Istrage

Istraga ekskluzivno objavljuje spisak predmeta sa haškom oznakom “A”: Tužilaštva u BiH skrivaju njihova imena i zločine

Petar Kaurinović iz Brčkog za Tužilaštvo BiH za sada je samo svjedok ratnih zločina. Još 2017. godine ovaj ratni pripadnik Stanice javne bezbjednosti u Brčkom svjedočio je u predmetu protiv Đorđa Ristanića optuženog za ratne zločine u tom gradu. Govorio je o leševima, ubistvima i logoru Luka. Kaurinovićevo ime može se pronaći i u arhivi ICTY-a. No, on nikada nije optužen iako je 28. jula 2000. godine Haški tribunal dokaze protiv njega dostavilo bh. pravosuđu. Predmet Kaurinović nosio je hašku oznaku “A” i zaveden je pod brojem: Ref: 004173/GB/AMdV/RR412.

“Predmet je bio kod nas i mi som ga proslijedili u nadležnost Tužilaštva BiH”, kaže za Istragu glavni tužilac iz Brčko distrikta Zekerija Mujkanović.

No, Tužilaštvo BiH nikada nije optužilo Kaurinovića. Istina, Kaurinović nije jedina osoba iz Brčkog koja nije optužena, a čija je ime navedeno na takozvanoj “A listi” koju je Haški tribunal na osnovu rimskog sporazuma i Pravila puta dostavio bh. pravosuđu. Tu su još Božo Božić, Dragan Božić i Milan Obrenović.

“Protiv te tri osobe smo, zbog nedostatka dokaza, obustavili istrage. U naše je Tužilaštvo došlo ukupno 12 predmeta sa oznako, a mi smo u svakom predmetu donijeli tužilačku odluku”, potvrdio nam je tužilac Mujkanović.

No, stotine je predmeta sa oznakom “A” čija je sudbina nepoznata. Bivši predsjednik Saveza logoraša BiH Murat Tahirović prije nekoliko je godina tražio od Tužilaštva BiH da mu dostave spisak svih predmeta sa oznakom “A”.

“Nisu mi dostavili, tako da danas ne znamo za sudbinu tih predmeta”, kazao nam je Tahirović.

Istraga.ba došla je u posjed kompletnog spiska osoba koje je Haški tribunal stavio na tzv. “A” listu. Većina tih predmeta nikad nije okončana.

Recimo, 3. 12. 1999. godine Haški tribunal je bh. pravosuđu dostavio predmet protiv Vojislava Đurkovića, poznatijeg kao Vojkan. On je tokom rata bio pripadnik Srpske dobrovoljačke garde i predsjednik  tzv. „Komisije za razmjenu   zarobljenika“. Blisko je sarađivao sa Željkom Ražnatovićem Arkanom. Haški predmet protiv njega zaveden je pod oznakom  Ref:993663/GB/DFG/RR413. U novembru 2005. godine MUP RS-a je uhapsio Vojkana Đurkovića, ali nikada nije saopćeno po čijem nalogu. Mediji su objavili da je po nalogu Kantonalnog tužilaštva Tuzla.

Vojkan Đurković sa Arkanom i Biljanom Plavšić u Bijeljini

“Predmet je inicijalno bio otvoren u ovom tužilaštvu, ali je potom proslijeđen Tužilaštvu BiH”, kazali su nam u Kantonalnom tužilaštvu Tuzla.

Sudu BiH do danas nije dostavljena optužnica protiv Đurkovića, što znači je Tužilaštvo BiH nikada nije ni podiglo. Ukratko, sudbina predmeta protiv Vojkana Đurkovića je nepoznata. Kao što je, ustalom, nepoznata sudbina stotina predmeta koji su nosili oznaku “A”. S obzirom na to da pravosudne institucije BiH odbijaju žrtvama dostaviti spisak ovih predmeta, Istraga.ba u nastavku ekskluzivno objavljuje sva imena koja su se našla na “A listi” a koje bh. pravosuđe nije procesuiralo.

Bijeljina: Vojislav Đurković, Radovan Lazarević (logo Batković), Milenko Lujić (logor Batković), Veselin Nikolić, Velibor Stojanović (logor Batković), Zoran Zarić.

Brčko: Božo Božić (živi uBeogradu), Dragan Božić, Petar Kaurinović (logor Luka), Milan Obrenović (grad Brčko)

Kalesija: Radislav Ćirković, Cvjetko Erić, Diko Erić, Simo Gurdeljević, Marko Jezdić, Todor Lozanović, Dragomir Ljeskovac, Mika Ljeskovac, Nikola Klisarić, Radenko Matić, Tanasije Pantelić, Božo Rakić, Mile Perić, Dane Pelemiš, Drago Pelemiš, Predrag Pelemiš, Radenko Savić, Čedo Stojanović, Rade Smiljanić, Ljubomir Vukić.

Bratunac: Zoran Blagojević, Slavoljub Bučalina (živi u Švicarskoj).

Vlasenica: Aleksandar Đurić (predmet ustupljen 25.9.1997.), Elvis Đurić (logor Sušica, živi u Zemunu), Cvjetko Erkić (zločini u selu Vrsinje), Radenko Kovačević (ustupljen 19.10.2004, logor Sušica),Vera Matić (zločin u selu Piskavice), Milan Nikolić (logor Sušica), Stanoje Reljić (logor Sušica, predmet ustupljen 1.3.2000.), Milenko Stanić (predmet ustupljen 1997.), Savo Tešić (logor Sušica).

Ugljevik: Goran Čolić, Milenko Đokić, Istok Pojatar, Radenko Stanišić, Neven Šobot,

Zvornik: Dragiša Dragić, Marinko Đurić, Ostoja Đurić, Petko Hajduković, Bogdan Ignjatović, Bojo Mihaljević, Ljubiša Petković, Radomir (u bjekstvu), Radenko Živanović.

Doboj: Milovan Stanković (predmet ustupljen 16.3. 1999. godine)

Bihać: Jovica Kužet (ubistva u sela Orašac)

Bosanska Krupa: Petar Senić, Momir Grubiša, Zoran Brčin, Željko Brčin, Miroslav Desnica, Željko Smoljanac (uprava i stražari logora u Osnovnoj školi Petar Kočić), Mirko Orelj, Dmitar Ciganović, Rajko Kličković.

Ključ: Veljko Kondić, Braco Marić, Milan Tomić,

Kotor Varoš: Zoran Momić (Vrbanjci, predmet ustupljen 8.10. 2004.)

Prijedor: Momčilo Radanović (komandir čete Cigo, predmet ustupljen u oktobru 2000.), Radmilo Zeljaja (u bjekstvu).

Sanski Most: Todor Vokić, Goran Vukojević

Ilijaš: Ratko Adžić (predmet ustupljen 1999. godine, u Srbiji se krije), Stojko Arsić (zločini u Sokolini, Medojevićima i Boškovićima), Ranko Draškić, Vasilije Vidović Vaske (živi u Srbiji), Vlajko Lizdek, Borivoje Margetić, Marinko Vidović, Savo Manojlović, Pero Vujović.

Ilidža: Neđeljko Prstojević, Slaviša Andžić Miš, Željko Čamur zvani Tajson, Branislav Gavrilović Brne (Beograd), Goran Knežević, Vitomir Knežević, Krsto Marković, Zoran Kesunović, Dragoslav Mandžo, Neđo Pandurević, Vlade Pereula, Mirko Planojević, Rade Pržulj, Mitar Skakavac.

Branislav Brne Gavrilović

Hadžići: Zoran Gašović, Dragan Krstić, Miro Kecman, Stevo Kujača, Branislav Mijatović, Dragan Pejić, Savo Prljeta, Slobodan Prodan, Goran Pušara, Dragan Pušara, Vladimir Pušara, Petar Šarenac, Miroslav Šmarić, Siniša Vujević.

Novi Grad Sarajevo: Mihajlo Vujasin, Mile Stojanović, Nikola Stanišić, Petar Šejat zvani Šok, Branko Tešanović (zločin u Ahatovićima), Davor Arnautović, Vedran Damjanović, Relja Đino, Mladen Mrda, Momir Oplakan, Momčilo Radić, Ranko Torbica.

