„Jo nuk ndahet Mitrovica“, odzvanjalo je u autu dok smo se kolega Samir iz Slobodne Bosne i ja, sa našim kosovskim domaćinom, iz Prištine preko Vučitrna, vozili ka sjeveru Kosova.
„Ne, nema podjele Mitrovice“, glasio bi, u slobodnoj izvedbi, prevod ove pjesme.
Od Prištine do Mitrovice vas dijeli nekih četrdesetak minuta vožnje. Čim izađete iz glavnog grada i krenete na sjever, desno ćete vidjeti Gazimestan. Tu je, reći će oni što izučavaju medernu historiju, sve počelo govorom Slobodana Miloševića.
„Ono tamo lijevo je“, objasnit će mi Dajdža Gynen, „turbe sultana Murata“.
Možda je, ipak, sve tu počelo, prije nekih šest i po vijekova, tokom bitke na Kosovu polju.
Za Vučitrn sam prvi put čuo gledajući neke audicije što su se vrtile po srbijanskim kanalima. Nakon Vučitrna na redu je Trepča.
„Trepča radi, Beograd se gradi“, pisalo je, dobro se sjećam, na jednom transparentu kojeg su Kosovari nosili na jednom od protesta krajem osamdesetih, kasnije televizijski obrađenih u dokumentarnom filmu Smrt Jugoslavije.
Par kilometara dalje ukazala se tabla na kojoj je pisalo Mitrovica. Oni sa sjevera je zovu Kosovska. Oni sa juga je zovu Severna. Kroz nju protiču dvije rijeke – Sitnice i Ibar.
Za rijeku Ibar sam prvi put čuo nekad sredinom osamdesetih. To je bio nadimak jednog komšije koji je pušio istoimene cigarete. Roditelji su mi objasnili da se tako zove jedna rijeka na Kosovu. I sa sam, evo, na njenoj obali.
„Ondje je bila džamija“, podučava nas Gynen.
Tri imena je imala ova džamija. Za jedne je bila Haxhi Gerxha, za druge Ibarska džamija, a za treće Bošnjačka. Srušena je onih godina kada je Slobodan Milošević započeo etničko čišćenje Kosova. Sad je na tom mjestu, tik uz obalu Ibra, neka betonska instalacija.
Mostar na Ibru u Mitrovici
Veliki betonski čunjevi postavljeni su na mostu koji spaja dvije obale. Pravo ispred nas je bio dio grada okićen stotinama srpskih trobojki. Iza leđa su nam bile albanske i kosovske zastave. A između EULEX i Carabinieri. I poneka vrana. Jedino one, bez straha, mogu prelaziti sa lijeve na desnu obalu Ibra. Prelazimo preko mosta i dolazimo na takozvanu „srpsku stranu“. Na automobilima su KM tablice. Nove smo face i lako smo uočljivi. Gynen primjećuje da se već okupljaju neki nepoznati mladići u našoj blizini.
„Sigurnije ne kosovskoj strani“, reći će prije nego smo se preko mosta, iz Kosovske zaputili u Severnu Mitrovicu.
U jednom tržnom centru se nalazimo sa kosovskim „organima reda“. Upozoravaju nas da i nije baš pametno da sami šetamo po gradu. Naročito nije pametno da samo budemo u „srpskom dijelu“.
“Srpski” dio Mitrovice
„Često kamenuju nepoznate ljude“, reći će nam.
U to su se, dva dana kasnije, uvjerile kolege sa prištinske televizije Klan Kosova.
Sa pratnjom idemo ka Zubinom Potoku. Tu su na cesti koja spaja Mitrovicu sa sjevernim dijelom Kosova parkirani kamioni. Dvadesetak metara južnije od kamiona, sa kosovske strane, postavljena je traka. Iza kamiona, na sjevernoj strani, su lokalni Srbi.
ureednik Istrage na jednoj od barikada na sjeveru Kosova
„I Bošnjaci“, dodat će Nedžad Ugljanin, privremeni predsjednik Skupštine Opštine Severna Mitrovica koji je funkciju dobio nakon što su lokalni Srbi napustili kosovske institucije.
Skoro svi Bošnjaci koji su radili na sjeveru Kosova napustili su institucije zajedno sa Srbima. Ostao je samo Nedžad Ugljanin.
Nedžad Ugljanin
„Neke od tih Bošnjaka, pod radnom obavezom, primoravaju da idu na barikade“, objašnjava Ugljanin.
U Mitrovici postoji naselje Bošnjačka mahala. Ona je, zapravo, u sendviču. Vozila KFOR-a i EULEX-a često patroliraju centralnom ulicom u Bošnjačkoj mahali.
patrole KFOR-a u Mitrovici
„Imali ovdje Bošnjaka“, pitam na bosanskom jeziku jednog starijeg gospodina.
On je Albanac. Taksista. Kaže da je prije živio u sjevernom dijelu grada, ali je zbog pritisaka lokalnih Srba morao napustiti kuću i prodati je. Sada živi u albanskom dijelu, a radi u Bošnjačkoj mahali.
Na drugoj strani ulice bila je policijska patrola. A pored nje je prolazio jedan biciklista.
„Jeste li Vi Bošnjak“, pitam ga.
„Da. Ja sam Bošnjak iz jedinice Zulfikar iz Sarajeva. Nihad Bojadžić mi je dajdža“, odgovara.
Situacija, kaže, trenutno nije dobra. On zalazi u sve dijelove grada. Nije imao većih problema do sada.
Bošnjačka mahala u Mitrovici
Dva dana poslije našeg odlaska, na ulazu u Bošnjačku mahalu Srbi su postavili još jednu barikadu. Na onoj u Zubinom Potoku sa kosovske strane smo zatekli dva parkirana vozila KFOR-a. Onda se pojavilo jedno vozilo sa KM tablicama.
„Ovdje živim. Nisam išao sa one strane barikade“, kaže nam vozač na tečnom srpskom.
Istim jezikom, srpskim, govorila je i Snežana Milosavljević. Ona je iz Gračanice (na Kosovu). Radi u Prištini kao novinarka javnog servisa RTK. Ne zna albanski, ali je njena najbolja drugarica Albanka Linda Dinosha. Zajedno rade na televiziji i zajedno idu u kafanu.
„Je… zemlju koja Bosne nema“, u mikrofon će, u pauzi između dvije pjesme, izgovoriti Šefćet Hodža.
Šefćet Hodža
Nekad je svirao u Vatrenom poljupcu sa Milićem Vukašinovićem. Danas u svira u jednom lokalu u centru Prištine. Uglavnom muziku sa engleskog govornog područja.
Naši domaćini se hvale da je Kosovo dalo velike muzičke svjetske zvijezde. Dua Lipa je najveća. Ali još uvijek nema njenog spomenika u Prištini.
No, Faik Rexhepi je dobio spomenik za života.
Faik Rexhepi
Kada su, 30 avgusta 1990. godine Albanci izašli na ulice Prištine, tadašnja policija, pod kontrolom Slobodana Miloševića, primijenila je silu. Ljudi su počeli da bježe, a Faik Rexhepi je sjeo na sred ulice. Fotograf Hazir Reka ga je uspio fotografisati. Faik je postao simbol otpora kosovskih Albanaca. I u njegovu čast, na mjestu gdje je sjeo, postavljena je njegova statua. Da podsjeća na devedesete. I da bude opomena u godinama koje dolaze. A veća kriza od devedesetih na Kosovu nije bila.
Prije svega, moram reći par riječi i o sebi. Godine 1998. iz ondašnje Jugoslavije ili sto je već ostalo od nje, kao student Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu otišla sam na usavršavanje engleskog jezika u Veliku Britaniju i tamo ostala. Rođena sam Nikšićanka, Crnogorka srpskog porijekla, a udala sam se za Albanca u Britaniji gdje sam se uspješno bavila privatnim biznisom. U Crnu Goru sam se vratila prije dvije godine, a od prošle godine sam bila član GP URA, predsjednica Opštinskog odbora URA u Tivtu , član Glavnog odbora i Foruma žena URA. Inicijalno sam potpisnica društvenog ugovora koalicije Crno na bijelo u kojem se navodi da su “ovi izbori važni zbog zabrinjavajućih prijetnji koje dolaze od dvije dekadentne struje, od kojih niti jedna nema budućnost u evropskoj Crnoj Gori; da prva, klero- nacionalistička struja negira državu Crnu Goru, a druga , kompromitovana vlast , želi da je čuva anahronim metodama: korupcijom, klijentelizmom i nepravdom”. Ovim ugovorom smo se obavezali da ćemo izaći na izbore i predstaviti URA-inu građansku opciju biračkom tijelu Crne Gore kod kojih smo već posljednjih nekoliko mjeseci, prema istraživanjima IPSOS-a, imali oko 5% glasača.
