Istaknuto

Istaknute objave

Objavljujemo dokumente slovenačkih istražitelja: Republika Srpska raj za Janšine prijatelje

Prema podacima Uprave za sprečavanje pranja novca Slovenije, od 2016. godine do danas, državljani BiH, uglavnom nastanjeni u Banja Luci i drugim gradovima Republike Srpske, oprali su preko 20 miliona eura. Sve je to urađeno u ime i za račun Roka Snežiča i Mirana Vuka, prijatelja slovenačkog premijera Janeza Janše.

Prošlog mjeseca, na zahtjev slovenačkog pravosuđa provedena je velika međunarodna akcija usmjerena protiv grupe osumnjičene za međunarodno pranje novca kojom su upravljali Snežič i Vuk. Svi oni su osumnjičeni da su preko računa u Austriji, Slovačkoj i Mađarskoj izvlačili novac u gotovini koji su potom predavali njima poznatim osobama.

Sve je počelo nakon prijave koja je u januaru 2019. godine dostavljena slovenačkim istražnim organima.

“U pretkrivičnom postupku istražitelji NPU-a zaprimili su nekoliko izvještaja koji se odnose na osumnjičenog Roka Snežiča i druge osobe povezane s njim. Prijave se odnose na njihovo počinjenje krivičnih djela iz oblasti privrednog kriminala, a posebno na  krivična djela zloupotrebe položaja i za kaznena djela pranja novca”, navedeno je u jednom od dokumenata kojeg su slovenački istražitelji dostavili Tužilaštvu BiH, tražeći od njih “međunarodnu pravnu pomoć” kako bi se pretresli objekti koje su koristili Snežičevi saradnici iz Banja Luke.

Iz obimne dokumentacije koja je u posjedu Istrage, vidljivo je da je prijatelj slovenačkog premijera preko više osoba iz Banja Luke prao novac, a jedna od djevojaka koja je bila uključena u ove poslove je Dijana Đuđić iz Prijedora koja je 2017. godine bila u centru afere kada je Slovenskoj demokratskoj stranci Janeza Janše posudila 450 hiljada eura.

Rok Snežič i Janez Janša

“Dana 14. siječnja 2019. NPU jc zaprimio je anonimnu prijavu protiv Roka Snežiča i Dijane Đuđić zbog sumnje da su počinili kaznena djela pranja novca. Iz anonimne prijave proizlazi da Rok Snežič navodno preko medija i poznanika stječe klijente koji žele “oprati” novac. Za uspješno izvedene usluge Rok Snežič klijentima naplaćuje proviziju od 5% do 7%. Iz anonimne prijave SC-a proizlazi da se pranje novca odvija na način da klijenti prvo predaju Roku Snežiču gotovinu koju žele “oprati”, a tu gotovinu Dijana Đuđić polaže na svoj bankovni račun u BIH . Ona potom sredstva prenosi na svoj račun otvoren u Mađarskoj. Istovremeno, Dijana Đuđiž s klijentom i notarom zaključuje ugovor o zajmu prema kojem Dijana Đuđić klijentu “posuđuje” isti iznos, a ugovor je osiguran i unošenjem založnog prava nad nekretninama klijenta u korist Dijane Đuđić. Istodobno Dijana Đuđić i stranke potpisuju izjavu da je klijent u cijelosti vratio “posuđeni” novac. Na opisani način klijent posuđuje novac sebi ili ga pere zajedno s Rokom Snežičem i Dijanom Đuđić. Nakon izbijanja afere Dijana Đuđić pozajmicom stranci SDS, Rok Snežič povukao je Dijanu Đuđić koju je zamijenio drugim bh. državljanima preko kojih je prao novac”, navedeno je u dopisu pravosudnih institucija Slovenije koji je dostavljen BiH.

Te druge osobe su Zoran Stakić, Jelena Sladojević, Edin Vehabović, Bojan Savanović, Tanja Subotić- Došen, Žana Braunović. U dokumentima je, pored ostalog, navedeno da je Žana Braunović, Banjalučanka, otvorila mail “otvaranjepreduzeca@gmail.com” na koji su se mogli javljati držvljani Slovenije da “po sniženim cijenama” otvaraju  firme u Banja Luci. Na taj je način otvoreno preko 370 doo kompanija. No, vratimo se konkretnim transakcijama koje su se obavljale preko firmi registrovanih u Sloveniji, Slovačkoj i Mađarskoj. U pitanju su kompanije ROMIS Slovakia koja je preimenovana u Chalom, kao i firme registrovane na Cipru. Poveznica između svih ovih kompanija, piše u dokumentima slovenačkih istražitelja, bio je – Rok Snežič. Kao i Miran Vuk, drugi prijatelj premijera Janše. 

Miran Vuk i Janez Janša

“Iz izvoda iz sudskog registra slovačke firme CHALOM a.s. (ranije Romis Slovakia a. s.) proizlazi da je Romis Slovakia a.s. osnovana 24. marta 2011. Od 24. marta 2011. do 1. aprila 2011. firmu je zastupao Drahomir Maturov, od 1. aprila 2011. do 11. decembra 2012. Dorota Kcncszova, od 11. decembra 2011. do 21. marta 2013. Miran Vuk, od 21. marta 2013. do 31. janiura 2018. Marija Kulihova i od 31. siječnja 2018  Vladimir Stranski. Od 22. februara 2018. nadalje, firma je preimenovana u Chalom a.s. sa sjedištem na adresi Ilorny Val 8/17, Žilina, Slovačka. Između 3.januara 2012. i 1. jula 2014. bila je u vlasništvu Ayiaco Holdings Limitcd čije je sjedište u ulici Larnakas & Athinas 22, Fregata Building 2nd Floor, Nikozija, na Kipru.U postupku kriminalističkog istraživanja X Kpr 50673/2018 prikupljeni su dokazi iz kojih proizlazi da su stvarni vlasnici svih tvrtki povezanih s Vukovim članovima obitelji od njihovog osnutka 2001. godine bili Roman Vuk i Miran Vuk. Nakon bolesti Mirana Vuka, Mirana Vuka zamijenio je Dominik Vuk”, naveli su slovenački istražitelji.

Upravo je sa računa firme Romis Slovakia uplaćeno 9,4 miliona eura na račun firme Govinda iz Brčkog otvoren u Austriji. Bh. državljani su, potom, podizali gotovinu i predavali je Snežiču ili osobama koje je on odredio.

Samo Jelena Sladojević, Banjalučanka, za samo četiri mjeseca (novembar 2016. – mart 2017.) sa ovih je računa podigla 4 miliona eura koje je, potom, predala slovenačkim državljanima uz posredovanje Roka Snežiča.

Dijani Đuđić su, prema dokumentima Istrage, na njene račune u Mađarskoj novac, pored ostalih, uplaćivali Sitay Foundation sa Paname, Montaža Škrban, Eleka, MTD BIO … Ona je, potom, oko 3,7 miliona eura uplatila na račune slovenačkih državljana, prikazavši ih kao – pozajmice. Novac je uplaćen na račune Luke Goloba (200 hiljada eura), Andreja Glasera (150 hijada eura), Nade Glaser (300 hiljada eura), Darje Erhatlić (700 hiljada eura), Roberta Renningera (490 hiljada eura), Jovana Slavnića (150 hiljada eura) te Antona Lucaja (300 hiljada eura). Ovaj posljednji, Anton Lucaj, u Sloveniji je procesuiran zbog krijumčarenja kokaina i heriona.

Upravo je Dijana Đuđić 2017. godine posudila i stranci Janeza Janše 450 hiljada eura zbog čega je bila u centru afere u Sloveniji.

Da je Janšin zatvorski prijatelj kontrolisao ove transakcije dokazuju i izvodi o preslaku granice. Naime, 9. februara 2017. godine u 10.58 minuta Jelene Sladojević, Dijana Đuđić i Rok Snežič zajedno su prešli granicu između BiH i Hrvatske, preko graničnog prelaza Gradiška. Sat i po kasnije, Sladojević i Đuđić su, bez Roka Snežiča ušle u Sloveniju. Već narednog dana, 10. februara, Jelena Sladojević je u austrijskoj banci podigla novac koji joj je uplaćen sa računa firme Eleka. Istog dana, u 15 sati i 49 minuta napustila je Sloveniju. Stoga slovenački istražitelji sumnjau da je upravo Rok Snežič organizator ovih poslova.

Većinu ovih informacija imalo je i Tužilaštvo BiH. No, oni su odlučili da neće provoditi istragu protiv Roka Snežiča, jer za glavnu državnu tužiteljicu Gordanu Tadić i postupajuću tužiteljicu Vedranu Mijović ovi poslovi “nemaju obilježje krivičnog djela organiziranog kriminala i pranje novca”.

Bitno je za ovu priču napomenuti da je glavna državna tužiteljica Gordana Tadić prva rodica Mije Krešića, potpredsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, dok je postupajuća tužiteljica Vedrana Mijović kćerka Slavka Jovičića Slavuja, bivšeg državnog parlamentarca i kadra SNSD-a Milorada Dodika. Osim toga, treba podsjetiti i da je Granična policija BiH kojom rukovodi kadar HDZ-a BiH Zoran Galić omogućila Roku Snežiču nesmetan prelazak državne granice iako mu je formalno zabranjen ulazak na teritoriju BiH. Snežič je u Bih dolazio neposredno pred početak akcije slovenačkog pravosuđa.

 

Podsjećamo na tekst iz marta prošle godine: Kako su Janša, Orban i HDZ-ovi kadrovi urušavali sigurnosni i izborni sistem BiH

Nakon što je u javnost dospio NON PAPER koji se odnosi na crtanje novih granica na Balkanu, a čiji su autori slovenački i mađarski zvaničnici koji su nedavno podržali NON PAPER čiji je autor diplomatcija Republike Hrvatske, Istraga.ba podsjeća na tekst iz marta prošle godine koji je na portalu zurnal.info objavio urednik Istrage Avdo Avdić. U tekstu se dokumentovane veze HDZ-a BiH, SNSD-a, Mađarske, Hrvatske i Slovenije. U nastavku slijedi tekst iz marta 2020. godine.

Predizborna kampanja tog maja 2018. godine još nije bila ozvaničena, ali lider bosanskohercegovačkog HDZ-a BiH Dragan Čović već  je vodio bitku za novi mandat u Predsjedništvu BiH.

“Hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine prof. dr. Dragan Čović izabran je za redovnog člana na redovnoj konvenciji jedne od najuglednijih evropskih institucija iz područja tehničkih nauka Međunarodne inženjerske akademije. Ta prestižna Akademija trenutno ima 1300 članova iz preko 40 zemalja svijeta, među kojima su premijeri i predsjednici država, istaknuti naučnici. Uspješan rad članova Akademije stekao je veliko međunarodno priznanje i zbog toga je ta Akademija jedna od vodećih u svijetu”, saopćeno je 21. maja 2018. godine iz Kabineta hrvatskog člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića.

Drugi detalji o ovoj Akademiji nisu navedeni u saopćenju Predsjedništva. Ali dvije rečenice bile su sasvim dovoljne za pretragu koja nas je odvela na stranicu sa ruskom domenom /info-iae.ru/. To je, zapravo, oficijelna web stranica Međunarodne inženjerske akademije čiji je redovni član postao Dragan Čović.

“Krajem februara na osnovama Tehničke akademije SSSR-a stvorene su inženjerske akademije zemalja Zajednice nezavisnih država /država članica bivšeg Sovjetskog saveza/. Te su akademije postale zvanični osnivači Međunarodne inženjerske akademije. Akademiju je registrovalo Ministarstvo pravosuđa kao međunarodnu javnu organizaciju. Predsjednik Akademije od osnivanja je Boris Vladimirovič Gusev”, navedeno je na stranici Akademije.

 

POČASNI POTPREDSJEDNIK ČOVIĆ

Boris Vladimirovič Gusev, piše u njegovoj službenoj biografiji,  dobitnik je nekoliko državnih nagrada Ruske Federacije za svoj rad. Na stranici Akademije inženjerskih nauka Srbije piše da je Gusev aktivno učestvovao u predizbornim kampanjama ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Dragan Čović i Boris Vladimirovič Gusev službeno su se upoznali u oktobru 2013. godine. Večernji list tada objavljuje izvještaj sa svečanosti održanoj na Sveučilištvu u Zadru.

