Premijer Republike Srpske Radovan Višković bio je u julu 1995. godine na području Srebrenice. Boravio je u Potočarima, a 13. jula 1995. godine bio je i kod stadiona u Novoj Kasabi. Potvrdio je to pred Haškim tribunalom, svjedočeći u predmetu protiv Vujadina Boškovića i drugih, Željko Kerkez, visoki oficir u Glavnom štabu Vojske Republike Srpske zadužen za transport. Sjedište im je bilo u Han Pijesku.
“Ja sam imao dvojicu referenata, poručnika Viškovića i poručnika Mirovića. Jedan je uvek morao biti na… u odjeljenu”, kazao je svjedok Kerkez u petak, 25.07.2008. godine.
Kerkez je tokom svjedočenja kazao da je dva dana nakon pada Srebrenice sa svojim saradnicima otišao da obiđe teren.
“Ja sam sa vozilom kojim je upravljao moj pomoćnik, Višković Radovan, sa pukovnikom Simovićem, krenuo tog dana negdje u prepodnevnim časovima, sa Han Pijeska. Znači, iz sektora pozadine. Odnosno sa lokacije moje službe”, ispričao je Kerkez.
Poručnik Radovan Višković je vozio automobil od Han Pijeska, preko Vlasenice, Milića, Konjević Polja, Bratunca, pa sve do Potočara. Tamo su se Višković i njegov nadređeni, Željko Kerkez, sreli sa ostalim oficirima Vojske Republike Srpske. Poseban razgovor su vodili sa pukovnikom Krsmanovićem, koji je bio načelnik za saobraćaj u Drinskom korpusu.
“Znači, uglavnom je razgovor tekao o procesu transporta. Znači, da li ima dovoljno transportnih sredstava, i da li ima problema oko toga. Na što mi je odgovorio da je sve obezbijeđeno i da ne treba nikakve intervencije”, ispričao je svjedok Kerkez.
Nakon sastanaka u Potočarima, Radovan Višković i Željko Kerkez su se zaputili nazad u Han Pijesak. Usput su, svjedoči Kerkez, čuli pucnjavu. Nakratko su se zaustavili u Novoj Kasabi.
“Od Konjević polja prema Kasabi, znači to je negdje udaljenost nekih par stotina metara, sa desne strane puta primijetio sam, to je igralište fudbalsko. Znači da je jedna grupa ljudi, muslimanskih vojnika, sjedi na tom, ovaj, na travi fudbalskog igrališta, a da na samom početku tog igrališta postoji punkt za prihvat. Znači, koji se sastojao od dva-tri veća stola, gdje su sjedili vojnici Vojske Republike Srpske, gdje su, znači, vršili evidenciju tih ljudi koji su dovođeni. A nakon toga, obrađeni vojnici, kojima je oduzeto oružje, koji su evidentirani, odvedeni su do te grupe koja je sjedila na tom igralištu”, ispričao je Kerkez.
Kada ga je odbrana, tada optuženih, a danas osuđenih za genocid, pitala koliko se zadržao kod stadiona u Novoj Kasabi, gdje su bili zatočeni srebrenički Bošnjaci, Kerkez je kazao da su se zaustavili blizu kontrolnog punkta. Tu su, prema njegovoj izjavi, bila dva do tri minuta. Upravo ovaj haški iskaz Željka Kerkeza poklapa se sa svjedočenjem zaštićenog svjedoka M-16, koji je još 2007. godine tužiocima Tužilaštva BiH detaljno govorio o događajima u Novoj Kasabi i prisustvu Radovana Viškovića. Istraga.ba je prije tri dana objavila dijelove iskaza ovog svjedoka koji se 13. jula nalazio kod stadiona u Novoj Kasabi
“Bilo je vojske, stariješina. Sve to razvaljeno. On je tu stajao. Bilo je vojske, starješina, a čuo sam ovo. Dolazi oficir, pošto sam saznao, bio je pomoćnik komandanta glavnog štaba za saobraćaj, Radovan Višković. Sad direktor”, kazao je u Tužilaštvu BiH zaštićeni svjedok M-16.
Radovan Višković, ispričao je zaštićeni svjedok M-16, tada je kazao da je dobio naredbu Glavnog štaba Vojske RS-a, te da će uzeti “od Boksita kamione, autobuse i mašine, pa će sada oni biti deportovani gdje treba”. Prema presudi Haškog tribunala, kojom su Vujadin Popović i Ljubiša Beara osuđeni na doživotnu robiju zbog genocida u Srebrenici, 13. jula 1995. godine “grupu od otprilike 300 ljudi, bosanskih Muslimana, koji su se predali ili bili zarobljeni na području puta Nova Kasaba – Konjević Polje, pripadnici snaga bosanskih Srba prevezli su u kamionima pokrivenim ceradama za koje je svjedok rekao da su bili civilni, kamioni Boksita”. O angažovanju Boksitovih kamiona pred Haškim tribunalom je svjedočio zaštićeni svjedok PW-116. I ovaj dio se, dakle, u potpunosti poklapa sa izjavom zaštićenog svjedoka M-16, čiji su iskaz mediji u Republici Srpskoj proglasili – lažnim.
Nakon rata, poručnik Radovan Višković je, prema dostupnoj biografiji, postao direktor “Transporta”, preduzeća koje je djelovalo u okviru Rudnika Boksita u Milićima, kojim, i tada i sada, apsolutno vlada Rajko Dukić. Zaštićeni svjedok M-16 je u sudnici Suda BiH kazao da mu Višković, poslije rata, nudio novac za prekopavanje masovnih grobnica.
Državna tužiteljica Vedrana Mijović, objavljeno je danas, prijavila je VSTV-u da joj je predsjednik Suda BiH Ranko Debevec slao prijeteće poruke. Podsjetimo, tužiteljica Mijović “zadužila” je predmet protiv Debeveca, formiran na osnovu anonimne krivične prijave podnesene 18. marta ove godine, u kojoj se navodi da Debevec posjeduje špansko državljanstvo koje nije prijavio. U sve se, nakon toga, uključio i Milorad Dodik, srpski član Predsjedništva BiH koji je “aferu” državljanstvo plasirao medijima u BiH. Nakon Dodika, u kampanju protiv Debeveca uključio se i federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara, kao najviši zvaničnik iz Sarajeva koji je podržao Dodikove tvrdnje da se “slučaj špansko državljanstvo” mora istražiti. Na kraju je u javnost plasirana priča da je Debevec prijetio postupajućoj tužiteljici. Stoga će Istraga.ba u nastavku teksta objaviti sve dokaze o prijetnjama, španskom državljanstvu i disciplinskom gonjenju.
Prijava protiv Debeveca, podsjećamo, podnesena je 18. marta ove godine, svega nekoliko dana nakon što je izabran novi saziv Centralne izborne komisije BiH, čime su kontrolu nad tom institucijom izgubili Milorad Dodik i Dragan Čović. “Oštećeni” članovi CIK-a najavili su tužbu Sudu BiH, a Borjana Krišto iz HDZ-a BiH je nekoliko puta najavljivala da će odluka o izboru članova CIK-a biti poništena. Glavna državna tužiteljica Gordana Tadić, nakon prijema prijave, predmet je dala u rad tužiteljici Vedrani Mijović. Predsjednik Suda BiH Ranko Debevec joj šalje poruku 11. juna. U tom period su Vedrana Mijović i Debevec imali prijateljski odnos.
“Vedrana, čujem da tražiš uvid u moj CMS nalog i dosje. Koji su tu razlozi”, napisao je Debevec.
U tom trenutku Vedrana Mijović je zajedno sa Milanom Tegeltijom, predsjednikom VSTV-a, bez sudske naredbe, pregledala da li je u personalnom dosjeu Ranko Debevec prijavio špansko državljanstvo. Sljedeće poruke, koje je Vedrana Mijović prijavila kao “prijeteće”, Debevec je poslao 15 dana kasnije. Istraga.ba objavljuje kompletan sadržaj.
“Hvala ti, Vedrana, na MUP-u KS i teroriziranju i provjeravanju žene koja veze sa Lijanovićima nema, niti kupovinom malog Mercedesa od njih. Pozdravi Gordanu. Radite nezakonite stvari totalno, koje nemaju uporišta ni u jednom zakonu. Izuzimate dokumentaciju i istražujete ljude koji veze uopšte nemaju s tom pričom. Tražite od Suda naredbe. Neka Sud odobri izuzimanje dokumentacije ako postoji osnov sumnje da sam ja kriminalac”, napisao je Debevec tužiteljici Mijović.
