Istaknuto

Istaknute objave

Ministar pravde BiH dostavio Vijeću ministara prijedlog izmjena Izbornog zakona: Bošnjak i Srbin postaju članovi Predsjedništva BiH ako osvoje najviše glasova, a Hrvat ako “ispunjava uslove”

Ministarstvo pravde BiH dostavilo je Vijeću ministara BiH prijedlog Zakona o izmjenama Izbornog zakona BiH, objavila je predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto.

Ovaj prijedlog se već nalazi u sistemu e-Vlada i iz njega je sasvim jasno da ministar pravde Davor Bunoza, pod krinkom tehničkih izmjena Izbornog zakona BiH, zapravo predlaže promjenu načina izbora članova Predsjedništva BiH. Kompletan prijedlog možete pročitati klikom ovdje a ključne odredbe koje se odnose na izbor članova Predsjedništva BiH pročitajte u nastavku. 

“Članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Predsjedništvo BiH) koji se neposredno biraju s teritorija Federacije Bosne i Hercegovine – jednog Bošnjaka i jednog Hrvata – biraju birači upisani u Središnji birački popis za glasovanje u Federaciji Bosne i Hercegovine. Birač upisan u Središnji birački popis za glasovanje u Federaciji Bosne i Hercegovine može glasovati ili za Bošnjaka ili za Hrvata, ali ne za oba. Svi kandidati Bošnjaci čine listu bošnjačkih kandidata. Izabran je bošnjački kandidat koji dobije najveći broj glasova među bošnjačkim kandidatima u Federaciji Bosne i Hercegovine. Svi kandidati Hrvati čine listu hrvatskih kandidata.

  1. Izabran je kandidat koji dobije najveći ukupan broj glasova među hrvatskim kandidatima u Federaciji BiH uz uvjet da je taj kandidat osvojio najveći broj glasova među hrvatskim kandidatima u najmanje tri od pet županija, i to: Hercegovačko-neretvanskoj, Srednjobosanskoj, Zapadnohercegovačkoj, Hercegbosanskoj i Posavskoj. Ukoliko kandidat koji je osvojio najveći broj glasova u Federaciji BiH ne zadovoljava navedeni uvjet, uzima se sljedeći kandidat s liste hrvatskih kandidata po broju glasova i tako do kraja liste dok se ne pronađe kandidat koji zadovoljava navedeni uvjet.
  2. Ukoliko hrvatski kandidat nije izabran sukladno odredbama stavka 3. točka a) ovog članka, onda je izabran kandidat koji dobije najveći ukupan broj glasova među hrvatskim kandidatima u Federaciji BiH uz uvjet da je taj kandidat osvojio najveći broj glasova među hrvatskim kandidatima u najmanje dvije od pet županija, i to: Hercegovačko-neretvanskoj, Srednjobosanskoj, Zapadnohercegovačkoj, Hercegbosanskoj i Posavskoj. Ukoliko kandidat koji je osvojio najveći broj glasova u Federaciji BiH ne zadovoljava navedeni uvjet, uzima se sljedeći kandidat s liste hrvatskih kandidata po broju glasova i tako do kraja liste dok se ne pronađe kandidat koji zadovoljava navedeni uvjet.
  3. Ukoliko hrvatski kandidat nije izabran sukladno odredbama stavka 3. točka a) i b) ovog članka, onda je izabran kandidat koji dobije najveći ukupan broj glasova među hrvatskim kandidatima u Federaciji BiH uz uvjet da je taj kandidat osvojio najveći broj glasova među hrvatskim kandidatima u najmanje jednoj od pet županija, i to: Hercegovačko-neretvanskoj, Srednjobosanskoj, Zapadnohercegovačkoj, Hercegbosanskoj i Posavskoj. Ukoliko kandidat koji je osvojio najveći broj glasova u Federaciji BiH ne zadovoljava navedeni uvjet, uzima se sljedeći kandidat s liste hrvatskih kandidata po broju glasova i tako do kraja liste dok se ne pronađe kandidat koji zadovoljava navedeni uvjet.

Člana Predsjedništva BiH koji se neposredno bira s teritorije Republike Srpske – jednog Srbina – biraju birači upisani u Središnji birački popis za glasovanje u Republici Srpskoj. Izabran je kandidat koji dobije najveći broj glasova”, navedeno je u predloženim izmjenama Izbornog zakona BiH.

Dakle, prijedlog ministra Bunoze skoro je identičan prijedlogu HDZ-a BiH koji, faktički, stvara preduslove da samo kandidat te stranke može biti izabran za člana Predsjedništva BiH.

Pojednostavljeno, član Predsjedništva iz reda Srba bit će onaj koji osvoji najviše glasova u RS. Član Predsjedništva iz reda Bošnjaka bit će onaj koji osvoji najviše glasova u FBiH. Član Predsjedništva iz reda Hrvata bit će onaj koji “ispunjava uslove”.

Pozorište briselskih lutaka: Trojka na evropskom putu Zorana Zaeva!

Obećanja su kao pun mjesec, ako se odmah ne ispune, svakim danom više blijede. Ova njemačka poslovica možda najbolje opisuje kojom brzinom će se smanjivati i prestati sijati vještačko blještavilo priče koju nam Trojka prodaje pod historisku integraciju ka EU. Polazeći od toga da ništa dobro nije postojalo prije njih, sarajevski trikolori nesvjesni zablude vlastitih misli, razletješe se po medijima i društvenim mrežama da nas ubijede “da je 21. mart historijski dan za BiH”. I povrh svega plasiraju nam blago rečeno licemjernu besjedu da smo eto zahvaljujući njihovim “mudrim politikama” dobili zeleno svjetlo iz Evropske unije.

A ni u tragovima ne žele reći kako izgleda ta trasa na koju treba da kročimo nakon zelenog svjetla. Svjesno prešućuju tešku istinu da zeleno svjetlo koje smo dobili nije nikakav putokaz niti lift koji će državu Bosnu i Hercegovini podići na viši nivo. Na nivo srednje razvijenih i uređenih članica EU. Umjesto istine, mudrolijaši iz Trojke ushićeno dižu ruke nadajući se da im poklonjena ulaznica za pregovore s EU može donijeti političku moć za koju su kao list na buri strahovali svake sekunde dok je trajala sjednica Evropskog vijeća.

