“Rusija je, do agresije na Ukrajinu, bila najveći zagovornik ovog stanja u BiH iz jednostavnog razloga – to je bilo stanje „zamrznutog konflikta“ koje je Rusiji odgovaralo kao izvor problema za NATO ali i EU. Rusija je zapravo pravilno procijenila da „zamrznuti konflikti“ na zapadnom Balkanu, a time i u mojoj zemlji predstavljaju sigurnosni rizik za NATO i EU i bila je najveći zagovornik zadržavanja sadašnjeg stanja”, kazao je predjedavajući Predsjedništva biH Željko Komšić.

On je kao dvojicu najvjernijih ruskih igrača označio lidere HDZ-a i SNSD-a, Dragana Čovića i Milorada Dodika, koji bi se, također, u Briselu trebali obratiti zastunpcima EU. Komšić je govorio i o uticajama susjednih država na BiH.

“Kako drugačije nazvati politiku koja dolazi iz Srbije, a nazvali su je „srpski svet“, identično tzv. „ruskom svetu“. Kako drugačije nazvati otvoreno miješanje Republike Hrvatske u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine, poput izmjene Izbornog zakona, a sve sa pozivanjem na zaštitu prava hrvatskog naroda u BiH, a da to ne liči na Putinovo pozivanje na zaštitu ruskog naroda u Ukrajini. Iz tog razloga nije ni čudno da među najvjernije saradnike Rusije na zapadnom Balkanu ubrajamo i dva danas prisutna gospodina – Milorada Dodika i Dragana Čovića”, kazao je Komšić.

U nastavku objavljujemo kompletan govor Željka Komšića zastupnicima u EU Parlamentu.

“Želio bih vam zahvaliti na interesu i prilici da iznesem svoje viđenje situacije u Bosni i Hercegovini kao i u našem neposrednom okruženju.

S obzirom na sva dešavanja na evropskom kontinentu, agresiju Rusije na susjednu nezavisnu i suverenu Ukrajinu, do sada neviđeno jedinstvo gotovo svih zemalja Evrope, ne samo članica EU, u odgovoru na ovu agresiju kao i na refleksiju te agresije na Zapadni Balkan, a samim time i na moju zemlju, obaveza mi je biti direktan i govoriti ne baš uvijek diplomatskim jezikom.

Naravno, govoriću o stanju u Bosni i Hercegovini ali ću svakako pomenuti i ono što već godinama uporno ponavljamo o malignom ruskom utjecaju na Zapadni Balkan i Bosnu i Hercegovinu.

Ponoviću i ono što svi već znate – ko su ključni ruski politički akteri u mojoj zemlji sa nadom da će se to ovaj put čuti i upamtiti. To je važno  jer ruska agresija na susjednu Ukrajinu, ugrožena sigurnost cijelog evropskog kontinenta, dugogodišnja ruska politika „zamrznutog konflikta“ na Zapadnom Balkanu kao i u mojoj zemlji, sada, napokon mogu i trebaju biti shvaćeni i prihvaćeni kao sigurnosni izazov.

Mišljenje Evropske komisije o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji iz maja 2019. godine, po mom shvatanju, za BiH predstavlja ako ne „revolucionaran dokument“, onda bar dokument koji se po svojoj važnosti nalazi odmah iza Daytonskog-Pariškog mirovnog sporazuma kojim je zaustavljen rat u BiH. Taj dokument predstavlja političku pa čak i istorijsku raskrsnicu za moju zemlju.

Pred Bosnu i Hercegovinu je stavljen izbor. Zapravo, BiH ima tri mogućnosti, tri puta kojima se može kretati sa te svojevrsne političke raskrsnice.

Prvi izbor jeste odabrati put koji vodi ka realizaciji preporuka i 14 prioriteta iz navedenog mišljenja. To je za moju zemlju, po mom mišljenju, možda najteži ali najbolji put. Ako mogu da biram pravac, ja biram ovaj, i to iz sljedećih razloga:

• U pomenutom Mišljenju Evropske komisije vrlo precizno i tačno su detektovane ključne reformske oblasti i mjere koje Bosna i Hercegovina treba poduzeti, ne samo da bi ubrzala svoj put ka EU, nego i da bi postala demokratska i uređena država u kojoj će navedene reforme imati utjecaj i na izgradnju drugačijeg društva. Društva liberalne građanske demokratije, društva jednakih, društva u kojem se cijeni demokratija i vladavina prava.
• U slučaju realizacije 14 preporuka iz mišljenja, Bosna i Hercegovina se nepovratno okreće Evropskoj uniji. Uniji zasnovanoj na poštivanju i zaštiti ljudskih prava i ljudskog dostojanstva nas građana, pojedinaca, bez obzira na rasno, etničko, vjersko ili bilo koje drugo porijeklo ili opredjeljenje. BiH se u tom slučaju okreće demokratskim i naprednim društvima u kojima je najvažnija činjenica da smo, kao pojedinci, i mi i naše dostojanstvo cijenjeni i zaštićeni bez obzira na to ko smo, šta smo, kojeg smo porijekla, u kojeg Boga vjerujemo i da li uopće vjerujemo, bez obzira šta su i koji su naši životni odabiri u svim segmentima našeg života.
• Treći razlog zašto vjerujem da je to ispravan put nalazi se u tome što sam mišljenja da je evropski put BiH, uz NATO put; zapravo dodatna garancija egzistencije BiH. Svaki drugi izbor predstavlja veliki rizik za moju zemlju.

