Josip Cvitanović zvani Cviki odavno poznat policijskim agencijama. U junu 2004. godine Cvitanović je ubio svog punca Davora Knezovića. Tada je koristio pištolj. U novembru iste godine Cvitanović je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina. Nakon izlaska iz zatvora, Cvitanović se vratio terorisanju građana Mostara.
Inače, on je bio blizak prijatelj Make Radića. Naime, Josip Cvitanović je skupa s Radićem bio jedan od optuženih za napad na Bošnjake na Bajram 10. februara 1997. godine, kada su namjeravli obići mezarje u mostarskom Liska parku.
Tog 10. februara 1997. godine je Šefik Sulejmanović, skupa sa nekoliko stotina Mostaraca bošnjačke nacionalnosti, u koloni koju su predvodili tadašnji gradonačelnik Mostara Safet Oručević i muftija mostarski Seid ef. Smajkić, i uz pratnju pripadnika IPTF-a i SFOR-a, krenuo ka Liska parku u zapadnom dijelu grada. U toj namjeri ih je, napadom vatrenim oružjem i palicama, spriječila skupina policajaca. Sulejmanović je smrtno stradao, Seid Maksumić i Safet Radoš su teško povrijeđeni, dok su lakše povrede zadobile još 22 osobe. Za napad su, pored Radića, optuženi specijalci Ivan Hrkać, Božo Perić, Željko Planinić i pomenuti Josip Cvitanović.
Marko Radić je u tom periodu bio zapovjednik Policijske uprave Mostar. Sa te ga je dužnosti smijenio visoki predstavnik i to upravo zbog napada na Bošnjake u Liska parku. Njegova je odgovornost za napad utvrđena istragom IPTF-a, u čijim je izvještajima opisivan kao “surov i opasan uvijek naoružani ekstremist”.
Josip Cvitanović zvani Cviki, osumnjičen da je večeras u Mostaru ubio ratnog zločinca Marka Make Radića, trenutno je u bjekstvu. Prema informacijama Istrage, zaputio se prema hrvatskoj granici. Posjeduje automatsku pušku i bombe. On je odavno poznat policijskim agencijama.
U junu 2004. godine Cvitanović je ubio svog punca Davora Knezovića. Tada je koristio pištolj. U novembru iste godine Cvitanović je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina. Nakon izlaska iz zatvora, Cvitanović se vratio terorisanju građana Mostara.
Inače, on je bio blizak prijatelj Make Radića. Naime, Josip Cvitanović je skupa s Radićem bio jedan od optuženih za napad na Bošnjake na Bajram 10. februara 1997. godine, kada su namjeravli obići mezarje u mostarskom Liska parku.
Tog 10. februara 1997. godine je Šefik Sulejmanović, skupa sa nekoliko stotina Mostaraca bošnjačke nacionalnosti, u koloni koju su predvodili tadašnji gradonačelnik Mostara Safet Oručević i muftija mostarski Seid ef. Smajkić, i uz pratnju pripadnika IPTF-a i SFOR-a, krenuo ka Liska parku u zapadnom dijelu grada. U toj namjeri ih je, napadom vatrenim oružjem i palicama, spriječila skupina policajaca. Sulejmanović je smrtno stradao, Seid Maksumić i Safet Radoš su teško povrijeđeni, dok su lakše povrede zadobile još 22 osobe. Za napad su, pored Radića, optuženi specijalci Ivan Hrkać, Božo Perić, Željko Planinić i pomenuti Josip Cvitanović.
Marko Radić je u tom periodu bio zapovjednik Policijske uprave Mostar. Sa te ga je dužnosti smijenio visoki predstavnik i to upravo zbog napada na Bošnjake u Liska parku. Njegova je odgovornost za napad utvrđena istragom IPTF-a, u čijim je izvještajima opisivan kao “surov i opasan uvijek naoružani ekstremist”.
Ratni zločinac Marko Maka Radić ubijen je večeras u Mostaru, saznaje Istraga.ba. Za ubistvo je osumnjičen Josip Cvitanović zvani Cviki.
MUP HNK je potvrdio da je u ponedjeljak, oko 19 sati, došlo do pucnjave u Mostaru. Više detalja nije saopćeno.