Ona je tada u MUP-u Kantona Sarajevo, bez sudske naredbe, pokušala provjertiti da li je rodica Debevecove supruge kupila automobil od treće osobe koja je, prije toga, isti automobil kupila od auto kuće u vlasništvu porodice Lijanović. Radilo se o automobilu Mercedes A klase. Upravo kupovinu tog automobila, tužiteljica Mijović i anonimni prijavitelji žele povezati sa presudom Suda BiH na osnovu koje je oslobođen Jerko Lijanović, iako Ranko Debevec nije bio postupajući sudija u tom predmetu.
Idemo dalje. U anonimnoj prijavi protiv Debeveca, na osnovu koje je Tužilaštvo BiH “formiralo predmet”, navedeno je da predsjednik Suda BiH nikad nije prijavio da posjeduje državljanstvo Španije, sa kojom BiH nema potpisan bilateralni sporazum o dvojnim državljanstvima. Tužilaštvo BiH, Milorad Dodik i mediji bliski njima pišu da Debevec nije mogao posjedovati dva državljanstva. Zakon o državljanstvu BiH koji je podrazumijevao da se ne može istovremeno biti državljanin BiH i države s kojom BiH nema potpisan sporazum, na snagu je stupio 1998. godine. Međutim, odlukom tadašnjeg visokog predstavnika Karlosa Vestendorpa, od 29. Jula 1998. godine, uvedene su i prelazne odredbe.
“Zakonom o državljanstvu je predviđen prijelazni period od pet godina, tj. do 1. januara 2003. godine. U tom periodu osobe koje su stekle drugo državljanstvo prije stupanja na snagu Zakona o državljanstvu, imaju pravo zadržati ga”, navedeno je u Odluci OHR-a.
Kako se bližilo isticanje tog roka, OHR je ponovo reagirao. Visoki predstavnik Pedi Ešdaun je 30. decembra 2002. godine donio izmjene i dopune Zakona o državljanstvu kojima je omogućio bh. državljanima da i dalje imaju dvojna državljanstva, bez obzira na činjenicu što BiH nema potpisane bilateralne sporazume.
“Da nisam reagirao, stotine hiljada građana BiH sa dvojnim državljanstvom bi 1. januara bili prisiljeni birati između državljanstva BiH i državljanstva neke druge zemlje”, rekao je tada Ešdaun.
Na kraju, po apelaciji Bakira Izetbegovića, Ustavni sud BiH 23. septembra 2011. godine donio je Odluku broj U-9/11 kojom je presudio da su odredbe Zakona o državljanstvu koje se odnose na dvojno državljanstvo – neustavne. Tim je odredbama, naime, bilo predviđeno da bh. državljani ne mogu imati dvojno državljanstvo ukoliko BiH nema potpisan bilateralni sporazum sa tom državom. Kako te odredbe nisu izmijenjene, Ustavni sud BiH 28. septembra 2012. godine donosi Rješenje kojom sporne odredbe briše iz Zakona. Time je bh. državljanima omogućeno posjedovanje državljanstva čak i onih država sa kojima BiH nema potpisan sporazum.
Dakle, pitanje posjedovanja dvojnog državljanstva uopće nije sporno. A da li je sporno neprijavljivanje dvojnog državljanstva? Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH već je zauzelo stav po tom pitanju, odlučujući u predmetu protiv sutkinje G.B. koja nije prijavila da, pored bh. državljanstva, posjeduje i državljanstvo Republike Hrvatske.
“Po ocjeni Komisije propuštanjem tužene da navede podatak u prijavnom materijalu da je pored bh. državljanstva posjedovala i državljanstvo Republike Hrvatske, nište se ne bi promijenilo, ni na njenu štetu, niti u njenu korist, pa takvim propustom nije ostvareno biće disciplinskog prekršaja koje joj se stavlja na teret”, piše u Odluci Disciplinske komisije VSTV-a.
“Radovan Višković mi je nudio novac da premiještam masovne grobnice” kazao je zaštićeni svjedok M-16 na Sudu BiH, svjedočeći 2017. godine u predmetu Miodrag Josipović i drugi.
Istraga.ba je u posjedu kompletnog iskaza kojeg je, još tokom istrage o srebreničkom genocidu 1995. godine, tužiocima Tužilaštva BiH dao ovaj zaštićeni svjedok. I u tom iskasu svjedok je pominjao Radovana Viškovića, aktualnog premijera Republike Srpske. Osim toga, svjedok M-16 je, 6. juna 2017. godine, svjedočeći na Sudu BiH o Srebrenici, kazao da je Višković učestvovao u transportovanju zarobljenih Bošnjaka na mjesto strijeljanja.
Tužilaštvo BiH, do danas, nije procesuiralo niti osumnjičilo Radovana Viškovića,. Glavna državna tužiteljica, i tada, za vrijeme svjedočenja svjedoka M-16, ali i danas je Gordana Tadić. Prije preuzimanja pozicije glavne tužiteljice, Tadićeva je bila šefica Odjela za ratne zločine .
Zaštićeni svjedok M-16 svoj prvi iskaz je dao 18. aprila 2007. godine u prostorijama Tužilaštva BiH. Saslušao ga je državni tužilac Ibro Bulić koji je istraživao genocid u Srebrenici i događaje koji su uslijedili poslije pada zaštićene zone UN-a u julu 1995. godine. Nakon što je 11. jula 1995. godine Srebrenica i zvanično pala, veći dio muškaraca krenuo je put Tuzle. Pripadnici Vojske RS i policijskih snaga tog entiteta su im pravili zasjede. Jedan dio zarobljenih je prebačen na stadion u Novoj Kasabi, nedaleko od Milića, gdje su ih čuvale oružane, vojne i policijske, snage Republike Srpske. Zaštićeni svjedok M-16, inače srpske nacionalnosti, tih dana je bio u Novoj Kasabi i opisao dio događaja. U svom iskazu iz aprila 2007. godine pomenuo je aktualnog premijera RS-a Radovana Viškovića koji je u Novoj Kasabi bio u društvu Radomira Pantića, kojem se danas, u predmetu Dragomir Vasić sudi po optužbi za genocid u Srebrenici.
Tužilac: A Pantić Radomira, kada ste ga vidjeli, gdje je stajao?
Svjedok M-16: Stajo je tu. Opkoljeno ti kompletno, znaš. Sve to razvaljeno. On je tu stajao. Bilo je vojske, starješina, a čuo sam ovo. Dolazi oficir, pošto sam saznao, bio je pomoćnik komandanta glavnog štaba za saobraćaj, Radovan Višković. Sad direktor.
Tužilac: Višković?
Svjedok M-16: Višković Radovan. Direktor je on sada, ustvari, upravnik Transporta i narodni poslanik SNSD-a u Republici Srpskoj (godina 2007., op.a). Višković Radovan kaže sada ćemo, kaže, ovaj, dobio sam naredbu Glavnog štaba, tražit ćemo od Boksita kamione, autobuse i mašine, sad će oni biti deportovani gdje treba. To sam čuo i ovi će s njima biti deportovani.
Tužilac: Mašine kad je rekao, šta onaj?
Svjedok M-16: Autobuse, kamione, a i mašine ćemo tražiti od upravnika Transporta. Da sa njima završimo tu., da se mnogo ne stvara ovdje, da ih pobije i da..
Tužilac: To je ovaj Višković rekao.
Svjedok M-16: Da, rekao
Prema presudama Haškog tribunala, upravo na stadionu u Novoj Kasabi su bili zatočeni Bošnjaci koji su se namjeravali probiti prema Tuzli. U popodnevnim satima 13. jula 1995. godine zarobljenici su prebačeni u Bratunac. Sutradan, 14. Jula 1995. godine su prebačeni u na područje općine Zvornik gdje su strijeljani na nekoliko lokacija.
Iskaz koji dao 2007. godine, zaštićeni svjedok M-16 je ponovio i 2017. godine svjedočeći pred Sudom BiH u predmetu protiv Miodraga Josipovića i ostalih.
Odmah nakon rata, svjedočio je pred Sudom BiH zaštićeni svjedok M-16, njemu se ponovo javio Radovan Višković i ponudio mu novac za prekopavanje masovnih grobnica, te premiještanje posmrtnih ostataka ubijenih Bošnjaka u sekundarne masovne grobnice.
“Nudio je, meni i još ostalima, da treba da se premiještaju masovne grobnice. Boksitovi kamioni će to, a ja sam bio vozač. Hočeš li da ideš, kaže, debelo će platiti Rajko Dukić. Obezbjeđivat će civilna policija, ne moraš se plašit”, kazao je zaštićeni svjedok M-16 na Sudu BiH.