“U svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru jučer je održano osnivanje Srednjoevropskog odjeljenja Međunarodne inženjerske akademije sa sjedištem u Beču. U nazočnosti predstavnika međunarodne akademske i znanstvene zajednice, predsjednik Međunarodne tehničke akademije prof. Boris Vladimirovič Gusev i predsjednik Srednjoevropskog odjela Branko Katalinić primili su prvih 13 članova iz različitih dijelova svijeta kojima su dodijeljene diplome i medalje. Među novim članovima je izabran i predsjednik HDZ-a BiH prof. dr.  Dragan Čović”, navedeno je u tekstu objavljenom 25. oktobra 2013. godine.

Pet godina kasnije, Dragan Čović će postati počasni potpredsjednik ruske Akademije inženjerskih nauka.

“Bez ikakvog osnova je primljen. Nije ispunjavao nikakve uslove. U pitanju je čista politika”, reći će za Žurnal jedan od članova te Akademije, inače univerzitetski profesor iz oblasti mašinstva koji je svoj razgovor uslovio anonimnošću.

Prema Scopusu, najvećoj bibliografskoj i citatnoj bazi za istraživanje recenziranih objava u naučnim časopisima, Dragan Čović kao naučnik nikad nije citiran. No, to nije bila prepreka da se 26. septembra 2018. godine, svega deset dana prije Općih izbora, u Beču upriliči svečanost povodom promovisanja lidera HDZ-a BiH kao “redovnog člana” Međunarodne inženjerske akademije sa sjedištem u Moskvi. Svečanost je organizovao austrijski profesor Heinz Brandl, dugogodišnji saradnik Borisa Vladimiroviča Guseva, dopunskog člana Ruske akademije nauka i umjetnosti i predsjednika Međunarodne inženjerske akademije.

Sve se, dakle, zbivalo u jeku predizborne kampanje tokom koje se Dragan Čović borio za novi mandat u Predsjedništvu BiH. No, nije ga dobio. Predsjednik  Demokratske fronte Željko Komšić 7. oktobra je postao hrvatski član Predsjedništva BiH. Priznajući poraz, Čović je optužio bošnjačke birače da su izabrali Komšića.

“Ne mogu Bošnjaci Hrvatima birati legitimne predstavnike. To je put nazadovanja, to nije evropski put. To je poruka predstavnicima međunarodnih institucija”, kazao je Čović.

APELACIJA USTAVNOM SUDU

Dvije sedmice kasnije, prije nego će predati dužnost Komšiću, Dragan Čović se u Mostaru sreo sa ruskim ambasadorom u BiH Petrom Ivancovim.

“Hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović informirao je ovom prigodom veleposlanika Ruske Federacije o plebiscitarnoj potpori koju je Hrvatski narodni sabor osvojio među Hrvatima u BiH. Sugovornici su se složili kako je nužno nastaviti potporu očuvanju načela konstitutivnosti sva tri naroda u BiH, kao temelja Deytonskog mirovnog sporazuma i cjelovite i suverene Bosne i Hercegovine”, saopćeno je 24. oktobra 2018. godine.

Bio je to samo još jedan u nizu Čovićevih susreta sa ruskim ambasadorom u BiH. Tokom 2016. godine tadašnji hrvatski član Predsjedništva Dragan Čović susreo se sa Petrom Ivancovim dva puta. U aprilu 2016. godine sreli su se na Jahorini gdje je razgovarano o mogućnostima “ulaganja Ruske Federacije u BiH”. Tri mjeseca kasnije, 26. jula 2016. godine, Čović se ponovo susreo sa ambasadorom Ruske Federacije.

“Član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda Dragan Čović i ruski ambasador u BiH Petar Ivancov izrazili su namjeru za intenzivnim angažovanjem s ciljem daljeg unapređenja bilateralnih odnosa na svim poljima, posebno u oblasti privredne saradnje”, saopćeno je u julu 2016. godine iz Čovićevog kabineta.

Iste godine kada Čović počinje intenzivno druženje sa ruskim diplomatama, njegova prva saradnica Borjana Krišto upućuje apelaciju Ustavnom sudu BiH kojom traži stavljanje van snage pojedine odredbe Zakona o Obavještajno sigurnosnoj agencije BiH. Apelacija je podnesena 7. decembra 2016. godine, a o njoj nisu mogle odlučivati ustavne sudije iz reda bošnjačkog naroda Mirsad Ćeman i Seada Palavrić, jer su ranije učestvovali u donošenju tog Zakona. Sjednicom Ustavnog suda tada je predsjedavao Mato Tadić, sudija iz reda hrvatskog naroda koji je u sudskom predmetu Lijanović i drugi, zajedno sa Draganom Čovićem, bio optužen za visoku korupciju. Ustavni sud BiH 1. juna 2017. godine donosi presudu.

“Usvaja se apelacija Borjane Krišto, druge zamjenice predsjedavajućeg Predstavničkog doma u vrijeme podnošenja zahtjeva. Utvrđuje se da odredbe člana 78 st. 3, 4, 5 Zakona o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH nisu u skladu sa odredbama Ustava BiH”, navedeno je u odluci obljavljenoj 16. juna 2017. godine.

Osporene odredbe davale su mogućnost Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH mogućnost tehničkog snimanja telekomunikacija na 60 dana plus dodatnih 30, kada “u opravdanim slučajevima, sudija može produžiti važnost naloga”, kao i mogućnost da “upotrebu ovih mjera može odobriti generalni direktor uz saglasnost predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, ukoliko bi odgađanje prouzrokovalo nepopravljivu štetu po sigurnost BiH”, s tim da “direktor mora odmah obavijestiti i sudiju”.

Presudom je naloženo Parlamentarnoj skupštini BiH da u roku od 6 mjeseci, odnosno do kraja 2017. godine izmijeni ove odredbe. Borjana Krišto, u međuvremenu, postaje predsjedavajuća Predstavničkog doma Parlamenta BiH, a prije nego je istekao rok za promjenu odredaba Zakona o OSA-i, ona se sastaje sa ruskim ambasadorom Petrom Ivancovom koji joj uručuje “pozivno pismo Predsjednika Državne Dume Federalne Skupštine Ruske Federacije Vječaslava Volodina za sudjelovanje na konferenciji u Moskvi”.

Za to vrijeme, stranački šef Borjane Krišto Dragan Čović održava redovne sastanke za ruskim ambasadorom. U februaru  2017. godine Čović i Ivancov se usaglašavaju da je “potrebno izgraditi ambijent ravnopravnosti konstitutivnih naroda”. Novi susret ponovo se desio u 7. jula 2017. godine.

“Čović je pozitivnim ocijenio kontinuitet odgovorne i konstruktivne komunikacije predstavnika Ruske Federacije unutar Vijeća za implementaciju mira”, izvijestila je 7.7. 2017. godine Radio televizija Republike Srpske.

U to vrijeme, ali i kasnije, predstavnik Ruske Federacije BiH u Vijeću za implementaciju mira uvijek je izdvajao mišljenje u odnosu na druge članice PIC-a. Ruski ambasador Ivancov uglavnom je podržavao secesionističke poteze lidera Republike Srpske Milorada Dodika čiji je ključni partner u tom trenutku bio – Dragan Čović. Nakon sastanka 7. jula 2017. godine, Čović je javno pohvalio stavove i djelovanje Ruske Federacije u BiH.

“Zajednička je ocjena kako je važno nastaviti njegovati dobre odnose u interesu obje zemlje, ali i kako bi se izbjegli pogubni učinci procesa globalne polarizacije koja je u BiH nedopustiva iz razloga što može pojačati prijetnju miru, stabilnosti i privrednom prosperitetu”, navedeno je u Čovićevom saopćenju poslije susreta sa Ivancovom.

PRIVREDNI PROSPERITET IZ KONOBE

Baš u to vrijeme Čovićevi izaslanici dogovarali su “privredni prosperitet”, a prvi bitan sastanak održan je u februaru 2017. godine u zagrebačkom restoranu Konoba. Obavještajne agencije zabilježile su da je tada održan sastanak kojem su prisustvovali Josip Jurčević direktor firme Luka Ploče Energija d.o.o. Ploče, Ivan Vukadin, načelnik Općine Tomislavgrad, Branko Bago, načelnik Općine Posušje i nepoznata osoba ruskog porijekla. Prema informacijama Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, na sastanku se razgovaralo o privatizaciji Rudnika boksita Posušje, kojeg bi novcem Sberbanke trebali kupiti ruski investitori. Također je razgovarano o ruskom preuzimanju mostarskog Aluminija.

Josip Jurčević je, inače, bivši zamjenik ravnatelja Sigurnosno obavještajne agencije Hrvatske, poznatije kao SOA, i blizak je saradnik također bivšeg visokopozicioniranog službenika SOA-e i tada zamjenika predsjednika hrvatskog HDZ-a Milijana Vase Brkića, čije je ime bitno za nastavak priče. Jurčević se, dakle, na sastanku u Konobi pojavio u svojstvu predstavnika kompanije Prvo plinarsko društvo (PPD), koje će kasnije postati glavni saradnik ruske kompanijen GAZPROM.

Zajedno sa Čovićevim kadrovima iz HDZ-a BiH, u februaru je razgovarao o preuzimanju mostarskog Aluminija. Četiri mjeseca kasnije, odnosno 28. juna 2017. godine u Vanjsko-trgovinskoj komori BiH održan je sastanak kojem su prisustvovali zamjenik ruskog ambasadora u BiH Petr Frolov i hrvatski veleposlanik u BiH Ivan Del Vechio. Razgovaralo se o investiranju u mostarski Aluminij, a na službenoj stranici aluminij.ba je objavljeno da se razgovaralo o ukidanju carine na nelegirani aluminij, što bi dovelo do “udvostručavanja postojeće vanjskotrgovinske razmjene sa Rusijom”. Dogovoreno je još da će “ruski ambasador Petr Ivancov upoznati službenu Moskvu o toj argumentaciji”.

Nedugo nakon toga, Aluminij je Vladi Federacije poslao molbu da se ukine carina na nelegirani aluminij, što je krajem iste godine i učinjeno.

Uporedo s tim, ruska Sberbanka je potpisala bankovnu garanciju Aluminiju za nabavku struje od Elektroprivrede BiH, prije nego će to mostarsko preduzeće struju početi kupovati od kompanije Erdal d.o.o. Sarajevo, koju je osnovala kompanija iz Hrvatske Prvo plinarsko društvo, odnosno Energija naturalis u kojoj je jedan od direktora bio bivši zamjenik direktora SOA-e Josip Jurčević.

 

Sve se, dakle, podudarilo sa saznanjima Obavještajno-sigurnosne agencije BiH dobivenim nakon februarskog sastanka u zagrebačkom restoranu Konoba. Nakon što je priča dospjela u javnost, uslijedio je odgovor.

“Ekskluzivni dokument”, pisalo je na naslovnici zagrebačkog Nacionala od 19. septembra 2019. godine, “špijuni iz BiH prisluškuju, prate i tajno nadziru hrvatske političare i poduzetnike”.

U tekstu je objavljen dokument Obavještajno sigurnosne agencije BiH u kojem su navedena saznanja o ruskim namjerama da se preuzme mostarski Aluminij. Kako je dokument bh. obavještajne agencije završio u Zagrebu nikad nije utvrđeno… Internu istragu o curenju dokumenta iz OSA-e trebao je provesti glavni inspektor Damir Bevanda, inače kadar Hrvatske demokratske zajednice Dragana Čovića. Dakle, da ukratko ponovimo – u periodu kada su ruski investitori, preko kadrova HDZ-a BiH i bivših obavještajaca Hrvatske dogovarali preuzimanje Aluminija, hrvatski mediji su objavili priču da OSA BiH prisluškuje političare i poduzetnike u Hrvatskoj.

SIGURAN IZBOR ČOVIĆA

Istovremeno, na osnovu apelacije HDZ-ove državne zastupnice u BiH Borjane Krišto, Ustavni sud BiH je neustavnim proglasio odredbe Zakona o OSA-i kojima je bilo regulisano prisluškivanje. Lider HDZ-a BiH Dragan Čović u istom periodu intenzivno se sastajao sa ruskim ambasadorom u BiH Petrom Ivancovom. Posljednji sastanak koji smo pomenuli bio je onaj održan 7. jula 2017. godine kada je Čović, zapravo, saopćio da BiH mora izbjeći globalnu polarizaciju. Svega pet dana nakon susreta sa Ivancovom, Čović se u Mostaru susreo sa Miloradom Dodikom, tada predsjednikom Republike Srpske koji je ne krije da zastupa geopolitičke stavove Ruske Federacije.

