Istaknuto

Istaknute objave

Iz kompanije Medit optužuju ministra Vranića: U sarajevsko zdravstvo, preko Verlaba, uvodite firmu iz Laktaša

“Nekoliko dana pred početak masovne vakcinacije u Zeetri, u jeku pandemije, na zahtjev firme Verlab d.o.o. iz Sarajeva (i njenog direktora Almira Badnjevića) ekspresno ste prihvatili, zakazali te pozvali i odabrane goste za održavanje prezentacije informacionog sistema koji oni nude, iako ista firma nema nijednu referencu niti ugovoreni posao iz oblasti zdravstvene informatike, već predstavlja samo paravan firmu za ulazak firme Računari d.o.o. iz Laktaša (direktora Mihajla Grgića) koja sa vrlo malo informatičkog uspjeha, ali sa jako puno unosnih ugovora realizuje neke manje poslove u RS”, navedeno je u pismu koje firma Medit uputila ministru zdravlja Kantona Sarajevo.

Podsjetimo, Oslobođenje je prošle sedmice objavilo da je Verlab  poslao u Opću bolnicu “Prim. dr. Abdulah Nakaš”, pismo namjere pod naslovom “Integrisani zdravstveni informacioni sistem”. U pismu je precizirano da se integrisani zdravstveni informacioni sistem sastoji od Centralnog IS sa bazom podataka stanovništva i kompletnom analitikom zdravstva za: Vladu Kantona, Ministarstvo zdravlja, Zavod za zdravstveno osiguranje, Bolnički informacioni sistem, Sistem porodične medicine, Sistem KSZ sa modulima za sve specijalističke djelatnosti, Elektronski zdravstveni karton dostupan svim zdravstvenim radnicima Kantona, eKarton, te sisteme zakazivanja, eČekaonica, elektronskog upućivanja, eUputnica, generisanja nalaza, eNalaz i elektronskog recepta, eRecept. Od Opće bolnice je tražena informacija sa ciljem da se održi praktična demonstracija i prezentacija, a Opća bolnica je to odbila.

Tu informaciju potvrdio je i direktor Verlaba, ali sada se pojavljuju i novi dokumenti koji potvđuju sve ove navode i očitu zainteresiranost ministra zdravlja Harisa Vranića da ovoj firmi dodijeli poslove.

“Posmatrajući sve informacije koje smo dobili i Vaše medijske nastupe u kojima neosnovano vršite napade na naš rad i  informacioni sistem koji smo uspostavili u Kantonu Sarajevo, iznenadnu pojavu prikladne “IT maline”, u Kantonu Sarajevo i Vašu ubrzanu zainteresovanost za njihov rad … smatramo da to nije Vaša ni pravna ni formalna nadležnost i radite to izvan Vaših vlasti. Pribojavamo se da postoji već unaprijed određen put “plan napada” i agenda koja za cilj ima izvršavanje  nezakonitih radnji a sve kako bi se pogodovalo unaprijed određenoj “IT malini” i njihovom skrivenom partneru. Slutimo da bi u narednim danima ova agenda mogla biti nastavljena kroz nastavak medijskih i ličnih napada”, navedeno je u pismu koje je upućeno ministru Vraniću koje možete pročitati na ovom linku.

Pretresi u Federalnoj upravi za inspekcijske poslove: Četvero inspektora osumnjičeno za korupciju, među njima i sin bivše SBB-ove ministrice Ademaj

Pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo upali su jutros u Federalnu upravu za inspekcijske poslove, saznaje Istraga.ba. U toku su pretresi prostorija koje je koristilo četvero inspektora koji su osumnjičeni za korupciju. Akcija se provodi po nalogu Tužilaštva Kantona Sarajevo.

Prema informacijama Istrage, jedan od osumnjičenih je inspektor Mirza Ademaj, sin bivše SBB-ove ministrice zdravlja Kantona Sarajevo Zilhe Ademaj. Osim njega, uhapšena je pod istragom je i inspektorica Edina Busuladžić. Ona je dobro poznata policijskim agencijama jer je 2019. godine, zajedno sa svojim kolegom Edvinom Brkićem, uhapšena u Ključu nako što je MUP-u Unsko-sanskog kantona dojavljeno da uzima mito u ugostiteljskim objektima.

Zbog korupcije je, kako saznajemo, pod istragom i “prijaviteljica korupcije” Alzira Hota koja je, također, inspektorica u Federalnoj upravi za inspekcijske poslove.

“Od januara 2013. godine podnijela sam desetak disciplinskih prijava Vladi FBiH protiv Ibrahima Tirka, a koje su se odnosile, između ostalog, na kontinuirane zloupotrebe i prekoračenja službenih ovlasti uz nesavjesno trošenje budžetskih sredstava. Znate, Tirak je budžetu FBiH nanio ogromnu štetu”, svjedočila je Hota pritiv bivšeg direktora Federalne uprave za inspekcijske policije Ibrahima Tirka.