Novo Sarajevo: Predrag Bošković Rule, Nebojša Ivković, Marinko Krneta, Zlatko Subotić, Nada Škipina, Mario Tenžera (snajpersko odjeljenje), Dragan Čamur Čombe Goran Čamur, Živko Čamur, Božo Debelnogić, Miroslav Glavonić, Vlatko Milićević, Aleksandar Petrović, Goran Surla, Novica Tomović.

Pale: Slavica Jovanović, Predrag Jovanović, Dragomir Guja, Lazar Kušić, Goran Tomić, Rade Hršum, Mile Kljajić, Sretko Novaković, Marko Srdanović, Ranko Srdanović, Jovan Škobo, Radomir Pavlović, Tihomir Vuksanović, Stevo Tomić.

Vogošća: Risto Berović zvani Beban, Stanko Knežević, Mirko Đukanović zvani Ćurka, Vitko Jokić zvani Vili, Nikola Jovanović zvani Briga, Rade Lukić zvani Pape, Mladen Panić, Radomir Prodanović zvani Gaga, Stojan Blagojević zvani Stole, Njegoslav Bošković zvani Njego, Božo Dostić, Radomir Drašković, Ilija Elez Ico, Saša Gagović, Ranko Golubović, Milorad Kovačević zvani Miga, Boro Ivanović, Zoran Ivanović, Pero Janković, Jezdimir Mališ zvani Jego, Milomir Marić zvani Mara, Nedeljko Matović, Zoran Matović zvani Zoka, Radislav Mihajlović, Zdravko Mijanović, Velibor Miletić Veso, Dragomir Obrenović zvani Obren, Borislav Pjano, Radnko Pljevaljčić, Duško Pržulj, Zoran Samardžić, Miško Savić, Borivoje Sladoje, Radomir Škobo, Milorad Vuković zvani Mićo, Zoran Vuković zvani Kifla, Mladen Živanović zvani Miki.

Trnovo: Đoko Štaka, Milorad Štaka

Rogatica: Miloš Vojnović zvani Singo, Danko Buljugija, Slaviša Đerić, Milomir Ećimović zvani Žuti, Miroslav Ikonić, Ognjen Gluhović, Obrad Gluhović, Žarko Gluhović, Mladen Kojić, Dragoljub Kovačević, Žarko Kremenović, Milan Kremenović, Radomir Lalolović, Goran Ljubinac, Mitar Ljubinac, Miroslav Zoranović zvani Kaja, Zlatko Nešković, Dragan Nikolić zvani Franko, Predrag Nikolić zvani Šijak, Borislav Perišić, Željko Živković, Dankoa Živković.

Čajniče: Vitomir Kajević, Mirlosvav Tanasković

Goražde: Brane Petković, Momčilo Radović.

Sokolac: Momčilo Pajić

Višegrad: Boriša Ćeho, Milo Joksimović, Mirko Lakić, Milorad Lipovac, Risto Perišić, Veselin Vucelja, Milan Šušnjar.

Zavidovići: Marinko Đukić

Bugojno: Ivica Barnjak, Tomisla Čović, Pero Galić, Josip Kovačević, Perica Marić, Nikola Šakić, Ivica Vučak

Donji Vakuf: Miodrag Đurkić.

Gacko: Boško Starović, Radmilo Sudžum, Saša Grčić, Blagota Milović, Predrag Gojković

Mostar: Gojko Budalić, Momo Čančar, Rajko Janjić, Milan Škoro, Simo Mihić, Branislav Miskin, Damir Miskin, Mirko Spremo, Dražen Dujmović, Branko Kvesić, Dubravko Pehar, Nino Pehar, Zoran Soldo.

Stolac: Drago Elek

Čapljina: Zlatko Vegar i Gojko Šakota

Kiseljak: Mato Bojo, Darko Drmač, Ivica Franković, Marinko Liješnjić, Zoran Ljevak, Ivo Medić, Nikica Medić, Blaženko Puškar, Franjo Škoro, Vlatko Trogrlić Žuna.

Kreševo: Janko Drljo, Ranko Miličević, Zdravko Mišanović, Anđelko Mrnjavac, Nenad Pravdić, Ivan Sogović, Mato Tomić, Denis Tadić, Mladen Tolo, Josip Topić.

Kakanj: Marinko Babić, Bobo Jozepović, Miroslav Filipović

Prozor: Andrija Beljo, Drago Džalto, Pavo Jukić, Robert Meštrović.

Stolac: Zdenko Beno, Boško Bošković, Milo Raguž, Pero Raguž, Marinko Raič, Miro Raič-Perutina.

Travnik: Ilija Nakić

Velika Kaduša: Šerif Mustedanagić

Žepče: Luka Babić, Franjo Jozić, Matija Jozić, Marinko Jakovljević, Mirko Jakovljević, Niko Jozinović, Viktor Markanović, Marinko Martić, Ivo Mrkonjić, Slavko Spajić, Božidar Tomić, Alojz Vrbić.

Istraga.ba u posjedu je spiska i osoba za kojima su raspisane potjernice. No, to ćemo objaviti u narednom periodu.

 

Skandal na sarajevskom aerodromu: Profesorice sa Stomatologije pokušale prokrijumčariti zubne implantate, putovale s dekanom Muhamedom Ajanovićem

Carinski službenici na Aerodromu Sarajevo spriječili su u srijedu ujutro dvije profesorice  Stomatološkog fakulteta u Sarajevu da u Bosnu i Hercegovinu prokrijumčare 40 zubnih implantata, saznaje Istraga.ba. Profesorice Lejla Kazazić i Selma Tosum Pošković vraćale su se sa službenog puta iz SAD-a gdje su putovale zajedno sa dekanom tog fakulteta Muhamedom Ajanovićem.

“Službenici UIO doili su informaciju da su grupa profesora sa Stomatološkog fakulteta kojim upravlja Muhamed Ajanović često u BiH krijumčari zubne implantate. Upravo zbog toga je u srijedu ujutro je kontrolisano troje profesora koji su iz, letom iz Istanbula, stigli u Sarajevo”, kazao je za Istragu izvor iz UIO.

Kada su carinici upitali profesore da li imaju šta da prijave, odgovorili su da nemaju. Međutim, prilikom provjere u torbama dekana Muhameda Ajanovića nije pronađeno ništa sumnjivo, dok je u torbama njegovih saradnica pronađeno po 20 zubnih implantata.

“Nakon što je pronađena neprijavljena roba, one su odgovorile da su implantati donacija. Međutim, nikakvu prateću dokumentaciju nisu imali”, prenio je drugi izvor Istrage koji je zaposlen na Aerodromu Sarajevo.

Pomenuto troje profesora sa Stomatologije na službeni je put otputovalo 9. juna ove godine. U Sarajevu su se vratili u srijedu, jutarnjim letom iz Istanbula, oko 8 sati i 20 minuta.

Osim zubnih implantata kod profesorica su pronađeni i neprijavljeni Iphone-i i tableti. Kada je shvatio da njegove saradnice nisu uspjele proći carinsku kontrolu, Muhamed Ajanović se angažirao da zataška cijeli slučaj. Do trenutka ovog nastanka ovog teksta, u ovom je slučaju reagiralo nekoliko visokopozicioniranih službenika UIO i Granične policije koji su tražili zataškavanje cijelog slučaja.

Agentice Monika Mijić i Jelena Cvijetić potpisale “žalbu”: Bosna i Hercegovina službeno zatražila preispitivanje presude u slučaju Slaven Kovačević!

Bosna i Hercegovina uputila je “žalbu” Evropskom sudu za ljudska prava na odluku u slučaju Slaven Kovačević, saznaje Istraga.ba u Uredu agenata BiH pred ovim Sudom.

Zahtjev za preispitivanje (žalba) potpisale su dvije bh. agentice – Monika Mijić i Jelena Cvijetić. “Žalba” je upućena 19. septembra, odnosno posljednjeg radnog dana Jelene Cvijetić na poziciji agentice BiH pred Sudom u. Strazburu. Dvanaest dana prije nego što je uputila žalbu, aktualni saziv Vijeća ministara BiH je Jelenu Cvijetić imenovao za pravobraniteljicu Bosne i Hercegovine.

