Nikada u Bosni i Hercegovini nije dovoljno borbe za istinu i pravdu, ali to može postati problematično ukoliko se intelektualna elita, i sveopća javnost zanima isključivo prošlošću, a da nema strategiju za budućnost i smjernice djelovanja koje bi se mogle ispriječiti na put živućeg secesionizma i nastojanja da se kroz zakonske okvire mirnim putem podijeli Bosna!
Bošnjaci na tom putu borbe za istinu nikada nisu imali za motiv mržnju protiv drugog i drugačijeg, nego oslobađanje žrtve od straha pomoću kulture pamćenja, a u ime bolje budućnosti.
I upravo u tome leži sva naivnost onih koji još uvijek vjeruju u iskrene namjere Christiana Schmidta, visokog predstavnika u BiH.
Zapravo, evidentno je da se priča o genocidu uvijek pojačava u momentu donošenja nekih krucijalnih odluka, a koje su izuzetno važne za opstanak bosanskog bića kao političkog tijela. U konačnici i na opstojnost države.
Stoga odluku kojom se omogućuje da Memorijalni centar Potočari razvija i širi aktivnosti valja posmatrati u aktuelnom trenutku, kada se rješava pitanje državne imovine i reforme izbornog zakona.
Upravo je to odlično objasnio državni zastupnik Zlatan Begić (DF), upozoravajući na opasne podvale Bošnjacima.
„Kada je riječ o međunarodnoj zajednici i visokom predstavniku, prestravim se kad vidim Murphyija po džamijama i Schmidta po Srebrenici. Oni preko toga peru aparthejd. Svaki put kad vidim Murphyija da obilazi džamiju, mislim se kakvu podvalu Schmidt namjerava izvesti. Mislim da njima ti ljudi nisu ni u malom mozgu i koriste tu tešku tragediju koja se dogodila nad Bošnjacima kako bi na neki način dobili moralnu podlogu za sve perverzije, počevši od nametanja izbornih pravila u izbornoj noći, preko suspenzije Ustava, pa do namjera da raščerupaju državnu imovinu“.
Iako nekima zvuči gruba ova kvalifikacija, valjalo bi se dublje pozabaviti njome, ali i podsjetiti na neka ne tako davna vremena.
Jer, upravo će visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt, nakon što je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH, po kojima je zabranjeno negiranje genocida, nametnuti izmjene i dopune Izbornog zakona BiH.
Nametnute izmjene i dopune Izbornog zakona BiH suštinski su zadovoljile zahtjeve HDZ-a u pogledu izmjena Izbornog zakona BiH, a konačno rješenje utemeljeno je na varijacijama zahtjeva HDZ-a BiH i Dragana Čovića.
Ovim se ispunila tripartitna agenda predstavnika međunarodne zajednice, po kojoj “Srbi” dobijaju državnu imovinu, “Hrvati”, izborni zakon, a “Bošnjaci” bi se morali zadovoljiti zabranom negiranja genocida.
S obzirom da nisu u stanju osigurati provođenje Inzkovog zakona i da Tužilaštvo BiH nije podiglo niti jednu optužnicu za negiranje genocida, dosjetili su se sada, a da zamažu naivne oči Bošnjaka, podržati dodatno Institut i Memorijalni centar u Potočarima!?
Jer nemaju ništa drugo ponuditi Bošnjacima!
A bliži se vrijeme pregovora oko nastavka izmjena izbornog zakonodavstva, a sitno brojimo i kada je riječ o državnoj imovini.
I dok su sve oči uprte u OHR, javnost se pita hoće li upravo Schmidt dokusuriti i državnu imovinu?
U korist Dodika, dakako, i to pod opravdanjem da se Republika srpska privoli da bude ‘dio europskih integracija’.
Svojim zakonima, koji su na snazi, Schmidt je ojačao obavezu donošenja zakona o državnoj imovini u Parlamentu BiH, a svaka tome suprotna radnja bit će prepoznata kao pravno ništavna.
Zato je ponovo morao u Srebrenicu, nažalost, da najtužnijom pričom u historiji Bošnjaka, zamagli oči onima koji jasno vide provođenje plana koji je poguban za Bošnjake-Bosance u političkom smislu. Nakon genocida i fizičkog uništenja, sprema im se i politički nestanak.
Nikada se ne smije zaboraviti da se BiH od agresije, pod embargom na oružje, spasila uz hrabrost građana, koji ni danas ne smiju biti nijemi na sve podvale bjelosvjetskih diplomata koji svakog dana sve više koračaju u realizaciji non-papera napisanih po evropskim metropolama.
I ne treba imati sumnje da bi Schmidt već riješio pitanje državne imovine, da nije potpuno svjestan da to BiH vodi u novi sukob. Zato će pričom o genocidu omekšati one koji stoje na putu takvog mogućeg okončanja agonije zvane državna imovina.
Na prijedlog SDA Kakanj, Edin Ćatić je imenovan za tehničkog direktora Rudnika mrkog uglja u tom gradu. U pitanju je, objasnit će nam izvori iz te partije, prvi rođak (tečić) Mirsada Zaimovića, SDA-ovog predsjedavajućeg Zastupničkog doma FBiH.
Iako je Ćatić jedan od najodgovornijih za loše poslovanje Rudnika mrkog uglja Kakanj, ove je sedmice došao na proteste pred zgradu Vlade FBiH tražeći ostavke čelnika Elektroprivrede BiH. Iz Kaknja je, tvrde izvori Istrage, došla kompletna logistika za nedavne rudarske proteste u Sarajevu. No, zbog čega je to bitno?
Admir Andelija
Kada je u ljeto 2019. godine istekao mandat bivšem direktoru Elektroprivrede BiH Bajazitu Jašareviću, Općinski odbor SDA Kakanj, kojim upravlja Mirsad Zaimović, na tu je funkciju namjeravao postaviti Nermina Mandru. Medijska kampanja je već bila završena, Mandra je bio predstavljen kao novi generalni direktor Elektroprivrede BiH, ali je, na kraju, došlo do obrata. Bakir Izetbegović je promijenio odluku, mjesto generalnog direktora je ustupljeno DF-u Željka Komšića pa je na tu poziciju postavljen Admir Andelija, koji jeste član SDA, ali je imenovan u ime Demokratske fronte. Protiv imenovanja Andelije bili su kadrovi SDA iz Zeničko-dobojskog kantona kojima upravlja Mirsad Zaimović. Oni su, rekosmo, na toj poziciji željeli vidjeti Nermina Mandru, aktualnog državnog zastupnika SDA i bivšeg načelnika Općine Kakanj koji je održavao dobre odnose i sa predsjednikom PDA Mirsadom Kukićem.
Nermin Sandra
Upravo su ovi odnosi bili okidač da predsjednik DF-a optuži čelnike SBB-a, PDA i dijela SDA da stoje iza protesta rudara.
“Znam da su za status rudara lažno zabrinuta gospoda Radončić, Mirsad Kukić i Mirsad Zaimović, i da se također pitaju zašto direktor Elektroprivrede ne podnese ostavku. I ja mislim da bi mu najbolje bilo da to uradi, i to odmah čim ostavku podnesu resorni ministar Džindić i premijer Novalić”, rekao je Željko Komšić.
Prozvani Mirsad Zaimović za Istragu potvrđuje da je tehnički direktor Rudnika mrkog uglja Kakanj njegov rođak.
“Moj tečić je v.d. tehničkog direktora i mijenja direktora neka dva tri mjeseca. Ja kada sam u utorak čuo da je bio na protestima, nazvao sam ga i pitao kako on kao rukovodilac može biti na protestima. Ponavljam, nisam uopće znao da je on učesnik ovih protesta”, kazao nam je Zaimović.
No, saradnici ministra Nermina Džindića za Istragu tvrde da se predsjednik Sindikata rudara Federacije BiH Sinan Husić u petak pozvao na Mirsada Zaimovića, tvrdeći da je on pristao na sve njihove uslove, a to je čak i povećanje cijene uglja za 20 posto, što bi dovelo i do poskupljenja električne energije za domaćinstva u iznosu od 20 posto.
“Ja nisam u petak razgovarao sa Husićem. Tačno je da mi je prije podne zahtjeve rudara poslao Huso Lilović, sindikalista iz Kaknja koji je posrednik u mom odnosu sa Sindikatom rudara FBiH. Nisam ih još pogledao”, kazao nam je Zaimović.
Na direktno pitanje da li se on zalaže za povećanje cijene električne energije, odgovorio je potvrdno.
“U svijetu su poskupjeli energenti. I ugalj je energent. Nemam ništa protiv povećanja cijene uglja, ali niti protiv povećanja cijene električne energije”, rekao nam je Zaimović.
Upravo je povećanje cijene električne energije tačka sporenja izneđu Sindikata i Elektroprivrede. Sindikat rudara FBiH insistira da u sporazumu sa Elektroprivredom BiH samo bude navedeno povećanje cijene uglja.