Jer, niti im je bitno šta znači ono što nam je Evropska unija poklonila iz svojih interesa, niti smiju trezveno promišljati kakve posljedice će na državu Bosnu i Hercegovinu ostaviti njihovi ustupci da bi se na semaforu nepoznatog puta upalilo zeleno svjetlo. Nedvosmislena je fakta da su skoro sve što su imali kao ulog naroda i države koji bi trebali predstavljati uložili za to svjetlo samo iz uskopartijskih i ličnih interesa, a nikako zarad interesa naroda i države.

I nesumnjivo je da će ih to koštati. Koštalo je sve slične njima u državama koje su sada članice i naročito one koji su na EU putu dali sve, pa i identitet, bez da su još postali dio EU. Njihovi su lideri na tom evropskom putu ulagali previše, za premalo rezultata i puk je to vrlo brzo shvatio i kaznio ih. Stoga, besmisleno je slavlje trikolora iz Murphyijevog džepa, ma koliko potrajalo, u konačnici će donijeti otrježnjenje za njih same.

I to nije problem. Problem je što će država Bosna i Hercegovina zbog želje trojca Konaković, Nikšić i Forto da utvrde moć i vlast na kraju doći u situaciju da na mnogo teži način brani svoju opstojnost, nezavisnost i suverenitet nego što ju je branila prije onog zelenog svjetla.

Bosna i Hercegovina je zvanično dobila status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji 15. decembra 2022. godine. Gle čuda, postojala država i nešto se dešavalo i prije dolaska misionara pod zastavom Schmidta i Murphyija. Je li zbog kandidatskog statusa Bosna i Hercegovina uznapredovala, jesu li i za promil smanjene prijetnje po njen opstanak. Nisu, kao što ni nakon 21. marta 2024. godine te prijetnje neće nestati, nego će biti i opasnije i vidljivije.

Sjećam se koliko je Dragan Čović, lider HDZ-a, vilenio nakon dobijanja kandidatskog statusa. I tada se, kao i danas govorilo kako je to historijski dan, a historija kaže da svaki dan koji se u momentu zbivanja naziva historijskim nije ništa drugo do li prekriženi broj u kalendaru. Valjda historija nakon protoka vremena definiše šta je bilo historijski dobro ili loše, a ne Trojka ili Dragan Čović. Ali, nisu oni krivi što teško stečene diplome definišu količinu njihovog neznanja.

Turska bi bila dobar primjer koji može smiriti ushićenost Trojke, ali ima jedan još bolji, čak dijelovima Trojke i bliži uzorak.

Sjeverna Makedonija, ranije Republika Makedonija zvanično je promijenila ime 12. februara 2019. godine. Učinila je to pod vlašču Zorana Zaeva kako bi deblokirala euroatlantske integracija jer joj je Grčka stajala na putu. Kandidatski status dobila je 2005. godine, a pravo na pregovore 19. jula 2022, tri godine nakon promjene imena. Sjeverna Makedonija i pored svega učinjenog nije članica EU.

I što je još gore, Sjeverna Makedonija je i danas, kao i svih godina unazad pod istom količinom prijetnje koja kao i u slučaju Bosne i Hercegovine dolazi kroz hibridne i cyber napade, kroz kriminal i obavještajno podzemlje… Ni ulazak u NATO nije umanjio te prijetnje. Zoran Zaev je s vlasti otišao otprilike mjesec dana nakon otvaranja pregovora sa EU.

Indikativno i zabrinjavajuće bi po Nikšića moglo biti ono što je sam napisao tada Zaevu. “Zoran Zaev, moj drug, u potpunosti je preuzeo odgovornost za poraz svoje stranke na lokalnim izborima, pa podnio ostavku na mjesto predsjednika SDSM-a i na mjesto premijera Sjeverne Makedonije. Sve vrijeme je pokazivao da mu je interes građana Sjeverne Makedonije na prvom mjestu. Zoran Zaev i SDSM su direktne žrtve katastrofalne i licemjerne politike Evropske unije u toj zemlji, ali i cijeloj regiji”. Dakle, Nikšiću je tada bilo jasno da je Zaev platio cijenu evopskog puta.

Iako ne bih da mu kvarim evropsko ushićenje, Nikšiću, ali i njegovim političkim ortacima moram napomenuti da je Zaev Sjevernu Makedoniju uveo u NATO, a opet platio ceh pregovora s EU. Zaev je za razliku od Trojke to uradio zarad interesa države, a opet mu narod dao crveni karton od kojeg se nikada nije oporavio. Lokalni izbori u BiH su za otprilike šest mjeseci, neka trikolori porazmisle trebaju li i imaju li šta slaviti.

Ono što Trojka očito nije u mogućnosti shvatiti morali bi shvatiti svi drugi politički subjekti s adresom na prostoru koji je oslobodila ili odbranila Armija RBiH. Republika Hrvatska je nakon 21. marta 2024. godine postala mnogo ozbiljnija prijetnja nego je to bila ranije. Politički je slijep ko god ne vidi da su Plenković, Grlić Radman, Zovko slavili zeleno svjetlo za pregovore BiH i EU u podjednakoj mjeri u kojoj su to činili trojkaši kao političke marionete (lutke na konopcima predstave o uspješnosti države kojoj i danas prijeti nestanak).

“Uspjeli smo” uzviknu Plenković, pa nas napomenu zašto je toliko ushićen: “Nastavit ćemo pomagati BiH i štititi interese Hrvata kao konstitutivnog naroda”. Zanimljivo, dok se čekao bijeli dim nad Evropskim vijećem potekla je informacija o spremnom Izbornom zakonu koji u formi i suštini predstavlja ostvarenje ovog Plenkovićevog “štititi interese Hrvata u BiH”. Čitaj – zaštita interesa HDZ-a i RH. Dakle, prije nego su opijeni samoljubljem Trojkaši uspjeli da se vrate u Sarajevo stigla je prva faktura.

Stići će još neke, ekonomske, političke, energetske. Zagreb se nikad nije odrekao osnovne ideje da budemo njegova gubernija, samo je sofisticirao način na koji to ostvaruje. A dok Zagreb slavi priliku da nas lakše utopi u banovinu, moramo podsjetiti na najavu svesrpskog sabora koja dolazi iz Beograda. Taj sabor će razmatrati položaj srpskog naroda i definisati neke korake.

A dio koraka već je definisao Milorad Dodik. April je za koji dan a on u aprilu očekuje da na talasima lažne evropske magije dobije ono što je zahtijevao, a i što mu je obećano. A to je progon stranih sudija, no siguran sam i ustupak na polju državne imovine koja mu je neophodna kao posljednja atribucija državnosti entiteta Rs.

