Kada je u ponedjeljak popodne grupa europarlamentaraca pokušala ući u upravnu zgradu Grada Prijedora, gradonačelnikov glasnik im je, na ulazu, rekao da za njih ima mjesta, ali da za predstavnika roditelja prijedorske djece ubijene tokom etničkog čišćenja u tom gradu mjesta nema. Nizozemska europarlamentarka Tineke Strik će odmah sutradan obavijestiti u Predsjedništvu BiH trojicu svojih domaćina o prijedorskom incidentu. Milorad Dodik je, prenijet će mi oni koji su prisustvovali sastanku, samo šutio. Jer čak ni lider SNSD-a nije mogao odbraniti postupak svog stranačkog kolege, koji je procijenio da za prijedorske žrtve nema mjesta u zgradi Grada Prijedora. Europarlamentarci su se solidarisali sa žrtvama i odlučili da i oni ne uđu na sastanak sa gradonačelnikom. To je, dakle, ona Evropa kakvu želimo i kojoj težimo.
Hrvatska i Mađarska
Ali, nažalost, to je samo jedna strana medalje. Evropska unija ovih dana će donijeti odluku koje će to države dobiti status kandidata za članstvo. Oni koji se pitaju i koji odlučuju, predložili su da se kandidatski status dodijeli Ukrajini, Gruziji i Moldaviji. Sve druge države, do objave konačne odluke, nadat će se da nisu zaboravljene. I Bosna i Hercegovina je među njima. Ako je suditi po izjavama, što službenim, što neslužbenim, glavne države EU se protive da Bosni i Hercegovini dodijele status kandidata. Za BiH se zalažu, pazite sada, Austrija, Slovenija, Hrvatska i Mađarska. Hvala austrijskom kancelaru, svaka čast slovenskom predsjedniku Borutu Pahoru, obojica časno i pošteno priznaju i greške EU i obrazlažu svoje argumente za prijedlog BiH.
No, zaintrigirale su me Hrvatska i Mađarska pa sam pokušao proteklih dana, preko diplomatskih izvora, saznati o čemu se radi. I dobio sam logične odgovore. U BiH su izbori u oktobru. Davanjem statusa kandidata našoj zemlji, vladajuća struktura (SNSD, HDZ i SDA) bi to knjižila kao svoj uspjeh i sigurno bi im pomoglo u predizbornoj kampanji. Stoga dio država članica EU, a prije svih Njemačka, cijeni da do kraja ove godine BiH ne treba dobiti kandidatski status. Istovremeno, Viktor Orban i Zoran Milanović, prvi zaštitnik Milorada Dodika, a drugi Dragana Čovića, u ime Mađarske i Hrvatske insistiraju da se Bosni i Hercegovini status ipak dodijeli. To što Bakir Izetbegović nema partnera u EU koji bi se založio i za njega, najviše govori o njemu samom. Jer za trideset godina vladavine nije uspio izgraditi partnerski odnos niti sa lijevim, ali ni sa desno orijentiranim liderima u EU. On se fokusirao na Tursku, koja jeste bitna, ali je istovremeno i teret ukoliko je zaista politički cilj integracija u EU. A sada dolazimo do pitanja – zbog čega je Turska teret?
Koliko god se tješili i ubjeđivali da to nije tako, EU je “kolijevka kršćanstva”. Neki će tu uniju nazvati obnovljenim zapadnim rimskim carstvom. I to nije daleko od istine. I geografski i politički Turska je na vratima EU. Ali za tu državu decenijama nema mjesta u Uniji, iako je njena ekonomija daleko ispred ekonomije brojnih država koje su članice EU. S pravnom stečevinom i nije baš tako, ali kada se sve sabere i oduzme, jasno postane da za Tursku nema mjesta u EU iz jednog jedinog razloga – u Turskoj odlučuju muslimani.
Za Gruziju, recimo, ima mjesta. To što vlasti u Tbilisiju ne kontroliraju veći dio svoje države, ne smeta briselskim zvaničnicima da je poguraju u EU, uprkos čak i podatku da ne kontrolira ni svoje međunarodno priznate granice. Ne smeta Bruxellesu ni Južna Osetija ni Abhazija koliko im smetaju muslimani. I nisam to primijetio samo ja. Primijetili su to oni koji nemaju veze sa islamom, a imaju dugogodišnje veze sa briselskom birokratijom.
Evo, krenimo redom. Bosna i Hercegovina je cjelovita država. Kontrolira svoje granice. I, opet, ne stoji u Bruxellesu onako dobro kao Moldavija. Sve sa paradržavom Pridnjestrovlje koja je razdvaja od Ukrajine. Sjeverna Makedonija je, pisao sam prošle sedmice na ovom mjestu, promijenila i ime da bi je Evropljani shvatili ozbiljno, vjerujući njihovim obećanjima. Pa, opet, Ukrajina sa paradržavama LNR i DNR postala je prioritet za Bruxelles, a danas – onakvog Zorana Zaeva – ni na mapi političara s kojima se Bruxelles druži. Da ne bude zabune, nemam ništa protiv ulaska Ukrajine u EU po hitnom postupku, ali imam protiv činjenice da su neki, kao u Orwelovoj “Životinjskoj farmi”, ipak jednakiji. Odgovor na pitanje po čemu su “jednakiji”, treba zatražiti u strukturi stanovništva država koje su kandidat za kandidata, i država koje se nadaju kandidaturi.
Demografski oportunizam
Šta je zajedničko Turskoj, Albaniji, Sjevernoj Makedoniji i Bosni i Hercegovini? Odgovor je – muslimani. Sad, opet, da razjasnim. U Francuskoj, sigurno, živi više muslimana, nego, izuzmemo li Tursku, u navedenim zemljama zajedno. Ali francuski muslimani ne odlučuju o političkim procesima u Parizu. Odlučuje Macron koji je i pokazao crveni karton Zaevu. Kao što milioni Turaka u Njemačkoj nemaju presudan utjecaj na njemačku politiku, iako i u Bundestagu imaju svoje predstavnike. Da se ne lažemo, muslimani u evropskim zemljama sigurno imaju veća pojedinačna prava nego u svojim matičnim zemljama iz kojih su emigrirali u potrazi za ugodnijim životom. No, kada muslimani postaju problem? Onog trenutka kada mogu ostvarivati kolektivna i politička prava. Nije problem biti musliman u Bruxellesu, Amsterdamu ili bilo kojem drugom evropskom gradu. Problem nastaje kada musliman može učestvovati u donošenju odluka unutar briselskih institucija.
Da je ovo istina, možemo se uvjeriti i u stručnim časopisima zapadnih univerziteta koji se bave Balkanom. “Muslimanski demografski oportunizam” doveden je u istu ravan sa srpskim ili hrvatskim nacionalizmom. Nije, dakle, problem muslimanski nacionalizam. Problem je što se muslimani “rađaju”.
U najdužem danu ove godine i prvom danu ljeta iz Tuzle je stiglo urnebesno osvježenje. Ne s Panonice, tamo Tuzlaci istinski uživaju, već sa sjednice Kantonalnog odbora SDA na kojoj je – a šta će drugo – tema svih tema bila sastavljanje izborne liste.
Ko će koga zapamtiti
Da ne bude zabune, sastanak KO SDA TK-a održan je veče prije, no jedan od učesnika tek je nepun dan kasnije odlučio podijeliti svoj videozapis koji nedvojbeno svjedoči naguravanje između federalnog zastupnika SDA Salke Zildžića i kantonalnog zastupnika te stranke Smaje Mandžića. Portal istraga.ba je ovaj snimak učinio medijskom top-pričom koju je ekspresno, s obzirom na to da su ga prenijeli skoro svi portali u zemlji, vidjelo skoro tri miliona ljudi.