Očekivala sam da će kampanju da vode u pravcu promocije evropskih vrijednosti za koje sam mislila da se zalažemo, naročito za promociju evropskih Zelenih u čije smo članstvo nedavno primljeni, a koji je bio jedan od razloga moga prilaska ovom građanskom pokretu. Međutim ubrzo sam se uvjerila da nesto baš i ne ide u tom pravcu. URA je vodila veliku bitku, kako da sebe pokaze u očima javnosti kao velike i ljute protivnike DPS-a, a u drugu ruku da nijesu SDP, partija koja im je veoma slična po programu, ali koja je bila bliska vlastima. I u toj trci za glasačima izgubili smo kompas do te mjere da je predsjednik GP URA Dritan Abazović i nosilac liste Crno na bijelo u jednom javnom obraćanju najavio moguću koaliciju sa Demokratskim Frontom tj. strujom koju je u ugovoru označio “dekadentnom sa kojom nema budućnosti”. Izjava je došla usred kampanje i vjerovatno na osnovu analiza sa dotadašnjeg rada na terenu, pa sam je shvatila kao očajnički pokušaj da se domognu potrebnih glasova koji će im zagarantovati prelazak cenzusa. Ovim su pogazili osnovne principe građanski orjentisane partije i potpisanog ugovora, a sve s ciljem rušenja DPS-a. Moja reakcija je uslijedila i ja sam napustila stranku. Nijesam htjela prije svega da pogazim svoje principe i stavove koje zastupam, niti da dajem lažnu nadu i podrsku opijenoj masi ostrašćenoj velikosrpskim nacionalizmom. Rukovodstvo URA-e je zaigralo na račun emocija, velike većine naroda, iako su znali da, ako se budu pitali, tom narodu neće dati sva prava koja traže. I kao što vidimo skoro ništa od onoga sto traže neće dobiti. Čak im nijesu dozvolili ni da ljudski proslave pobjedu, sve je bilo ugušeno i spriječeno navodno zbog eskalacije sukoba, a u stvari narod koji je glasao za tu struju je izmanipulisan do kraja i prevaren ! Osim toga, na drugu stranu dovedeni su u pitanje manjiski narodi u Crnoj Gori i njihova bezbjednost kao i ponavljanje scena iz devedesetih godina. Naravno sve to je bilo vrijedno truda jer će ime dr Dritana Abzovića ući u istoriju, iako sam iz privatnog razgovora sa njim vež ranije čula te rijeci satisfakcije iz njegovih usta da je dovoljno doprinio sto je URA ušla u evropske Zelene, a on time, kao nijedan Albanac do tada, već ispisao jedan dio istorije Crne Gore, što bi bilo za pohvalu da nije bila lična ambicija.
Ako ćemo da pričamo o razlozima ovakvog poteza Dritana Abazovića, a da ne spekulišemo o ostalim mogućim motivima ili naređenjima nalogodavaca, onda sigurno moram da spomenem i njegovu ličnu želju da bude baš on taj faktor koji će doprinijeti rusenju DPS-a i njihovog lidera Mila Đukanovića, prema kome je uvijek gajio osvetoljubivu želju za uklanjanjem sa političkog trona Crne Gore. Dritana Abazovića ne smijete potcijeniti, on je mali čovjek ali sa veoma velikom energijom i velikom željom za pobjedom. On je definitivno lider, ali lideri su opasni ako nijesu izgrađeni u kompletnu ličnost, ako sa sobom nose izvjesne komplekse koji ce da se prelivaju na političku scenu. Prije svega intelektualac njegovog ranga bi trebao da bira rječnik i da se služi čistim činjenicama što to i nije baš slučaj kod Abazovića, često i u javnim nastupima je prozivao neosnovanim i polupotvrđenim informacijama, baziranim na rekla- kazala saopštenjima. Davao je epitete i etiketirao ljude iz političkog kruga svojih saradnika, jer oni ustvari i treba da su saradnici sa različitim stavovima, da gaje jedinstven politički korektan odnos, da iznose činjenice, da se služe pristojnim rječnikom i kolegijalnim uvažavanjem, te da rade na principu odgovornosti, kako kolektivne, tako i pojedinačne.
Sada, u novonastaloj situaciji gdje Abazović sebe voli da nazove “Game Changerom”, iako znamo da još uvijek ništa nije postignuto, a ni dostignuto, sav teret ovih promjena će nositi URA na svojim ledjima. Na jednu stranu kroz koalicionu grupu partija na vlasti imat će sputanu vrelu klerofašističku krv koja će koristiti svaku priliku da pokaže svoje pravo lice, a na drugoj,dobro umreženi i povezani DPS koji ostaje u istom brojčanom i nepromijenjenom stanju kao i do sada. Bit će interesantno posmatrati prevaspitavanje nacionalšovinista kroz ideološku razmjenu mišljenja sa Demokratskom Partijom Socijalista, gdje će ‘građanisti’ URA-e ovjeravati ili certifikovati prelaze na sljedeće nivoe političkih pitanja i odluka iz bogatog programa EU. Bilo kako bilo, situacija je sada u njihovim rukama, odnosno u rukama ambasada Velike Britanije i Amerike što se tiče strateških pitanja i djelovanja, a što se tiče Zelene politike koja obuhvata održivi razvoj i razvojne projekte to je u rukama Holandije i Njemačke. Nadajmo se da će se znati snaći u svemu tome.
Ja nastavljam sa svojim velikim zelenim projektima u partnershipu sa Evropskom Unijom, a političke odluke ostavljam u Dritanovim rukama, do nekih sljedecih izbora.
U novembru ove godine Srbin Damnjan Knežević je boravio u Wagner centru u Rusiji.
“Meni je čast što sam ovdje”, govori Knežević na na snimku koji je objavljen 29. novembra povodom njegove posjete Wagner centru u Rusiji.
Damnjan Knežević je jedan od vođa desničarske organizacije Narodna patrola iz Srbije. Na snimku iz Wagner centra pojavlju još i Zoran Lekić i Aleksandar Lisov, koji je početkom decembra predstavljen kao ideolog i voditelj PMC Wagner centra – ANO Rusko-srpski kulturno-informativni centar prijateljstva i saradnje Orly u Beogradu.
Nepuni mjesec nakon posjete Wagner centru, Damnjan Knežević je pozvao Srbe da krenu u oslobađanje Jarinja.
“U ovom trenutku da vidimo koliko je ljudi spremno da ide na Jarinje i da probamo da oslobodimo taj prolaz”, kazao je Knežević u audio poruci koju je objavio Agim Musliu, direktor Instituta za studije hibridnog ratovanja “HOBOTNICA” sa Kosova.
Jedan od Srba koji je bio “gost Wagner centra” u Rusiji organizator je okupljanja Srba na sjeveru Kosova.”U ovom trenutku da vidimo koliko je ljudi spremno da ide na Jarinje i pokuša da oslobodi taj prolaz", rekak je Damnjan Knežević pic.twitter.com/A1bG01thKe
Musliu za Istraga.ba kaže da je situacija na sjeveru Kosova veoma teška, dok saradnik Istrage Gynen Venhari kaže da bi određene grupacije povezane sa Ruskom Federacijom mogle organizirsati paljenje “graničnih prelaza” na Kosovu.
Istraga.ba je u posjedu video na kojem se vidi nekoliko osoba sa automatskim oružjem. Snimak jem tvrde naši izvori, nastao na sjeveru Kosova.
Na barikadama na sjeveru Kosova nalaze se osobe naoružane automatskim oružjem. Na snimku koji je u posjedu @IstragaB mogu se vidjeti i paketi sa oznakama Rusko-srpskog humanitarnog centra iz Niša pic.twitter.com/UBVUtgikcN
“Nedaleko od barikáda na kojima se nalaze civili, postoje i punktovi na kojima se nalaze naoružane osobe spremne da svakog trenutka zapucaju”, kazao je izvor Istrage za sjevera Kosova.