Marko Radić je 2011. godine, nakon dugotrajnog postupka u BiH pravosnažno osuđen na 21. godinu zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, odnosno mučenja, zatvaranja, ubistva i silovanja u zloglasnom logoru Vojno kod Mostara, te je iz zatvora trebao izaći tek 2027. godine. Tada je, međutim, Hrvatska zatražila njegovo izručenje, i on je prebačen u nadležnost pravosudnih organa te države. U Hrvatskoj je u februaru prošle godine priznao krivicu i osuđen na 12 i po godina, odnosno, tačno onoliko vremena koliko je proveo u pritvoru. Radić je odmah pušten na slobodu. Radić slovi za bliskog prijatelja lidera HDZ-a Dragana Čovića koji je, posredstvom svojih ministara, organizirao njegovo izručenje Hrvatskoj, odnosno oslobađanje.
Na početku je bio samo jedan klan. Njegov uspon počeo je onda kada je propao narko-kartela Darka Šarića. Međunarodna policijska akcija „Balkanski ratnik“ razbila je ovu grupu i otvorila veliki prostor za klan iz crnogorskog grada Kotora kasnije poznat kao – škaljarski klan. Poslije toga u istom gradu je nastao i drugi klan – kavački. Od 2015. godine bjesni rat između ovih klanova. Rat je podijelio podzemlje Balkanu. Do sada je ubijeno skoro 50 ljudi. Žrtve su, uglavnom, bili krimilanci, ali i članovi njihovih porodica i saradnici. Ubijen je jedan advokat, ali i nekadašnji poslanik u crnogorskoj skupštini. Obračuni ovih klanova protežu se i izvan Balkana – likvidacije su se dešavale u Španiji, Nemačkoj, Austriji, Holandiji i, najskorije, u Grčkoj.
Crnogorska novinarka Svetlana Đokić, u produkciji TV Vijesti iz Podgorice i uz podršku Ambasade SAD-a u toj zemlji, uradila je dokumentarni serijal o ratu ovih klanova. Prvu epizodu “Put osvete” objavili smo prošle sedmice. Danas, uz saglasnost autorke, objavljujemo drugu epizodu.
“Po prvi put javno imaju da kažu o zločinima koji su uslijedili, šta je utvrđeno istragom, ko je prva nevina žrtva kotorskih kriminalnih grupa, ali i još mnogo što do sada javnost nije imala priliku da vidi i čuje”, kazala je autorka filma Svetlana Đokić.
U drugom nastavku “Puta osvete” saznajte sve o ubistvu Božidara Cicmila, Crnogorca koji je 2015. godine likvidiran u Mostaru.
“S mamom i nenom sam izašao na kamionu iz Potočara. Te 1995. godine sam imao četiri godine. Otac je prešao preko šume. Čekali smo ga u Tuzli, a kasnije smo živjeli u Banovićima kao izbjeglice”, prisjeća se u ekskluzivnom razgovoru za Istragu Elvir Klempić, Vlaseničanin koji je bio među pedeset najbitnijih ljudi izbornog štaba novoizabranog američkog predsjednika Joe Bidena.
U trenucima dok smo razgovarali, bio je na ulici. Proslavljao je Bidenovu pobjedu.
“Od izbjeglice, do ovog sada. Pomogao sam, onoliko koliko sam mogao, nekome da postane američki predsjednik. Nevjerovatan osjećaj”, kaže nam Klempić.
Od jula 1995. godine do 2001. Elvir je živio u Banovićima. Onda je, kao devetogodišnjak, s porodicom preselio u Ameriku, u saveznu državu Iowa. Baš u Iowi skoro dvije decenije kasnije, na unutarstranačkim demokratskim izborima Joe Biden je započeo svoj put prema Bijeloj kući. Elivir Klempić je bio dio izbornog štaba, zadužen za etničke skupine.
“Mislim da sam prvi Bosanac koji je na ovom nivou učestvovao u kampanji za američkog predsjednika. Ja sam bio zadužen za odnose s etničkim grupacijama u svih 50 američkih država. Nekih 17-18 etničkih grupacija, od Balkana, Bliskog Istoka, Afrike, čitave Evrope. Ja sam bio zadužen za to. Moj posao je bio da okupljam sve te etničke grupacije”, objašnjava Klempić svoju ulogu.