Teži fizički obračun spriječili su članovi KO koji su uspjeli razdvojiti zaraćene strane, Mandžić je i priprijetio Zildžiću “Zapamtit ćeš me”, ali većina je uspjela slavno okončati i obračun i sjednicu. Liste nisu usaglašene.
Mandžić je u Skupštinu TK-a ušao 2018. godine, kao zastupnik PDA Mirsada Kukića, a već u oktobru 2019. je ispao iz Kukićeve igre jer “nije poštovao odluke stranačkih organa”. Bio je kratko nezavisni zastupnik pa se upisao u SDA. Međutim, Zildžić ga je, kao predsjednik Gradskog odbora SDA Tuzla, u julu 2021. isključio iz SDA, no viši stranački nivoi su poništili odluku. Što očito nije uticalo na njihovu miroljubivu koegzistenciju.
U međuvremenu je Zildžić podnio ostavku na sve funkcije unutar stranke, ali ipak se – tvrdi istraga – poželio uplesti u liste, pa je na sjednici KO SDA i započeo vruću debatu sa Mandžićem. Istraga podsjeća da je raspravu manjeg fizičkog intenziteta Zildžić imao i sa Dževadom Mahmutovićem, aktuelnim zamjenikom ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH.
Zildžiću je tuča profesija, bio je kick bokser, a prije mandata u Parlamentu FBiH i savjetnik i blizak saradnik federalnog ministra policije Aljoše Čampare, koji je tada bio u SDA (danas je NiP). Mandžić je pak blizak prijatelj Nasera Orića. I sam iz Srebrenice, Mandžić je bio borac ARBiH, odlikovan Zlatnim ljiljanom i Zlatnim ljiljanom sa zlatnim vijencem, a nakon rata osnovao je zaštitarsku agenciju BH sigurnost.
I počelo je u Srebrenici
Ovaj sukob Zildžić nije želio komentirati, neće, kaže, da dolijeva ulje na vatru. Mandžić se na telefon i ne javlja. Kako god, dilema nema: vijest da je BiH ušla u NATO ili dobila kandidatski status za EU ne bi imala ni blizu odjeka kao klip koji je podijeljen sa tuzlanskog sastanka SDA. Sad je do onih viših stranačkih nivoa da procijene štetu od novonastale popularnosti. Da li je važnija bruka zbog ponašanja na sjednici KO ili krajnji cilj koji može biti i slogan “Pesnicama do mjesta u SDA”?
Vrijedi podsjetiti da je SDA imala priliku davno raščistiti sa fizičkim obračunima, još onda kada je zamjenika predsjednika SDA i tada državnog ministra Adila Osmanovića ekipa okupljena oko Hamdije Fejzića, smijenjenog lokalnog partijskog šefa, brutalno napala i izbacila sa sjednice partijskog Povjereništva Srebrenice, a Sadika Ahmetovića – koji ga je branio – i fizički povrijedila. No, i tada je sjednica prekinuta, komisija sačinila izvještaj, a kazne izostale. Što se onda protumačilo kao novi vid političke borbe. Kad nema sile argumenata, zavladaju argumenti sile.
Ako je suditi po izjavama Amre Zulfikarpašić, nekadašnje funkcionerke Naše stranke, vrh ove partije još je 2018. godine znao za email u kojem se problematizira puštanje ezana s minareta sarajevskih džamija.
Iz te su partije ranije za Politicki.ba ustvrdili da nisu znali.
Zulfikarpašić je, najprije, reagirala na jedan od komentara na društvenim mrežama na ovu temu.
“ULUPUBIH nikad nije organizirao performanse takvog karaktera.
Apsolutno je nepošteno trpati sve članove u vlastiti glib”, napisala je ona.
U razgovoru za Politicki.ba Zulfikarpašić je objasnila da je dugi niz godina aktivna članica Udruženja likovnih umjetnika primjenjenih umjetnosti i dizajnera Bosne i Hercegovine (ULUPUBiH).
Predmetni email našla je u inboxu udruženja.
“Ova objava (“umjetnički performans”) je iz vremena kad je Miomirka Mikanović Melank radila kao sekretarica u ULUPUBIH-u. Očito da je zloupotrijebila mail adresu udruženja ali pošto je ubrzo ušla u Federalni parlament i napustila radno mjesto sekretarice ULUPUBIH-a, smatrali smo da se Naša stranka, koju Miomirka zastupa u Federalnom parlamentu, treba tim baviti. Tada sam Miomirkinu objavu poslala predsjedniku i potpredsjedniku stranke, ali reakcija je izostala”, kaže Zulfikarpašić.
Upitana da li se sjeća kada je to uradila, ona je odgovorila da nije sigurna, ali da vjeruje da je to bilo nekad krajem 2018. godine.
Dodaje i da je kasnije napustila Našu stranku.
Samim tim nije je više ni zanimalo šta se tamo dešava.
Zulfikarpašić je i u izjavi za Politicki.ba ostala pri stavu da se ne radi ni o kakvom istraživanju.
“Ako objavljujete segmente istraživačkog rada morate pri objavljivanju navesti da se radi o citatu iz “tog i tog” rada”, zaključila je.
Skupština dioničara Bosnalijeka trebala bi biti održana 30. juna i to nakon višemjesečne pravosudne igre i dva hapšenja direktora Bosnalijeka Nedima Uzunovića!?
Borba oko preuzimanja kontrolnog paketa dionica rezultirala je tim hapšenjima, ne samo Uzunovića, već i prof.dr.Mehmeda Jahića i njegova supruga treće osumnjičen u ovoj aferi Elbire Jahić.
Svu trakavicu oko Bosnalijeka želi iskoristiti Srbija, tačnije Farmaceutska kompanija Galenika iz Srbije, koja je prema saznanjima Patrije spremna i nudi stotine miliona KM kako bi preuzela kontrolu nad najznačajnijom farmaceutskom kompanijom u Bosni i Hercegovini! Navodno je sadašnji direktor Uzunović saglasan s ovom mogućom transakcijom!
Tako se sve češće medijski oglašava Galenika, doduše ne direktno kroz aspiracije da preuzme Bosnalijek, već marketinškim ulaganjima u kojima prezentira svoj uspješni višedecinjski posao u medijima Bosne i Hercegovine.
Igra je u tome da se preko Komisije za vrijednosne papire ne dopušta da većinski vlasnik preuzme kontrolu kako bi se uvukla Galenika.
Farmaceutski obračun preko Tužilaštva BiH započeo je još u decembru prošle godine kada je SIPA upala u Uzunovićevu kuću.
Prema zvaničnim podacima sa sarajevske berze SASE, vlasnik najvećeg procenta dionica tada je bila off shore kompanija KBC EURO CREDIT CAPITAL iza koje stoji Nedim Uzunović. U pitanju je 23 posto dionica koje su ranije bile u vlasništvu Vlade Federacije BiH, a koje su preuzete sumnjivim transakcijama preko nekoliko off shore firmi.
Inače, Uzunovića je još u aprilu 2018. godine Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) prijavila Tužilaštvu BiH zbog sumnje da je, mahinacijama preko off shore zone, preuzeo 23 posto dionica Bosnalijeka koje su kasnije vođene na KBC EURO CREDIT CAPITAL.
No, tri i po godine izvještaj se kiselio u ladicama državne tužiteljice Enise Adrović. Ali, kada su biznismeni Rusmir Hrvić, Mensur Mušija i Šemsudin Hasić započeli operaciju preuzimanja Bosnalijeka, Tužilaštvo je izvadilo predmet iz ladice. Nedim Uzunović je uhapšen, a postupajuća tužiteljica, inače bliska državnom tužiocu Dubravku Čampari, zatražila je blokadu 23 posto dionica. Sud BiH je prihvatio prijedlog Tužilaštva BiH.