“OSA je neprijateljska organizacija”, rekao je Dodik 12. jula u Mostaru, dok je Čović kazao da ta sigurnosna agencija “ne radi dosljedno i da kreira neke parasisteme”.

Istovremeno, Dodik je pohvalio sve hrvatske kadrove na državnom nivou, uključujući i one u sigurnosnom sektoru, te je obećao nastavak saradnje sa HDZ-om BiH. Nedugo nakon mostarskog sastanka, u bh. izdanju Večernjeg lista oglasio se  Petr Ivancov. Uglavnom je podržao stavove SNSD-a i HDZ-a BiH, te je, u skladu sa ranijim izjavama lidera HDZ-a BiH, kazao da u Federaciji postoji neriješeno hrvatsko pitanje i da ga treba riješiti.

“Neophodno izmijeniti izborni zakon”, glasio je naslov saopćenja za javnost izdatog 7. marta 2018. godine nakon novog susreta Čović-Ivancov.

HDZ-ovi prijedlozi izmjena Izbornog zakona koncipirani su bili tako da bi omogućili siguran izbor Dragana Čovića za člana Predsjedništva BiH. Na taj bi se način riješilo “hrvatsko pitanje” o kojem je u svom intervjuu govorio ruski ambasador Petr Ivancov. No, izborni zakon BiH nije izmijenjen prije nego je Centralna izborna komisija BiH raspisala Opće izbore 2018. Čović je morao promijeniti plan.

Maj je 2018. godine. Obavještajne agencije dobile su informaciju da se bivši šef ruskog FSB-a u jednom hotelu kod Trogira susreo sa predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem, zamjenikom predsjednika HDZ-a Hrvatske i bivšim visokopozicioniranim djelatnikom SOA-e Milijanom Vasom Brkićem te zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem.

Dragan Čović (dole lijevo), Milan Bandić (u sredini) i Milijan Brkić (desno)

Na sastanku je dogovarano na koji način pomoći Draganu Čoviću da ponovo postane hrvatski član Predsjedništva BiH, gdje bi mu se trebao “pridružiti” u ime srpskog naroda -Milorad Dodik. Nakon tog sastanka, Milijan Brkić je u ime HDZ-a Hrvatske potpisao “naputak za rad na terenu za pripremu i provedbu izborne kampanje za predstojeće izbore u BiH”. U tom naputku precizno su podijeljeni zadaci hrvatskim zvaničnicima o načinu registracije HDZ-ovih birača koji bi bili registrirani za glasanje u inostranstvu. Na adresama u Hrvatskoj masovno su registrovani  birači iz BiH kojima bi Centralna izborna komisija poslala materijale za glasanje.

 

 

Ti glasovi kasnije bi bili iskontrolisani. Žurnal je u više navrata dokumentovao da su uglavnom u pitanju fiktivni birači koji, zapravo, nikad nisu ni boravili na pomenutim adresama u Hrvatskoj. Prema zvaničnom spisku Centralne izborne komisije BiH za Opće izbore 2018. godine na teritoriji Hrvatske bilo ih je prijavljeno čak 24 hiljade.

 

 

Identično se dešava i sa registracijom birača u u Srbiji, a ta država u diplomatsku misiju u BiH neposredno pred izbore šalje svoje obavještajce bliske Ruskoj Federaciji.

BIA U AMBASADI

U septembru 2018. godine, mjesec pre Opće izbore u BiH, u Ambasadi Srbije u Sarajevu počinje raditi Goran Živaljević, bivši zamjenik direktora srbijanske obavještajne službe BIA. U javnosti je Živaljević poznat kao diplomata koji je 27. aprila 2017. godine dijelom koordinirao akcijom u makedonskom parlamentu, kada su proruski političari izazvali fizičke incidente i zajedno sa maskiranim osobama napali Zorana Zaeva, lidera prozapadnog Socijaldemoktarskog saveza Makedonije.

“Živaljević se prije incidenta u Sobranju sastajao sa kriminalcima iz Skoplja. Također se sastajao i sa novinarima na koje je pokušao izvršiti uticaj”, kazao je za Žurnal makedonski novinar koji iz sigurnosnih razloga nije želio da mu otkrijemo identitet.

Goran Živaljević je, prema informacija Žurnala, u Makedoniji održavao kontakte sa ruskim obavještajcima. On je u BiH, kako smo već naveli, doputovao u septembru 2018. godine. Mjesec dana prije Živaljevića u BiH je pokušao ući i Jevgenij Zahar Prilepin, ruski pisac koji je poznat po svojim paravojnim aktivnostima u Ukrajini. No, odlukom Obavještajno-sigurnsne agencije BiH Prilepinu je zabranjen ulazak u BiH, pa je vraćen sa granice. Zbog toga je reagirala i Ambasada Ruske Federacije BiH.

“Ambasada izražava zabrinutost i duboko razočarenje zbog ovog incidenta”, navedeno je u saopćenju Ambasade Ruske Federacije.

Uslijedile su osude i iz SNSD-a, ali to u konačnici nije promijenilo odluku o  Prilepinu koji je trebao pružiti podršku Miloradu Dodiku tokom predizborne kampanje. Uglavnom, izbori su održani u oktobru 2018. godine i ruska akcija imala je polovičan uspjeh. Milorad Dodik je postao član Predsjedništva BiH, ali Dragan Čović – nije. Utjehu mu je, petnaest dana nakon izbora, a prije inauguracije novog saziva Predsjedništva pružio ruski ambasador Petr Ivancov.

“Hrvatski član Predsjedništva Dragan Čović i ambasador Ruske Federacije u BiH Petr Ivanvoc usaglasili su se tokom sastanka u Mostaru da je neophodno nastaviti podršku očuvanju načela konstitutivnosti sva tri naroda u BiH, kao temelja Dejtonskog mirovnog sporazumai cjelovite i suverene BiH”, saopćeno je 4. oktobra 2018. godine iz Čovićevog kabineta.

ORBAN KAO INSPIRACIJA

Nakon što je formalno predao dužnost u Predsjedništvu BiH, Dragan Čović je u decembru 2018. godine otputovao u Budimpeštu gdje se susreo sa Viktorom Orbanom, mađarskim premijerom koji ne skriva svoje dobre veze sa Ruskom Federacijom. Čović je Orbana informisao o izborima u BiH.

“Uprkos plebiscitarnoj potpori koju su Hrvatski narodni sabor i HDZ osvojili među Hrvatima u BiH, zbog neustavnog i nedemokratskog izbornog zakona Hrvatima je i ovaj put oteta pozicija člana Predsjedništva BiH. Time je nepotrebno stavljen pritisak na političke odnose u BiH, te nužnost izmjena izbornog zakona i Ustava kako bi se BiH konačno stabilizirala”, kazao je Čović mađarskom premijeru.

Dragan Čović i Viktor Orban

“Vladimir Putin mi je izvor inspiracije”, jedna je od najpoznatijih izjava mađarskog premijera Viktora Orbana.

A Viktor Orban je izvor inspiracije liderima Zapadnog Balkana. Tako, barem, u svom intervjuu za Slobodnu Evropu tvrdi Alijaksej Kazarski, istraživač Comenius Univerziteta u Bratislavi. Uistinu, lideri zemalja bivše Jugoslavije vole Orbana. Jedan od njih je i aktualni slovenački premijer Janez Janša, lider desničarske slovenačke partije SDS.

Viktor Orban i Janez Janša

Dijana Đuđić je bosanskohercegovačka državljanka porijeklom iz Prijedora. Krajem 2018. godine mediji u Sloveniji su objavili da je “posudila” Janšinom SDS-u 450 hiljada eura za predizbornu kampanju. Nakon izbijanje te afere, novac je vraćen, a ključnu ulogu u svemu je imao osuđivani slovenački perač novca Rok Snežič, koji je, dok je bio u zatvoru, dijelio ćeliju sa Janezom Janšom.

Janez Janša

Nakon izlaska na slobodu, Snežič je veči dio svog života provodio u Banja Luci, gdje je, prema dokumentaciji sigurnosnih službi koje su u posjedu Žurnala,  poslovao sa osobama bliskim SNSD-u Milorada Dodika. Između ostalog je zabilježeno da je Snežić više puta prelazio granicu sa Srbijom, a jedanput je s njim u autu bila Dijana Đuđić, donatorka Janšine partije.

PRANJE NOVCA

Na zahtjev slovenačkih istražnih organa, Državna agencija za istrage i zaštitu BiH – SIPA provjerila je poslovanje Dijane Đuđić, te je protiv nje u maju 2019. godine podnesen izvještaj o počinjenom krivičnom djelu pranje novca i utaja poreza. Žurnal je uspio doći do najbitnijih detalja ovog izvještaja.

Istragom je utvrđeno da je Dijana Đuđić preko svojih računa “oprala”       najmanje 14 miliona eura. Novac joj je uplaćivan sa računa iz Mađarske, Austrije i Slovačke. Preko kompanije Romis Slovakia uplaćeno joj je 9,4 miliona eura. Sa računa firme Varteck Szolgaltato bila je uplata u iznosu od 2,8 miliona eura. Novac je dalje prebacivan u Sloveniju i njime je, sumnjaju policijske agencije, vjerovatno raspolagao Janšin prijatelj Rok Snežič. Novinar Žurnala zatražio je intervju od Roka Snežiča, ali je on zauzvrat tražio novac, poručivši na kraju da mu u Republici Srpskoj niko ništa ne može. Unatoč tome što je povezan sa pranjem novca i nelegalnim djelovanjem, Snežič nikad nije protjeran iz BiH. Također, Tužilaštvo BiH nikad nije podiglo optužnicu protiv Dijane Đuđić i njenih saradnica – Jelene Sladojević i Tanje Subotić-Došen. Ni istraga o donaciji 450 hiljada eura za stranku Janeza Janše u BiH nije rezultirala optužnicom Tužilaštva BiH kojim rukovodi bosanskohercegovačka i hrvatska državljanka Gordana Tadić koja je u rodbinskim vezama sa potpredsjednikom HDZ-a BiH – Mijom Krešićem, koji je bio akter afere SOA.

VRBOVANJE SELEFIJA

Naime, bosanskohercegovačke sigurnosne agencije su sredinom 2019. imale na raspolaganju informaciju da su službenici hrvatske SOA-e vrbovali pripadnike selefijskog pokreta u BiH da rade za tamošnju obavještajnu službu, a od jednog od njih je traženo da eksploziv i oružje prebaci u blizini jednog mesdžida u Zenici. Kontakte sa slefijom iz BiH Harunom Čelenkom, od kojeg je traženo prebacivanje oružja u Zenicu, potvrdio je i sam direktor SOA-e, Daniel Markić.

“Mi smo sa H.Č. razgovarali. Mi znamo ko je on”, kazao je Markić nakon izbijanja afere.

direktor SOA-e Daniel Markić (lijevo) i pater Ivan Tolj (u sredini)

Međutim, Tužilaštvo BiH je ekspresno odbacilo sve te navode, te donijelo naredbu o neprovođenju istrage. U kompletnu priču bili su se uključili u slovenački mediji, a priču koju su pripremali novinari POP TV-a pokušao je zaustaviti pater Ivan Tolj, vlasnik Večernjeg lista i blizak prijatelj direktora SOA-e Danila Markića i potpredsjednika HDZ-a Hrvatske Milijana Vase Brkića.

“Vlada pita možete li to riješiti. Isplatit će vam se”, kazao je Pater Tolj u teleonskom razgovoru sa jednim od direktora multinacionalne medijske kompanije.

