta izabran na nezakonit način.  Osim toga, tvrdnje Pravobranilaštva su i da komisija nije imala pravo raspolaganja zemljištem, na kojem je Nedžad Bubica planirao gradnju hotela Hilton.

    No, postupajući tužilac nije uspio dokazati navode iz optužnice, te su profesori i biznismen Bubica oslobođeni odgovornosti. Presuda nije pravosnažna i na nju Tužilaštvo KS ima pravo žalbe.

    Kolumna Vildane Selimbegović: Crtači murala vs. antifašisti

    Piše:
    Vildana Selimbegović
    -

    Pod logom “Prekinuto pomirenje – kojim putem nastaviti” u Beogradu je 17. i 18. decembra održan XIV forum za tranzicionu pravdu u postjugoslavenskim zemljama. Dvodnevna debata obilovala je brojnim temama – nažalost, čini se da ih od osnivanja REKOM-a, mreže pomirenja, i nije bilo više – a recimo i to da je samo koji dan kasnije u okviru Foruma prikazana “Košnica”, kosovski film čija je premijera bila na našem SFF-u, a ušao je u suženi izbor za Oscar, kao i da je puno puta spomenuta potreba da se višestruko nagrađeni “Quo vadis, Aida?” Jasmile Žbanić prikaže na nacionalnim frekvencijama u Srbiji.

    Osveta poraženih

    E, sad, naravno da je već jasno da je Forum okupio stotinjak entuzijasta, zagovornika mira i boljih dobrosusjedskih odnosa koji i u svojim zemljama predstavljaju razumnu manjinu: glas većine i vlasti najbolje slika stav srbijanskog ministra odbrane Aleksandra Vulina kome je – kako voli reći – Ratko Mladić mnogo draži od Nataše Kandić, koordinatorice REKOM-a. Možda je i zato još važnije razmotriti ove glasove razuma, tim prije što u 2022. godinu ulazimo s najvećom balkanskom krizom od kraja ratova devedesetih, uz prijetnje raspadom Bosne i Hercegovine koje lider SNSD-a i član državnog Predsjedništva Milorad Dodik sada već sipa na dnevnoj osnovi, uz Srbiju koja se hvali novim MIG-ovima i Hrvatsku koja je zapečatila kupovinu Rafalea, uz nedovršeni mir, kako je Carnegy Fondacija nazvala stanje u regiji ili pak “osvetu poraženih, koji su izgubili rat, ali vladaju mirom”, kako je ovdašnju aktuelnost opisao Ranko Krivokapić, bivši predsjednik crnogorskog parlamenta.

    ”Najviše me brine što je naše zlo najsličnije evropskom zlu, samo oni to neće da priznaju”, kazao je Krivokapić duboko uvjeren da “ne mogu psi rata postati lideri naših zemalja na evropskom putu”, a još i više siguran da je rat za kulturu potpuno izgubljen. Zato što se naša djeca školuju na Pinku, poentirao je. Podsjetio je i na vlastito iskustvo: “Bio sam regrutovan za napad na Dubrovnik i javno sam dezertirao, a kad sam došao kući, majka me dočekala rečenicom – bolje da si poginuo, nego što si to uradio!” Ali, kaže Krivokapić, u Crnoj Gori još postoji kultura zajedništva, multikulturalnosti, koja je jedini način da svi napredujemo, no moramo se vratiti u zajedničku prošlost da bismo pokazali da je budućnost moguća. Od zajedničke prošlosti svi peru ruke i bježe, a svoje ratne ambicije pakuju u fraze poput srpskog sveta, objasnila je Vesna Pešić bez dileme da je Srbija glavni uznemiravajući faktor na Balkanu zato što još nije prihvatila svoje granice i nije spremna na pomirenje. “Ona i dalje snažno podržava razgradnju BiH jer hoće mirnim putem da prisvoji dio dejtonske BiH. Dayton jeste zaustavio rat, ali na Milošević-Tuđman modelu podjele što se danas nastavlja agresivnom Dodikovom ambicijom stvaranja vojske, pa čak i služenja vojnog roka mladića iz BiH u Srbiji”, kazala je Pešić, istrajni borac za mir, objasnivši i kako je Vučić postao evropski bitan. “On je napravio veliki korak potpisom Briselskog sporazuma, što je praktično priznanje Kosova, kojim je dobio podršku EU. A onda je krenuo u regresiju unutar Srbije i ugasio opoziciju, postavio svoje ljude od vrha do dna i potčinio medije”, definirala je, ističući da “srpski svet prikuplja ostatke zamišljene velike Srbije i priziva prisajedinjenje RS-a: jer, znate, taj srpski svet ne misli na Srbe u Chicagu”.

    Da je srpski svet fokusiran na podjelu BiH, uvjeren je i Šaip Kamberi, za koga je krajnje neiskreno da Vučić “s pola Albanaca pravi Open Balkan”, a drugu polovinu ignorira. Srbija je ključ problema, jer ne želi da prizna ratne zločine, što je neophodno da se uistinu uđe u proces pomirenja, objašnjava Kamberi, koji evropske integracije i Berlinski proces vidi kao moguće izlaze, a Kosovarka Vjosa Dobruna smatra da je neophodan snažan međunarodni pritisak na Srbiju kako bi kosovski Srbi započeli unutarnji dijalog sa Albancima. I za nju je primjer BiH poučan jer pokazuje koliko insistiranje na podjelama pothranjuje ambicije prisvajanja teritorija. Bivši predsjednik Hrvatske Ivo Josipović slično razmišlja: Evropska unija, pomirenje i borba protiv korupcije zadaci su balkanskih država ukoliko žele vratiti nadu na ove prostore. Josipoviću je naša zemlja najvažniji susjed Hrvatske i ne krije zabrinutost zbog današnjih sve hladnijih odnosa.