Nakon toga dva puta se Skupština pokušala održati, ali Uzunović Hrviću i drugima to nije dopustio! Igra je nastavljena po starom. Početkom maja, tačnije 4. Maja 2022. godine Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo je donijelo naredbu o provođenju istrage protiv osumnjičenih Nedima Uzunovića, Mehmeda Jahića i Elbire Jahić zbog toga što je: „Nedim Uzunović, kao v.d. direktora, a kasnije direktor privrednog društva Bosnalijek u periodu od 31.03.2014.godine, propustio da obavi svoje službene dužnosti, propisane odredbama zakona i pravilnika i zloupotreba na način da nije dostavio Komisiji za vrijednosne papire FBiH podatak da su drugoosumnjičeni prof.dr. Mehmed Jahić i njegova supruga trećeosumnjičena Elbira Jahić, lica koja kupuju dionice privrednog društva „Bosnalijek“ d.d. Sarajevo, a da istovremeno imaju pristup povlaštenim informacijama u navedenom privrednom društvu, po osnovu pružanja konsultantskih usluga od strane drugoosumnjičenog, na osnovu Ugovora od 31.03.2014. godine i Aneksa istog, u mjesečnoj vrijednosti od 7.000,00 KM, a zatim 11.000,00 KM“.
Uzunović je ovim onemogućio Komisiju, kao organ nadležan za provođenje Zakona o tržištu vrijednosnih papira FBiH, da izvrši nadzor u vrijeme kad su Jahići kupovali dionice Bosnalijeka ne dostavljajući Komisiji informacije da je u to vrijeme Mehmed Jahić pružao konsultantske usluge, a čime je dolazio u posjed finanisijske i druge dokumentacije navedenog privrednog društva, pružao savjete i obavljao konsultacije sa članovima Uprave društva.
Uzunović je Jahiću omogućio da ima povlaštene informacije prilikom neposredne ili posredne kupovine ili prodaje vrijednosnih papira.
Ukupna kupovinu izvršena je za 226.172 dionica „Bosnalijeka“, sadašnje tržišne vrijednosti oko 5.000.000,00 KM, a korištenjem povlaštenim informacijama.
Tako su iskoristili prednost u odnosu na ostale učesnike na tržištu vrijednosnih papira, te time ostvarili korist u vidu stjecanja dionica i u vidu naplate dividende u ukupnom iznosu od 591.565,93 KM.
Priča sa Galenikom postaje dodatno ozbiljnija, a Skupština preduzeća zakazana za 30. juni mogla bi otvoriti novu Pandorinu kutiju.
Jučerašnje održavanje Parade ponosa u Sarajevu više od svega bio je test principijelnosti, doisljednosti, političke odgovnosti, pa i hrabrosti Edina Forte, premijera Kantona Sarajevo i lidera Naše stranke. I konstatujem odmah: Forto je taj test, taj riskantni izazov na kojem se bilo lako spotaknuti položio na najbolji i politički najdostojanstveniji način. On je pokazao vrlinu, kakva je odavno zaboravljena i prezrena od ostatka ljigave, oportunističke političke klase, pa i one sa kojom je Forto i njegova stranka primoran dijeliti vlast: pokazao je, naime, hrabrost u odbrani svojih principa i dosljednost u pormociji vlastitog sistema vrijednosti. Stavio je, bez kalkulacije i šićardžijskog „pragmatizma“ na kocku svoju političku karijeru i političku budućnost svoje stranke.
Paradigma ponosa
Edin Forto ostao je sam u ovoj borbi za pluralni, liberalni, nedogmatski, inkluzivni identitet glavnog grada. Parada ponosa jeste bila kamen u cipeli, ili još više-prst u oko dominatnom kleronacinalisitčkom diktatu i teroru zatučanog jednoumlja. Ona je bila otresita poruka onima koji preziru manjinska prava, proganjaju individualni identitet, svako malo pokreće hajke do istrebljenja, osporavaju slobodu ličnog izbora izvan rigidnih vjersko-ideoloških matrica.
Samo nekoliko dana prije Paradu ponosa izvršen je primitivni pogromaški atak na jednu članicu Naše stranke, zastupnicu u Federalnom parlamentu, likovnu umjetnicu nakon što je ona, ili nekoj njoj blizak, u privatnoj korespodenciji kritički problematizirala ezane, glasne pozive na molitvu. Privatno se može biti nevjernik, ali u javnosti se mora biti vjernik, poručio je tokom rata tadašnjih vjerskih poglavica, reis-ul-ulema Islamske zajendice Mustafa Cerić. Sada se otišlo korak dalje: kontolira se, osporava se i kastrira i privatnost. U hajci koja je uslijedila, tražen je politički linč dotične članice Naše stranke, uz kolektivno kvazimoralističko zgražavanje da neko, makar i privatno, može drugačije misliti o svemu pod Bogom milim, pa io vjerskim molitvama i pozivima na njih.
Svojevremeno, prije 10-15 godina veliki pisac Abdulah Sidran otišao je iz Sarajeva živjeti u Goraždu. Javno je govorio i pisao da su ga otjerali preglasni ezani iz mjesne, nakon rata sagrađene džamije u njegovom sarajevskom naselju. Niko mu to nije ni zamjerio ni zahator, nije bio žrtva hajke: i dalje je ostao, kako mu tepaju čak i oni koji ga ne čitaju, a takvi vladaju i hajke aktiviraju, najveći živući bošnjački pisac.
Edin Forto i Naša stranka nisu prihvatili svirepu logiku hajke, niti su se odazvali pozivima za odstrel članica svoje stranke i time su sa uspjehom položili malu maturu političke kulture.
Veliku maturu položili su jučer, čvrsto stojeći uz ranu vlastitu odluku da učine sve, uključujući financijsku i drugu logističku podršku, da se parada ponosa održi, ne osvrćući se na predvidljive rizike, prijetnje, opstrukcije. Čak ni na one izdaje, odnosno posebno njih, koje su došle iz redova koalicijskih partnera u Kantonalnoj Vladi.
Elmedin Konaković, lider Naroda i stranke pravde koja ima većinu u Vladi Kantona, uoči održavanja LGIBT parade naručio je da on ne može podržati taj skup iz moralnih, političkih, a naročito vjerskih razloga. To je vjerojatno prisiljen stranačkom inicijativom i demokratskim centralizmom, poručio je Adnan Delić, ministar priveo Kantonu u privatnom postu objavljenom na službenoj stranici ministarstva. „Svima su poznata moja vjerska uvjerenja“, napisao je Delić, previđajući da nikom na pogovotovo vjerska uvjerenja nisu bili poznati sve dok ga Konaković nije izvukao iz nekog kadrovskog budžaka i promovirao u „uglednog privrednika“. Mnogo bi bilo moralnije, čestitije da su se Konaković, Delić i drugi protivnici Parade ponosa iz njihove stranke priključili mizoginom, ali nedvosmislenom kontramitingu koji je održan pod naslovom „Vratite nam dugu“ u organizaciji jedne islamske organizacije koja se bori za tradicionalne vrijednosti. Po svemu što su rekli, napisali io Paradi Ponosa Konakovićevim muminima je mjesto uz tu konzervativnu strukturu.
Selefijski “fahd-idioti”
Nisu bez osnova stanoviti zlonamjerni cinici Konakovićevoj strani prikačili dodatni naziv. „Mufijin amanet“, referirajući se na sličnu družinu u Sandžaku. Uostalom, oni se zajedno okupljaju i druže u slobodnom vremenu tijekom vjerskih rituala, primjerice iu džamiji Kralja Fahda gdje se rado zalaze istaknuti NIP-ovci i selefijski pravovjernici i misionari. Mogli su Konaković i Dedić, ili Hairs Zahiragić i koji dinar zaraditi na kontramitingu „Vratite nam dugu“ : kako je rekao organizator Sanjin Musa svi sudionici će dobiti i konkrentu hediju, nagradu, koja će biti pojačana „dječijim doplatkom“ ukoliko su polaznici poveli sa sobom i djecu.
