Regija

Albanski premijer Edi Rama demantira slovenskog premijera: “Vidio sam dokument o promjeni granica na Zapadnom Balkanu, Janša mi ga je pokazao”

Albanski premijer Edi Rama potvrdio je postojanje mape u vezi sa promenom granica na Zapadnom Balkanu, prenijela je Gazeta ekspres.

https://www.facebook.com/edirama.al/videos/923087461838528/

Rama je rekao da je mapu vidio te da mu je te dokumente i mapu pokazao slovenački premijer Janez Janša.

„Razgovarao sam s njim davno. Takođe sam vidio taj dokument koji je objavljen. Nemam komentar“, rekao je Rama u emisiju „Izbori 2021“.

Podsjećamo, Istraga.ba objavila je prošle sedmice da je slovenački predsjednik Borut Pahor 5. marta ove godine članove Predsjedništva BiH upitao da li je moguć “mirni raspad BiH”.

“U posljednje vrijeme sve su češći glasovi u Evropi o tome da treba dovršiti raspad Jugoslavije. Možete li se vi u BiH mirno razići”, upitao je Pahor.

Dva člana Predsjedništva BiH, Komšić i Džaferović, rekli su da mirno razdruživanje nije moguće. Dodik je iznio suprotan stav.

Istog dana sarajevski portal politicki.ba objavio informaciju da postoji NON PAPER koji se dovodi u vezu sa promjenom granica na Balkanu, da bi, na kraju, slovenački portal necenzurirano.si objavio sporni dokument.

Slovenački premijer Janez Janša više pute je negirao da ima išta sa tim dokumentom. Tokom razgovora sa članom Predsjedništva BiH rekao je da Slovenije nama ništa s tim dokumentom.

No, treba napomenuti da je Janša, zajedno sa mađarskim kolegom Viktorom Orbanom, podržao NON PAPER koji je u Briselu  prezentirala Hrvatska, a koji se odnosi na izmjene Izbornog zakona u BiH.

 

Potvrđene optužnice za ratne zločine: Hašim Tači podnio ostavku na mjesto predsjednika Kosova

Predsjednik Kosova Hašim Tači podnosi ostavku, nakon što je potvrđena optužnica koju je protiv njega podiglo Specijalizirano tužilaštvo u Hagu, javljaju kosovski mediji. On je za danas zakazao konferenciju za medije na kojoj će saopćiti svoju odluku.

“Prije nekoliko trenutaka obaviješten sam pred nadležnim da je sudija Specijaliziranih vijeća potvrdio optužnicu protiv mene. Ovo su teški trenuci za mene i moju porodicu,” rekao je predsednik Thači.

Dao je do znanja da će se približiti pravdi i od ovog trenutka on će biti u iskustvu pravde.

“Zbog zaštite integriteta predsedavanja, integriteta Kosova i integriteta naroda Kosova, kao i poštovanja partnerstva sa međunarodnim faktorom, danas podnosim ostavku na mesto predsednika Kosova,” rekao je Tači.

Istodobno, optužnica je potvrđena i protiv Kadrija Veseljija, lidera DPK-a. Veselji je naveo da je o tome obavešten juče popodne.

“Juče popodne me je Tužilaštvo specijalizovanih veća obavestilo da je pretpretresni sudija potvrdio optužnicu protiv mene. Ovom izjavom želim da obavestim građane Kosova da sam preduzeo neophodne mere za dobrovoljno putovanje u Hag kako bih odgovorio na ove navode”, rekao je Veselji.

“Svestan sam da na Kosovu ima ljudi koji misle da su Specijalne komore uvreda za našu istorijsku borbu da zaštitimo narod na Kosovu od zločina Miloševićevog režima. Ali ja to ne vidim tako, vidim ga kao priliku da konačno odgovorim na ove lažne sumnje i glasine koje kruže godinama”, dodao je Veselji.

Kadri i Veselji su optuženi da su odgovorni za više od stitinu ubistava.

Kosovski premijer Albin Kurti za Istragu: Ako KFOR ne ukloni Vučićeve barikade, mi ćemo. Žele nas vratiti u doba Grenela. Escobar pravi ustupke Beogradu, a Open Balkan je otvoren prema Rusiji!

Od jutarnje posjete barikadama i Sjevernoj Mitrovici ne postoji bolji način da se pripremite za popodnevni intervju sa kosovskim premijerom Albinom Kurtijem. Bila je subota, neradni dan i dan uoči Božića. Ali ništa vas, kada uđete u zgradu Vlade Republike Kosovo, ne može uputiti na zaključak da je praznični vikend. Premijer je kasnio nekih pola sata. Opravdano. Situacija na sjeveru njegove države je skoro dramatična. Ali Albin Kurti izgleda  i zvuči poprilično mirno. Razgovor počinjemo tako što mu saopćavam da je on, u ovom trenutku, najpopularniji političar u Bosni i Hercegovini. Onda su došle teške teme. Barikade.

“Ako ih ne ukloni KFOR, mi ćemo”, reći će Kurti tokom intervjua.

I uklanjanje barikada na sjeveru Kosova je, čini se, samo pitanje dana.

“To ne može trajati mjesecima. Ne može sedmicama. To može trajati samo danima”, objasnit će kosovski premijer.

Vrijeme koje smo imali na raspolaganju nije dopustilo da se dotaknemo svega planiranog. Ali osim o barikadama, razgovarali smo o Open Balkanu, o čudnim izjavama američkog diplomate Gabrijela Escobara, o Vučićevim paravojnim formacijama na sjeveru i malo o Bosni i Hercegovini.

Kurti: Nadam se da će se odnosi između Kosova i BiH poboljšati time što ćemo što prije ratifikovati u našim parlamentima taj dogovor koji smo postigli u Berlinu, 3. novembra u okviru Berlinskog procesa i da će na taj način, sa ličnim kartama, Priština i Sarajevo biti povezani. Toliko je studenata i drugih građana koji bi iz BiH željeli da posjećuju Kosovo i iz Kosova da dolaze u Sarajevo.

Istraga: Kada ste posljednji put bili u Sarajevu

 Kurti: Bio sam prije četiri godine. Bio sam par puta u Sarajevu. Bio sam kad je bio premijer Denis Zvizdić. Ali trebam da dođem opet jer mislim da puno naših nedaća i puno naših izazova i problema koje imamo imaju isti uzrok. I zato ja mislim da Sarajevo, Podgorica, Priština, Skoplje, Tirana treba da surađuju i u smislu ovog zajedničkog uzroka naših problema koji imamo, pogotovo u smislu mira i sigurnosti.

 Istraga: Šta je taj uzrok?

Kurti: Taj uzrok je Beograd takav kakvog ga mi znamo. I sada se očigledno vidi da vlast u Beogradu je ta koja želi da svojim potencijalom za destabilizaciju regiona bude ta koja će se koja će se prva čuti od strane EU i SAD-a. Znači, oni računaju na strah demokratskog zapada sa svojim potencijalom koji imaju, pogotovo vojnim,, jer znamo da Srbija izdvaja najmanje tri odsto svog bruto nacionalnog proizvoda za svoju vojsku. S druge strane, očigledno je, također, da službeni Beograd čeka ishod rata u Ukrajini, nekakav oportunizam, gdje bi oni željeli da, naravno, Rusija pobijedi. Ali sada, kada su vidjeli da je Ruska Federacija doživjela jednu široku i duboku ranu u Ukrajini, malo strepe i ne znaju kako da se ponašaju. Željeli bi da sjednu na nekoliko stolica, kao i prije, ali mislim da istovremeno oni čekaju, ne samo ishod rata u Ukrajini nego i promjenu administracije u Washingtonu. Oni bi željeli da se vrate nekim projektima koje su smislili prije nego što sam ja postao premijer, a to je razmjena teritorija. To je vrijeme Grenela gdje je Beograd želio da upotrebljava okolnosti u kojima nema dovoljno pažnje ka historiji i volji naroda, nego ko je jači, dobije najviše. I mislim da u tom smislu oni sada, ovu tenziju koja postoji danas na zapadnom Balkanu žele da još više povećavaju da bi i Washington i Brisel slušali njih.

Istraga: Hoćete li reći da je nestabilnost na Balkanu Vučićeva politička moneta?

