Politika

Istraga u Tripoliju: Libija na rubu novog totalnog rata!

Kada prošetate glavnim ulicama Tripolija, nećete steći utisak da se u Libiji, suštinski, vodi građanski rat. U parkovima su roditelji s djecom, a iza zgrade Centralne libijske banke, nasred uske uličice koja dijeli stari grad od Zelenog trga, lokalni trgovci su se okupili da trguju na najčudnijoj berzi na svijetu. U građevinskim kolicima, ona što ih u Bosni zovu tačke, dovoze se vreće novca, pa se, onda, vrši konverzija u neke druge valute.

dolari u “tačkama”

Subota je, inače, za državnu službu neradni dan. Pored ceste koja prolazi pored hotela u kvartu Zawya Al Dahmani, možete vidjeti kako lokalno stanovništvo u debeloj hladovini mirno sjedi. I ne osvrće se kada se stotinjak metara dalje od njih začuju dugi rafali.

Bilo je, dakle, 14 sati kada se baš u tom naselju začula pucnjava. Ali dok sam izašao iz hotela, rafali su prestali. Uslijedio je tek poneki pojedinačni hitac i sve je utihnulo. Prolaznici me usmjeravaju ka obližnjoj zgradi u kojoj je smješteno jedno od ministarstava libijske vlade. Tu je, dakle, bila pucnjava. Stotinjak metara šetnje i onda – problemi. Trojica napružanih muškaraca me opkoljavaju nasred ulice. Jedan od njih je opasan redenicima i u rukama drži mitraljez uperen u mene. Druga dvojica su prekrila lice maslinastozelenim maramama. U rukama su im automtske puške. Oštre upute na arapskom jeziku, kratki pretres kako bi se uvjerili da li sam naoružan i da li ih snimam i naredba da se vratim natrag.

Stranac sam na ulicama Tripolija uvijek je u opasnosti. Naročito – novinar. Zahitur Rahman, novinar iz Bangladeša, 21. je marta ove godine doputovao u Libiju. Na Zelenom je trgu u centru Tripolija napravio nekoliko fotografija i, onda je nestao. Pet dana kasnije, vlasti iz Libije su potvrdile da je novinar NTV-a iz Bangladeša u njihovom pritvoru. Pušten je početkom aprila.

Pucnjave i otmice su ovdje svakodnevnica. Skoro svaki kvart, obasnit će mi Libijci, ima svoju miliciju, koja se, opet, bori za prevlast sa drugom milicijom. Lokalni i strani bisnismeni im, onda, moraju plaćati reket kako bi ih zaštitili.

Pripadnici ovih snaga su naoružani mitraljezima i protuavionskim topovima. Snimci nastali 15. maja ove godine pokazuju jednu noćnu bitku na ulicama Tripolija. No, o tome već dugo u zapadnim medijima ne možete pročitati ništa.

Otkako je, nakon arapskog proljeća i smaknuća Muamera Gadafija,  “demokratija” zavladala ovom zemljom, rat nije prestao. U ovom trenutku se, zapravo, i ne zna ko upravlja Libijom i njenim resursima. Grad Bengazi, na sjeveroistoku zemlje, kontrolišu snage generala Khalife Haftara.

General Haftar godinama je bio jedan od oficira najbližih Moameru  Gadafiju. Međutim, nakon poraza Libije u ratu sa Čadom, 1987. godine, Haftar je zarobljen i dvije godine kasnije isporučen SAD-u.  Tu se priključuje libijskoj opoziciji koju je kontrolirala CIA. Kada je pao Gadafi, Haftar se vratio u Libiju i pokušao je preuzeti kontrolu nad državom. Nevladine organizacije su ga optužile za zločine počinjene u Bengaziju. Iza njega su, neformalno, stale Saudijska Arabija, Egipat sa generalom Abdelom Fatahom al Sisijem na čelu. U početku su na Haftara računali još i Rusija, Francuska i SAD. Međutim, Khalifa Haftar nikada nije uspio uspostaviti kontrolu nad glavnim gradom Tripolijem. Vlasti Turske zvanično su, što vojno, što politički, podržale vlasti u Tripoliju koje Haftar namjeravao svrgnuti. Međunarodna zajednica je, potom, priznala vladu u Tripoliju kao zvaničnu vladu Libije. Međutim, tada dolazi do eskalacije. Amerika je promijenila stranu, a Rusija je ostala uz generala Haftara. Štaviše, Vladimir Putin je u Libiju, kao ispomoć generalu Haftaru, poslao svoju paravonjnu jedinicu Wagner. Istodobno, Rusija je, prema izvještajima arapskih medija, za potrebe Haftar odštampala nekoliko milijardi libijski dolara bez pokrića koji su, potom, pušteni u promet. U Rusiji odštampani novac je, preko Malte, prebacivan u gradove pod kontrolom generala Haftara, a jedna takva pošiljka je zaplijenjena u luci na Malti. Ruska pomoć Haftaru nije značila mnogo. On je ostao vladar Bengazija.

No, onda su započeli problemi i u dijelu Libije koji kontroliše “međunarodno priznata vlada”. Nakon što je u februaru 2021. godine zaustavljen totalni rat, šef prelazne vlade Libije postaje Abdul Hamid Dbeiba. Prema tadašnjem dogovor uz posredstvo međunarodnih zvaničnika, Dbeiba se obavezao da u decembru 2021. godine organizira izbore. Od toga, međutim, nije bilo ništa. Izbori nisu organizirani, a Dbeiba je ostao premijer prelazne vlade sa sjedištem u Tripoliju. Međutim, u februaru ove godine, Parlament čije je sjedište u gradu Tobruku izabrao drugog premijera – bivšeg ministra unutarnjih poslova Fethija Bašagu. Parlamentarci su svoj potez obrazložili time da je premijeru Abdulu Hamidu Dbaibi, koji je imenovan u februaru prošle godine uz posredovanje Ujedinjenih naroda, istekao mandat na neuspjelim izborima u decembru. Dbaiba, međutim, ne pristaje na predaju premijerske fotelje. Fethi Bašaga je 17. maja pokušao ući u zgradu Vlade u Tripoliju, ali su ga milicijske snage koje kontroliše Dbeiba natjerale na povlačenje prema gradu Sirtu. U cijelu priču se, potom, uključuje Osama Al Juwaili, bivši šef vojne obavještajne službe koji je služio Dbaibi. Nakon što je Dbaiba smijenio Juwailija, on se pridružuje Bašagiju kojem je Parlament Libije dao mandat. Sredinom ove sedmice, Al Juwaili je dao ultimatum Abdul Hamidu Dbeibi da u roku od 72 sata napusti zgradu Vlade. Ovaj to odbija. Od četvrtka navečer jake Juwailijeve snage kreću se prema Tripoliju.