Izostala je podrška premijeru Kantona Edinu Forti i od slabijeg koalicijskog partnera, ubogoga, dubinski provincijaliziranog SDP BiH. Oni su, izmislili vlastiti stranački hinjski sastanak, kako bi se pravili mrtvi tijekom održavanja Parade. Kukavički, što će reći u svom prepoznatljivom pehlivanskom maniru, Paradu ponosa je prespavala gradonačelnica Benjamina Karić; vjerojatno je nakon prisustva na stranačkom plenumu pripremala bureke od mesa u kućno-porodičnom dućanu, smišljajući nove patetično-bljutave fraze, i faze.
Pričao mi je ovih dana jedan ugledni sarajevski Hrvat, da je nedavno svoje goste iz inozemstva odveo na trebevićki Vidikovac. Kad su u kafani naručili, vino, pivo, ili neku drugu „vatrenu“ vodu, konobari su ih gledali sa nevjericom kao da su sa Marsa sletjeli.
Kakvo biračko tijelo Benjamina ima
Kafana Vidikovac je u vlasništvu Grada Šarjeva, dakle javno dobro iz kojeg je talibanizirana gradska vlast predvođena bivšim gradonačelnikom Abdulahom Skakom protjerala alkohol i druge ćafirske sadržaje. Nova vlast, predvođena opreznom, au suštini kvarnom gradonačelnicom, ne želi promijeniti tu civilizacijsku sramotu, jer se, čujem, plaši mogućih posljedica na vlasi uboge izborne rezultate. U oktobru je Benjamina Karić nositeljica lista SDP-a na izborima za Kanton Sarajevo i možemo poželjeti i njoj i stranačkim lijekovima koji računaju i bore se, Skakin, Konakovićev i Hadžibajrićev birački bazen, udvarajući mu se i prilagođavajući, da nastavi slobodan, zaslužen i konačan pad te stranke u politički ambis.
Edin Forto i Naša stranka podržavaju od početka od kraja Paradu ponosa, odbili su se prilagođavati navodno većinskom, a uvjeren sam samo najglasnijem i najbezobraznijem dijelu javnosti u Sarajevu. Izgledi da će ih birači u oktobru zbog toga kazniti, nisu ništa veći od onih da će Forti i NS biti nagrađeni za principijelnost i odvažnost. Dosljednost i principijelnost su dvije etičke i političke vrline koje su aktuelni SDA-ovci i njihovi proksi ratnici iz Naroda i pravde, te kenjkavi mufljuzi iz SDP-a odavno prognali iz političke arene.
Lažnom Hrvatu iz Goražda Edimu Fejziću došao je kraj. Zbog sudskih procesa i kupovine glasova, on neće biti kandidat za Skupštinu Bosansko-podrinjskog kantona. Što, opet, znači da neće dobiti mandat delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. A zahvaljujući njegovom glasu, nakon Općih izbora 2018. godine, u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH izabran je Zlatko Miletić, jedini Hrvat u Klubu Hrvata Doma naroda BiH koji ne dolazi iz koalicije okupljene oko HDZ-a BiH.
“Apelujem na bošnjačke stranke da ne stavljaju Hrvate na kantonalne liste”, kazao je u utorak predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, obraćajući se medijima povodom skorog podnošenja kandidatskih listi.
Čega se to boji lider HDZ-a BiH? Već nekoliko puta smo se na ovom mjestu bavili suštinskim problemom funkcionisanja Federacije BiH – odnosno Klubom Hrvata Doma naroda Parlamenta Federacije BiH. Prije nego pređeno na same stranačke liste, ukratko ćemo se pozabaviti suštinom u vezi sa Domom naroda FBiH.
Odlukom Ustavnog suda BiH od 1. decembra 2016. godine po apelaciji Bože Ljubića “utvrđeno je da odredba Potpoglavlja B člana 10.12. stav 2. u dijelu: “Svakom konstitutivnom narodu daje se jedno mjesto u svakom kantonu” i odredbe Poglavlja 20 – Prelazne i završne odredbe člana 20.16.A stav 2. tač. a-j. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine nije u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine”.
To je, dakle, bila obavezna odredba “jedan, jedan, jedan”, prema kojoj je svaki kanton, od njih deset, morao dati po najmanje jednog delegata iz reda sva tri konstitutivna naroda. U Ustavu FBiH je pisalo malo drugačije.
“Delegate Doma naroda biraju kantonalne skupštine iz reda svojih delegata proporcionalno nacionalnoj strukturi stanovništva. Broj delegata za Dom naroda koji se biraju u svakom kantonu srazmjeran je broju stanovnika kantona, s tim što se broj, struktura i način izbora delegata utvrđuju zakonom. U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu”, navedeno je u članu 8, poglavlje VI Ustava FBiH.
To je, znači, “neobavezan” raspored delegata po principu jedan-jedan-jedan o kojem se govori u dokumentu koji je na raspolaganju predstavnicima EU u BiH.
Šta bi to značilo u praksi?
Dom naroda FBiH sastoji se od pedeset osam delegata, i to po sedamnaest delegata iz reda svakog od konstitutivnih naroda i sedam delegata iz reda ostalih. Ova tabela ispod pokazuje kakav je raspored delegata bio prije nego je Ustavni sud BiH naredio brisanje dijelova Izbornog zakona BiH po apelaciji Bože Ljubića.
respored delegata prije presude u Ustavnog suda BiH u slučaju Ljubić
Ključna stvar u ovome je bila to što je, zapravo, pet kantona u kojima ne dominira HDZ BiH moglo izabrati šest delegata u Klub Hrvata. Prema Ustavu FBiH najmanje šest delegata u jednom klubu naroda potrebno je da bi se predložio predsjednik ili potpredsjednik FBiH koji, potom, ide na glasanje pred cijelim Domom naroda FBiH. Prije presude Ljubić, dakle, postojala je mogućnost da kantoni u kojima HDZ BiH nije dominantna stranka, izaberu potrebnih šest delegata u Klubu Hrvata, što bi značilo da Dragan Čović, faktički, ne bi mogao blokirati izbor Vlade FBiH.
No, nakon presude Ljubić, Ustavni sud BiH izbrisao je odredbe Izbornog zakona prema kojima je svaki kanton u FBiH morao dati po najmanje jednog delegata iz reda svih konstitutivnih naroda. Kako bi se, pak, završio proces konstituisanja Doma naroda FBiH (o kojem ovisi i izbor deset delegata Bošnjaka i Hrvata u Dom naroda BiH), Centralna izborna komisija BiH u starom sazivu donijela je Uputstvo o rasporedu delegata u Dom naroda FBiH.
Uputstvo CIK-a o rasporedu mandata u DN FBiH
Kako se može vidjeti, ključna promjena koju je bivši saziv CIK-a nametnuo svojim Uputstvom desila se u Zeničko-dobojskom kantonu. Umjesto ranija dva delegata iz reda hrvatskog naroda, CIK je propisao da se iz tog Kantona bira samo jedan delegat. Istovremeno, Zapadnohercegovački kanton je “dobio” dodatnog, trećeg, delegata iz reda hrvatskog naroda. To znači da kantoni u kojima HDZ nije dominantna politička partija (TK, Ze-Do, USK, KS, BPK), u Dom naroda FBiH mogu delegirati svega pet delegata iz reda hrvatskog naroda, što je, u konačnici, nedovoljno za predlaganje predsjednika ili potpredsjednika FBiH, a samim tim i izbor Vlade FBiH.