Kurti: Naravno. Beograd ne vjeruje u demokratske vrijednosti. Oni upotrebljavaju demokratiju kao izgovor. Oni bi željeli da ne bude uopće demokratije. Samo onako, hajde, da imamo izbore, gdje će se utvrditi pobjednik koji se zna i prije izbora. U Srbiji se ne zna datum izbora. Rezultat se uvijek zna. I oni bi htjeli da demokratija bude sredstvo za legitimizaciju iste stranke, iste vlasti. Mislim da u tome pomaže dosta Srpska pravoslavna crkva čiji glavni politički uticaj se odnosi na ideju formalne demokratije bez političkog pluralizma i bez ljudskih prava. Ovaj uticaj SPC je bio veoma očigledan u Crnoj Gori. I za mene je veoma jasno da baš to što je Rusija uspjela sa svojim destruktivnim aktivnostima zajedno sa Srbijom u Crnoj Gori, a mi znamo da je Crna Gora članica NATO-a,  ohrabrilo i Moskvu i Beograd da pokušavaju isto i po drugim zemljama našeg zapadnog Balkana. Znači, i na Kosovu, a ja mislim i u Bosni i u Sjevernoj Makedoniji. Jer kad su uspjeli da sa svojim destruktivnim angažovanjem u Crnoj Gori imaju uspjeha – donekle. Nije to potpuni uspjeh, ali ne možemo da kažemo da su doživjeli neuspjeh. Kad su tamo oni donekle uspjeli, naravno da ih to ohrabruje da pokušavaju i u Bosni i na Kosovu. Zato ja vidim da je destabilizacija glavno sredstvo Beograda, koje ide na ruku i Kremlju.

 

Istraga: Ali kako onda gledate na izjavu američkog zvaničnika Gabriela Escobara koji kaže da neće niko dopustiti da Kosovo ugrozi Srbiju. Da li Kosovo uopće može ugroziti Srbiju, i koliko je ta njegova izjava temeljena na činjenicama?

Kurti: S puno toga što kaže gospodin Escobar ja se slažem. Ali ima i nekih stvari gdje se ne slažemo. Naprimjer, utvrdili smo da imamo različito mišljenje što se tiče projekata Otvorenog Balkana. A i s druge strane ja mislim da on (Escobar) želi dobro Srbiji. On želi dobro i Kosovu. Želi dobro cijelom našem regionu. Ali gospodin Escobar misli da mu se diplomatija, sa izuzetno dobrim ponašanjem prema Beogradu, vratiti. Ali mi koji živimo ovdje znamo da to nije slučaj. Jer Beograd time što nije demokratski samo učvršćuje stav da našu velikodušnost oni razumiju kao strah prema njima.

 Istraga: Hoćete li reći da gospodin Escobar pravi određene ustupke prema Beogradu?

Kurti: Mislim da ponašanje i deklaracije gospodina Escobara prema Beogradu jesu ustupci. Ali s druge strane, Beograd ne razumije ove ustupke. Oni ne misle da je to vrlina Escobara. Oni nisu u stanju da pomisle da je to velikodušnost Amerike. Oni misle, a, ovi nas se plaše. Zato, hajde da tražimo još više. Mislim da i gospodin Escobar, ako do sada nije razumio, veoma brzo će shvatiti da ova velikodušnost prema Beogradu se ne isplati.

 Istraga: Na Crnoj Gori je, čini se, shvatio. Ali, otkako je gospodin Escobar došao na poziciju specijalnog izaslanika za zapadni Balkan nestabilne su postale BiH, Kosovo, Crna Gora. Da li je to posljedica ustupaka Beogradu?

 Kurti: Ja mislim da je ovo direktna posljedica situacije u kojoj imamo lažnu neutralnost Beograda prema Ruskoj Federaciji. A ne možeš da budeš neutralan između vatrogasca i vatre. Kakva neutralnost tu. Ali Beograd se pravi da je neutralan oko ruske invazije u Ukrajini. Ova neutralnost jeste lažna. Ali sa druge strane imate neutralnost i demokratskog zapada naspram ove lažne neutralnosti. Neutralnost Zapada naspram neutralnosti Srbije je prava neutralnost. Dok je neutralnost Srbije prema Ruskoj Federaciji lažna neutralnost. Mislim da od ove premise imamo ove posljedice ponašanja Beograda. Mislim da će veoma uskoro i gospodin Escobar shvatiti da time što daješ nešto Srbiji ona ne postaje bolja. Naprotiv. Ja mislim da je to vezano time što se Beograd nije distancirao od svoje zločinačke prošlosti i režima Miloševića. I s druge strane se nije distancirao od zločinačke prošlosti Kremlja i predsjednika Putina. Mislim da ovo dvostruko ne distanciranje Beograda jeste problem zbog toga što Srbija nikada ne može da postane demokratska, da bude u miru sa svojim susjedima i, s druge strane, što gad da mu daš, postaje lošija.

 Istraga: Šta ćete Vi dati na sjeveru Kosova?

Kurti: Mi imamo našu policiju na sjeveru koja je sada više prisutna nego prije. Ali imamo i jedanaest barikada. Ove barikade su bila druga epizoda prve epizode koja jeste to da su Srbi sa sjevera dobili direktivu od Beograda da napuštaju sve kosovske institucije. Naime, poslanici Srpske liste su otišli sa našeg Parlamenta i četiri gradonačelnika sjeverno od Ibra su dali ostavke. Naša policija je po tim zgradama sad, gdje nema više srpskih policajaca. Ja ne želim da Srbe koji su bili u sistemu naših institucija zamjenjujem Albancima. Ali također mislim da sve više Srbi, i koji nisu bili na poslu ranije, treba da apliciraju da se zapošljavaju u našem sistemu koji je sistem Republike Kosova, zajedničke države svih građana i svake zajednice, pa i srpske zajednice. To je bila prva epizoda, to što su napustili institucije. Meni je veoma jasno zbog čega su to uradili. Jer Beograd je odbacio prijedlog Njemačke i Francuske, prijedlog EU. Da bi oni ambalažirali odbacivanje tog prijedloga, oni su izašli iz institucija i, potom su to koristili kao izgovor. Govorili su da ćemo mi kazniti sve građane koji imaju tablice sa KM (Kosovska Mitrovica) iz vremena Slobodana Miloševića. I govorili su kao izgovor da ćemo mi održavati izbore na četiri opštine na sjevernom dijelu Kosova iako Srpska list neće učestvovati. Ali mi smo odlučili da odgodimo izbore za april naredne godine. Jer kad bismo sada održali izbore, vjerovatno bi bilo nekih incidenata. Ali najveći bi problem bio da ljudi ne bi izašli na izbore, jer Srbi su se mnogo plašili ilegalnih struktura Beograda koje su postale zločinačke bande sa ovim barikadama sada. I , s druge strane, oni nemaju više izgovor o KM tablicama jer smo rekli da nećemo kazniti nikog, ali hajde dajemo šansu razgovorima, pregovorima za potpunu normalizaciju odnosa. I sada kada su ostali bez izgovora, postaju još agresivniji. Mislim da je njihova agresivnost zapravo njihova nemoć. Probali su sa par demonstracija, ali previše truda i previše para, previše transporta autobusima im treba da bi održali jedan skup. Historijski gledano, mi Albanci imamo duboku tradiciju organizovanja demonstracija. Srbija tokom dvadesetog vijeka ima mnogo više tradicije za ratovanje nego za demonstracije.

Istraga: Imaju i tradiciju za barikade

Kurti: Imaju i za barikade, ali imaju za barikade koje su sada u sendviču. S jedne strane barikade su te koje su izraz toga da nisu u mogućnosti da prave civilni pokret. S druge strane, one su također nemoć u smislu da ne znaju ništa drugo. Nisu kreativni. Ne znaju ništa drugo nego da ponavljaju greške iz devedesetih kada su napravili barikade po Bosni, po Hrvatskoj. Znači, na neki način, oni znaju samo da ponavljaju sebe. Ali ako ponavljaš sebe, onda pripremaš neuspjeh. Mislim da će oni doživjeti neuspjeh. Ove barikade nisu barikade studentskih protesta 68. u Parizu. Ovo su barikade ljudi koji su po tamnim uniformama ljudi koji su ćelavi, sa bradama, imitiraju Dražu Mihailovića. Wagner barikade. Imaju puške i postavljaju barikade ne da ne bi prošla vozila, nego da se brani taj uniformisani i naoružani čovjek koji bi pucao na vozila koja bi im se približila. Znači, ovo su ratoborne barikade. I ja mislim da je dosta toga povezano sa Srbima koji dolaze iz Srbije. I na slikama po društvenim mrežama se vidi kako se hvale i kako obožavaju i Kremlj i Wagnerovce.