Sabahski ezan nas je zatekao tik pored gradske džamije. Prešli smo ravno preko mosta na Sani i na Trgu Ljiljana nas je dočekao hodža. Bivši. Ili, kako će kasnije objasniti Asim Kamber, decertificirani hodža, koji je robijao zbog prevare. Zove se Muhamed Zekotić i on je svjedok pokajnik.
“Tu je SIPA”, radosno nam pokazuje crni kombi na kojem piše – POLICIJA.
Iz jednog stana vidi se svjetlo. Tu živi Asim Kamber, dugogodišnji krajiški vladar, SDA-ov moćnik, federalni zastupnik i bloger. Pripadnici SIPA-e netom su ušli u stan i traže materijalne dokaze koji će potkrijepiti iskaze svjedoka, što zaštićenih, što onih nezaštićenih, da je baš Asim Kamber 2016. i 2018. godine organizovao izborne prevare.
Recimo, ostalo je zabilježeno da je Haris Seferović “svojeručno” potpisao da je baš u Sanskom Mostu glasao 2016. godine. Pravi potpisnik nije očekivao da će neko provjeriti da je Seferović baš tog dana igrao utakmicu španske Primere. Ili, ko bi još znao da će nekad neko provjeriti da li su na biračkom mjestu Mahala 2 glasali mrtvi. Istraga je još prošle sedmice objavila tri imena. Ali ima ih još.
Pola je sedam i Sanski Most se već budi. Dolazi bivši Kamberov vozač, simboličnog imena – Amir Zukić. I on je svjedok pokajnik. Učestvovao je u brojnim izbornim malverzacijama po nalogu Asima Kambera i onda se popravio. Svjedočio je pred državnim tužiteljima o brojnim malverzacijama. Jutros je došao da se uvjeri da je “počeo kraj Kamberove ere u Sani”.
“Evo i Cuce”, predstavlja nam Zekotić dobro poznato lice – Ermina Karića.
Sad već imamo dva kandidata za općinskog načelnika na jednom mjestu. I Cuco i Zekotić žele na narednim izborima da postanu načelnici Općine Sanski Most. Nazivaju sebe jedinom Kamberovom opozicijom. Cuco se predstavlja kao humanitarac i aktivista. Vadi telefon i počinje živi prijenos na Facebooku. Objašnjava svojim pratiocima da je “papa pao”. Onda iz džepa vadi drugi telefon i svojim gledateljima pušta arhivski snimak Alije Izetbegovića.
“Nemojte glasati za one koji su se pretvorili u lokalne moćnike”, govori Alija na jednom telefonu dok Cuco kameru drugog drži usmjerenu tako da njegovi gledatelji vide poruku “rahmetli predsjednika”.
Dobro se već razvidnilo i već su pune okolne kafane koje prate policijske aktivnosti ispred Kamberovog stana. Zekotić već ulazi u žustru raspravu sa “nekim Kamberovim ljudima”. Optužuje ih da su oni ubili generala Mehmeda Alagića, a oni njega da je presuđivani prevarant robijao, i koji je otpušten iz Islamske zajednice jer je krao ilimihale. Verbalna prepirka je kasnije završila u policiji. Pale su međusobne prijave za prijetnje.
Elem, došao nam je haber da je u toku pretres Općine Sanski Most. Trčimo gore, ali Cuco je već u direktnom prijenosu. Šeta ispred zgrade Općine i objašnjava naciji da je došao dan za obračun sa Kamberovom diktaturom. S prozora ga slika jedan službenik. Cuco ulazi u prepiru uživo. Kratka prijetnja da će “porazgovarati nakon svega”.
“Ma, neće”, banalizuje Brico čija se radnja nalazi ispred Općine. Kaže da se ništa neće desiti. Jer se proteklih dvadeset godina ništa ne dešava. Cuco uvijek snima, ovi mu, kao, nešto prigovore i sve se izgubi.
“Nama od tog ništa. Sve se nešto svađaju, a sve beveze”, objašnjava Brico.
Aktivista, humanitarac i kandidat za načelnika, poznatiji kao Cuco, nastavlja svoju šetnju kroz grad. Likuje zbog pobjede nad Kamberom. A Asima u gradu već nema od ponedjeljka. Na vrijeme se otisnuo u Sarajevo, pa ga službenici SIPA-e nisu našli kući. Kasnije će se sam prijaviti u centrali SIPA-e u Sarajevu. Malo dalje od Rudnika Kamengrad, na čijem je poslovanju, zajedno sa Lagerom, održavao političku moć. I tako Sanski Most pretvorio u – Kambergrad.
Pripadnici SIPA-e upali su jutros u Sanskom Mostru u kuću federalnog zastupnika Asima Kambera, saznaje Istraga. Pretresi se provode po naredbi Tužilaštva BiH, a sve je povezano sa izbornim prevarama o kojima smo pisali prošle sedmice.
Nakon cjelodnevne potrage za njim, pripadnici SIPA-e, uhapsili su Asima Kambera potvrđeno je za Istragu. Kamber se nalazi u sjedištu SIPA-e u Istočnom Sarajevu. On je osumnjičen za krivično djelo Izborna prevara. Jutros ranije uhapšen je njegov saradnik Fazir Vukalić.
16:00: U Istočnom Sarajevu uhapšen Asim Kamber
13:40: Asim Kamber lociran. Očekuje se njegova predaja u narednih pola sata.
10:10: Uhapšen Kamberov saradnik Fazir Vukelić
9:40: SIPA pretresa i prostorije Općine Sanski Most
9:25: Zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH: “popunjavao sam listiće i ubacivao u glasačku kutiju. Davao sam prazne listiće pojedinim članovima partije”
9:05: Kamber osumnjičen da je 2016. godine organizovao izbornu krađu. Na tim izborima “glasao” je i fudbaler Haris Seferović koji je na dan izbora igrao utakmicu španske Primera lige
8:39: SIPA završila pretres stana Asima Kambera
SIPA završila pretres stana Asima Kambera u Sanskom Mostu. Pretresi na drugim lokacijama još traju pic.twitter.com/cKNGxN6DCe
8:36: SIPA iz stana Asima Kambera počela iznositi dokaze koji su izuzeti tokom pretresa
8:20: SIPA još traga za Asimom Kamberom, federalnim zastupnikom SDA.
8:10: SIPA pretresa i kuću Mirele Husić, sekretarice Općinakog odbora SDA Sanski Most
Osim Kamberovog stana, SIPA pretresa još najmanje dvije lokacije, a među njima su i objekti koje koristi Fazir Vukalić, dugogodišnji Kamberov saradnik u Sanskom Mostu.
Istraga je prošle sedmice objavila da su u Sanskom Mostu na lokalnim izborima 2016. godine glasale najmanje tri mrtve osobe. Među njima su Mehmed Alihodžić koji je umro mjesec i po prije oktobarskih izbora 2016. godine, zatim Hasan Hadžić koji je preminuo tri mjeseca prije održavanja izbora i, na kraju, Husein Lasić koji je glasao čak tri godine nakon što je umro. Osim njih, na izborima u Sanskom Mostu je „glasao“ i Haris Seferović, švicarski reprezentativac koji je tog 2. oktobra 2016. godine, igrao fudbalsku utakmicu španjolske lige.
Sve ove izborne prevare, potvrdili su svjedoci, organizirao je predsjednik SDA Sanski Most – Asim Kamber, mada je on u nedjelju, u izjavi za „O kanal“ sve demantirao.
Najveće prevare bile su na biračkom mjestu Mahala 2, gdje je na izborima 2016. godine napravljena ključna razlika u korist Farisa Hasanbegovića, SDA-ovog kandidata za načelni Općine Sanski Most
Izborne prevare bile su i tokom Općih izbora 2018. godine. Svjedoci su potvrdili da su, prema uputama Asima Kambera, sa pojedinih biračkih mjesta skinuti listići sa zbirnim rezultatima koji su, potom, spaljeni. Nadalje, svjedoci, među kojima je Muhamed Zekotić, potvrdili su da je bilo glasanja i u ime bh. državljana koji tada uopće nisu bili prisutni u BiH.