    Gotovo da nije bilo paneliste koji se nije osvrnuo na bitku oko Mladićeva murala u Beogradu. Baš zato stavove antropologa Ivana Čolovića, tvorca “Biblioteke XX vek”, vrijedi citirati ne samo kao zaključak već i kao svojevrsnu lekciju o miru, ali i opomenu: “Oni koji se otvoreno predstavljaju kao sledbenici fašizma, koji crtaju po zidovima svastike, koji viču Heil Hitler ili Za dom spremni ili Nož, žica, Srebrenica manja su opasnost za mir od onih koji deklarativno osuđuju fašizam i nalaze ga kod drugih, a ogorčeno se bore za odbranu navodno ugroženog nacionalnog identiteta, nacionalne kulture, jezika, pisma, za svoga na svome, za takozvano biće naroda i njegovu jedinstvenu duhovnost i slične naizgled neosporne, prihvatljive vrednosti, takoreći antifašističke.”

    Koliko smo spremni odustati?

    Čolović biranim riječima objašnjava da je za ratne zločine devedesetih bio dovoljan etnički nacionalizam i upozorava na zabrinjavajući uspon ekstremne desnice u Evropi koja punih pluća i sve glasnije traži zaštitu nacionalnih identiteta. Sljedeći korak je da osim nacionalnog identiteta i ne trebaju “ništa drugo, da mogu lepo i srećno živeti i bez demokratije”. Nastavak priče neodoljivo vodi ka čuvenom finišu Nadrealista, ali bi za nas – koji smo uspjeli preživjeti ranije epizode – morao biti posljednji alarm za uzbunu i pitanje ne samo za vlast već i za svakog ponaosob: koliko smo spremni odustati od vlastitih nacionalizama u korist zajedničke budućnosti? Od tog odgovora ne zavisi samo mir na Balkanu već i stvaranje uvjeta za život po uzusima temeljnih civilizacijskih vrijednosti protiv kojih je danas sve više boraca i u Evropi samoj. Evo prilike da naše ratno iskustvo bude od koristi jer – nije nimalo nevažno – žrtve su i na Forumu bezbroj puta ponovile spremnost da krenu dalje, da daju i svoj doprinos pomirenju koje jeste prekinuto, ali je u konačnici neminovno. To je proces u kome imamo partnere poput REKOM-a i Nataše Kandić, koji nerijetko trpe posljedice zbog svojih uvjerenja, ali su odani istinskim vrijednostima i mirnoj Bosni (i Hercegovini).

    Epilog “slučaja Asim”: Tužilaštvo KS podiglo optužnicu protiv Sarajlića, Delalića i Šehovića

    Piše:
    Redakcija
    -

    Tužilaštvo Kantona Sarajevo podiglo je optužnicu protiv Asima Sarajlića, Sabahudina Delalića i Muhameda Šehovića, saopćeno je iz te institucije.

    Sarajlić, Delalić i Šehović su optuženi za krivično djelo primanje i davanje dara ili drugih oblika koristi. Sudija za prethodno saslušanje Općinskog suda u Sarajevu potvrdio je ovu optužnicu.

    Optuženi su dugogodišnji funkcioneri SDA, a njih je početkom prošle godine snimio jedan stranački aktivista s kojim su pokušali trgovati u vezi sa unutarstranačkim izborima u SDA. Snimak je objavio načelnik Općine Novi Grad i aktualni predsjednik Stranke za BiH Semir Efendić, koji je tada bio kandidat na unutarstranačkim izborima za predsjednika Kantonalnog odbora SDA Sarajevo. Iako je i Efendić prijavljen zbog neovlaštenog snimanja, optužnica protiv njega nije podignuta.

    Na snimku koji je objavio Efendić moglo se čuti kako Sarajlić, zajedno sa Sabahudinom Delalićem, zastupnikom SDA u Skupštini KS i Muhamedom Šehovićem, tadašnjim vijećnikom SDA u Novom Gradu dogovaraju lojalnost glasa nepoznatog delegata koji je umjesto za Efendića trebao biti osiguran kao glas za Fikreta Prevljaka. Protiv Prevljaka su u tom trenutku lobirali Aljhoša Čampara, Denis Zvizdić i Semir Efendić. Svi oni su na kraju napustili SDA.

    Bh. vanjska politika: Biserino životinjsko carstvo u Rusiji i “Slučajni p(r)olaznik” na putu svile

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Lav koji riče bio je zaštitni znak “Metro Goldvin Majera”, jednog od najvećih studija u istoriji filmske industrije. Prije nekoliko godina, svjetski mediji su objavili da je “lav prestao da riče”. No, da li je?

    U petak navečer, sat i po prije polnoćke, lav je ponovo zarikao. Ne u Holivudu, već na službenom Twitter nalogu ministrice vanjskih poslova BiH Bisere Turković. Provjerio sam, profil nije hakovan. Nažalost.