Ovo je prvi put da Bosna i Hercegovina traži preispitivanje bilo koje odluke Evropskog suda za ljudska prava koja se odnosi na izborno  zakonodavstvo – odnosno ustavni uređenje.

Podsjetimo, Evropski sud za ljudska prava je presudio da je Slavenu Kovačeviču, kao biraču i građaninu Sarajeva, uskraćeno pravo da glasa za kandidata za člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske. Sud je konstatovao da je Predsjedništvo BiH državna institucija i da bi svi građani morali imati pravo da biraju sve članove Predsjedništva BIH. Time je, faktički, Sud utvrdio da je, pored etničke diskriminacije, na u bih na snazi i teritorijalna diskriminacija. Da bi se ta diskriminacija otklonila, nužno je imati jednu izbornu jedinicu prilikom izbora članova Predsjedništva BiH i delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Nezadovoljne ovim odlukama, bh. agentice Monija Mijić (HDZ) i Jelena Cvijetić (SNSD) uputile su zahtjev za preispitivanje. Agentica Harisa Bavčić nije potpisala ovu žalbu, iako je, kako saznajemo, podržala kolegice prilikom sačinjavanja zahtjeva za preispitivanje. Danas smo pokušali dobiti komentar od agentice Bavčić, ali ona nije odgovarala na naše poruke.

Prema Poslovniku Evropskog suda za ljudska prava, o zahtjevu za preispitivanje odlučuje Veliko vijeće koje čini sedamnaest sudaca. Prvobitnu odluku, podsjećamo, donijelo je sedmero sudija. Oni su glasali u omjeru 6:1. Jedina koja se protivila prvobitnoj odluci bila je austrijska sutkinja Gabriele Kucsko-Stadlmayer. Upravo na njenom izdvojenom mišljenju agentice Mijić i Cvijetić su temeljile svoju žalbu.

Da bi zahtjev za preispitivanje uopće došao na Veliko vijeće od sedamnaest sudija, nužno je da njegovu utemeljenst prvobitno utvrdi Zbor od petero sudija.

U ovom Zboru po funkciji sjedi predsjednik Evropskog suda za ljudska prava te dvoje potpredsjednika. Osim njih, tu je još u dvoje sudija koji se rotiraju, a koji se biraju među sudijama iz preostalih odjela. Prilikom razmatranja zahtjeva za preispitivanje presude, u Zboru neće biti nijedan sudija koji je učestvovao u donošenju prvobitne odluke.

Upravo od ovog zahtjeva za preispitivanje čelnici SNSD-a i HDZ-a namjeravaju, uz prećutnu saglasnost Naše stranke, NiP-a i SDP-a, poništiti odluku Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu koji je utvrdio da u BiH, osim etničke, postoji i teritorijalna diskriminacija. Provedbom ove presude BiH bi se dodatno približila EU.

Prema informacijama Istrage, zvaničnici Republike Hrvatske i OHR-a angažirali su se da Evropski sud preko Velikog vijeća ospori prvobitnu odluku.

Detalji o NiP-ovim vezama sa kartelima: NiP-ov kadar Ramiz Turulja Šmrka nazvao bratom, Konaković lajkao, a tužilac Pašić istragu protiv Šmrka oteo od Tužilaštva KS, pa se “izuzeo”!

“Sa braćom”, napisat će Ramiz Turulja u opisu fotografije na kojoj je, ističući skupocjene satove, pozirao zajedno sa presuđenim narko dilerima Admirom Arnautovićem Šmrkom i Adnanom Maglićem.

Ramiz Turulja, Adnan Maglić i Admir Arnautović Šmrk (krajnje desno)

Turulja je ovaj u prvom planu, sa sijedom bradom. Odmah iza njega je Adnan Maglić, tada presuđeni narko diler. Krajnje desno je Admir Arnautović Šmrk.

Fotografija “braće” dopala se Elmedinu Konakoviću. Tada samo kantonalni SDA-ov političar, Konaković je “bacio” lajk.

Kasnije će, gradeći Narod i Pravdu, ostati brat sa Ramizom Turuljom. Iza njih je stotine zajedničkih druženja ovjekovječenih fotografijama. Sa Šmrkom se više nisu fotografisali. No, druženja nikad nisu prestala.

Ramiz Turulja sa Konakovićem i kadrovima NiP-a

Ovo je samo jedna od stotinjak zajedničkih fotografija Elmedina Konakovića i Šmrkovog brata Ramiza Turulje. Podsjetimo, Istraga.ba je u utorak objavila prepiske i Sky aplikacije u kojima članovi kartela Tito i Dino, Elmedin Karišik i Sani Al Murda navode kako je Adrmir Arnautović Šmrk rekao Karišiku da je 2020. godine isfinansirao Konakovićevu kampanju.

“Jučer, prije nego smo krenuli na džumu sretnem onog Šmrka sa starim njegovim i zvali me, hajde da jedemo. Priča mi za Konakovića, isfinansirao mu čitavu kampanju, sad prošle izbore”, napisao je Karišik.

“Oni mu isfinansirali kampanju”, pita Murda.

“Pa, nije mi baš sve ispričao, ali kako sam skontao sad te neke tužioce stavio Konaković svoje što je on imao te predmete i odbačeni su svi”, pojasnio je Karišik.

“I to tebi samo tako ispriča usput onako”, upitao je El Murda.

“Što se tiče MUP-a u FUP-a”, uzvratio je Karišik.

A ko su tužioci koji su spašavali Admira Arnautovića Šmrka? Već smo objavili detalje kako je državni tužilac Džermin Pašić upropastio istragu protiv Arnautovića koji sada, sa drugim NiP-ovim tužiocem Dubravkom Čamparom u Trnovu pregovara o postizanju nagodbe i sankciji između tri i pet godina. Danas otkrivamo nove detalje o tome kako je Pašić opstuirao istragu Tužilaštva KS u ovom slučaju. Vratimo se u ljeto prošle godine.

Sredinom prošle godine Tužilaštvo Kantona Sarajevo, postupajuća tužiteljica Mona Meršnik, otvorilo je istragu protiv Admira Arnautovića Šmrka i njegovog prijatelja Adnana Maglića. Po naredbi nadležnog suda u Sarajevu, Federalna uprava policije pratila je i prisluškivala Šmrkove telefone. Istražitelji su, prateći Šmrka, dokumentovali njegove veze sa Denisom Ćemalovićem iz Mostara, koji je, dalje, što posredno što neposredno, održavao kontakte sa tadašnjim federalnim ministrom unutrašnjih poslova Aljošom Čamparom. Kako se istraga protiv Šmrka širila i kako je prijetila da određeni kadrovi Naroda i Pravde upadnu u posebne istražne radnje, strah u porodici Čampara i Pašić je bio sve veći. Stoga je donesena odluka da državni tužilac Pašić, baš kao i slučaju Dino Muzaferović Cezar, “upadne” u istragu kantonalnih kolega i Šmrka “uzme” u svoju nadležnost kako bi, dalje, kontrolisao istragu.

Pitali smo  Tužilaštvo KS da li su u septembru prošle godine provodili istragu protiv Admira Arnautovića Šmrka.

“Možemo potvrditi da su pod nadzorom Tužilaštva Kantona Sarajevo provođene određene istražne radnje prema Arnautović Admiru. S obzirom da se radi o predmetima u kojim nije donesena tužilačka odluka, radi zaštite tajnosti istrage, nismo u mogućnosti dati više detalja, odnosno upućujemo Vas na Tužilaštvo BiH koje provodi istragu protiv imenovanog”, rekli su za Istraga.ba u Tužilaštvu Kantona Sarajevo.

odgoor Tužilaštva KS

Dakle, Tužilaštvo KS je provodilo istragu protiv Admira Arnautovića kada je tužilac Pašić odlučio faktički upasti u istragu svojih kantonalnih kolega.