Rok Snežič, dvostruki doktor prava i porezni savjetnik premijera Janeza Janše , državi Sloveniji više od pet godina dužan je 142 hiljade eura, koje je pribavio krivičnim djelima utaja poreza i prevare nakon pravosnažne presude Okružnog suda u Ljubljani. Kako u Sloveniji nema imovine, slovenačko pravosuđe pokušava u Bosni I Hercegovini pokušava Snežičevu imovinu I naplatiti dug preko vlasti u Bosne i Hercegovine. Sud u BiH trenutno provjerava da li Snežič u BiH posjeduje imovinu, što on negira i naglašava da dug neće platiti jer nije dužan. U međuvremenu, Vlada Republike Slovenije imenuje ljude iz Janšinog SDS-a na ključne pozicije u zemlji u kojoj se protiv Roka Snežiča vodi proces.
Dokumente smo dobili od Suda u Bosni i Hercegovini (BiH), a potpisao ih je sudija Anđelko Marijanović. Ova je institucija 11. jula 2018. godine zatražila informacije od Agencije za brokerske, informativne i finansijske usluge (APIF) o kompaniji Isplata odšteta, d. o. o. Banja Luka, u kojoj je Rok Snežič, inače samoprozvani doktor utaje poreza, službeno bio prokurist. Naložena je i provjera Snežičevog posljednjeg prebivališta ili boravka u BiH, te provjera da li je on vlasnik nekretnina u BiH. Vlasti BiH započele su potragu za podacima o Snežiču na osnovu zahtjeva Okružnog suda u Ljubljani koji je tražio naplatu duga..
O čemu se radi? Dana 14. jula 2015. godine, Rok Snežič je proglašen krivim na Okružnom sudu u Ljubljani zbog počinjenja krivičnih djela utaja finansijskih obaveza i prevara. Zajedno sa Nenadom Đukićem ovo mu je bilo drugo suđenje, i obojica su zatvoreni zbog prevare, pranja novca i utaje poreza.
Razlog osude? Kupovina dvije jahte, nezakonit povrat PDV-a u iznosu od oko 147.000 evra preko kompanije Transactio i utaja poreza na dobit u iznosu od 142 hiljade za preplatu troškova oglašavanja u ime kompanije Poravnava.
“Rok Snežič je dobio uvjetnu kaznu od godinu i dva mjeseca zatvora, koja se ne izvršava ako u roku od tri godine i šest mjeseci ne počini. novo krivično djelo. Pored toga, sud mu je izrekao jedinstvenu kolateralnu novčanu kaznu u iznosu od 25.000 EUR i oduzimanje imovinske koristi stečene krivičnim djelom “tako da mora platiti novčani iznos koji odgovara ovom postupku, odnosno 142.493 EUR, čiji iznos dospijeva platiti u jednakim mjesečnim ratama u periodu od dvije godine “, objašnjavaju na Okružnom sudu u Ljubljani.
Snežič: “Neću platiti 142 hiljade jer nisam utajio porez i to ću dokazati”
Snežič kaže da je kaznu od 25 hiljada eura platio odmah,
“Neću platiti 142 hiljade jer nisam utajio porez, već Andrej Jeršič, koji već služi zatvorsku kaznu na Dobu zbog drugih utaja, i to ću dokazati, jer sam svjedok u postupku protiv njega. Na kraju sudskog postupka ispostavit će se da sam u pravu i Jeršič će morati platiti 142 hiljade”, kazao je Snežič.
Presuda je pravomoćna već pet godina, jer se Snežič odrekao prava žalbe, ali još uvijek ne namjerava platiti imovinsku korist od krivičnog djela za koje tvrdi da ih nije počinio.
Ko je Andrej Jeršič?
On je utajivač poreza osuđen na više od sedam godina, poznat, uglavnom, po tome što je bogatim Slovencima isporučivao prestižne automobile. Na početku krivičnog postupka bio svjedok na suđenju Snežiču i Đukiću zbog utaje poreza i pranja novca prilikom uvoza vozila i skupih plovila u Sloveniju, ali onda je uslijedio preokret. Jeršič je postao okrivljeni, jer se ispostavilo da je sarađivao sa Snežičem i Đukićem i za to je osuđen na zatvorsku i novčanu kaznu.
Kako Snežič nije platio oduzetu imovinu, ljubljanski sud je Uredu Republike Slovenije za sprečavanje pranja novca (Uredu) proslijedio zahtjev da nadležni organi Bosne i Hercegovine vrate oduzetu imovinu. U skladu sa ‘Konvencijom Vijeća Evrope o pranju, traženju, oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenih kriminalom i finansiranju terorizma’ (Konvencija), Ured je zahtjev s dokumentacijom proslijedio Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine.
Izvršni ured Upravnog odjeljenja Suda BiH zbog toga je podnio zahtjev za provjeru Snežičevog posljednjeg prebivališta ili boravka u BiH i da li je on i vlasnik nekretnina u BiH. Od Agencije za posredovanje, informisanje i finansijske usluge zatraženi su podaci o tome da li je kompanija Isplata odšteta i dalje upisana u registar privrednih subjekata i da li je Snežič upisan u registar kao prokurist. Iz Agencije za identifikacijske dokumente, evidenciju i razmjenu podataka, dostavljanje Snežičevih podataka u centralnu bazu podataka. Tada je Agencija obavijestila sud 21. juna 2019. godine da u centralnoj bazi podataka nema podataka o Snežiču.
Crno na bijelo, Snežiča su istraživale bosanskohercegovačke vlasti, što Snežič različito tumači, “Nisu me procesuirale agencije za provođenje zakona BiH, SIPA ili tužilaštvo, za zločine počinjene u BiH, Slovenci se uvijek obraćaju BiH”.
Snežič – dužnik i osumnjičeni koji to uporno poriče, dvostruki je doktor prava koji živi na visokoj nozi, oblači skupu odjeću, u Sloveniji ima dozvolu za oružje od 2008. godine, kada mu je zapaljen Aston Martin, vozi prestižne automobile, ali nema imovine. Bivši državni prvak u kick boksu do 85 kg kaže: “Imam sve i ništa”.
Prošlo je gotovo pet mjeseci, ali postupajući Sud koji bi trebao naplatiti Snežišev dug još nije dobio odgovor od Ureda za sprečavanje pranja novca u Sloveniji. Zbog toga smo nekoliko ključnih pitanja uputili Uredu na čijem je čelu Ivan Kopina, bivši općinski vijećnik SDS-a u općini Straža, a koje je ujedno i organ Ministarstva finansija, gdje je ministar Andrej Šircelj, također kadar Janšinog SDS-a.
“Nažalost, Ured Republike Slovenije za sprečavanje pranja novca ne može komentirati konkretne slučajeve i obavještavati javnost o svojim nalazima”, saopćeno je u oskudnom odgovoru Ureda.
Dodali su još da je, u skladu s konvencijom, “u Sloveniji centralno tijelo odgovorno za slanje zahtjeva tijelima odgovornim za njihovo izvršenje u drugim državama ugovornicama nije nadležno za povrat prihoda u inostranstvu”.
Kako u Sloveniji nismo dobili odgovore, za pojašnjenje smo se obratili Sudu BiH
“Dana 11. septembra 2019. godine otvoren je izvršni postupak u Upravnom odjelu Suda BiH. Provjeravamo i tražimo adresu ili imovinu dužnika Roka Snežiča. Agencija za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka BiH dostavila je informaciju da nemaju podataka o Roku Snežiču”, kazali su nam iz te institucije.
Rok Snežič se istovremeno čudi zašto su se slovenačke vlasti okrenule bosanskim kolegama, a ne hrvatskim, “gdje ima kuću uz obalu i gdje provodi pola godine”.
“Iznenađujuće je, međutim, da zakone niko nije pročitao, jer Slovenija i Bosna nemaju uzajamnost koja bi građanima BiH omogućila kupovinu nekretnina u Sloveniji, a slovenačkim građanima kupovinu nekretnina u BiH. U Bosni jer uopće ne mogu biti “, kazao je Snežič.
Informaciju više zatražili smo u Ministarstvu pravde Republike Slovenije
“Prema informacijama kojima raspolaže Ministarstvo pravde, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica stupio je na snagu 1. juna 2015. godine i u jednoj od odredaba Sporazuma podrazumijeva jednostrano zalaganje Bosne i Hercegovine da građanima država članica EU (uključujući građane Republike Slovenije) omogući stjecanje imovinskih prava na njihovoj teritoriji nakon stupanja na snagu Sporazuma, te da prilagodi svoje zakonodavstvo u roku od šest godina od stupanja na snagu Sporazuma tako da se građani država članica EU izjednačavaju sa bosanskim državljanima u stjecanju imovinskih prava u Bosni i Hercegovini “, saopćeno nam je.