“JP „Elektroprivreda BiH“d.d.-Sarajevo se obavezuje nakon date saglasnosti od strane Vlade Federacije BiH Rudnicima uglja u Federaciji Bosne i Hercegovine dostaviti prijedlog Ugovora o isporuci uglja za 2022 godinu po većoj cijeni za 20 % u odnosu na cijenu utvrđenu Ugovorom o isporuci uglja za 2021 godinu.Povećanje cijene uglja za 20 % se odnosi na sve vrste uglja iz svih rudarskih objekata u Rudnicima uglja u sastavu Koncerna JP „Elektroprivreda BiH“d.d.-Sarajevo”, navedeno je u Prijedlogu koji su dostavili čelnici Sindikata.
Prema neslužbenim projekcijama, povećanje cijene uglja za 20 posto na godišnjem bi nivou Elektroprivredu BiH koštalo 56 miliona maraka. Da bi se ispunio ovaj zahtjev, skoro pa izvjesno bi došlo do povećanja cijene električne energije za domaćinstva. Naime, proizvodna cijena jednog megavata je oko 46,5 eura. Tržišna vrijednost, po berzi HUPX (na osnovu koje se formira cijena električne energije) je oko 200 eura po megavat satu.
Cijena električne energije za domaćinstva u FBiH je oko 32 eura po megavatu, što je za za 14,5 eura manje od prosječne proizvodne cijene jednog megavata. Da pojednostavimo, svaki megavat sat isporučen domaćinstvima, Elektroprivredu BiH vuče u minus za oko 30 konvertibilnih maraka. Povećanje cijene uglja za dvadeset posto dodatno bi povećao te gubitke. Tako bi proizvodna cijena jednog megavata iznosila 56 eura, a, u slučaju da ne dođe do povećanja cijene struje za domaćinstva, jedan megavat bi stanovništvu bio prodat za 32 eura. To je gubitak u iznosu od skoro 50 maraka po megavat satu.
Istraga.ba će u narednim danima objaviti detaljnu analizu poslovanja svih rudnika u FBiH u proteklih dvadeset godina. No, za kraj samo jedna čijenica – jedan rudar u FBiH proizvede oko 600 tona uglja godišnje, dok, recimo, jedan rudar u rudnicima u Republici Srpskoj godišnje prizvede preko hiljadu tona uglja.
Rezultati su neslužbeni, pa su izmjene moguće. Ali ako projiciramo trenutno dostupne rezultate, SDA će imati najviše zastupnika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine. Slijedi, potom, SNSD koji je osvojio duplo više direktnih državnih mandata od opozicije. SDA će imati najmanje osam zasupnika, SNSD, za sada, ima sigurnih šest, HDZ BiH četiri, SDP BiH četiri, DF tri, NiP dva, SDS dva, PDP jedan, NES jedan, Naša stranka jedan i HDZ 1990 jedan.
Evo, ukratko, projekcije. Krećemo sa Federacijom.
Izborna jedinica 1. A (3 mandata)
Ova izborna jedinica obuhvata Livanjski i Unsko-sanski kanton. Iz te izborne jedinice se direktno biraju trojica zastupnika u Zastupničkom domu PS BiH. Prema trenutnim rezultati,a, SDA je osvojila 14400 glasova za državnu listu, NES 11 hiljada, dok je SDP osvojio 5959. Ove tri partije bi trebale osvojiti po jedan mandat. Državni mandat je osigurao Šemsudin Dedić (SDA), Jasmin Emrić (NES) dok će Albin Muslić iz SDP-a, ukoliko ne bude većih promjena, biti treći zastupnik iz ove izborne jedinice. SDP trenutno bježi DF-u za oko 300 glasova.
Izborna jedinica 2A (3 mandata)
Ova jedinica obuhvata Zapadnohercegovački i Hercegovačko-neretvanski kanton i daje tri direktna mandata u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. HDZ BiH je trenutno prvorangirana partija u ovoj izbornoj jedinici sa 64 hiljade glasova. SDA je druga sa 16 hiljada glasova. To znači da će HDZ BiH osvojiti dva direktna mandata, a SDA jedan. U ime HDZ-a BiH će državna zastupnica postati Darijana Filipović, kao i Predrag Kožul. SDA-ov mandat pripada Šerifu Špagi.
Izborna jedinica 3A (4 mandata)
Ovoj izbornoj jedinici pripadaju Kanton Sarajevo i Bosansko-podrinjski kanton. Iz ove jedinice biraju se četiri državna zastupnika. Narod i Pravda je, za sada, prvorangirana sa 38 hiljada glasova, dok SDA, za sada, ima 36 hiljada glasova. Trećeplasirana je Naša stranka sa 25 hiljada glasova, a na četvrtom mjestu je SDP BiH sa 21 hiljadu glasova. Upravo ove stranke su, izvjesno je, osvojile po jedan državni mandat. U Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH ulaze Denis Zvizdić (NiP), dok bitku za jedan SDA-ov mandat vode Amor Mašović i Alma Čolo. Mandat Naše stranke pripada Sabini Ćudić, a Saša Magazinović je opet biti državni zastupnik SDP-a.
Izborna jedinica 4A (6 mandata)
Zeničko-dobojski kanton i Srednjobosanski kanton čine ovu izbornu jedinicu koja daje šest državnih zastupnika. SDA je, za sada, osvojila 68 hiljada glasova, SDP 25 hiljada, HDZ 24 hiljade, DF 22500, BHI Fuada Kasumovića 14.600. Primjenjujući formulu za obračun mandata, dolazimo do toga da SDA osvaja dva mandata, a SDP, HDZ, DF i BHI po jedan. Zastupnici SDA će biti Šemsudin Mehmedović i Nermin Mandra, dok će DF-ov zastupnik biti Vlatko Glavaš. U državni Parlament, za sada, ulazi i Marinko Čavara (HDZ), Aida Baručija (BHI FK) i Zukan Helez iz SDP-a.
Izborna jedinica 5A (5 mandata)
Ovoj izbornoj jedinici pripadaju Tuzlanski i Posavski kanton, te birači u Brčko distriktu sa opcijom Federacija. Izborna jedinica daje pet direktnih mandata. Prema posljednjim podacima CIK-a, SDA je prvorangirana sa 34 hiljade glasova, SDP je drugi sa 20 hiljada, DF treći sa 13 hiljada, a HDZ BiH četvrti sa oko 10 hiljada glasova. Izvjesno je da će SDA iz ove izborne jedinice imati dva mandata, a SDP, HDZ i DF po jedan mandat. SDA-ovi zastupnici će biti Denijal Tulumović i Midhat Čaušević, SDP-ov je Jasmin Imamović, HDZ-ov Mijo Krešić, a DF-ov Zlatan Begić
Ovo su, dakle, direktni mandati. Cenzus u Federaraciji BIH za PArlamentarnu skupštinu BiH su prešli SDA, HDZ, SDP, DF, NiP, NES i HDZ 1990. Ove partije će podijeliti sedam kompenzacionih mandata. S obzirom na velike brojčane zalihe, skoro je pa izvjesno da će najmanje po jedan kompenzacioni mandat dobiti DF, NES i NiP. U ovom trenutku, bez kompletnih rezultata, nije moguće procijeniti kome će pripasti preostale četiri kompenzacije.
Iz Republike Srpske se ukupno bira četrnaest državnih zastupnika, od čega se njih devet bira direktno kroz tri izborne jedinice.
Izborna jedinica 1B (3 mandata)
Ova izborna jedinica se nalazi na području Banja Luke i Prijedora. SNSD je prvorangirana stranka sa preko 90 hiljada glasova, dok PDP i SDS imaju po 36, odnosno 37 hiljada glasova. To znači da SNSD dobija dva direktna mandata, a PDP jedan mandat u Predstavničkom domu PS BiH. U Parlament BiH ulaze Zoran Tegeltija i Nebojša Radmanović, dok će PDP-ov mandat pripasti Branislavu Borenoviću.
Izborna jedinica 2B (3 mandata)
Od većih gradova, ovoj izbornoj jedinici pripadaju Doboj i Biljeljina. I u ovoj izbornoj jedinici je SNSD prvorangirana stranka, dok je SDS na drugom mjestu. SNSD-u pripadaju dva mandata, a SDS-u jedan. Državni zastupnici iz SNSD-a će biti Obren Petrović i Nedeljko Čorić, dok je SDS-ov zastupnik Mladen Bosić.
Izborna jedinica 3B (3 mandata)
Ova izborna jedinica se prostire od Zvornika do Trebinja. SNSD je i ovdje prvorangirana partija, a SDS je druga stranka po broju osvojenih glasova. Dva mandata SNSD-a idu Radovanu Viškoviću i Miroslavu Vujičiću, dok SDS-ov mandat pripada Darku Babalju.