Proteklih godina, a naročito tokom ovog mandata uvjerili smo se da, zapravo, kantonalni zastupnici, pored članova Predsjedništva BiH, direktno ili indirektno utiču na funkcionalnost Vlade Federacije, državnog parlamenta, Vijeća ministara BiH, a samim tim i na fiskalnu i sigurnosnu politiku Bosne i Hercegovine. Pokušat ćemo, ukratko, da pojasnimo o čemu se radi. Kantonalni zastupnici međusobno odlučuju o tome ko će određeni kanton predstavljati u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, odnosno ko će biti delegat u jednom od četiri kluba Doma naroda FBiH. Upravo ti delegati imaju presudnu ulogu prilikom imenovanja predsjednika i potpredsjednika Federacije, koji, potom, direktno odlučuju ko će biti premijer Federacije BiH. Dakle, od kantonalnih zastupnika ovisi izbor Vlade Federacije. Dalje, delegati iz Doma naroda Federacije BiH direktno odlučuju o imenovanju deset delegata, pet Bošnjaka i pet Hrvata, u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Opet da pojednostavimo, kantonalni zastupnici direktno odlučuju o popunjavanju dvije trećine državnog Doma naroda od kojeg, kasnije, izuzmemo li proces formiranje Vijeća ministara BiH, ovise svi zakoni i budući budžeti.
Dakle, ukoliko žele izbjeći HDZ-ove blokade prilikom formiranja Vlade FBiH, nužno je Draganu Čoviću oduzeti dvotrećinski kontrolni paket u Domu naroda FBiH. Ali stranačke liste će pokazati da li postoji zainteresiranost kod probosanskih stranaka.
USK: SDP i DF bez Hrvata za Skupštinu, POMAK i SDA imaju Hrvate na listama
Prema Uputstvu CIK-a, USK daje ukupno šest delegata u Dom naroda FBiH i to dva Bošnjaka, jednog Hrvata, dva Srbina i jednog iz reda ostalih. No, u ovom slučaju se držimo Hrvata. Većina kandidata Laburista Fikreta Abdića izjašnjavaju se kao Hrvati. Prema rezultatima iz 2018. godine, Laburisti su osvojili tri mjesta u Skupštini USK. Dvojica su se izjašnjavali kao Hrvati, tako da je ta stranka delegirala delegata u Klub Hrvata aktualnog saziva Doma naroda FBiH. Ukoliko i u budućem sazivu Skupštine bude isti omjer snaga, Abdićevi Labursti će izabrati Hrvata u Klub Hrvata Doma naroda FBiH, što znači da je to, faktički, glas za HDZ BiH. No, da vidimo šta nude druge političke partije. SDP BiH, prema još uvijek nepotvrđenim izbornim listama, neće imati Hrvata među kandidatima za Skupštinu USK. Razim Halkić ,koji se izjašnjava kao Hrvat, bit će nosilac liste za Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH. SDP se opredijelio da na svoju listu visoko pozicionira Srbina Mladena Lonića koji bi mogao ući u Dom naroda FBiH. No, to za HDZ-ove blokade ne znači ništa. DF, također, nema nijednog Hrvata u USK. No, SDA bi, prema nepotvrđenim listama, na broju 8 za Skupštinu USK trebao imati Ines Delić, Hrvaticu iz Zagreba koja se udala u Bihać. SDA je 2018. godine osvojila devet mandata, što znači da bi Ines Delić, ukoliko ne bude dodatnih pomijeranja na listama, mogla ući u Skuptinu USK. Za razliku od SDA, NES na svojim listama nema Hrvata.
Maja Uremović
POMAK bihaćkog gradonačelnika Šuhreta Fazlića bi, prema informacijama Istrage, mogao bi na svoju kantonalnu listu visoko pozicionirati doktoricu Maju Uremović koja je, također, Hrvatica. Ukoliko bi prošle Ines Delić i Maja Uremović bile izabrane u Skupštinu USK, to znači da bi Laburisti Fikreta Abdića, barem kroz žrijeb, mogli ostati bez mjesta u Domu naroda FBiH. A ukoliko bi jedna od njih dvije bile izabrane, to bi značilo da u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH iz USK-a imamo probosanski orjentiranog Hrvata.
SBK: DF, SDP i Fuad Kasumović kandidirali Hrvate, SDA i NiP – ne
Srednjobosanski kanton daje šest delegata u Dom naroda FBiH. U pitanju su tri Hrvata, te po jedan Bošnjak, Srbin i ostali. Prema rezultatima iz 2018. godine, HDZ BiH ima 10 zastupnika. Probosanske stranke imaju 20 zastupnika. Sa četiri Hrvata, od ukupno 20, sigurno bi dobili jedno mjesto u Domu naroda FBiH. No, prema preliminarnim podacima, samo tri Hrvata iz tzv. probosanskih stranaka imaju šanse da uđu u Skupštinu SBK. Unatoč protivljenju većeg dijela stranke, četvrta na listi SDP-a BiH bit će Anita Markanović. Na Općim izborima 2018. godine SDP je osvojo pet mandata. Ukoliko ponove isti rezultat, Anita Markanović će, vjerovatno, biti izabrana u Skupštinu SBK. Pod uslovom da rukovodstvo potvrdi njenu kandidaturu. Demokratska fronta će kandidirati Željku Matković. Ona je na drugom mjestu kantonalne liste. Upravo dvoje zastupnika DF-a izabrano je u Skupštinu SBK na izborima 2018. godine. Predsjednik Hrvatske stranke Božo Skopljaković u SBK će koalirati sa BH Inicijativom Fuada Kasumovića. Prema informacijama Istrage, Skopljaković bi trebao biti nosilac liste za Skupštinu SBK. Ukoliko prođe, a bivša stranka Fuada Kasumovića je imala jednog zastupnika u Skupštini, to znači da bi bilo najmanje troje zastupnika hrvatske nacionalnosti koji nisu pod kontrolom HDZ-a. Čak i ako HDZ ponovi isti resultat i osvoji 10 mandata, to znači da će ta stranka iz SBK sigurno moći izabrati dva delegata Hrvata u Dom naroda FBiH. Treći delegat bi se birao žrijebom, što znači da probosanske stranke, i praktično, mogu imati jednog delegata iz reda Hrvata SBK u Domu naroda FBiH. Naravno, Željka Matković, Božo Skopljaković i Anita Markanović prethodno moraju biti izabrani u Skupštinu SBK. SDA i Narod i Pravda, prema preliminarnim listama, nemaju nijednog kandidata iz reda hrvatskog naroda.
Kanton Sarajevo – neupitan izbor probosanskog Hrvata
Skupština Kantona Sarajevo u Dom naroda FBiH delegira devet delegata, od čega su tri Bošnjaka, tri Srbina, dva iz reda ostalih i jednog Hrvata. Narod i Pravda na svojoj listi za Skupštinu KS ima Hrvaticu Danijelu Kristić. DF je na drugo mjesto pozicionirao Marijelu Margetu Hašimbegović koja je, rakođer, Hrvatica. To znači da će jedna od ove dvije kandidatkinje biti izabrane u Skuštinu KS, a samim tim jedna od njih prolazi u Dom naroda Federacije BiH. SDA u KS nije kandidovala Hrvata, dok je ni u vrhu liste SDP-a za Skuptinu KS nema Hrvata.