I dok legionari kompromisa pod Schmidtovom i Murphyijevom zastavom poplaćaju fakture za zeleno svjetlo na neizvjesnom putu, jedini prostor koji će moći uvesti u EU je Konjic kao forma onog slova “i” između prostora poznatog kao Bosna, odnosno Hercegovina.

Za to vrijeme iz političke grobnice lidera na evropskom putu Zoran Zaev će se smijati Nikšiću i ortacima i čuditi kako na njegovom primjeru nisu shvatili da nijedan kompromis s interesima države nije vrijedan evropskog puta. Jer, evropski put definišu birokrate i kadrovi koji su u suštini identični projektu Trojke. Sve može kada odgovara uskogrudnim interesima grupacije koja vodi procese i ništa ne može kada im nije u interesu.

Zato ću tekst završiti još jednom njemačkom poslovicom koja kaže: “Bolje je prijateljsko odbijanje nego nevoljno obećanje”. Samo još da Trojka i svi mi u Bosni i Hercegovini shvatimo da u Evropskoj uniji nema ništa prijateljsko. Sve je interes, pa i to da se disfunkcionalnoj BiH daju pregovori u naletu panike od sibirskog medvjeda čiji bijes stvara sve veću paranoju u Briselu!

(NAP)

Šta uistinu znači “otvaranje pregovora”: Jedan od hiljadu koraka koji čekaju BiH na putu ka EU!

Otkrivamo političke veze Salvatora Messine i univerziteta iz Goražda: Sarajevska ministrica željela magistrirati, izvršni direktor ViK-a diplomirao, bivša kantonalna zastupnica prevodila, a vladajući zastupnici iz Skupštine BPK bili gosti italijanskog mafijaša!

“Ja sam tamo bila upisala master, ali kad sam vidjela šta je to, odustala sam”, kazala je za Istragu Enda Pavić-Pečenković (SDP), ministrica za rad i socijalnu politiku u Vladi Kantona Sarajevo, nakon što smo je upitali odakle njena dokumentacija u sistemu Internacionalnog univerziteta Goražde.

U rubrici biografija, ispod imena Enda Pavić-Pečenković, na stranici Vlade Kantona Sarajevo piše: “magistrica je socijalnog rada sa 19 godina staža u struci. Također, u procesu je završetka drugog master studija i sticanja zvanja magistrice psihologije”.

Iako ministrica Pavić-Pečenković tvrdi da je odustala od mastera u Goraždu, na stranici Vlade KS piše drugačije. No, ministrica, barem, ima regularan dodiplomski studij. Za razliku od Nermina Kapidžije. Ovaj kadar Naroda i Pravde, kojeg je Vlada KS imenovala na poziciju izvršnog direktora za investicije KJKP Vodovod i kanalizacija Sarajevo visokoškolsku diplomu je stegao na Internacionalnom univerzitetu u Goraždu. S tom diplomom je stekao uslove za imenovanje u KJKP ViK.

Podsjetimo, Internacionalni univerzitet iz Goražda u centru je međunarodnog skandala, nakon što je otkriveno da su izdavali lažne diplome medicinskih nauka. Po nalogu Tužilaštva BiH SIPA je u ponedjeljak uhapsila Edinu Brutus, biznismenku koja je osnovala ovaj Univerzitet. Osim Edine Brutus uhapšena je njena snaha Elma Brutus, bivši rektor Hajriz Bećirović, zatim biznismenka iz Zenica Kaja Imširović i aktualni zastupnik NiP-a u Skupštini SBK Damir Žuga. Ova grupa bila je povezana sa italijanskim mafijašem Salvatorem Messinom koji je, koristeći fiktivne fondacije registrovane u Švicarskoj i Hrvatskoj, faktički prodavao visokoškolske diplome iz oblasti medicinskih nauka. Messina nije uhapšen jer nije dostupan bh. policijskim agencijama. No, za njim će vjerovatno biti raspisana Interpolova potjernica. Stoga se vratimo bh. državljanima.

NiP-ov zastupnik iz Goražda osumnjičen je da je 2018. godine, kao ministar obrazovanja BPK (tada kadar SBiH-a), potpisao krivotvoreni akt kojim se Internacionalnom univerzitetu u Goraždu daje dozvola da održava nastavu na italijanskom jeziku. Tu dozvolu čelnici Internacionalnog univerziteta sa rektorom Hajrizom Bećirovićem koristili su da “upisuju” inozemne studente na medicinske nauke. Nastava, naravno, nikad nije održavana. IUG je štampao diplome, Kaja Imširović je posredovala, a Messina “prodavao” studentima iz Italije, Libije, Hrvatske, Srbije za 24 hiljade eura po komadu. Samo na taj način izdato je više hiljada diploma.

U novembru prošle godine italijanski mafijaš Salvatore Messina je, preko firme Edukacioni centar d.o.o. Goražde, u sali Skupštine Bosanskopodrinjskog kantona organizirao “prezentaciju projekta” saradnje sa BPK.

Vlasnik Edukacionog centra sada je Marcello Carlo Maria Conigliaro. Prethodni vlasnik je bio Salvatore Messina, koji je firmu “predao” svom prijatelju.

Prezentaciji Messiniih poslova u Skupštini BPK prisustvovala je bivša zastupnica u Skupštini BPK Edita Velić. Ova bivša DF-ovka koja je prešla u Narod i Pravdu kaže da je “samo prevodila”.

“Ja sam slučajno tu bila. Bila sam kratko savjetnica premijera. Slučajno su mi rekli da prevodim gospodinu Messini. I to je sve što se mog angažmana tiče. Nikakve veze s politikom nema”, kazala nam je Edita Velić.

Otkriva da je prošle godine Messina pozvao sve zastupnike iz BPK-a na “studijsko putovanje” u Italiju. Odziv je, međutim, bio slab. Pema informacijama Istrage, u Italiju su, kao gosti Salvatora Messine putovali Džebrail Bajramović (BH Demokrate) i Amar Imamović (Narod i Pravda). Nešto ranije u Italiju je, kao gošća Salvatora Messine putovala i Biljana Begović, bivša DF-ova ministrica obrazovanja u Vladi BPK. Tada je s njom putovala i Edina Brutus.

Uhapšeni Hajriz Bećirović, bivši SDA-ov ministar za boračka pitanja u Vladi KS, bio je rektor Internacionalnog univerziteta Goražde. On je potpisivao memorandume o razumijevanju sa Messininom fondacijama iz Hrvatske i Švicarske. Bećirovićev potpis nalazi se i na nekoliko fiktivnih diploma koje su izdate studentima iz Italije.