Republici Srpskoj pripada pet kompenzacionih državnih mandata. Cenzus su prešli SNSD, SDS, PDP, lista Nebojše Vukanovića, Demokratski savez, Ujedinjena Srpska i SDA. S obzirom na to da još uvijek nisu pristigli glasovi iz inostranstva, trenutni podaci ne pokazuju realno stanje. Kompenzacioni mandat je skoro izvjestan za SDA, a ovu listu nosi Edin Ramić.
Tako, u konačnici, dolazimo do osam SDA-oih mandata, šest SNSD-ovih, po četiri SDP-ova i HDZ-ova, tri DF-ova, dva NiP-ova ….
SDA nije nepobjediva. I to je najbolja vijest jučerašnjih izbora. Ali loša vijest je da SDA mogu poraziti samo njeni učenici. Mnogo je razloga za SDA-ov debakl u Sarajevu. Rehabilitacija ratnih kadrova poput Fikreta Prevljaka i Nedžada Ajnadžića, Izetbegovićeva otuđenost od vlastitog naroda i stranačkog kadra, vođenje dvorske politike, insistiranje na neelokventnim kadrovima koji se u javnosti nisu smjeli suočiti s političkim protivnicima, opterećenost korupcijskim aferama, gubitak kontrole nad medijima koji su im godinama služili … Ipak, nijedan od navedenih razloga nije bio poguban po SDA u onoj mjeri u kojoj je bila pogubna Sebija Izetbegović i njena želja za apsolutnom vlašću. I tu njenu ambiciju i potrebu za kontroliranjem svih procesa maestralno su iskoristila njena dva politička čeda – Elmedin Dino Konaković i Aljoša Čampara. Prvi je koristio svoje sposobnosti u javnim nastupima i od sebe gradio kult ličnosti u desničarskim krugovima, a drugi je svoje veze sa novinarima, koje je, kasnije, zapošljavao u svom kabinetu, koristio za diskreditaciju političkih protivnika. I u svemu tome im je pomogla njihova politička majka – Sebija Izetbegović koja je svojim potezima urušavala zdravstveni i politički sistem Kantona Sarajevo. Zapravo, SDA je porazila samu sebe.
Stari Grad
Ibrahim Hadžibajrić je apsoltuni pobjednik u Starom Gradu. Do nogu je potukao svog protukandidata iz SDA Jusufa Pušinu. Novi stari načelnik Starog Grada je do 2012. godine bio kadar SDA kojeg je proizvela tzv. Bakijska grupa oko koje su se okupljali naročito desno orjentirani kadrovi te Stranke. U utrci za Općinsko vijeće Stari Grad Hadžibajrićeva Nezavisna BH lista je prva. Druga je SDA, a na trećem je mjestu Narod i pravda Elmedina Konakovića. Dakle, prve tri stranke u Starom Gradu su direktno povezane sa SDA. Predsjednik NBL-a i načelnik bio je kadar SDA kao i predsjednik i osnivač NiP-a Elmedin Konaković. Prema nepotpunim rezultatima, ove tri stranke su osvojile skoro devet hiljada glasova. S druge strane, lijevo orjentirane partije SDP, SD, Naša stranka i DF osvojili su zajedno 3500 glasova. U najboljem slučaju, u Starom Gradu desno orjentirane partije osvojile su duplo više glasova od lijevo orjentiranih partija.
Centar
Srđan Mandić kadar je Naše stranke i on je jedini načelnik u Kantonu Sarajevo koji dolazi iz ljevičarskih partija. U utrci za načelnika ponizio je SDA-ovog kandidata Nedžada Ajnadžića osvojivši duplo više glasova od njega. No, ne treba zaboraviti da su Mandića podržale četiri partije, među kojima je i Narod i pravda Elmedina Konakovića koja je kandidatu Naše stranke obezbijedila rubne dijelove općine Centar na kojima su tradicionalno trijumfovali kandidati SDA. Kada je u pitanju Općinsko vijeće Centar, Naša stranka je prvorangirana sa 3100 glasova (prebrojana polovina glasova). Na drugom mjestu je NiP sa oko 3000 glasova, dok je SDA treća sa 2500 glasova. SDP je četvrti sa 1500 glasova, Plaftorma za progres je peta, SBB šesti, DF sedmi … Zbroje li se glasovi lijevih partija u Centru, zajedno bi izašli na oko 6000 glasova. S druge strane, SDA i stranka proizašla iz SDA – NiP osvojili su malo manje od 6000 do sada prebrojanih glasova. Dakle, i u Centru je Narod i pravda odigrala ključnu ulogu i bit će druga politička snaga, što, opet, dokazuje da i u toj sarajevskoj općini vladaju bivši članovi SDA.
Novo Sarajevo
Hasan Tanović je u utrku za načelnika Općine Novo Sarajevo ušao kao “nezavisni kandidat”. No, na kraju kampanje zvanično je predstavljen kao kadar Naroda i pravde. U utrci za načelnika Tanović je od SDA-ovog kandidata Nedžada Koldže osvojio skoro tri puta više glasova. Tanoviću je ovo druga kandidatura u Novom Sarajevu, ali kao kandidat tada poprilično jakog DF-a Željka Komšića nije uspio pobijediti Koldžu. No, kao kandidat Naroda i pravde, Tanović je ponizio Koldžu.U utrci za Općinsko vijeće Novo Sarajevo Konakovićev NiP je ubjedljivo prvi. Nakon prebrojanih 24 hiljade glasova (od ukupno 28 hiljada), NiP je osvojio 6300 glasova. Na drugom mjestu je Naša stranka sa 3800, dok je treća SDA sa 3600 glasova. SDP je osvojio 2300, DF 1300, SBB 1100 … Zbroje li se glasovi SDA i NiP-a, desničarske stranke osvojile su preko 10 hiljada glasova. Lijevo orjentirane stranke SDP, NS i DF osvojile su oko 7500 glasova. Dakle, i u Novom Sarajevu će glavnu riječ voditi NiP bivšeg SDA-ovca Elmedina Konakovića i SDA.
Novi Grad
Ko god pobijedio u utrci za načelnik Novog Grada, suštinski se ne mijenja ništa. SDA-ov kandidat Semir Efendić je, za sada, u prednosti i osvojio je 20300 glasova, dok je NiP-ov kandidat Adnan Delić osvojio 19400 glasova. Koji god od njih dvojice da pobijedi, nečelnik Novog Grada će biti kadar desno orjentirane stranke. Kada je u pitanju borba za Općinsko vijeće Novi Grad vodi se velika borba između SDA (10 300 glasova) i NiP-a ((9533 glasa). Naša stranka je na trećem mjestu sa 3700 glasova (prebrojano 80 posto ukupnog broja glasova), dok je SDP četvrti sa 2500 glasova. Slijede, potom, Platforma za progres, DF, SBB … Dakle, SDA i NiP Elmedina Konakovića zajedno su osvojili 20 hiljada glasova u Novom Gradu, dok “ljevičarske partije”, za sada, jedva uspijevaju dosegnuti 8000 glasova. To znači da je u Novom Gradu desno orjentiranih birača duplo više od onih koji su lijevo opredijeljeni.
Ilidža
Bivši predsjednik Asocijacije mladih SDA na Ilidži, a sada kandidat Naroda i pravde Nermin Muzur ponizio je svog doskorašnjeg stranačkog kolegu Fikreta Prevljaka u utrci za načelnika Općine Ilidža. Konakovićev kadar osvojio je duplo više glasova od Izetbegovićevog kandidata Prevljaka u utrci za načelnika do sada neosvojive tvrđave SDA. Međutim, SDA je i dalje vodeća partija na Ilidži i prema do sada prebrojanim rezultatima osvojili su 7700 glasova. Odmah iza je NiP sa 7400 osvojenih glasova. SDP je treći sa oko 2000 glasova, a Plaftorma za progres i Naša stranka imaju po 1100 glasova. Zbroje li se glasovi “ljevice”, na Ilidži ima oko pet hiljada lijevo orjentiranih birača. Istodobno, SDA i NiP na Ilidži u zbiru imaju tri puta više glasova.
Hadžići
SDA-ov kandidat u Hadžićima Hamdo Ejubović pobijedio je u utrci za načelnika svog protukandidata iz NiP-a Enesa Kazića. Kada su u pitanju rezultati za Općinsko vijeće Hadžići, SDA je osvojila 4700 glasova, NiP je drugi sa 2907, Nezavisni blok Senada Šepića (također bivši kadar SDA) osvojio je 875 glasova, dok je četvrti SDP sa 795 glasova. Dakle, SDA i stranke nastale iz SDA u Hadžićima su osvojile 8500 glasova, dok su “lijeve” partije jedva dobacile do 3000 glasova.