Intenziviranje sukoba očekuje se najkasnije u ponedjeljak. Do tada se čuje spooradična pucnjava u četvrti Zawait al Dahmani. Tu se nalaze zgrade Nacionalnog radija i Ministarstva vanjskih poslova Libije . Jedna od frakcija koja kontrolišu ovo naselje zove se Al Nawasi. Jedan njihov pripadnik je ubijen u subotu oko 14 sati. Zove se Malik Džabu.

Ovo je njegova fotografija koja je počela kružiti društvenim mrežama u Libiji. Da li će ovo uvod u novi totalni rat na ulicama Tripolija?

Hrvatski ministar Grlić-Radman upozorio Jensa Stoltenberga: “Ako hrvatski vojnici ne budu sudjelovali u misiji u BiH, to bi mogao biti štetan presedan za buduće misije NATO-a”

Hrvatska ne odustaje od slanja svojih vojnika u mirovnu misiju u Bosnu i Hercegovinu. Ukoliko, pak, ne bude dopušten njihov angažman, hrvatski zvaničnici prijete čelnicima NATO-a “budućim operacijama”. Naime, Ministar vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman poslao je 14. oktobra pismo generalnom sekretaru NATO-a Jensu Stoltenbergu kojim ga “upozorava” da bi jedinstvo NATO-a moglo biti ugrožene ukoliko Hrvatskoj bude uskraćeno da pošalje svoje vojnike u mirovnu misiju u BiH. Istraga.ba je u posjedu ovog pisma i u nastavku ćemo izdvojiti ključne detalje.

“U kontekstu nedavnih diskusija unutar NATO-a o alternativnim scenarijima za osiguranje stabilnog i sigurnog okruženja u Bosni i Hercegovini u slučaju mogućeg veta na produženje mandata EUFOR-ove operacije Althea u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, želio bih ponoviti stav hrvatske Vlade po pitanju sudjelovanja Hrvatske u svim misijama i operacijama NATO-a, a posebno u mogućoj misiji NATO-a u Bosni i Hercegovini. Ostaje principijelan stav Hrvatske da sudjelovanje u takvoj misiji mora biti otvoreno za sve saveznike, jer je to naše inherentno pravo, što je sadržano u preambuli Sjevernoatlantskog ugovora kroz odlučnost da ujedinimo napore za kolektivnu odbranu i za očuvanje mira i sigurnost”, napisao je Grlić-Radman.

Hrvatski ministar dalje navodi da “ne postoje bilo kakve pravne i političke prepreke ili zabrinutosti za učešće Hrvatske u bilo kojoj misiji ili operaciji NATO-a”. Osim toga, ističe dalje Grlić-Radman, moguće isključenje Hrvatske ne bi bilo samo diskriminatorno za saveznika, već bi saveznika, u ovom slučaju Hrvatsku, stavilo u nepovoljan položaj u odnosu na moguće operativne partnere.

“To bi bilo u suprotnosti sa obavezama, pravima i odgovornostima koje proizilaze iz našeg članstva u NATO-u. Vjerujemo da vaš stav u vezi sa učešćem još jednog saveznika u NATO misiji u Iraku govori u prilog našem stavu. Nadalje, takva diferencijacija mogla bi biti politički veoma štetna za savezničko jedinstvo i solidarnost, postavljajući štetan presedan za buduće napore našeg Saveza. S obzirom na trenutno pogoršanu sigurnosnu situaciju u Evropi, koju je donijela ruska agresija na Ukrajinu, te imajući u vidu destabilizirajuće djelovanje trećih strana na Zapadnom Balkanu općenito, a posebno u Bosni i Hercegovini, slanje poruke o razjedinjenosti saveznika bilo bi posebno opasno”, navodi ministar vanjskih u europskih poslova Republike Hrvatske.

Grlić-Radman podsjeća “da je Hrvatska bila ključna u pružanju podrške, vojne i humanitarne pomoći i konačno uspostavljanju i implementaciji mira u zemlji devedetih godina”.

“Stoga se moraju osigurati pravedna, poštena i razborita pravila o učešću svih saveznika u svim operacijama i misijama koje vodi NATO, uključujući i potencijalnu novu misiju NATO-a u Bosni i Hercegovini. Budući da Vlada Republike Hrvatske cijeni vaše vodstvo i posvećenost uspjehu našeg Saveza, vjerujem da možemo računati na vašu podršku u ovom pitanju u korist savezničkog jedinstva, kao i stabilnosti i sigurnosti Bosne i Hercegovine”, zaključio je Radman. 

U dodatku nazvanom – pismo o stajalištu, Hrvatska podržava angažman snaga EUFOR-a u BiH.

“Ipak, gotovo trideset godina nakon potpisivanja Sporazuma, potencijalno sudjelovanje Hrvatske u operaciji još uvijek se osporava na temelju posebne odredbe Sporazuma, unatoč temeljnoj promjeni konteksta i međunarodnog statusa Hrvatske. Riječ je o odredbi člana 3. Aneksa 1A Sporazuma (Povlačenje stranih snaga), koji propisuje da su sve snage koje nisu lokalnog porijekla, bez obzira da li su pravno i vojno podređene Republici Bosni i Hercegovini ili ne”, navedeno je u dopunskom aktu koji je sastavni dio Grlić-Radmanovog pisma. 