Ovo je dokaz zašto od Snežiča bh. vlasti ne mogu povratiti imovinu, jer se on vješto povlači iz kompanija. Dokument otkriva da je Snežič napustio kompaniju Isplata Odšteta u Ulici Branka Radičevića 14 u Banjaluci 4. avgusta 2011. godine, gdje je bio registrovan kao prokurista. Prema našim informacijama, kompanija je promijenila najmanje tri adrese, a kao osnivačica ili vlasnica kompanije navedena je Lidija Zrnić, Snežičeva dugogodišnja bliska prijateljica, od koje je posudio milion eura. Ona je preuzela i Snežičevu nekada centralnu kompaniju, Imperij, koja se bavi poreskim savjetovanjem. Snežič ističe da je Zrnić bila vlasnica oko dva mjeseca, a sada je njen brat Bojan Zrnić vlasnik i direktor dugi niz godina. Prema našim informacijama, Tatjana Stojaković, koja je ujedno bila i direktorica, bila je prva vlasnica 2010. godine.
Snežičeva dugogodišnja bliska prijateljica Bojana Zrnić posjeduje nekoliko prestižnih automobila, od Mercedesa S do dva Maseratija. Na pitanje kako uvjerava prijatelja da mu posuđuje automobile, Snežič odgovara: “Treba stvoriti prijateljstvo”.
Snežić je vozio Maserati koji je u vlasništvu Bojan e Zrnić, a taj automobil bosanskih registarskih oznaka snimljen je ispred sjedišta Slovenačke demokratske stranke (SDS) u Trstenjakovoj ulici u Ljubljani. Snežič javno kaže da su se on i premijer Janez Janša sprijateljili u zatvoru Dob ili Puščava, gdje su dijelili sobu, a sada je njegov savjetnik za poreznu politiku.
“Mi smo dobri prijatelji, neću govoriti o našoj vezi. Međutim, Janez Janša jedini je pravi premijer, jedini karizmatični vođa koji Sloveniju vodi na pravi put. Uvjeren sam da će vlada smanjiti poreze, posebno porez na dobit, i ukloniti lična opterećenja. vozila za pokušaj povratka stranog kapitala danas. ”
Ali, ko je savjetnik premijera? Riječ je o poreznom dužniku, a kako shvatamo stav Financijske uprave Republike Slovenije (Furs), njegov dug na dan 25. srpnja 2020. godine kreće se između pola milijuna i milion eura. Prema našim neslužbenim informacijama, očekuje se da će ovaj dug uskoro isteći jer ističe desetogodišnji rok zastare, ali to nije potvrđeno na Fursu.
Snežič kaže da nije opterećen zastarom.
“Nije me briga da li stoji 800.000 eura ili 10.000.000 eura, jer ne dugujem ništa, jer su na moj transakcijski račun oporezovali promet – lična podizanja i zajam”., kaže Snežič.
Naime, između 2005. i 2007. godine, kada je prijavio prihod malo iznad minimalne zarade, Snežič je položio milion eura u gotovini i posjedovao četiri prestižna automobila – Maserati, Aston Martin, BMW, Porsche i još četiri stana.
Sada se postavlja pitanje kako će Furs i dalje tražiti povrat duga od Snežiča? Najvjerojatnije će, kao što je već spomenuto, prije zastarjeti.
“Ne dugujem ništa, što će se ispostaviti i na sudu. Svoj lični bankrot završio sam bez odricanja, što znači da sam još uvijek dužnik, ali ne u iznosu od 6,2 miliona eura, jer su potraživanja koja je podnio Vuk, Ne priznajem, jer su neutemeljeni”, navodi Snežič. (op. cit., 5,3 miliona eura potraživanja prijavila je kompanija DNV, nekada vlasništvo članova porodice bivšeg gradonačelnika Zavrča Mirana Vuka)
Prema našim pouzdanim informacijama, Snežiča istražuje Nacionalni istražni ured (NPU), gdje, zanimljivo, SDS, pa čak i premijer pokušavaju zaposliti svog kandidata, Snežičevu nekada blisku prijateljicu Petru Grah Lazar, kako je otkrio 24ur.
Snežič o svojoj prijateljici Petri Grah Lazar, najverovatnije novoj pomoćnici direktora NPU-a, ne želi ništa govoriti.
Rok Snežič tvrdi da istragu u NPU vode od 2018. godine, ali ga još niko nigdje nije zvao.
“Sve je politički motivirano, pa ću kao građanin zahtijevati unutarnju kontrolu. Istodobno ću podnijeti krivičnu prijavu zbog zlouporabe položaja, jer mi neko pod taktikom ljevičarske vlade ne može oduzeti život.”
Dokumentacijama smo potvrdili da su i Snežiča istraživale vlasti u BiH, iako on to uporno negira i dodaje, da ga nikada niko u BiH nije istraživao za kriminal počinjene u BiH”.
Ali nastavimo o Snežičevim vezama sa Janšinim SDS-om. Poznato je da je njegova supruga Klavdija Snežič nadzornica Nova24TV, a 2015. je u novi medijski projekat uložila 25 hiljada eura. Prema podacima iz Gvineje, Snežičeva je danas četvrti najveći vlasnik Nove24TV, odmah iza tri mađarska, ali vlasnički udio se smanjuje. Ako je 2015. posjedovao gotovo 20%, 2017. taj je udio pao na 2,4%, kao i danas. Dok Snežič tvrdi da je sigurno veći vlasnik, “budući da je naknadno kupila još 100 hiljada eura dionica”.
Od svih Snežičevih veza sa SDS-om, najviše je odjeknula ona afera sa ilegalnim zajmom za Janšinu stranku u iznosu od 450 hiljada eura, koji je osigurala Dijana Đuđić, a glavni protagonist bio je Snežič, što on stalno negira.
Prijedorčanka Đuđić i još dvojica osumnjičenih navodno su utajili 2,4 miliona evra poreza podižući gotovinu sa računa u Sloveniji i Austriji koje ona, prema našim informacijama, tada nije prijavila. Novac je potom prebačen preko kompanija koje su osnovali Miran Vuk I Rok Snežič.
“Dijanu Đuđić poznajem jer znam puno ljudi u BiH, ali nikada se nisam bavio poslom. Inače nikada neću komentirati ljude iz Republike Srpske jer želim biti tamo i hodati u miru. ”
Akcije dovoljno govore o njihovoj vezi. Snežič i Đuđić barem su se jednom zabavljali za zajedničkim stolom, a zajedno su tri puta prelazili granicu. 7. aprila 2017. godine na graničnom prijelazu Rača, 23. septembra i 7. decembra 2017. godine na graničnom prijelazu Gradiška, što je bilo manje od dvije sedmice prije potpisivanja ugovora o zajmu sa SDS-om.
Neukusna fotomontaža koju je napravio Sulejmen Zuko nastanjen u Irskoj duboko je uznemirila glavnu tužiteljicu Tužilaštva BiH Gordanu Tadić. Zbog toga je sredinom jula ove godine državni tužilac Ćazim Hasanspahić zatražio od Suda BiH određivanje pritvora i raspisivanje crvene Interpolove potjernice za Zukom. Ročište na kojem se razmatralo određivanje pritvora i raspisivanje potjernice održano je ove sedmice u Sudu BiH, a odluka još uvijek nije donesena. Potvrdio je to za Istragu advokat Muhamed Čučak, koji je branilac osumnjičenog Zuke.
Ovo je fotomontaža koju je Gordana Tadić shvatila kao „ozbiljnu prijetnju“ koja joj ugrožava život. Bivši ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radinić obavijestio je javnost da je glavna državna tužiteljica ozbiljno ugrožena zbog prijetnji koje je primila. U istragu su se odmah uključile sve policijske agencije BiH, a Tužilaštvo je donijelo naredbu o provođenju istrage protiv osumnjičenog Zuke.
„Dana 31. 5. 2020. godine javno, Zuko je putem društvene mreže Facebook izazivao i raspirivao nacionalnu i vjersku mržnju između konstitutivnih naroda u BiH, Bošnjaka i Hrvata“, navedeno je u naredbi o provođenju istrage.
Izradom fotomontaže sa likom glavne državne tužiteljice Gordane Tadić Zuko je, sumnja Tužilaštvo BiH, počinio čak tri krivična djela, prvo, izazivanje nacionalne i vjreske mržnje, potom krivično djelo sprječavanje službenog lica u vršenju službene radnje i, na kraju, krivično djelo – napad na službeno lice iu vršenju poslova sigurnosti, otkrivanja ili lišenja slobode počinilaca krivičnih djela.