Trnovo
Tradicionalno, Ibro Berilo je novi načelnik Općine Trnovo. Sada je bio kandidat SDA, dok je njegov bivši stranački kolega Elvedin Tatarević bio kandidat SDP-a. U borbi za Općinsko vijeće, SDA je ubjedljivo prva sa 1500 glasova, dok je SDP drugi sa 205. Treći je NiP Elmedina Konakovića. I ovdje su, dakle, desno orjentisane partije daleko ispred ljevičarskih.
Vogošća
Edin Smajić iz SDA ponovo je izabran za načelnika te općine. Njegov protukandidat Dženan Brkanić (NiP) osvojio je 1500 glasova manje. U utrci za Općinsko vijeće SDA je prva sa 4400 glasova, NiP ima 2500, SDP 1300, DF 1200 … Desno orjentisane partije i u Vogošći osvojile su duplo više glasova od ljevičarskih.
Ilijaš
U Ilijašu je,s 38 glasova više, pobjedio Amar Dovadžija iz NiP-a. Protukandidat mu je bio kadar SDA Akif Fazlić. U toj Općini još nisu obrađeni rezultati za Općinsko vijeće. No, jasno je da će glavnu riječ voditi SDA i NiP.
Od devet općina u Kantonu Sarajevo, NiP će vladati u tri općine od kojih je jedna gradska, pod uslovom da Adnan Delić ne pobijedi Semira Efendića. SDA drži tri rubne općine Kantona Sarajevo, plus Novi Grad, kao jedinu gradsku općinu koju su sačuvali. Bivši SDA-ov kadar Ibrahim Hadžibajrić vladat će Starim Gradom. Ljevici, na kraju, pripada samo Centar u kojem će ovisiti od NiP-a Elmedina Konakovića koji je apsolutni pobjednik izbora u Kantonu Sarajevo.
Bio je 14. oktobar 1991. godine i Radovan Karadžić je izašao za govornicu Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.
“Ovo nije dobro što vi radite. Ovaj put na koji vi želite da izvedete BiH jeste ista ona autostrada pakla i stradanja kojim su pošli Slovenija i Hrvatska. Nemojte da mislite da nećete Bosnu i Hercegovinu odvesti u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak. Jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rata ovdje”, rekao je Karadžić.
Bio je 14. oktobar 2021. godine kada Milorad Dodik izašao pred novinare u Istočnom Sarajevu i zaprijetio scenarijem iz ‘92. godine.
“Upućujem te na ‘92. godinu”, kazao je Milorad Dodik nakon što je upitan na koji će način preuzeti kasarne Oružanih snaga BiH koje se nalaze na teritoriji RS.
Prije nego se obratio medijima, Dodik je imao niz sastanaka u Istočnom Sarajevu. Na noge su mu došli i ambasadori nekoliko članica EU.
“Dovoljno”, reći će Dodik nakon što su ga novinari upitali koliko se ambasada odazvalo njegovom pozivu za sastanak u Istočnom Sarajevu.
Koliko god mediji sa sjedištem u Sarajevu Dodikov sastanak sa predstavnicima jedanaest ambasada proglašavali debaklom, to uopće nije tako. Pokušajmo biti objektivni – jedanaest država u četvrtak je dalo legitimitet Miloradu Dodiku i njegovom rušilačkom pohodu. To što u administrativnom centru Vlade RS nije bilo predstavnika, za Sarajevo najbitnijih, pet ambasada poznatih kao Kvinta, ne znači, zapravo, ništa.
Čuli ste, vjerujem, za Južnu Osetiju. To područje koje se nalazi u granicama međunarodno priznate Gruzije niko osim Rusije ne naziva državom. De jure – Južna Osetija nije država. Ali “de facto” se radi o nezavisnoj republici. Gruzija ne priznaje Južnu Osetiju kao zaseban entitet, ali to uopće ne mijenja faktičko stanje na terenu. Niti će vječno zabrinuti Zapad ući u rat s Rusijom zbog Južne Osetije, niti Gruzija kontroliše dio svoje teritorije. Južna Osetija je provela dva neustavna referenduma o nezavisnosti koja niko nije priznao. Pa, ipak, Južna Osetija postoji. Bez legitimiteta i bez legaliteta. Ali postoji.
Milorad Dodik ide do kraja. Za razliku od Južne Osetije on ima institucije. Ima jake policijske snage, ima pravosuđe RS-a, ima autonomnu poreznu upravu, ima entitetsku vladu i ima, osim u Brčko distriktu, jasno označenu teritoriju. Ko ga može zaustaviti? Visoki predstavnik Crhristian Schmidt? To je onaj Nijemac iz CSU-a, čiji stranački šef Horst Seehofer godinama gaji dobre odnose s Putinovim režimom. To je onaj Visoki predstavnik za BiH što otvara sajmove po Srbiji, tražeći mrvicu pažnje Aleksandra Vučića. Svoje bonske ovlasti Schmidt je stavio duboko u ladicu. Ne zanima ga to što Republika Srpska u svom Službenom glasniku objavljuje ukaze i zakone kojim OHR množi za nulom. Mada, ako ćemo biti realni, svaki broj koji pomnožite sa Christianom Schmidtom za rezultat će imati – nulu.
Valentin Inzko je, barem, bio zabrinut. Christian Schmidt nije ni to. A imamo li mi razloga za zabrinutost? Imamo, itekako.
Sagledajmo stvari realno. Kada Dodik usvoji zakone o povlačenju iz Oružanih snaga BiH, kada, po uzoru na ‘92., preuzme kasarne na teritoriji RS-a, ko će reagirati? Evropska unija? Hoće. Izrazit će istu onoliku zabrinutost koliku je izrazila nakon ruske okupacije istočne Ukrajine. I onda će, na kraju, recimo Njemačka, odbiti da prodaje oružje i municiju u “zonu potencijalnog konflikta”. Šta će preuzeti NATO? Raketirat će položaje MUP-a RS-a, otprilike, onako kako su raketirali snage Igora Girkina Strelkova i njegovih separatista u Dombasu i drugim “privremeno zauzetim dijelovima” Ukrajine, kojoj su obećavali NATO, pa je nikad nisu primili u NATO. Faktičko stanje na terenu. To je ono što se jedino priznaje u međunarodnoj diplomatiji i stvarnom životu. Faktičko stanje na terenu je i Sjeverni Kipar. Ne priznaju ga, ali postoji. I, mada svi listom tvrde da je nelegalna tvorevina, nikada nije poduzeta nijedna vojna ili bilo koja druga operacija da se ta paradržavna tvorevina ukoloni sa lica zemlje.
“Nikome dlaka s glave neće faliti”, reći će Milorad Dodik nakon što je najavio preuzimanje kasarni metodama iz ‘92. godine.
Vjerujem mu. Jer Republika Srpska nema više potrebe da skida nesrpske glave u Foči, Višegradu, Prijedoru i Banja Luci. Taj posao je završen od ‘92. do ‘95. godine. Ono malo Bošnjaka i Hrvata što se vratilo u Republiku Srpsku može poslužiti za dokazivanje “otvorenosti” i “tolerancije” srpskog društva.
Desetak posljednjih godina traju napadi na skoro sve institucije BiH. No, tri su institucije na posebnom udaru – Ustavni sud BiH, Sud BiH i Obavještajno-sigurnosna agencija BiH. I, ako pažljivo pogledate medije i javne istupe, svaki put su Milorad Dodik i Dragan Čović davali signal za početak napada u koji su se kasnije uključivali sarajevski “spavači” okupljeni oko Aljoše Čampare. Od neprijavljenog dvojnog državljanstva predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca banjalučki i kratkovidi sarajevski mediji su napravili aferu “svjetskih razmjera”. Direktora Obavještajno-sigurnosne agencije Osmana Mehmedagića, uz sve njegove mane, proganjali su sa pet istraga koje je uvijek provodio isti tužilac istog tužilaštva. Opet budimo realni, nisu napadi na predsjednika Suda BiH i direktora OSA-e motivisani borbom protiv korupcije. Motiv je pokušaj preuzimanja institucija koje bi baš u ovakvim situacijama u kojima se sada nalazi Bosna i Hercegovina mogle imati ključnu ulogu. Ustav, državni sud i legalna obavještajna služba obilježja su svake države. Te tri institucije Milorad Dodik i Dragan Čović ne kontrolišu. I zato ih je i bilo bitno srušiti prije nego se krene u “završnu operaciju” otcjepljenja nazvanu – “povratak izvornom Dejtonu”.
OSA je sačuvana. Sud BiH je sačuvan. Ustavni sud BiH je sačuvan. Predsjedništvo BiH ima kapacitet da odlučuje i bez Milorada Dodika. Oružane snage BiH su pod komandom i kontrolom ratnih oficira Armije Republike BiH. Ali šta, onda, fali? Fali Tužilaštvo BiH. Jer bez naredbe Tužilaštva BiH nijedna policijska agencija ne može uhapsiti Milorada Dodika i sve one koji narede ili podrže puč. Bez naredbe Tužilaštva BiH se državni udar neće moći spriječiti. A sve dok je Gordana Tadić na čelu Tužilaštva BiH – Dodik mirno može spavati. Naredne sedmice, 20. oktobra, na sjednici VSTV-a će biti razmatrana smjena Gordane Tadić. Od te sjednice direktno ovisi budućnost BiH. A glas federalnog tužioca Slave Lakića bit će presudan. I dovoljan.