Ze-Do: SDP, DF i SDA u borbi protiv HDZ-a
Zeničko-dobojski kanton daje šest delegata u Dom naroda FBiH. Troje je Bošnjaka, te po jedan Srbin, Hrvat i ostali. HDZ BiH u Skupštini Ze-Do ima tri mandata. Da bi se izbjegao izbor HDZ-ovog zastupnika iz Skupštine Ze-Do u Dom naroda FBiH, nužno je da u tom Kantonu probosanske stranke izaberu četiri zastupnika iz reda Hrvata. DF je za Skupštinu Ze-Do predložio Hrvaticu Suzanu Pandžu koja će biti druga na listi. SDA planira da predloži Mirelu Mateša Bukvu. No, prema informacijama Istrage, ona je tek ioza desetog mjesta na preliminarnoj listi SDA. Ukoliko ne bi bila “unaprijeđena”, teško da bi mogla biti izabrana u Skupštinu Ze-Do u kojoj SDA trenutno ima jedanaest zastupnika. SDP BiH će na svojoj listi, vjerovatno, imati Vedrana Kasera koji je Hrvat. Čak i ako druge stranke ne budu imale kandidate iz reda Hrvata, postoji mogućnost da se, najmanje kroz žrijeb, u Dom naroda FBiH izabere Hrvat koji nije pod kontrolom HDZ-a BiH. To bi već bio četvrti delegat u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH koji nije pod kontrolom HDZ-a BiH.
Tuzlanski kanton – DF kandidirao Hrvata
Prema Uputstvu CIK-a, Tuzlanski kanton u Dom naroda FBiH delegira osam delegata. U pitanju su tri Bošnjaka, dva Srbina, dva iz reda ostalih i jedan Hrvat. HDZ BiH u TK nema nijednog zastupnika. To znači da bi izbor bilo kojeg Hrvata iz bilo koje stranke u Skupštinu TK značio da će taj delegat predstavljati Hrvate iz TK u Domu naroda FBiH. Na listi DF-a, pod rednim brojem tri, nalazi se Boris Krešić koji je delegat i u aktualnom sazivu Doma naroda FBiH. Na petom mjestu SDP-ove liste nalazi se Vedrana Petrović, koja je također Hrvatica. SDA na svojoj listi nema Hrvata.
BPK – Nema više Fejzića, SDP u potrazi za Hrvatom
Iz Skupštine Bosansko-podrinjskog kantona delegiraju se tri delegata u Dom naroda FBiH, jedan Bošnjak, jedan Srbin i jedan Hrvat. Hrvatsko mjesto do sada je popunjavao Edim Fejzić, ali on više nema pravo na kandidaturu. SDA i DF na svojim kandonalnim listama nemaju Hrvata, dok su nam u goraždanskom SDP-u potrvdili da će oni poduzeti sve da na svojoj listi imaju barem jednog Hrvata koji bi, nakon izbora u kantonalnu skupštinu, po automatizmu bio izabran u Dom naroda FBiH:
Ukoliko svi navedeni kandidati budu izabrani u kantonalne skupštine, a postoji realna i objektivna mogućnost, HDZ BiH bi mogao ostati bez dvotrećinske većine u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. To bi značilo da ta stranka više ne može blokirati formiranje vlasti u Federaciji BiH.
Brojevi su uvijek najbolji pokazatelj realnosti. A oni govore da Borjana Krišto ima veće šanse da postane članica Predsjedništva BiH nego što ih je imao Dragan Čović. Prvo, Krišto će biti zajednička kandidatkinja svih stranaka okupljenih oko Hrvatskog narodnog sabora (HNS). I, drugo, Borjana Krišto može računati na 190 hiljada glasova, koliko su 2018. godine ukupno osvojili svi kandidati stranaka sa sjedištem u Mostaru. Evo konkretnih pokazatelja.
Na Općim izborima 2018. za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda nadmetalo se pet kandidata. Željko Komšić je bio kandidat Demokratske fronte, Dragana Čovića je kandidirao HDZ BiH, Dianu Zeleniku HDZ 1990, Borišu Falatara Naša stranka, a Jerka Ivankovića-Lijanovića obiteljska Narodna stranka Radom za boljitak. Prema zvančnim rezultatima Centralne izborne komisije BiH, Komšić je osvojio 225 hiljada glasova, Dragan Čović 154.800 glasova, Diana Zelenika 25.890, 16.036, Jerko Ivanković-Lijanović 6.099.
Kandidati dva HDZ-a u zbiru imaju preko 180 hiljada glasova
Na predstojećim izborima za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda bit će samo dva kandidata. Željko Komšić iz DF-a i Borjana Krišto iz HDZ-a BiH koju podržava HNS. Lijanovićeva stranka se raspala, a Naša stranka će podržati SDP-ovog kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda. Dakle, Željko Komšić ne može računati na dodatne glasove. Borjana Krišto, pak, može računati na Čovićeve glasove i na glasove Diane Zelenike, odnosno glasove HDZ-a 1990 koji je dio HNS-a. Tu treba dodati i šest hiljada hercegovačkih glasova Jerka Ivankovića – Lijanovića. Čović je, podsjećamo, osvojio 154.819 glasova, Diana Zelenika 25.890, dok je Jerko Lijanović osvojo 6099. Saberemo li sve ove glasove, dolazimo do 186.600 glasova na koje može računati Borjana Krišto. To znači da bi Željko Komšić morao ponovoti najmanje isti rezultat da bi bio sigurno izabran za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. No, treba imati na umu da je prošli put dio Komšićevih birača glasao protiv Dragana Čovića. Sada, kada Čović nije kandidat ta motivacija će dijelom opasti, što znači da bi Komšić mogao osvojiti manje glasova nego 2018. godine. Upravo zbog toga šanse Borjane Krišto da bude izabrana za člana Predsjedništva BiH su znatno veće nego što bi bile šanse Dragana Čović. I baš na tu kartu je igrao i službeni Zagreb.
“Kako stvari stoje Čović neće biti kandidat na izborima”, poručio je 13. juna ove godine predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, koji je tom izjavom, faktički, razotkrio cjelokupni plan Zagreba koji će, više nego ikada, biti direktno uključen u predizbornu kampanju.
I Zoran Krešić, urednik HDZ-u bliskog Večernjeg lista, stava je da “dva jaka bošnjačka kandidata Hrvati mogu do Predsjedništva BiH”, ne smatrajući pritome Željka Komšića hrvatskim kandidatom. Krešić je u svojoj analizi od 29. maja ove godine naveo da podrška sedam stranaka Denisu Bećiroviću “otvara vrata” kandidatu HNS-a za člana Predsjedništva BiH.
HDZ, dakle, računa da fokus predizborne kampanje biti na dvojici bošnjačkih kandidata za člana Predsjedništva BiH, što bi njihovom kandidatu otvorilo vrata pobjede. Upravo zbog toga su visoki zvaničnici iz Zagreba insistirali da Dragan Čović ne bude kandidat, kako birači iz kantona koji nisu pod kontrolom HDZ-a BiH ne bi bili motivisani da glasaju za Željka Komšića. Hrvatski premijer Andrej Plenković je, pak, predlagao da kandidat bude aktualni gradonačelnik Mostara Mario Kordić koji, za razliku od drugih HDZ-ovaca vodi otvoreniju politiku. No, Dragan Čović je insistirao da mora biti on ili neko od njegovog povjerenja. A to je, upravo, Borjana Krišto koja je godinama jedna od najbližih saradnica Dragana Čovića.
Borjana Krišto je jedna od najutjecajnih osoba unutar HDZ-a BiH. Tokom prošlog i aktualnog mandata, ona je bila članica Kolegija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. Prije toga, u mandatu 2010-2014., bila je delegat u Domu naroda PS BiH. Funkciju predsjednice Federacije BiH obnašala je tokom mandata 2006-2010.