    Zaljubljeni pogledi u ruskog ministra vanjskih poslova učinili su svoje. Sergej Lavrov se pretvorio u lava. I to lava koji riče.

    To što je Bisera Turković boravila u službenoj posjeti Rusiji, to što se srela sa jednim od najmoćnijih ljudi te države i svjetske politike uopće, pohvalno je. I njena fascinacija Lav(rov)om donekle je razumljiva, jer nakon što se godinu i po, uglavnom, susrećete sa zamjenicima pomoćnika, onda je veliki uspjeh kada vas ugosti ministar vanjskih poslova Ruske Federacije. Ali zašto, zaboga, lav? Šta on simbolizira? Ministrica vanjskih poslova BiH hoće da kaže da je Lavrov, zapravo, “lav”, a ona samo “plijen”? Ili nam želi reći da “ne diramo lava dok spava”? I da se Lav(rov)u može otići samo sa dobrim vijestima.

    “U Rusiju sam došla s dobrim vijestima koje se tiču dogovora da se u Banjoj Luci otvori ured Ruske Federacije u BiH. To smo čekali neko vrijeme zbog nemogućnosti državnih institucija da rade, ali to je sad riješeno”, kazala je Turković i dodala kako se “očekuje i donošenje odluke o otvaranju ruskih kulturnih i humanitarnih centara u BiH”.

    Tako je. Treba proširiti ruski uticaj u BiH. Malo ga je. A Ruska Federacija je, još od onih dobrovoljaca koji su pucali po Sarajevu, i direktne podrške separatizmu Milorada Dodika, “vekovni prijatelj” Bosne i Hercegovine.

    Sa Biserom Turković, Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom, očito se slaže i bivši ministar vanjskih poslova Zlatko Lagumdžija. On će još, uz Rusiju, na listu “bh. prijateljskih” zemalja dodati i Kinu, državu u kojoj je, dok je slučajno prolazio, u julu 2019. godine, primio nagradu za izuzetna akademska postignuća na Sveučilištu u Pekingu. 

    “Ono što je zvanična ruska politika i kineska politika. Neposredni povod je bio kad sam zvao američkog ambasadora, kada je Dodik izjavio da iza njega stoji Putin i Xi Jinping koji su mu rekli – samo nastavi, majstore, dalje. Ja sam zvao da pitam, tako vam Boga, je li moguće da neko izlazi sa takvim stavom jer to je u direktnoj suprotnosti sa spoljnom politikom Kine, ja to odlično znam. Sa principima na kojima počiva njihova spoljna politika. Podržavati secesiju bilo koga na planeti, Kina je zadnja zemlja koja bi tako nešto uradila. Prirodno, radi se o tome da Dodik priča stvari koje jednostavno nisu tačne. I ovdje stvara dalje atmosferu da iza njega stoji neko. Ja ne vjerujem. Potpuno sam uvjeren u to. I u razgovoru koji ste mogli vidjeti u intervjuu Lavrova koji je danas dao našim medijima u kome je savršeno jasno da Rusija ima neslaganja oko visokog predstavnika, to nije sporno, ali Rusija ne podržava narušavanje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Rusija ne da ne podržava secesijske činove. Rusija ne podržava ono što je antiustavno djelovanje i Rusija ne podržava razbijanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH”, kazao je Zlatko Lagumdžija, gostujći u petak na N1 televiziji.

    Da su kineske diplome i dodatna sredstva uvjeravanja uticala na Lagumdžijine promjene stavova, dalo se naslutiti još 2017. godine, kada je bivši ministar vanjskih poslova BiH učestvovao na konferenciji “Pojas i put” koju je organizirala kineska ambasada u Sarajevu.

    Govoreći tada, Lagumdžija je istaknuo da će inicijativa Jedan pojas – jedan put imati direktne refleksije na Bosnu i Hercegovinu, uključujući i inicijativu 16+1 kojom Kina na velika vrata ulazi u ovaj dio svijeta, angažirajući sredstva u visini od 900 milijardi dolara za oživotvorenje novih razvojnih platformi.

    Dodao je da BiH ima sreću da Kina želi da je vidi na dijelu svog puta ka kreiranju nove konstelacije u kojoj ova zemlja ne želi biti lider u klasičnom smislu riječi, nego želi da bude partner i da kreira mrežu partnera.

    “Dobra vijest je da Kina to želi, a loša je da mi to ne vidimo, ali vjerujem da smo na putu da Kinu približimo Bosni i Hercegovini”, poručio je tada Zlatko Lagumdžija.

    Nakon što je postao promotor kineske politike, Lagumdžija je sada počeo da promovira i politiku Ruske Federacije BiH, tvrdeći da ni oni ne podržavaju secesiju u BiH. U nastavku ćemo samo podsjetiti na ključne detalje iz ne tako daleke povijesti.

    Ruski „mirotvorci“: Zločin na Markalama počinili muslimani

    „Naši mirotvorci na Balkanu“ naslov je zbornika objavljenog 2007. godine u Moskvi.

    „To je“, piše bivši ambasador BiH u Rusiji Enver Halilović, „ u suštini zbornik proizvoljnosti, neistina, konstrukcija i laži o ratu u Bosni i Hercegovini“.