Kada je, napokon, počeo igrati bijelim figurama, Bakir Izetbegović je, ničim izazvan, izvijestio javnost da planira put u Beograd, na još jednu partiju šaha sa Aleksandrom Vučićem. Pritome se odrekao prava prvog poteza i opet će zaigrati crnim figurama, jer Vučić u Beogradu uvijek igra – bijelim.
Kada košarkaškoj ekipi ne ide, podsjećam na Izetbegovićevu (nespretnu) rasističku izjavu, onda angažujete “crnca”. A kada vam ide u politici, onda angažujete Bakira Izetbegovića. Da upropasti sve što ste dobro napravili.
Nakon što su, glasovima SDA, SDS-a, SDP-a i DF-a, iz Centralne izborne komisije BiH izbačeni Milorad Dodik i Dragan Čović, nakon što je, spletom okolnosti, u zakonske okvire vraćeno Visoko sudsko i tužilačko vijeće, nakon što je iz Tužilaštva BiH “protjerana” privatna glavna tužiteljica “dioničkog društva” okupljenog oko HDZ-a, SNSD-a, SBB-a i porodice Čampara, nakon što je Ustavni sud BiH presudio u korist države na osnovu apelacija Izetbegovićevih kadrova, lider SDA je odlučio sve to poništiti jednim odlaskom u Beograd.
U čije ime će pregovarati? U ime Bošnjaka, koje je srbijanski vladar Aleksandar Vučić pozvao na srpsko-bošnjački dijalog? Odlaskom u Beograd, Bakir Izetbegović pokazuje da mu je do institucija Bosne i Hercegovine stalo otprilike onoliko koliko je stalo i Miloradu Dodiku.
“Čega si ti, ono, predsjednik”, upitat će člana bh. Predsjedništva srpski patrijarh Porfirije.
“Ti si predsjednik”, odgovorit će patrijarh umjesto upitanog Milorada Dodika,”ničega”.
Dodik je član Predsjedništva BiH. Dakle, 1/3 je predsjednik BiH.
A čega je, ono, predsjednik Bakir Izetbegović? Stranke demokratske akcije. Institucionalno gledano – ničega. I u kojem je svojstvu, sada, Bakir Izetbegović odlučio putovati u Beograd da odigra unaprijed izgubljenu partiju šaha? Možda u svojstvu vođe “muslimana”, kako Milorad Dodik naziva najbrojniji narod u BiH. Ako ide u svojstvu šefa Doma naroda, onda bi njegov sagovornik u Srbiji trebao biti predsjednik Skupštine Ivica Dačić. No, neće. Izetbegović putuje u Beograd na “bošnjačko-srpski” dijalog.
“Neće mi spasti kruna s glave”, kaže Bakir Izetbegović, pravdajući svoju odluku da otputuje u Beograd.
I neće. Jer Bakir Izetbegović nema krunu. On nije suveren Bosne i Hercegovine. On je, tek, predsjednik jedne stranke koja je u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine ima svog čovjeka. To što su SDA i Izetbegović od Šefika Džaferovića napravili čuvara državne stolice. govori, zapravo, koliko je i SDA-u i njenom lideru stalo do funkcionisanja institucija BiH.
Da je Bakir Izetbegović otišao u Banja Luku da pregovara i razgovara sa Miloradom Dodikom, to bi bilo sasvim normalno. Lideri dvije političke partije iz BiH trebaju i moraju razgovarati. No, šta lider političke partije iz BiH ima sa srbijanskim predsjednikom? Hoće li to biti razgovori SDA i Napredne stranke Aleksandra Vučića o njihovom statutu u evropskoj “narodnjačkoj političkoj porodici”? Neće. I to svi znaju. I to i jeste problem.
Bakir Izetbegović putuje u Beograd da oživi Milorada Dodika. U političkom životu predsjednika SDA – postoji jedna barka koja nikad neće potonuti. Kada je, u ljeto 2016. godine, Milorad Dodik doveo sebe i Republiku Srpsku na rub finansijske propasti, Izetbegović mu je, uz posredovanje Larsa Gunara Wigemarka i EU, pružio “umjetno disanje”, potpisujući besmisleni sporazum o “evropskim pitanjima”, na osnovu kojeg je manji bh. entitet dobio novac od MMF-a. Dodik je preživio i na lokalnim izborima pomeo opoziciju. Sada je opozicija življa nego ikada. Milorad Dodik očajnički traži način da se spasi. Ruka Aleksandra Vučiča mu nije dovoljna pa, zato, uskače, Bakir Izetbegović, da davljenika smjesti u svoju barku.
Kada nekada Ivana Marić i Enver Kazaz, “analizirajući” buduću kriznu situaciju, budu govorili da je sukob na relaciji Bakir Izetbegović – Milorad Dodik, zapravo, “dogovoreni i fingirani sukob”, niko neće moći reći, bez obzira na činjenice, da to nije tačno. A nije. Milorad Dodik i službeni Beograd nikada neće odustati od rušenja Bosne i Hercegovine. Oni ne glume. Oni konstantno rade na rušenju državnih institucija. Zna to i Bakir Izetbegović. Dijalog jeste nužan. Ali dijalog ima smisla samo onda kada iz njega profitirate. Hoće li Bosna i Hercegovina išta profitirati od Izetbegovićevog izleta u Beograd? Teško. Put u Beograd samo će spatiti Milorada Dodika.
Osim Dodika, Izetbegović u svoju barku namjerava smjestiti i Dragana Čovića. Pa, zato, “u sjeni puta u Beograd”, najavljuje da je SDA spremna HDZ-u ponuditi “indirektan” izbor članova Predsjedništva BiH i da “Hrvati sebi biraju koga hoće”. Što, u prevodu, znači da je predsjednik SDA spreman izdati i Željka Komšića koji mu je bio jedini politički oslonac u situaciji kada je većina sarajevskih stranaka bila u službi Milorada Dodika i Dragana Čovića, odnosno Beograda i Zagreba. U situaciji kada, prvi put u posljednjih desetak godina istovremeno ne kontrolišu CIK, VSTV, Sud BiH, OSA-u, Predsjedništvo BiH i Tužilaštvo BiH, Bakir Izetbegović pruža šansu Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću da se vrate u život. Čega se plaši Izetbegović?
Možda, u ovom slučaju, za američke potrebe prilagođene njegove izjave: “Kada ne ide izmjena izbornog zakona, angažuj – crnu listu”.
Do prije nekih deceniju o Bosni i Hercegovini su pisali skoro isključivo stranci. To više nije slučaj. Pojavila se, slučajno jer nismo mi kao zajednica ništa uložili u to, generacija novinara, publicista, akademika iz Bosne i Hercegovine koji ozbiljno pišu o nama i pišu na engleskom, na ozbiljnim mjestima. Stvar je u tome da je jedna grupa akademika izvana dala sebi za pravo da pišući o nama definišu i naše iskustvo i imala je realno nekih petnaest godina da to uradi. Sa pojavom autentičnog i artikulisanog bosanskog glasa, počeo je da se mijenja i narativ.
Njima to nije problem samo sa stanovišta kontrole nad narativom, nego i ozbiljan novčani problem: to je grupa ljudi koji zarađuju jako mnogo prodajući svoju navodnu ekspertizu. Bez ekpertize nema vebinara, uredničkih namještenja, speaking engagements, itd. Ali, to je druga i duga priča.
I stoga zapravo ovih dana svjedočimo jednoj provali bijesa, jednom ubermenschovskom režanju da ostanemo na svom mjestu i da ne pomišljamo da smo jednaki i da imamo pravo da sami definišemo vlastito iskustvo i izvučemo pouke iz njega. Odatle dolaze optužbe za „nedostojnost“ žrtve ili da je komemoracija Srebrenice „nacionalistički projekt“, a genocid „izbrana trauma“, što je samo drugi način da se kaže ono što govori Milorad Dodik, da je Srebrenica „osnivački mit“ Bošnjaka.
Prvo da riješimo jedno: u vezi sa Srebrenicom nema ništa izabrano. I nema nikakvog mita. Srebrenica je sasvim prirodno ugaoni kamen našeg iskustva dvadesetog vijeka. Nikad nijedan genocid, nijedan takav događaj nije morao da bude dokazan na nivou na kojem i Srebrenica: pojedinačne DNK identifikacije svake žrtve. Ne vjerovati u Srebrenicu, znači ne vjerovati u DNK tehnologiju, između ostalog.