Tužilac Tužilaštva BiH Džermin Pašić izdaje naredbu za hapšenje Admira Arnautovića Šmrka zbog kriminala koji je “dokumentiran” u okviru aplikacije Sky. Ali kada su pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo doveli ovog sarajevskog kriminalca u zgradu Tužilaštva BiH kako bi ga predali u nadležnost postupajućeg tužioca, Džermin Pašić je naprasno nestao. Umjesto njega, Šmrka je preuzela tužiteljica Bojana Jolović. I, sutradan, kada je postupajući tužilac trebao ispitati uhapšenog Arnautovića, Pašić se izgubio. Šmrka su, stoga, morali ispitati tužioci Mladen Furtula i Bojana Jolović. Dan kasnije, Pašić se nije pojavio ni u sudnici Suda BiH kako bi iščitao prijedlog za određivanje pritvora kriminalcu koji je uhapšen po njegovoj naredbi. U sudnicu su, ponovo, morali tužitelji Furtula i Jolović. Na kraju je vd. glavnog državnog tužioca Milanko Kajganić skinuo sa predmeta Šmrk tužitelja Pašića, te ga je dao na postupanje Sanji Ljuboje-Romić, koja je tek nedavno imenovana za državnu tužiteljicu.

Predmet protiv Admira Arnautovića zvanog Šmrk formiran je na osnovu saznanja prikupljenih putem aplikacije Sky. Predmet je, prvobitno, registriran na tužioca Džermina Pašića, koji je prije toga, po izboru Ambasade SAD-a, proglašen – “herojem mjeseca”. Sredinom septembra prošle godine, tužiteljica Sanja Ljuboje-Romić, koju je prije toga glavni tužitelj Milanko Kajganić pridružio Pašiću i Sky predmetima, bila je odsutna i tužilac Džermin Pašić je procijenio da je njeno odsustvo idealno za provođenje akcije Bumerang, odnosno za hapšenje Admira Arnautovića zvanog Šmrk i njegovog partnera Adnana Maglića. U strahu da Sudu BiH uputi prijedlog za izdavanje naredbe za pretrese Šmrkovih objekata, tužilac Pašić je primijenio za njega ustaljenu praksu. U ponedjeljak, 19. septembra 2022. godine, poslije radnog vremena, Pašić je “zbog hitnosti” izdao pripadnicima MUP-a Kantona Sarajevo naredbu da uhapse Admira Arnautovića. Umjesto pismenog zahtjeva, od Suda BiH je tražio “usmenu naredbu” za pretresanje Šmrkovih objekata. Usmenu naredbu je izdao dežurni sudija Goran Radević, a predmet je kasnije preuzela sutkinja Hasija Mašović. Pripadnici MUP-a KS su krenuli u akciju. Došli su na adrese na kojima su živjeli Arnautović i Maglić, ali pretrese nisu započeli. Umjesto upada u Šmrkovu kuću, tužilac Pašić je predložio da pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo pozovu Admira Arnautovića da se sam javi u Policijsku upravu Centar. Šmrk se, prema informacijama Istrage, u policijsku upravu odvezao taksijem, gdje je službeno lišen slobode. Isto je planirano i sa Adnanom Maglićem, ali se on, iako je obećao, nije pojavio u PU Centar.

Admir Arnautović Šmrk je u MUP-u Kantona Sarajevo zadržan 24 sata, nakon čega je prebačen u Tužilaštvo BiH. U tom trenutku, postupajući tužilac Džermin Pašić se “povlači” iz predmeta, te moli glavnog tužioca Milanka Kajganića da mu nađe zamjenu, jer on zbog “komšijskih odnosa” ne može primiti uhapšenog Šmrka. Čelnici Tužilaštva, potom, kompletan posao prebacuju na tužiteljicu Bojanu Jolović koja je, van radnog vremena, oko 22 sata morala doći u zgradu Tužilaštva BiH kako bi preuzela Šmrka od pripadnika MUP-a KS. Ispitivanje osumnjičenog Admira Arnautovića bilo je planirano za srijedu ujutro. No, tužilac Pašić je svojim saradnicima rekao da bi mu to ispitivanje prouzrokovalo neugodnosti, pa su rukovodioci Tužilaštva BiH odlučili da Šmrka ispitaju tužitelji Mladen Furtula i Bojana Jolović. Nakon ispitivanja, Tužilaštvo BiH je Sudu BiH uputilo prijedlog za određivanje pritvora Admiru Arnautoviću. Ročište je održano narednog dana, a umjesto Džermina Pašića Tužilaštvo BiH su na ročištu zastupali tužioci Bojana Jolović i Mladen Furtula. Postupajući tužilac Pašić je, tako, izbjegao direktno suočavanje sa Šmrkom. Na kraju je, kako smo već naveli, tužilac Pašić uspio u svojoj nakani. Skinut je sa predmeta protiv Admira Arnautovića Šmrka kojeg mu je bilo “neugodno” ispitivati.

Devet mjeseci kasnije, Tužilaštvo BiH nije podiglo optužnicu protiv  Šmrka.

Istraga.ba je kontaktirala tužioca Pašića. Na naše direktne upite o tome zbog čega se povukao iz predmeta protiv Admira Arnautovića, te zbog čega je sve radio na osnovu usmenih naredbi, Pašić je odgovorio: “Upućujem vas na Tuzilaštvo, jer u jedinstvu djelovanja svako moje postupanje je postupanje Tužilaštva. Za svaki od vaših upita postoji pisani trag u spisima Tuzilaštva. S profesionalnim novinarskim pristupom, odnosno ispravnim upitom na sve teme koje vas interesuju, možete izbjeći posljedice iznošenja potpuno neistinitih navoda”.

No, veze sa Šmrkom nema Tužilaštvo BiH, već isključivo državni tužilac Džermin Pašić.

Plan Trojke i HDZ-a BiH: Osuditi Fadila Novalića, osloboditi Jelku Milićević, a potom imenovati Vladu FBiH bez Lendine saglasnosti!

Osuditi Fadila Novalića, osloboditi Jelku Milićević, a onda iskoristiti euforiju i dan kasnije imenovati Vladu FBiH bez saglasnosti Refika Lende.

Ovo je, prema informacijama Istrage, plan Trojke i HDZ-a BiH u čiju su realizaciju uključeni i dijelovi Međunarodne zajednice. Dvije ključne osobe za realizaciju ovog plana su sudija Suda BiH Goran Radević, te visoki predstavnik Christian Schmidt.

Sudija suda BiH Goran Radević je jedan od trojice članova sudskog vijeća u predmetu “Respiratori”. On je, kako saznajemo, sve do sredine ove sedmice, čak i nakon završnih riječi, uvjeravao svoje kolege da Fadil Novalić i drugi nisu krivi za organizirani kriminal i pranje novca, te da bi se u optužnici Tužilaštva BiH teško mogli pronaći dokazi i za osudu za zloupotrebu položaja. No, Radević je naglo promijenio mišljenje. Prema informacijama Istrage, osobe u pravosuđu bliske Narodu i Pravdi su, pozivajući se na zapadne diplomate, zaprijetile novim “crnim listama”. Sudija Radević sada zagovara osuđujuću presudu, s tim da bi jedino HDZ-ova ministrica finansija u Vladi FBiH Jelka Milićević bila oslobođena krivice. Dakle, plan je da 5. aprila Sud BiH, preglasavanjem sudije Branka Perića kao predsjednika sudskog vijeća, osudi Fadila Novalića, Fahrudina Solaka i Fikreta Hodžića, a da dan kasnije, 6. aprila, bude održana sjednica Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH na kojoj će biti imenovana Vlada FBiH bez potrebne saglasnosti potpredsjednika Refika Lende.

“Uvjeren sam”, rekao je u petak predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, “da ćemo 6. aprila dobiti Vladu Federacije BiH”.

Predsjednica Predstavničkog doma Parlamenta FBiH Mirjana Marinković-Lepić je u petak izjavila da još nije poznat tačan datum održavanja sjednice tog doma, ali da će sjednica posvećena pitanju imenovanja novog saziva Vlade FBiH, biti održana bez obzira na broj potpisa članova rukovodstva Federacije BiH.

“Na sjednici će biti riječi o odluci rukovodstva FBiH ma kakva ona bila”, izjavila je Feni predsjedavajuća Doma Mirjana Marinković-Lepić (Naša stranka).