Podsjećamo, 9. decembra ove godine na sjeveru Kosova nepoznate osobe su, pucajući iz automatskog oružja, ranile pripadnika kosovske policije. Prije sedam dana, također nepoznate osobe su bacile i šok bombu na vozilo EULEX-a koje je patroliralo na sjeveru Kosova. Sada se očekuju i veći incidenti. Za danas (nedjelja, 18. decembar) najavljeno je preuzimanje prijelaza Jarinje.
“Srpski rodoljubi iz Srbije, Crne Gore i Republike Srpske pozivaju vas na zbor na Jarinju. Ne dozvolimo da braća i sestre ostanu sami u okruženju#, piše u pozivu objavljenom na društvenim mrežama desničarskih organizacija iz Srbije.
Damnjan Knežević je, rekosmo, jedan od organizatora. On je, kako smo već naveli, krajem novembra boravio u Wagner centru u Rusiji, a nakon njegove posjete, objavljena je informacija da ce i u Beogradu biti otvoren Wagner centar.
“Žurimo da vam predstavimo novog rezidenta PMC Wagner centra – ANO Rusko-srpski kulturno-informativni centar prijateljstva i saradnje Orly. Ideolog i voditelj Centra je Aleksander Lisov“, objavljeno je tada na platformi Telegram.
Od 2017. godine Lisovu je zabranjen ulazak na Kosovo.
Stotine ljudi večeras je pjevalo na prištinskom aerodromu. Svi su došli kako bi ove ndejelje glasali na parlamentarnim izborima. Posljednja dva dana u Prištinu je sletjelo 56 aviona, punih Kosovara koji žive u dijaspori. Preko 12 hiljada automobila je ušlo na teritoriji Kosova tokom vikenda. Najmanja 120 hiljada ljudi glasalo je poštom. I većina ovih glasova, procjene su, ide Albinu Kurtiju.
U posljednje dvije godine na Kosovu su parlamentarni izbori održani dva puta. Promijenjena su tri premijera. Politička nestabilnost traje godinama, što potvrđuje činjenica da nijedna vlada, otkako je Kosovo 2008. godine proglasilo nezavisnost, nije dočekala kraj mandata.
Tokom posljednjih izbora pobijedio je Pokret Samoopredjeljenje Albina Kurtija, dok je druga najjača stranka bila LDK koju predvodi Isa Mustafa. Tek na trećem mjestu je bila DKP koji je prvo predvodio Hašim Tači, a kasnije Kadri Veselji. Poslije nekoliko mjeseci pregovora između Samoopredjeljenja Albina Kurtija i stranke Isa Mustafe za premijera Kosova je, prvi put, izabran Aljbin Kurti. Poslije pritiska od strane Richarda Grenella, izaslanika bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, dolazi do izglasavanja nepovjerenja Vladi Albina Kurtija.
Glasanje o nepovjerenju Kurtijevoj Vladi donijelo politički preokret. Vlada je srušena tokom pandemije koronavirusa što je izazvalo veliko nezadovoljstvo među građanima.
Albin Kurti
Predizborna istraživanja četiri agencije za istraživanje javnog mnijenja pokazuju da bi Samoopredjeljenje Albina Kurtija moglo osvojiti preko 51% glasova. Istina, ima i onih koji njegov rezultat procjenjuju na 42 posto. Međutim, karakteristika ovih izbora je dolazak velikog broja građana iz dijaspore i glasanje poštom. Većina njih opredijeljena je za Kurtija. U nedjelju u 19 sati bit će objavljeni prvi izborni rezultati.
Svakako ko bude formirao Vladu suočit će se sa brojnim izazovima, od ekonomska rehabilitacija od korone, nabavke vakcina, borbe protiv korupcije i dijaloga sa Srbijom.
“Otvoreni Balkan”, kojeg zagovara srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, ne pominje se u nacrtu Deklaracije koja će danas biti razmatrana na Samitu EU-Zapadni Balkan u Sloveniji. Istraga je u posjedu nacrta Deklaracije i možete je u cjelosti pročitati klikom ovdje.
Umjesto “Otvorenog Balkana” pominje se isključivo zajedničko regionalno tržište, što je u suprotnosti i sa stavovima visokog predstavnika za BiH Christiana Schmidta koji je ove sedmice podržao Vučićevu inicijativu.
Evo šta piše u nacrtu Deklaracije u vezi sa regionalnom saradnjom.
“Potrebni su daljnji i odlučni napori čelnika Zapadnog Balkana kako bi ispunili svoju obvezu uspostave zajedničkog regionalnog tržišta, kako je dogovoreno na samitu Berlinskog procesa u Sofiji 2020. To će pomoći napredovanju regije na njezinom europskom putu i donijeti opipljive koristi za građane i poduzeća. Iskorištavanje potencijala inkluzivne regionalne gospodarske integracije ključno je za poticanje društveno-ekonomskog oporavka regije i za povećanje koristi od ulaganja proizašlih iz EIP-a. Potrebna je snažna predanost cijele regije kako bi se relevantni regionalni pregovori brzo okončali”, navedeno je u nacrtu Deklaracije.
EU i Zapadni Balkan, navodi se dalje u Nacrtu, “slažu se da će pojačati napore za poboljšanje tržišne integracije Zapadnog Balkana s jedinstvenim tržištem EU -a. U tom smislu, EIP pruža čvrstu osnovu za operacionalizaciju tržišne integracije regije u okviru jedinstvenog tržišta EU-a, osobito u područjima kao što su prekogranična plaćanja (SEPA), industrijska i roba široke potrošnje, e-trgovina i carina”.
Na samom početku Deklaracije se navodi i opredjeljenje EU za proširenje, ali se nigdje ne navodi vremenska odrednica za proširenje.
“EU ponovno potvrđuje svoju nedvosmislenu podršku europskoj perspektivi Zapadnog Balkana i pozdravlja predanost partnera Zapadnog Balkana europskoj perspektivi, što je u našem zajedničkom strateškom interesu i ostaje naš zajednički strateški izbor. EU ponovno potvrđuje svoju predanost procesu proširenja i svoje odluke donesene na temelju vjerodostojnih reformi partnera, poštenih i rigoroznih uvjetovanosti i načela vlastitih zasluga. Dodatno ćemo intenzivirati naš zajednički angažman u cilju napretka političke, ekonomske i društvene transformacije regije, istovremeno priznajući napredak koji je postigao Zapadni Balkan. Podsjećamo i na važnost da EU može održati i produbiti vlastiti razvoj, osiguravajući svoju sposobnost za integraciju novih članica”, navedeno je u nacrtu Deklaracije.
U nastavku teksta možete pročitati neke od tačaka nacrta Deklaracije.
“Mi, čelnici Europske unije (EU) i njezinih država članica, u dogovoru s čelnicima Zapadnog Balkana, te u prisutnosti regionalnih i međunarodnih sudionika, danas smo zaključili sljedeće:
1. EU ponovno potvrđuje svoju nedvosmislenu podršku europskoj perspektivi Zapadnog Balkana i pozdravlja predanost partnera Zapadnog Balkana europskoj perspektivi, što je u našem zajedničkom strateškom interesu i ostaje naš zajednički strateški izbor. EU ponovno potvrđuje svoju predanost procesu proširenja i svoje odluke donesene na temelju vjerodostojnih reformi partnera, poštenih i rigoroznih uvjetovanosti i načela vlastitih zasluga. Dodatno ćemo intenzivirati naš zajednički angažman u cilju napretka političke, ekonomske i društvene transformacije regije, istovremeno priznajući napredak koji je postigao Zapadni Balkan. Podsjećamo i na važnost da EU može održati i produbiti vlastiti razvoj, osiguravajući svoju sposobnost za integraciju novih članica.
2. Partneri na Zapadnom Balkanu ponavljaju svoju predanost europskim vrijednostima i načelima te provođenju neophodnih reformi u interesu svog naroda. EU pozdravlja ponovnu predanost partnera s Zapadnog Balkana primarnosti demokracije, temeljnih prava i vrijednosti i vladavine prava te održavanju napora u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, podršci dobrom upravljanju, ljudskim pravima, ravnopravnosti spolova i prava pripadnika manjina. Vjerodostojnost ovih obveza ovisi o smislenoj provedbi neophodnih reformi i izgradnji dobrih rezultata potkrijepljenih jasnom i dosljednom javnom komunikacijom. Ojačano civilno društvo i neovisni i pluralistički mediji ključne su komponente svakog demokratskog sustava i pozdravljamo i podržavamo njihovu ulogu na Zapadnom Balkanu.