I, pitam ga, ko je presudio?
“Presudili su Poljaci i Bosanci. Pennsylvania, Goergia, Wisconsin, Michigan. Kao prvo, Bosanci su prvi put na ovim izborima izašli da glasaju masovno. Znači, nešto što se nije vidjelo prije i to je naročito došlo do izražaja u Pennsylvaniji i Georgiai. A Poljaka imate 11 i po miliona u SAD-u. Veoma jaka etnička zajednica koja je 2016. godine, nevjerovatno, glasala za Donalda Trumpa. Sada smo to promijenili, jer smo pojačali angažman da ih prebacimo na stranu demokrata. Oni su bili presudni u Pennsylvanijii i Wisconsinu. Dali smo im neku nadu da razumiju da su dio ovog društva”, kaže Klempić.
Na kraju se sve vratilo. Joe Biden je pobijedio u utrci za američkog predsjednika.
“Nevjerovatna pobjeda. Nevjerovatna. Godinu i po dana smo radili na tome. Vratili smo se iz mrtvih dva-tri puta. Niko nije vjerovao da ćemo ovo uraditi, da ćemo ovo završiti. Ovo je kampanja koja je učinila da ljudi širom Amerike drugačijih nacija i drugačijeg porijekla budu dio ovoga. Ovo se tiče i naše bh. dijaspore”, euforično će Klempić.
A da li će, nastavljam s pitanjima, adminstracija novozabranog predsjednika Bidena pojačat angažman na Balkanu, a posebno u BiH?
“Ovo će promijeniti američku politiku na Balkanu, jer imate osobu koja razumije Balkan. Kao drugo, predsjednik Bajden ima veliko iskustvo. Treće, osobe koje su sada povezane s našim timom, a koje će u budućnosti biti povezane sa administracijom veoma dobro poznaju Balkan. Radili su na odnosima SAD-a sa Balkanom. I to nije samo BiH, već je to i Srbija, i Albanija, i Hrvatska, i Crna Gora, i Sjeverna Makedonija. Ovo su osobe koje veoma dobro razumiju tu regiju i veoma dobro razumiju šta je bilo devedesetih godina i žele da BiH postane dio NATO saveza i EU. Angažman SAD-a će biti mnogo veći”, zaključuje Klempić u razgovoru za Istragu.
Na pitanje da li će dobiti neku visoku funkciju u budućoj administraciji, Klempić je kroz smijeh odgovorio: “ostajem uz predsjednika Bidena”.
Vlasti Austrije zatvorile su mesdžid Tewhid u Beču kojim je upravljao bh. državljanin Muhamed Porča, saznaje Istraga.ba. Upravo u tom mesdžidu radikaliziran je Kujtim Fejzulai., terorista koji je u ponedjeljak navečer u centru glavnog austrijskog grada ubio četiri, a ranio preko 17 osoba, prije nego je ubijen u razmjeni vatre s tamošnjom policijom. Zatvaranje Tewhida potvrdili su i austrijski zvaničnici, ne navodeći ime glavne osobe koja je rukovodila mesdžidom.
“Ministarstvo unutarnjih poslova obavijestilo nas je u četvrtak da je napadač više puta posjećivao dva mesdžida u Beču”, rekla je austrijska ministrica za žene i integracije Susanne Raab (ÖVP).
Zvanično je saopćeno da su zatvorena dva mesdžida, jedan u udruženju u Ottakringum, a drugi u Meidlingu.
“Neposredno zatvaranje u interesu je javne sigurnosti, jer “pozitivni osnovni stav prema društvu i državi” koji zahtijeva islamski zakon ne postoji”, saopćila je ministrica Raab.
Odmah po zatvaranju mesdžida, reagirala je i Islamska zajednica Bošnjaka u Austriji koja je saopćila da mesdžid Twhid nikada nije djelovao u okviru ove zajednice.