Dakle, predsjedavajuća Predstavničkog doma najavljuje održavanje sjednice bez obzira na odredbe Ustava FBiH koje propisuju da Vladu FBiH imenuje predsjednik Federacije uz saglasnost oba potpredsjednika.

“Predsjednik Federacije, uz saglasnost oba potpredsjednika Federacije, imenuje Vladu Federacije nakon konsultacija sa premijerom ili sa kandidatom za tu funkciju, u roku od 30 dana od dana izbora predsjednika i dva potpredsjednika. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je izabrana, nakon što je njeno imenovanje potvrdio većinom glasova Zastupnički dom Federacije. Svako upražnjeno mjesto popunjava se istim postupkom”, piše u Ustavu FBiH.

Kako bi se zaobišla ova odredba postoje dva plana. Prvi je da Christian Schmidt izda autentično tumačenje u kojem će navesti da “saglasnost” nije isto što i potpis, te da predsjednik FBiH može sam imenovati Vladu. No, ovom rješenju se protivi HDZ BiH zbog straha da autentično tumačenje bude iskorišteno i nako izbora 2026. godine. Stoga se, prema informacijama Istrage, razmatra druga opcija. Parlamentarna većina okupljena oko HDZ-a BiH bi imenovala Vladu FBiH bez obzira na to što Refik Lendo nije dao saglasnost i sve bi, potom, završilo na Ustavnom sudu Federacije BiH. S obzirom na utjecaj SDP-a i međunarodne zajednice na Ustavni sud FBiH, pokušala bi se isposlovati odluka kojom bi bilo potvrđeno da u ovom slučaju nije prekršen Ustav FBiH iz razloga što druga odredba Ustava nalaže formiranje Vlade u roku od trideset dana od dana imenovanja predsjednika i potpredsjednika Federacije.

Ali da bi pridobili javnost za ove poteze, nužno je, prethodno, osuditi aktualnog premijera Fadila Novalića, a osloboditi potpredsjednicu Vlade FBiH Jelku Milićević koja bi, u slučaju da ne bude većine u Predstavničkom domu za imenovanje Vlade bez Lendinog potpisa, mogla preuzeti funkciju premijerke.

 

 

Fotografije i svjetski mediji ga demantuju: Elmedin Konaković obmanuo javnost da Taner Ay nema veze sa zabranjenom grupom “Osmanen Germania”

Da čita išta osim vlastitih statusa na društvenim mrežama, Elmedin Konaković bi znao ko su Taner Ay i Muhamed Çiftçi. Ali ne čita, jer mu je čitanja “preko glave” još od studentskih dana kada je bio toliko posvećen učenju da je za trinaest dana uspio položiti devet ispita.

“Poslovne ljude iz Turske”, piše Konaković na svom FB profilu povodom teksta Istrage o susretu predsjednika Skupštine Kantona Sarajevo sa Tanerom Ayem, “koji imaju biznise po cijelom svijetu i odlične veze u Turskoj i Njemačkoj, nazvali su kriminalcima, a neke od njih i teroristima. Samo zato što su došli na sastanak sa članovima Naroda i pravde”.

U istom će postu Konaković navesti da Istraga.ba nije vjerodostojan medij. Ukratko, Taner Ay i Muhamed Çiftçi su za Konakovića “ugledni biznismeni”.

Horst Seehofer je ministar unutrašnjih poslova Njemačke, lider CSU-a i stranački šef novog visokog predstavnika Christiana Schmidta. Ako kliknete ovdje, moći ćete pročitati njegovo saopćenje o grupi “Osmanen Germania” izdato u 10. jula 2018. godine. Pošto Konaković više voli fotografije nego tekst, da bi smo mu olakšali napravili smo i screenshot Seehoferovog saopćenja, odnosno saopćenja Ministarstva unutrašnjih poslova Njemačke.

saopćenje Ministarstva unutrašnjih poslova Njemačke

“Federalni ministar unutrašnjih poslova Horst Seehofer zabranio je danas rad grupi “Osmanen Germania BC”, uključujući njene pod-organizacije, te im zabranio bilo kakve aktivnosti. Zabrana se zasniva na članu 3 (1) Zakona o udruživanju, jer su svrha i aktivnosti udruženja “Osmanen Germania ” u suprotnosti sa krivičnim zakonom. Udruženje predstavlja ozbiljnu prijetnju pravnim interesima pojedinaca i široj zajednici”, piše njemački MUP.

Pošto Konaković više voli društvene mreže, evo iste informacije i sa sa službenog Twitter naloga MUP-a Njemačke.

Ako ne vjeruje Nijemcima, možda vjeruje Britancima. Klikne li ovdje lider NIP-a će moći pročitati tekst koji je objavio “nepouzdani” BBC. A može, ako mu je lakšte, pogledati i fotografiju ispod.

I prema “nepouzdanom” BBC-u i prema još “nepouzdanijem” Ministarstvu unutrašnjih poslova Njemačke grupi “Osmanen Germania” je zabranjen rad u Njemačkoj zbog – kriminalnih aktivnost.

Iako u prevodu znači “svijet”, njemački dnevni list “Die Welt” ni uređivačkom politikom niti dizajnom ne podsjeća na “Svet”, srbijanski skandal časopis koji ima puno fotografija i koji bi se uklopio u Konakoviće čitalačke standarde. Die Welt su dnevne novine osnovane 1946. godine i slove za vrlo konzervativan medij. U članku iz  avgusta 2019. godine,  Die Welt piše o “Taneru A.” kao osobi koja je u Njemačkoj bila u pratnji visokih turskih zvaničnika, turskog premijera Binalija Yildirima i ministra vanjskih poslova Mevluta Cavusoglua.

“Snimci koji su dostupni WELT -u pokazuju da je A. bio vodeći član grupe “Osmanen Germania”, koja je kasnije zabranjena. Članovi ove grupe su osuđeni za ucjenu, trgovinu ljudima i nanošenje opasnih fizičkih povrede”, piše njemački list. 

Die Welt: Taner Ay je jean od vođa zabranjene grupe “Osmanen Germania”

Pošto je često bio u društvu presuđivanih kriminalaca, Elmedin Konaković, vjerujemo, zna ko je Sedat Peker. Za one koji ne znaju, u pitanju je turski mafijaš koji je, putem društvenih mreža, iz izgnanstva, optuživao visokorangirane kadrove Erdoganovog AKP-a da su povezani sa trgovinom drogom. U jednom obraćanju je pomenuo i Tanera Aya kao osobu kojoj je davao novac za finansiranje grupe Osmanen Germania.

Turski mediji na njemačkom o vezama Pekera, Tanera Aya i “Osmanen Germania”

Slično po uzoru na Konoakovića, “biznismen” Taner Ay je demantirao da ima veze sa “Osman Germania”, ali je novinar Die Welta na svom Twitter nalogu 9. jula ove godine objavio fotografije Konakovićevog “uglednog biznismena” odjevenog u prsluk sa simbolima zabranjene kriminalne grupe.

Ove fotografije, Elmedin Konaković nije “lajkao”. No, kada je prošlog ponedjeljka Taner Ay, kao “ugledni biznismen”, objavio fotografiju na kojoj pozira na mjestu predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo, lider NiP-a je “lajkao”.

Taner Ay na mjestu predsjednika Skupštine Kantona Sarajevo

Vjerodostojno, Konaković je “lajkao” fotografiju u čijem opisu piše: “Sarajevo, Bosna, Osmansko carsstvo”. I nakon svega će reći da se moramo okrenuti prema Zapadu. Jer je to “prevažno”.

Tužilac Džermin Pašić demantuje, Istraga odgovara: Gdje su mobiteli oduzeti od osumnjičenih krijumčara kokainom?