Objavljujemo novi nacrt Zakona o Sudu BiH: Umjesto višeg suda “uspostavlja se” Apelaciono odjeljenje čije će sjedište biti utvrđeno naknadno. Smanjena nadležnost Suda BiH!

Formiranje Višeg ili Apelacionog suda Bosne i Hercegovine nije planirano najnovijim izmjenama Zakona o sudu BiH koji bi se trebao naći na sjednici Vijeća ministara BiH. Ovim Zakonom je, kako saznaje Istraga, planirano formiranje “Apelacionog odjeljenja Suda BiH. Sjedište ovog odjeljenja bi bilo u Republici Srpskoj, ali tačna lokacija bi bila utvrđena tek godinu dana nakon što bude usvojen ovaj Zakon.

“Sudbenu vlast na razini Bosne i Hercegovine vrše Sud BiH i Apelacijsko odjeljenje Suda BiH. Sud je nadležan suditi u prvom, a Apelacijsko odjeljenje Suda suditi u drugom stupnju i odlučivati o drugim pitanjima propisanim ovim zakonom”, navedeno je u prijedlogu nacrtu Zakona koji bi se trebao danas naći na sjednici Vijeća ministara BiH.

Kada je u pitanju sjedište Suda, zakon ne propisuje gdje je sjedište Apelacijskog odjeljenja.

“Parlamentarna skupština BiH će najkasnije u roku jedne godine od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti izmjene i dopune ovog zakona kojim će se odrediti sjedište Apelacijskog odjeljenja Suda, koje ne može biti u istom entitetu u kome je sjedište Suda. Do donošenja odluke, sjedište Apelacijskog odjeljenja Suda privremeno će biti u Sarajevu.

Podsjetimo, i važeći Zakon o Sudu BiH propisuje postojanje Apelacionog odjeljenja Suda BiH, što znači da u ovom segmentu nema neke značajnije promjene. Međutim, za razliku od važećeg Zakona, nacrt novog Zakona predviđa da Apelaciono odjeljenje ima svog predsjednika.

“Sud i Apelaciono odjeljenje Suda imaju svog predsjednika”, navedeno je u članu 20 nacrta Zakona o Sudu u kojem su jasno pobrojane nadležnosti predsjednika Suda i Apelacionog odjeljenja Suda.

Kompletan nacrt Zakona o Sudu BiH možete pročitati ukoliko kliknete ovdje.

Kada je u pitanju nadležnost Suda BiH, odnosno Apelacionog odjeljenja Suda BiH, ona je znatno smanjena u odnosu na ranije. Evo koja je trenutna krivična nadležnost Suda BiH, propisana članom 7 važećeg Zakona o Sudu BiH.

“Sud je nadležan za krivična djela utvrđena Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine i drugim zakonima Bosne i Hercegovine.

(2) Sud je dalje nadležan za krivična djela utvrđena zakonima Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine kada ta krivična djela:

a) ugrožavaju suverenitet, teritorijalni integritet, političku nezavisnost, državnu bezbjednost i međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine;

b) mogu imati ozbiljne reperkusije ili štetne posljedice na privredu Bosne i Hercegovine, ili mogu izazvati druge štetne posljedice za Bosnu i Hercegovinu ili mogu izazvati ozbiljnu ekonomsku štetu ili druge štetne posljedice van teritorije datog entiteta ili Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine“, navedeno je u članu 7 važećeg Zakona.

Upravo po ovom članu uspostavljena je nadležnost za slučaj Respiratori, gdje su osuđeni zvaničnici samo jednog entiteta, u ovom slučaju Federacije BiH (predmet Fadil Novalić i drugi).

Sada se, međutim, ta nadležnost ograničava. Evo šta je propisano novim nacrtom Zakona o Sudu BiH.

“Sud je nadležan i za krivična djela iz oblasti terorizma, trgovine ljudima i seksualnogiskorištavanja žena i djece, nezakonite trgovine drogom, nezakonite trgovine oružjem, pranjanovca, korupcije, zaštite okoliša, krivotvorenja sredstava plaćanja, kompjuterskog iorganiziranog kriminala propisana zakonima Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko distrikt):
a) ako su djelimično ili u cijelosti počinjena na teritoriji dvaju entiteta, jednog ili dvaju entitela i Brčko distrikta ili van teritorije Bosne i Hercegovine; ili
b) ako su djelmično ili u cijelosti počinjena nezakonitim aktivnostima izvršenim zajedničkim djelovanjem kriminalnih grupa na teritoriji dvaju entiteta, jednog ili dvaju entiteta i Brčko distrikta ili van teritorije Bosne i Hercegovine; ili
c) ako je izvršenjem tih krivičnih djela nastala šteta velikih razmjera za državu Bosnu i Hercegovinu;ili
d) ako su ta krivična djela propisana medunarodnim ugovorima koje je ratificirala Bosnai Hercegovina”, navedeno je u nacrtu Zakona.

Dakle, po nacrtu novog Zakona u Sudu BiH respiratori ne bi mogli biti procesuirani pred Sudom BiH, jer je kriminal počinjen na nivou jednog entiteta. Osim toga, propisana “šteta po državu BiH”, sada je preformulisana u “štetu velikih razmjera za državu BiH”.

Zbog kriminala na Internacionalnom univerzitetu u Goraždu i saradnje sa italijanskom mafijom: SIPA u Goraždu pretresa kuću NiP-ovog zastupnika Damira Žuge, u Sarajevu pretresi stanova bivšeg SDA-ovog kadra Hajriza Bećirovića!

Pripadnici SIPA-e od jutros pretresaju više lokacija u Sarajevu, Goraždu, Zenici, Travniku i Konjicu. Meta su, kako saznajemo, osobe povezane sa radom Internacionalnog univerziteta Goražde. Prema informacijama Istrage, SIPA u Goraždu pretresa objekte u vlasništvu Damira Žuge, zastupnika stranke Narod i Pravda u Skupštini Bosanskopodrinjskog kantona Goražde. U Sarajevu je, jedna od meta, bivši SDA-ov kadar Hajriz Bećirović. Inače, Tužilaptvo BiH je izdalo naredbe za hapšenje sedam osoba koje su povezane sa izdavanjem lažnih diploma koje su korištene na području Evropske unije. Organizator tog posla je bio italijanski mafijaš Salvatore Messina. Prema informacijama Istrage, izdat je nalog za njegovo hapšenje, ali Messinina adresa u ovom trenutku nije poznata.