    Među osobama čije je svjedočenje objavljeno u zborniku su Jelena Guskova i Andrej Demurenko. Guskova je, kao akademik Ruske akademije nauka bila svjedok-ekspert u procesu protiv Stanislava Galića pred Haškim tribunalom, dok je Demurenko, kao bivši komandant ruskog bataljona UNPROFOR-a u BiH, svjedočio u korist Radovana Karadžića i nekoliko oficira Vojske Republike Srpske, tvrdeći da je granata koja je na sarajevskoj pijaci Markale ubila 43 osobe ispaljena sa „muslimanskih položaja“.

    U Rusiji su, nakon rata, utočište pronašla najmanje dvojica haških optuženika,  Sredoja Lukića i Dragana Zelenovića.

    Kada je 2008. godine, nakon više od decenije skrivanja, u Srbiji uhapšen Radovan Karadžić, zvaničnici Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije saopćili su kako ne vjeruju u „nepristrasnost“ Haškog tribunala.

    Ruski naučnici negiraju identitet Bošnjaka i bosanski jezik

    U udžbenicima historije i lingvistike, primijetio je bivši ambasador BiH u Moksvi Enver Halilović, u slavističkim naučnim krugovima Akademije nauka Ruske Federaciji, na univerzitetima i institutima u Rusiji, negira se ime i identitet bosanskog jezika i nacionalno ime Bošnjak. Tako šef Odsjeka za slavistiku na Filološkom fakultetu državnog univerziteta Lomonosov, V.P. Gudkov, u svojoj knjizi: Slavenski svijet, problemi historije i savremenosti (2007. godina), negira postojanje bosanskog jezika.

    „Muslimani u Bosni i Hercegovini su u etničkom smislu potomci jugoslovenskih hrišćana, koji su u vrijeme osmanske vladavine napustili svoju i prihvatili vjeru osvajača“, napisao je profesor Gudkov.

    Dalje u knjizi profesor sa državnog ruskog univerziteta u Moskvi navodi da su muslimani sami sebe nazvali Bošnjacima.

    Profesor Enver Halilović u svojstvu tadašnjeg ambasadora BiH u Rusiji uputio je otvoreno pismo profesoru Gudkovu u kojem ga upozorava ga na nelogičnosti i grube propuste prilikom „istraživanja“ BiH i Bošnjaka.

    No, nije ovo jedini slučaj negiranja identiteta Bošnjaka u ruskim naučnim krugovima. Tako u dvotomnoj knjizi „Historija južnih i zapadnih Slavena“ koju je izdao Univerzitet u Moskvi (izdanja 1998. i 2005.) i koja se, prema preporuci Ministarstva obrazovanja Ruske Federacije, koristi kao udžbenik na univerzitetima, piše da su Bošnjaci, zapravo, „takozvani bosanski muslimani“.

    Skoro identične stavove ima i Srpska akademija nauka i umetnosti koja je, u Memorandumu II, koji je 2012. godine objavila Slobodna Bosna, jedan dio posvetila identitetu Bošnjaka.

    „Treba izbjegavati upotrebu termina Bošnjak i uvijek upotrebljavati termin musliman, te ih na taj način definisati kao religijsku grupu, a ne narod. Koristiti svaku priliku da se istakne kako su to Srbi koji su izdali vjeru pradjedova i privatili islam“, navedeno je u Memorandumu II SANU-a.

    „Zašto Dodik Bošnjake zove muslimanima“, upitali su se novinari Slobodne Evropeu tekstu od 7. novembra 2021. godine.

    To je, zapravo, bila tema emisije Most u kojoj su problematizirane izjave Milorada Dodika,  člana Predsjedništva iz Republike Srpske koji sve češće u svojim javnim istupima koristi termin – „muslimani“.

    “Šezdesetih godina prošlog vijeka oni su se ovdje zvali Srbi muhamedanske vjere, pa su onda postali muslimani sa malim ‘m’ jer je to trebalo Titu jer je pravio odnose sa Nesvrstanim pa da pokaže kako ima dobar odnos sa muslimanima… E onda su oni počeli nešto da se homogenizuju, da bi do 1993. godine kao muslimani, sa malim ‘m’ na početku, sami sebe proglasili Bošnjacima sa namjerom da termin bude dovoljno intrigantan da integriše i sve Srbe i Hrvate i da se stvori bosanska nacija, bosansko pismo, bosanski jezik”, kazao je Milorad Dodik 3. avgusta 2021. godine, gostujući na Radio televiziji Republike Srpske.

    Valentina Matvijenko – Rat u BiH građanski, pravosuđe BiH nije u Dejtonu

    U aprilu 2018. godine, u službenoj posjeti Bosni i Hercegovini boravila je predsjednica Vijeća Federalne skupštine Ruske Federacije Valentina Matvijenko, političarka koju smatraju jednom pet najmoćnijih osoba u Ruske Federacije.

    „U BiH je bio građanski rat“, kazala je Matvijenko u obraćanju delegatima Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

    Ona je u Parlamentu Bosne i Hercegovine kazala da „Ruska Federacija smatra da treba prestruktuirati Ustavni sud BiH i da se Sud BiH i Tužilaštvo ne pominju u Ustavu Bosne i Hercegovine.

    Ove teze ruske zvaničnice danas koristi Milorad Dodik koji je započeo proces „vraćanja nadležnosti“ na Republiku Srpsku, tvrdeći da pravosudne institucije BiH nisu definirane Ustavom Bosne i Hercegovine.