Javio nam se državni tužilac Džermin Pašić. Traži da hitno, bez odlaganja, objavimo njegov demanti u vezi sa našom pričom o inspektoru SIPA-e Robertu Ristiću koji je uz njegovu saglasnost vratio nevještačene telefone osobama osumnjičenim za krijumčarenje kokaina. Uglavnom, u svom demantiju tužilac Pašić ne negira dvije najbitnije činjenice. Prva, da su telefoni osumnjičenih vraćeni bez  prethodnog vještačenja, i druga, da je njegova saradnica Maja Govedarica ispred zgrade Tužilaštva BiH vratila sporne telefone. Zbog tih je telefona inspektor SIPA-e Robert Ristić dobio otkaz, a mi demant od  državnog tužioca Pašića. Za početak, prenosimo njegov demanti u cjelosti. Poslije toga slijedi kraći odgovor.

“Demant na tekst objavljen dana 06.05.2021. godine na poratalu www.istraga.ba pod naslovom „Nakon pisanja Istrage o slučaju „kokain“: Inspektor SIPA-e Robert Ristić dobio otkaz, šta će biti sa tužiocem Pašićem?“

U novembru 2020. godine sam na Vaše upite u vezi istog predmeta istrage (kojeg Vi nazivate predmet „Kokain“) odgovorio kako imam dojam da su Vaši upiti u ovom predmetu usmjereni na moju ličnu i profesionalnu diskreditaciju u vezi sa mojim postupanjem na predmetu „Respratori“, što ste i objavili u Vašem tekstu dana 22.11.2020. godine.

Objavljivanjem teksta pod naslovom „Nakon pisanja Istrage o slučaju „kokain“: Inspektor SIPA-e Robert Ristić dobio otkaz, šta će biti sa tužiocem Pašićem?“ nesumnjivo ste potvrdili da je Vaše pisanje o ovom predmetu motivisano isključivo pokušajem moje lične i profesionalne diskreditacije radi mog rada na predmetu „Respiratori“, ali i dugim predmetima koji su u vezi sa ovim predmetom. Vaše neistinito, neprofesionalno i tendenciozno pisanje kojim me dovodite u vezu sa firmom članova porodice istražitelja SIPA-e, očito je usmjereno na pokušaj ometanja mog predanog i temeljitog profesionalnog pristupa u radu na navedenim predmetima.

Prije objave teksta na koji ovim putem reagujem niste od mene lično ili od Tužilaštva BiH zatražili provjeru istinitosti niti jednog navoda iz Vašeg teksta, što ste bili u profesionalnoj obavezi.

U tekstu ste bez prethodne provjere iznijeli cijeli niz neistina koji nisu Vaš zaključak o mom radu kao tužiocu (imate pravo na Vaše mišljenje da li sam dobar tužilac ili sam loš tužilac), već su to netačne tvrdnje koje navode na određeni zaključak, što je očito Vaš cilj.

Nisu tačne tvrdnje u vašem tekstu:

  • „….u  Crinskom terminalu Halilovićima kod Sarajeva je pronađen Kokain“;
  • SIPA je na Carinskom terminalu Halilovićima pronašla drogu“;
  • Dvojica vozača su uhapšena, a potom ekspresno puštena“;
  • „Predmet je zaveo pod oznakom KTN, što znači da je Pašić smatrao da je ovo krivično djelo počinila nepoznata osoba“;
  • „Od februara do maja prošle godine, Pašić nije preduzeo nijednu radnju u ovom slučaju“;
  • „Pašić je, prema informacijama istrage, glavnoj tužiteljici Gordani Tadić kazao da od februara ništa nije radio na tom predmetu…“;
  • „…Pašićev dugogodišnji „privatni“ istražitelj Robert Ristić,…“.
  • „…koja je bila uvoznik banana u kojima je bilo 50 kilograma kokaina“;
  • „Sredinom aprila ove godine dostavljen SIPA je Tužilaštvu BiH dostavila izvještaj o prikupljenim saznanjima. Glavna tužiteljica Gordana Tadić je potom, predmet dala u nadležnost tužioca Pašića koji je, zajedno sa saradnicom, omogućio Ristiću ovakvo postupanje. Nakon određenih negodovanja u Tužilaštvu BiH, predmet je, na kraju, oduzet od tužioca Pašića koji ni više od godinu dana nije okončao istragu o krijumčarenju 50 kilograma kokaina iz Kolumbije u BiH“.

Od vas zahtjevam da ovaj demant bez odlaganja i u cjelosti objavite na Vašem portalu. U protivnom, bit ću prinuđen tražiti ostvarivanje svojih prava putem tužbe i putem nadležnoh institucija”.

To su, dakle, navodi tužioca Džermina Pašića. Među devet “neistina” za koje nas optužuje nema našeg navoda “da je inspektor Ristić, u koordinaciji sa državnim tužiocem Džerminom Pašićem i njegovom saradnicom  Majom Govedaricom, prije bilo kakvog vještačenja vratio biznismenu Dušku Đurasoviću mobilne telefone koji su mu oduzeti zbog sumnje da je kao odgovorna osoba u firmi MDDI Group učestvovao u međunarodnom krijumčarenju 50 kilograma kokaina“. Ako ga tužilac Pašić ne proglašava neistinitim, to znači da je – istinit. A upravo je ta činjenica bila presudna da inspektor Robert Ristić dobije otkaz u SIPA-i zbog zloupotreba u istrazi kojom je rukovodio – Džermin Pašić.

Idemo dalje. Tužilac Pašić tvrdi da smo “u tekstu bez prethodne provjere iznijeli cijeli niz neistina koji nisu Vaš zaključak o mom radu kao tužiocu”. I to nije tačno. Prvo, autor teksta je o ovom slučaju kontaktirao tužioca Džermina Pašića 21. novembra i tom prilikom smo mu postavili sljedeća pitanja: “Po kojem osnovu ste vratili telefone Dušku Đurasoviću i zbog čega telefoni nisu vještačeni“.

Ovo je bio njegov odgovor: “Obzirom da sam okupiran radom na pripremi optužnice u predmetu “Respiratori”, imam  dojam da su Vaši upiti usmjereni na moju diskreditaciju, isključivo zbog rada na ovom predmetu. Kad završim prioritetni rad na predmetu Respiratori i kada se u potpunosti okonča istraga u predmetu o kojem pišete bit ću u prilici preko Ureda za informisanje Tužilaštva BiH dati odgovore na sve upite. Za sada stavljam tačku na bilo kakvu konverzaciju s Vama i očekujem da ćete u skladu sa novinarskom etikom i Zakonom objaviti moj odgovor”.

Dakle, na naša pitanja tužilac uopće nije odgovorio, ali je jasno rekao da je “okupiran radom na predmetu Respiratori” te da je nakon toga moći govoriti o ovom slučaju. Osim toga, poručuje da “stavlja tačku na bilo kakvu konverzaciju” sa Istragom.

A sada da se pozabavimo, kako ih tužilac Pašić naziva, “netačnim tvrdnjama”.

“U  Crinskom terminalu Halilovićima kod Sarajeva je pronađen Kokain“SIPA je na Carinskom terminalu Halilovićima pronašla droguDvojica vozača su uhapšena, a potom ekspresno puštena“, citira Pašić navode Istrage koje ocjenjuje – netačnim.

Pašićev omiljeni medij, Dnevni avaz, 22. februara 2020. godine objavljuje tekst o krijumčarenju kokaina i akciji SIPA-e u koju su bili uključeni inspektor Ristić i tužičac Pašić.

“Državna agencija za istrage i zaštitu uhapsila je dvije osobe zbog sumnje da su umiješane u krijumčarenje više od tone kokaina, vrijednog oko 50 miliona eura, koji je trebao završiti na tržištu BiH”, glasila je prva rečenica u tekstu Avaza.

U istom tekstu, novinari Avaza citiraju glasnogovornika SIPA-e Luku Miladinovića koji kaže: “Na području BiH, SIPA je uhapsila dvije osobe. Saslušano je više svjedoka i obavljeni pretresi više lokacija, objekata i vozila. Uhapšene osobe predate su u nadležnost Tužilaštva BiH.  No, radi zaštite istrage njihov identitet, kao i druge detalje akcije, ne mogu otkrivati“.