U telefonskom razgovoru kojeg je u proljeće 2019. godine emitovala slovenačka POP TV Ivan Tolj navodi da su priče o djelovanju SOA-e plasirane iz BiH, preko portala Žurnal. Hrvatski zvaničnici i dio tada slovenačke opozicije okupljene oko Janše u medijima su počeli iznositi podatke da je Paterov razgovor snimila slovenačka obavještajna služba SOVA. Nakon toga, u medijima bliskim Janezu Janši se objavljuje afera “Lijepa N”, tokom koje mediji bliski desničarskom SDS-u optužuju slovenačkog premijera da je zloupotrebljavao obavještajnu službu SOVA. Tada na scenu stupa parlamentarna Komisija za nadzor javnih službi Slovenije kojom je predsjedavao Janšin prijatelj i politički saveznik Matej Tonin.

Tzv. KNOVS započinje kontrolu u SOVA-i, te konstatiraju da je slovenačka obavještajna služba nezakonito djelovala tokom arbitraže Hrvatske i Slovenije u vezi Piranskog zaljeva. Iako je izvještaj tajnog karaktera, 22. novembra 2019. godine ga objavljuje zagrebačko izdanje Večernjeg lista koji je u vlasništvu Ivana Tolja, bliskog HDZ-ovima Hrvatske i BiH.

Prije same objave Izvještaja u Večernjem listu, Tonin je, u svojstvu predsjednika Nove Slovenije boravio u Hrvatskoj, na kongresu Evropskih pučkih stranaka, kojem su prisustvovali i visoki zvaničnici HDZ. Upravo su slovenački mediji u Toninovom boravku u Zagrebu vidjeli zavjeru, navodeći da postoji visok stepen vjerovatnoće da je on izvještaj o radu SOVA-e predao Večernjem listu.

“SOVA okrivila Tonina za otkrivanje slovenskog varanja u arbitraži”, odgovorio je Večernji list u svom izdanju od 26. novembra 2019. godine, navodeći i da slovenačka služba ruši Janeza Janšu.

Upravo je Paterov Večernji list bio glavni medij koji je radio na diskreditaciji ključnog svjedoka i u slučaju SOA, odnosno bh. selefije Haruna Čelenke koji je svjedočio da su hrvatski obavještajci od njega tražili da prebaci eksploziv u mesdžid u BiH.

“Ključni svjedok za optužbe iz BiH – radikalni islamist iz Zenice”, objavio je Večernji list 27. aprila 2019. godine.

OBUSTAVE ISTRAGA

Tužilaštvo BiH, već smo naveli, istragu u ovom slučaju nije željelo voditi, Na čelu Tužilaštva je Gordana Tadić koja se netom prije izbijanja afere SOA- susrela sa – Petrom Ivancovom. Ambasador Ruske Federacije u BiH nakon izbijanja afere SOA, pružao je podršku radu pravosuđa, a ključna podrška je pružena i predsjedniku VSTV-a Milanu Tegeltiji, nakon afere“potkivanje” koju je objavio Žurnal, a čiji je glavni akter bio šef bh. pravosuđa zbog čega je tražena njegova smjena.

“Vidio sam snimak. Nisam istražilac niti sudija. Koliko znam Tegeltija  je dao objašnjenje šta se vidi na snimku, i njegovo objašnjenje je prihvaćeno na Disciplinskoj komisiji. Imam neke sumnje što se tiče izvora ovog snimka. Upoznat sam sa izvorima Žurnala. Što se mene tiče, portal Žurnal nije kredibilan. Jednostavno, bilo je nekoliko situacija kada se gospodin Avdić, novinar Žurnala, upleo u unutrašnje političke postupke i procese. Sjećate li se afere sa hrvatskom obavještajnom agencijom. On je nekako uspio da pomiješa sve i kaže da se ovaj slučaj desio nekoliko sedmica nakon što se ruski ambasador sastao sa Gordanom Tadić i da smo isplanirali ovo. To je glupost. Kako ja sada mogu vjerovati tom portalu”, kazao je ruski ambasador Petr Ivancov, gostujući 10. juna 2019. godine na televiziji N1.

Tri dana ranije, Ambasada Ruske Federacije u BiH je izdala saopćenje za javnost u kojem je iskazala “neprijatno iznenađenje izjavom OHR-a u vezi s pokušajima potkopavanja ugleda pravosudnih tijela BiH, odnosno VSTV-a i njegovog predsjednika. OHR je, podsjećamo, kritikovao rad pravosuđa nakon izbijanja afere potkivanje u kojoj Milan Tegeltija u kafani dogovara rješavanje krivičnih predmeta, nakon čega posrednik uzima novac od oštećenog.

“Umjesto da podrži nezavisnost ovih institucija, OHR je odlučio da izvrši pritisak na organe vlasti suverene BiH putem bahatog miješanja u njihov rad i nametanja vlastitog viđenja kako da se riješi pitanje. Pozivamo pravosudna tijela BiH da na odgovoran, profesionalan i nezavisan način, bez straha i uplitanja izvana, obavljaju svoju djelatnost propisanu Ustavom”, navedeno je u saopćenju ruske Ambasade, objavljenom 7. juna 2019. godine.

Osim Ambasade Ruske Federacije, podršku VSTV-u i pravosuđu pružili su zvaničnici Dodikovog SNSD-a i Čovićevog HDZ-a BiH. Zauzvrat, od dolaska Gordane Tadić nije procesuiran nijedan predmet u vezi sa kriminalom koji se dovodi za zvaničnicima ove dvije političke partije. Slučaj – ilegalno prijavljivanje birača u Hrvatskoj, odnosno izborna krađa.

“Imali smo dva predmeta, jedan je okončan”, reći će Gordana Tadić novinarima Žurnala.

Na pitanje – kako su okončani ti predmeti koji se odnosi na izbore, Tadićeva je odgovorila: obustavom istrage.

VRLO MALO UTICAJA, NA ŽALOST

Izborne krađe, odnosno fiktivne registracija birača, dakle, neće biti procesuirana. Iza tog procesa, već smo naveli, bili su zvaničnici dva HDZ-a Dragan Čović i Milijan Vaso Brkić. Oni su, zajedno sa Milanom Bandićem, bili na sastanku u Trogiru gdje su dobili upute od ruskog obavještajca Nikolaja Patruševa.

Iako hrvatska SOA sve negira, događaji koji su uslijedili nakon majskog sastanka 2018. godine u Trogiru govore mnogo toga.

Milan Bandić je u novembru iste godine u Kremlju od Vladimira Putina dobio odličje – čuvar odnosa sa Rusijom. Brat Milijana Brkića, Jozo Brkić, pozivan je kao gost na biznis forume u Rusiju.

Vladimir Putin odlikuje Milana Bandića

Dragan Čović je u februaru ove godine bio gost Valentine Matvijenko, predsjednice Vijeća Federacije Federalne skupštine Ruske Federacije. Nakon toga je gostovao na Državnom moskovskom institutu za međunarodne studije u svojstvu akademika Međunarodne inženjerske akademije iz Moskve, čiji je član postao bez ijednog relevantnog naučnog rada.

Tokom posjete Rusiji, Čović je za dnevni list Rossiyskaya Gazeta dao intervju u kojem je kazao: “Nažalost, u BiH ima vrlo malo ruskog uticaja”.

Predmet “non formiran”: Je l’ neko vidio SIPA-u, Gordanu Tadić i ratne zločince?

Žurno šuti Tužilaštvo BiH. Secesionizam i rušenje ustavnog poretka nije u njihovoj nadležnosti. Nema saopćenja Borisa Grubešića u kojem navodi da je državno tužilaštvo, nakon najave Milorada Dodika o  formiranju “platforme za mirno razdruživanje BiH”, “formiralo predmet”. Neće Gordana Tadić formirati predmet  o “non paperu”. Prosto, ne stiže. Istražuje botove, respiratore ubice, raspisuje potjernice za karikaturistima, fotomontažerima i svim ostalim neistomišljenicima Fahrudina Radončića, Dragana Čovića i Milorada Dodika.

Ni Avaz ne saznaje da će danas, sutra ili nekad u boljoj budućnosti biti održan hitni sastanak u Tužilaštvu BiH na kojem će  glavna tužiteljica sa svojim saradnicima “razmotriti dalje korake” u vezi sa Dodikovom najavom podjele države. Nema Džermina Pašića na uviđaju u Banskom dvoru i na Mrakovici. Ne idu istražitelji SIPA-e u Narodnu skupštinu Republike Srpske da obave “žurni uviđaj” i izvijeste novinare da se odluke o “formiranju platoforme” ne nalaze u prostorijama u kojima bi trebale biti.

Nema više u Tužilaštvu BiH “omota spisa” da bi se “formirao predmet” o podjeli države. Nema papira, sve je potrošeno na formiranje predmeta o šest neuspjelih atentata na glavnu državnu tužiteljicu Gordanu Tadić. Ne stižu, okupirani su opsežnom istragom u predmetu “bot do bota”, fomiranog zbog vrijeđanja na društvenim mrežama Senada Hadžifejzovića i njegovih historijskih  intervjua sa glavnom državnom tužiteljicom tokom kojih slučajno pronalazi fotografiju iz studentskih dana Gordane Tadić (o, kako to samo emotivno bilo). Ne stižu formirati predmet o podjeli države jer Ćazim Hasanspahić istražuje kako je SIPA “uhitila” Josipa Šimića zbog izmišljitine o prisluškivanju Gordane Tadić. Nemaju vremena državni tužitelji Oleg Čavka i Vedrana Mijović da se bave Miloradom Dodikom i njegovim secesionizmom, jer se bave anonimnim prijavama koje im dostavlja savjetnica Aljoše Čampare. Ne mogu naći slobodnog vremena sa ispitaju Milorada Dodika jer svoje vrijeme troše na saslušanje svjedoka Muhameda Ajanovića.

Ne izvještava nas Raport da su im u Tužilaštvu BiH potvrdili “formiranje predmeta” o “non paperu”. Ne, to nije bitno jer se time “skreće pažnja” sa “respiratora ubica” od kojih je na Face TV-u umrlo sedam, a na saslušanju u kantonalnom tužilaštvu “dvoje”, ali “zbog zaštite novinarskog izvora”, ne smiju odati imena umrlih.

Gdje je, zaboga, Gordana Tadić? Ne oglašava se, nema je. Nestala je kao ikona svetog Nikole koju je Dodik poklonio Sergeju Lavrovu pa mu je ovaj vratio zbog toga što je ukradena. Zna li neko gdje se uopće nalazi “formirani predmet” o nestanku te ikone?

Gdje je sada ono “žurno” saopćenje Borisa Grubešića kada Milorad Dodik najavljuje secesiju? Ima li sada elemenata krivičnog djela “raspirivanje rasne, etničke i međunacionalne mržnje”, ili je to krivično djelo rezervisano samo za procesuiranje “botova iz dijaspore” čije fotomontaže ni Facebook ne smatra uvredljivim?

U kojoj je fazi “formirani predmet” o neustavnom i zabranjenom referendumu o danu Republike Srpske? Šta bi sa onim predmetom “poljska bolnica” Republike Srpske? Ima li ikakvih uviđajnih radnji i izuzimanja dokumentacije iz turističke agencije koja je nabavljala medicinsku opremu za institucije Republike Srpske? Nema.

Nego, u kojoj je fazi “formirani predmet” u slučaju plinovod u Brodu? Ah, da, taj “predmet nije fomiran” jer Tužilaštvu BiH nije interesantno to što je Hrvatska, pod okriljem noći, ispod rijeke Save, nezakonito provukla plinovodne cijevi za rusku rafineriju u BiH.

Možemo tako “neriješene slučajeve” iz Banja Luke i Mostara nabrajati unedogled, ali nema potrebe. Kome do sada nije jasno, neće mu biti jasnije ni nakon ovog teksta.

 

Dokumenti NATO-a rješavaju sve dileme: Program reformi isto je što i ANP, BiH je u MAP-u

Program reformi isto je što i ANP, odnosno Godišnji nacionalni program. Bosna i Hercegovina je pretendent za članstvo u NATO-u i nalazi se u MAP-u, odnosno aktivirala je Akacioni plan za članstvo u Savezu. To proizilazi iz dokumenata koje su sredinom aprila ove godine iz sjedišta NATO-a dostavljeni bh. vlastima. Istraga je u posjedu ove dokumentacije i objavljujemo ključne detalje.