Podsjetimo, Istraga.ba je prošle sedmice objavila da je italijanska mafija sa Sicijlije organizovala izdavanje lažnih diploma medicinskih nauka koje su, potom, korištene u Italiji, Švicarskoj, Hrvatskoj, Srbiji i Libiji.

Osnivač ovog goraždonskog univerziteta bila je Edina Brutus, dok je u upravljačkim strukturama bila njena snaha Elma Brutus. SIPA je jutros upala i u njihove kuće. Osim toga, SIPA pretresa i objekte u vlasništvu Melvedina Jašarevića, generalnog sekretara Internacionalnog univerziteta Goražde.

U Zenici pripadnici SIPA-e pretresaju objekte u vlasništvu Kaje Imširović koja je bila spona između Internacionalnog univerziteta u Goraždu i italijanskog mafijaša Salvatora Mesine.

Dok lideri Trojke uživo slave moguće “otvaranje pregovora sa EU”: Čović ruši suverenitet BiH najavljujući neradni dan u BiH na dan izbora u Hrvatskoj!

Kakvu Bosnu i Hercegovinu Hrvatska vidi u okviru Evropske unije najbolje oslikavaju ovacije za Dragana Čovića koji je najavio na Općem saboru HDZ-a da će srijeda, 17. april, kada se održavaju hrvatski izbori, biti neradan dan i u BiH!

Aplauzi koji su se prolomili salom jasno ukazuju kakvu politiku baštini HDZ, te kako stoji suverenitet Bosne i Hercegovine I kako ga Zagreb vidi!

I ne prestaju se, ni dan-danas, baviti unutrašnjim poslovima Bosne i Hercegovine. Kad god to mogu, a trude se da to bude na skoro svakodnevnom nivou, hrvatski političari na svaki mogući način pokušavaju utjecati na političku situaciju kod svojih komšija.
U tome im pomažu ekspoziture u vidu Dragana Čovića i HDZ-a BiH, koji voli Andreja Plenkovića više nego cijelu državu u kojoj živi.

Jasno je svakom laiku da ovakav konstitutivni sistem u kojem postoje neke hrvatske stranke i neki hrvatski kantoni, Zagrebu će se omogućavati da se nastavi miješati u unutrašnje prilike u Bosni i Hercegovini.

Zabrinjava šutnja lidera ‘Trojke’, koji na sve ostaju imuni i dalje mantrajući kako je kompromis sve što BiH treba, ali nikako da nam pokažu šta su u tom kompromisu dali HDZ I SNSD. A, da budemo jasni ‘Trojka’ je dobrano države dala.

Otud i jeste problem što Elmedin Konaković ne vidi ništa sporno u svojoj rečenici da ‘nije fer da Hrvatima neko drugi bira predstavnike’, a dok mu nije problem da Čović proglašava svetkovine iz Zagreba kako djeca ne bi išla u školu, a HDZ glasači na izbore dali podršku Andreju Plenkoviću!

Nije u lakoj poziciji upleo se tu i Zoran Milanović, pa onda ne čudi ni šutnja Nermina Nikšića, jer možda koji glas ode i SDP-u Hrvatske.

I stoga dok ne naučimo napamet valja ponavljati da je Zagreb preko međunarodne zajednice, odnosno Ureda visokog predstavnika (OHR) uspio da postigne određene ciljeve u Bosni i Hercegovini. Nažalost, ti su ciljevi oslabili našu državu, što je i definitivno otvorilo dodatni prostor Zagrebu, ali i Beogradu da provode svoje politike u Bosni i Hercegovini.

Beogradu i Zagrebu niti su aspiracije ugašene, niti im nešto na tom putu smeta. Zagrebu su narasli apetiti prema Bosni i Hercegovini, jer su uvidjeli da svoje politike u Bosni i Hercegovini mogu provoditi uz pomoć međunarodne zajednice – direktno iz Brisela!

I sve to dok se trojka hvali mogućnošću otvaranja pregovora, iako suštinski znaju da to ništa ne znači, te da napredak nije postignut, već su se samo geopolitički odnosi promijenili početkom rata u Ukrajini. Nikako zbog toga što BiH postaje demokratska zemlja s jakom vladavinom prava. Nažalost, otvaranje pregovora neće značiti boljitak građanima, već sigurnost Zagrebu da će baš preko Brisela nastaviti jačati svoj utjecaj, prvenstveno u Hercegovini.

I zato uporno izmišljaju bošnjački demografski oportunizmom i nekakve izmišljene sigurnosne problem. Na te izmišljotine nema adekvatnog odgovora, kao što nema ni reakcija na slobodne dane zbog izbora u Hrvatskoj.

A, znate li zašto? Zato što institucije BiH nikada slabije nisu bile, a upravo na tim slabostima jača snaga Beograda i Zagreba.

I nikakvi pregovori Bosni i Hercegovini neće u suštini donijeti prosperitet bez njenih jakih državnih institucija, koje u ovom slučaju izgleda nikome nisu važne!

(NAP)

Kolumna penzionisanog sudije Branka Perića: “Da citiram Mamića, sudiji je bolje ići s Rolexom nego sa dobrim advokatom”

Azra Miletić, bivša sutkinja Apelacionog odjeljenja Suda BiH (penzionisana krajem prošle godine), tužila je Bosnu i Hercegovinu za naknadu imovinske i neimovinske štete u iznosu od oko 200.000 KM, koja joj je pričinjena nezakonitim hapšenjem i pritvorom, suspenzijom i krivičnim postupkom, koji je trajao sedam godina i okončan oslobađajućom presudom. Za tih sedam godina Azra Miletić je primala od države punu sudijsku platu. Međutim, Azra tvrdi da su joj lišenjem slobode, suspenzijom i krivičnim postupkom narušeni ugled i čast, da je pretrpjela duševne patnje i bol, kao da je pretrpjela imovinsku štetu u vidu izgubljene dobiti koju bi kao sudija ostvarila u komisiji za polaganje pravosudnog ispita i kao edukator sudija i tužilaca.

Sutkinja Azra Miletić lišena je slobode početkom 2015.godine u svojoj sudnici pod sumnjom da je primila mito od osuđenog Rame Brkića, bivšeg policijskog komesara u Bihaću, kako bi mu pogodovala u žalbenom postupku oslobađanjem ili smanjenjem kazne.