Ali, na to se zapravo odnosi moje pitanje: šta i da nije tako? Hoće li nam Njemačka i Srbija govoriti šta nam može biti, a šta ne osnivački mit? Sve nacije imaju svoje founding myths. Nisu svi mitovi, ali svi su krvavi. I mi se po tome ne razlikujemo od drugih evropskih naroda.
Narodi se formiraju oko zajedničkog iskustva, zajedničke traume u koju elite tog naroda učitavaju značenje koje žele ili koje je održivo. Recimo, srpske elite su izabrale da zatiranje muslimanskog stanovništva u Srbiji, Bosni, Kosovu i Makedoniji tokom dva vijeka smatraju centralnim cijelom srpskog osnivačkog mita. Srpski identitet ne bi postojao bez binarne opozicije u odnosu na islam, odnosno osmansko kulturno i vjersko nasljeđe.
I to je sasvim legitimno: Leopold Ranke, između ostalog, pisao je o „čišćenju“ osmanskih muslimana iz Srbije kao o „srpskoj revoluciji“. U tom smislu, nema razlike između Marie-Janine Calic, Florijana Biebera, Michaela Martensa – vodeće akademske i medijske „eksperte“ za Balkan na njemačkom govornom području – i najzatucanijih srpskih nacionalista: balkanski, u ovom slučaju bosanski, muslimani nemaju pravo da sami definišu vlastito iskustvo. Pošto nisu dorasli, to će za njih, ako su sretni učiniti dobrohotni stručnjaci iz Evrope. Ako nisu, onda srpski istoričari, pisci i pjesnici.
Stvar sa Srebrenicom i Bošnjacima je u tome što je prvi put u istoriji grupa koja je dosad bila isključivo predmet istorije, odlučila da sama definiše vlastito iskustvo, sama odredi gdje počinje, gdje završava, i najvažnije kako se to iskustvo zove, kako se imenuje. Što i jeste njen prerogativ. Mi smo jedina grupa ljudi ovlaštena da odluči kada i šta u našoj istoriji počinje, a kada se završava.
Silne napore, milione maraka budžetskog novca uložene u negiranje genocida treba razumjeti u tom kontekstu: srpski nacionalizam i njegovi tradicionalni saveznici (čitaj: njemački i drugi centralnoevropski nacionalizmi) ustvari hoće da definiše naše proživljeno i istorijsko iskustvo. Negiranje genocida nije svrha samo sebi, nego je sastavni dio istorijskog narativa, koji nam je jednom uspješno nametnut. Razlika je mnogo, i ona sa početka ovog teksta je tek jedna. Druga, podjednako važna, je da Jugoslavija, objektivno, nije bila naša država. U obje Jugoslavije istorijski narativ se utvrđivao u beogradskim kulturnim i akademskim krugovima, kao i mjesto svih južnoslavenskih naroda u hijerarhiji jugoslovenske zajednice.
Zato i tako su Hrvati bili „genocidni“, Bošnjaci „Turci“, a Albanci tek obični rasno inferiorni untermensch. Tako i zato je, više kao ilustracija, antifašistički pokret otpora u Drugom svjetskom ratu kidnapovan i monopolisan za Srbe i Srbiju, iako je u stvarnosti središte narodnooslobodilačkog pokreta bila u zapadnim dijelovima Jugoslavije, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kao što piše Marko Attila Hoare. Tako i zato su pokolji „Turaka“ u Bosanskoj Krajini u ljeto 1941. predstavljeni kao „narodni ustanak“, a nijedno mjesto četničkog genocidnog pokolja nad bošnjačkim civilima u Sandžaku i istočnoj Bosni nije obilježeno do pred sami kraj osamdesetih godina prošlog stoljeća.
I sada bi ponovo da napišu istu takvu „istoriju“. I zato bijes i pjena na ustima. Sva sreća pa smo se u međuvremenu upoznali.
(autor je direktor Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari)
Ovi prije nas su predugo bili i svašta su vam lošeg uradili, mi ćemo to otkriti. Otprilike je moto aktuelne vlasti u Federaciji i iz Federacije na nivou BiH. Nećete tu nametnutu i projektovanu vlast nikada čuti kako će oni popraviti to za šta optužuju one prijašnje. Već svoje greške pravdaju propagandom o katastrofičnosti prethodne vlasti.
A sama Vlada Federacije je greška i to prilično fatalna za ovaj entitet, pa s obzirom na utjecaj ekonomije tog entiteta na cijelu državu, možemo je posmatrati fatalnom i po Bosnu i Hercegovinu.
Najavljivali su da će svanuti dan u kojem će bh. radnicima minimalna plata biti milju maraka, pa se prali kako fali ovo i ono i na kraju odlukom, aktom koji poslodavce ne obavezuje, tu minimalnu platu povećali za čak 2.300 feninga. Cirkus, 23 markice ponegdje će, ukoliko se poslodavac odobrovolji, biti povećana plata radnicima u Federaciji. Prosječni građevinar tu će povišicu utrošiti za hranu i tekuće potrebe na poslu za jedan dan.
Dakle, povišica minimalca koju je radnicima poklonila nametnuta Vlada Nermina Nikšića može biti za obrok građevinaru koji radi 8 do 10 sati tokom dana.
A kada dođe kući tako sit od povišice Nermina Nikšića i u njega mu Vlade, čekat će ga 4 posto skuplji plin. Od povišenog minimalca možda će i uštedjeti da plati poskupjeli plin, ali kad upali tv da malo odmori vidjet će stručnjake SDP-a, NiP-a, Naše stranke kako pričaju da i struja mora poskupiti. I tad će mu svanuti, pa će glavom bez obzira spakovati porodicu i otići u Sloveniju, Njemačku, na kraj svijeta gdje mu plata može biti i da ode na more, a ne samo za obrok na poslu i račune.
Ovdje će s druge strane ostati penzioneri, jer niti imaju snage niti mogu pobjeći. Njima će penzije porasti za pet posto, pa će nekako moći nadoknaditi ono poskupljenje plina. Kada struja poskupi, umjesto svanuća smračit će im se, jer će morati da se odreknu hljeba i lijekova da ih kasnije ne bi progonili za neplaćene račune.
Sve to gledat će studenti i mladi i čekati priliku da im svane jutro u kojem će se zvati dijasporom, ali nostalgiju za domovinom liječit će novcem kojeg su zaradili i od kojeg pristojno mogu živjeti.
A nama koji ostanemo, jer srećom ne ovisimo o trojkaškom svanuću sljeduje da slušamo Nikšića, Konakovića i Fortu kako je sve prije bilo loše. Kao eto sada je dobro i ide na bolje. To što dvije trećine populacije entiteta i države koju vode ne može živjeti od zarađene penzije i plate, to je do svjetskih tokova.
Jasno je svima, pa i onima koji su projektovali Trojku i HDZ kao vlast u Federaciji da kola nezaustavljivo jure nizbrdo i da Federaciji prijeti socijalni haos pokrenut nedomaćinskim rukovođenjem.
Nikada ono što je počelo greškom ne može proizvesti dobar rezultat. Naročito se to odnosi na vlast u Federaciji, koju kao grešku sve više čini mi se vidi i njen kreator ambasador SAD Michael Murphy. Nikšić je već jednom na kraju svog mandata zapalio Federaciju BiH i nema većeg centra u tom entitetu da u njemu plamen nezadovoljstva nije zapalio neku instituciju.
Način na koji nametnuta Vlada FBiH djeluje i poskupljenja koja nameće građanima bude, istina još tiho, nezadovoljstvo građana. No, kada se ugriju na skupom plinu i naelektrišu na skupljoj struji, plamen nezadovoljstva zasigurno će spaliti iluzije nametnutih sarajevskih trikolora da vladaju lošije a duže od svojih prethodnika.
Jer, ko dva puta preživi Nikšića znat će da je mrak ma koliko taman bio, mnogo bolji od crvene zore!
Kada se primjenom St. Lague metode preračunaju posljednji rezultati koje je objavila Centralna izborna komisija BiH, u Gradskom vijeću Mostara bi sitacija bila ovakva: HDZ BiH 13 mandata, Koalicija za Mostar 12, BH. blok šest, Hrvatska republikanska stranka tri i koalicija Ostajte ovdje jedan mandat. Bez HDZ-a, HRS-a i SNSD-ove koalicije Ostajte ovdje stranke čije je sjedište u Sarajevu imale bi 18 mandata ili natpolovičnu većinu koja bi osigurala izbor gradonačelnika u trećem krugu. No, prije nego pojasnimo način izbora gradonačelnika, obradit ćemo rezultate izbora po gradskim područjima, odnosno po izbornim jedinicama.