Ugrozila procesuiranje organiziranog kriminala
Kao državna zastupnica i članica Kolegija u Parlamentu BiH, Krišto je podnijels nekoliko bitnih apelacija Ustavnom sudu BiH. Zbog privatnih veza sa sudijom Ustavnog suda BiH Matom Tadićem, uspjela je srušiti pojedine odredbe Zakona o krivičnom postupku BiH i Zakona o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH, zbog čega je, u jednom perodu, bilo ugroženo i procesuiranje organiziranog kriminala. Osim ovoga, Borjana Krišto je zatražila i ocjenu ustavnosti Zakona o Sudu BiH kojom osporava dvostepeno odlučivanje državnog suda, što bi, proglasi li Ustavni sud BiH njen zahtjev osnovanim, moglo izazvati potpunu pravnu nesigurnost u BiH.
Veze sa Rusima
Identično kao Dragan Čović, Borjana Krišto je gradila dobre veze sa ruskim diplomatama. Nekoliko puta je o izmjenama Izbornog zakona BiH razgovarala sa bivšim ruskim ambasadorom u BiH Petrom Ivancovim.
Intenziviranje saradnje bila je suština saopćenja za javnost nakon sastanka Borjane Krišto sa ruskim ambasadorom u januaru 2019. godine.
“Sagovornici su se složili da nakon formiranja oba doma PSBiH treba intenzivirati parlamentarnu saradnju Bosne i Hercegovine i Ruske Federacije”, saopćeno je tada iz kabineta Borjane Krišto.
Krišto sa ruskim ambasadorom Petrom Ivanvocim: Intenzivirati saradnju
Kada se u februaru prošle godine sastala sa novim ruskim ambasadorom Igorom Kalabuhovim, Krišto je saopćila da je razgovarala o Izbornom zakonu BiH.
“Krišto je naglasila da je izmjena Izbornog zakona BiH u duhu sprovođenja odluka Ustavnog suda i Sporazuma potpisanog u Mostaru trenutno najprioritetnije pitanje u BiH koje treba riješiti, a čije rješenje vodi stabilnosti BiH i dobrobiti svih njenih konstitutivnih naroda i građana koji u njoj žive”, saopćeno je poslije sastanka.
Borjana Krišto sa ruskim ambasadorom Igovorom Kalabuhovim
Krišto je u junu 2017. godine bila i u centru skandala, kada se, zajedno sa Draganom Čovićem, fotografisala u društvu ratnog zločinca Daria Kordića. Sporna fotografija je u naslovu ovog teksta.
Bakir Izetbegović ipak putuje u Brisel gdje će 6. jula, uz posredovanje Olivera Varhelyia, imati sastanke sa liderima HDZ-a i SNSD-a, saznaje Istraga.ba.
Podsjećamo, predsjednik SDA je prije tri dana odbacio je poziv evropskog povjerenika za proširenje Olivera Varhelyija za sudjelovanje na sastanku s vodećim političarima iz druga dva konstitutivna naroda u BiH, Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom.
“Takav format ne poštuje institucije i ustavnu strukturu Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina nije prosti zbroj tri ‘konstitutivna naroda’ i ovako reducirani format ne može donijeti nikakav rezultat, naročito nakon koordiranog djelovanja SNSD-a i HDZ-a u Domu naroda Parlamenta BiH na rušenju zakona koji su uvjet za ispunjavanje prioriteta iz Mišljenja Europske komisije i dodjeljivanje kandidatskog statusa Bosni i Hercegovini”, pisalo je u odgovoru kojeg je Halid Genjac, u ime SDA, uputio Varhelyiu.
Ali dva dana kasnije Izetbegović se predomislio. Ipak će naredne sedmice otputovati putovati u Brisel gdje će imati sastanke sa Čovićem, Dodikom i evropskim zvaničnicima. Tema će, kako saznajemo, biti izmjene Izbornog zakona BiH.
Lider HDZ-a BiH Dragan Čović je ranije potvrdio da će ići u Brisel, a isto je u petak popodne potvrdio i Milorad Dodik. Izetbegović je, podsjećamo, rekao da ne može prisustvovati sastanku kao predstavnik jednog od konstitutivnih naroda. Od Varhelyia je, kako saznajemo, tražio da ne bude trilateralni sastanak, već da pristaje samo na “bilateralu”. Ali istog dana u Briselu će biti Milorad Dodik i Dragan Čović. Izvori Istrage iz EU navode da će zvaničnici EU insistirati kod Izetbegovića da potpiše “bošnjačko-hrvatski” sporazum koji bi bio put u “relaksaciju odnosa” Hrvata i Bošnjaka.
Sastanci u Briselu se održavaju na inicijativu mađarskog diplomate Olivera Varhelyia koji je proteklih mjeseci pružao jasnu podršku Milorad Dodiku i Draganu Čoviću.
Vlada Kantona Sarajevo tijekom 2021. godine u dva navrata uplatila je preko 20 tisuća maraka firmi „ENERGOGAS, DOO“ na ime financiranja minimalne plaće radnika tijekom trajanja pandemije (tzv „covid poticaji“). Vlasnik firme „ENERGOGAS DOO“ je Izet Forto , otac predsjednika Vlade Kantona Edina Forte, objavila je Slobodna Bosna.
Upravo je premijer Edin Forto 19. veljače 2021. godine potpisao Odluku o odobravanju i isplati dijela minimalne mjesečne neto plaće (u FBiH) za mjesec juni i juli 2020. godine .“ Iz budžeta Kantona Sarajevo izdvojeno je 6.077.482,48 KM kojima su financirane plaće. radnicima poduzeća koja su loše poslovali uslijed pandemije koronavirusa koja je paralizirala cjelokupni ekonomski i društveni život u Bosni i Hercegovini.
Dodjela sredstava prethodio je Javni poziv iz decembra 2020. godine upućen firmama u Kantonu Sarajevo za djelomično sufinansiranje plaća zaposlenima nakon čijeg je okončanja formirana lista „sretnih dobitnika“.
Tako se nalazi i lista firmi kojima su dodijeljena sredstva iz kantonalnog budžeta našla i firma „ENERGOGAS DOO“ u vlasništvu Izeta Forte, oca premijera Kantona. Firma je zapošljavala jedanaest radnika za čije je plaćanje u mjesecu junu i julu 2020. godine iz budžeta isplaćeno 6.690 KM .
Krajem prošle godine, 21. decembra 2021. Vlada Kantona ponovo subvencionira plaće radnika u „Poslovnim subjektima koji ispunjavaju uvjete“, ovoga puta za tri mjeseca, lipanj, srpanj i kolovoz 2021. godine. Iz ovih sredstava firma „ENERGOGAS, DOO“ na ime jedanaest svojih zaposlenih radnika dobije 13.398KM .
Ključni kriterij za dodjelu sredstava kojima se, prije svega, željelo spasiti radna mjesta u tvrtkama izloženim posljedicama pandemije bio je pad prometa tih poslovnih subjekata. Najveći broj tvrtki koje su se našle na listi koje je subvencionirala Vlada Kantona prijavile su da je pad prometa bio trideset, odnosno više, međutim kod „ENERGOGASA, doo“ taj je podatak izostao.
Stoga smo podatke o poslovanju firme oca premijera Edina Forte tražili na portalu „Akta“.
„ENERGOGAS, doo“ je u „predpandemijskoj“ 2019. godini zapošljavao jedanaest radnika, imao je ukupni prihod od 1.646. 667 KM i sveobuhvatnu dobit od 137. 710 KM.
Godinu dana kasnije, 2020. ova očito uspješna firma ima znatno manji obim poslova, zbog čega je ukupan prihod iznosio 990.794 KM. Broj zaposlenih je smanjen na deset, ali je zato ukupna dobit bila 177.277 KM. U odnosu na ukupnu godišnju dobit, onih 7 hiljada KM koliko je ovoj firmi plaćeno iz kantonalnog budžeta na ime plaća radnicima djeluju zanemarljivo.