Dakle, SIPA potvrđuje da je presjekla lanac krijumčara kokainom te da je uhapsila dvije osobe, što tužilac Pašić navodi kao “netačan navod”. Osim toga, SIPA potvrđuje da su uhapšene osobe predate u nadležnost tužioca. Nadležni tužilac, lako je provjeriti, nikad nije zatražio određivanje pritvora prema ovim osobama niti su telefoni osumnjičenih ikada upućeni na vještačenje.

Da ne bi sve ostalo samo na jednom izvoru, citirat ćemo i glasnogovornika Tužilaštva BiH. matične kuće tužioca Pašića.  Opet Avaz, 22. februar 2020. godine.

“Portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić potvrdio je da je u zajedničkoj akciji više zemalja spriječena međunarodna trgovina većom količinom kokaina.

Pretpostavlja se da je kokain u daljnjem transportu, preko balkanskih zemalja, bio namijenjen narkotržištu zemalja Evropske unije. U interesu istrage te operativnih aktivnosti koje se provode ne možemo davati više informacija“, istakao je tada Boris Grubešić.

Opet, dakle, kokain. I opet Tužilaštvo BiH.

Prošlo je od tada četrnaest mjeseci, a Tužilaštvo BiH nije saopćilo da je podiglo optužnicu u ovom predmetu koji duži državni tužilac Džermin Pašić. Zajedno sa omiljenom saradnicom Majom Govedaricom i inspektorom Robertom Ristićem, s kojim je imao nekoliko zajedničkih akcija koje su rezultirale “zapljenom marihuane”. No, kokain je nešto drugo.

Njemačka policija im zabranila rad: Predsjednik Skupštine KS Elvedin Okerić službeno se sreo sa jednim od vođa zabranjene bajkerske organizacije “Osmanen Germania”

U ulozi domaćina bio je Elvedin Okerić, kadar Naroda i pravde i aktualni predsjednik Skupštine Kantona Sarajevo. Gost se zove Taner Ay. Srdačna razmjena poklona u kancelariji predsjednika Skupštine, a potom i poziranje Tanera Aya na mjestu predsjedavajućeg u skupštinskoj sali. Sve se zbivalo u ponedjeljak, kada je delegacija “turskih biznismena” doputovala u službenu posjetu Kantonu Sarajevo i Unsko-sanskom kantonu.

Taner Ay u Skupštini Kantona Sarajevo

Taner Ay će na društvenim mrežama objaviti fotografije sa susreta u Sarajevu i Bihaću.  Ako malo dublje zarovite u njegove profile pronaći ćete i fotografije na kojima pozira držeći oružje u rukama. Stoga smo odliučili provjeriti ko je “biznismen” Taner Ay.

biznismen Taner Ay

“Türkische Mafia”, piše u tekstu dostupnom na Deutsch Türkisches Journal.

Na naslovnoj fotografiji je Okerićev gost – Tener Ay. U tekstu se navodi da je poznati turski mafijaš  Sedat Peker, koji je nedavno uzdrmao tamošnju ali i svjetsku javnost, u svom jednom obraćanju govorio da je novcem od droge finansirao udruženja u Njemačkoj. Među osobama koje su finansirane tim novcem je Taner Ay, odnosno organizacija Osmanen Germania. Tražimo dalje  relevantije izvore. Okerićevog gosta Tanera Aya pronalazimo i u tekstu objavljenom na portalu uglednog njemačkog lista Die Welt.  U članku iz avgusta 2019. godine novinar Die Welta piše o “Taneru A.” kao osobi koja je u Njemačkoj bila u pratnji visokih turskih zvaničnika, turskog premijera Binalija Yildirima i ministra vanjskih poslova Mevluta Cavusoglua.

“Snimci koji su dostupni WELT -u pokazuju da je A. bio vodeći član grupe “Osmanen Germania”, koja je kasnije zabranjena. Članovi ove grupe su osuđeni za ucjenu, trgovinu ljudima i nanošenje opasnih fizičkih povrede”, piše njemački list. 

Taner Ay je, dakle,  i prema pisanju Die Welta bio jedan od vođa bande “Osmanen Germania”. Turski portal Yeni Hayat koji objavljuje na njemačkojm jeziku, u članku iz januara ove godine, navodi da je Taner Ay bio vođa ove zabranjene grupe Osmanen Germania u Duisburgu te da ga je u svojim obraćanjima pominjao turski mafijaš Sedat Peker. Nesporno je, dakle, da je Taner Ay bio jeda od vođa turske bande koja je djelovala u Njemačkoj. Na društvenim mrežama možete pronaći brojne fotografije ove zabranjene organizacije.

 

Osim njemačkih i turskih medija o bandi “Osmanen Germania” pisali su i drugi svjetski mediji. Pozivajući se na policijske izvore, britanski javni servis BBC je u julu 2018. godine objavio da je, zbog umiješanosti u brojne zločine, Njemačka zabranila djelovanje turske bokserske bande “Osmanen Germania”. U tekstu još piše da je grupa bliska vladajućoj turskoj AK partiji Redžepa Tajipa Erdogana i da su im ranije, tokom pretresa, njemački policajci pronalazili drogu i oružje. Istog dana, 10. jula 2018. godine, Savezno ministarstvo unutrašnjih poslova Njemačke objavilo je na svom Twitter nalogu da je skupini “Osmanen Germania BC” zabranjen rad te da je savezni ministar Horst Seehofer kazao da “oni koji odbacuju vladavinu prava ne mogu očekivati popustljivost”.

Taner Ay je, rekosmo, bio jedan od vođa ove kriminalne organizacije. On je ove sedmice doputovao u BiH gdje se sastajao sa zvaničnicima u Sarajevu i Bihaću. Na sastanku sa Elvedinom Okerićem, predsjednikom Skupštine Kantona Sarajevo i jednim od  prvih saradnika Elmedina Konakovića, navodno je bio sam. No, u Bihaću je otkrivena cijela delegacija. Osim Tanera Aya, sastanku sa premijerom USK Mustafom Ružnićem prisustvovao je njegov otac Cetin Ay i jedno dobro poznato lice – Muhamed Çiftçi.

Muhamed Çiftçi i Taner Ay sa premijerom USK Mustafom Ružnićem

O Muhamedu Çiftçiju, u selefijskim krugovima poznatom kao šejh Abu Anaspisali smo krajem juna. On je, naime, u martu ove godine u svom uredu u Turskoj primio delegaciju Naroda i pravde predvođenu Elmedinom Konakovićem. Njemački mediji i njemačka policija su Muhameda Çiftçija dovodili u vezu sa organixzacijama koje su bile povezane sa terorističkim aktivnostima. I Çiftçiju je u Njemačkoj zabranjeno djelovanje. Poznati njemački list Die Welt u julu 2012. godine je pisao o njemu i njegovim stavovima.

Muhamed Çiftçi alias šejh Abu Anas u Njemačkoj

“Kada Muhamed Çiftçi propovijeda, govori tihim glasom”, piše Die Welt i podsjeća na neke izjave šejha Abu Anasa.

“Mnogi misle da su Židovi najopasniji. To nije istina. Kršćani su opasniji od Židova”,izdvojit će Die Welt Çiftçijevu izjavu. 

Njemači novinari bilježe i Çiftçijeve stavove o nasilju nad ženama. Citiramo ih u nastavku.

“Ako ovoj ženi pokažete štap, ona će se uplašiti. Cilj udaranja je uplašiti ženu. Pazite, ja imam palicu”, govorio je  šejh Abu Anas, pravog imena Muhamed Çiftçi. 

Muhamed Çiftçi i Pier Vogel u Njemačkoj

Abu Anasa možete pronaći na stranicama drugih njemačkih medija. Spegel TV ga je, recimo, pominjao u svojoj reportaži o radikalnim islamistima u Njemačkoj i dovodio ga u vezu sa još jednim radikanim selefijom – Pierom Vogelom.

Muhamed Çiftçi se, rekosmo, u marta ove godine sastajao sa delegacijom NiP-a, a sastanku je, osim Konakovića, prisustvovao i  Elvedin Okerić, predsjednik Skupštine Kantona Sarajevo

delegacija NiP-a sa Abu Anasom u Turskoj

O susretu sa “biznismenom” Tanerom Ayem, predsjednik Skupštine Kantona Sarajevo nije izvijestio javnost. Za razliku od svojih kolega iz Bihaća o čijem je susretu sa “turskim biznismenima” izvijestila i televizija RTV USK.