Gradska lista
Gradska lista daje 13 mandata i svakom konstitutivnom narodu moraju pripasti najmanje četiri pozicije dok Ostali moraju dobiti jedno mjesti. HDZ je, prema trenutnim rezultatima CIK-a, osvojo 13.253 glasa, Koalicija za Mostar okupljena oko SDA 11.262, BH. blok 4691, Hrvatska republikanska stranka 2760 i koalicija Ostajte ovdje 2760. Kako biste utvrdili broj mandata, ove brojeve podijelite prvo sa jedan, potom sa tri pa sa pet, sedam, devet, jedanaest … U slučaju HDZ-a BiH to bi izgledalo ovako – 13263, (ukupni rezultat kroz tri) 4421, (ukupni rezultat kroz pet) 2652, (ukupni rezultat kroz sedam) 1894, (ukupni rezultat kroz devet) 1473, (ukupni rezultat kroz jedanaest) 1205. Kada to uradite sa svim strankama i koalicijama, izdvojite trinaest najvećih brojeva (ova izborna jedinica daje 13 vijećnika). Na osnovu toga, HDZ-u BiH bi sa gradske liste pripalo pet mandata, Koaliciji za Mostar četiri, BH bloku dva, Hrvatskoj republikanskoj stranci jedan i Koaliciji Ostajte ovdje – jedan mandat. Ono što je bitno naznačiti, sa liste Koalicije za Mostar, prema trenutnim rezultatima dostupnim na stranici CIK-a, kao četvrta ulazi Nataša Jekić koja je srpske nacionalnosti. S druge strane, sa liste BH bloka, prema trenutnim rezultatima, ulazi Arman Zalihić koji ulazi iz kvote Ostalih. To je vrlo bitno zbog ukupne kvote u Gradskom vijeću, jer nijednom konstitutivnom narodu ne može pripasti više od petnaest vijećničkih mjesta, uz uslov da nijedan konstitutivni narod ne može imati manje od četiri vijećnika. U ovom trenutku sa gradske liste u vijeće bi ušla tri Bošnjaka i jedan Srbin sa liste Koalicija za Mostar, jedan ostali i jedan Hrvat sa liste BH bloka, četiri Hrvata i jedan Srbin sa liste HDZ-a, jedan Hrvat sa liste HRS-a i jedan Srbin sa liste Koalicije Ostajte ovdje. Prema tome, kvota srpskih vijećnika, trenutno, ne bi bila popunjena, jer ih je, računajući sve druge izborne jedinice, za sada samo troje obezbijedilo ulazak u Gradsko vijeće. U ovom slučaju bi moralo doći do “pomijeranja” unutar samih listi, bez obzira na preferencije koje je određeni kandidat osvojio. O tome odlučuje CIK.
Izborna jedinica Zapad (četiri vijećnika)
Prema trenutnim rezultatima, HDZ BiH je u ovoj izbornoj jedinici osvojio 4.539 glasova. Ukoliko njihov ukupni broj podijelimo sa tri, odnosno sa pet, dolazimo do brojeva 1513 i 907. U ovom trenutku Hrvatska republikanska stranka osvojila je 1.514 glasova, dok je BH. blok osvoio 928. To znači da bi HDZ osvojo dva vijećnička mandata, jer je njihov treći broj (907) manji od ukupnog broja glasova BH bloka. Zbog toga bi BH blok osvojio jedan mandat na Zapadu, koliko bi osvojila i Hrvatska republikanska stranka.
Izborna jedinica Jug (dva vijećnika)
Trenutno, HDZ BiH na području Jug ima osvojenih 2286 glasova. Podijeli li se taj broj sa tri, dolazimo do broja762. Koalicija za Mostar je osvojila 782 glasa, što je više od drugog broja HDZ-a BiH. Prema tome, na području Jug Koaliciji za Mostar bi pripao drugi vijećnik. HDZ ima osigiran jedan mandat.
Izborna jedinica Jugozapad (sedam vijećnika)
Prema do sada obrađenim rezultatima, na području Jugozapad HDZ BiH je osvojio 5699 glasova, Hrvatska republikanska stranka je osvojila 1781 glas, dok je BH. blok osvoio 1031 glas. Podijelimo li te brojeve sa tri, pet, sedam i devet te nakon toga izdvojimo sedam najvećih brojeva, HDZ BiH bi osvojio pet vijećnika, HRS jednog koliko i BH. blok. Ono što bi moglo biti presudno, sa liste BH. bloka, prema trenutnim rezultatima, iz ovog područja ulazi Boška Ćavar iz reda hrvatskog naroda. To znači da bi bez HDZ-a, HRS-a i SNSD-ove koalicije u Gradskom vijeću moglo biti osamnaest ruku, uz ispoštovani preduslov da Bošnjacima ne pripadne više od petnaest pozicija. Naime, sa gradske liste Koalicija za Mostar dala je Srpkinju, dok sa liste BH. bloka ulazi predstavnik Ostalih i najmanje jedan Hrvat.
Izborna jedinica Stari grad (pet vijećnika)
Na području Stari grad, prema trenutnim i nepotpunim rezultatima CIK-a, Koalicija za Mostar je osvojila 4354 glasa, BH. blok 3654, a Prva mostarska partija 827 glasova. Ukoliko podijelimo glasove sa tri, pet i sedam, dolazimo do brojeva 1451, 870 Koalicije za Mostar i 1218, 731 BH. bloka. Odvojimo li pet najvećih brojeva, to znači da Koalicija za Mostar trenutno ima tri vijećnika, jer je njihov treći broj veći od prvog broja Prve mostarske partije. BH. bloku bi pripala dva vijećnička mjesta.
Izborna jedinica Sjever (dva vijećnika)
Koalicija za Mostar je, trenutno, na tom području osvojila 3053 glasa. Njihov drugi broj (ukupni broj glasova podijeljen sa tri) je 1017 i veći je od ukupnog broja glasova BH. bloka (722). Zbog toga Koaliciji za Mostar pripadaju oba mandata sa Sjevera.
Izborna jedinica Jugoistok (dva vijećnika)
Prema trenutnim rezultatima CIK-a, Koalicija za Mostar je u ovoj izbornoj jedinici osvojila 2959 glasova. Kada se taj broj podijeli sa tri, dolazimo do broja 986, što je više od ukupnog broja glasova drugoplasirane Platforme za progres koja je osvojila 510 glasova. Dakle, na području Jugoistok je Koalicija za Mostar osvojila oba vijećnika
Izbor Gradonačelnika Mostara
Zbrojimo li sve vijećničke mandate iz svih izbornih jedinica i sa gradske liste, HDZ je osvojio trinaest mandata, Koalicija za Mostar ima 12 mandata, BH. blok šest, Hrvatska republikanska stranka tri i SNSD-ova Koalicija Ostajte ovdje jedan mandat. Prema važećem Statutu Grada Mostara, gradonačelnik se bira dvotrećinskom većinom iz reda izabranih vijećnika i za njegov izbor u prvom krugu potrebna je dvotrećinska većina. Ukoliko nijedan od kandidata ne dobije potrebnu većinu organizira se drugi krug u koji se plasiraju dva najbolje rangirana kandidata iz prvog kruga. Desi li se da i u drugom krugu nijedan od dva kandidata nema potrebnu dvotrećinsku većinu, bit će organiziran treći krug. U trećem krugu dovoljna je prosta većina od onih koji su prisutni i glasaju. Ukoliko se, pak, desi da oba kandidata budu imali isti broj glasova, prema Statutu, Gradonačelnik postaje onaj koji je mlađi.