“Kao pretendenti za članstvo u NATO-u, zemlje koje imaju godišnji nacionalni Program ili koje učestvuju u Akcionom planu za članstvo u NATO-u imaju drugačije politički odnos sa Savezom. Istovremeno, ova tri partnera (Bosna i Hercegovina, Gruzija i Ukrajina) u velikoj mjeri koriste gore opisane partnerske alate, pa će tako imati značajnu korist od učešća u ITPP procesu. Prema ITPP-u, Gruzija i Ukrajina će i dalje podnositi svoje godišnje nacionalne programe, a Bosna i Hercegovina će i dalje podnositi svoj Program reformi”, navedeno je u prilogu dokumenta kojeg je predstavnici NATO-a 9. aprila ove godine uručili bh. ambasadoru u Savezu Mitru Kujunžiću. 

Da su ANP (Godišnji nacionalni program) i Program reformi u istoj ravni, vidi se na nekoliko mjesta u ovom dokumentu NATO-a. Tako pod tačkom 2. ovog dokumenta piše da se “svake godine od tri partnera očekuje da saveznicima predstave svoje nacionalne dokumente o reformi (ANP za Ukrajinu i Gruziju i Program reformi za BiH).

“Krajem godine NATO daje konsolidovani dokument u vezi sa napretkom koji je partner ostvario u područjima koje pokriva ANP/Program reformi, uključujući reforme odbrane. Ova procjena koju će usaglasiti saveznici daje preporuke za dalje aktivnosti na strani partnera, a u vezi s političkim i ekonomskim pitanjima, odbranom i sigurnosti, resursima, sigurnosnim i pravnim pitanjima koji se odnose na njihove euroatlanske aspiracije”, piše u dokumentu koji je u posjedu Istrage.

ANP/Program reformi

Ovi dokumenti su dostavljeni bh. institucijama kako bi bile obaviještene da NATO uvodi i novi proces nazvan ITPP (Individually Tailored Partnership Programme), odnosno Individioalno prilagođeni program partnerstva. Taj proces (ITPP) će biti komplementaran i dodan ANP/MAP.  Dok ANP pokriva puni spektar pitanja koja se odnose na partnerske aspiracije za članstvo u NATO-u i koncentrisan je na nacionalne obaveze država u tom pogledu, ITPP će NATO-u omogućiti da s partnerom dogovara o prioritetima saradnje i da procjenjuje njihov zajednički nastup u tom poduhvatu.

“O strateškim ciljevima ITPP-a će se dogovarati svake četiri godine i oni reflektiraju partnerove vlastite prioritete i napore koji su identifikovani u njihovim nacionalnim ANP dokumentima (Za Gruziju i Ukrajinu i Programu reformi za BiH.”, navedeno je u dokumentu.

Johann Sattler, bivši moskovski izdavač i šef Delegacije EU u BiH: Diplomata kojem su ruska operacija i Čovićeva supremacija – legitimni

Na prvoj fotografiji koju prilažemo ispod ovog pasusa nalazi se Curriculum Vitae Johanna Sattlera, šefa Delegacije EU u Bosni i Hercegovini. Upućujemo vas da posebnu pažnju obratite na period od 2008. do 2012. godine. Te četiri godine ovaj je austrijski diplomata proveo u Moskvi, baveći se izdavaštvom u ime grupacija WAZ Media i Axel Springer.

A sada da vidimo šta piše u biografiji Johanna Sattlera dostupnoj na službenoj stranici Delegacije Evropske unije u BiH. Rođen je 1969. godine u Austriji. Pored maternjeg njemačkog jezika, ambasador tečno govori engleski i ruski i poznaje bosanski/hrvatski/srpski i albanski. Godine provedene u Rusiji, ne možete pronaći u ovoj biografiji.

To što je ambasador Sattler zaboravio svoje četiri moskovske godine, u suštini, ne bi trebalo značiti ništa. Ali kada uzmete u obzir sve druge činjenice i izjave date posljednjih mjeseci, godine provedene u Rusiji dobijaju jednu drugu dimenziju.

““Ja nisam primijetio veliki rast ruskog uticaja”, rekao je šef Delegacije EU i BiH Johann Sattler u intervjuu sarajevskom Oslobođenju 27. marta ove godine.

U istom intervjuu šef Delegacije EU, govoreći o ruskom uticaju, istaknut će da je “potpuno legitimno da svaka zemlja radi na interesima svoje države”.

“Mnoge zemlje imaju interes u ovom strateški važnom regionu Zapadnog Balkana. Ali ja nisam primijetio veliki rast ruskog uticaja”, pojasnio je Sattler.

Mjesec dana nakon ovih izjava ambasadora Sattlera, “potpuno legitimno” Ambasada Ruske Federacije u Sarajevu dovela je u pitanje teritorijalni integritet BiH. Za početak nisu željeli podržati izjavu Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira u BiH koje “na najstrožiji mogući način osudilo trenutni politički diskurs u čijem centru se nalazi tzv. “mirna disolucija” Bosne i Hercegovine, a posebno konkretne korake koje čine predstavnici Republike Srpske i nosioci funkcija na državnom nivou u pravcu pregovora o razdruživanju, uključujući osnivanje pregovaračkih timova i zagovaranje raspada zemlje putem kampanje oglašavanja na internetu”. Istoga dana, samo koji sat kasnije, Ambasada Ruske Federacije “potpuno je legitimno”, povodom zajedničke izjave PIC-a, ukazala da Upravni odbor PIC-a mora strogo poštovati slovo Dejtonskog mirovnog sporazuma.

“Već po ko zna koji put primjećujemo pokušaje da svjesno izvrnu njegov tekst. Izrazit primjer je promocija teze o tome što “BiH uključuje dva entiteta”, iako tačka 3 člana 1 Ustava jasno kaže da se “BiH sastoji od dva entiteta”. Ovo nije samo semantička razlika. U aneksu 4 riječ „state“ u odnosu na Bosnu i Hercegovinu je pomenuta samo tri puta. I ne postoji nijednog spominjanja „single state“”, navedeno je u saopćenju Ambasade Ruske Federacije.

“Potpuno legitimno”, ocijenio bi prošlog mjeseca ruske operacije u BiH šef Delegacije Evropske unije u BiH Johann Sattler koji nije našao za shodno da reagira ni onda kada je Ruska Federacija BiH sredinom marta poručila zvaničnicima u BiH “da dobro razmisle” i da “izvažu sve ‘za’ i ‘protiv’, da uzmu u obzir mišljenje svih stanovnika zemlje koji su daleko od konsenzusa o ovom pitanju”.

“Rusija će u slučaju praktičnog približavanja BiH i NATO-a biti prisiljena reagirati na taj neprijateljski korak”, pisalo je izjavi Ambasade Ruske Federacije u Sarajevu objavljenoj svega nekoliko dana prije nego će ambasador EU u BiH Johann Sattler reći da “nije primijetio veliki rast ruskoj uticaja”.

“Nažalost, u BiH ima vrlo malo ruskoj uticaja”, izjavit će godinu ranije lider HDZ-a BiH Dragan Čović, govoreći da Rusku Gazetu prilikom svoje posjete Moskvi.

“Znamo da je Čović šampion evropskih integracija”, kazat će Johan Sattler u aprilu 2020. godine, odnosno svega dva mjeseca nakon što se lider HDZ-a BiH u Moskvi susreo sa zvaničnicima Ruske Federacije.

Sattler je još rekao da “predsjednika Čovića poznaje odavno” i da se “jako dobro sjeća da je on uručio aplikaciju za članstvo u EU”.

Predsjednik Dragan Čović od 2017. godine gaji dobre veze sa Ruskom Federacijom.

“Problem “hrvatskog pitanja” zaista postoji i ne može se prešutjeti”, rekao je u avgustu 2017. godine doskorašnji ruski ambasador u BiH Petr Ivancov tokom intervjua za Večernji list.

Sedam mjeseci kasnije, Ivancov se susreo da liderom HDZ-a BiH Draganom Čovićem.

“Razgovaralo se i o neophodnoj promjeni Izbornog zakona. Ambasador Ivancov je ovom prilikom kazao kako će Ruska Federacija uvijek pružiti potporu BiH kao državi tri državotvorna i ravnopravna naroda te dva entiteta”, saopćeno u martu 2018. godine iz Predsjedništva BiH u kojem je tada sjedio Dragan Čović.

Nakon poraza na izborima 2018. godine, “šampion evropskih integracija” u decembru iste godine odlazi u Budimpeštu gdje se susreće sa mađarskim premijerom Viktorom Orbanom kojeg informiše da je “Hrvatima oteta pozicija člana Predsjedništva BiH”.

Mađarska će kasnije podržati NON PAPER o BiH kojeg je čelnicima Evropske unije prezentirao hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman. Razlog za pisanje ovog neslužbenog diplomatskog dokumenta hrvatskim je vlastima bio – Izborni zakon u BiH, odnosno “rješavanje hrvatskog pitana”.

“Šef Delegacije EU u BiH pozdravio hrvatski NON PAPER”, objavljeno je 27. marta 2021. godine nakon što je Johann Sattler u intervjuu sarajevskom Oslobođenju kazao da je taj dokument “pozitivna stvar”.

Time se ambasador EU u BiH svrstao na stranu HDZ-a BiH i Dragana Čovića kao “lidera evropskih integracija”, koji, isto kao i Sattler smatra da u BiH nažalost, “nema ruskog uticaja”. I za kraj da podsjetimo na još neke činjenice.  Johann Sattler je za šefa Delegacije EU u bih zvanično kandidiran početkom 2019. godine, a imenovan u avgustu iste godine. U trenutku kada je austrijsko Ministarstvo vanjskih poslova kandidovalo Sattlera, na čelu  Ministarstva je bila Karin Kneissl. To je ona ministrica na čiju je svadbu 2018. godine došao lično ruski predsjednik Vladimir Putin.

Ples sa Putinom: ministrica Kneissl i ruski predsjednik na svadbi

Nakon ministarskog mandata, Kneissl se otisnula u biznis da bi je početkom marta ove godine ruska Vlada imenovala za posebnu ekonomsku savjetnicu u Vijeću direktora najjače i najveće ruske državne naftne kompanije Rosnjeft.

I to nije sve. Govoreći o OHR-u, šef Delegacije EU u BiH  u februaru ove godine rekao je u Banjoj Luci “da je takvo međunarodno prisustvo nekompatibilno s članstvom BiH u Uniji te da na tom planu svakako treba težiti postepenom smanjivanju tog prisustva”. Slične izjave, prilikom svoje posjete BiH, dao je i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov.

Sergej Lavrov i Dragan Čović

Šef ruske diplomatije  susreo se tada sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem kojom prilikom je kazao da “hrvatski narod mora imati prava zajamčena Daytonskim sporazumom te kako se to odnosi i na osobe koje će taj narod predstavljati u Predsjedništvu BiH”

 

Nakon što je podignuta disciplinska tužba protiv Gordane Tadić: Oleg Čavka počeo provjeravati VSTV i UDT!

“Sve ide svojim tokom”, kaže za Istraga.ba Berina Alihodžić, članica Visokog sudskog i tužilačkog vijeća koju smo u petak upitali zašto do početka ove sedmice Gordani Tadić na odgovor nije dostavljena disciplinska tužba koju je 2. aprila ove godine protiv glavne državne tužiteljice podnio Ured disciplinskog tužioca.

A pitali smo je zbog toga što je Alihodžićeva i članica Prvostepene disciplinske komisije u predmetu protiv glavne tužiteljice Tužilaštva BiH.

“Ne mogu vam više detalja reći osim da sve ide svojim tokom”, ponovit će Berina Alihodžić nakon što je upitana kada će Disciplinska komisija razmatrati navode UDT-a.

Osim nje, u Komisiji su još Mirza Đozo, okružni tužilac iz Istočnog Sarajeva, te Sanela Butigan-Gorušanović, potpredsjednica VSTV-a BIH.

Upravo se Butigan-Gorušanović našla na udaru “anonimnih” podnositelja prijava nakon što je postalo izvjesno da će biti članica Disciplinske komisije koja će odlučivati u slučaju Gordana Tadić. Osim toga, državni tužilac Oleg Čavka, svega nekoliko dana nakon podizanja tužbe protiv glavne tužiteljice Tužilaštva BiH, počeo je provjere protiv drugih pravosudnih institucija tražeći informacije da li one poštuju Zakon o zaštiti tajnih podataka. Tek da podsjetimo, UDT, pored ostalog, tereti Gordanu Tadić da je kršila odredbe Zakona o zaštiti tajnih podataka tako što stručne saradnike i ostalo osoblje Tužilaštva BiH nije slala na “sigurnosne provjere”. I, da bi proces bio zaokružen, u Tužilaštvo BiH i VSTV je pristigla prijava protiv Biljane Simeunović, druge potpredsjednice VSTV-a koju Gordana Tadić i Milan Tegeltija smatraju odgovornom za to što je bivši predsjednik VSTV-a izgubio većinu u Vijeću, nakon čega je morao odstupiti. Slijede detalji.