Nema ništa sporno u vezi prava na obeštećenje sudije Azre Miletić. U ovom osvrtu neće se razmatrati postavljeni tužbni zahtjevi. Neće se razmatrati ni njena krivica, ni nevinost. Sudovi su o tome imali različita mišljenja, ali konačan ishod je oslobađajuća presuda. Slučaj je pravno zanimljiv zbog proceduralnih specifičnosti i zbunjujućih pravnih tumačenja. Rijetko koji sudski slučaj pruža ovako jasnu sliku naopakog funkcionisanja pravosudnog sitema s koje god ga strane posmatrali.

Polovinom 2015.godine Azra Miletić, Ramo Brkić i Senad Šabić optuženi su, između ostalog, i za krivična djela davanja i primanja mita. Optužnica je potvrđena 22.6.2015.godine. Nedugo nakon početka glavnog pretresa optuženi Ramo Brkić i Senad Šabić daju se u bjekstvo. Sud BiH, koji u to vrijeme vodi krivični postupak, protiv njih određuje pritvor i raspisuje međunarodnu potjernicu. Postupak u odnosu na njih se razdvaja i nastavlja da vodi samo protiv sutkinje Miletić. Nakon nepune dvije godine suđenja, Sud BiH osuđuje sutkinju Miletić na dvije i po godine zatvora za primanje mita.

U žalbenom postupku Apelaciono odjeljenja Suda BiH usvaja žalbu osuđene Azre Miletić i dalje vođenje krivičnog postupka prenosi na Opštinski sud u Sarajevu. Prenošenje postupka sa jednog specijalnog suda najvišeg ranga na sud najnižeg ranga zakonom je dodijeljeno Sudu BiH. Istina, predstavlja svojevrstan apsurd jer nije opšteprimjenjivo i zanemaruje neke vrlo važne pravne principe. U konkretnom slučaju Apelaciono odjeljenje težište stavlja na načelo nepristrasnog suda, imajući u vidu činjenicu da je Azra Miletić sutkinja u istom odjeljenju. (Ovakva praksa otvara pitanje ko bi bio nadležan da sudi sudijama Vrhovnih sudova entiteta, čiji procesni zakoni ne predviđaju mogućnost prenošenja vođenja postupka u identičnom slučaju!).

Postupak pred sarajevskim Opštinskim sudom trajao je sve do 12.4.2021.godine, kada je sutkinja Miletić oslobođena od optužbe. Iz obrazloženja presude se zaključuje da su dokazi na osnovu kojih je podignuta optužnica proglašeni nezakonitim, zbog toga što su pribavljeni povredom zakona o krivičnom postupku.

Prvo pitanje koje izaziva nedomicu jeste zašto je postupak dokazivanja krivice sutkinje Azre Miletić trajao sedam godina? Šta je bilo toliko komplikovano u predmetu jednog sudije da je za dokaizivanje trebalo sedam godina? Da li je to razuman rok suđenja? Da li je slučaj jednog sudije mjera efikasnosti pravosudnog sistema? Ako se jednom sudiji sudi sedam godina, koliko godina onda trebaju trajati suđenja organizovanim kriminalnim grupama koje su počinile više teških krivičnih djela?

Neefikasan rad Opštinskog suda u Sarajevu u slučaju Azre Miletić koštao je državu BiH više od pola miliona KM. Ali, nije Azra Mletić jedini takav slučaj. Istovremeno se pred istim Opštinskim sudom u Sarajevu sedam i više godina vode krivični postupci i protiv suspendovanog glavnog tužioca Tužilaštva BiH Gorana Salihovića i tužioca Bože Mihajlovića, koji su na isti način prenešeni sa Suda BiH. Niko ne zna koliko će se još čekati na njihovo prvosnažno okončanje. I Salihović i Mihajlović svih sedam i više godina suđenja primaju punu platu. Neefikasnost suda u njihovom dosadašnjem suđenju koštala je državu BiH preko milion KM.

Trenutno je petoro sudija i tužilaca sa nivoa državnog pravosuđa pod suspenzijom! Gotovo jedan mali sud je van funkcije! Osim Gorana Salihovića i Bože Mihajlovića, suspendovani su sudije Dalida Burzić i Ranko Debevec, te tužiteljica Dijana Kajmaković. Protiv Dijane Kajmaković i Dalide Burzić istrage traju oko dvije godine, a niko ne zna u kojoj su fazi i zašto još nisu okončane.

Ovaj mali istorijat (dis)funkcionalnosti i vladavine prava i pravde objašnjava potpuni slom pravosudnog sistema. Ako su ovo rezultati reforme, onda treba proglasiti bankrot i razmišljati o novom modelu distribucije pravde. Ovakvo pravosuđe je profesionalna, institucionalna i državna sramota! Ono je danas sistem od koga država ima ogromnu štetu. Umjesto da bude paradigma efikasnog i profesionalnog sistema, pravosuđe je postalo poligon nezamislivih zloupotreba, kršenja zakona i neodgovornosti.

Nije uopšte pitanje da li će Salihović, Mihajlović, Burzić i Kajmaković biti optuženi, osuđeni ili oslobođeni (prije će biti ovo drugo!), problem je zbog čega postupci protiv sudija i tužilaca traju toliko dugo, a da to niko ne vidi kao problem, pa čak ni sudije i tužioci protiv kojih se postupci vode. Neshvatljiv odnos nezavisnog regulatora prema sistemu za čiji funkcionalnost odgovara!

Ali, vratimo se slučaju Azre Miletić. Ne bi on danas bio interesantan, poput mnoštva sličnih koji su pali u zaborav zbog dugog trajanja, da se u njemu nisu dešavale i druge teško shvatljive stvari. Naime, odbjegli Ramo Brkić biva u Švedskoj lišen slobode po potjernicu našeg suda i izručen BiH. I postupak protiv njega takođe vodi Opšinski sud u Sarajevu, ali se pretres odvija pred drugim sudijom. Po okončanju dokaznog postupka, 9.marta 2020.godine, presudom br.65 0 K 776874 19 K, optuženi Ramo Brkić biva osuđen za davanje mita sudiji Azri Miletić. U činjeničnom opisu njegovih radnji izvršenja, kao i u obrazloženju presude, jasno se navodi kada je, na koji način i kako sudija Azra Miletić primila mito. Godinu dana kasnije, 12.aprila 2021.godine, isti sud, presudom broj 65 0 K 704016 18 K, oslobađa od optužbe za primanje mita Azru Miletić. Obje presude su pravosnažne.