Izbor Gradonačelnika prema trenutnim rezultatima
Krenimo od pretpostavke da će HDZ za gradonačelnika kandidirati Maria Kordića koji je na gradskoj listi osvojio skoro deset hiljada glasova, da će Koalicija za Mostar za Gradonačelnika Mostara predložiti Zlatka Guzina koji je osvojio preko devet hiljada glasova i da će BH blok za Gradonačelnicu predložiti Irmu Baraliju sa osvojenih 2700 glasova. Ukoliko bi stranke, koalicije i blokovi pratili svoje kandidate, Baralija bi osvojila šest glasova gradskih vijećnika. Ukoliko bi dobila podrušku SBB-a i Hrvatske republikanske stranke, Baralija bi osvojila jedanaest glasova. No, to je manje realan, ali ne i nemoguć ishod. Ako, pak, Koalicija za Mostar ostane ujedinjena, Zlatko Guzin bi dobio podrušku 12 vijećnika. Naravno, može desiti da mu najmanje dva SBB-ova vijećnika uskrate podršku, čime bi Guzin pao na deset glasova u Gradskom vijeću. Treći kandidat Mario Kordić ima sigurnih trinaest glasova u Vijeću i dobio bi, vjerovatno, podršku još jednog vijećnika Koalicije “Ostajte ovdje”. No, nijedan kandidat ne bi imao potrebnu većinu pa bi bio organiziran drugi krug. Bez podrške Hrvatske republikanske stranke i SBB-a Irma Baralija sigurno ne bi mogla proći u drugi krug u izboru za Gradonačelnika. Ukoliko izostane ta podrška, (predstavnici HRS-a izjavili da će biti uz hrvatski blok), u drugi krug će se plasirati Mario Kordić i Zlatko Guzin. Jasno je njihovi predlagači nemaju dvotrećinsku većinu, tako da će konačnu riječ u tom slučaju dati stranke čiji su kandidati “ispali” u prvom krugu. Recimo, ukoliko bi HRS, Ostajte ovdje, SBB (najmanje dva vijećnika) i BH. blok podržali HDZ-ovog kandidata u drugom krugu on bi imao potrebnu dvotrećinsku većinu (24 vijećnika). No, to je skoro nerealna opcija. Ukoliko, pak, ove iste stranke (bez HDZ-a) podrže Zlatka Guzina, on ne bi mogao dohvatiti 24 ruke, koliko je potrebno za izbor u drugom krugu. Stoga je skoro pa izvjesno da će gradonačelnik biti izabran u trećem krugu, pod uslovom da Koalicija za Mostar i HDZ prethodno ne postignu sporazum i u prvom krugu izaberu gradonačelnika kojeg žele. U trećem krugu mnogo je varijanti. Budu li, recimo, sve stranke sa sjedištem u Sarajevu na istoj strani, Zlatko Guzin bi, prema trenutnim rezultatima, sigurno bio izabran za gradonačelnika Mostara. No, ukoliko se, pak, desi da BH. blok bude suzdržan u trećem krugu, gradonačelnik bi bio HDZ-ov Mario Kordić. Osim navedenih, postoji još jedna moguća varijanta: ako Zlatko Guzin i Mario Kordić u drugom krugu budu imali isti broj glasova, HDZ bi dobio poziciju Gradonačelnika Mostara, jer bi u tom slučaju bio izabran – mlađi kandidat.
Moguće izmjene
Sve ove varijante i projekcije rađene su na osnovu nepotpunih rezultata Centralne izborne komisije i podložne su promjenama. Glasovi iz dijaspore bi, recimo, mogli presuditi da Koalicija za Mostar u Starom gradu izgubi jednog vijećnika koji bi pripao Prvoj mostarskoj partiji. Ostim toga, postoji i mogućnost da, zahvaljujući glasovima putem pošte, Koalicija za Mostar preskoči HDZ na gradskoj listi, pa da, uz zadržavanje mandata u Starom gradu, Koalicija ima 13 mandata, što bi donijelo ukupno 19 vijećnika strankama čije je sjedište u Sarajevu. Naravno, postoji i mogućnost da na Jugu ili Zapadu Koalicija za Mostar i BH. blok izgube mandate što bi, u tom slučaju, značilo da HDZ ima osiguranu poziciju Gradonačelnika Mostara.
“Rat je stao samo za one koji su mrtvi!” – motivaciona je poruka na Facebook profilu Jasmina Mulahusića, najpoznatijeg bota u Bošnjaka, u beskrajnim prostranstvima interneta i društvenih mreža poznatijeg pod “umjetničkim” imenom – Yasmin Mulahusein.
Široj bh. javnosti ime Jasmina Mulahusića postalo je poznato početkom septembra 2021. godine, kada je ovaj državljanin Luksemburga po nalogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine uhapšen na graničnom prijelazu kod Bosanskog Broda.
“Graničnim provjerama je utvrđeno da se isti potražuje od Tužilaštva BiH zbog počinjenog krivičnog djela Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 145a KZ BiH te Odavanje tajnih podataka iz člana 164 KZ BiH”, saopšteno je tada iz Granične policije BiH.
Jedan od najčitanijih portala u BiH vijest o Mulahusićevom hapšenju je objavio pod naslovom: “Uhapšen Jasmin Mulahusić, radikalni SDA internet jurišnik koji napada političare i novinare”.
Munjevitom brzinom kojom je uhapšen, Mulahusić je i pušten iz pritvora. Od tada do danas, zaštićen granicama svoje druge domovine Luksemburga, ovaj web patriota i ratnik nastavlja neometano da širi govor mržnje prema novinarima, političarima, univerzitetskim profesorima, analitičarima, umjetnicima, aktivistima civilnog društva i svima onima koji se, prema njegovom mišljenju, ne uklapaju u političko-interesnu agendu Stranke demokratske akcije i Bakira Izetbegovića.
Nekoliko dana nakon što je Mulahusić uhapšen na granici kod Bosanskog Broda, Kantonalni odbor SDA Sarajevo se oglasio saopćenjem za javnost, u kojem su naveli da Jasmin Mulahusić na Facebooku “objavljuje vlastite, a ne stavove SDA”. Odmah nakon te rečenice, kadrovi Izetbegovićeve stranke zdušno su krenuli u odbranu “slobode govora” pojedinca Mulahusića.
“Svaki pojedinac, pa i Jasmin Mulahusić, ima pravo na političke afinitete i simpatije, te na javno iznošenje vlastitih stavova. Pravo na slobodu govora jedan je od osnovnih principa svakog demokratskog društva. SDA se čvrsto zalaže za taj princip, iako su upravo čelnici i funkcioneri ove stranke najčešća meta ostrašćenih napada, uvreda, govora mržnje i iznošenja neistina političke konkurencije na društvenim mrežama i u medijima”, navodi se u saopćenju KO SDA od 6. septembra 2021.
U namjeri da dodatno naglase svoje čvrsto opredjeljenje prema slobodi govora i izražavanja, iz SDA su konstatovali kako u BiH niko ne smije biti hapšen zbog toga što se njegovi stavovi “ne dopadaju ministru policije Čampari, njegovom stranačkom šefu Konakoviću, državnoj tužiteljici Tadić, nekolicini samoproglašenih analitičara ili grupi pristrasnih novinara, kojih je dio Čampara zaposlio u federalne institucije”.
Ovo je bio prvi, i do sada jedini put da se SDA zvanično oglasila povodom “slučaja Mulahusić”. Nešto više od dva mjeseca kasnije, Bakir Izetbegović je u okviru svoje evropske turneje posjetio Luksemburg i tamo se, zajedno sa federalnim premijerom Fadilom Novalićem, opušteno fotografisao i družio sa Jasminom Mulahusićem u jednom ugostiteljskom objektu. “Kao kod kuće, kao na domaćem terenu” – kako je tada zapisao Mulahusić.
Na neefikasnost bh. pravosuđa, u ovom slučaju državnog Tužilaštva, koje već više od dvije i po godine preduzima „aktivne istražne radnje“ u više predmeta koji su otvoreni protiv Mulahusića, već smo odavno navikli. Istina, postupanje Tužilaštva u ovom slučaju vjerovatno komplikuje činjenica da osumnjičeni ima dvojno državljanstvo, te da mu je prebivalište izvan teritorije BiH. No, ono što Jasminu Mulahusiću i internet-radikalima koji ga slijede najviše daje vjetar u leđa i inspiraciju za dnevne mrzilačke pamflete je tiha, ali konzistentna podrška Stranke demokratske akcije i njenog lidera.
Za SDA i Bakira Izetbegovića, sloboda govora je kad Jasmin Mulahusić i hiljade njegovih pratilaca na društvenim mrežama za novinare i novinarke, kao i za opozicione političare svakodnevno pišu da su četnici i četnikuše, vlasi, izdajnici, nemuslimani, neprijatelji Bosne i Hercegovine, kurve i fukse čiju djecu treba je..ti… Za SDA i Bakira Izetbegovića, sloboda govora je kada nekome od srca poželite da mu „zemlja kosti izbaci“, što je jedna od Mulahusićevih omiljenih kletvi, ili da mu se dijete rodi mrtvo, kao što su nedavno Mulahusićevi pratioci poželjeli trudnoj supruzi jednog ovdašnjeg političara. Za SDA i Bakira Izetbegovića, nema ništa sporno u tome što se najviši zvaničnici stranke slikaju, večeraju i prisno druže sa čovjekom za kojeg iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine navode sljedeće: „Osumnjičenog su evidentirali i istražni organi drugih zemalja, što je rezultat zajedničkog rada u borbi protiv međunarodnih terorističkih aktivnosti.” Mulahusićevo revnosno širenje i raspirivanje nacionalne i vjerske mržnje prema apsolutno svemu i svakome ko nije fan politike Bakira Izetbegovića, za SDA predstavlja „pravo na političke afinitete i simpatije, te na javno iznošenje vlastitih stavova“.
Od huškačkih postova Jasmina Mulahusića nedavno se ogradio i Rijaset Islamske zajednice u BiH, najoštrije osudivši(Mulahusićevu) zloupotrebu imena i lika reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića. Čak i pojedini Izetbegovićevi bliski saradnici u posljednje vrijeme javno iskazuju svoje zgražavanje nad mrzilačkim narativima kojima vrve Mulahusićevi profili na društvenim mrežama. Jedini koji još uporno i dosljedno šuti je Bakir Izetbegović – ne shvaćajući, pri tome, da je u ovom slučaju šutnja glasnija od riječi.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