“Danas smo iz sredstava informisanja saznali o zatvaranju džamije “Tewhid” u Beču. Kako bismo izbjegli netačne interpretacije događaja, ovim putem obavještavamo javnost da navedena džamija nikada nije bila članica Islamske zajednice Bošnjaka u Austriji niti je postojala bilo kakva institucionalna saradnja između naše zajednice i džamije “Tewhid””, saopćeno je iz Islamske zajednice Bošnjaka u Austriji.
Oni navode da je ovaj mesdžid bio pod okriljem Islamske zajednice u Austriji (Islamische Glaubensgemeinschaft in Österreich IGGÖ). U petak popodne su čelnici Islamske zajednice u Austriji priznali na svojoj Facebook stranici da su imali pravne veze sa mesdžidom Tewhid, ali da su one formalno-pravno raskinute nakon što je utvrđeno da su prekršili austrijske zakone.
obraćanje Umita Vurala: ogradio se od Porčinog mesdžida
“Sazvali smo hitnu sjednicu i oduzeli smo ovom mesdžidu status pravnog lica”, kazao je u svom video obraćanju predsjednik Islamske zajednice u Austriji Umit Vural.
Istraga saznaje da je mesdžidom rukovodio Muhamed Fadil Porča, hafiz rođen u Sarajevu koji je godinama bio jedan od glavnih propagatora selefijskog učenja. Posljednjih petnaest godina policijske agencije iz regiona obavještavale su austrijske kolege o Porčinom djelovanju.
“Većina propagandnog materijala koji je korišten u selefijskim mesdžidima u BiH dolazio je upravo iz Beča”, kazao je za Istragu jedan od policijskih dužnosnika koji su istraživali terorizam u BiH.
Muhamed Porča je rođen 1966. godine u Sarajevu, gdje je završio medresu. Studirao je u Saudijskoj Arabiji i Jordanu. Godinama živi u Beču, gdje slovi za jednog od najutjecajnijih selefijskih vođa. Prema informacijama Istrage, njegove mesdžide u Austriji je posjećivao i Nusret Imamović, osnivač selefijske zajednice u Gornjoj Maoči koji je kasnije otišao u Siriju i postao jedan najtraženijih terorista na svijetu. Još 2014. godine zastupnici u austrijskom parlamentu pominjali su Muhameda Porču kao vođu jednog od mesdžida u kojem se radikaliziraju pripadnici selefijske zajednice, te pominjali njegovo ime u kontekstu radikalizacije.
Muhamed Porča je bio povezan i s Jusufom Barčićem, selefijskim vođom koji je poginuo 2007. godine u saobraćajnoj nesreći u Tuzli, a koji je, prethodno, pokušavao svoja učenja uspostaviti u džamijama u BiH. I Porča i Barčić bili su veliki protivnici Islamske zajednice BiH, nazivajući njihove stavove – “novotarijama”. U Beču je, podsjećamo, radikaliziran i Mevlid Jašarević, srbijanski državljanin koji je 2011. godine pucao na zgradu Ambasade SAD-a u Sarajevu. Jašarević je neko vrijeme živio u i u Gornjoj Maoči, kojom je rukovodio Nusret Imamović, jedan od saradnika Muhameda Porče.
Presuda protiv Mevlida Jašarevića
Austrijske vlasti danas su saopćile da je mesdžid Tewhid djelovao pod okriljem Islamske zajednice u Austriji od 2016. godine. No, taj mesdžid djeluje mnogo duže.
“Danas imamo u našim mjestima dosta džamija, ali su one zaključane. Ne daju da se u njima din tumači. Moramo to prevazići da se otvaraju sunetske džamije, da se u njima din širi, da u njima daije (propagatori islama) koje su ispravne tumače vjeru. Te džamije moraju nam biti preče od naših stanova i naših kuća”, govorio je Muhamed Porča 2013. godine.
“Pišemo vam da izrazimo našu zabrinutost u vezi sa regulatornim okvirom Bosne i
Hercegovine u pogledu izuzeća rudnika, termoelektrana i željeznica u oba entiteta Bosne i
Hercegovine od plaćanja putarine na dizel gorivo”, navedeno je u pismu koje je 28. oktobra Sekretarijat Evropske energetske zajednice uputio na adresu Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.