Dakle, objavljujući neduhovitu fotomontažu Gordane Tadić sa ustaškom kapom na glavi – Zuko je, prema Tužilaštvu, izvršio napad na glavnu državnu tužiteljicu koju je, na taj način, spriječio da procesuira kriminalce. I zbog toga je od Suda BiH zatraženo da mu se odredi jednomjesečni pritvor i da se za njim raspiše crvena Interpolova potjernica. Svjedok tužilaštva u ovom predmetu je bivši ministar sigurnosti – Fahrudin Radončić.
„Ovaj svjedok potvrđuje da je u vrijeme kada je primljena poruka od lica Sulejmen Zuko obavljao funkciju ministra sigurnosti BiH navodeći da je jedan od razloga zašto je podnio ostavku na poziciju ministra i taj što nije htio da toleriše napade na neovisan i slobodan i profesionalan rad državnog i drugih tužilaštava u BiH. Potvrdio je da je putem aplikacije messenger, a i putem Instagram profila primio poruke koje smatra veoma ozbiljnim atakom na institucije BiH zadužene za provođenje zakona, te da smatra prijetnje vrlo ozbiljne i da se radi o krivičnom djelu ugrožavanje života ministra sigurnosti i glavnog tužitelja Tužilaštva BiH“, navedeno je u dokumentu Tužilaštva BiH.
“Dobro vam veče. U večerašnjem dnevniku gledajte: kako SDA preko Obavještajno bezbjednosne agencije prisluškuje svoje neistomišljenike. RTRS u posjedu krivične prijave protiv direktora OBA-e Osmana Mehmedagića”, bile su prve rečenice izgovorene u centralnom dnevniku Radio televizije Republike Srpske emitovanom u četvrtak, 10. septembra 2020. godine.
U prilogu koji je uslijedio novinari Dodikovog javnog servisa detaljno su se pozabavili navodima iz krivične prijave koja je pristigla Tužilaštvu BiH, a koju su, tako piše na priloženom dokumentu, napisali nezadovoljni uposlenici OSA-e. Osim direktora OSA-e, u prijavi se pominje još i predsjednik Suda BiH Ranko Debevec.
“Debevec i Mehmedagić pokušali su u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela BiH zaustaviti slanje dopisa Tužilaštva BiH prema INTERPOLU, vezanog za imovinu ili identitet Debeveca u Španiji”, jedna je od rečenica iz anonimne prijave koja je “ekskluzivno ustupljena RTRS-u.
Dalje je navedeno da je Debevec, kao predsjednik Suda BiH nezakonito izuzeo dokumentaciju “vezanu za smještaj glavne tužiteljice Tužilaštva BiH i plasirali je u medije”. Također je navedeno da je je direktor OSA-e u javnost plasirao priču o specijalnim kombijima MUP-a RS-a kojima su pripadnici Dodikove policije prisluškivali zvaničnike u Potočarima. Sve je, tvrde u anonimnoj prijavi ustupljenoj RTRS-u, urađeno da bi se diskreditirala Gordana Tadić, Milan Tegeltija, VSTV ….
Ova anonimna prijava RTRS-u je dostavljena samo dan nakon što je Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, optužio predsjednika Suda BiH da je korumpiran i da ima špansko državljanstvo. RTRS tvrdi da je prijava u Tužilaštvo BiH stigla 31. Avgusta. Ali ko je pošiljalac?
Avgust je 27. 2020. godine. Polumaskirana plavokosa djevojka ulazi u ispostavu BH Pošte smještenu na Trgu solidarnosti sarajevskog naselja Alipašino polje.
Koji sekund kasnije, djevojka sa kačketom na glavi prilazi šalteru. Bilo je tačno 13 sati i 26 minuta kada je službeniku BH Pošte predala sedam koverata. Razvrstavanje je potrajalo nekoliko sekundi i prijemni pečat je udaren.
No, “polumaskirana djevojka”, prilikom dolaska nije baš bila oprezna. Podigla je malo glavu i svi koji je poznaju, a brojni su oni s kojima smo razgovarali, reći će – to je Mirela Bubalo.
Dakle, Mirela Bubalo, bivša službenica Općine Novi Grad, a odnedavno savjetnica federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare bila je “misteriozna djevojka” koja je tog 27. avgusta u 13 sati i 26 minuta na šalteru u Pošti na Trgu Soldarnosti predala sedam koverata. To je, inače, najbliža ispostava Pošte kućnoj adresi Čamparine savjetnice. Prema prijavi prebivališta, Mirela Bubalo živi na adresi Nerkeza Smailagića na broju 15. Da biste od te adrese došli do Pošte potrebna su vam najviše devet minuta laganje šetnje.
JP BH Pošta d.o.o. pisalo je na koverti teškoj 38 grama koja je pristigla na jednu od sedam pravosudno-policijskih agencija BiH. Unutra je bila anonimna prijava protiv Osmana Mehmedagića. Prijava je bila identičnog sadržaja kao ona koja je trinaest dana kasnije objavljena na Radio-televiziji Republike Srpske. U Pošti je zaprimljena 27. avgusta u 13 sati, 26 minuta i 39 sekundi. Pošiljka sa prijavom zaprimljena je u poslovnici koja nosi poštanski broj 71160.
Jednostavnom pretragom na stranici BH Pošte možete saznati koja poslovnica nosi ovu oznaku. Broj 71160 pripada Pošti– Novi Grad – Sarajevo, smještenoj na Trgu Solidarnosti 37.
Dakle, anonimna krivična prijava koju je objavio RTRS poslata je 27. avgusta 2020. godine, u 13 sati i 26 minuta, iz Pošte smještene na Trgu Solidarnosti na broju 37. U isto vrijeme, iz iste Pošte, sa istog šaltera, koverte je na sedam adresa uputila – Mirela Bubalo, savjetnica federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare. Ona danas, pak, tvrdi da nema veze sa ovom pošiljkom. Kao što je i ministar Čampara tvrdio da nema nikakve veze sa portalom Pressmedia koji je proteklih mjeseci, gle čuda, pisao negativne tekstove o novinarki Editi Gorinjac – pominje se u prijavi, novinaru Nedimu Pobriću – pominje se u prijavi, Osmanu Mehmedagiću – pominje se u prijavi, Ranku Debevecu – pominje se u prijavi. Dakle, u prijavi se pominju svi oni protiv kojih je portal Pressmedia pisao u proteklom periodu i na kojem je veličano djelovanje ministra Aljoše Čampare. Pa, da vidimo o čemu se radi.
Vlasnik domene za Pressmedia.ba je firma OD Project. Administrativni kontakt je Munib Halimović. I firma i “administrativni kontakt” prijavljeni su na adresi Nerkeza Smailagića 15.
Prema izvodu sa portala akta.ba, vlasnik i odgovorno lice u kompaniji OD PRoject je Bubalo Dino, a sjedište firme je u ulici Nerkeza Smailovića na broju 15.
Djevojačko prezime Mirele Bubalo je Halimanović. Otac joj se zove Munib. Njen suprug se zove Dino Bubalo. Svi navedeni, uključujući i savjetnicu ministra Aljoše Čampare, Mirelu Bubalo, prijavljeni su na adresi – Nerkeza Smailovića 15, udaljenoj nepuna tri minuta šetnje od poslovnice BH Pošte iz koje su odaslane koverte sa krivičnom prijavom koju je “ekskluzivno” u posjed dobio RTRS.
Idemo dalje. Nakon što je Dodik “ozvaničio” za Raport i Pressmedia ranije nezvanično potvrđenu priču o Ranku Debevecu i njegovom navodnom kriminalu, u akciju su se uključili i mediji iz Republike Srpske. Alternativna televizija odmah je poslala upit Uredu disciplinskog tužioca BiH o ovom slučaju, te objavila da je protiv Debeveca podnesena prijava. Vijest je odmah preuzela Srpska novinska agencija u vlasništvu Vlade Republike Srpske, a portal Pressmedia pernio je vijest.
Dan ranije, isti portal je insistirao na odgovornosti Ranka Debeveca zbog toga što, pored bosanskohercegovačkog, ima i državljanstvo Španije. U tekstu se nepoznati autor apsolutno složio sa Dodikovim stavovima. I sve je, opet, odgovara navodima iz anonimne krivične prijave na osnovu koje je Gordana Tadić – “formirala predmet”
Princip je, uglavnom, isti. Uslovno rečeno nepoznata osoba angažirana na fake portalu i i angažaovana na savjetničkoj poziciji u Federalnoj instituciji podnese anonimnu prijavu Tužilaštvu BiH, potom Gordana Tadić „predmetom“ zaduži Olega Čavku ili Vedranu Mijović, poslije toga obavijesti Milana Tegeltiju, on informaciju proslijedi svom prijatelju Muhamedu Ajanoviću, nakon čega se „vijest“ pojavi na Raportu. Uslijedi onda upit Tužilaštvu BiH koje „potvrdi“ da je formiralo predmet, pa sve to postane relevantno. Vijest, potom, prenese fake portal pod pokroviteljstvom Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova – Pressmedia. Onda se u priču uključuju RTRS i Poskok, i na kraju se priča internacionalizira posredstvom novinske agencije HINA. Na kraju reagiraju Milorad Dodik, Dragan Čović ili Aljoša Čampara.