Disciplinska tužba protiv Gordane Tadić je, rekosmo, podnesena 2. aprila ove godine, a već sredinom aprila bilo je izvjesno da će Sanela Gorušanović-Butigan biti jedna od članica Prvostepene komisije koja će razmatrati tužbu. Odmah nakon sjednice VSTV-a, održane 14. i 15. aprila, anonimni prijavitelji dostavili su VSTV-u prijavu protiv nje i člana Vijeća Selima Karamehića.

prijava protiv Sanele Butigan-Gorušanović

U prijavi se navodi da je Sanela Butigan – Gorušanović pomogla kćerki svoje prijateljice prilikom ocjenjivanja na konkursu za izbor sudije Općinskog suda u Sarajevu. Osim članovima VSTV-a, anonimka je, tako barem piše, dostavljena i ambasadama Ruske Federacije i SAD-a. Sve se to, rekosmo, dešava petnaestak dana nakon što je UDT pritiv Gordane Tadić podnio tužbu protiv koju bi, pored ostalih, trebala razmatrati prijavljena Sanela Butigan-Gorušanović.

Tužba protiv Gordane Tadić sadrži četiri tačke, a drugom tačkom su obuhvaćeni prekršaji u vezi sa pristupom tajnim podacima. Mada po Zakonu o zaštiti tajnih podataka tužioci ne prolaze proces sigurnosnih provjera, to se ne odnosi na njihove saradnike i drugo osoblje zaposleno u tužilaštvima. Međutim, Gordana Tadić kao glavna državna tužiteljica nikada nije uposlenike Tužilaštva BiH slala na sigurnosne provjere. Štaviše, upozoravali su je na to iz Ministarstva sigurnosti BiH i iz VSTV-a, ali ona nije mijenjala svoju odluku. Naprotiv, naredila je provođenje istrage protiv članova Komisije za sigurnosne provjere. Predmetom je, za promjenu, zadužen državni tužilac Oleg Čavka. Tako tužilac Čavka, četiri dana nakon što je protiv Tadićeve podnesena disciplinska tužba, 6. aprila 2021. godine, dostavlja Ministarstvu sigurnosti BiH akt kojim traži informacije iz odjela zaduženog za sigurnosne provjere.

“Stoga je potrebno odmah da nam dostavite podatke o svim tužilaštvima u BiH, okružnim u Republici Srpskoj, kantonalnim u FBiH, Federalnom tužilaštvu FBIH, Republičkom tužilaštvu RS, a koji su donijeli odgovarajuće opšte akte o usaglašenosti vlastitih institucija sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka, a na koje je mišljenje dao Državni sigurnosni organ. Tražene podatke trebate da upotpunite i podacila da li je VSTV donijelo provedbene akte i da li je na te akte prethodno dalo saglasnost vaše Ministarstvo, te da li pojedine organizacije VSTV-a, poput Direktorata, UDT-a donose vlastite provedbene akte na koje državni sigurnosni organ daje saglasnost”, naveo je državni tužilac Oleg Čavka.

Ovaj dokument je, rekosmo, Čavka uputio 6. aprila, odnosno četiri dana nakon što je UDT VSTV-u dostavio tužbu protiv Gordane Tadić kojom se glavna državna tužiteljica tereti i za kršenje Zakona o zaštiti tajnih podataka.

I, nakon svega, početkom posljednje aprilske sedmice Tužilaštvu BiH i VSTV-u je dostavljena prijava protiv potpredsjednice VSTV-a Biljane Simeunović.U prijavi je navedeno da je ona, navodno, počinila krivično djelo prilikom prodaje kuće u Bijeljini. Upravo o toj kući je 23. septembra prošle godine pisao portal Raport u trenucima kada su Milan Tegeltija njegov prijatelj Muhamed Ajanović i Gordana Tadić pokušavali spriječiti izbor Biljane Simenović u Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH.

Senad Avdić o dvojici gradonačelnika i njihovim autima: Skakin državni Passat i Zlatarev privatni Opel kabriolet…

Kada je nova gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić odmah na počektu svog mandata objavila da će prodati službeno vozilo marke Passat, reakcije su bile podijeljene. S istim žarom i uvjerenjem javno su nastupali oni koji su njenu gestu podržali, ocijelili je racionalnom i rijetko primjerenom među nositeljima javnih funkcija, kao i onih koji su njeno lišavanje službene limuzine ocijenili kao famozni “jeftini populizam”. Slabo se razumijem u automobile, ali znam toliko da Passat spada u klasu luksuznih automobila, što znači da populizam gradonačelnice Karić za kupca njenog službenog automobila neće biti jeftin nego, vjerovatno, skup. “Skupe pare za jeftini populizam”, da parafraziram ranog Štulića.

TREBA STASAT` ZA PASSAT

A sada nešto drugačije, a potpuno isto. Prije dvije godine, zatekao sam u kafanici na Skenderiji najstarijeg od svih mojih starih prijatelja, advokata Mladena Šuteja (90 okruglih godina), ljutog, bijesnog, konfliktnog. Nalazili smo se tih predepidemijskih godina, mjeseci i jutara relativno redovno i često, radosno i obostrano korisno u toj kafanici na rakiji (njegovoj) i kafi (mojoj). Stari advokat, akribični šarmer, nekadašnji šampion u mačevanju, nesuđeni olimpijac u konjskim trkama, jedan od najboljih poznavatelja operne umjetnosti u gradu i svjetski putnik (godinama je na turnejama po najvećim svjetskim opernim dvoranama pratio divu Ljiljanu Molnar-Talajić), kao i svaki drugi, rasni, nepopravljivi ters, svako jutro pronađe valjan i ultimativan razlog da bude ljut, kritičan, ciničan, otrovan, a osobito nepristupačan za one koji mu nisu po volji. Razlog za ljutnju nalazi najčešće u novinama, rjeđe na televizijama. Ako ga je nasekiralo “Oslobođenje” koje čita, tvrdi, još od prvih brojeva štampanih u Donjoj Trnavi, jao ti ga je novinarki čiji broj telefona ima i koja će bigajri-hak pojesti poparu za sve tuđe, najčešće uredničke grijehe. Sa posebnim merakom i strpljenjem lovi greške u mojim tekstovima, stilske nezgrapnosti, faktografska proklizavanja, nakon čega se odmah laća telefona i započinje monolog istim biranim riječima: “Slušaj, šupak, čitam ovo tvoje sranje...”

Tog je jutra starog advokata Šucu, kako su ga zvali njegovi suvremenici, kojih više gotovo i nema, razbjesnio gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka. Vidio ga je negdje prethodnih dana Mladen, koji vozačku dozvolu ima sedamdeset godina, kako se sam vozika u službenom automobilu, valjda onom Passatu, kojeg će njegova nasljednica Benjamina Karić kasnije prodati.

“Zamisli ti malog šupka! Izabrano ono za gradonačelnika, a nema svoj auto, nego državni koristi”, započinje dugačku, ljutitu, meandrirajuću priču koja će se, nema sumnje, na kraju okončati još jednom teškom kletvom i oporim zaključkom.

“Bilo je to negdje 1938-1939. godine, tek sam u osnovnu školu krenuo, prvi-drugi razred, ne sjećam se, odvede me otac do Katedrale, ali ne na misu ili neku svetkovinu, nego da vidim čudo kakvo niko u Sarajevu do tada nije vidio, nov-novcijat automobil tadašnjeg gradonačelnika Sarajeva Muhameda Zlatara. Zlatar mu je bilo i prezime i zanimanje”, sjećao se moj ljutiti sugovornik.

Zdravko Šutej, Mladenov otac, bio je najpoznatiji predratni pravnik u gradu, završio Prvu gimnaziju u generaciji Ive Andrića pa poslije nasljednu porodičnu nauku – pravo, u Vladi NDH u Sarajevu obavljao je neke tehničke, pravno-konsultantske poslove, oštro se i dosljedno ogradio od njenog zločinačkog karaktera, posebno od sramotne uloge nadbiskupa Katoličke crkve Ivana Šarića, s kojim je do rata bio kućni prijatelj. Nakon rata, komunističke vlasti su ga osudile na robiju i, nakon izlaska na slobodu, i na višegodišnje oduzimanje svih građanskih prava. Kažnjen je ne zbog saradnje s okupatorom, tu je bio čist i pred Bogom i pred zakonom, nego zbog razmjene pisama s izvjesnom damom iz Engleske, s kojom je ašikovao tih godina. Mladenov stric, dr. Juraj Šutej, predratni osnivač “Napretka” i visoki jugoslavenski političar, otišao je s ostatkom kraljevske Vlade u Londan i nakon rata se vratio u zemlju. Kao nekompromitirana, nestranačka ličnost i enormno sposoban stručnjak, ušao je u prvu vladu Titove Jugoslavije. Od nekadašnje brojne obitelji Šutej, danas je u Sarajevu živ advokat Mladen, koji mi je pričao i ovo:

“Skupilo se toga popodneva dosta svijeta kod Katedrale da se divi čudu od gradonačelnikovog automobila, a ja razrogačenih očiju i otvorenih usta jedva dođoh do daha i pitam oca je li ovo privatni gradonačelnikov auto ili mu ga je kupila država? Njegov privatni auto, sine, on je bogat čovjek, on je zato izabran za gradonačelnika Sarajeva, a nije izabran da bi se obogatio.”

Otpije Mladen čašicu rakije pa nastavlja. “A jučer gledam, ovaj Skaka, koji se fali da je iz ugledne čaršijske familije, u državnom autu se kurči po gradu, balavac jedan”, završava Šuco svoj ljutiti monolog.

ZLATAREVO ZLATO

Namjeravao sam ovaj tekst pisati odmah nakon odluke gradonačelnice Benjamine da proda službeni automobil, ali mi je falila krupna, neopohdna stavka, detalj bez kojeg bi priča bila prazna: zaboravio sam marku automobila predratnog gradonačelnika Muhameda Zlatara. Mladena Šuteja ne mogu vidjeti, sprečava me pandemija i hronično lohotna pluća pa ne hodam nigdje, a opet, ne mogu ga ni telefonom nazvati da provjerim, jer je on “tanak” sa sluhom pa ne čuje šta ga se pita. Što mu, kaže, dobro dođe, jer se već odavno ništa pametno nema čuti ni od koga.

I mislio sam bataliti pisanje teksta o dvojici gradonačelnika i njihovim, odnosno našim automobilima, kao antipodima, o duhu dva vremena, sukobu dva morala i dva nespojiva viđenja obavljanja javnog posla, kad na portalu “Nomad”, kao da ga je Bog odnekud poslao, pronađoh tekst Nedima Zlatara “Muhamedova strana” sa podnaslovom “Knjigama do predaka”. (3. april 2021.)

Prvi slijeva, Muhamed Zlatar, gradonačelnik Sarajeva 1940.

Nedim Zlatara poznajem kao vrsnog muzičara, darovitog kompozitora, a iz ovog teksta, i nekih ranijih koje sam sporadično nalazio, uvjerih se da je i darovit pisac i marljiv hroničar. On je praunuk Muhameda Zlatara, gradonačelnika Sarajeva od 1939. do 1941., u grupi “Basheskija” surađuje s opernim pjevačem Leonom Šarićem, čiji mi je otac Ivica ne jednom rekao da je Mladen Šutej najbolji poznavatelj operne baštine. Također ne jednom, zaticao sam, na različitim nekonvencionalnim “pozornicama”  starijeg Šarića, donedavnog dogradonačelnika Sarajeva, i još starijeg Mladena Šuteja kako pjevaju arije iz klasičnih opera.