U 2021. godini, tokom koje su tromjesečne plaće zaposlenih subvencinirane sa 13 hiljada KM iz budžeta Kantona Sarajevo, „ENERGOGAS, D.O.O“ ukupno je prihodavala 1.111.042 KM, zapošljavala je dvanaest radnika, a sveobuhvatna dobit je iznosila 107.685 KM.
MOŽE I BEZ POTICAJA
Sve u svemu, prema pokazateljima poslovanja, firma „ENERGOGAS, D.O.O.“ je vrlo uspješno „pregrmila“ teške pandemijske uvjete poslovanja, njen prihod čak je bio znatno veći nego u „normalnim“ godinama, broj zaposlenih je ostao isti.
Takozvani „COVID poticaji“ kojima su tokom dvije godine iz budžeta Kantona dobili 20-ak hiljada KM na ime plaća radnicima, čine manje od jedan posto ukupne ukupne dobiti „ENERGOGASA, d.o.o.“ tokom dvije pandemijske godine.
Premijer Kantona Sarajevo Edin Forto, nije, dakle, pretjerano, niti presudno (financijski) pomogao svom ocu Izetu i njegovoj firmi čiji su radnici nekoliko mjeseci bili na grbači kantonalnih poreskih odveznika , ali je zato otac itekako snažno (politički i etički) odmogao sinu gurajući ga u nepotističku praksu i sukob interesa.
Bit će zanimljivo čuti reakciju na ovaj slučaj od strane razvikanog Tima za borbu korpusa Kantona Sarajevo i njegovog sveprisutnog šefa Erduana Kafedžića . Naravno, ukoliko kakve reakcije uopće budu.
“Mogu l’ dobit’ čašu vode”, reći će Zlatko Lagumdžija u studiju Federalne televizije prije nego što će odlučiti da prekine intervju u Dnevniku D.
Tadašnjem lideru SDP-a BiH pozlilo je od pitanja urednice Antonija Avram koja je insistirala na tome da joj Lagumdžija objasni zbog čega njegova stranka, sa SNSD-om Milorada Dodika mijenja Zakon o sukobu interesa.
Nakon što se zaliječio, Lagumdžija je nastavio istim putem. Tačno godinu kasnije, u Službenom listu Bosne i Hercegovine objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH.
“U Zakonu o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 16/02, 14/03, 12/04, 63/08 i 18/12) u članu 10. stav 4. i članu 12. riječi: “Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine” u određenom padežu zamjenjuju se riječima: “Komisija za odlučivanje o sukobu interesa” u odgovarajućem padežu”, piše u članu Zakona koji je stupio na snagu 5. novembra 2013. godine.
Zakon su potpisali Denis Bećirović i Dragan Čović. Prvi je bio SDP-ov kadar na poziciji predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštinen BiH, a drugi je bio predsjedatelj Doma naroda. BiH. Obojica su, u Bećirović i Čović, glasali za izmjene ovog Zakona,kojim su Centralnoj izbornoj komisiji BiH oduzete ovlasti za utvrđivanje sukoba interesa. Međutim, u Zakonu o sprječavanju sukoba interesa u organima vlasti u FBiH ostala je odredba koja je predviđala da CIK utvrđuje sukob interesa.
“Centralna izborna komisija BiH odlučuje da li neko stanje, postupak ili radnja predstavljaju kršenje odredaba ovog Zakona”, navedeno je u članu 13 federalno Zakona koji reguliše pitanje sukoba interesa.
Zakon o sprječavanju sukoba interesa u organima vlasti u FBiH
Ova odredba se, ipak, nije mogla primjenjivati, jer je državnim Zakonom, koji je usvojila koalicija SDP-HDZ-SNSD, CIK-u oduzeto to pravo. Na državom nivou u međuvremenu je formirana komisija koja je dobila ovlasti da odlučuje o sukobu interesa. Republika Srpska imala je svoju Komisiju od 2008. godine. No, na novu Federacije BIH nikada nije izmijenjen Zakon, pa, slijedom toga, nije mogla biti uspostavljena ni komisija koja bi utvrđivala sukob interesa. Od 2013. godine Vlada Federacije BiH (mandati premijera Nermina Nikšića i Fadila Novalića) nije predložila Parlamentu FBiH izmjene Zakona. Nevladine organizacije koje se bave ovim pitanjima bile su pripremile određene izmjene federalnog Zakona, ali ministar pravde FBiH Mato Jozić (HDZ) nikada te izmjene nije stavio stavio na sjednicu Vlade FBiH. Prema prijedlogu u čijoj su izradi učestvovali i predstavnici međunarodne zajednice, predviđeno je osnivanje Komisije na nivou Federacije BiH.
Federalni Zakon koji je u ladici Mate Jozića
Prema ovom prijedlogu, kako se može vidjeti, pnosioci javne funkcije ne mogu biti članovi Komisije za odlučivanje o sukobu interesa. Ali, kako smo već naveli, ovaj dokument federalni ministar pravde Mato Jozić nikada nije uputio prema Vladi, niti je premijer FBiH Fadil Novalić (SDA) iskoristio svoje ovlasti da on na sjednici Vlade delegira ovu tačku dnevnog reda.
Na scenu, zbog toga, stupaju Elmedin Konaković (NiP) i Irfan Čengić (SDP). Oni u decembru 2020. godine upućuju u parlamentarnu proceduru Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sukobu interesa u organima vlasti FBiH. Oni predlažu formiranje Komisije za utvrđivanje sukoba interesa, ali predviđaju da zastupnici i delegati, dakle, nosioci javnih funkcija, odlučuju sami o sebi.
Komisiju za sprecavanje sukoba interesa parlamenta FBiH (u darjem tekstu: Komisija) imenuje Parlament Federacije BiH. Komisija broji 12 članova, od dega 6 članova imenuje predstavnidki dom i 6 članova imenuje Dom naroda. Članovi Komisije se biraju proporcionalnim modelom, odnosno jedan zastupnik/delegat može glasati samo za jednog kandidata.Za članove Komisije ispred Predstavničkog doma izabrani su kandidati sa najvećim brojem glasova, najmanje jedan član mora dolaziti iz reda opozicionih stranaka”, predvidjeli su Konaković i Čengić.
To bi značilo da nosioci javnih funkcija odlučuju sami o sebi ili o svojim stranačkim kolegama. Ove izmjene usvojene su u formi nacrta, ali prijedlog do danas nije usvojen. U međuvremenu su se Konaković i Čengić predomislili, pa 22. juna ove godine u parlamentarnu proceduru upućuju novi Zakon o sprječavanju sukoba interesa u organima vlasti u FBiH. Sada, pak, četiri mjeseca prije izbora predlažu da nosioci javnih funkcija ne mogu biti članovi Komisije za utvrđivanje sukoba interesa.
Istovremeno, Narod i Pravda, SDP i Naša stranka u februaru ove godine u proceduru upućuju i Zakon o prevenciji i suzbijanju korupcijeu Kantonu Sarajevo. Predlažu da o sukobu interesa u Kantonu Sarajevu odlučuje Komisija kojom bi predsjedavao šef Ureda za borbu protiv korupcije, koji, pak, po Uredbi, odgovara – Vladi KS.
Iako NiP, SDP i NS, sa svojim partnerima u Kantonu Sarajevu imaju potrebnu skupštinsku većinu, ni ovaj kantonalni zakon nije usvojen, ali, zato, Čengić i Konaković uputili u proceduru federalni zakon.
Upravo zbog svega navedenog, u Federaciji BiH ne postoji organ koji će utvrđivati sukob interesa.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