 

Proširena istraga protiv uhapšenog predsjednika Suda BiH: Debevec osumnjičen da je pomagao Zdravku Mamiću, biznismen Ljiljanko Palac posredovao prilikom davanja poklona!

Pripadnici SIPA-e večeras su ponovo pretresli kuću pritvorenog predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca, saznaje Istraga. Pretres je obavljen nakon što je Tužilaštvo BiH donijelo naredbu o proširenju istrage protiv Debeveca koji je uhapšen prije skoro dva mjeseca zajedno sa bivšim direktorom OSA-e Osmanom Mehmedagićem.

Prema informacijama Istrage, protiv Debeveca je proširena istraga zbog sumnje da je počinio krivična djela primanje dara i drugih oblika koristi, a u vezi sa slučajevima koji su vođeni na Sudu BiH.

U pitanju su, kako saznajemo, dva predmeta. Prvi se odnosi na slučaj Zdravka Mamića, bivšeg potpredsjednika zagrebačkog Dinama koji je, bježeći od hrvatskog pravosuđa, utočište našao u BiH. Drugi slučaj se odnosi na postupak vođen pred Upravnim odjeljenjem Suda BiH i u pitanju je kompanija Kramar iz Ljubuškog.

Tužilaštvo BiH sumnja da je Debevec pogodovao porodici Mamić glede odluka Suda BiH koje su se odnosile na postupke izručenja Zdravka Mamića u Hrvatsku, kao i deblokada računa na kojima se nalazilo nekoliko miliona KM, a čiji je vlasnik bio Mamićev sin. Sve je, sumnja Tužilaštvo, dogovoreno na sastanku u Grudama gdje su se sreli Debevec i Mamić, a glavni posrednik je bio hercegovački biznismen Ljiljanko Palac, koji se intenzivno družio sa dekanom Stomatološkog fakulteta u Sarajevu Muhamedom Ajanovićem i suspendovanim predsjednikom Suda BiH Rankom Debevecom. Mamić je, sumnja dalje Tužilaštvo, odlučio pokloniti sat Ranku Debevecu (vrijednost 15 hiljada eura), posrednik prilikom predaje sata bio je biznismen Ljiljanko Palac. Upravo su ovaj sat pripadnici SIPA-e večeras tražili u stanu Ranka Debeveca, ali ga, prema informacijama Istrage, nisu pronašli.

biznismen Ljiljanko Palac, tužilac Oleg Čavka i dekan Muhamed Ajanović

Drugi dio proširenja istrage odnosi se na odluke Suda BiH u vezi sa kompanijom Kramar iz Ljubuškog koja se bavi uvozom automobila. Tužilaštvo BiH sumnja da je kompanija Kramar, također preko biznismena Ljiljanka Palca, uspjela isposlovati presudu kojom joj je omogućen povoljniji uvoz automobila u BiH. Zauzvrat je, kao mito, treća osoba, povezana sa predsjednikom Suda BiH, dobila automobil POLO.

Podsjetimo, suspendirani predsjednik Suda BiH Ranko Debevec i bivši direktor OSA-e Osman Mehmedagić uhapšeni su 18. decembra prošle godine zbog sumnje da su nezakonito izdavali naredbe za prisluškivanje telefona. Od tada se obojica nalaze u pritvoru. Prilikom hapšenja, Debevec se nalazio u društvu dekana Stomatologije Muhameda Ajanovića koji je, također, bio u odličnim privatnim vezama sa bizmismenom Palcem. Već smo objavljivali fotografije na kojima se vide biznismen Palac, državni tužilac Oleg Čavka i dekan Stomatologije Muhamed Ajanović.

Novo izdanje podcasta Trag: Likvidacija bez mučenja kao utjeha

U ispovijesti majka Adisa Spahića kog su prije dvije godine ubili pripadnici kriminalne grupe Veljka Belivuka prisjeća se da su od nadležnog tužioca prilikom zvaničnog obavještenja o Spahićevom ubistvu, kao utjehu, dobili tvrdnju da im sin prije ubistva nije mučen.

Za smrt Adisa Spahića, čije tijelo nije pronađeno ni nakon dvije godine, porodica je saznala iz medija 17.08.2021.godine, pola sata prije ponoći. Tek sutradan dobili su poziv na razgovor iz policije kada su i zvanično obaviješteni da su Adisa Spahića ubili Veljko Belivuk i Marko Miljković.

Spahićeva majka u razgovoru za podcast TRAG tvrdi niko od advokata ne želi da preuzme njihov slučaj.

„Kažite mi da Vam kažem“ -odgovorila je Mirsada Spahić na pitanje zbog čega je to tako i dodala da smatra da tu “nešto nije kako treba“.

Spahićeva je ogorčena na nadležne državne organe jer smatra da malo rade na rasvjetljavanju slučaja i pronalasku tijela njenog sina Adisa i njegovog šure Damira Hodžića.

Njihova tijela, po onome što piše u spisima predmeta, pripadnici Belivukove kriminalne grupe zakopali su na nepoznatoj lokaciji i istovremeno iz kuće u kojoj je ubistvo organizovano, u mjestu Stanjevića rupa, kod Spuža, uklonili tragove krvi oštećenih tako što su prali zidove i mijenjali podove.

„Mislim da smo zaslužili malo više, malo više, samo da nađu… da mi daju neki čvrsti dokaz da je moj sin mrtav. Ja sam pitala hoće li nam dozvoliti da mi idemo u Stanjevića rupu, da ga tražimo, ali su nam rekli da ne smijemo, jer je to zakonom zabranjeno. Ja neću protiv zakona, ali isto tako želim d a se oni potrude, da nam pomognu“ – poručuje Spahić.

Spahićeva majka poslednji put je sa postupajućim tužiocem Sašom Čađenovićem razgovarala 25.maja ove godine. Tokom tog razgovora, kako kaže, obaviještena je da tužilaštvo ima još nekih dokaza, koji će joj biti saopšteni sljedeći put. Do tog sljedećeg puta ni do danas nije došlo.

U međuvremenu je Mirsada Spahić stupila u kontakt sa novim Glavnim specijalnim tužiocem Novovićem sa kojim se takođe srela.

„Ja sam ga u momentu pitala – postoji liikakva šansa da je moj sin živ? – kaže on „Ne, gospođo nemojte se nadati“.

Ni Novović nakon tog susreta više nije imao vremena za majku ubijenog Spahića. Kako tvrdi u ekskluzivnoj ispovijesti za podcast TRAG nadležni državni organi nisu joj ponudili ni jedan čvrst dokaz da je njen sin zaista ubijen.

Ona ističe da Adis nikada nije hapšen niti je osuđivan za neko krivično djelo, te da je imao oružani list zbog čega se pita da li bi njenom sinu uopšte mogao biti izdat oružani list da je imao neki krivični dosije.

Na pitanje zbog čega bi on uopšte bio meta Belivukove kriminalne grupe, ako nije ima nikakve veze sa njima Spahićeva majka odgovara da je prema informacijama do kojih je došla meta u stvari bio Adisov šura Damir Hodžić. Upravo je Hodžić na dan ubistva pozvao Spahića da ga preveze iz Bara do Podgorice.

Zbog čega se tog dana njen sin odlučio da vozi Hodžića i za Mirsadu je nepoznanica. Samo zna da je njen sin pošao na Hodžićev poziv uz obećanje da će se vratiti poslije podne.

Majka ubijenog Spahića i dvije godina nakon ubistva njenog sina ipak se nada da će njegovo tijelo biti pronađeno.

„Ja ću svim silama dok sam živa samo da tražim, ja moram tražiti, ja ne mogu da se smirim. Ima međunarodnih organizacija, obratiću se ja i njima, ali u podsvjesti se opet nadam da će naši, policija, tužilaštvo, država, da će se potruditi oko toga…“

Mirsada Spahić se nada da će i njena ispovijest u podcastu TRAG  Svjetlane Đokić biti neka vrsta podstreka za nadležne institucije da pronađu tijelo njenog sina.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...