Pišući povijest svoje familije, Nedim Zlatar navodi: (Pradedo Muhamed) “…je sa svoja dva brata, Enesom i Ibrahimom, držao radionicu ‘Braća Zlatar – Radionica zlatnog i srebrenog nakita’. Pošto mu je posao dobro išao svoju gradonačelničku platu je znao podijeliti na putu od Vijećnice do radnje.” I napokon ono što sam tražio: “Posjedovao je Opel Admiral kabriolet koralne boje koji mu je služio kao službeni automobil.”

Muhamed Zlatar, piše njegov praunuk Nedim, nije prihvatio pritiske vlasti Nezavisne države Hrvatske da nastavi obavljati dužnost gradonačelnika Sarajeva. “Jedan dan u radnju mu dolazi šef policije i oduzima mu automobil pod prijetnjom smrću… Umro je pod njihovim pritiskom 1943. godine.”

Glave mu je došla nesklonost borbi protiv antifašizma, kako bi to svojim kabastim rječnikom (“hineći neznanje”, kako je taj tok svijesti kod ovdašnjeg mladumuslimanskog pionirskog presada, nazvao pisac Nenad Veličković) objasnio doskorašnji gradonačelnik Abdulah Skaka.

Uz tekst u “Nomadu” objavljena je fotografija s otvaranja pravoslavne Crkve Svetog Preobraženja na Pofalićima iz 1940. godine na kojoj se gradonačelnika Sarajeva Muhamed Zlatar nalazi u društvu sa patrijarhom SPC-a Gavrilom Božićem. I taj čin i to okupljanje više desetina hiljada ljudi na otvaranju crkve, režim NDH mu je uknjižio u neoprostive grijehe.

Nakon smjene Abdulaha Skake, mediji su iskopali račun koji je dokazivao da je jedan od njegovih posljednjih poslovnih poteza bila kupovina torte (25 KM) koju je poslao direktorici KCUS-a Sebiji Izetbegović. Prije 80 godina, njegov prethodnik Muhamed Zlatar je, kako pročitasmo, svoju plaću podijelio potrebitima na putu od posla do svoje radnje. Takvi su, eto, bili populisti nekada. Ali, to su bila drugačija, nedemokratska vremena, kada Bošnjaci nisu imali svoju državu, svoju vlast i svoje ja. I kada nije baš svako mogao biti biran na najviše funkcije. Danas se nova pjesma pjeva, a drugi kriteriji vladaju, danas se mnogo više pika, uvažava i nagrađuje torta koju si poklonio Gazdarici koja ima nego sadaka narodu koji nema. U sistemu vrijednosti koje operacionalizira Asim Sarajlić, to se više cijeni i drugačije vrednuje.

(slobodna-bosna.ba)

Slovenski premijer Janez Janša najavljuje krivični progon novinara Avde Avdića: “Uskoro će mu početi suđenje za više krivičnih djela”

U ponedjeljak, 3. maja, u cijelom svijetu je obilježen Svjetski dan slobode medija. Ovaj datum godišnjica je Windhoeške deklaracije, koju je sastavila grupa afričkih novinara 1991. godine s vizijom zaštite prava slobodnog novinarstva.

Svjetski dan slobode medija jučer je obilježen i u našoj zemlji, a na tradicionalnoj manifestaciji “Novinar godine” koju organizuje Društvo novinara BiH, uručen je niz priznanja i nagrada novinarima koji su se istaknuli u svom prošlogodišnjem ili cjeloživotnom radu.

Nažalost, vrlo je izvjesno da će novinarski esnaf jučerašnji (svoj) dan pamtiti po jednom sramnom činu slovenskog premijera Janeza Janše, istina izrazito svojstvenom njegovim političkim svjetonazorima i totalitarnoj političkoj praksi kojom je zarobio nekada najuzorniju i najprogresivniju jugoslavensku republiku, a nakon rata prvu državu ex-YU šestorke koja se pridružila EU.

Naime, upravo na Svjetski dan slobode medija, slovenski premijer Janez Janša je na svom Twitter profilu retvitovao otvorenu prijetnju sudskim procesuiranjem najagilnijeg i ponajboljeg istraživačkog novinara trenutno u našoj zemlji – Avde Avdića. Autor ove prijetnje, kojoj je, dakle, otvorenu podršku dao i Janša, je Luka Perš, novinar televizije Nova24TV, medijskog projekta osnovanog od članova i donatora Janšine Slovenskedemokratske stranke (SDS).

“Bosanskom novinaru Avdi Avdiću, savezniku tranzicijske ljevice u Sloveniji, počet će uskoro suđenje za više krivičnih djela!”, napisao je Perš, a podijelio Janša.

Uz prijeteću poruku “okačene” su i tri fotografije u kojima se sugeriše veza Avde Avdića, urednika portala Istraga.ba, sa slovenskom novinarkom Tjašom SlokarKos, odgovornom urednicom informativnog programa televizije POP iz Ljubljane.

Zbog toga je bilo i očekivano da se i novinar Avdo Avdić nađe na Janšinoj listi nepodobnih nakon što je sistematično i argumentovano istraživao i pisao o kriminalnim operacijama Roka Snežiča u BiH, bliskog saradnika slovenskog premijera (“davčnega strokovnjaka” ili poreznog stručnjaka, kako mu tepaju mediji pod kontrolom Janeza Janše).

Koliko ozbiljan problem slovenskom premijeru tiranističkih manira predstavlja pisanje Avde Avdića, najbolje se uvjeriti uvidom u pisanje medija pod njegovom kontrolom. Desetine “analiza” posvećene su diskreditaciji novinara Avde Avdića.

Tjaša Skolar-Kos (kao i njen suprug Drago Kos, bivši predsjednik Radne grupe Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj za borbu protiv korupcije) već godinama je na meti Janšinog medijskog i političkog aparata zbog predanog rada na razotkrivanju korupcijskih afera u Sloveniji.

(slobodna-bosna.ba)

Nakon pisanje Istrage o slučaju “kokain”: Inspektor SIPA-e Robert Ristić dobio otkaz, šta će biti sa tužiocem Pašićem?

Inspektor Državne agencije za istrage i zaštitu Robert Ristić dobio je otkaz nakon što je disciplinska komisija, na osnovu dokumenata interne kontrole, utvrdila njegove brojne propuste prilikom postupanja u slučaju “kokain”, saznaje Istraga.ba. Odluka o otkazu još nije pravosnažna, jer Ristić ima pravo da se žali Odboru za žalbe policijskih službenika BiH.

U novembru prošle godine smo objavili da je inspektor Ristić, u koordinaciji sa državnim tužiocem Džerminom Pašićem i njegovom saradnicom  Majom Govedaricom, prije bilo kakvog vještačenja vratio biznismenu Dušku Đurasoviću mobilne telefone koji su mu oduzeti zbog sumnje da je kao odgovorna osoba u firmi MDDI Group učestvovao u međunarodnom krijumčarenju 50 kilograma kokaina. Ristić je bio postupajući istražitelj u ovom slučaju, a nekoliko dana nakon što je Đurasoviću vratio telefone, on je na svojku majku registrirao prevozničku firmu koja je prve poslove dobila od osumnjičene kompanije MDDI Group.

inspektor Rober Ristić

Podsjećamo, u februaru prošle godine provedena je velika međunarodna akcija protiv krijumčara kokaina. Pošljka je krenula iz Kolumbije, a tona kokaina se nalazila u bananama čiji je naručilac bio Izet Rastoder, slovenački kralj banana. Veći dio, od ukupno tone kokaina, zaplijenila je italijanska policija, a dio kokaina je bio usmjeren na Balkan. Italijanska policija je instalirala GPS uređaje kako bi se utvrdilo ko je krajnji korisnik. Roba je iz Italije, potom,  krenula u Luku Bar u Crnoj Gori gdje je utovarena u kamione od kojih su jedni krenuli put Sjeverne Makedonije, a drugi prema Bosni i Hercegovini u kojoj je banane (u kojima je bio kokain) trebala preuzeti firma MDDI Group Sarajevo. Osnivači firme MDDI su Duško Đurasović i Edis Rastoder, sin Izeta Rastodera. Dio kokaina koji je u bananama upućen u Sjevernu Makedoniju zaplijenjen je 19. februara 2020. godine u blizini Skoplja, a uhapšene su tri osobe. Isporuka u BiH stigla je dan kasnije i Carinskom terminalu Halilovićima kod Sarajeva je pronađen kokain. Prema planu policijskih agencija, Italijani su veći dio kokaina koji je trebao ići prema Balkanu zamijenili brašnom, te je ostavljen samo kilogram kokaina koji bi u istrazi trebao služiti kao dokaz. Za tržište BiH bilo je namijenjeno ukupno 50 kilograma kokaina. SIPA je na Carinskom terminalu Halilovićima pronašla drogu i ugrađeni GPS u kamionu. Dvojica vozača su uhapšena, a potom ekspresno puštena. Po naredbi Džermina Pašića saslušan je i direktor MDDI Grop-a Duško Đurasović kojem su oduzeta dva telefona u kojima su, sumnja se, bili dokazi o krajnjem korisniku uvezenog kokaina. No, tužilac Pašić nikog od saslušanih i ispitanih nije pritvorio. Predmet je zaveo pod oznakom KTN, što znači da je Pašić smatrao da je ovo krivično djelo počinila nepoznata osoba. Od februara do maja prošle godine, Pašić nije poduzeo nijednu radnju u ovom slučaju. Tada, međutim, iz Tužilaštva Sjeverne Makedonije dolazi zahtjev za međunarodnu pravnu pomoć kojim se od Tužilaštva BiH traži dostavljanje informacija o istrazi koja je provedena u BiH. Pašić je, prema informacijama Istrage, glavnoj tužiteljici Gordani Tadić kazao da od februara ništa nije radio na tom predmetum, te se Makedoncima dostavljaju informacije sa pretresa kamiona MDDI Group i informacije iz februara 2020. godine. Otprilike u istom periodu, postupajući tužilac donosi naredbu da se vrate telefoni oduzeti od direktora MDDI Groupa Duška Đurasovića. O tome ne obavještava Sud BiH. Telefone je, utvrđeno je tokom interne kontrole, ispred zgrade Tužilaštva BiH, osumnjičenom Đurasoviću predala Pašiićeva saradnica Maja Govedarica. Deset dana kasnije, Pašićev dugogodišnji “privatni” istražitelj Robert Ristić na svoju majku registrira prevozničku firmu koja, odmah, potpisuje ugovor sa MDDI Groupom i vrši transport robe iz Crne Gore u BiH. Istraga o krijumčarenju kokaina je propala.

“TVT Šped. I to je čista i poštena firma kao i MDDI, jer su spletom nesretnih okolnosti dobili te nesretne palete. I Duško Đurasović je ugledni privedenik, kako u BiH, tako i u Srbiji”. govorio nam je prošle godine inspektor Ristić.

Upravo tako se zove firma koju je Ristić registrovao na svoju majku svega nekoliko dana nakon što su vraćeni telefoni osumnjičenom Đurasoviću.

Prema izvodu iz sudskog registra, firma TVT Šped osnovana je 20. maja 2020. godine, a sjedište je u Istočnom Sarajevu. Zastupnica firme je Marija Ristić, majka inspektora Ristića. Odmah nakon osnivanja, Ristićeva firma kupuje dva kamiona, te potpisujuje ugovor sa sa firmom MDDI, koja je bila uvoznik banana u kojima je bilo 50 kilograma kokaina.

Kada je Istraga.ba objavila ove informacije u novembru prošle godine, u SIPA-i je pokrenuta interna istraga tokom koje su utvrđeni brojni propusti. Sredinom aprila ove godine dostavljen SIPA je Tužilaštvu BiH dostavila izvještaj o prikupljenim saznanjima. Glavna tužiteljica Gordana Tadić je, potom, predmet dala u nadležnost tužioca Pašića koji je, zajedno sa saradnicom, omogućio Ristiću ovakvo postupanje. Nakon određenih negodovanja u Tužilaštvu BiH, predmet je, na kraju, oduzet od tužioca Pašića koji ni više od godinu dana nije okončao istragu o krijumčarenju 50 kilograma kokaina iz Kolumbije u BiH.

Istraživanje Slobodne Bosne: Je li u pozadini prijetnje novinaru “Avaza” tinjajući sukob i strah Radončića od Nasera Keljmendija?!