    Ruska ambasada podržava Milana Tegeltiju i Gordanu Tadić

     Nakon što je u junu prošle godine Vijeće za implementaciju mira (PIC) pozvalo na nužne reforme Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, reagirala je Ambasada Ruske Federacije koja je „izuzela svoje mišljenje“, a podom pružila otvorenu podršku VSTV-u i Tužilaštvu BiH kojim su, u tom trenutku, rukovodili Milan Tegeltija i Gordana Tadić.

    “Upravni odbor PIC-a primio je k znanju potrebu da se izvrši reforma Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) kako bi se rješavala pitanja sukoba interesa i druga pitanja vezana za integritet, ojačala neovisnost, disciplinska i profesionalna odgovornost i omogućili pravni lijekovi protiv odluka VSTV-a, pozivajući sve organe vlasti da što prije osiguraju donošenje izmjena i dopuna Zakona o VSTV-u”, glasilo je saopćenje PIC-a.

    Nekoliko sati kasnije, 3. juna 2020. godine, Ambasada Ruske Federacije je izdala saopćenje kojim je podržala VSTV i pravosuđe.

    “Ambasada Rusije sa zabrinutošću prati razvijanje situacije u oblasti pravosuđa, posebno u kontekstu nedavnih dešavanja u Federaciji BiH. Istovremeno smatra neprihvatljivim pokušaje vršenja političkog pritiska na organe suda i tužilaštva, kojima mora biti obezbjeđena mogućnost nezavisne, nepristrane i profesionalne djelatnosti u skladu sa zakonom. Slučajevi prijetnje sudskim i tužiteljskim radnicima moraju biti ozbiljno shvaćeni i hitno procesuirani”, saopćeno je iz Ambasade Ruske Federacije, čiji se bivši šef, Petr Ivancov, službeno susretao sa tadašnjom glavnom tužiteljicom Tužilaštva BiH Gordanom Tadić.

    Prijetnje Bosni i Hercegovini zbog NATO-a i podrška Miloradu Dodiku

    Dan nakon što je konstitusana Komisija Bosne i Hercegovine za saradnju s NATO-om, Ambasada Ruske federacije u BiH je poslala upozrenje bh. vlastima da će “u slučaju praktičnog približavanja BiH NATO-u, Rusija morati reagirati na ovaj neprijateljski korak”.

    “Pozivamo prijatelje u BiH da dobro razmisle, da izvažu sve “za” i “protiv”, da uzmu u obzir mišljenje svih stanovnika zemlje koji su daleko od konsenzusa o ovom pitanju”, upozorila je ambasada Ruske Federacije u martu ove godine.

    Igor Kalabuhov, aktualni ruski ambasador u BiH, gostujući nedavno na BHRT-u, kazao je da ne vidi ništa sporno u potezima čelnika Republike Srpske koji nastoje da brojna pitanja koja su u nadležnosti BiH vrate na taj entitet.

    “To je stvar političara, stvar demokratskih odluka i ako do realizacije te ideje dođe u dijalogu, onda će je Ruska Federacija to podržati”, kazao je Kalabuhov, stavljajući se, tako, na stranu čelnika Republike Srpske.

     

    Ovo je prijedlog HDZ-a BiH za deblokadu Federacije: Čović traži etničko glasanje u Vladi FBiH i da, umjesto jedne trećine, predsjednika Federacije predlaže polovina kluba u Domu naroda FBiH

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Zakonom o Vladi FBiH nije osiguran jednako vrijedan glas predstavnicima konstitutivnih naroda, odnosno utjecaj prigodom donošenja odluka o radu Vlade FBiH”, navedeno je u “radnom materijalu” kojeg je HDZ BiH dostavio Predstavničkom domu Federacije BiH.

    Stoga je, smatraju u HDZ-u BiH, nužno riješiti način odlučivanja na sjednicama Vlade FBiH, što bi, prema njihovom mišljenju, deblokiralo Federaciju BiH. U stvarnosti bi to, međutim, izgladalo obrnuto. Naime, Vlada Federacije BiH sada donosi odluke prostom većinom i uopće nije bitno da li je i koliko je ministara iz reda određenog konstitutivnog naroda glasalo za odluku. HDZ BiH sada želi da se u Vladi FBiH odlučuje po istom principu kao u Vijeću ministara BiH. Ili, da pojednostavimo, da jedan ministar (potpredsjednik Vlade) može blokirati odluku za koju je glasalo preostalih šesnaest ministara.

    Osim što traže drugačiji način odlučivanja u Vladi FBiH, HDZ BiH traži i izmjenu načina izbora predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH.

    “U izboru predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH najmanje polovina izaslanika iz klubova bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih izaslanika u Domu naroda mogu kandidirati predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH”, navedeno je u HDZ-ovom dolkumentu.

    Šta bi to značilo u praksi? Prema važećim propisima, da bi neko bio kandidiran za predsjednika ili potpredsjednika Federacije, mora prikupiti potpise 1/3 delegata u klubu iz kojeg naroda dolazi. S obzirom na to da u klubovima konstitutivnih naroda u Domu naroda FBiH  mora biti po 17 delegata, za kandidaturu je nužno prikupiti najmanje šest potpisa u određenom klubu. HDZ sada predlaže da se prikupi devet potpisa. S obzirom na načn delegiranja delegata u Dom naroda FBiH, HDZ BiH bi zauvijek imao kontrolni paket za izbor predsjednika ili potpredsjednika FBiH iz reda hrvatskog naroda.