Dan ranije, Istraga je objavila priču o tome kako, na prijedlog vlada Federacije i Republike Srpske, Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje BiH godinama oslobađa podobne rudnike i privatne firme plaćanja putarine na cijenu goriva, zbog čega država BiH gubi desetine miliona maraka. Jedna od najpovlaštenijih firmi koje su oslobođene plaćanja putarine je Lager iz Posušja. za čijim je vlasnikom Milenkom Bašićem raspisana međunarodna interpolova potjernica zbog optužbi za korupciju u Hrvatskoj. Ova firma, kao i drugi rudnici iz BiH nalaze se na spisku za oslobađanje plaćanja putarine i za narednu godinu. Upravo zbog toga je reagirala Energetska zajednica.
“S tim u vezi, i ne dovodeći u pitanje detaljnu procjenu, željeli bismo pokrenuti pitanje potencijalne kategorizacije takve šeme kao državne pomoći koju Savjet za državnu pomoć Bosne i Hercegovine treba prijaviti i odobriti prije nego što se dodijeli. Naime, prema Zakonu o akcizama, sva pravna i fizička lica koja vrše proizvodnju, uvoz i / ili izvoz biogoriva i tečnih biogoriva i određenih naftnih derivata (motorni benzin; dizel goriva i druga gasna ulja; tečni naftni gas) dužna su platiti putarinu u ukupnom iznosu od 0,40 KM po litru proizvoda (član 35). Putarina kao akciza stoga predstavlja troškove koji se obično nameću u budžet preduzeća. Čini se, međutim, da član 36 sadrži izuzetak od opšteg pravila, koje se odnosi samo na rudnike, termoelektrane i željezničke pruge. Odricanje od prihoda koji bi inače bio plaćen državi može predstavljati prenos državnih resursa i podrazumijeva povoljan tretman za određena preduzeća”, navedeno je u pismu koje je u posjedu Istrage.
Energetska zajednica upozorava da pravila o državnoj pomoći “zahtijevaju postupno ukidanje ekološki štetnih subvencija, uključujući fosilna goriva, i državne pomoći koja nije prijavljena nadležnom organu za državnu pomoć, izuzeće može predstavljati nezakonitu državnu pomoć koja bi potencijalno mogla biti predmet povrata”
“Zahtijevamo da se o regulatornom okviru koji je u pitanju obavijesti Savjet za državnu pomoć kako bi se procijenilo njegovo usaglašavanje sa pravnim tekovinama o državnoj pomoći”, piše na kraju pisma koje je potpisao direktor Sekretarijata Energetske zajednice Janez Kopač .
“Nedopuštena” državna pomoć korz putarine dodjeljuje se od 2018. godine. Odmah tada, na prijelog HDZ-ovog kadra Vjekoslava Bevande u program pomoći ubačena je firma Lager koja upravlja rudnikom Kamengrad u Sanskom Mostu.
“Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje, na prijedlog Vlade Federacije, na sjednici održanoj 30. avgusta 2018. godine, donio je odluku o izmjenama i dopunama odluke o količinama dizel-goriva na koje se ne plaća putarina za 2018. godinu”, navedeno je tada u Službenom glasniku BiH.
Već naredne godine, Lager je “napredovao”. Odlukom Upravnog odbora UIO, a na prijedlog Vlade Federacije, Lager je oslobođen plaćanja putarine za pet miliona litara goriva. To znači da je ta kompanija te 2019. godine “uštedjela” 1,25 miliona maraka. Ono što je interesantno, količina nafte za koju je Lager oslobođen plaćanja putarine znatno je veća od količine koje su oslobađani Rudnici Kreka Tuzla (2,6 miliona litara), Rudnik Đurđevik (4 miliona litara), Rudnik Zenica (380 hiljada), Rudnik Breza (1,1 milion). I 2020. godine “raspored” je bio isti. Lager je oslobođen plaćanja putarine za pet miliona litara nafte, što im je, opet, uštedjelo oko 1,25 miliona maraka.
Na novou Federacije BiH sve ovo je predlagao aktualni federalmi ministar energije, rudarstva i industrije Nermin Džindić, kadar SBB-a Fahrudina Radončića koji posljednjih mjeseci u Vladi Federacije BiH provodi politiku Dragana Čovića i Hrvatske demokratske zajednice.