Nakon pravosnažnog okončanja oba slučaja, koja potiču iz jedinstvene radnje izvršenja, dobili smo paradoksalne ishode: optuženi Ramo Brkić je osuđen za davanje mita, a sudija Azra Miletić za primanje istog mita oslobođena! Ramo Brkić će četiri godine i 11 mjeseci izdržavati kaznu zatvora za davanje mita koji sudija Azra Miletić nije primila! Isti sud utvrđuje da postoje dokazi i da nema dokaza!

Naravno, ne radi se ovdje o pravnom paradoksu ili aporiji pravničkog uma. Radi se o kontradikciji koju zdrav razum ne može da prihvati, a koja je mogla nastati ili iz različite ocjene dokaza, pogrešnog tumačenja prava i nerazumijevanja pravde, ili iz kriminalne djelatnosti pravosudnih struktura. Slični pravni i pravosudni idiotizmi (obrazlaganje naredbi, otvaranje predmeta!) u posljednje vrijeme postaju najozbiljnija prijetnja vladavini prava i društvenoj pravdi. Nižu se slučajevu u kojima se očigledni krivci oslobađaju, a nevini optužuju i osuđuju. Niko više ne može biti siguran da neće biti nevin osuđen. I svako će vjerovati da može izbjeći kaznu ako iza njega stoje vladajuće politike i korumpirane sudije. Sudiji je bolje ići sa “Rolexom” nego sa dobrim advokatom, što bi rekao neponovljivi Zdravko Mamić.

Odavno javno govorim o pravosudno-političkoj i medijskoj mafiji koja razara pravosudni sistem. Kao odgovor na moja javna upozorenja, ta ista mafija me je izvela pred disciplinski sud nekoliko mjeseci prije odlaska u penziju i Tužilaštvu BiH podnijeli krivičnu prijavu zbog izdvojenog mišljenja u predmetu “Novalić i dr.”. A onda je komedijant slučaj režirao ključni dokaz mojih sumnji – hapšenje predsjednika Suda BiH zbog uništavanja službenih spisa i raznih zloupotreba. Potom je uslijedila i suspenziju predsjednika Privrednog suda u Banjaluci. I evo nas pred pitanjem svih pitanja: ako predsjednici sudova uništavaju dokaze i krše zakone, šta li tek rade njihove sudije? Može li se vjerovati da u sudovima sudije primjenjuju zakone i provode pravdu? Zašto tužioci optužuju nevine, a amnestiraju krivce? Ko su ljudi u VSTV koji biraju i imenuju nedostojne i korumpirane tužioce i sudije?

Širi se krug pitanja i polje sumnje, a odgovora niotkuda. Umjesto stručnih analiza i javnih rasprava, iz Brisela stižu projekti o integritetu koji se sistematski uništava. Gdje je kraj sunovrata?

(Autor je penzionisani sudija Suda Bosne i Hercegovine. Tekst je izvorno objavljen na portalu Buka.com)

Nakon presude Suda BiH o nezakonitom Poslovniku VSTV-a: Ide li “Federalni USKOK” na čekanje?

Visoko sudsko i tužilačko vijeće u ponedjeljak će održati interni sastanak, a nakon što je Upravno vijeće Suda BiH poništilo pojedine odredbe Poslovnika VSTV-a čime su zaustavljena sva imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija, ali i raspisani konkursi za nosioce pravosudnih funkcija.

“Navedeno pitanje će, radi hitnosti, biti razmotreno na proširenoj sjednici Stalne komisije za legislativu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine. Sastanak će biti održan jer je potrebno razmotriti ovo pitanje i donijeti odgovarajuće odluke koje će usmjeriti dalje djelovanje VSTV-a BiH prije sjednice Vijeća koja će biti održana 20. i 21. marta 2024. godine, na kojoj je između ostalog, planirano i imenovanje nosilaca pravosudnih funkcija”, naveli su iz VSTV-a BiH nakon odluke Upravnog vijeća Suda BiH.

Odredbe Poslovnika VSTV-a koje se odnose na konkurse, konkretno na način kako se biraju kandidati za nosioce pravosudnih funkcija koji će biti pozvani na razgovor impliciraju diskriminaciju. Zahtjev za ocjenu zakonitosti odredbi Poslovnika uputio je direktor Centra za edukaciju sudija i tužitelja Federacije Bosne i Hercegovine Arben Murtezić.

S obzirom da je u decembru raspisan i konkurs za 10 sudija i 10 tužilaca u Vrhovnom sudu FBiH i u Federalnom tužilaštvu FBiH kako bi se formirali posebni odjeli Federalnog tužilaštva i Vrhovnog suda FBiH za suzbijanje korupcije, organiziranog i međukantonalnog kriminala, i ta procedura će biti zaustavljena. Tako će ostati upražnjena i pozicija posebnog zamjenika glavnog tužioca Federalnog tužilaštva FBiH koji će biti na čelu tzv. “federalnog USKOK-a”.

VSTV ima zakazanu sjednicu za 20. i 21. mart, a sva imenovanja ostaju na čekanju.

Murtezić je smatrao da određene odredbe diskriminiraju sudije i tužioce u odnosu na advokate, notare i druge pravnike koji nisu nosioci pravosudnih funkcija.

“Sud nalazi da je osporeni Poslovnik VSTV-a donio zakonom neovlašteni organ, pa predmet uređenja osporavanog Poslovnika, odnosno prednjih odredbi istog, upućuje na zaključak da je VSTV, u konkretnom slučaju, prekoračio granicu svojih ovlaštenja utvrđenih Zakonom o VSTV-u. Ovako postavljene odredbe člana 49. stav 5 impliciraju diskriminaciju kandidata koji su nosioci pravosudnih funkcija u odnosu na kandidate koji nisu nosioci pravosudne funkcije, a ispunjavaju formalne uslove za imenovanje na neku pravosudnu funkciju”, saopćeno je iz Suda Bosne i Hercegovine.

VSTV će na dvodnevnoj sjednici razmatrati i Akcioni plan za implementaciju izmjena Zakona o VSTV-u. Još uvijek nije formiran odjel za integritet, pa bi se moglo desiti još jedno prolongiranje datuma u parlamentarnoj procedure.

No, sve bi se to moglo poklopiti sa donošenjem novog Zakona o VSTV-u, a rok od godinu dana se bliži.

(NAP)

Andrej Nikolaidis Dragi Bojiću: “Evo zašto odbijam bošnjački i crnogorski nacionalizam izjednačiti sa srpskim i hrvatskim…”

O, sveta prostoto

Rasprava između mene i gospodina Draga Bojića ilustrativan je primjer nemoći dijaloga. Što god da se desi, bez obzira na snagu argumenata, nakon dijaloga svaka strana ostane na svome stanovištu. Ako bi se, pak, iz te rasprave izrodila otvorena i intelektualno poštena šira javna rasprava o nacionalizmu koja je nužna bosanskohercegovačkom društvu, ni njegovo ni moje vrijeme ne bi bilo protraćeno.

Dakle: ja nakon „dijaloga“ još tvrđe mislim da je gospodin Bojić u krivu. Kao što i on, usudiću se pretpostaviti, misli da sam u krivu ja.

Osvrnuću se, ipak, na samo jednu krivu tezu gospodina Bojića. Učiniću to zato što mislim da je to tačka u kojoj se najjasnije vide naše razlike.

Ponoviću: crnogorski nacionalizam broji 0 žrtava. Gospodin Bojić tvrdi da nije tako i crnogorski napad na  Dubrovnik pripisuje crnogorskome nacionalizmu.

Vlast koja je učestvovala u napadu na Dubrovnik bila je vlast Crne Gore. Ali je njen nacionalizam bio velikosrpski. Mila Đukanovića i Momira Bulatovića na vlast je doveo velikosrpski nacionalizam. U trenutku napada na Dubrovnik, Crna Gora je satelit Srbije. Napad na Dubrovnik je djelo velikosrpskog nacionalizma koji je u Crnoj Gori bio prisutan i destruktivna sila tada, kao što je i danas.

U trenutku napada na Dubrovnik, što gospodin Bojić očito ne zna ili ne želi da zna, jer ruši njegove teze, crnogorski su nacionalisti okupljeni oko partije LSCG. Oni na Cetinju organizuju antiratne mitinge i pjevaju: „Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče“. Kao što će, ti crnogorski nacionalisti, kasnije na trgovima puštati pjesme Kemala Montena i plakati nad sudbinom Sarajeva. Razumijem da gospodin Bojić ima problem da to kognitivno mapira, ali to je prosto tako: govorimo o nacionalistima koji su oplakivali opsadu „tuđeg“ grada u koji se upustila njihova zemlja, oteta od strane velikosrpskog projekta.

Crnogorske vlasti i ostali velikosrpski nacionalisti tada su crnogorske nacionaliste nazivali „ustašama“. Tako ih velikosrpski nacionalisti zovu i danas. Ali eto: gospodin Bojić tvrdi da su Dubrovnik napali baš „crnogorske ustaše“.

Sa mojim stavom, prećutno i svojim prisustvom, složili su se Ministarstvo branitelja te Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske. Otkrivanju spomen ploče u Morinju kod Kotora, gdje su u logor odvođeni zarobljeni hrvatski branitelji,  prisustvovali su ministri odbrane i vanjskih poslova Crne Gore Raško Konjević i Ranko Krivokapić, uz prisustvo hrvatskog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana i ministra hrvatskih branitelja Toma Medveda.

Tekst na ploči, koji su, it goes without saying, usaglasile hrvatska i crnogorska strana, glasi: „Tokom velikosrpskeagresije na Hrvatsku, ovdje je bio logor, takozvani Centar Morinj, za zatočene hrvatske civile i branioce.

Sjećamo se zločina počinjenih da bi se osramotili ime i duh Crne Gore. Izražavamo žaljenje za sve patnje koje su proživjeli zatočeni. Da se nikada ne ponovi!”

Što se toga čiji je nacionalizam, crnogorski ili srpski napao Dubrovnik, I Rest My Case.

Uzgred, najodvratnija strana CG nacionalizma, prisutna kod malog dijela crnogorskih nacionalista, jeste očijukanje sa hrvatskim nacionalizmom, njegovom ustaškom frakcijom. “Ista nas je odgojila mati, Crveni smo mi Hrvati”, Sekula Drljević, Štedimlija i taj đir. O tome sam pisao i to jasno osudio. Izvolite dokaz. https://zurnal.info/clanak/naspram-draze-mihailovica-mora-stajati-ljubo-cupic/23360

Tu, između ostalog, pišem: “Crna Gora koja nije građanska, demokratska i slobodna ne može dugoročno opstati. Efikasan odgovor na velikosrpski nacionalizam ne može biti ništa nacionalističko”. Toliko o mojoj podršci crnogorskome nacionalizmu.

Iz očitih razloga, međutim, ne pristajem na izjednačavanje crnogorskog i srpskog nacionalizma. Ne samo zbog nejednakog broja žrtava koje stoje iza tih nacionalizama, nego i zbog toga što je srpski nacionalizam imperijalan, dok je crnogorski antiasimilatoran i antikolonijalan. Taj se nacionalizam, koji nema nikakvih teritorijalnih pretenzija prema susjedima, iscrpljuje u odbijanju asimilacije kojoj su Crnogorci od 1918. naovamo izloženi. Taj nacionalizam staje u iskaz: “Mi smo Crnogorci, ne Srbi”. Što je u očitoj suprotnosti sa stavom velikosrpskoga nacionalizma o tome da su svi i svuda Srbi, a sve okolne zemlje “srpske”.

Crnogorski nacionalizam, koji su kao sredstvo oslobodilačke i emancipatorne borbe koristili i komunisti, ne da nije “isti” kao velikosrpski, nego mnogo više sličnosti ima sa alžirskim antikolonijalnim nacionalizmom, ili nacionalizmom koji je u svojoj borbi koristio marksistički revolucionar Thomas Sankara, koji će postati predsjednik Burkine Faso.

Dio argumentacije koju sam koristio za crnogorski, važi i za bošnjački nacionalizam. U BiH, srpski i hrvatski nacionalizam su centrifugalne, dok je bošnjački (još uvijek) centripetalna sila. Ukoliko bi bošnjački nacionalizam postao asimilatorna ili imperijalna sila, u meni bi imao posvećenog neprijatelja. Dok ne bude tako, odbijam bošnjački nacionalizam izjednačiti sa velikosrpskim i (veliko)hrvatskim. Tvrdim da teza o “istovjetnosti nacionalizama” aktivno radi za imperijalne nacionalizme.

Kada je katolička crkva spaljivala Jana Husa, pobožna je žena bacila cjepanicu u plamen na kojem je ovaj gorio pa se prekrstila. Tako, iz očitog neznanja, i gospodin Bojić baca drvo u vatru velikosrpskog nacionalizma u Crnoj Gori. Šta reći, osim ponoviti ono što je tom prilikom rekao Hus: O, sancta simplicitas! O sveta prostoto!

Ovim je, što se mene tiče, “dijalog” između mene i gospodina Bojića završen.

(Slobodna Bosna)

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...