Slučaj predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca to zorno dokazuje. Evo činjenica i dokaza.
Posebna sjednica Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH o radu pravosuđa održana je 14. marta 2020. godine. Sjednici su prisustvovali predsjednik Suda BiH Ranko Debevec, glavna državna tužiteljica Gordana Tadić i predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija. Veći dio rasprave bio je posvećen neradu Tužilaštva BiH. Vidno iznervirana, Gordana Tadić je zaprijetila zastupnicima.
„Smijte se vi. Ali ko se zadnji smije, najslađe se smije“, kazala je glavna državna tužiteljica koju su tokom rasprave, provjerljivo je to, podržali zastupnici SNSD-a i HDZ-a.
Tokom rasprave, Gordana Tadić se obrušila i na Sud BiH, kazavši da se, za razliku od tužilaca, sudije ne ocjenjuju. Bivšem ministru sigurnosti, a danas zastupniku SDS-a Draganu Mektiću poručila je da brani predsjednika Suda koji mu može pomoći u krivičnom postupku protiv njega i uputila državne zastupnike da se posvete borbi protiv koronavirusa.
Pet dana poslije, na adresu Tužilaštva BiH dolazi anonimna krivična prijava protiv predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca. Nepoznata osoba ga prijavljuje da je uzeo mito od Jerka Lijanovića, iako nije sudio u tom predmetu, da posjeduje špansko državljanstvo i da trguje uticajem. Gordana Tadić „formira“ predmet i daje ga na postupanje tužiteljici Vedrani Mijović. Državna tužiteljica Vedrana Mijović kćerka je SNSD-ovog zvaničnika Slavka Jovičića Slavuja. Ona je postupajuća tužiteljica i u predmetu protiv Dragana Mektića. I ona je najozbiljnija kandidatkinja Gordane Tadić za buduću članicu VSTV-a u ime Tužilaštva BiH.
Kako je zbog koronavirusa uslijedilo „zaključavanje“ pravosudnih institucija, predmet je mirovao sve do kraja maja ove godine. Tada, naime, Sud BiH poništava Pravilnik o postupku ocjenjivanja nosilaca pravosudnih funkcija. Predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija povodom toga je kazao da su posljedice ove odluke – katastrofalne, jer su sva imenovanja zasnovana na ocjenama, koje u konačnici on daje. Sud BiH je u svom saopćenju optužio VSTV da dezavuišu javnost i „grudva je krenula“. Dvadesetak dana poslije javne „prepirke“, Tužilaštvo upućuje poziv za saslušanje svjedoku Muhamedu Ajanoviću, dekanu Stomatološkog fakulteta i bliskom prijatelju Milana Tegeltije.
„Na osnovu člana 81, stav 2 Zakona o krivičnom postupku BiH. pozivate se kao SVJEDOK od strane tužioca Tužilaštva BiH, da dođete u prostorije u Tužilaštvu BiH na dan 1. 7. 2020. godine u 9.30 časova“, navedeno je u pozivu dostavljenom dekanu Stomatološkog fakulteta i sivoj eminenciji bh. pravosuđa.
Muhamed Ajanović se odazvao pozivu i, prema informacijama Istrage, svjedočio je o odnosu Ranka Debeveca i zamjenika glavnog disciplinskog tužitelja BiH Mirze Hadžiomerovića, kojeg je, prethodno, zbog podizanja disciplinske tužbe protiv njega, krivično prijavio Ajanovićev i Tegeltijin prijatelj – državni tužilac Oleg Čavka. Muhamed Ajanović je nekoliko dana kasnije ponovo saslušan u vezi sa anonimnom prijavom protiv Ranka Debeveca. Predmet protiv Mirze Hadžiomerovića zadužila je državna tužiteljica Ivana Petković, kojoj je, tvrde sagovornici Istrage iz Tužilaštva BiH, obećano mjesto sudije Suda BiH, dok je predmetom Debevec zadužena – Vedrana Mijović, kćerka zvaničnika SNSD-a Slavka Jovičića Slavuja. Kako im je u predmetu nedostajalo činjenica za otvaranje istrage protiv Debeveca, Vedrana Mijović formalno-pravno nikad nije donijela naredbu o provođenju istrage. Umjesto toga, istražitelji Tužilaštva BiH su počeli izuzimati dokumente samoinicijativno iz VSTV-a uz prethodnu saglasnost – Milana Tegeltije. Reagirajući na očito kršenje Zakona o krivičnom postupku, Krivični odjel Suda BiH 28. jula usvaja zaključke kojim upozorava Tužilaštvo BiH na nezakonito postupanje prilikom izuzimanja dokumentacije. Slijedi, potom, reakcija Pressmedia, fake portala registrovanog na ocu Mirele Bubalo, savjetnice federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare.
„Opstruira li Sud BiH nekoliko velikih predmeta koje vodi Tužilaštvo BiH“, pitaju se nepoznati autori Pressmedie, registrovane na adresi penzionera – oca bivše uposlenice Općine Novi Grad Sarajevo Mirele Bubalo, koja je, u međuvremenu, prešla u Kabinet ministra Aljoše Čampare.
Dan poslije, tačnije 5. avgusta, portal Raport, kojeg vode prijatelji Muhameda Ajanovića otkrivaju da Tužilaštvo BiH vodi istragu protiv Ranka Debeveca. U okviru teksta je navedeno i saopćenje Tužilaštva BiH koje potvrđuje da je formiralo predmet na osnovu anonimne krivične prijave.
Sutradan, 6. avgusta, već je uključena mašinerija. Hrvatska novinska agencija HINA-a, odnosno njeno mostarsko dopisništvo prenosi pisanje Raporta, te donosi detalje iz anonimne krivične prijave, a vijest objavljuju skoro svi mediji u Hrvatskoj, među njima i HDZ-u bliski Večernji list.
Istodobno, tužiteljica Vedrana Mijović intenzivira „istragu“ protiv Debeveca. Prema dokumentima koji su u posjedu Istrage, kćerka SNSD-ovog zvaničnika šalje dopis Interpolu, putem kojeg od Španije traži informacije o Ranku Debvecu. Ona je, naime, 3. avgusta, dan prije nego će Pressmedia početi pisati o tom predmetu, Interpolu poslala akt broj T20 0 KTA 0018732 kojim se traže informacije o Debevecu. Međutim, španski Interpol odbija dostaviti informacije, jer je zahtjev postupajuće tužiteljice – nepotpun. O svemu tome, Interpol BiH 11. avgusta obavještava Tužilaštvo BiH.
Kako Tužilaštvo BiH ne želi gubiti vrijeme, već sutradan Vedrana Mijović šalje novi dopis u kojem piše kako je na adresu Tužilaštva BiH pristiglo više prijava, pritome skrivajući činjenicu da su u pitanju anonimne prijave.
„Tužilaštvo BiH raspolaže neprovjerenim informacijama da Ranko Debevec ima imovinu u Španiji“, pojasnilo je Tužilaštvo BiH u svom novom dopisu Interpolu, tražeći i informaciju o španskom državljanstvu Ranka Debeveca.
I tako je na osnovu „neprovjerenih informacija“, Tužilaštvo započelo bitku protiv Debeveca, koji, prema informacijama Istrage, posjeduje državljanstvo Španije, ali to nije čak ni disciplinski prekršaj, jer većina nosilaca pravosudnih funkcija ima pasoše drugih država. Poput, recimo, glavne državne tužiteljice Gordane Tadić. U nedostatku dokaza za donošenje formalne naredbe o provođenju istrage, tužiteljica Mijović nastavlja provjere. Tako Ministarsvu vanjskih poslova BiH šalje dopis kojim traži informacije i Debevecovim putovanjima izvan BiH.
„Potrebno je da ovom Tužilaštvu BiH dostavite podatke o svim VIP najavama za prelazak državne granice koje su izvršene u periodu od 1.1. 2017. godine do 31.7. 2020. godine za lice Ranko Debevec“, piše postupajuća tužiteljica Mijović.