Predsjednik Kosova Hašim Tači podnosi ostavku, nakon što je potvrđena optužnica koju je protiv njega podiglo Specijalizirano tužilaštvo u Hagu, javljaju kosovski mediji. On je za danas zakazao konferenciju za medije na kojoj će saopćiti svoju odluku.
“Prije nekoliko trenutaka obaviješten sam pred nadležnim da je sudija Specijaliziranih vijeća potvrdio optužnicu protiv mene. Ovo su teški trenuci za mene i moju porodicu,” rekao je predsednik Thači.
Dao je do znanja da će se približiti pravdi i od ovog trenutka on će biti u iskustvu pravde.
“Zbog zaštite integriteta predsedavanja, integriteta Kosova i integriteta naroda Kosova, kao i poštovanja partnerstva sa međunarodnim faktorom, danas podnosim ostavku na mesto predsednika Kosova,” rekao je Tači.
Istodobno, optužnica je potvrđena i protiv Kadrija Veseljija, lidera DPK-a. Veselji je naveo da je o tome obavešten juče popodne.
“Juče popodne me je Tužilaštvo specijalizovanih veća obavestilo da je pretpretresni sudija potvrdio optužnicu protiv mene. Ovom izjavom želim da obavestim građane Kosova da sam preduzeo neophodne mere za dobrovoljno putovanje u Hag kako bih odgovorio na ove navode”, rekao je Veselji.
“Svestan sam da na Kosovu ima ljudi koji misle da su Specijalne komore uvreda za našu istorijsku borbu da zaštitimo narod na Kosovu od zločina Miloševićevog režima. Ali ja to ne vidim tako, vidim ga kao priliku da konačno odgovorim na ove lažne sumnje i glasine koje kruže godinama”, dodao je Veselji.
Kadri i Veselji su optuženi da su odgovorni za više od stitinu ubistava.
Mislim da je bio novembar 2006. godine kada sam, nekad na početku svoje novinarske karijere, otišao u Gornju Maoču. To odmetnuto selo na sjeveru Bosne, na obroncima planine Majevice, kontrolisao je kalesijski selefija Nusret Imamović. Nekoliko izrečenih prijetnji, malo “ilegalnog” snimanja i jedna izjava donijeli su mi prvu priču koja je izazvala reakciju javnosti. Kasnije sam ponovo išao u Maoču, ali to je već bilo nakon sad već čuvene akcije Svjetlost, u kojoj su stotine policajaca hapsile sedam selefija. Svi su kasnije oslobođeni, ali nakon te velike policijske akcije država Bosna i Hercegovina je uspostavila “potpunu kontrolu” nad svojom teritorijom. Maoča više nije bila enklava u kojoj su se skupljali sljedbenici tekfir ideologije. Nusret Imamović je kasnije otišao u Siriju i završio je na crnoj listi SAD-a kao jedan od najtraženijih terorista na svijetu.
Oni koji redovno prate ovu problematiku morali bi se sjetiti čovjeka po imenu Jusuf Barčić. Saudijski student po povratku u BiH uspostavio je “putujući” džemat koji je godinama sijao strah po džamijama u BiH. Ipak, baza im je bila u selu Gornje Petrovice nadomak Kalesije. Sve dok se mještani, redom muslimani, nisu digli i bukvalno otjerali tekfir džemat i njihovog šejha Barčića koji je, prije toga, pola kalesijskih muslimana proglasio otpadnicima od vjere.
“A oni se ubijaju”, reći će godinama kasnije kosovski tekfirlija Idriz Biljbani, koji je bio gost predavač u brojnim bh. mesdžidima.
Ili paradžematima, kako će ih kasnije, vrlo hrabro, označiti Islamska zajednica u BiH obračunavajući se na taj način s onima koji su “zasijali sjeme mržnje i straha”, pucajući po evropskim metropolama po nedužnim civilima.
Možda zvuči sad patetično, ali treba biti iskren i priznati – država Bosna i Hercegovina je akcijom Svjetlost pokazala da neće tolerisati one kojima vjera služi za propagiranje mržnje. Na slučaju mesdžida u Gornjim Petrovicama se pokazalo da bosanski muslimani neće tolerisati da ih raznorazne ideologije odvedu na put bez povratka. I, na kraju, Islamska zajednica u BiH, s reisu-l-ulemom dr. Huseinom ef. Kavazovićem na čelu, dokazala je da ne stoji iza takvih ideologija.