No, prisluškujući telefone zbog jednog razbojništva u Sarajevu, istražitelji su saznali da Hota i njene kolege uzimaju mito za pozitivne izvještaje od privrednika gdje su vršili inspekcijske nadzore.

Objavljujemo snimke koji kompromituju državnog tužioca: Čaušević tvrdi da je Enesu Ribiću dao 16900 KM za Olega Čavku, a Ribić u telefonskom razgovoru obavještava Čavku da “čovjek daje i šakom i kapom”

“Ono sve što si mi rekao ti, ja obavio”, kazat će 28. maja 2013. godine državnom tužiocu Olegu Čavki njegov prijatelj Enes Ribić.

Da, to je onaj Enes Ribić kojem je bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje Kemal Čaušević, prema vlastitom priznanju, dao 16.900 maraka namijenjenih državnom tužiocu Čavki koji ga je procesuirao.

“Preko posrednika sam Olegu Čavki dao 16.900 KM. Posrednik je bio Enes Ribić. I o tome sam svjedočio u Tužilaštvu. Čavka je drhtao kao žalosna vrba na vjetru. Enesu Ribiću sam davao pare u kafićima raznim”, kazao je Čaušević u video intervjuu datom Istrazi nakon što je, zbog korupcije, nepravosnažno osuđen na devet godina zatvora.

Oleg Čavka je, rekosmo, zajedno sa Dubravkom Čamparom bio postupajući tužilac u predmetu Pandora i na njegov je prijelog Sud BiH blokirao imovinu Kemala Čauševića. Rješenje o blokadi imovine doneseno je početkom aprila 2013. godine. Tri je rješenja, naime, Sud BiH donio u vezi sa blokadom imovine. Ovo su brojevi tih rješenja razvrstani po datumima: br. S1 2 K 012740 13 Kv od 18. aprila 2013. godine, S1 2 K 012740 13 Krn od 15. aprila 2013. godine, S1 2 K 012740 13 Krn 2 od 11. aprila 2013. godine i S1 2 K 012740 13 Krn od 1. aprila 2013. godine. Ovi datumi su vrlo bitni za nastavak priče.

“Bio sam s jednim od one dvojice”, kaže Enes Ribić svom prijaelju Olegu Čavki.

“A znam, to je onaj što me sada manje zanima”, odgovara državni tužilac u razgovoru vođenom 28. maja 2013. godine.

“Nije Boga mi”, nastavlja Ribić, “Ja mislim da te ovaj više zanima”.

“Ti govoriš o onoj situaciji”, oprezno će Čavka, “gdje je ono kao nešto blokirano”.

Kemalu Čauševiću je, rekosmo, imovina blokirana mjesec i po ranije. Postupajući tužilac bio je Oleg Čavka. To je onaj tužilac u čije je ime, prema svjedočenju Kemala Čauševića, ugostitelj Enes Ribić primio novac.

“Ribića poznajem dobro”, svjedočio je Čaušević u intevrjuu Istrazi.

“To mi je dobar drug”, kazat će Enes Ribić (15.45 na snimku) u telefonskom razgovoru ženskoj osobi iz porodice Nasera Keljmendija koja ga je upitala da li poznaje Kemala Čauševića.

Nesporno je, dakle, poznanstvo Kemala Čauševića i Enesa Ribića. Kao što je nesporno poznanstvo Enesa Ribića i državnog tužioca Olega Čavke koji je ugostitelju Ribiću čak bio i žirant za kredite. No, ko je osoba “kojoj je ono kao nešto blokirano” o kojoj razgovaraju Čavka i Ribić.

“Moguće da sam to ja”, kaže Kemal Čaušević koji priznaje da je Ribiću dao 16900 KM namijenjenih državnom tužiocu Čavki.

Ovo su činjenice iz razgovora. Imovina bivšem direktoru UIO blokirana je početkom aprila na prijedlog Olega Čavke. Ribić i Čavka razgovaraju 28. maja 2013. godine. Ribić tvrdi da je bio sa jednim od onih koje istražuje Oleg Čavka. Čavka navodi da je u pitanju onaj kojem je nešto blokirano. Ali nastavak razgovora je još intereresantniji.

“Ima i on jedno pitanje. Njemu ističe ovo sada. Hoće li na apelaciju ili da stopira”, prenosi Ribić državnom tužiocu Olegu Čavki pitanja koja mu je postavio klijent kojem je “nešto blokirano”.

“On neka ganja svoje”, odgovara Čavka.