3. EU je daleko najbliži partner u regiji, glavni ulagač i glavni donator. Neviđeni razmjeri i rasponi ove podrške moraju biti u potpunosti prepoznati i preneseni od strane partnera u njihovoj javnoj raspravi i komunikaciji.
4. Potpora EU-a i dalje će biti povezana s opipljivim napretkom u vladavini prava i društveno-ekonomskim reformama, kao i s poštivanjem partnera europskih vrijednosti, pravila i standarda.
5. EU u potpunosti podržava potvrđenu predanost partnera Zapadnog Balkana uključivoj regionalnoj suradnji i jačanju dobrosusjedskih odnosa, uključujući s državama članicama EU. Provedba bilateralnih sporazuma u dobroj vjeri i s opipljivim rezultatima, uključujući Prespanski sporazum s Grčkom i Ugovor o dobrosusjedskim odnosima s Bugarskom, i dalje je važna. Nadalje, potrebni su odlučni napori za poticanje pomirenja i regionalne stabilnosti, kao i za pronalaženje i provedbu konačnih, uključivih i obvezujućih rješenja za bilateralne sporove i pitanja partnera ukorijenjena u naslijeđu prošlosti, u skladu s međunarodnim pravom i utvrđenim načelima, uključujući Sporazum o pitanjima sukcesije i preostale slučajeve nestalih osoba i pitanja ratnih zločina.
6. Potpuno podržavamo napore posebnog predstavnika EU-a za dijalog Beograda i Prištine i druga regionalna pitanja Zapadnog Balkana te očekujemo konkretan napredak dviju stranaka u potpunoj normalizaciji odnosa među njima, što je ključno za stabilnost i razvoj cijelu regiju i osigurati da mogu nastaviti svojim europskim putovima.
COVID-19
7. Kriza COVID-19 i dalje ima ozbiljan utjecaj na naša društva i gospodarstva. Ističe nužnost i prednosti našeg bliskog i učinkovitog partnerstva. EU je, zajedno sa svojim državama članicama, cijelu pandemiju stajao uz Zapadni Balkan, uz zdravstvenu i društveno-ekonomsku potporu regiji u ukupnom iznosu od dosad neviđenih 3,3 milijarde eura. Partneri zapadnog Balkana blisko su uključeni u inicijative EU -a, osobito Odbor za zdravstvenu sigurnost, Sustav ranog upozoravanja, Zelene koridore i Sporazum o zajedničkoj nabavi medicinskih protumjera. EU je spremna dodatno poboljšati pristup cjepivima, dijagnostici i terapiji te osigurati bolju predvidljivost i otpornost na buduće krize.
8. EU također priznaje vrijednu podršku koju je Zapadni Balkan pružio tijekom pandemije jedni drugima i prema EU. To odražava solidarnost i uzajamnu potporu na kojoj se temelji EU. Ta bi se suradnja i koordinacija trebala nastaviti u budućnosti, uključujući tijekom cijele faze oporavka.
9. EU će odlučno nastaviti podržavati Zapadni Balkan, posebno u pogledu opskrbe cjepivima. EU i njene države članice dostavile su 2,9 milijuna doza cjepiva kroz različite kanale Zapadnom Balkanu, a još ih slijedi. EU će podržati planove cijepljenja svih partnera kako bi se do kraja 2021. godine postigle slične stope cijepljenja kao u prosjeku EU -a.
Ekonomski i investicioni plan za Zapadni Balkan
10. Nakon poziva čelnika na summitu u Zagrebu, EU je iznijela Ekonomski i investicijski plan (EIP) i smjernice za provedbu Zelene agende za zapadni Balkan. Planom je utvrđen značajan investicijski paket koji će u sljedećih sedam godina mobilizirati oko 30 milijardi eura za regiju, koji se sastoji od 9 milijardi eura bespovratnih sredstava i 20 milijardi eura ulaganja, uz pomoć novog Jamstvenog fonda za Zapadni Balkan. Maksimiziranje potencijalnog utjecaja EIP -a zahtijeva od partnera zapadnog Balkana da odlučno poduzmu ekonomske i socijalne reforme, kao i da ojačaju vladavinu prava. Plan može potaknuti dugoročni, zeleni društveno-gospodarski oporavak i konkurentnost regije, podržati njezinu zelenu i digitalnu tranziciju, potaknuti održivu povezanost, regionalnu integraciju, trgovinu, čime se također jača suradnja i konvergencija s EU-om, uključujući s klimatskim- povezane ciljeve.
11. Pozdravljamo nedavno usvajanje pravnog okvira za provedbu IPA III, koji će i dalje biti ključni izvor financijske pomoći za regiju, uključujući i EIP. Komisija namjerava predložiti investicijski paket od 600 milijuna eura u okviru IPA 2021. za provedbu EIP -a za Zapadni Balkan, podložan procedurama u skladu s programskim okvirom IPA III i provedbenim pravilima. Zajedno s prijedlogom od 500 milijuna eura objavljenim u srpnju, to bi osiguralo ukupno 1,1 milijardu eura za provedbu EIP -a do kraja 2021. godine.
2. Potvrđujući predanost čelnika Zapadnog Balkana da u potpunosti provedu Zelenu agendu, pozdravljamo sporazum o srodnom Akcijskom planu. U skladu sa Zelenim dogovorom, Agenda je ključni pokretač za prijelaz u moderna, ugljično neutralna, klimatski otporna i resursno učinkovita gospodarstva, za otključavanje potencijala kružnog gospodarstva, borbu protiv zagađenja i poboljšanje gospodarenja otpadom. Za njegovu uspješnu provedbu bit će potrebna snažna predanost regije. Bitno je usredotočiti napore kako bi se osigurao pravodoban i učinkovit prijelaz s ugljena korištenjem obnovljivih goriva ili goriva s manjim udjelom ugljika. Energetska sigurnost također bi trebala biti prioritet, uključujući diverzifikaciju izvora i ruta. EU će nastaviti podržavati regiju u provedbi Zelene agende i razvoju politike određivanja cijena ugljika u kontekstu Mehanizma EU -a za prilagođavanje granica ugljika (CBAM), uključujući kroz tehničku i financijsku pomoć.
13. EIP omogućuje novi zamah za poboljšanje povezivanja u svim njegovim dimenzijama, kako unutar Zapadnog Balkana, tako i s EU. EU će nastaviti podržavati uključivu regionalnu suradnju. Potrebni su daljnji i odlučni napori čelnika zapadnog Balkana kako bi ispunili svoju obvezu uspostave zajedničkog regionalnog tržišta, kako je dogovoreno na summitu Berlinskog procesa u Sofiji 2020. To će pomoći napredovanju regije na njezinom europskom putu i donijeti opipljive koristi za građane i poduzeća. Iskorištavanje potencijala inkluzivne regionalne gospodarske integracije ključno je za poticanje društveno-ekonomskog oporavka regije i za povećanje koristi od ulaganja proizašlih iz EIP-a. Potrebna je snažna predanost cijele regije kako bi se relevantni regionalni pregovori brzo okončali.
14. EU i Zapadni Balkan slažu se da će pojačati napore za poboljšanje tržišne integracije Zapadnog Balkana s jedinstvenim tržištem EU -a. U tom smislu, EIP pruža čvrstu osnovu za operacionalizaciju tržišne integracije regije u okviru jedinstvenog tržišta EU-a, osobito u područjima kao što su prekogranična plaćanja (SEPA), industrijska i roba široke potrošnje, e-trgovina i carina.
15. Održivi promet kamen je temeljac ekonomske i socijalne integracije EU -a i Zapadnog Balkana. Prioritet je daljnji razvoj prometne povezanosti – unutar regije i s EU -om, poboljšanje učinkovitosti i sigurnosti prometnih usluga te postizanje ciljeva zelene i održive mobilnosti, osobito s obzirom na povezanost željeznicom i unutarnjim plovnim putovima.
U kontekstu održive povezanosti, pozdravljamo nedavno odobrene akcijske planove Transportne zajednice za željeznicu, cestovni promet, sigurnost cestovnog prometa, olakšavanje prijevoza i vodni promet.
16. Nadovezujući se na uspješnu provedbu Sporazuma o regionalnom romingu i početak režima besplatnog roaminga na Zapadnom Balkanu od 1. srpnja 2021. godine, pozdravljamo mapu puta za roaming, koja će stvoriti uvjete i postaviti jasne ciljeve za smanjenje troškova roaminga između EU i Zapadnog Balkana.