Kako je Debevec štićeno lice i s obzirom na činjenicu da protiv njega nije donesena naredba o provođenju istrage, ovaj zahtjev je odbijen. Nakon toga, Tužilaštvo BiH na osnovu medijskih napisa formira KTA predmet protiv ministrice vanjskih poslova Bisere Turković, zbog toga što je na službeni put u Ameriku vodila svog sina.
Uporedo sa koordinisanom akcijom protiv Ranka Debeveca, isti akteri provode i akciju protiv Ureda disciplinskog tužioca. Oleg Čavka je, već smo rekli, podnio prijavu protiv zamjenika glavnog disciplinskog tužioca Mirze Hadžiomerovića, a ključni svjedok protiv njega je dekan Stomatologije i prijatelj Milana Tegeltije – Muhamed Ajanović. A zašto je sporan Hadžiomerović? Pošto je evidentno da ne postoje nikakvi dokazi za krivično gonjenje Ranka Debeveca na osnovu ove anonimne prijave, kao mogućost njegovog uklanjanja ostaje – disciplinski postupak. Za to je potreban Ured disciplinskog tužioca koji bi podnio tužbu protiv Debeveca zbog eventualnog neprijavljivanja državljanstva Španije. Međutim, već ranije je VSTV u drugim predmetima zauzeo stav da to nije kažnjivo čak ni disciplinski, pa je nužno ukloniti Hadžiomerovića kako bi na njegovo mjesto bio doveden neko ko bi, unatoč činjenicama, bio spreman potpisati disciplinsku tužbu protiv Debeveca koju bi kasnije razmatrao – Milan Tegeltija. Istovremeno, VSTV je nižom ocjenom ocijenio i šeficu Ureda disciplinskog tužioca Alenu Kurspahić čime joj je uskraćeno obnavljanje mandata bez provođenja pune konkursne procedure. Na tu poziciju, prema informacijama Istrage, Tegeltija i njemu skloni kadrovi HDZ-a žele instalirati Ružicu Jukić ili Moniku Mijić kako bi apsolutno kontrolirali taj Ured. No, istraga protiv Hadžiomerovića tapka u mjestu, jer Tužilaštvu nedostaju osnovne stvari – inkriminirajuće činjenice. Stoga se posegnulo za planom B, pa na scenu opet stupa kabinet ministra Aljoše Čampare.
Naime, 27. augusta 2020. godine, u 13 sati i 26 minuta savjetnica federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampe i kćerka vlasnika portala Pressmedia, Mirela Bubalo, dakle, šalje na sedam adresa anonimnu prijavu protiv direktora Obavještajno sigurnosne agencije BiH Osmana Mehmedagića. U toj prijavi se pominje i predsjednik Suda BiH, njegovo špansko državljanstvo, ali i mediji koji su objavili informacije o Dodikovim prislušnim uređajima na dan dženaze u Potočarima. U anonimnoj prijavi koju su navodno napisali službenici OSA-e, a koju je poslala savjetnica ministra Čampare, navedeno je da je i da se preko UDT-a pakuje glavnoj državnoj tužiteljici Gordani Tadić i MUP-u Republike Srpske.
Deset dana kasnije, Milorad Dodik izlazi u javnost sa navodima iz prijave koju je policijskim agencijama uputila Čamparina savjetnica. Optužuje Ranka Debeveca da ima špansko državljanstvo. Dan nakon Dodikove izjave, fake portal Pressmedia registrovan na kućnoj adresi oca Čamparine savjetnice objavljuje tekst pod naslovom : „Svi koji žele dobro BiH neće banalizovati priču o prikrivanju dvojnog državljanstva predsjednika Suda BiH“.
Nekoliko sati nakon ovog teksta Pressmedie, Radio-televizija Republike Srpske na svom portalu ekskluzivno objavljuje: „RTRS u posjedu krivične prijave protiv Osmana Mehmedagića“.
Sadržaj prijave koju objavljuje RTRS identičan je anonimnoj prijavi koju je policijskim agencijama poslala Mirela Bubalo, savjetnica federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare.
Prva anonimna prijava protiv protiv Debeveca podnesena je 19. marta 2020. godine.
Mehmed Alihodžić umro je 25. avgusta 2016. godine i sahranjen je na mezarju Greda kod Sanskog Mosta. Mjesec i po kasnije, umrli Mehmed Alihodžić je glasao na lokalnim izborima održanim 2. oktobra 2016. godine i to na biračkom mjestu Mahala 2. Štaviše, rahmetlija se čitko potpisao pored svoga imena i prezimena koje se nalazilo na 33. mjestu Izvoda iz centralnog biračkog spiska.
Ovaj dokument iznad je Izvod iz matične knjige umrlih Općine Sanski Most. U njemu je navedeno da je Mehmed Alihodžić, sin Juse i Hasnije, rođen 10. avgusta 1943. godine preminuo u zoru, u 4 sata, 25. avgusta 2016. godine. Još je navedeno da je Mehmed Alihodić bio prijavljen na adresi Mahala 59 u Sanskom Mostu, te mjesto sahranjivanja.
A ovaj dokument je Izvod iz centralnog biračkog spiska u Sanskom Mostu, korišten prilikom održavanja općinskih izbora 2016. godine. Mehmed Alihodžić je, vidi se na dokumentu, potpisao da je glasao. I, tako je postao jedan od 430 birača koji su glasali na biračkom mjestu Mahala 2. Samo, on nije jedini preminuli koji je na tom mjestu vaskrsnuo izbornoga dana.
Ponovo Izvod iz Centralnog biračkog spiska – Općina Sanski Most, biračko mjesto Mahala 2, lokalni izbori održani 2. oktobra 2016. godine. Pod rednim brojem 229 nalazio se Hasan Hadžić. Piše da je glasao i njegov potpis se nalazi na mjestu gdje se potpisuju birači.
Ovo je Izvod iz matične knjige umrlih. Hasan Hadžić, sa i istim matičnim brojem kao na biračkom spisku, umro tri mjeseca prije održavanja lokalnih izbora. Prema ovom dokumentu, Hasan Hadžić, sin Abdulselama, nastanjen na adresi Mahala 48, umro je u Bihaću, 28. juna 2016. godine u 12 i 45 minuta. Tri mjeseca kasnije je glasao.
Opet biračko mjesto Mahala 2 u Sanskom Mostu. Lasić Mustafe Husein uzeo je aktivno učešće na lokalnim izborima održanim 2. oktobra 2016. godine. Na biračkom spisku je njegovo ime bilo pod rednim brojem 450. U rubrici – potpis birača stoje rukom ispisani inicijali L.H., koji bi trebali biti dokaz da se Husen Lasić pojavio na biračkom mjestu Mahala 2 i glasao.
Izvod iz Matične knjige umrlih dokazuje da je Husein Lasić umro čak tri godine prije održavanja izbora na kojima je glasao. Službeno, Lasić je umro 29. jula 2013. godine, u 18 sati u Sanskom Mostu. Prethodno je bio nastanjen na adresi Mahala 158. Sahranjen je na groblju Greda kod Sanskog Mosta.
Dakle, samo na biračkom mjestu Mahala 2 glasale su najmanje tri mrtve osobe. Prema službenim rezultatima lokalnih izbora 2016. godine, kandidat koalicije SDA/SBB Faris Hasanbegović pobijedio je u utrci za načelnika Općine Sanski Most osvojivši 5682 glasa. Enes Eminić iz koalicije SDP/DF osvojio je svega 446 glasova manje. Ključna razlika napravljena je upravo na biračkom mjestu Mahala 2, gdje je Hasanbegović osvoio 295 glasova, a Eminić 115. Ukupno je bilo važećih 410 listića, dok je nevažećih je bilo 20.
Prema izvorima Istrage, kompletnu akciju izborne krađe osmislio je i vodio Asim Kamber, dugogodišnji vladar Sanskog Mosta i SDA Unsko-sanskog kantona. Mediji su već ranije pisali da je Kamber bio organizator izborne krađe, a o svemu je javno svjedočio i njegov suradnik Muhamed Zekotić. Međutim, dokumenti koji dokazuju glasanje mrtvih do sada nikad nisu objavljeni.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
Sutradan, 6. avgusta, već je uključena mašinerija. Hrvatska novinska agencija HINA-a, odnosno njeno mostarsko dopisništvo prenosi pisanje Raporta, te donosi detalje iz anonimne krivične prijave, a vijest objavljuju skoro svi mediji u Hrvatskoj, među njima i HDZ-u bliski Večernji list.