Dalje se navodi da “ne postoje ni formalne ni faktičke prepreke da Hrvatska doprinese operaciji, a argument da bi time EU prekršio međunarodno pravo je potpuno neutemeljen”.

“Ulaskom u NATO i EU, Republika Hrvatska je preuzela nove obveze, prava i odgovornosti prema EU i NATO misijama i operacijama koje proizlaze iz punopravnog članstva u obje organizacije. Svaki pokušaj da se spriječi Hrvatska u ostvarivanju ovih prava, obveza i odgovornosti u ovom kontekstu predstavlja diskriminatornu praksu, zanemaruje izmijenjeno političko i pravno okruženje i krši načelo ravnopravnosti država članica kao temeljno načelo Europske unije.”, navedeno je u dokumentu. 

Nositelj “evropskih vrijednosti” na djelu: Dragan Čović glasao protiv inicijative za uvođenje sankcija Ruskoj Federaciji

Delegati HDZ-a BiH nisu podržali zaključke delegata Denisa Bećirovića (SDP BiH) kojima je od Vijeća ministara BiH zatraženo “potpuno usklađivanje politika, mjera i stavova sa zvaničnim stavovima EU o agresiji Ruske Federacije na Ukrajinu”.

“Nazočno 15, za šest, protiv sedam, suzdržano dvoje. Iz FBiH šest za, dva protiv, dva suzdržana. Republika Srpska pet protiv. Nema opće većine, prijedlog nije prošao”, saopćio je predasjedavajući Doma naroda Parlamentarne slkupštine BiH Dragan Čović, nakon što su se delegati izjasnili o prijedlogu delegata Bećirovića.

Dakle, protiv Bećirovićevih zaključaka glasalo je svih pet delegata iz Republike Srpske. U pitanju su četiri delegata SNSD-a Milorada Dodika i jedan delegat SDS-a. Šest delegata iz Federacije, saopćio je Čović, glasalo je za predložene zaključke. U pitanju je pet delegata iz Kluba Bošnjaka (Bakir Izetbegović (SDA), Denis Bećirović (SDP), Asim Sarajlić (SDA), Amir Fazlić (SDA) i Munib Jusufović (SBB)), te jedan delegat iz Kluba Hrvata (Zlatko Miletić). Preostala četiri delegata iz Federacije pripadaju HDZ-u BiH. Dvoje od njih glasalo je protiv prijedloga Bećirovićevih zaključaka, dok je dvoje bilo suzdržano. Protiv uvođenja sankcija Rusiji, vidi sa na listingu, glasali su Dragan Čović i Marina Pendeš, dok suzdržani bili Lidija Bradara i Bariša Čolak.

Evo šta je predložio Denis Bećirović.

“Dom naroda PS BiH naglašava da su organi BiH definirali vanjskopolitičke ciljeve i da je obaveza Vijeća ministara BiH da politike, mjere i stavove usklađuje sa vanjskom i sigurnosnom politikom BiH. Dom naroda ističe važnost poštivanja evropskog sigurnosnog poretka čija su ključna načela sadržana u Povelji UN-a i osnovnim dokumentima organizacije za evropski sigurnost i saradnju, uključujući Helsinški završni dokument i Parišku povelju. Dom naroda najoštrije osuđuje agresiju na Ukrajinu i njen suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost, te poziva Rusku Federaciju da osmah zaustavi vojni napad i povuče svoje oružane snage s ukrajinske državne teritorije. Dom naroda osuđuje rusko priznanje samoproglašenih regija Donjecka i Luganska kao čin flagrantnog kršenja suvereniteta Ukrajine i potkopavanje osnova međunarodnog poretka. Neprihvatljivo je oružanu agresiju Ruske Federacije na Ukrajinu opravdati na bilo koji način ili biti neutralan pred stradanjem ukrajinskog naroda i očiglednim napadom na međunarodni poredak i temeljna načela međunarodnog prava”, navedeno je u prijedlogu Bećirovićevih zaključaka.

Ovo nije prvi put da HDZ BiH, odnosno Dragan Čović otvreno podržavaju Rusku Federaciju. U februaru 2020. godine lider HDZ-a BiH je bio u službenoj posjeti Moskvi gdje se susreo sa Valentinom Matvijenko, predsjednicom Vijeća Federacije Federalne skupštine Rusije.

“Uloga Ruske Federacije nezamjenjiva je i temeljna: ona uravnotežuje, stvara ravnotežu snaga u svijetu i ne može se izbjeći u rješavanju bilo kojeg međunarodnog problema. U isto vrijeme, Bosna i Hercegovina (BiH), za koju privilegija imati partnera Ruske Federacije, želi proširiti sveobuhvatnu suradnju s Moskvom, uključujući jačanje međuparlamentarne suradnje. I spreman sam reći da, nažalost, ovdje ima vrlo malo ruskog utjecaja. Zanima me postoji li barem jedna kompanija s kapitalom iz Ruske Federacije, ruskim investicijama, ili drugim vrstama aktivnosti, koje bi nas snažnije povezale. To nam je jako potrebno. Ruska Federacija je ogromno tržište, a mudra politika unutar BiH omogućila bi nam da to razaznamo, ne obraćajući pažnju na sankcije koje je uveo bilo tko i prepreke koje su stvorene. Bosna i Hercegovina mora uložiti napore za razvoj gospodarske, kulturne i druge vrste bilateralne saradnje s Ruskom Federacijom”, rekao je Čović u intervjuu za “Rossiyska Gazetu”.

Čović se nekoliko puta susretao i sa ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovim, a u vanjskoj politici uglavnom je pratio Milorada Dodika.