17. Pozdravljamo koncept zelenih traka EU-a i zapadnog Balkana i podržavamo njegovu praktičnu primjenu na svim relevantnim granicama uz puno poštivanje potrebne pravne stečevine i procedura EU-a.
18. Danas je pokrenuta namjenska agenda za Zapadni Balkan o inovacijama, istraživanju, obrazovanju, kulturi, mladima i sportu – “Agenda inovacija za Zapadni Balkan”. Promicat će znanstvenu izvrsnost, kao i reformu obrazovnih sustava u regiji, stvoriti daljnje mogućnosti za mlade i spriječiti odljev mozgova. Veselimo se brzoj provedbi Akcijskog plana.
Politička i sigurnosna suradnja
19. Zajednički rad s EU -om jasan je znak strateške orijentacije naših partnera. Stoga ponovno potvrđujemo naše očekivanje da će partneri dodatno produbiti suradnju na području Zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) i postići opipljiv i održiv napredak prema potpunom usklađivanju sa vanjskopolitičkim stavovima EU-a i djelovati u skladu s tim, uključujući i pozicije na međunarodnim forumima kao važan dio njihova europskog puta. Pozdravljamo činjenicu da su neki partneri već u potpunosti usklađeni sa svim odlukama i deklaracijama ZVSP -a i potičemo ih da to nastave činiti. EU je spremna za daljnje jačanje političkog dijaloga o pitanjima koja se odnose na ZVSP.
20. EU i Zapadni Balkan dijele brojne sigurnosne izazove koji zahtijevaju koordinirano djelovanje. Slažemo se da ćemo ojačati našu suradnju u ključnim sigurnosnim pitanjima, uključujući na operativnoj razini, nadovezujući se na posao koji je obavljen u okviru Sofijske prioritetne agende. Naši se partneri obavezuju pokazati svoju predanost zajedničkoj sigurnosti i nastaviti razvijati učinkovite instrumente za suradnju unutar Zapadnog Balkana. Dokazali su svoju predanost ZSOP -u, doprinoseći misijama i operacijama EU -a, a mi ćemo zajedno raditi na daljnjem razvoju njihovih sposobnosti i kapacitete, osobito putem Europskog mirovnog instrumenta. EU će pojačati svoj angažman i na područjima poput svemirske i vojne mobilnosti kako bi se olakšao pristup civilno-vojne pomoći regiji u slučaju pandemije i prirodnih katastrofa.
21. Ojačat ćemo našu suradnju u rješavanju dezinformacija i drugih hibridnih prijetnji, koje potječu osobito od aktera iz trećih država koji žele potkopati europsku perspektivu regije. EU i Zapadni Balkan ojačat će suradnju na izgradnji otpornosti, na jačanju naše kolektivne kibernetičke sigurnosti i cyber diplomacije te na povećanju utjecaja naše strateške komunikacije.
22. Pohvaljujemo naše partnere na kontinuiranim naporima i konstruktivnoj suradnji na području migracija, koji su dali jasne rezultate. Upravljanje migracijama zajednički je izazov s kojim se EU i Zapadni Balkan moraju zajedno pozabaviti, u bliskom partnerstvu.
23. Naša suradnja u rješavanju migracijskih izazova pokazala je svoju vrijednost i dalje će se razvijati. EU je spremna nastaviti svoj angažman i ojačati svoju potporu prilagođenim i sveobuhvatnim pristupom. Fokusna područja trebala bi uključivati poboljšanje sustava azila, borbu protiv krijumčarenja migranata i ilegalne migracije, procese povratka, upravljanje granicom, razmjenu informacija i kapacitete za prihvat. Partneri bi također trebali dalje raditi na poboljšanju sustava povratka, uključujući zaključivanje sporazuma o readmisiji s ključnim zemljama podrijetla. Međusobna suradnja pri povratku bit će produbljena, maksimizirajući korištenje postojećih okvira i dostupnih kanala. Također bi trebalo intenzivirati suradnju s Frontexom, Europskim uredom za podršku azilu i Europolom. Preostali ugovori o statusu Frontexa trebali bi se zaključiti bez odlaganja.
24. S obzirom na ozbiljnost situacije u Afganistanu, EU će blisko surađivati sa svim svojim partnerima, uključujući Zapadni Balkan kako bi se uhvatili u koštac s evolucijskim izazovima i, prema potrebi, koordinirao zajedničke odgovore.
25. Terorizam, radikalizacija i organizirani kriminal i dalje predstavljaju ozbiljnu sigurnosnu prijetnju EU -u i cijeloj regiji. Pozivamo na daljnje jačanje suradnje u borbi protiv terorizma i suzbijanju nasilnog ekstremizma, uključujući sprječavanje financiranja terorizma i radikalizacije. Ponavljamo važnost poduzimanja odlučnih mjera za rješavanje ozbiljnog i organiziranog kriminala, posebno trgovine i krijumčarenja ljudi, pranja novca, uzgoja droga i trgovine ljudima.
26. EU je u potpunosti posvećen sprječavanju nezakonite trgovine i trgovine malokalibarskim i lakim naoružanjem i streljivom te će nastaviti podržavati Zapadni Balkan na ovom polju, uključujući u kontekstu zacrtane mape puta za Zapadni Balkan protiv nezakonite trgovine vatrenim oružjem.
27. Radi daljnjeg promicanja naših zajedničkih interesa, izražavamo spremnost za ponovno osnaživanje i poboljšanje redovitog političkog dijaloga s regijom. U tom kontekstu pozdravljamo održavanje summita EU-a i Zapadnog Balkana kao redovite događaje. Veselimo se sljedećem summitu koji će se održati 2022.
28. EU i Zapadni Balkan moraju surađivati kako bi se suočili sa zadacima definiranja generacije. Pozdravljamo inicijative Zapadnog Balkana da doprinesu razmišljanjima o budućnosti našeg kontinenta. Ostajemo predani tome da saslušamo sve Europljane o pitanjima koja su svima nama važna – zaštita građana i sloboda, razvoj snažne i živahne gospodarske baze, napredovanje u zelenoj i digitalnoj tranziciji, vladavina prava, poštena i socijalna Europa, jačanje otpornosti Europe , kao i vodeću globalnu ulogu Europe.
[29. Pozdravljamo da se naši partneri sa Zapadnog Balkana usklade s gornjim tačkama.]
Bili smo malo ispred slovensko-hrvatske granice i razgovarali sa onima koji za svoj život zarađuju u Sloveniji.
“Ma, ni Slovenija nije više, šta je bila,” govorili su radnici iz autobusa koji je, par godina, vozio iz Sarajeva za Ljubljanu,”ni tamo zakon više ne vredi, dogodi se, da ne dobiješ ni plate.” Migracija ljudi nikada nije bila problem. Oni su imali iskustva i razumjeli su procese. Štetna je migracija mafijskih praksi.
Nakon jedanast mjeseci o legitimitetu slovenačke Vlade opet će glasati zastupnici u Parlamentu. Premijer Janeza Janša u međuvremenu je, pored ostalog, uspio za genocid u Srebrenici okriviti JNA i počinitelje zločina nakon Drugog svetskog rata.
A već u prvoj sedmici, kad je Janšina vlada preuzela vlast, ministar odbrane iz koalicijske Stranke krščanskih demokrata Matej Tonin pojasnio je, da je bio žrtva – tri miliona maski, koje je obećao i da je sve bilo samo zavjera. Za glavne krivce označio je posrednike iz BiH, Emira Begovića i Seada Žilu.
Premijer Janez Janša za glavnoga strateškoga savjetnika za debirokratizaciju države izbarao je saradnika već iz prethodnih mandata – Ivana Simiča. Bivši direktor poreske uprave i Slovenije i Srbije pojasnio je da Sloveniji treba savremen uzor poreskog režima i radničkih plata.
“Uzor nam treba biti Srbija”, rekao je Ivan Simič, koji je prije toga bio savjetnik Aleksandra Vučića.
A izbjegavanje poreznom sistemu je bizinis plan Roka Snežiča, kojemu je zabranjen ulazak na teritoriju BiH. Svome stvarnome prijatelju iz zatvora Janezu Janši ponudio je u 2018. godini pomoć, SDS je dobio – i onda vratio – nezakoniti zajam 450.000 evra preko Banjalučanke Dijane Đuđić. Janez Janša je u međuvremenu objasnio, da su Snežičeve tvrdnje, da mu je i osobni porezni savjetnik, izmišljotina.