    Pored pitanja u vezi sa Vladom FBiH i Domom naroda, HDZ BiH u “radnom dokumentu”, kao preduslov za deblokiranje Federacije, traži i hitno rješevanje imenovanja direktora Federalne uprave policije i Federacine televizije

    Sergej Lavrov u intervjuu za Oslobođenje zaprijetio: I Evropa može trpiti pogubne posljedice!

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Moram napomenuti da Washington u posljednje vrijeme izbjegava da s nama razgovara ne samo o BiH, već i o balkanskoj temi kao takvoj. Nadamo se da će Bidenova administracija imati dovoljno političke volje i razloga da Balkan ne pretvori u još jedan front antiruske konfrontacije, u suprotnom to će izazvati pogubne posljedice za Evropu u cjelini”, kazao je u instevrjuu za sarajevsko Oslobođenje ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov.

    Ekskluzivni intervju sa ministrom Lavrovim bit će objavljen u petak, u printanom izdanju Oslobođenja.  U intervjuu povodom 25 godina diplomatskih odnosa Bosne i Hercegovine i Rusije, Sergej Vavrov prognozira narednih 25 godina, objašnjava stajališta svoje zemlje o Balkanu, ali i šalje poruku Sjedinjenim Američkim Državama i upozorava: I Evropa može trpiti pogubne posljedice!

    “Što se tiče teze o Bosni i Hercegovini kao “žrtvi rusko-američke konfrontacije”, kao što sam već više puta napomenuo, Rusija svoje probleme ne rješava na račun ničijeg interesa. Ne stavlja partnere pred apsolutno lažan izbor “ili sa nama ili protiv nas”. Naš principijelni stav je poznat – regionalnim problemima su potrebna regionalna rješenja zasnovana na inkluzivnom dijalogu i uzimajući u obzir stavove svih strana”, rekao je Lavrov.

    Zašto je Rusija stavila veto u Vijeću sigurnosti na Rezoluciju o Srebrenici? Da li je negiranje mandata Christiana Schmidta ruski napad na Dayton? Šta je Milorad Dodik Rusiji? Odgovore na ova pitanja možete priočitati u intervjuu koji je sa ruskim ministrom vanjskih poslova vodila glavna i odgovorna urednica Oslobođenja Vildana Selimbegović.

    (Oslobodjenje)

    (Video) Šta je tačno rekao Viktor Orban: Bosanski muslimani su sigurnosni problem

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Učinit ću sve kako bih najviše evropske zvaničnike ubijedio u to da je ključno pitanje, ma koliko Balkan možda bio dalje od njih nego od Mađarske, da je i s njihovog aspekta ključno pitanje kako da riješimo bezbjednost jedne zemlje u kojoj živi 2 miliona muslimana”.

    Ovo je precizno citirana izjava mađarskog premijera Viktora Orbana, izrečena u utorak na konferenciji za medije u Bidimpešti. U saradnji sa kolegama iz Austrije i Mađarske, Istraga.ba je pribavila tonski snimak, a vjerodostojnost prijevoda potvrđena nam iz tri izvora.

    Orbanovu izjavu citirao je i Associated Press. Prema njihovom prijevodu sa mađarskog na engleski jezik Orban je kazao: “I am doing my best to convince Europe’s great leaders that the Balkans may be further away from them than from Hungary, but how we manage the security of a state in which 2 million Muslims live is a key issue for their security too”.

    No, unatoč malim razlikama u prijevodu, suština Orbanove izjave je da dva miliona bosanskih muslimana predstavlja sigurnosnu prijetnju za Evropu.

    Podsjećamo, glasnogovornik mađarskog premijera Zoltan Kovacs, prenoseći detalje razgovora mađarskog premijera s novinarima, parafrizirao je Orbanovu izjavu o Bosni i Hercegovini.

    “Izazov sa Bosnom je kako integrirati zemlju sa 2 miliona muslimana.U svakom slučaju, mi ćemo i dalje biti kapija čak i ako zapadne države članice EU još ne žele da uključe zemlje zapadnog Balkana”, prenio je Kovacs Orbanove riječi.

    Kovacs je, očito, dodatno ublažio Orbanovu izjavu, ali i takva,  ublažena, izazvala je brojne reakcije u bosanskohercegovačkoj ali i svjetskoj javnosti.

    “Muslimani u Bosni i Hercegovini su u pretežnoj većini pripadnici bošnjačkog naroda, kao što su katolici u pretežnoj većini pripadnici hrvatskog naroda i pravoslavci pripadnici srpskog naroda. Bošnjaci su stari evropski narod i zajedno s druga dva bosanskohercegovačka naroda, određuju i podnose sudbinu Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena. Navedena izjava premijera Orbana sugerira monstruoznu neistinu da su Bošnjaci stranci u Bosni i Hercegovini i da su problem zato što su u pretežnoj većini muslimani”, naveo je u svom reagiranju reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein-ef. Kavazović.

    Dodao je još da kako “ksenofobne i rasističke ideologije vraćaju sve u prošlost kada se pokušavalo izgraditi Evropu na principima fašizma, nacizma, nasilja i genocida koji su izazvali Holokaust i druge zločine, zbog čega on očekuje da će Orban objasniti svoje namjere iza ove izjave”.