Drugi izbor za moju zemlju jeste da sve ostane ovako kako je sada. Objašnjavati kakvo je sada stanje, mislim da nije potrebno. Svima nam je poznato.  To je stanje stakbacije i latentnog konflikta koje je neizdrživo za građane BiH. Neizdrživo je jer se BiH nalazi u konstantnoj blokadi institucija i etničkim napetostima. Etnička podjeljenost se pokušava predstaviti kao trajna kategorija bosanskohercegovvačkog društva dok nesigurnost, neizvjesnost i korupcija dovode do masovnog iseljavanja, većinom, mladih ljudi iz BiH.

Kreira se društvo i društveni ambijent u kojem se, kao pojedinac, možete afirmisati i imati pristojan život samo kao osvjedočeni pripadnik etničke grupe i pripadnik vladajuće stranke ili političke strukture. Sve to govori u prilog činjenici da je sadašnji, ne samo ustavno pravni okvir, nego i koncept organizacije društva koji počiva na njemu prevaziđen i da dalje insistiranje na njemu vodi u dekadenciju. Ili prosto rečeno, u propast koje niko neće biti pošteđen.

Interesantno je ovom prilikom napomenuti i da sve više međunarodnih faktora koji prate situaciju na Zapadnom Balkanu i u Bosni i Hercegovini postaju ili su postali svjesni ove činjenice i govore o potrebi promjene.

U svjetlu trenutnih dešavanja na evropskom kontinentu, podsjećam da je Rusija, do agresije na Ukrajinu, bila najveći zagovornik ovog stanja u BiH iz jednostavnog razloga – to je bilo stanje „zamrznutog konflikta“ koje je Rusiji odgovaralo kao izvor problema za NATO ali i EU. Rusija je zapravo pravilno procijenila da „zamrznuti konflikti“ na zapadnom Balkanu, a time i u mojoj zemlji predstavljaju sigurnosni rizik za NATO i EU i bila je najveći zagovornik zadržavanja sadašnjeg stanja.

Svakako, postoji i treći izbor za moju zemlju. A to je kretati se nazad u odnosu čak i na sadašnje stanje. Sigurno rezultat ovakvog izbora jeste konflikt. Do toga konflikta će u tom slučaju sigurno doći. Trenutak izbijanja tog konflikta ovisiće o tome da li je BiH u svom ustavno-pravnom uređenju nastavila putem etničkih podjela. Ovisit će o tome da li formalizirala te podjele kako u Ustavu BiH tako i u svome zakonodavstvu koje će biti izraženije i veće nego što su to sada, a ovisit će i o vanjskom poticaju ili okolnostima u regiji.

Svaka dalja etnička podjela u Bosni i Hercegovini, insistiranje da ustavna i zakonodavna struktura BiH bude temeljena na konačnim etničkim podjelama aktiviraće etnički zasnovane konflikte. Podsjećanja radi, sadašnja dominantno etnički zasnovana ustavno-pravna struktura, sa djelimičnim građanskim pristupom, koja se zasniva na konceptu konstitutivnih naroda već je izvor, za sada, političkih konflikata koji se najbolje vide u blokadi države.

Etnički struktuiran elektorski sistem izbora na jednom dijelu države koji se trenutno pokušava nametnuti je definitivni početak disolucije Bosne i Hercegovine sa veoma neizvjesnim ishodom.

To se postiže i narušavanjem suvereniteta Bosne i Hercegovine od stane susjeda kroz koncept brige susjednih država za pripadnike naroda koji su zapravo autohtoni državljani i građani BiH. Taj koncept ide do te mjere da se susjedne države otvoreno miješaju u unutrašnja pitanja BiH. Ako vam ovo liči na situaciju u Lugansku i Donjecku, politiku Rusije i do čega je sve dovela ta politika, u pravu ste, to je isti agresivni koncept jedne države koja nastoji da zavlada drugom državom.

Jedina razlika u odnosu na takav ruski pristup, za sada, jeste u tome što susjedne države ne pokušavaju oružanom agresijom to ostvariti. Istina za volju, na prostoru BiH su to već radili od 1992. do kraja 1995. a  što je dokazano i potvrđeno brojnim presudama međunarodnih sudova.

Kako drugačije nazvati politiku koja dolazi iz Srbije, a nazvali su je „srpski svet“, identično tzv. „ruskom svetu“. Kako drugačije nazvati otvoreno miješanje Republike Hrvatske u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine, poput izmjene Izbornog zakona, a sve sa pozivanjem na zaštitu prava hrvatskog naroda u BiH, a da to ne liči na Putinovo pozivanje na zaštitu ruskog naroda u Ukrajini. Iz tog razloga nije ni čudno da među najvjernije saradnike Rusije na zapadnom Balkanu ubrajamo i dva danas prisutna gospodina – Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Zar je potrebno podsjećati na Dodikovu „neutralnost“ po pitanju ruske agresije na Ukrajinu. Neutralnost koja je identična saučesništvu. Zar je potrebno podsjećati na stav Čovića kako Rusija treba pojačati prisustvo u BiH. Zar je potrebno podsjećati na usuglašen identičan stav ministra vanjskih poslova Hrvatske i Sergeja Lavrova po pitanju izmjene Izbornog zakona BiH. Šta je još potrebno da bi se vidjela „putinovska matrica“ u takvom pristupu, kako domaćih političkih faktora tako i političkih faktora iz susjedstva?

To je taj treći put, treći mogući izbor za Bosnu i Hercegovinu. On sigurno ne vodi moju zemlju u Evropsku uniju. Ne vodi ka poštivanju osnovnih ljudskih prava građana moje zemlje. Ne vodi poštivanju presuda Evropskog suda za ljudska prava. Ne vodi Bosnu i Hercegovinu ka stabilnoj demokratiji i demokratskom društvu. Ne vodi borbi protiv korupcije, itd. itd. Vodi nas ravno u vještački kreirane etničke podjele sa izvjesnim konfliktom”.