Ali zajam SDS-u od Dijane Đuđić bio je istinit i realizovan je uz pomoć propagandnog imperija u vlasti Janšinog SDS-a i njihovih mađarskih suradnika, bliskih Viktoru Orbanu. Dio ovog medijskog kruga su i poduzeće Novatv24.si, gdje je među dioničarima i nadzornicima supruga Roka Snežiča, Klavdija Snežič, i Nova hiša, gdje je među vlasnicima poduzeće Bartolomea. Bartolomeo je 2007. godine osnovao Nastja Sušinski, na kaznu zatvora osuđeni suradnik brata Kristijana Sušinskega i Igora Bavčara, jednog od osamosvojitelja iz kruga Janeza Janše. Trojka je 2015. godine bila osuđena na kaznu zatvora zbog pranja novaca tokom privatizacije Istrabenza. A u poduzeće Bartolomea se, kao vlasnik sa 97.500 evra, već 2010. godine upisao i Stanislav Petek, dugogodišnji prijatelj Janeza Janše i predsednik lokalnog odbora SDS u Miklavžu na Dravskom polju. Stanislav Petek onda je postao jedini vlasnik Bartolomeje, a novac je već sljedeće godine povučen iz poduzeća, a kao direktorica je u javni registar upisana Jerneja Sušinski. Ona je, nakon osude Nastje, promjenila ime u Jerneja Sotto. A 15. januarja 2021, ni pola mjeseca nakon što su u medijima objavljeni dokumenti bosanskog tužilaštva o pranju novaca u vezi sa Rokom Snežičom – gdje je među osobama koje su primale oprani novac u Sloveniji navedena i Jerneja Sotto, Stanislav Petek je istupio iz Bartolomeje. Svoje vlastništvo prenio je na Jerneju Sotto aka Sušinski.
Sa Rokom Snežičem i poduzećima u Banja Luci za “poreznu optimizaciju ala Snežič” pominje se i Klemen Nicoletti, suvlasnik Majbert Pharm, poduzeća koje je vladi Janeza Janša, krajem 2020. godine, nabavilo brze testove za koronavirus. Sa ovim testovima, zadnjih sedmica, ima više problema nego uspjeha. Klemen Nicoletti je suvlastnik Majbert Pharm postao lani, u petom mjesecu, zajedno sa Amadejem Alanom Eferlom, koji ima prebivalište u Dubaiju, a i u međunarodnim krugovima ovi momci su poznati kao prevaranti. Sa milionskim poslom Majbert Pharma sa Vladom Janseza Janše hvalio se i Luka Lah, jedan od članova podmladka SDS, koji su ranije snimljeni kako konzumiraju drogu. Majbert Pharm ima obaveze da zajam i kamate, u vrijednosti skoro 900.000 eura, u roku dva i po mjeseca vratiti preduzeću PCX invest u vlasti Janka i Karoline Jenko, sa zastupnikom Janom Jenkom.
Vlada SDS sa korona-zakonskim paketima promijenila je zakone i pravila prema kojima bi se poslovi vodili sa što manje birokracije. Oduzete su mogućnosti civilnom društvu da surađuje kod odluka, sa prijateljima su, uz hranu i piće, ugovarani pooslovci, ne poštuju se osude o nezakonitim kadrovskim promijenama u vrhu policije.
Optužbe zbog policijske represije uz sve izkaze neslaganja sa Vladom dobile su novu dimenziju, kad je policija štitila privatno poduzeće za bezbjednost koje je izvršivalo samovolju gradonačelnika Ljubljane Zorana Jankovića prilikom nasilnog istjerivanja ljudi iz Autonomne tovarne Rog. Repriza terora vlasti iz godine 2016, kad se slično događalo i u beogradskoj Savamali, sada je uspjela i u Ljubljani.
I tako su momci u žutim prslucima, koji još uvijek upotrebljavaju iste znakove i tipografiju kao kad su se ponašali kao članovi rasističke grupe Generacija Identiteta, prije nego im je Europol kao desnim krajnim ekstremistima blokirao profile na socijalnim mrežama, zakoračili na Metelkovu, autonomni prostor od 1993. godine i pozivali da se sve ruši i tamo. Članovi SDS-a i njihove poruke su potvrdili i širili. A onda je policija sa specijalnim jedinicama – oko 30 njih – na praznik kulture stigla na Metelkovu, da provjeri tvrdnje osoba u žutim prslucima – da na Metelkovoj ima otvorenih lokala. Mladi neofašisti tada su se počeli zabavljati na Internetu sa idejom da su ljudi na Metelkovoj sami zvali policiju. Generalna uprava policije naredni dan promjenila je prva objašnjenja ljubljanske Policijske uprave. Objasnili su da je policija došla na Metkovo jer je još uvijek štitila red i mir zbog kulturnog protesta koji se je mirno odvijao. Progon krajnjih desničara dobiva nova shvatanja.
A među slovenačkim parlamentarcima koji će odlučivati o budučnosti ove Vlade ima onih koji znaju da poslije ovog mandata nemajo više šansi da se vrate u parlament. Onda su i drugi, koji su dovoljno umišljeni da vjeruju da njihovo prisustvo u Vladi štiti ono malo što je još ostalo od demokracije. A veliki dio društva zna, da nam u doba globalnih promjena i ekonomske krize treba nova politika. Svi i pamte, da oni koji su na vlasti, ako im ne uspije prije toga demokraciju promjeniti u izbornu autokraciju, najčešće nisu pobjednici novih izbora.
Rat u BiH već je bio ušao u drugu godinu kada je grupa cetinjskih liberala pjevala vladiki Amfilohiju Radoviću da „nije ovo Srbija“, da „nikad neće Crna Gora bit’ obala srpskog mora“ i da je „Kralj Nikola na umoru, blagosilj'o Crnu Goru“ da ga „nose na Cetinje, đe su naše sve svetinje“. Risto Sotona, tako su zvali vladiku Amfilohija, bježao je ispred nenasilnih i nenaoružanih Crnogoraca.
Dvadeset i osam godina kasnije, naoružani crnogorski specijalci suzavcima su rastjerali Cetinjane i Crnogorce da bi u manastir doveli vladiku Joanikija, da ga ustoliče u mitropolita Srpske pravoslavne crkve.
„Ovdje neće proći“, ubjeđivao me jedan Crnogorac dok smo imali noćno bdijenje na barikadi postavljenoj na mjestu koje se zove Belveder.
Tuda prolazi put koji iz Podgorice vodi ka Cetinju. Na Belvederu je, ispričat će mi kasnije kolegica sa Cetinja, u ljeto 1936. godine ubijeno šest Crnogoraca koji su se pobunili protiv obespravljenog položaja u Kraljevini Jugoslaviji.
barikade na Belvederu
„Ponavlja se Belveder 36.“, govori srednjovječni Crnogorac dok se kroz megafon obraća masi okupljenoj na stijenama između kojih prolazi cesta koja spaja Cetinje sa Podgoricom.
Na samoj cesti su sjedile djevojke. Ispred njih je bilo poredano ogromno kamenje, a iza njih gume napunjene benzinom. Na stijenama su bili mladići sa maskama preko lica, a u grmlju u tri flaše napunjene benzinom, poznate kao Molotovljev koktel.
Srbijanski mediji prvo su, u subotu navečer, sat prije ponoći, saopćili da će ustoličenje biti otkazano. Onda je sat kasnije patrijarh Porfirije rekao da će sa sveštenstvom u nedjelju ujutro krenuti za Cetinje, na ustoličenje mitropolita Joanikija.
Nekoliko lažnih uzbuna u noći između subote i nedjelje izazvalo je oko hiljadu ljudi na Belvederu da otpjevaju himnu Crne Gore i skandiraju da ovo nije Srbija. Specijalci su se ukazali sa Suncem. Iza njih su bili kamioni koji su vozili bagere za raščišćavanje puta. Dva sata niko nije odstupao sa svojih pozicija. Onda se, s druge strane brda ukazao gusti crni dim. Na barikadama postavljenim na putu koji iz pravca Budve vodi za Cetinje izbili su sukobi. Iz pravca grada dopirale su detonacije i zvuci sirena. Onda se kratko čuo helikopter i ubrzo došla je vijest da je vladika Joanikije „sišao s neba“ u Cetinjski manastir.