Ni danas nema sjednice Vijeća sigurnosti UN-a o BiH: “Bonske ovlasti” OHR-a nestale iz drafta rezolucije, Schmidtovo obraćanje neizvjesno

Sjednica Vijeća sigurnosti UN-a, unatoč “ekskluzivnim” najavama, neće biti održana u utorak, saznaje Istraga.

Ambasadori država članica Vijeća sigurnosti nisu se još uvijek dogovorili kada će razmatrati rezoluciju kojom bi trebao biti produžen jednogodišnji mandat snaga EUFOR-a u Bosni i Hercegovini. Prema informacijama Istrage, još uvijek je sporno ko će Vijeću sigurnosti UN-a, u ime OHR-a, prezentirati polugodišnji izvještaj o Bosni i Hercegovini. Ranije smo objavili da Ruska Federacija ne želi da pred UN-ovim Vijećem govori visoki predstavnik Christian Schmidt. Osim toga, objavljivali smo prošle sedmice, Rusija insistira da se u rezoluciji o produženju mandata snagama EUFOR-a nigdje ne pominje Visoki predstavnik, odnosno OHR. Kako se moglo vidjeti u prvom draftu rezolucije, ruske diplomate u UN-u su prekrižile sve dijelove u kojima se pominje OHR, nakon čega su uslijedili višednevni pregovori.

Kako saznaje Istraga.ba, u ponedjeljak navečer su članice Vijeća sigurnosti uspjele načelno usaglasiti tekst rezolucije. Ured visokog predstavnika (OHR) se, za sada, pominje samo na jednom mjestu, i to pod tačkom PP11.

“Ponovno potvrđujući odredbe koje se odnose na Ured visokog predstavnika kako je navedeno u Mirovnom sporazumu”, piše u posljednjem draftu rezolucije u koju su izvori Istrage imali uvid.

OHR se, dakle, pominje, ali su, za razliku od prethodnih rezolucija, “Bonske ovlasti” Visokog predstavnika nestale. Bonska ovlaštenja su, naime, uspostavljena 1997. godine, a Dejtonski sporazum je potpisan 1995. godine. Upravo je zbog toga Ruska Federacija insistirala da se u rezoluciji UN-a, OHR pominje isključivo u kontekstu Dejtona. Ili, da pojednostavimo, prema posljednjem draftu rezolucije, OHR se vraća na “izvorni Dejton”. A  na primjenu “izvornog Dejtona” posljednjih godina poziva i predsjednik SNSD-a i član Predsjednišva BiH i RS-a Milorad Dodik.

Osim ovoga, Ruska Federacija ne želi da pred Vijećem sigurnosti govori aktualni visoki predstavnik Christian Schmidt, koji je krajem oktobra, nakon povlačenja prvobitne verzije, UN-u dostavio drugi, revidirani izvještaj o stanju u Bosni i Hercegovini. I sam generalni sekretar UN-a Antonio Gutteres je, prosljeđujući zemljama članicama UN-a, Schmidtov izvještaj, napisao da novog visokog predstavika ne priznaju sve države.

Schmidtovo obraćanje Vijeću sigurnosti UN-a još uvijek je neizvjesno. I upravo je to ključni razlog zbog kojeg nije utvrđen tačan termin održavanja sjednice Vijeća sigurnosti. No, vrijeme za EUFOR uskoro ističe.

Danas sjednica Predstavničkog doma: Trojka i HDZ izmjenom Poslovnika obezbjeđuju ruke za imenovanje Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH

Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH (PFBiH) razmatrat će na današnjoj sjednici u Sarajevu Prijedlog zakona o preduzetničkoj infrastrukturi i Prijedlog zakona o podsticanju razvoja male privrede u Federaciji BiH.

Pred poslanicima će se po skraćenom postupku naći Prijedlog zakona o izmjeni Zakona o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda preduzeća ostvarenog korištenjem hidroakumulacionih objekata, saopšteno je iz Parlamenta Federacije BiH.

Na predloženom dnevnom redu je i Prijedlog odluke o izmjenama i dopunama Poslovnika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, te Prijedlog odluke o prihvatanju zaduženja po Sporazumu o zajmu između Bosne i Hercegovine i Međunarodne banke za obnovu i razvoj za Program integrisanog razvoja koridora Save i Drine primjenom višefaznog programskog pristupa.

Prijedlog izmjena poslovnika Predstavničkog doma FBiH koji je objavljen u medijima, mogao bi izazvati novu krizu i završiti na Ustavnom sudu FBiH, te se očekuje velika rasprava u vezi ove tačke dnevnog reda.

Admir Čavalić, zastupnik SBiH u Predstavničkom domu ranije je za patriju kazao da je problem što u predloženim izmjenama poslovnika neko namjerava retroaktivno popunjavati radna tijela.

“To bi bilo kooptiranje ljudi, čime se ugrožava funkcionisanje Parlamenta. Vjerovatno će sve to završiti na ocjeni ustavnosti”, kaže Čavalić za NAP.

Dodaje da se navedenim izmjenama umanjuje značaj Parlamenta, a povećava značaj vladajuće većine”.

Ukoliko budu usvojene izmjene, Trojka i HDZ će imati otvoren put da imenuju Marina Vukoju za sudiju Ustavnog suda BiH. Predsjednik NiP-a Elmedin Konaković je otvoreno priznao da NiP i Trojka nemaju ništa protiv izbora Marina Vukoje.

(NAP)

Dobar, loš, zao signal: Kako je BHT, kojim rukovodi Čovićev Mario Vrankić zbog “tehničkih problema” cenzurisao Komšićev govor o izmjenama Izbornog zakona

“Dozvolite da konstatujem”, rekao je predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić, prije nego se u programu BHT1 pojavila “crna rupa”.

Ali “realizator” je bio spreman. Trebale su mu samo četiri sekunde da pusti već pripremljeni “džingl neutralni”, nakon kojeg će voditelj javnog servisa saopćiti gledaocima da zbog tehničkih problema “nisu u mogućnosti do kraja saslušati govor predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića” pred Generalnom skupštinom UN-a.