To su, dakle, ti bosanski, evropski muslimani.
“Ovo je naša Evropa”, otvitat će u ponedjeljak navečer francuski predsjednik Emmanuel Macron povodom terorističkog napada u Beču.
Iako nije precizirao, jasno je na šta je francuski predsjednik mislio. I te njegove islamofobične izjave proteklih dana samo su dale alibi teroristima koji su, pod krinkom zaštite islama, ubijali nevine ljude u centru Beča. Borba protiv terorizma nije borba protiv muslimana. Kao što borba protiv islama nije borba protiv terorizma. Naprotiv, borba protiv islama hrani teroriste. Daje im alibi za svako zlo i olakšava im posao da vrbuju one koji odrastaju po pariskim getoima. Za razliku od Macrona, svjestan je toga austrijski kancelar Sebastian Kurz.
“Nećemo upasti u njihovu zamku. Moramo i borićemo se protiv terorizma, ali ne smijemo ispuštati iz vida da je naš neprijatelj islamski ekstremizam koji želi da stvori razdor u našem društvu. Toj mržnji nećemo dati prostor. Naš neprijatelj nisu pripadnici jedne vjerske zajednice, ili ljudi koji dolaze iz neke određene zemlje, već ekstremisti i teroristi kojima nema mjesta u našem slobodnom društvu. Ne smije biti tolerancije prema netoleranciji. To nije sukob kršćana i muslimana, ili Austrijanaca i migranata, već borba svih ljudi koji vjeruju u mir, to je rat civilizacije i barbarstva, koji ćemo odlučno voditi”, rekao je Sebastian Kurz.
U borbi protiv tog vida barbarstva najviše mogu pomoći muslimani. Jer oni bolje od kršćana razumiju islam i znaju tačno u kojim ajetima i hadisima teroristi nalaze opravdanje za ubijanje nevinih ljudi. Zato izjava Sebastiana Kurza daje nadu u bolje sutra, a Macronove objave guraju Evropu u propast.
Sutkinja za prethodno saslušanje Suda BiH Enida Hadžiomerović potvrdila je optužicu protiv direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH Osmana Mehmedagića i službenika te agencije Muhameda Pekića, saznaje Istraga.ba.
Na ovu odluku Suda BiH dopušten je prethodni prigovor na potvrđivanje optužnice koju ponovo razmatra ista sutkinja za prethodno saslušanje.
Za narednu sedmicu će biti zakazano ročište na kojima će se razmatrati prijedlog o određivanju mjera zabrane koje je predložilo Tužilaštvo BiH, odnosno postupajući državni tužilac Oleg Čavka. Tužilaštvo BiH, naime, traži da se Mehmedagiću zabrani obavljanje dužnosti direktora do okončanja krivičnog postupka.
Podsjećamo, Tužilaštvo BiH optužilo je Mehmedagića zbog “nezakonitog izuzimanja” snimka iz BH Pošte koji dokazuje da je federalni ministar Aljoša Čampara, preko svoje savjetnice Mirele Bubalo organizirao slanje anonimnih krivičnih prijava, na osnovu kojih je Tužilaštvo BiH “formiralo predmete”. Te anonimne prijave čije je podnošenje organizovao ministar Čampara objavljivane su, potom, u programu Radio televizije Republike Srpske sa pečatom Tužilaštva BiH. Nakon što je priča dospjela u javnost, Čamparina savjetnica Mirela Bubalo, koju zastupa advokatica Denisa Gačanin, inače bivša stručna saradnica u kabinetu državnog tužioca Aljošinog brata Dubravka Čampare, podnijela je novu prijavu koju je zadužio državni tužilac Oleg Čavka, protiv kojeg tužilac Čampara nikad nije podigao optužnicu zbog krađe telefona iz jednog tužilačkog spisa. Oleg Čavka je, ubrzo, donio naredbu o provođenju istrage, koja je “rezultirala” podizanjem optužnice protiv direktora OSA-e.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