„Pali gume“, odjeknula je naredba klancem na Belvederu.
Belveder nakon paljenja guma
Onda su odjeknuli pucnji. Desetak metaka ispaljeno je u zrak sa okolnih stijena i policija se povukla desetak metara nazad. Gume su planule, crni dim se nadvio nad Belvederom, malo topovskih udara i poziv u pomoć. Jedna djevojka je povrijeđena i policijski joj je ljekar pružio pomoć.
Uspio sam proći pored zapaljenih guma i pješke krenuti prema 3-4 kilometra udaljenom gradu. Ogrnuti zastavama i sa suzama u očima Crnogorci su napuštali Cetinje.
„Nećete moći ući. Suzavac uguši“, upozorava me jedan od njih.
suzavci u centru Cetinja
Ali nema se baš izbora. Bez gas maske, s majicom preko lica uspio sam tek proći dvije ulice. Dalje se, realno, nije moglo. Specijalci su bili nekih stotinjak metara daleko kada su im dvojica mladića opsovala „majku izdajničku“. Onda se opet začula detonacija i ukazao se dim. Suze su ponovo počele da teku i apartman je postao jedino moguće rješenje. Na televiziji su emitirali snimak iz Cetinjskog hrama gdje se ceremonija ustoličavanja Joanikija privodila kraju. Onda su išle vijesti reakcije zvaničnika.
„Nisam došao da mi služe, nego da služim“, rekao je ustoličeni mitropolit i dodao da su „podjele na Cetinju vještački izazvane“.
Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović je kazao da bi „samo čovjek bez dostojanstva sebi dozvolio da „helikopterskim desantom na crnogorsku prijestolnicu i pod zaštitom pancirskih ćebadi bude uveden u Cetinjski manastir i da na taj način i da na taj način osramoti tron Svetog Petra Cetinjskog.
„Danas smo na Cetinju svjedočili velikoj sramoti Srpske pravoslavne crkve i Vlade Crne Gore, sramoti nezapamćenoj u dugoj istoriji crnogorske države“, kazao je Đukanović.
dolazak mitropolita Joanikija
Njegov savjetnik i bivši direktor Policije Crne Gore Veselin Veljović uhapšen je u nedjelju ujutro. Vijest je naciji saopćio crnogorski premijer Zdravko Krivokapić.
„Obavještavam javnost da su brzom akcijom policije koju sam naložio upravo stavljene lisice na ruke Veselina Veljovića“, napisao je na Twitteru premijer Krivokapić.
Обавјештавам јавност да су брзом акцијом полиције, коју сам наложио, управо стављене лисице на руке Веселина Вељовића. pic.twitter.com/9WqdlTG4yC
U prilog tome, Krivokapić je twittao i fotografiju na kojoj se vidi kako uživo prati slijetanje vladike Joanikija u Cetinjski manastir. Istog dana, popodne, Krivokapić će se mitropolitu Joanikiju zahvaliti „na divnim riječima“, ustvrdivši da odlaganje nije bila opcija i da je „država odbranjena“. Blokade saobraćajnica je nazvao „pokušajem terorističkih akcija“.
„Kako si me fotografisao, izgledam kao terorista“, kaže mi kroz smijeh mlađa Crnogorka koja je s fantomkom na licu, da se zaštiti od suzavca, bila u prvom redu na barikadi na Belvederu.
Nije bacala kamenje na policiju i povukla se onog trenutka kada su zapaljene gume i kada je postalo jasno da je Joanikije preletio njihove barikade, kako bi ga promovisali u nasljednika vladike Amfilohija Radovića, koji je preminuo 30. oktobra prošle godine od korone. No, koalicija koju je formirao vladika – funkcionira. Dritan Abazović je u nedjelju ujutro na Twitteru objavio snimak kojim je želio dokazati da iza „napada na policiju“ stoji DPS Mila Đukanovića. Na snimku se vidi Veselin Veljović čije će hapšenje kasnije „narediti“ lično Abazovićev premijer Krivokapić.
Dritana Abazovića, uglavnom, najčešče su pominjali ljudi okupljeni na barikadama. Za njih je on krivac što Crna Gora postaje „obala srpskog mora“ i što su „na Cetinju oskrnavili crnogorsku svetinju“.
Ako pažljivo pogledate kartu objavljenu prošle sedmice u Narodnim novinama Republike Hrvatske, vidjet ćete da je cestovni saobraćaj za teretna vozila zabranjen samo iz onih dijelova BiH u kojima većinski žive Bošnjaci. Unsko-sanski kanton je najpogođeniji odlukom Vlade Hrvatske zbog zabrane teretnog saobraćaja cestom koja od Graničnog prelaza Maljevac kod Velike Kladuše vodi dalje u unutrašnjost te države. Takvom odlukom cijeli USK, kao jedini kanton sa bošnjačkom većinom koji izlazi na vanjske granice države, sveden je na jedan granični prijelaz – Izačić kod Bihaća. Tako sada od Graničnog prelaza Kamensko kod Livna pa sve Dvora na Uni (teritorija Republike Srpske) prevoznicima iz BiH je na raspolaganju samo jedan granični prelaz, onaj kod Bihaća. Istovremeno, od Dvora na Uni do Gradiške (RS), duž granice sa Hrvatskom, prevoznicima su na raspolaganju tri graniča prelaza i to – Dvor na Uni, Donja Gradina i Gradiška.
karta objavljena u Narodnim novinama RH
Ova karta iznad najbolje dokazuje stratešku operaciju Republike Hrvatske. Zelenom bojom zaokružen je Granični prelaz Izačić preko kojeg je dozvoljen tereti saobraćaj. Crnom bojom su zaokruženi prelazi koji se nalaze na teritoriji Republike Srpske preko kojih se može odvijati teretni saobraćaj, dok su plavom bojom zaokruženi prelazi koji se nalaze u kantonima sa hrvatskom većinom preko kojih iz BiH mogu prelaziti teretna vozila na teritoriju Republike Hrvatske. Ono što baca dodatnu sjenu na ovu odluku hrvatskih vlasti je zabrana teretnog saobraćaja preko graničnog prelaza Brčko koji se nalazi u distriktu. Evo šta to znači u praksi.
Prema izračunu poduzetnika iz, recimo, Velike Kladuše troškovi transporta po jednoj turi poskupjet će za oko 500 maraka, jer dolazi do povećanja broja pređenih kilometara, odnosno produženja rute sa dosadašnjih 40 kilometara na 200 kilometara.
“Navedeno ima za posljedicu povećanje troškova goriva (trošak 150 eura), duplih terminala, dnevnica, potrebe za drugim vozačima, gubitka vremena, vožnji, stvaranja gužvi, kašnjenja isporuka, jer općepoznato je da GP Ličko Petrovo Selo (Izačić), nema tolike kapacitete, a u otežanim uslovima u zimskom periodu i zatvaranju te dionice da i ne govorimo”, navedeno je u pismu koje je Udruženje privrednika iz Velike Kladuše uputilo Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske.
Ali osim ekonomskih posljedica, ova odluka Vlade RH sigurno će izazvati i one političke. Jer, gledajući dostupne karte, nemoguće je ne primijetiti su kantoni sa većinskim hrvatskim stanovništvom, ne uključujući Neum, dobili četiri granična prijelaza za transportni saobraćaj, od čega i jedan u Posavskom kantonu (Orašje). Na teritoriji RS-a se nalazi pet takvih prijelaza između BIH i Hrvatske, dok je na području USK-a registriran samo jedan takav prijelaz. I to onaj koji je tokom zimskog perioda uglavnom zatvoren.
Parlamentarna većina od 30. augusta 2020. se dogovorila i odlučila da mandatar bude lider DEMOS-a Miodrag Lekić, saopćio je nakon današnjeg sastanka jednog od lidera DF-a Andrija Mandić.
DF je i danas pokazao zašto je najveći i najozbiljniji subjekt parlamentarne većine od 30. augusta, poručio je jedan od lidera DF-a Milan Knežević, prenosi politicki.ba.
“Konstruktivnošću i strpljivošću dao je najveći doprinos da dođe do dogovora. Predstavnici svih partija koji su činili većinu 30. augusta podržali su Lekića za mandatara. Šaljemo i poruku predsjedniku države Milu Đukanoviću očekujemo da do kraja dana dobije status mandatara. Imamo 41 potpis”, rekao je Knežević, prenosi CdM.me.