Incident koji se prije dva dana (6.maja) dešavao ispred “Avazovog” “Twist Towera” kada su policijski specijalci Kantona Sarajevo pod punom borbenom opremom opkolili, pretresli i legitimirali grupu muškaraca prijavljenih za prijetnje i pripremu napada na novinare “Dnevnog Avaza” dobio je svoj nastavak u medijskoj interpretaciju tog događaja. Uredništvo, novinari, kao i vlasnik ovog dnevnog lista dan kasnije nastavili su otkrivati nepoznate i neprovjerljive detalje koje su pratile taj indident, “otkrivajući” tako ozbiljnu zavjeru i široku mrežu ljudi koji su navodno uključene u nju.

U službenoj informaciji Kantonalnog MUP-a navodi se da je (6.maja) “u prostorije Druge Policijske uprave pristupio novinar te kuće (“Dnevnog Avaza”) i podnio prijavu da su na njegovu štetu dan ranije izvršeno krivično djelo iz člana 183. KZ BiH (ugrožavanje sigurnosti) o čemu je upoznat tužilac Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo”. U saopćenju se dalje navodi da su pod nadzorom tužitelja “policijski službenici nastavljaju rad na potpunom rasvjetljavanju i dokumentovanju svih okolnosti vezanih za događaj sa obilježjem navedenog krivičnog djela”.

doktor Emir Talirević na pretresu ispred Avaza

Portal “Dnevnog Avaza” neposredno nakon policijske intervencije pritovi nasilnik ispred njihovog objekta objavio je snimak za video-kamera iz unutrašnjosti “Twist Towera” pod naslovom: “Pogledajte kako su dvojica automafijaša prijetila novinaru crne hronike “Dnevnog avaza”. U članku se objašnjava da su dvojica muškaraca prethodnog jutra boravila u prostorijama jednog od zakupaca u “Tornju”, nakon čega su se spustili “do redakcije “Dnevnog Avaza” gdje su zbog ranijeg pisanja o ovom slučaju prijetili novinaru “Crne hronike” Admiru Aljimiju”. Portal navodi da su “…Muškarci pokušali ući u redakciju, ali je “novinar stao ispred njih i rekao im da ne mogu ući u službene prostorije i pitao ih da se predstavi što su oni odbili.”

Na video-snimku se vidi da je on nastao 5. maja, kako “Avaz” precizira, u “jutarnjim satima”.

Iz citiranog saopćenja KMUP-a saznajemo da je novinar “Avaza” prijetnje prijavio Policijskoj upravi 24 sata kasnije, 6.maja, nakon čega je intervenirala specijalna policija. Prilično neuvjerjivo i amatreski djeluje to što novinar prethodnoga dana nije prijetnje dvojice okorjelih kriminalaca shvatio kao vjerodostojne i ozbiljne i o njima informirao policiju, nego je to učinio narednog dana kada su se oni sa još nekolicinom također kriminogenih likova našli ispred “Tornja”?! Prema prvim informacijama iz policijskih izvora, na licu mjesta su identifikovana četiri muškarca od ranije poznata organima reda i zakona, Peđa Spaić, Strahinja Pandurević, Danilo Cicović i Milutin Danilović. Tek naknadno istoga dana, nakon pisanja portala “Istraga” doznalo se da je pretresena i legimirana i peta osoba, Elvis Keljmendi, sin poznatog kosovsko-bosanskog narko bosa Nasera Keljmendija. (Za njega se nakon bijega iz BiH prije sedam-osam godina zbog pokušaja ubojstva, prvi put čulo prošle godine kada je preuzeo lilčnu kartu BiH u Zvorniku)

Uskoro je tu informaciju potvrdio i sam Keljmendi junior koji je u razgovoru za jedan portal potvrdio da je podvrgnut policijskoj obradi ispred “Avazovog Tornja” dok je bio sa maloljetnim sinom svoga brata kojeg je vodio kod ljekara Emira Talirevića, čija se ordinacija nalazi u prostorijama “Avazovog Tornja”. I dvojica muškaraca koji su prethodnog dana snimljena sa novinarom “Avaza” također su rekli da su imali naručen pregled kod dr. Talirevića. Keljmendi je rekao da sa njima dvojicom i  drugim osobama koje je policija pretresala nema nikakve veze, ali da ih poznaje.  “Nisam nikoga udario, nisam nikome prijetio. Maloljetno dijete je doživjelo šok“, kazao je Keljmendi i najavi tužbu protiv policajaca koji su ga “zlostavljali”. Dječak sa kojim je, kako je rekao, nakon toga otišao kod psihologa, sin je njegovog brata Lirdona Keljmendija.

Svi putevi vode do doktora Talirevića

Da li je tek u trenutku kada se među auto-mafijašima ispred “Tornja” pojavio i Elvis Keljmendi to kod novinara “Dnevnog Avaza”, ili, pak kod njihovog šefa Fahrudina Radončića, upalilo  crveni alarm, i proizvelo  osjećaj “neposredne opasnosti” i ugroženosti? Ako ta pretpostavka ne stoji, zbog čega su se iz “Avaza” policiji obratili tek nakon što se Keljmendi pojavio sa djetetom ispred “Tornja”, dakle duže od 24 sata od incidentnog susreta novinara sa naprasnim kriminalcima?

Zbog čega bi pojavljivanje Elvisa Keljmendija moglo proizvesti paniku i strah i prisliti “Avazovog” gazdu za alarmiranje policije? Za odgovor na to pitanje trebalo bi bliže i podrobnije poznavati i podsjetiti na prirodu i historijat poslovnih i osobnih odnosa između Fahrudina Radončića i Elvisovog oca Nasera Keljmedija. Njih dvojica se poznaju tridesetak godina, iz vremena kada je Radončić stigao iz Crne Gore u Sarajevo, gdje je Keljmendi imao privatni biznis. Kretali su se prije rata u istom društvu. Zanimljiv detalj jeste da je Keljmedi bio podstanar kod porodice dr. Mirsada Kacile, uz pomenutog dr. Talirevića najdražeg Radončićevog liječnika. No, njihova puna suradnja se rasplamsala nakon rata, kada se Naser Keljmendi sa familijom vraća iz Slovenije i pokreće brojne unosne kriminalne poslove, a Radončić počinje svoj nezaustavljiv uspon na medijskoj, poslovnoj i političkoj sceni u BiH, a kasnije i cijeloj regiji. Dvojica vještih biznismena razmjenjuju nekretnine, organiziraju druženja, uz Keljmendijevu pomoć vlasnik “Avaza” nabavlja luksuzni vozni park.

Naser Keljmendi je sa porodicom naopustio Sarajevo i preselio u rodnu Peć 2013.godine, neposredno prije početka tužiteljsko-policijske antimafijaške akcije “Lutka” u kojoj je pohapšeno, a kasnije na dugotrajne robije osuđeno više osoba koje su bile povezane sa njim. U jednom novinskom intervjuu Radončić, koji će tih godina biti ministar sigurnosti BiH, reći će za njega da nije nikakav ozbiljan mafijaš nego tek “sitni kriminalac”.

Fahrudin Radončić i Naser Keljmendi su se posljednji put vidjeli u sudnici Specijalnog suda u Prištini gdje je novinski magnat i utjecajni političar Radončić svjedočio na suđenju njegovom nekadašnjem partneru za likvidaciju Ramiza Delalića-Ćele. Sa tim zločinom bio je dovođen u vezu i lider SBB-a, kao i nekolicina njegovih prijatelja i suradnika. (Naser Orić, Ekrem Lekić, Senad Šahinpašić…)  Na kraju je Osnovni sud u Prištini početkom 2018.oslobodio Keljmendija optužbi sa likvidaciju Delalića, a osudio ga na šest godina zatvora zbog trgovine drogom.

Nakon izdražne zatvorske kazne Naser Keljmedni je u jesen prošle godine kao slobodan čovjek došao u Sarajevo, sreo se sa starim poznanicima i partnerima, ali ne i sa onim najvažnijim zbog kojeg je navodno i dolazio: svojim starim znancem Fahrudinom Radončićem. Ovaj ga je, međutim, tih dana izbjegavao i nije mu se javljao na pozive. Nakon što je o tome portal “SB” pisao u novembru prošle godine, uslijedio je nervozan i konfuzan odgovor “Utemeljitelja” Radončića. Optužio nas je da smo zajedno sa Obavještajno-sigurnosnom agencijom (OSA-e) želji inscenirati njegov susret sa Keljmendijem kako bi mu se “napakovalo” neko kazneno djelo?! Tada smo prenijeli i sumnje koje su godinama cirkulirale u poslovnim i drugim kuloarima prema kojima je dio novca za izgradnju “Twist Towera” Radončić posudio od svog dudgodišnjeg porijatelja i partnera Keljmedija.

Da ovonedjeljni incident ispred “Avazovog Tornja” ima i “dimenziju više” od napada i prijetnji novinarima, potvrđuje tekst objavljen jučer(07.05.) na portalu “Avaza”  naslovljen “Prijetili novinarima “Dnevnog Avaza” pa odmah nakon toga kolektivno otišli kod Denisa Stojnića” uz kojeg je priložena fotografija iz Stojnićevog  ugostiteljskog objekta  na kojoj on sjedi u društvu sa Elvisom Keljmendijem i dvojicom muškaraca “opasnog izgleda”, navodno iz Republike Srpske za koje se tvrdi da su prijetili novinaru “Avaza”. Tekst se završava eksplicitnom sumnjom-optužbom da je Stojnić okupio ovo društvo “po nalogu njegovog prijatelja Osmana Mehmedagića Osmice”. Time prijetnja novinaru “Avaza” od strane kriminalaca, koju je on prijavio policiji sa danom zakašnjenja, dobija mnogo ozbiljniji kontekst,eskalitra u širi obračun i zavjeru, stvarnu ili izumaštanu, na čijem vrhu stoji, ni manje ni više, nego šef  krovne obavještajne agencije u  BiH!?

alt

(Fahrudin Radončić optužuje Denisa Stojnića za urotu protiv Avaza)

Radončić pisao Stojniću

Da je Fahrudin Radončić cijeli ovaj incident, u osnovi i u početku “niskog intenziteta”, kako ga je i policija tretirala, shvatio  smrtno ozbiljno i doživjeo kao atak na sebe, govori poruka koju je jučer popodne poslao Denisu Stojniću gdje je uz “inkriminiranu” forografiju iz kafića, objavljenu prethodno  u “Avazu” napisao: “Ove koji napadaju novinare vi poslije ugošćujete, svaka čast tebi i narko-bossu Osmanu”. Stojnić mu je na svom Instargram profilu promptno odgovorio: “Sad ću napisati saopštenje jer ovo je strašno čime se novinari služe i lažu. Ova slika je nastala 21 marta, a sada je 7. maj”.

alt

(Fotografija nastala prije dva mjeseca-Odgovor Denisa Stojnića na Radončićeve optužbe)

Svojevremeno je, dok su bili u ljubavi i prijateljstvu, Naser Keljmendi svom sinu Elvisu organizirao svadbu u famoznom Rotirajućem restoranu “Avazovog” nebodera u naselju Nedžarići. Ovaj je svadba ušla u sudske klupe i crne hronike tokom suđenja zločincu Zijadu Turkoviću koji je planirao izvest monstruozan napad eksplozivnim napravama na familiju Keljmendi i njihove goste. Zbog čega,15-ak godina kasnije, svako pominjanje prezimena Keljmendi, kretanje nekog od članova te familije u njegovoj blizini, kod “intelektualca, političara, i industrijalca” Radončića proizvodi nervozu, iracionalne reakcije i neumjerene optužbe i konstrukcije  na račun ljudi koji mu se čine dijelom globalne zavjere protiv njega. Kakva tajna poslovna, ili neka druga veza postoji između Keljmendija i Radončića? Zbog čega dobri poznavatelji karaktera njihovog odnosa kažu da bi Radončić bio najsretniji kada bi se mogao zabraniti Keljmendiju ulazak u Bosnu i Hercegovinu. Šta je, napokon, istina u tvrdnjama portala “Istraga” da je Elvis Keljmendi bio “svjedok suradnje Keljmendija i Radončića” i “da je snimak njegovog svjedočenja u posjedu istražnih organa”? Kome odgovara da se što prije saznaju odgovori na ova pitanja, a ko čini sve da ti odgovori nikad-zanikad ne dođu do javnosti..?

(slobodna-bosna.ba/istraga.ba)

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...