Istraga: Vučić nastoji da prikaže da su građani samoinicijativno postavili barikade i da iza toga ne stoji njegov režim

Kurti: Nije moguće. I političke direktive i finansije dolaze im iz Srbije. Znate, to je isto kao kada su govorili da Srbija nije ratovala u Sloveniji, nije ratovala u Hrvatskoj, nije ratovala u Bosni i Hercegovini. Samo na Kosovu nisu mogli da kažu da nisu ratovali. Naravno da je sve vrijeme to bila srpska vojska i ja sam ubijeđen da ovakav narativ neće izdržati. Ali mi dajemo malo više vremena KFOR-u. To su tražili od nas. Mi imamo snagu. Imamo moć da uklonimo onih jedanaest barikada koje su postavljene prije dvije sedmice. Ali KFOR insistira da im damo još malo vremena.

Istraga: Pojedine diplomate su tražile da se barikade uklone do Božića. Evo, Božić je prošao.

Kurti: Mi smo tražili i prije Božića od KFOR-a. I veoma nam je žao što KFOR odugovlači sa ovim. Ne znam zašto odugovlači i zašto to radi. Ne znam ni kakve su razgovore imali tamo. Ali znam da ovo ne može predugo da traje. Mi ćemo imati uskoro jedan sastanak sa KFOR.-om da bismo razjasnili sve. I ako KFOR nije u stanju da ukloni barikade ili, zbog meni nepoznatih razloga, to neće da učini, onda ćemo to morati uraditi mi. Jer barikade blokiraju ponajviše Srbe na sjeveru. One su kršenje i tlačenje našeg ustavnog poretka i reda i zakona. Ali prvenstveno, to je protiv slobode kretanja. KFOR se ovih 23 godine hvalio da se zalaže za mir, za sigurnost, a prvobitno za slobodu kretanja. E, sad treba da se dokaže na djelu. Mislim da je došlo vrijeme da se dokažu. Ako neće da se dokažu, onda ćemo, nažalost, mi morati da se pozabavimo tim barikadama. Ne bih želio da dođemo do te tačke, ali morat ćemo, a u međuvremenu, dajemo malo više prostora KFOR-u koji je tražio naše strpljenje za neke dodatne napore o kojima ja ne znam ništa.

 Istraga: Koliko vremena dajte KFOR-u?

Kurti: Ovo ne može trajati nedjeljama. Ne samo da ne može trajati mjesecima, nego ne može trajati i nedjeljama. Ovo može trajati danima. I sad već stižemo u novu godinu i mislim da te barikade ne valjaju. One su veoma štetne, pogrešne i istovremeno one vraćaju nam gorka iskustva i pamćenje od prije trideset godina.

 Istraga: Hoćete li postavljati rok?

Kurti: Najprije nam treba jedan sastanak sa KFOR-om koji će se održati odmah nakon Božića i tada ćemo mi donijeti odluku šta ćemo i kako ćemo.

Istraga: Mogu li se barikade ukloniti bez incidenata

Kurti: Sa naše strane može. Ali druga strana nam je nepoznata. Ljudi su u uniformama. Ti ne znaš kako će reagovati svako od njih kad se približava naša policija. Jedno znam. Oni direktive dobijaju iz Beograda. I kako se ljudi mijenjaju tamo, očigledno je da ne dolazi ono autonomno i autentično od samih građana. To su paravojne formacije koje imaju svoju strukturu i naredbe. E, sad, znači da li će biti incidenata ili ne, ovisi od naredbi iz Beograda. To dolazi od srpske vlade i srpskog predsjednika. To dolazi od ove četvorke – Vučić, Brnabić, Vulin i Dačić. Ova je četvorka iz Beograda koja je glavna i naredbodavna instanca za ono što se dešava po barikadama.

Istraga: Sada imate pritiske i od međunarodnih zvaničnika sa Zapada oko zajednice srpskih općina. Šta ćete uraditi u vezi sa tim?

Kurti: Kosovo je dvostruko uspješna priča. Kosovo je uspješna priča NATO intervencije koja je stopirala genocid srpskog režima. Kosovo je uspješna priča toga što privredni razvoj i kvalitativna demokratija idu zajedno. Prošle godine imali smo 10,7 posto ekonomski rast. Ove godine 4 posto. I to bez inflacije. I napravili smo mnogo socijalnih projekata za sve. I za Srbe, i za Albance, i za Bošnjake, Turke, Rome, Gorance …Mi nemamo samo jednu manjinu. Mi imamo većinsko albansko stanovništvo koje je 92 posto. Srbi u Srbiji nisu ni 80 posto. Albanci na Kosovu su 92 posto. Imamo Srba oko 5 posto. Ali imamo i ovih drugih manjina. Sada, nije moguće graditi demokratsko društvo ako je neko isključivo sve vrijeme privilegovan. Jer privilegija za nekoga znači diskriminaciju za nekog drugog. Pa u tom smislu, to što Beograd traži jeste protiv jednakosti, protiv ravnopravnosti. I oni bi željeli da imaju ovu zajednicu općina kao oružje protiv neovisnosti Kosova, a ne kao nešto što je dobrobit za Srbe na Kosovu. Ja sam nekoliko puta rekao i u Briselu da ja imam utisak da Srbija ne želi zajednicu općina. Jer kad bi ona stvarno željela zajednicu općina, ona ne bi rekla svake sedmice – nikad nećemo priznati Kosovo. Tražeći zajednicu općina bez priznavanja Republike Kosovo to je kao da tražiš nešto sadržinski, ali bez forme. Nije moguće. Ne možeš da imaš pitu bez tepsije. Beograd je u stalnom pokušaju da izumi vremeplov. Ne postoji vremeplov. Taj voz je otišao. Ne možemo se vratiti ni u ’99. ni u 2007. Ovo insistiranje na političkim dešavanjima putem vremeplova, oni drže kao taoca Srbiju, ali i našu cijelu regiju.

Istraga: Zbog čega ste Vi protiv Open Balkana, a albanski premijer – za?

Kurti: Mislim da je evropski Balkan dosta otvoren, dok Otvoreni Balkan je nedovoljno evropski. Mislim da nama treba demokratski i evropski Balkan. Dok Open Balkan želi da Balkan bude otvoren prema Ruskoj Federaciji. Baš kao što je i Srbija otvorena prema Ruskoj Federaciji. Taj projekat je počeo u Novom Sadu u oktobru 2019. godine. To je mjesec kada je naš pokret postigao najveći uspjeh u našoj kratkom istorijskom djelovanju. Kada smo mi pobijedili, to je prva pobjeda naša. A prva pobjeda je veoma važna. Beograd je šiznuo. I tada je počela panika u Beogradu i Vučić je odmah pozvao Ramu (Edi Rama, premijer Albanije) i Zaeva (bivši premijer Sjeverne Makedonije Zoran Zaev) i kaže im dođite u Novi Sad. A to je također mjesec kada je bilo jasno da neće početi pregovori za članstvo u EU Albanije i Sjeverne Makedonije. Znači, imate ta dva događaja. I tada Vučić kaže – ovi iz EU nas neće, hajde da mi uradimo nešto zajedno. A to je momenat i kada mi pobjeđujemo. Poslije toga su napravili 4-5 sporazuma. Niko ne zna kakvi su to sporazumi. Mislim da većina njih nije toliko ozbiljna. Open Balkan nije inicijativa da se vrjednuje realno. Dobio je dosta medijske pažnje. Ali ja ni po ličnom ukusu nisam takav političar koji vjeruje u samodovoljnost Balkana. Ja želim evropski Balkan. Ali i kao političko orijentiranje, ja ne vjerujem da Balkan može nešto bez EU. Zato se protivim tom projektu.

Istraga: Zašto stavljate Open Balkan u kontekst Ruske Federacije, a istovremeno kažete da američke diplomate (Escobar) podržavaju te projekte?

Kurti: Ja mislim da postoji nekoliko američkih diplomata koji da daju šansu da ovi na Balkanu sarađuju. Ja mislim da sarađivanje kao takvo nije dobro. Ponekad može da bude kontraproduktivna. Zato mi moramo pažljivo da gledamo na to. Ne samo da sarađujemo, nego kakva saradnja i koja dobrobit. Srbija i Rusija su tijesno povezane države. Ova vlast u Beogradu zapravo priprema srpski narod da postanu ruska gubernija. Jer očigledno je da oni ne žele da postanu članica EU. Jer kada ulaziš u EU, moraš da se otarasiš Rusije. Treba da se sučeljavaš, da se obračunavaš sa svojom prošlošću. Treba vladavina prava, treba sloboda medija. A Srbija ne želi nijedno od ovoga. Ali kao gubernija Rusije, oni ne bi mijenjali ništa od ovog što imaju. Centar za ovu regiju Sputnjika je u Beogradu. U Nišu imaju takozvani Ruski humanitarni centar. Oni bi željeli ironično da kažu – ako je NATO intervencija na Kosovu bila humanitarna, takav jeste i ovaj ruski centar tamo. I kada je Ruska Federacija izbačena iz Vijeća Evrope, gdje mi sad težimo učlanjenju, nijedan od sedam srpskih poslanika u Vijeću Evrope nije otišao da glasa za njih. I kulturne i istorijske veze su veoma široke i ja mislim da  Beogradu danas nemaju dovoljno snage da grade autentičnu politiku. To što bi oni htjeli da dobiju oružje iz Rusije, investicije iz Kine, novac iz EU i američku toleranciju, to je samozavaravanje koje oni rade sebi. Nikome drugo. To neće dugo trajati. To je kao da se želiš riješiti žeđi morskom vodom. Možda može trajati malo, ali završetak je tragičan. Ja ne volim da se to dešava srpskom narodu, ali sa ovom vlašću koja se uspostavila tamo ja ne vidim dobru budućnost za taj narod koji je naš susjed. U srpskoj najnovijoj istoriji ne možeš da razumiješ politiku bez tri ubistva. Ubistvo Ivana Stambolića, ubistvo Zorana Đinđića i ubistvo Olivera Ivanovića. U ovom smislu, ubistvo Olivera Ivanovića je mnogo sličnije sa ubistvom Ivana Stambolića. Jer prije više od trideset godina Milošević je pobijedio i potom ubio svog rivala. Znači, nakon pobjede. Baš isto se desilo i u Sjevernoj Mitrovici. Najprije stranka koja je dobila izbore i koja je bila pod kontrolom Beograda je pobijedila Olivera Ivanovića. Potom ga neko iz te struje ubije.

Kosovske vlasti objavile fotografije: Oko 30 naoružanih osoba sa specijalnim vozilima napalo je kosovsku policiju, skrivaju se u manastiru Banjska gdje su opkoljeni!

Oko trideset dobro obučenih specijalaca koji su koristili blindirana vozila učestvovalo je u napadu na kosovsku policiju tokom protekle noći, saopćio je premijer Kosova Albin Kurti.

Napadači su, podsjećamo, ubili jednog policajca, a ranili još dvojicu u blizini manastira Banjska. Nakon napada na policiju, napadači su se sakrili u manastir Banjska, što je potvrdila i eparhija Raško-prizrenska.

Premijer Kosova Albin Kurti objavio je fotografije napadača.

“Pozivam ih da se predaju. Opkoljeni su”, kazao je Kurti nakon sjednice Savjeta za nacionalnu sigurnost Kosova.

Kurti je kazao da se u ovom trenutku puca u blizini manastira Banjska u blizini Zvečana.

“Znate koliko je osjetljivo pitanje manastira na Kosovu. Ne znamo šta je sve unutra, sve će biti jednostavnije ako se napadači predaju”, kazao je Kurti, odgovarajući na pitanje zbog čega specijalne policijske snage Kosova još nisu ušle u manastir.

U ovim trenucima u blizini manastira čuje se pucnjava iz automatskog oružja.

Na fotografijama koje je objavila kosovska policija, vide se naoružane maskirane osobe. Na jednoj od fotografija vidi se i pravoslavni sveštenik u razgovoru sa naoružanim maskiranim napadačem.

Povratak u institucije: Srpska ili „Dačićeva lista“ u Skupštini Kosova?

Protekle nedjelje bile su pune napetosti na sjeveru Kosova, gdje su se lokalni Srbi, potaknuti mafijom i obavještajnim službama iz Beograda, odupirali promjeni registarskih tablica na one iz Republike Kosovo.

U početku su to bili gradonačelnici četiri opštine koji su ponudili ostavke na pozicijama u institucijama Republike Kosovo, a poslije njih policajci sa skidanjem uniformi. Na kraju su došli poslanici Srpske liste koju kontroliše Aleksandar Vučić.

Počeli su svojim uobičajenim ucjenama, gdje povlačenjem iz institucija žele da pokažu svoju političku moć. Odgovor iz Vlade Kosova je da će oni biti zamenjeni drugim poslanicima koji čekaju na listi CIK-a.

Zahtjev je upućen Srpskoj listi i ako odbiju, onda poziv upućuju drugim strankama koje su učestvovale na poslednjim parlamentarnim izborima.

Jedna od njih je bila i stranka Rade Trajković, kao i stranka Nenada Rašića, koji su učestvovali na prošlim izborima, ali oni nisu uspjeli da uđu u Skupštinu Kosova poslije velikog pritiska Srbije i kriminalnih struktura sa sjevera Kosova.

U strahu da će drugi Srbi ući u Skupštinu Kosova i nakon dogovora u Briselu da se smanje tenzije na sjeveru, ostalih devet poslanika Srpske liste koji su čekali u registru CIK-a pristali su da smijene poslanike u ostavci i blokiraju one koji nisu u njihovom taboru.

U pozadini se igra velika igra, jer je karakteristika ostalih devet poslanika koji su ušli u Skupštinu Kosova da su većina i članovi SPS-ovog ogranka na Kosovu.

Predsjednik Srbije Vučić ovim činom pokušava da otkloni pritisak međunarodne zajednice te da krivicu za naredne korake Srpske liste, i u drugim dijelovima Kosova, usmjeri prema Ivici Dačiću, koji je svojom politikom bliži Rusiji. Istovremeno, eventualni pritisak za dešavanja na sjeveru Kosova bi bio usmjeren ka Milanu Radoičiću, koji je na crnoj listi američkog Ministarstva finansija.

Politika Srpske liste je podijeljena na onu koju na jugu vodi  Milan Joksimović, predsjednik SPS-ovog ogranka na Kosovu, tačnije u Gračanici, dok na sjeveru upravlja Goran Rakić, koji je predsjednik ogranka Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS).

To će biti još veći izazov za Kosovo i međunarodni faktor, znajući za Dačićev zvanični stav u odnosu na Rusiju i njegove veze sa Putinom.

Srbija, kao glavna geostrateška tačka Rusije na Balkanu, i dalje izaziva Zapad u strateškom, energetskom i bezbjednosnom smislu.

Ulazak Kosova i Bosne i Hercegovine u NATO bi Zapadu olakšao da konačno prekine ovu doktrinu koja je dominirala Balkanom posljednjih 100 godina.

Koliko je Srbija spremna da uvede sankcije Rusiji i okrene se Zapadu? To je karta na koju Aleksandar Vučić igra od 2011. godine

Kosovski premijer Albin Kurti za The Gepost: Putin je opsjednut Kosovom, Srbija pokreće hibridni rat

TheGeopost: Gospodine premijeru, hvala vam puno na ovom intervjuu za Geopost. Ruska agresija u Ukrajini počela je pre godinu dana, koliko se balkanski mozaik promijenio od početka ove agresije i odraza ovog rata na Balkanu?

KURTI: Hvala vam na prilici da se obratim vašim gledaocima i dobrodošli u Vladu.Šest zemalja Zapadnog Balkana još uvijek nisu integrisane u Evropsku uniju, a sve su stavljene pred najvažniji ispit, upravo 24. februara prošle godine kada je došlo do ruske agresije i neopravdane invazije Ukrajine. U ovom testu se jasno videlo da su 4 zemlje jasno protiv Ruske Federacije i za oslobodilački rat Ukrajine, čija je pobjeda drugo ime za mir tamo, Albanija, Severna Makedonija, Kosovo i Crna Gora, dok Srbija nije uvela sankcije, odnosno ne osuđuje agresiju, a to je bilo uslovljeno i Bosni i Hercegovini, jer sa Republikom Srpskom ima pravo veta i praktično kontroliše vanjsku politiku, iako Bošnjaci i Hrvati žele da uvedu sankcije Ruskoj Federaciji, upravo Srpska republika, koja je genocidna kreatura, je tako nešto onemogućila.

Nije iznenađujuće, jer dok Kremlj ima za cilj da ostvari ruski svet ili „Ruski mir“, Srbija, Beograd ima za cilj da ostvari srpski svet, što je drugi naziv, eufemizam za veliku Srbiju.

U 20. vijeku Jugoslavija je stvorena kao platforma Velike Srbije, a krajem 20. vijeka Jugoslavija je uništena kao platforma Velike Srbije. Uništenje Jugoslavije i SSSR-a, iako nisu bili slični po karakteru, jer ono SSSR-a je uglavnom urađeno mirno, za razliku od Jugoslavije, posljedice i rezultati su veoma slični, tu imamo Rusku Federaciju sa satelitskim državama oko odnosno pseudo-države, postoji Bjelorusija, postoji Krim i Donbas, postoji Transn-Dnjestar u Moldaviji, tu su Južna Osetija i Abhazija i tako dalje. Slično i ovdje u našem regionu, uništenje Jugoslavije dovelo je Srbiju u centar sa svojim pipcima, Republiku Srpsku u Bosni, prosrpske stranke u Crnoj Gori, posebno Demokratski front, nelegalne paralelne strukture na sjeveru Kosova i svuda Srpsku pravoslavnu crkvu sa značajnim uticajem u Sjevernoj Makedoniji. Tako je raspad Sovjetskog Saveza proizveo veliku hobotnicu sa centrom na Rusku Federaciju, dok je uništenje Jugoslavije proizvelo malu hobotnicu, pošto ima polovinu pipaka i manja je od matične hobotnice. I ta istina, koja je historijska i kulturna, došla je do izražaja kao nikada do sada, upravo poslije ruske invazije i vojne agresije na Ukrajinu, tako da nije da smo nešto novo shvatili ili naučili, već́ ono što je bilo postalo je poznato svima.

TheGeopost: Gospodine premijeru, svi su mislili da će Srbija poslije ruske agresije u Ukrajini i ovog rata koji traje, svi misliti da će se pozicionirati u korist Zapada, odnosno okrenuti leđa Rusiji. Gdje je Srbija danas, da li će se to desiti?

KURTI: Dobro se sjećam mjeseca marta prošle godine kada je nama na Kosovu rečeno, molim vas, poštedite Srbiju, Beograd, predsjednika od retorike oštrih kritika, jer poslije 3. aprila, kada će biti izbori u Srbiji, oni promijeniće svoju orijentaciju i potpuno će se usmjeriti ka zapadu. Nije se desilo to, pa moramo da izvučemo pouke, nisu se ostvarila očekivanja koja su postojala za aktuelnog predsjednika sa zapada, ko bi pomislio kada je vojna invazija Rusije na Ukrajinu počela da će nakon godinu i četiri mjeseca Srbija i dalje ostati jedina zemlja u Evropi koja ne uvodi sankcije Rusiji, naprotiv, prošle godine, u septembru na marginama samita Ujedinjenih nacija, tadašnji ministar vanjskih poslova Srbije Selaković i ruski Lavrov potpisali su sporazum o koordinaciji u vanjskoj politici.

Dakle, kada je kao i svake godine krajem septembra održana Generalna skupština Ujedinjenih nacija, iskoristili su američku teritoriju za dogovor o koordinaciji Beograda i Moskve. Ne samo da je nisu sankcionisali, već́ su naprotiv uradili ovo. I da ne zaboravimo da je iz Srbije postojao još jedan veoma negativan element, a to je krajem prošle godine imenovanje Aleksandra Vulina, naviše orjenitanog proruskog čovjeka na političkoj sceni Srbije, za šefa srpske obavještajne službe i tajne službe BiA.

Dakle, on koji je nekada bio potpredsjednik stranke „JUL“, koju je vodila Miloševićeva supruga Mira Marković, danas vodi tajnu službu i hvaljen je da je izumitelj pojma „Srpski svet“, tj. , sporazum sa Kremljom o politici vanjskih poslova u Njujorku u septembru i potom u decembru, imenovanje i rukovodstvo srpske BIA od strane Aleksandra Vulina, su jasno pokazali da Srbija ne samo da ne mijenja pravac, već́ naprotiv intenzivira svoju aktivnost i funkcioniše u starom pravcu gdje Rusku Federaciju smatraju svojim saveznikom i glavnim partnerom.

Thegeopost: Sa ovom proruskom Srbijom, gdje je Kosovo sa hibridnim ratom koji se dešava, da li postoji regionalna koordinacija i kolika bi trebalo da bude regionalna koordinacija da bi se suprotstavili ovom hibridnom ratu?

KURTI: Posljednjih godina, kako u medijima, tako i u politici, ali i u akademskom svetu, bilo je dosta diskusija o hibridnom ratu, misleći da je hibridni rat zamjena za rat, ali je ruska invazija na Ukrajinu pokazala da hibridni rat nije zamjena za rat, to je pripremna faza za rat i od nas zavisi koliko ćemo uspješno da se suočimo sa hibridnim ratom da rata ne bude.

Danas, u regionu Balkana, sjedište Sputnjika je u Beogradu. Od aprila 2012. godine u Nišu postoji takozvani „Ruski humanitarni centar“ sa desetinama agenata i špijuna koji su upravo nosioci ovog hibridnog rata.

Dakle, hibridni rat na Zapadnom Balkanu ima svoj centar, a to je Srbija, a to su Beograd i Niš. Sada se taj ruski humanitarni centar u Nišu ne zatvara, i usprkos pozivima sa Zapada, nastavlja da bude sve aktivniji, s druge strane, ruski ambasador u Beogradu Aleksandar Bocan Harčenko organizuje nedjeljne prijeme za studente u Beogradu, za intelektualce, za novinare i na taj način ih ispunjava ruskim narativom o geopolitici, o istoriji i tako dalje, jer hibridni rat nije samo o lažnim vijestima, nego o lažnoj istoriji, pa žele da ga učine revizija istorije u kom slučaju oni tumače prošlost na poseban način, jer lažne vesti prolaze, ali su lažni narativi o narodnim istorijama ratova i mira veoma problematični jer su poput istorijskih knjiga koje uče nove generacije i na ovaj način ih pripremiti za nove ratove.

Mi na Kosovu smo u bliskoj komunikaciji i suradnji sa našim zapadnim partnerima, sa Sjedinjenim Američkim Državama, sa Evropskom unijom, Velikom Britanijom, posebno sa NATO-om, NATO je platforma sa kojom uglavnom sarađujemo, saglasni smo da se bavimo hibridnim ratovanjem. Ali hibridni rat pokreće Srbija jer je Srbija sa Rusijom, pa hibridni rat nije slučajno što ga pokreće država koja je GASPROM-u dala 56% svoje naftne industrije, 51% akcija u gasnom bazenu Banatski Dvor u Vojvodini, koji je najveći u Jugoistočnoj Evropi, dao je takođe GASPROM-u, trasirao mu put i ima svoje reprezentativne centrale Lukoil, Rosatom, Roskosmos, VTB banka, Sberbanka i tako dalje, a da ne zaboravimo zajedničke vojne vježbe. 2012. između Srbije i Rusije bilo je samo 2, dok ih je 2021. bilo 104. Od 2 do 104 za manje od jedne decenije. Reći ću vam, ovo što se danas dogodilo, pripremalo se godinama i sada moramo biti veoma oprezni, veoma oprezni, u isto vrijeme veoma ujedinjeni i jaki. Moramo da govorimo jasno i odlučno, moramo djelovati da budemo aktivni jer svaku toleranciju, bilo kakvu velikodušnost sa naše strane vidjet će sjeveroistočne autokrate, sjeveroistok naše zemlje je Srbija, naša susedna država koja nas ne priznaje, sjeveroistok evropskog kontinenta, Evropske unije je Rusija, koja se takođe bori protiv Evropske unije, pa postoji sličnost između odnosa Kosova i Srbije i Evropske unije i Ruske Federacije. Dakle, to su razlozi zašto hibridni rat vodi poreklo u Srbiji, a ja bih ovom prilikom istakao i istorijski aspekt, pošto je 1999. godine, kada smo oslobođeni, 9. juna, potpisan Kumanovski sporazum, gdje je Srpski general Svetozar Marjanović potpisao kapitulaciju pred britanskim generalom Majklom Džeksonom, a 10. juna je Rezolucija 1244, 12. juna NATO trupe su morale da dođu na Kosovo, 20. juna trebao je da ode posljednji srpski vojnik. Ali 11. juna uveče, mladi ruski oficir Junuz Bekijevkurev, koji je došao iz Severne Osetije i učestvovao u ratovima u Južnoj Osetiji ili Aziji, kasnije će učestvovati u Čečeniji, to je on koji dovodi 206 ruskih vojnika iz Bosne i Hercegovina, sa 30 oklopnih vozila, preko trga „Majka Tereza“ ovdje u Prištini i idu na prištinski aerodrom da stignu pre nego što NATO uđe i odatle je skoro došlo do sukoba između britanskih NATO trupa na jednoj strani i ruskih trupa pod vođstvom Januza Bekijevkureva sa druge strane gde je postignut kompromis da Rusija neće imati operativno područje na Kosovu kao što je recimo imala Nemačka sa sjedištem u Prizrenu, Italija sa sjedištem u Peći, Sjedinjene Države u Uroševcu i Gnjilanu, u Prištini Velika Britanija i u Mitrovici Francuska, pa kako su ove zemlje imale operativna područja koja su ih pokrivala, Rusija se povukla, nije imala svoj, ali broj njenih vojnika se povećao na 650. 2003. god. tokom albanskih protesta protjerani su i posljednji ruski vojnici. Zašto sam pomenuo ovaj slučaj, pomenuo sam ovaj slučaj jer dva mjeseca kasnije Putin dolazi na vlast u Moskvi, avgusta 1999. 17. juna 2001. bio sam u zatvoru, na Ćupriji, u Srbiji, kada sam video da je Putin posjetio Međunarodni Aerodrom Prištine i dočekao ruske vojnike i nedavno, 8. decembra 2021. godine, što je dva i po mjeseca pre ruske invazije na Ukrajinu, Junuz Bekijevkurev je postavljen za broja dva u ruskoj vojsci. Sergej Šojgu, ministar odbrane, odgovoran za strategiju, dok je Junuz Bekijevkurev drugi za operaciju. Dakle, Putin je opsjednut Kosovom, a ima mnogo veze sa 1999. i NATO intervencijom. Izuzetno je ogorčen što je Kosovo primer uspjeha NATO intervencije, izgradnje demokratske države i ekonomskog razvoja, dok je veoma srećan što zapadna intervencija u Afganistanu i Iraku nije bila tako uspješna. I ovdje Kosovo pravi veliki kontrast, pa bi volio da Kosovo propadne kao Irak i Afganistan. Međutim, Kosovo je nezavisna država, suverena, sve moćnija koja se ne povlači i ne podčinjava Srbiji kao klijentskom režimu Moskve i Kremlja.

Gospodine premijeru, vratimo se svakodnevnim dešavanjima na sjeveru, ekipa Geoposta je identifikovala natpise, simbole Z u policijskim i automobilima KFOR-a, juče smo imali priliku da novinari Russia Today Balkans budu prisutni i na sever, da neki mediji su predstavili i neke članove Vagnerove grupe. S druge strane, Kfor, komandant Kfora negira prisustvo Vagnera na sjeveru Kosova. Šta je zvanični deo svega ovoga?

KURTI: Jasno mi je da je Rusija zainteresirana za destabilizaciju Balkana i za to koristi Srbiju. Ali, s druge strane, Srbija je spremna i da stalno maltretira svoje susjede, nekad Bosnu i Hercegovinu, nekad Crnu Goru, a nekad Kosovo, jer samo tako može da izbjegne pažnju unutrašnje krize koju ima, jer nijedan narod ne može dugo da ostane bez slobode. Građani u Srbiji nisu slobodni jer Srbija nije demokratska zemlja, čak i Freedom House kaže da je hibridni režim. Po mom mišljenju, to je čista autokratija, dakle kriza u kojoj se autokratija nalazi, jer narodi i građani žele da budu slobodni, naravno da će to moći da se ublaži stvaranjem problema u komšiluku. Sada, činjenica da kaže da će da izazove probleme, ne bi trebalo da puštamo pes samo da ne izazivaju probleme. Ako žele da prave probleme, moramo se oduprijeti njihovoj tendenciji, ali ne i pod uslovom da se pokorimo. U tom pogledu, nema sumnje da su i Noćni vukovi i Vagneri bili u regionu Balkana, oni su u Srbiji i imamo podatke da su bili na sjeveru Kosova tokom decembra mjeseca i sada takođe prikupljamo podatke o njihovom eventualnom utjecaju u napadima 26. i 29. maja na našu policiju, NATO vojnike i novinare. Uglavnom se radi o ljudima koji, ne samo da su zločinci koji su počinili zločine, već otvoreno kažu da bi ponovo počinili zločine. Naime, jedan od slogana koji je skandiran 26. maja bio je „Ubij, ubij“. To nisu mirni protesti, paljenje policijskih automobila, povici “Ubij, ubij” sa bandama dirigovanim iz Beograda koje odatle plaćaju i dobivaju direktive, to su sve drugo samo ne mirni protesti. Dakle, ti ljudi, ovi ekstremisti, njih 5 je u zatvoru, dok smo i njih 13 sa sigurnošću identifikovali da su to ljudi u kojima Kremlj vidi svoju šansu. Pošto je riječ o ideologiji srpske nacionalšovinističkom ekstremne desnice, koja se klanja i Miloševiću i Putinu. Dakle, ovo obožavanje Miloševića i Putina kao ideologije, kao ličnosti njihove ideologije, je naravno veoma primamljivo za genocidne terorističke paravojne žene poput Vagnerovog dela. Ono što smo vidjeli u Zvečanu, to je neka vrsta fašističke milicije u kojoj su bili i Srbi, koji su policajci u Srbiji i došli su da prave nered na Kosovu. U ovim nasilnim neredima postoje tri kategorije građana, prva kategorija je civilna odbrana, u kojoj su i policajci iz Srbije, elementi ruske žandarmerije, koji su navijači Rusije i tako dalje. Druga kategorija su radnici javne uprave koji su prinuđeni da idu na takozvane proteste jer u suprotnom ostaju bez posla. Treća kategorija su radnici u privatnim firmama nekih od švercera, glavnih kriminalaca poput Milana Radojčića i Zvonka Veselinovića, koji prinuđeni su da izađu na trg ispred opštine i budu nasilni, dok im je na radnom mjestu u privatnoj firmi ovih multimilionerskih kriminalaca rečeno da su uzeli slobodne dane. Ovo su tri glavne kategorije. Može de desiti i da neki građanin dođe kao pojedinac, ali to je zanemarljiva manjina. Ove tri kategorije prave te nerede i prave te nerede jer vide da je Kosovo država, da Kosovo ima profesionalnu policiju, da smo mi demokratska zemlja koja se razvija, a oni hoće podjelu Kosova, oni žele cijepanje Kosova, to im je jasna namjera, teritorijalna razmjena je naziv za podjelu Kosova, što bi takođe privuklo neke Albance da se pridruže. Oni od ovog propalog projekta nisu odustali u formi ideje. Ali ova ideja, da dođe do izražaja, može se ostvariti samo nasiljem. Nekada je mogla da se izrazi kroz razgovore, za teritorijalnu razmjenu i podjelu Kosova. Danas se ova ideja može izraziti samo nasiljem i mi to vidimo i moramo to odbiti i za to nam je potrebna pomoć́ naših međunarodnih partnera i prijatelja Sjedinjenih Američkih Država, Evropske unije, NATO-a, Kraljevine Ujedinjenih nacija itd. Znamo kako to da uradimo, bit ćemo uspješni i veoma sam optimista po tom pitanju, ali moramo biti zajedno, jaki, nepokolebivi jer situacija nikada nije bila jasnija, jer ništa više nije potrebno samo vladavina prava i ustavnost na oko 1/6 teritorije Kosova koja je iznad rijeke Ibar.

Geopost: Premijeru, za kraj da se zaustavimo na Evropskoj uniji, Sjedinjenim Američkim Državama ovdje. Vjerojatno su građani Kosova ovih dana vidjeli neslaganje sa njima. Kosovo je proevropska i proamerička država. Da li premijer Kosova garantuje građanima da će se ti odnosi razvijati na najbolji način?

KURTI: U stalnoj sam komunikaciji sa ambasadorima Kvint-e na Kosovu i naravno od kada je priznat izborni proces koji smo odlagali za četiri mjeseca u četiri opštine na severu, od kada je priznat rezultat, kada se priznala zakletva, mi nismo imali drugog izbora osim da gradonačelnici počnu da rade u svojim mjestima. Ako bi gradonačelnici počeli da rade u privatnim kućama, to bi bilo pojačanje nelegalnih paralelnih struktura. Ne možemo praviti paralelne strukture paralelnim strukturama. Tako da smo bili u teškoj situaciji, u kojoj nismo imali idealno rješenje, ali ipak mislim da smo dobro prošli i veoma smo zahvalni za svu pomoć i podršku koju su nam dali i daju. Nekada može postojati neka razlika u pristupu, ponekad može postojati neka razlika u taktičkim elementima, recimo, operacija koje sprovodimo, ali u smislu vrijednosti, ciljeva, interesa, uvjerenja, vizija, nemamo apsolutno nikakve razlike sa Sjedinjenim Američkim Državama i Evropskom unijom.

Dani ustoličenja mitropolita Joanikija: Čije su svetinje u gradu Cetinje?

Rat u BiH već je bio ušao u drugu godinu kada je grupa cetinjskih liberala pjevala vladiki Amfilohiju Radoviću da „nije ovo Srbija“, da „nikad neće Crna Gora bit’ obala srpskog mora“ i da je „Kralj Nikola na umoru, blagosilj’o Crnu Goru“ da ga „nose na Cetinje, đe su naše sve svetinje“. Risto Sotona, tako su zvali vladiku Amfilohija, bježao je ispred nenasilnih i nenaoružanih Crnogoraca.

Dvadeset i osam godina kasnije, naoružani crnogorski specijalci suzavcima su rastjerali Cetinjane i Crnogorce da bi u manastir doveli vladiku Joanikija, da ga ustoliče u mitropolita Srpske pravoslavne crkve.

„Ovdje neće proći“, ubjeđivao me jedan Crnogorac dok smo imali noćno bdijenje na barikadi postavljenoj na mjestu koje se zove Belveder.

Tuda prolazi put koji iz Podgorice vodi ka Cetinju. Na Belvederu je, ispričat će mi kasnije kolegica sa Cetinja, u ljeto 1936. godine ubijeno šest Crnogoraca koji su se pobunili protiv obespravljenog položaja u Kraljevini Jugoslaviji.

barikade na Belvederu

„Ponavlja se Belveder 36.“, govori srednjovječni Crnogorac dok se kroz megafon obraća masi okupljenoj na stijenama između kojih prolazi cesta koja spaja Cetinje sa Podgoricom.

Na samoj cesti su sjedile djevojke. Ispred njih je bilo poredano ogromno kamenje, a iza njih gume napunjene benzinom. Na stijenama su bili mladići sa maskama preko lica, a u grmlju u tri flaše napunjene benzinom, poznate kao Molotovljev koktel.

Srbijanski mediji prvo su, u subotu navečer, sat prije ponoći, saopćili da će ustoličenje biti otkazano. Onda je sat kasnije patrijarh Porfirije rekao da će sa sveštenstvom u nedjelju ujutro krenuti za Cetinje, na ustoličenje mitropolita Joanikija.

Nekoliko lažnih uzbuna u noći između subote i nedjelje izazvalo je oko hiljadu ljudi na Belvederu da otpjevaju himnu Crne Gore i skandiraju da ovo nije Srbija. Specijalci su se ukazali sa Suncem. Iza njih su bili kamioni koji su vozili bagere za raščišćavanje puta. Dva sata niko nije odstupao sa svojih pozicija. Onda se, s druge strane brda ukazao gusti crni dim. Na barikadama postavljenim na putu koji iz pravca Budve vodi za Cetinje izbili su sukobi. Iz pravca grada dopirale su detonacije i zvuci sirena. Onda se kratko čuo helikopter i ubrzo  došla je vijest da je vladika Joanikije „sišao s neba“ u Cetinjski manastir.

„Pali gume“, odjeknula je naredba klancem na Belvederu.

Belveder nakon paljenja guma

Onda su odjeknuli pucnji. Desetak metaka ispaljeno je u zrak sa okolnih stijena i policija se povukla desetak metara nazad. Gume su planule, crni dim se nadvio nad Belvederom, malo topovskih udara i poziv u pomoć. Jedna djevojka je povrijeđena i policijski joj je ljekar pružio pomoć.

Uspio sam proći pored zapaljenih guma i pješke krenuti prema 3-4 kilometra udaljenom gradu. Ogrnuti zastavama i sa suzama u očima Crnogorci su napuštali Cetinje.

„Nećete moći ući. Suzavac uguši“, upozorava me jedan od njih.

suzavci u centru Cetinja

Ali nema se baš izbora. Bez gas maske, s majicom preko lica uspio sam tek proći dvije ulice. Dalje se, realno, nije moglo. Specijalci su bili nekih stotinjak metara daleko kada su im dvojica mladića opsovala „majku izdajničku“. Onda se opet začula detonacija i ukazao se dim. Suze su ponovo počele da teku i apartman je postao jedino moguće rješenje. Na televiziji su emitirali snimak iz Cetinjskog hrama gdje se ceremonija ustoličavanja Joanikija privodila kraju. Onda su išle vijesti reakcije zvaničnika.

„Nisam došao da mi služe, nego da služim“, rekao je ustoličeni mitropolit i dodao da su „podjele na Cetinju vještački izazvane“.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović je kazao da bi „samo čovjek bez dostojanstva sebi dozvolio da „helikopterskim desantom na crnogorsku prijestolnicu i pod zaštitom pancirskih ćebadi bude uveden u Cetinjski manastir i da na taj način i da na taj način osramoti tron Svetog Petra Cetinjskog.

„Danas smo na Cetinju svjedočili velikoj sramoti Srpske pravoslavne crkve i Vlade Crne Gore, sramoti nezapamćenoj u dugoj istoriji crnogorske države“, kazao je Đukanović.

dolazak mitropolita Joanikija

Njegov savjetnik i bivši direktor Policije Crne Gore Veselin Veljović uhapšen je u nedjelju ujutro. Vijest je naciji saopćio crnogorski premijer Zdravko Krivokapić.

„Obavještavam javnost da su brzom akcijom policije koju sam naložio upravo stavljene lisice na ruke Veselina Veljovića“, napisao je na Twitteru premijer Krivokapić.

U prilog tome, Krivokapić je twittao i fotografiju na kojoj se vidi kako uživo prati slijetanje vladike Joanikija u Cetinjski manastir. Istog dana, popodne, Krivokapić će se mitropolitu Joanikiju zahvaliti „na divnim riječima“, ustvrdivši da odlaganje nije bila opcija i da je „država odbranjena“. Blokade saobraćajnica je nazvao „pokušajem terorističkih akcija“.

„Kako si me fotografisao, izgledam kao terorista“, kaže mi kroz smijeh mlađa Crnogorka koja je s fantomkom na licu, da se zaštiti od suzavca, bila u prvom redu na barikadi na Belvederu.

Nije bacala kamenje na policiju i povukla se onog trenutka kada su zapaljene gume i kada je postalo jasno da je Joanikije preletio njihove barikade, kako bi ga promovisali u nasljednika vladike Amfilohija Radovića, koji je preminuo 30. oktobra prošle godine od korone. No, koalicija koju je formirao vladika – funkcionira. Dritan Abazović je u nedjelju ujutro na Twitteru objavio snimak kojim je želio dokazati da iza „napada na policiju“ stoji DPS Mila Đukanovića. Na snimku se vidi Veselin Veljović čije će hapšenje kasnije „narediti“ lično Abazovićev premijer Krivokapić.

Dritana Abazovića, uglavnom, najčešče su pominjali ljudi okupljeni na barikadama. Za njih je on krivac  što Crna Gora postaje „obala srpskog mora“ i što su „na Cetinju oskrnavili crnogorsku svetinju“.

Uživo iz Cetinja: Gore gume na Belvederu, prije toga se čula pucnjava, počelo ustoličenje vladike Joanikija

9.00 Bivši direktor Policije Crne Gore Veselin Veljović uhapšen je jutros na Cetinju, saopćili su crnogorski zvaničnici. Kako nezvanično saznajemo, uhapšen je zbog sumnje da je organizirao napad na policiju.

8.30 Na barikadi Belveder zapaljene su gume. Prije toga odjekivala je pucnjava. Većina demonstranata se povukla, dok po okolnim stijenama se mogu vidjeti ljudi s maskama. Nekih 100 metara dalje od barikade nalaze se jake policijske snage iza kojih su parkirani kamioni koji prevoze bagere.

 

U daljini se vidi dim i sa druge barikade i odjekuju eksplozije. Najmanje jedna osoba je povrijeđena. Jedan od demonstranata pozvao je policijskog ljekara da ukaže medicinsku pomoć povrijeđenoj djevojci.

Policija se povukla nekih deset metara niže. Sa okolnih brda se čuju povici kako Belveder neće pasti. Inače, ovo je glavni put koji povezuje Podgoricu i Cetinje.

I u samom gradu se čuju detonacije. U Cetinju je počelo ustoličenje mitropolita Joanikija koji je prebačen helikopterom u Cetinjski manastir

Makedonski novinar Sead Rizvanović piše za Istragu: S NATO-m smo na pravoj strani istorije

Šta znači članstvo u NATO savezu? Da li je zemlja bezbjednija, ili postaje legitimni cilj protivnika NATO alijanse? Je li moralno postati član vojne organizacije čije akcije proizvode i “kolateralne” žrtve? Možda je najbolje biti vojno neutralan, tako će zemlja biti najbezbjednija od svih mogućih prijetnji. Ovo su dileme o kojima se debatiralo decenijama prije konačnog makedonskog članstva u NATO-u  2019 godine, Dileme su, po pravilu, postavljali protivnici NATO-a, protivnici svih ideoloških, političkih, religioznih i etničkih profila. Ali dileme su bile lažne.  Protivnici makedonskog članstva u Savezu nisu uvijek bili iskreni.  I često su imali skrivene motive, iza kojih je, po pravilu stajao, Beograd ili Moskva, ali ne tako rijetko i Atina i Sofija. Tirana i Priština su posebna, specifična priča. Republika Makedonija je od osamostaljenja imala probleme sa svojim susjedima. I to nisu bili uobičajeni problemi, oko demarkacije granica, već vrlo specifični, rijetko viđeni u međunarodnim odnosima. Južni susjed, Grčka, nije priznavala ime zemlje, a time ni makedonsku naciju i jezik. Istočni susjed Bugarska nije priznavala makedonsku naciju, i još uvijek tvrdi da su Makedonci ustvari Bugari koji su preuzeli regionali identitet i podigli na etničku razinu. Sjeverni susjed Srbija ne priznaje makedonsku crkvu, a Albanija i Kosovo formalnu nemaju identitesko – teritorijalne sporove sa susjedom, ali Makedonci strahuju da oni svoje skrivene aspiracije probaju da ostvare preko Albanaca koji žive u Sjevernoj Makedoniji.

Dio grčkih političara je prije rješenja spora oko imena u 2018 godini, otvoreno poručivao da je grčka strategija jednostavno čekanje da se Makedonija raspadne, usljed etničko – socijalnih tenzija i nemogućnosti da uđe u EU i NATO. Srpski i bugarski političari to nisu nikada otvoreno rekli, ali nema sumnje da su imali sličnu strategiju, propraćenu špijunskim I subverzivnim aktivnostima tokom decenija da bi se proces raspada ubrzao. Bugarska je uvijek sanjala da ako dođe do raspada zemlje, da bi se dio makedonskog naroda koji bi ostao u jednom dijelu zemlje,  vratio u zagrljaj Sofije. Dok se Srbija, pod jakim ruskim uticajem grčevito borila protiv proširenja NATO-a do južnih granica Srbije i zaokruživanje južnog krila Alijanse, od Portugala do Turske i definitivno protjerivanje Rusije sa tog djela Sredozemnog mora.

Ono sto je jasno je da je Republika Makedonija  sada Republika Sjeverna Makedonija opstala isključivo zbog jake američke zaštite od samog proglašenja nezavisne države 8. septembra, 1991. godine. Samo je jaki američki interes spasio malu i siromašnu balkansku zemlju, oko koje su se otimali svi susjedi, a koja je došla i na radar velikih sila zbog globalnih geopolitičkih dešavanja. “Šarena revolucija”, svrgavanje sa vlasti Nikole Gruevskog u 2016, dolazak Zorana Zaeva je najveća prekretnica u makedonskoj politici. Zaev radi ono za sta hrabrost nije imao niti jedan premijer ili predsjednik u makedonskoj politici. Rješava spor oko imena sa Grčkom i otvara put zemlji u NATO. Budno oko Vasingtona tokom cijelog procesa sprječava nekoliko pokušaja za subverziju konačnog procesa i sa postajanjem tridesete članice NATO alijanse, Sjeverna Makedonija konačno sjeda na zapadnu stranu istorije. Je li zapadna strana pravilna strana, je li SAD svjetlo a Rusija tama? Stvari u životu nisu crno-bijele to je svima jasno, ali jasnije je da je Skoplje riješilo da prihvati najbolje norme i prakse koje čovječanstvo može u momentu da ponudi. Može li bolje, moralnije, pravednije, naravno da može. Ali real politika i pragma su važniji od idealizma kada treba sačuvati tlo pod nogama. Istorija ima mnogo primjera sta se dešava sa zemljama i narodima koji stanu na pogrešnu stranu istorije i to je Zaev veoma dobro shvatio. Primjeri o neutralnoj Švajcarskoj ili Norveškoj koji se serviraju kao kontra-punkt članstvu u NATO su toliko banalne i ne treba gubiti vrijeme i energiju na raspravu o različitim okolnostima, istorijama, okruženjima i politikama.

Članstvo u NATO-u je stabilizovalo Sjevernu Makedoniju. Član 5. povelje Alijanse kaže da je napad na jednu zemlju napad na sve članice, ali je nejasno sta bi se desilo ukoliko se radi o unutrašnjoj destabilizaciji. Može li se NATO onda miješati? Odgovor je jednostavan, članstvo u NATO-u znači da veoma teško može doći do unutrašnje destabilizacije. I u članicama alijanse su moguće etničke tenzije, pa njih vidimo i u Španiji, moguće su nesuglasice i između samih članica, kao sto su one između Turske I Grčke, ali uvijek na kraju bude medijacija, savezništvo, interesi. I te vrijednosti Saveza uspijevaju da sačuvaju mir. Posljednji primjer za to su dešavanja u Crnoj Gori. Sjeverna Makedonija 8. septembra slavi Dan nezavisnosti, 29 godina kao samostalna država, a prvi put se praznik obilježava pod zastavom NATO alijanse. Jasno je da su pokušaji da se država raspadne propali, bar dok postoji i NATO, a uprkos proruskoj propagandi da će to biti brzo, ja se ne bih kladio na tu varijantu. Barem ne sljedećih 50 godina.

(autor teksta je poznati makedonski novinar i urednik Sead Rizvanović)

Nova akcija proruskih medija i Srpske liste na Kosovu: Svađu zbog nelegalne sječe šume prikazali kao “etnički napad” na Srbe

Na dan referenduma o ustavnim promjenama u Srbiji, Srpska Lista zajedno sa pro-ruskim portalom Kosovo Online izmislila je da se na Kosovu dogodio međuetnički incident, objavio je thegeopost.

Suprotno ovoj tvrdnji, Policija Kosova saopćila je da je došlo do napada u mestu Runik, opština Srbica u kojem se siječe šuma za privatne upotrebe.

„U podne, 16. januara 2022. godine, Policijskoj stanici Srbica je prijavljen i slučaj sa elementima krivičnog dela “napad”. Iz početne istrage i izjave oštećene M.K., saznaje se da kad je žrtva bila u selu Runik u Srbici, srela je osumnjičenog kojeg je od ranije poznavala, gde je tokom razgovora došlo do svađe između njih, a kao razlog je navedeno da je žrtva sumnjala da je osumnjičeni  sjekao šumu u privatnom vlasništvu“, navodi se u saopštenju kosovske policije.

Takođe se navodi da je kontaktiran postupajući tužilac te da je osumnjičeni pušten na slobodu u redovnoj proceduri.

„Povodom slučaja su preduzete intenzivne istražne mjere, identifikovan je i uhapšen  osumnjičeni B.S., a saslušan je i svjedok ovog slučaja”.

Za sve preduzete mjere kontaktiran je postupajući tužilac, koji je predložio da se slučaj inicira i istražuje za krivično delo „napad“.

Nakon obavljenog razgovora, osumnjičeni je, po nalogu tužioca, pušten na slobodu u redovnoj proceduri, navedeno je dalje u saopštenju.

Međutim, takozvana Kancelarija za Kosovo u Vladi Srbije izjavila je da je „Milan Kovačević iz Srbice napadnut jer ima srpsko ime, prezime i kapu”.

Reagovala je i Srpska lista rekavši da je „ovaj napad direktna posljedica antisrpske politike Prištine”.

Iste reakcije objavio je i srpski medij sa proruski medij  Kosovo Online.

Kako navodi ovaj portal, “napad mladića u Srbici je akcija protiv Srba koji služi kao gorivo za albanske ekstremiste”.

Policija Kosova demantovala je na tvrdnje koje navodi Srpska lista, a koje je objavio portal Kosovo Online. Iz Policije Kosova su saopštili da su gore navedene tvrdnje, laž.

“Policija Kosova sa ciljem tačnog informisanja javnosti o nekim člancima objavljenim danas (17.01.2022) na nekoliko različitih portala, koji se pozivaju na izjave Srpske liste da je u selu Runik u Srbici napadnuto lice M.K,  i prema njihovim riječima,  ovaj napad je antisrpski, reaguje na ove neistinite vijesti“, objašnjava policija.

Do sada je takve strategije koristila Srbija, sa svojim saveznicima poput Srpske liste i Kosovo Online, s ciljem da se ovakvi slučajevi prikazuju lažno pred međunarodnom zajednicom i posebno na sjednicama Savjeta bezbjednosti UN-a, kao slučajevi etničkih napada na Srbe.

U Srbiji je održan referendum o ustavnim promenama.

Skupština Kosova usvojila je rezoluciju kojom se izrazilo protivljenje da se u zemlji održi referendum o državi Srbiji.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...