    Kompletnu konferenciju za medije mađarskog premijera Viktora Orbana možete pogledati na linku ispod.

    Orban je na istoj konferenciji za medije kazao da će Republiku Srpsku pomoći sa oko 100 miliona eura. Osim toga, rekao je da Mađarska, u institucijama EU, neće dopustiti sankcionisanje Milorada Dodika.

    Sir Oliver i EU politika: Johann protiv Sattlera u misiji – spašavanje komesara Varhelyija

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Oglasio se i Johann Sattler.  Da negira samog sebe. Postojanje svog izvještaja ne negira. Što znači da izvještaj postoji. I da je vjerodostojan. Izvještaj koji je u utorak ujutro objavila Istraga, a koji je, dan kasnije, dospio i do novinara Guardiana u Briselu i Vašingtonu, postoji. Njegovo postojanje nije negirao ni glasnogovornik Evropske komisije Peter Stano. On kaže da “EU nikada ne komentariše medijske izvještaje o navodnim internim dokumentima EU”

    “Generalno, mogu samo da konstatujem da je izvještavanje ambasada/delegacija o unutrašnjim dešavanjima u zemlji domaćinu, sastancima ili posjetama prirodan i sastavni dio svakodnevnog diplomatskog posla i redovno se obavlja”, kazao je Stano u utorak.

    I to je bilo sve što se tiče dokumenta koji je Istraga objavila. Kabinet ambasadora EU u BiH Johanna Sattlera u potpunosti ignoriše dokument. A upravo je on ključni detalj cijele priče koja je zatresla i Brisel. Samo jednom rečenicom i Sattler, i Stano, i Oliver Varhalyi mogu riješiti sve dileme. Dovoljno je da saopće da je dokument lažan, izmišljen, krivotvoren i sve će biti riješeno. No, oni to ne govore. Johann Sattler uopće ne pominje dokument, Peter Stano ga ne negira, a mađarski diplomata raspoređen na poziciji komesara za proširenje EU Oliver Varhalyi – šuti. Umjesto njega, svakako, govori njegov premijer Viktor Orban, kojem je veći “izazov integrisati dva miliona bh. muslimana”, nego “bosanske Srbe” pomoći sa 200 miliona maraka. Za jednog integrisanog muslimana stotinu maraka Srbima. Što je, opet, obrnuta proporcija ratnih pokliča srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, miljenika i Pešte i Brisela, kojem je Oliver Varhelyi sada potčinio i Crnu Goru.

    Oglasio se, dakle, Johann Sattler. Više od jednog dana mu je trebalo da formuliše izjavu u kojoj će negirati navode Istrage zasnovane na njegovim riječima. Težak je to zadatak bio. I evo kako ga je austrijski diplomata sa, u sarajevskoj biografiji skrivenim, moskovskim radnim iskustvom riješio.

    “Činjenica da je član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik obavijestio komesara Varhelyija tokom njegove posjete BiH 24. i 25. novembra o svojoj namjeri da sazove sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske za 10. decembar kako bi započeo proces povlačenja nadležnosti, ni na koji način ne implicira da je za takve planove dobio pristanak niti saglasnost. Naprotiv, komesar Varhelyi se usprotivio ovim planovima”, navode iz Delegacije EU.

    Da, to je činjenica. Ali je i činjenica da Johann Sattler u svom izvještaju, čiju autentičnost ne negira, piše: “Na Posebnoj sjednici NSRS planiranoj za 10. decembar, Komesar (Oliver Varhelyi op-a) je pojasnio da će se sjednica zaista održati, ali da će biti najavljen moratorij na donošenje zakona o jednostranom povlačenju iz državnih institucija na period od 6 mjeseci. To je dogovoreno, a predstavnici RS-a će odgovarati za sve suprotne radnje”.

    Evo, i izvorno, na engleskom jeziku: “On the planned Special RSNA Session for 10 December, the Commissioner clarified that the Session would indeed take place but that a moratorium to pass legislation on the unilateral withdrawal from State Institutions would be announced for a 6-month period. This had been agreed, and RS representatives would be held accountable for any contrary actions“.

    “This had been agreed”, piše Johann Sattler u dokumentu čiju vjerodostojnost ne osporava. Ili u prevodu: “TO JE DOGOVORENO”.  A ako se vlasti RS-a ne budu držale dogovora – odgovarat će za suprotne radnje.

    Tako piše Johann Sattler u dokumentu kojeg u demantiju ne pominje. A stvar je jednostavna. Ako je dokument lažan, krivotvoren, onda to treba i reći. Ali teško je reći da je nešto lažno i krivotvoreno, ako ono postoji. I ako ga je, pritome, još vidjelo i čulo sedamnaest ambasadora koji službuju u Bosni i Hercegovini.

    Oglasio se Johann Sattler, da kaže kako njegov šef “sir Oliver” Varhalyi ne podržava Milorada Dodika i zaključke Narodne skupštine Republike Srpske. Ali zašto je, onda, Sattler pisao u svom izvještaju da je “to dogovoreno”. Šta je dogovoreno? Datum održavanja Posebne sjednice NSRS, i “prolongiranje stupanja na snagu usvojenih zaključaka”. Ambasador Sattler negira Istragu, ali ne negira sebe. A Istraga je samo citirala ambasadora Sattlera.  To što on sada ignoriše vlastiti “rukopis”, stvar je samo dogovora.