Istakao je da su pregovori bili složeni.
“Bilo je uspona i padova, ali smatram da je zadovoljena izborna volja građana. DF je podnio najveću žrtvu… Čestitam Lekiću i svim kolegama koji su učestvovali na sastanku”, dodao je Knežević.
U Skupštini je oko 15 sati održan sastanak predstavnika parlamentarne većine od 30. augusta 2020. na kome se razgovaralo o formiranju Vlade i sastavu novog skupštinskog rukovodstva. Sastanak, osmi po redu, sazvao je jedan od lidera Demokratskog fronta Andrija Mandić. Iako je današnji sastanak bio zakazan za 10 sati , na zahtjev Građanskog pokreta URA pomjeren je za 11 sati. Nakon sat i po vremenu učesnici sastanka napravili su pauzu. Pauza su prema saznanjima CdM-a tražili predstavnike GP URA i SNP-a. Učesnici sastanka održavaju konsultacije u svojim poslaničkim klubovima. Danas je isticao rok do kada je ime mandatara trebalo biti predato predsjedniku Crne Gore Mili Đukanoviću.
Predstavnici stare parlamentarne većine do sad su sastajali sedam puta kako bi postigli dogovor o izboru mandatara i rukovodstva Skupštine.
Mandić je rekao da će do ponoći Đukanović biti obaviješten da je Lekić mandatar.
Istakao je da “ako nešto nije jasno”, da su spremni Đukanoviću pojasniti.
Rekao je i da će buduća vlada biti uspostavljena na paritetnoj osnovi – da polovina članova bude iz redova GP URA, da drugu čine ostale partije, a da kandidat za mandatara Miodrag Lekić ima “zlatni glas”.
“Ne vjerujed da ćemo raditi kao dva bloka, nego kasnije kao tim”.
O resorima će, kako je kazao, narednih dana kada Lekić dobije mandat.
Milan Knežević je rekao da je DF pokazao “zašto je najozbiljniji subjekt jer je dao najveći doprinos da dođe do dogovora”.
Istakao je da će pismeno nakon presa obavijestiti Đukanovića da je postignut dogovor.
“Čestitam Lekiću i kolegama koje su učestvovale, posebno Mandiću”, rekao je Knežević.
Maksim Vučinić (Radnička partija) je kazao da su svi stali iza Lekića i da ima podršku 41 poslanika.
Prije nego je tata Vučić promijenio dlaku, u Sarajevo je dolazio sa oružjem kalibra 7.62 milimetara. Njegov prvenac Danilo nije nosio ništa. Umjesto njega, po 34 metka, kalibra 9 milimetara, donijela su peterica pripadnika MUP-a Republike Srbije. Nesmetano su, a valjda tako rade turisti, prešli državnu granicu između BiH i Srbije. Onda su pod rotacijama otišli u Banja Luku, gdje su, Danilo Vučić, sin Aleksandra, sa ostalim podacima kao u spisu, i njegovi pratioci prisustvovali obilježavanju neustavnog dana Republike Srpske. Snimile su ih kamere RTRS-a ATV-a i tako ugrozile sina najvećeg sina srpskoga roda. Jer, pošto je prijenos iz Banja Luke išao uživo, svi su mogli saznati gdje se nalazi “štićeno lice”, sin Aleksandra.
Očekivala se hitra reakcija premijerke Srbije Ane Brnabić i ostalog članstva Srpske napredne stranke. Ali ništa.
Štićeno lice Danilo Vučić potom je otišlo u Istočno Sarajevo. Popelo se na binu, u VIP zonu, gdje, inače, stoje svi turisti, da bi imalo bolji pogled na postrojene policajce koji su pjevali “Pukni, zoro”. Sve je išlo uživo na barem tri televizije što je, opet, otkrilo na kojoj se lokaciji nalazi “prvenac Danilo”. I, kad se očekivala burna reakcija zabrinute srpske tabloidne javnosti i osude netajkunskih ATV-a i RTRS-a zbog otkrivanja lokacije “štićene osobe”, uslijedila je tišina.
Tu tišinu će, ubrzo, narušiti stariji Vučić, optužujući na Instagramu “tajkunske i sarajevske medije” da su izmislili priču o njegovom “prvencu”. Jer, zaboga, “dete je samo izrazilo želju” da ode u Banja Luku i Istočno Sarajevo, i da podrži srpski narod. Neslužbeno, u službenom automobilu, sa službenim naoružanjem i službenom pratnjom. I uredno su najavili posjetu, da im se ne bi ponovile greške iz jula 2015. godine, kada su neslužbeno, na službeni put u Potočare, poslali službenike BIA-e.
Kada je Istraga.ba objavila tu službenu najavu, zvaničnici Srbije su, logično, odlučili da naprave udruženi poduhvat. “Loveći” Vučiće po Sarajevu, začačkali smo mečku. Pa je reagirala Ana Brnabić.
“Najdirektnije, brutalno ugrožavanje bezbjednosti Danila Vučića. Mediji iz BiH, bez zaštite ličnih-osjetljivih podataka objavljuju ko je u pratnji Danila, čime su naoružani, broj pasoša, broj mobitela, marke vozila, registracije. I sve to dok je Danilo Vučić još u BiH. Prema podacima koje su, bez ikakve odgovornosti objavili, Danilo se vraća danas, a sada svi znaju i kuda, kojim vozilima i sa kojim ljudima. Pa, ko želi – nek izvoli. Kako je ovo uopće moguće, OHR”, napisala je premijerka Srbije.
Prvo, koliko se Ana Brnabić zabrinula za sigurnost Danila Vučića, pokazuje činjenica da je baš ona na svom twitter nalogu proširila isti dokument kojeg je Istraga objavila. I, pritome, nije zaštitila “lične-osetljive” podatke.
Drugo, ni tajkunski niti sarajevski mediji nisu pozvali ljude da učine bilo šta sinu Aleksandra Vučića. Pozvala ih je Ana Brnabić objavljujući “sporni” dokument uz opasku – “ko voli, nek izvoli”. Da smije, Informer bi to, sigurno, istakao na svojoj naslovnici tvrdeći bombastično da je “premijerka Srbije pozvala na ubistvo Danila Vučića”.
Treće, šta je to “osjetljiv – lični podatak”? Možda ime i prezime Danilo Vučić. Jer tata je osjetljiv na “svog prvenca”.
Četvrto, koja je to službena tajna da policija nosi pištolje? Istina, Vučići su ranije u Sarajevo nosili kalašnjikove, tako da je objavom dokumenta otkriveno da je obitelj sa dugih cijevi prešla na kratke.
Peto, da li je Istraga.ba otkrila da se Danilo Vučić kreće po Bosni i Hercegovini ili je to, u živom tv prijenosu, otkrio RTRS? A možda čak i tada Vučić koji je na Instagramu napisao da je “prvenac” želio da bude uz srpski narod u Bosni i Hercegovini. I onda ga je tata pustio. Neslužbeno, dakako.
Šesto, Istraga.ba je objavila dokument Ambasade Republike Srbije. Ne dokument bilo koje institucije u Bosni i Hercegovini. I ako je neko kriv za curenje podataka, onda su to – srbijanski zvaničnici koji su imali pristup tom dokumentu.
Sedmo, “sporni” dokument uopće nije klasificiran. Nema na njemu oznaje “tajno”, “povjerljivo” ili “interno”. Što, opet, znači da nema povjerljivih podataka u samom dokumentu.
Osmo, Ana Brnabić u pomoć protiv Istrage poziva OHR. A baš taj OHR je pozvao vlasti Republike Srpske da ne obilježavaju neustavni dan tog entiteta. I baš na taj neustavni dan je u Banja Luku i Istočno Sarajevo došao – Danilo Vučić, sin onog Aleksandra koji je početkom devedesetih, sa automatskom puškom u rukama, u društvu ratnog zločinca Vojislava Šešelja, obilazio brda iznad Sarajeva i divio se najdužoj opsadi jednog grada poslije Drugog svjetskog rata.
I, zato, evo vam još jednom dokument zbog kojeg reaguje najviši državni vrh Srbije. Sa svim “osjetljivim podacima”.
A pošto nije navedeno u dokumentu – prepisat ćemo s Googla. Kalibar pištolja Glock je 9 milimetara.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
A pošto nije navedeno u dokumentu – prepisat ćemo s Googla. Kalibar pištolja Glock je 9 milimetara.