Ono što je interesantno, voditelj u studiju, kako to obično biva, nije rekao da će ponovo pokušati da se uključe u New York. Samo je rečeno da Komšićevog govora više – nema.

Na drugim televizijama nije bilo tehničkih problema. Signal iz New  Yorka je bio dobar.

“Dozvolite da konstatujem kako je tako nešto neprihvatljivo u ovom vremenu.Pored toga, kroz diplomatske aktivnosti raznih aktera traži se dodatna diskriminacija na etničkoj osnovi, kako bi unutar tih etničkih zajednica stvorili atmosferu za proces samo-opredjeljenja, sa konačnim ciljem disolucije ili raspada Bosne i Hercegovine i pripajanje dijelova njenih teritorija susjednim zemljama. Ovo potiče nejednakost u ljudskim pravima, potpuno devalvirajući i zanemarujući odredbe Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima”, konstatovao je Komšić.

O čemu je, zapravo, u trenutku “tehničkih problema” Željko Komšić govorio? O izbornom zakonodavstvu. Ovaj dio Komšićevog govora prethodio je “tehničkim problemima”.

“Sistem vrijednosti, koji u temelju ima jednakost svih pojedinaca unutar nekog društva, na žalost, ne postoji u Bosni Hercegovini. To dodatno argumentujem time da je jedan od međunarodnih sudova, odnosno Evropski sud za ljudska prava iz Strazbura, u svojih pet presuda protiv Bosne i Hercegovine, utvrdio postojanje sistemske diskriminacije ili sistemske nejednakosti građana moje zemlje. Takva nejednakost ogleda se u više aspekata života, onih političkih jer svi građani nemaju jednaka prava u izbornom sistemu, pa sve do onih da ti isti građani nemaju jednaka prava i šanse u društvenom životu, kao što je pravo na rad, jer je politički sistem u Bosni i Hercegovini takav da on preferira nečiju etničku pripadnost i da na temelju te etničke pripadnosti, građani moje zemlje imaju veća ili manja prava u zavisnosti u kojem dijelu zemlje žive. Podsjetiću ovom prilikom kako diskriminacija po osnovu etničkog porijekla nekog čovjeka predstavlja jedan od oblika rasne diskriminacije kako je to utvrđeno u tački 1. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije koju su Ujedinjene nacije usvojile 1966. godine. Da je ovo još složenija priča, govori nam i taj podatak da nam se pokušava nametnuti, čak i diplomatskim aktivnostima na međunarodnoj sceni, postojanje diskriminacije i nejednakosti građana Bosne i Hercegovine, kroz isticanje etničke pripadnosti dijela građana, tražeći veća prava za etničke zajednice koje susjedne zemlje podržavaju, ali uvijek na štetu temeljnih ljudskih prava. To znači kako se kolektivna prava, koja nisu dijelom međunarodnih pravnih akata, stavljaju iznad ljudskih prava pojedinaca. Dozvolite da konstatujem kako je tako nešto neprihvatljivo u ovom vremenu”.

Ovaj dio Komšićevog govora u direktnoj je suprotnosti sa stavovima Hrvatske demokratske zajednice i njenog lidera Dragana Čovića. Direktor BHT 1 je Mario Vrankić. Imenovan je na prijedlog HDZ-a BiH. Tokom mandata Maria Vrankića, za urednika Dokumentarnog programa BHT 1 nezakonito je (Sud BiH presudio) imenovan Tvrtko Milović, također kadar blizak HDZ-u BiH. Osim njega, na BHT1 je, zahvaljujući Vrankiću, zaposlena Monika Ćubela Savić, novinarka koja je u Mostaru vodila “skup potpore haškim uznicima”. Kao dopisnik sa područja Hercegovine, tokom Vrankićevog mandata angažiran je i Ivan Crnjac, novinar javnog servisa koji na društvenim mrežama  predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića naziva “jazavcem” i “Sejdom”.

I onda su se pojavili “tehnički problemi”.

Američki državni sekretar Antony Blinken saopćio: “Čelnici HDZ-a podrivaju demokratske procese u BiH”

U.S. Secretary of State Antony Blinken gives remarks during a 9/11 commemoration event to mark the 20th anniversary of the September 11, 2001 attacks, at the State Department in Washington, U.S., September 10, 2021. REUTERS/Evelyn Hockstein/Pool

“Čelnici HDZ-a Bosne i Hercegovine podrivaju demokratske procese u zemlji”, saopćio je američki državni sekretar Antony Blinken, nakon što su, pretnodno, vlasti SAD-a uvele sankcije predsjedniku Federacije BiH i članu HDZ-a BiH Marinku Čavari.

Osim Čavare, sankcije su uvedene i ministru zdravstva u Vladi Republike Srpske Alenu Šeraniću.

“Sjedinjene Države imenuju Marinka Čavaru i Alena Šeranića, od kojih su obojica opstruirali ili prijetili provedbi Daytonskog mirovnog sporazuma i potkopali demokratske procese ili institucije Bosne i Hercegovine (BiH)”, navedeno je u saopćenju.

Blinken navodi da Šeranić i Čavara nastavljaju slijediti etnonacionalističke interese nauštrb mira, stabilnosti i prosperiteta svoje zemlje. Ove destabilizirajuće aktivnosti potkopavaju odabranu budućnost BiH u euroatlantskoj zajednici i sprječavaju zemlju i njene građane da ostvare svoj puni potencijal.

“BiH se suočava s najozbiljnijom krizom od 1995. godine, ograničena etnonacionalističkim političkim strankama koje podržavaju mreže pokrovitelja. Vladajuća koalicija u entitetu Republika Srpska (RS) kreće u uspostavljanje paralelnih struktura koje potkopavaju autoritet institucija na državnoj razini, a čelnici Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine onemogućuju demokratske procese u zemlji”, saopćio je Blinken.

Marinko Čavara i Alen Šeranić, navodi se dalje u saopćenju američkog državnog sekretara, imenovani su u skladu s Izvršnom naredbom 14033 i zato što su bili odgovorni ili sudionici, ili su bili izravno ili neizravno uključeni u radnje ili politike koje potkopavaju demokratske procese ili institucije na zapadnom Balkanu.

“Čavarino odbijanje da imenuje suce za popunjavanje upražnjenih mjesta u Ustavnom sudu Federacije BiH (FBiH) blokiralo je funkciju Sudskog vijeća za vitalni nacionalni interes, tijela sudaca Ustavnog suda FBiH koje je amandmanima na Ustav FBiH 2002. godine osnovao Visoki predstavnik za BiH koja je namijenjena rješavanju ključnih pitanja koja su pokrenuli izaslanici u Domu naroda FBiH. To je spriječilo ključne reforme i ometalo demokratske procese ili institucije. Takvi propusti u upravljanju utječu na dobrobit, prosperitet i prava građana diljem FBiH”, navedeno je u saopćenju.

Šeranić je podržao napore da se stvori entitetska agencija RS za lijekove i medicinska sredstva koja će potkopati državnu Agenciju za lijekove i medicinska sredstva i predstavlja napad na ustavni poredak BiH. Sjedinjene Države snažno pozivaju vodstvo RS-a da poštuje Daytonski mirovni sporazum i vrati se na rad u okviru postojećih državnih institucija te da preokrene napore za stvaranje ilegalnih paralelnih institucija u RS-u.

Sjedinjene Države imenuju Marinka Čavaru i Alena Šeranića, od kojih su obojica opstruirali ili prijetili provedbi Daytonskog mirovnog sporazuma i potkopali demokratske procese ili institucije Bosne i Hercegovine (BiH). Oni nastavljaju slijediti etnonacionalističke interese nauštrb mira, stabilnosti i prosperiteta svoje zemlje. Ove destabilizirajuće aktivnosti potkopavaju odabranu budućnost BiH u euroatlantskoj zajednici i sprječavaju zemlju i njene građane da ostvare svoj puni potencijal.

Lobiranja Johanna Sattlera: U Briselu tražio da EUFOR ne šalje dodatne snage u BiH, a Denisa Bećirovića molio da podrži Istočnu interkonekciju i HE Buk Bijela

Šef Delegacije EU u Bosni i Hercegovini Johann Sattler protekla je dva mjeseca lobirao u koristi Republike Srpske, saznaje Istraga.ba. Konkretno, Sattler tokom juna u Briselu lobirao da EUFOR ne šalje dodatne snage u BiH, dok je tokom jula u Predsjedništvu BiH tražio od člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića da podrži projekte Republike Srpske – Novu istočnu plinsku interkonekciju i gradnju hidroelektrane Buk Bijela na Drini.

Nakon što je ovog ljeta predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik prvo neformalno, a potom i kroz institucije tog entiteta pokrenuo proces suspenzije Ustavnog suda BiH i nekoliko puta najavio secesiju, brojni zvaničnici u BiH su pozivali na ojačavanje snaga EUFOR-a. Nekoliko poziva za jačanje EUFOR-ovih snaga uputio je i član Predsjedništva BiH Denis Bećirović.

“Imajući u vidu najnovije opasne antiustavne odluke organa entiteta Republika Srpska, s ciljem pravovremenog djelovanja i preveniranja mogućih negativnih posljedica, te očuvanja stabilnosti i sigurnosti u Bosni i Hercegovini i regiji Zapadnog Balkana, od izuzetne je važnosti hitno raspoređivanje dodatnih i znatno snažnijih snaga EUFOR-a u Bosni i Hercegovini, u što kraćem vremenskom roku. Smatram da bi nove trupe EUFOR-a trebalo primarno rasporediti u Brčko Distriktu BiH, kao i na drugim strateškim područjima”, izjavio je Bećirović za austrijski Der Standard.

Međutim, nekoliko sedmica ranije, šef delegacije EU u BiH Johann Sattler je uvjeravao komandu EUFOR-a da nema potrebe za angažmanom dodatnih snaga BiH. Sattler je, prema informacijama Istrage, posebno bio protiv dodatnog pojačavanja turskog kontingenta u EUFOR-u.

Istovremeno, Sattler i drugi zvaničnici EU su lobirali da Mađarska preuzme komandu nad snagama EUFOR-a. Informaciju o “smjeni” na čelu EUFOR-a prvi je objavio bečki Der Standard. Austrija, piše taj list, prvi put nakon 15 godina komandno vodstvo nad misijom EUFOR-a u Bosni i Hercegovini prepušta naredne godine i to Mađarskoj. Prema njihovim saznanjima, novi general-major će biti Laszlo Sticz. On će naslijediti austrijskog general-majora Helmuta Habermayera.

Mađarska je, podsjećamo, vrlo prijateljski raspoložena prema zvaničnicima Republike Srpske, a sam premijer Viktor Orban se protivio stavu da EU treba uvesti sankcije Miloradu Dodiku i drugim zvaničnicima RS.

Osim u slučaju EUFOR-a Johann Sattler je, prema informacijama Istrage, lobirao i za projekte Republike Srpske. Tako je šef Delegacije EU u bih prilikom nedavnog sastanaka u Predsjedništvu BiH molio člana Predsjedništva Denisa Bećirovića da podrži projekat Nova istočna interkonekcija kojom bi Republika Srpska dodatno učvrstila svoje veze sa Rusijom. Bećirović je, prema informacijama Istrage, odbio Sattlerov prijedlog i ostao pri ranijem stavu da neće podržati energetske projekte iz RS sve dok se ne usvoji zakon o gasu na državnom nivou.

Podsjećamo, tokom 21. juna tadašnja predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović predložila je da Predsjedništvo BiH donese odluku o pokretanju postupka za vođenje pregovora sa Srbijom u vezi sa izgradnjom Nove istočne interkonekcije. No, kada su članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović rekli da neće glasati za donošenje te odluke bez prethodnog usvajanja zakona o gasu na nivou BiH i donošenja odluka koje se odnose na Južnu interkonekciju, Cvijanovićeva je Novu istočnu plinsku interkonekciju skinula s dnevnog reda.

Podsjećamo, Vijeće ministara BiH je na sjednici održanoj 11. maja ove godine utvrdilo Prijedlog prednacrta međudržavnog ugovora između BiH i Srbije o izgradnji plinovoda Nova istočna interkonekcija BiH i Srbije.

Nova istočna interkonekcija je zajednički projekat Srbije i Republike Srpske koji je pokrenut bez saglasnosti institucija Bosne i Hercegovine. Sporazum o izgradnji ovog plinovoda u martu su prošle godine potpisali zvaničnici Republike Srpske i Republike Srbije. Magistralni gasovod iz Srbije ka Republici Srpskoj, saopćeno je tada, trasom Inđija – Mačvanski Prnjavor – Bijeljina – Doboj – Banjaluka – Prijedor – Novi Grad trebalo bi da bude završen u narednih pet godina. Bila bi to druga gasna interkonekcija između Srbije i Republike srpske, odnosno, BiH. S obzirom na to da se radi o međudržavnom projektu, potrebna je saglasnost institucija BiH.

Isto tako, vlasti RS se zalažu i za realizaciju projekta gradnje hidroelektrane Buk Bijela na Drini. Taj energetski objekat Republika Srpska je planirala graditi sa Republikom Srbijom. No, kako se radi o međudržavnom ugovoru, potrebna je saglasnost institucija BiH, a ključnu ulogu ima Predsjedništvo BIH. Stoga je Sattler pokušavao izlobirati u Predsjedništvu BiH donošenje odluke u korist Republike Srpske, vjerujući kako će na taj način “deeskalirati” situaciju u BiH.

Milorad Dodik kapitulirao: Odgađa se primjena zaključaka o prenosu nadležnosti!

Milorad Dodik se privremeno povlači iz priče o prenosu nadležnosti sa nivoa BiH na nivo Republike Srpske. Stranke vladajuće koalicije predložile su Narodnoj skupštini RS usvajanje seta zaključaka, a jedan od njih, onaj deveti, predviđa odgodu primjene zaključaka o prenosu nadležnosti za šest mjeseci.

“Narodna skupština Republike Srpske konstatuje da se primjena Zaključaka u vezi sa informacijom o prenosu nadležnosti sa Republike Srpske na nivo BiH, od 10.12. 2021. godine, odlaže za šest mjeseci kako bi se izbjeglo dodatno usložnjavanje spoljnopolitičke poizicije Republike Srpske u složenim geopolitičkim okolnostima”, navedeno je u devetom zaključku čije su usvajanje predložili šefovi klubova SNSD-a, Ujedinjene Srpske, NDP-a, DEMOS-a, Socijalističke partije i NPS-a.

prijedlog Zaključka o “proloniranju” prenosa nadležnosti

Nakon kraće rasprave, zaključci su usvojeni, a predsjednik SNSD-a Milorad Dodik i predsjednisa RS Željka Cvijanović napustili su salu prije izjašnjavanja.

Podsjećamo, krajem prošle godine, NSRS je usvojila informacije i zaključke kojim je, formalno, započet proces prebacivanja nadležnosti sa nivoa BiH na nivo entiteta Republika Srpska. Za ove informacije glasalo je  49 poslanika, inače članova vladajuće koalicije okupljene oko SNSD-a.

U pitanju su informacije u oblasti odbrane i sigurnosti, zatim pravosuđa i indirektnih poreza.

NSRS je, naime, tada zadužila Vladu RS da “povuče saglasnost na taj Sporazum, te nalaže Vladi da u roku do šest mjeseci uputi na razmatranje zakon o VSTV-u Republike Srpske”

Kada se usvoje ti zakoni,  državni zakoni će prestati da važe na teritoriji Republike Srpske.

Zaključci koji se prolongiraju

Skoro identični zaključci su predloženi i u okviru Informacije o prenosu nadležnosti u vezi sa pitanjima iz oblasti odbrane i sigurnosti.

“NSRS zadužuje Vladu RS da u roku do šest mjeseci uputio na razmtranje i usvajanje NSRS zakone iz oblasti odbrane i bezbjednosti”, navedeno je u trećem predloženom zaključku.

Zaključci čija se primjena prolongira

Sličnim zaključcima se reguliraju i pitanja u vezi sa indirektnim porezima, odnosno pitanja iz nadležnosti Uprave za indirektno oporezivanje BiH.

Nakon toga, Vlada RS je pripremila, a Narodna skupština Republike Srpske usvojila Zakon o lijekovima Republike Srpske koji je trebao stupiti na snagu krajem juna. Međutim, resorni ministar Alen Šeranić u ponedjeljak našao se na crnoj listi SAD-a, a u obrazloženju odluke o sankcionisanju je navedena upravo rušenje Agencije za lijekove BiH.

Osim ovog zakona, Narodna skupština RS je usvojila u nacrt Zakona o VSTV-u Republike Srpske. Javna rasprava je davno trebala biti okončana, ali do juna ove godine Vlada RS nije dostavila Narodnoj skupštini RS prijedlog Zakona o VSTV Republike Srpske.

Izmjene Poslovnika i Ustavni sud BiH: Izborom Marina Vukoje Trojka potvrđuje Dodikovog četvrtog delegata!

Bude li tokom decembra Marin Vukoja izabran za sudiju Ustavnog suda BiH, Milorad Dodik i njegov SNSD će dobiti potvrdu četvrtog delegata u Klubu Srba Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. To će značiti da SNSD do kraja 2026. godine neće moći biti izbačen iz vlasti na nivou BiH, bez obzira na to šta se dešavalo u koaliciji Trojka-HDZ-SNSD.

Podsjetimo, na julskoj plenarnoj sjednici Ustavnog suda BiH nije mogla biti donesena po apelaciji PDP-a (“AP-81-23 (Partija demokratskog progresa – PDP)”, kojom je traženo poništenje odluke Suda BiH koji je ranije presudio da onaj “sporni” listić kojeg je CIK priznao ne može biti priznat zbog čega je SNSD dobio četvrtog delegata u Klubu Srba Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. No, odluka nije donesena. Četvero sudija Ustavnog suda BiH bilo je za prihvatanje PDP-ove apelacije, dok je njih troje bilo – protiv. Kako je za donošenje odluke bilo potrebno pet glasova, Ustavni sud BiH nije mogao donijeti odluku u ovom predmetu, pa je sve odloženo za neku od narednih sjednicu Ustavnog suda BiH. Mođutim, četiri mjeseca od julske Ustavni sud više nije razmatrao apelaciju PDP-a.

Da ukratko pojasnimo o čemu se radi. Narodna skupština RS bira pet delegata u Klubu Srba Doma naroda PS BiH. S obzirom na način odlučivanja u Domu naroda PS BiH (entitetsko glasanje) najmanje dvoje od petero delegata iz Kluba Srba moralo bi podržati (odnosno – ne biti protiv) određenu odluku da bi ona bila usvojena. Upravo zbog toga je SNSD nastojao dobiti četiri delegata u Klubu Srba kako bi imao kontrolni mehanizam prilikom donošenja odluka na nivou BiH. Recimo, da bi Vijeće ministara BiH ili neki ministar bio smijenjen, za odluku o smjeni mora glasati većina zastupnika u Predstavničkom domu, te većina (osam) delegata u Domu naroda, s tim da u oba slučaja mora postojati entitetska većina. Opozicija iz RS-a u Predstavničkom domu PS BiH ima pet zastupnika, što je entitetska većina, dok u Domu naroda sve ovisi o “četvrtom” SNSD-ovom delegatu.

Podsjećamo, prilikom glasanja u Narodnoj skupštini RS, dvije liste, prva SNSD-ova, a druga PDP-ova, imale su po 12 glasova. Međutim, Izborna komisija NSRS koja je provodila izbor delegata za Dom naroda proglasila nevažećim jedan listić koji je bio u korist liste PDP-a koju je nosio Nenad Vuković. Nakon proglašavanja tog listića nevažećim, Vuković je pao na jedanaest glasova, dok je Snježana Novaković-Bursać  iz SNSD-a ostala na dvanaest glasova.

Uslijedila je, potom, žalba CIK-u čiji su članovi, na sjednici održanoj 5. decembra prošle godine, po službenoj dužnosti utvrdili da je listić važeći. Nakon toga, SNSD je uputio žalbu Sudu BiH. Sud BiH je, potom, uvažio žalbu SNSD-a nalažući CIK-u ponovno odlučivanje. CIK je, potom, ponovo odlučio da je listić važeći. SNSD je opet uputio žalbu Apelacionom odjeljenju Suda BiH koje je, na kraju, poništilo odluku CIK-a i naložilo da se donese odluka o poništavanju spornog listića. SNSD je tako dobio četvrtog delegata u Klubu Srba, dok je opozicija ostala na jednom delegatu. Zahvaljujući tom delegatu, Milorad Dodik danas ima kontrolni paket prilikom donošenja odluka u Domu naroda PS BiH.

Opozicioni PDP je, nakon svega, uputio apelaciju Ustavnom sudu BiH, ali odluka, rekosmo, nije mogla biti donesena jer je četvero sudija bilo za prihvatanje PDP-ove apelacije, dok je troje sudija, među kojima je i predsjednica Ustavnog suda BiH Valerija Galić, bilo za odbijanje apelacije.

ada je omjer 4:3, odluka ne može biti donesena, osim ako predsjednik Ustavnog suda BiH nije u grupi od četvero sudija.

“Izuzetno, kada u plenarnoj sjednici u donošenju odluke učestvuje manje od ukupnog broja od devet sudija, i to zbog razloga navedenih u članu 90 stav (1) ili članu 98 ovih pravila, kao i kada nisu izabrane sve sudije, ili kada je sudija/sudije u dužem periodu, zbog bolesti, spriječen da vrši svoju funkciju, ukoliko najmanje pet sudija ne glasa identično o prijedlogu odluke o zahtjevu/apelaciji, u slučaju iz člana 98 odlučivanje o toj odluci će se odložiti za jednu od narednih sjednica ali ne duže od šest mjeseci, a ako se ista situacija nakon isteka tog roka ponovi, glas predsjednika Ustavnog suda, odnosno sudije koji ga zamjenjuje, računa se dvostruko”, piše u Pravilima Ustavnog suda BiH.

Dakle, da bi dupli glas predsjednice Ustavnog suda BiH imao svrhu, ona mora biti na strani četvero sudija (pod uslovom da Sud nije popunjen). Na posljednjoj plenarnoj sjednici, Valerija Galić je bila na strani troje sudija koji su željeli odbiti apelaciju PDP-a.

Upravo zbog toga je bitan izbor novog sudije iz Federacije BiH. Ukoliko bi Predstavnički dom FBiH, nadležan za imenovanje sudija iz Federacije BiH, imenovao Marina Vukoju, on bi, s obzirom na veze HDZ-a i SNSD-a, bio na strani Valerije Galić. U tom bi slučaju omjer bio 4:4. predsjednica Galić bi mogla upotrijebiti dupli glas čime bi apelacija PDP-a zvanično bila odbijena, a Dodikov delegat potvrđen.

Sve je, dakle, u rukama Trojke. Za narednu sedmicu zakazana je sjednica Predstavničkog doma FBIH na kojoj bi trebale biti razmatrane izmjene Poslovnika. Ukoliko budu usvojene izmjene, Trojka i HDZ će imati otvoren put da imenuju Mrina Vukoju za sudiju Ustavnog suda BiH. Predsjednik NiP-a Elmedin Konaković je otvoreno priznao da NiP i Trojka nemaju ništa protiv izbora Marina Vukoje.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...