    Dokumenti Tužilaštva BiH dokazuju da je sve farsa: Tužilac Čavka naredio da se od Vlade Republike Srpske izuzme nepostojeći dokument

    Piše:
    Redakcija
    -

    Istraga Tužilaštva BiH protiv zvaničnika Republike Srpske obična je farsa. Dokazuju to i dokumenti koje je potpisao državni tužilac Oleg Čavka, a koji se odnose na izuzimanje dokumentacije iz institucija RS i političkih partija koje čine vladajuću koaliciju. Da pojednostavimo, tužilac Oleg Čavka je naredio pripadnicima SIPA-e da izuzmu dokument koji, zapravo, i ne postoji. Na fotografiji ispod je dokument Tužilaštva BiH koji je potpisao tužilac Čavka. On ovim aktom traži da se iz Vlade Republike Srpske izuzme – “Zapisnik sa sjednice Vlade RS na kojoj je prihvaćen Prijedlog zaključaka usvojenih na Narodnoj sjednici Skupštine Republike Srpske od 10. 12. 2021. godine, a u pogledu prenosa nadležnosti”.  No, Čavka ima samo jedan problem – takav zapisnik ne postoji jer Vlada RS nikada nije ni usvojala sporne zaključke koje je, potom, razmatrala Narodna skupština RS.

    Da dokument koji traži tužilac Čavka ne postoji, potvrdili su nam i sagovornici iz Vlade Republike Srpske koje smo kontaktirali nakon što je Tužilaštvo BiH obznanilo da će, po naredbi Suda BiH izdatoj na osnovu prijedloga postupajućeg tužioca SIPA izuzeti dokumente iz NSRS.

    “Vlada nikad nije razmatrala zaključke”, kazao nam je jedan od zvaničnika iz Republike Srpske.

    Šta, onda, tužilac Čavka traži? Ukratko – traži predstavu za široke narodne mase. Evo i kako. Osim nepostojećeg dokumenta iz Vlade RS, službenici SIPA-e bi, po naredbi Olega Čavke, iz Narodne skupštine RS trebali izuzeti zaključke, saglasnosti i odluke iz 2003., 2004. i 2005. godine, a koji se odnose na prenos nadležnosti sa nivoa RS na nivo BiH. Osim toga, Čavka traži izuzimanje “odluka proizašlih sa sjednice NSRS” od 1. decembra ove godine. No, tek onda nastaje – izuzimanje “spektakularnih odluka”. Čavka, naime, naređuje izuzimanje dokumentacije šest vladajućih partija – iz SNSD-a, DNS-a, Socijalističke partije, Ujedinjene Srpske, Narodne partije Srpske, i Narodnog demokratskog pokreta.

    Čavka, tako, traži – izuzimanje “statuta političkih partija”, odluka o imenovanju glavnih odbora tih stranaka, odluka o imenovanju predsjednika navedenih stranaka, odluka o imenovanju predsjednika izvršnih odbora stranaka, odluka o imenovanju sekretara političkih partija, te odluke stranačkih organa koje se odnose na usvajanje zaključaka o prenosu nadležnosti. Kakve veze stranački dokumenti imaju veze sa odlukama Narodne skupštine RS, poznato je, očito, samo tužiocu Čavki. A sada da se vratimo na “meritum”.

    Tužilaštvo BiH donijelo je naredbu o provođenju istrage protiv  Milorada Dodika, Željke Cvijanović, Radovana Viškovića, Petra Đokića, Nedeljka Čubrilovića, Nenada Stevandića, Darka Banjca, Dragana Čavića, Igora Žunića, Dalibora Stevića, Spomenka Stevanovića, Marinka Dragišića i Dike Cvijetinovića. U dnu dokumenta, ispod ovog pasusa,  možete pročitati imena osumnjičenih i za koja ih to krivična djela Tužilaštv BiH sumnjiči.

    “U drugoj polovini 2021. godine, Milorad Dodik, postupajući u svojstvu srpskog člana Predsjedništva u BiH, i predsjednika vladajuće političke partije nivoa BiH i RS, nakon javne iskazane namjere u više medijskih istupa za takozvano vraćanje nadležnosti sa nivoa BiH na nivo entiteta RS, u oblasti odbrane, sigurnosti, pravosuđa, finansija i drugim oblastima, javnom deklamacijom upotrebe sile, kao sredstva za rušenja najviših institucija BiH (Oružanih snaga BiH, Suda i Tužilaštva BiH, VSTV-a BiH, SIPA-e, OSA-e i UIO BiH … u sastav grupe prihvatio zasad neutvrđen broj osoba …”, piše tužilac Čavka.

     

    Nakon što je donio ovu naredbu, Čavka je počeo u Tužilaštvo BiH pozivati opozicionare iz Republike Srpske da, u svojstvu svjedoka, govore o sjednici kojoj nisu ni prisustvovali. Prema informacijama Istrage, postupajući tužilac planira pozvati najmanje 49 svjedoka u ovom slučaju. S obzirom na to kakva je dinamika saslušavanja, “istraga” u ovom slučaju neće biti okončana do proljeća.

    1...128129130...194Stranica 129 of 194

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj