Kao da je sve gotovo. A uopće nije! Bosna i Hercegovina trebala bi od sutra imati status pregovarača o ulasku u Evropsku uniju.
To je ono što je, na primjer, Srbija dobila u martu 2012. godine. Misli li iko da današnja Srbija može u EU? Iako je ta država otvorila 22, od 35 pregovaračkih poglavlja. Dobro, za razliku od ostalih, 35. pregovaračko poglavlje je posebno i odnosi se samo na tu državu. I Kosovo. Rješavanje međusobnih odnosa i – u konačnici – uzajamno priznanje kao dvije nezavisne države. Sigurno je Vaša trenutna rekacija – ‘to se nikada desiti neće!’. I vjerovatno ste u pravu.
Tek, Bosna i Hercegovina bi sutra trebala dobiti jednu dobru vijest. Sa navodnicima ili bez. Odobravanjem pregovaračkog statusa, naša je država napravila još jedan iskorak na svom evropskom putu. Koji traje više od dvije decenije.
Dobivanje kandidatskog statusa za BiH jeste bio veliki iskorak. S njim smo, na primjer, dobili i pravo pristupa određenim fondovima EU. Jesmo li to iskoristili, veliko je pitanje. Odgovor je najvjerovatniji da – nismo. I tu je ključni problem!
BiH će sutra iz Brisela dobiti muštuluk.
I uz njega set zahtjeva za promjenama. Njih – u 90 posto slučajeva – mora provoditi aparat državne uprave. A bh. državna uprava je devastirana! U njoj i dalje ima izuzetno sposobnih, stručnih i pametnih ljudi. Ali takvi ne vode državne javne ustanove. Naprotiv!
I trebat će istinsko čudo da se i sutrašnja preporuka EU ubrzano pretoče u početak pregovora, neophodne promjene koje će biti i “ovozemaljske”, poput konačne zabrane pušenja na javnim mjestima, na primjer, reguliranje klanja životinja ili pečenja rakije. A da o onim pakleno teškim – poput promjena Ustava, i ne govorimo. Ne, ne postoji država koja je ušla u EU a da prije toga nije u više navrata mijenjala Ustav.
Ovaj Dejtonski je nespojiv s Evropom. I to vidimo po brojnim neprovedenim presudama Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. A one su sastavni dio pravne stečevine EU.
Prema sve glasnijim kritičarima iz Evropske unije, Brisel stalno popušta Bosni i Hercegovini. I to je potpuno tačno.
Sam kandidatski status, koji smo dobili krajem 2022. godine, bio je suprotan svemu što je pisalo u izvještaju Evropske komisije o napretku BiH za tu godinu. Na kraju, odluka o kandidatskom statusu objašnjena je kao nagrada građanima BiH koji žele u EU. Formulacija je to koja je prethodno korištena za isti status koji je dobila ruskom posvemašnjom agresijom pogođena Ukrajina.
I od tada BiH prati ukrajinski put ka EU. To znači i da najavljena sutrašnja odluka Evropskog vijeća, vrhovnog organa EU, predstavlja kontinuitet.
Ukrajina očekuje početkom ljeta početak pregovora. Šest mjeseci nakon što je dobila zeleno svjetlo za to. Pregovarački okvir je dobrano definiran i brusit će se do juna. A onda slijedi prva međuvladina konferencija EU i Ukrajine i formalni početak pregovora. Ne znači da će pregovori i krenuti odmah.
To je već doživjela Sjeverna Makedonija. Ova država, zbog blokada Bugarske, više od dvije godine čeka stvarni početak pregovora. Prije toga, 17 godina je bila kandidat za ulazak u EU.
Bugarska traži, uz ostalo, da se njena nacionalna zajednica u Makedoniji ugradi u Ustav. U bugarskom ustavu ne postoji niti jedna manjina. Svi su Bugari, usprkos tome što se najmanje 10 posto stanovništva izjašnjava kao Turci. EU podržava zahtjeve Bugarske, bez obzira što većina njenih čelnika ili prezire to što zvanična Sofija traži ili ne može razumjeti. Ipak, Bugarska je u EU!
Dakle, BiH dobija pregovarački status i imat će pravo povlačiti novac iz dodatnih EU fondova. To ne radimo jer ne znamo. Niti ko ozbiljno radi da naučimo. Pa je i to indikativ koliko smo odista spremni za evropski put.
Ali, eto, Brisel će nam izdati “boarding pass” i uputi ti nas prema konačnoj destinaciji. Na tom putu, dakle, morat će se mijenjati ogroman broj zakona, propisa i već pominjani Ustav. Osim Ustava, morat će se, u skladu s presudama Suda iz Strazbura, mijenjati i Izborni zakon.
Javnost je već vidjela u više navrata kako to izgleda. Ne zaboraviti primjer Bugarske i makedonski put u EU.
U EU je i Hrvatska. Njena će se “pikati” manje ili više na bh. evropskom putu. I nemojte imati iluzija da se neće “pikati”. Ukrajina je čedo Zapada. EU je uradila sve – a i više od toga – da izađe ususret Ukrajini. No, u jednom od zadnjih nacrta pregovaračkog okvira ugrađene su odredbe koje je zahtijevala Mađarska, a tiču se položaja Mađara u Ukrajini.
Viktora Orbana baš i ne zanimaju, istinski, Mađari u Ukrajini. On ih koristi za svoje lične i političke probitke. Ko kaže da nije isto sa Hrvatskom i bh. Hrvatima?!
Kad već pominjemo Hrvatsku, sjetimo se haosa pred ulazak te države u EU i njihovog odnosa sa Slovenijom. “Problemi” koji su bili ozbiljna prepreka pristupanju Zagreba klubu u Briselu, na momente su izgledali kao razlog za objavu rata. Hrvatska je morala gutati žabu za žabom, trpjeti poniženja i provokacije populista koji su davno morali biti smješteni na jaku psihijatrijsku ustanovu… EU je bila uz Sloveniju i njene zahtjeve…
Dakle, čekaju nas ludaci koji će nam podmetati klipove. I mi već neke moduse toga vidimo sada. Davno prije početka formalnih pregovora.
Godinama su se u institucijama BiH koplja lomila oko saradnje s Europolom. Malo po malo, prepreke su uklanjane. Šta danas imamo? Taj proces je duboko kompromitiran soliranjem predstavnika iz entiteta Rs. Oni žele voditi glavnu riječ. Oni hoće direktnu komunikaciju Banje Luke s Briselom. I rade sve što mogu da Sarajevo ni ne postoji.
U sjeni vijesti iz Evropskog vijeća, međutim, prolazi informacija da je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen u proceduru uputila prijedlog ukidanja konsenzusa u pitanjima vanjske politike i poreza Evropske unije.
Radi se o ideji da se kvalificiranom većinom, a ne konsenzusom, donose odluke kada su u pitanju proširenje, ali i sankcije koje bi EU nametnula.
Von der Leyen je – čini se – našla i modus da se takva odluka donese, bez da se mijenja svojevrsni ustav EU. Objasnila je da je kvalificirana većina već propisana u ustavu (a “ustav” je kombinacija niza sporazuma o funkcioniranju EU, od Kopenhagena do Lisabona).
Ta kvalificirana većina definirana je tako da je za odluku dovoljno 55 posto država EU koje imaju najmanje 65 posto stanovništva. Ako odluka prođe i postane norma EU, onda je proširenje u potpuno novom svjetlu.
I tek bi to bio “game changer”. Ukoliko sve ostane kao do sada, sutrašnji dan u historiji BiH nije ništa!
Čini se da su u EU “nadošli”. I to vidimo po istupima Von der Leyen. Ona je ne jednom rekla da nije dovoljno reći da se trebaju ispuniti preduslovi da bi se dalje napredovalo na putu evropskih integracija. Evropska komisija s njom na čelu počela je proaktivnu politiku proširenja. I to se vidi čak i po tome što je taj portfolio u Evropskoj komisiji postao atraktivan, nakon godina zanemarivanja.
Da, geopolitika je kumovala tome! Pošto se svijet ubrzano blokovski dijeli, Zapad hoće da ima “čisto dvorište”.
Iako je BiH na samom dnu, po kriterijima Evropske komisije za spremnost za pristupanje, samo se o njoj govori u Briselu, od svih zapadnobalksanskih država. Zašto? Očito je preovladalo stajalište da je naša zemlja ključ mira na Balkanu.
Sada Brisel ide ususret državama koje stvarno žele biti članice i nudi primamljive darove. Danas Evropska komisija odlučuje i o tome da li će se države – kandidati postepeno uključivati u EU.
Šta to znači? Najjednostavnije, ako ispunite ove ili one reforme, postajete dio evropskih institucija iako niste formalno primljeni.
Sjedite, na primjer, na Vijeću za opće poslove, ali nemate pravo glasanja.Ili, provedete te i te reforme i vaša dokumenta prihvaćena su na tržištu rada EU.
Ili, uradite domaću zadaću i više nemate roaming troškova s EU. Pa vas u dogledno vrijeme isključe iz onog čuvenog ETIAS sistema. To je ona odredba po kojoj se morate najaviti EU da namjeravate doputovati na njeno tlo i zatražiti odborenje iako imate bezvizni režim s većinom država – članica EU. Sutrašnja odluka EU, dakle, sama po sebi ne znači ništa.
Dosta je do BiH. I tu slijedi cijeli niz negativnih i razočaravajućih vijesti. Ipak, tinja nada da je najavljena promjena okolnosti, konteksta, metodologije… proširenja dobra vijest. Jer se sužava mogućnost da države unutar EU blokiraju, zarad sebičnih interesa, one koji žele ući.
Upamtite, sutrašnjom odlukom NISMO ušli u EU! Dobili smo tek pregovorački status. Jednostavno, napravili smo još jedan korak naprijed, a do cilja nam je ostalo još milijarde koraka…
Zeleno svjetlo jeste. Ali bi ubrzo moglo postati crveno.