Prema Odluci Ustavnog suda BiH objavljenoj u Službenom glasniku BiH, broj 83/15, Kemal Čaušević je apelaciju uputio 21. juna 2013. godine. Nepuni mjesec nakon što je Oleg Čavka kazao Enesu Ribiću da “misteriozni” klijent “ganja svoje”.

Sada opet da podsjetimo na ključne činjenice. Oleg Čavka je postupajući tužilac u predmetu protiv Kemala Čauševića. Na prijedlog Olega Čavke Sud BiH je od 1. do 18. aprila 2013. godine   blokirao imovinu Kemalu Čauševiću. Kemal Čaušević svjedoči da je Enesu Ribiću dao 16900 KM namijenjenih Olegu Čavki. Nepuni mjesec kasnije, 29. maja 2013. godine, Enes Ribić i Oleg Čavka razgovaraju o osobi “kojoj je ono nešto blokirano”. Ribić navodi da je ta osoba pitala hoće li slati apelaciju. Čavka govori da to uradi. Kemal Čaušević je  21. juna 2013. godine uputio apelaciju Ustavnom sudu BiH. Ribić u razgovorima sa ženskom osobom iz porodice Keljmendi navodi da je “dobar drug” Kemala Čauševića. Oleg Čavka je u tom periodu bio žirant Enesu Ribiću.

I onda ključni detalji.

“Daje ti čovjek kapom i šakom”, kaže Enes Ribić Olegu Čavki nakon sastanka sa osobom kojoj je kao “nešto blokirano” i koja se “pripremala za apelaciju”.

“Dobro. Imat će vremena. To mi sada nije vruće”, govori Čavka ističući da je njemu “prioritet samo Živkec”.

“Živkec” je, lako je zaključiti, tadašnji predsjednik Federacije Živko Budimir. On je, po nalogu tužioca Olega Čavke, uhapšen 26. aprila 2013. godine. Budimir je pušten iz pritvora 25. maja 2013. godine. Dva dana kasnije, Budimir je gostovao u emisiji “Pošteno” na Federalnoj televiziji.

“Jesi li gledao sinoć emisiju”, pita Ribić Čavku koji mu odgovara pitanjem “koju”.

“Ono Pošteno”, objašnjava Ribić.

Gost emisije “Pošteno” je, rekosmo”, bio Živko Budimir. Ili “Živkec” koji je u tom trenutku samo “intereosvao” Olega Čavku. Jer za drugog klijenda “ima vremena”. Naročito zbog toga što daje “šakom i kapom”.

 

 

 

 

(Video) Kemal Čaušević otvara Pandorinu kutiju: Kome sam davao i ko mi je tražio novac?

„Ja sam ispao majmun“, govori nam Kemal Čaušević u svojoj kancelariji u centru Sarajeva,  jednoj od brojnih nekretnina koje je, prema nepravomoćnoj presudi Suda BiH, stekao nezakonito.

A majmun je, kaže, ispao zbog toga što je vjerovao tužiocima Dubravku Čampari i Olegu Čavki kada su mu ponudili sporazum o priznanju krivnje.

„Ja sam priznao da bih bio pušten iz pritvora u koji sam neopravdano smješten. Tada je predočen iskaz Sedineta Karića da je on meni pet-šest puta dao po 15-20 hiljada maraka i rekli su to je to. Samo kako bih izašao iz pritvora ja sam rekao, u redu priznajem, dat ću 155 hiljada i godinu dana zatvora“.

Umjesto godine zatvora, Kemal Čaušević je dobio devet. Plus će mu biti oduzet novac i imovina ukupne vrijednosti 1,7 miliona maraka.

„Ukupni moji prihodi su, od 1996. do 2012. godine su 1,6 miliona“, hvali se bivši direktor UIO u intervjuu za Istraga.ba.

Upozoravamo ga na prostu računicu. Zaradio je 1,6 miliona, a posjeduje imovinu vrijednu stotinjak hiljada maraka više. Ne uklapa se, pitamo ga, čak i pod uslovom da Čauševići nisu jeli i pili.

„Vidim da ste došli pripremljeni od svog bivšeg prijatelja Dubravka Čampare“, odgovara Čaušević.

„Ali“, nastavljamo dalje, „sami ste priznali da ste uzimali novac od Sedineta Karića“.

„Ja nisam priznao da sam uzeo novac. Ja sam priznao nezakonito posredovanje. Za carinjenje Orbitexa u Carinskoj ispostavi u Bijeljini“, priznaje Čaušević.

Kasnije će reći da je Sedinet Karić njemu vraćao novac koji mu je prethodno posudio dok je bio direktor Uprave za indirektno oporezivanje.

Čauševićeva logika je, dakle, da je priznao da je uzimao mito od Sedineta Karića, ali da to nije bilo mito već vraćanje posudbe. Jer on voli davati novac.

„Preko posrednika sam Olegu Čavki dao 16.900 KM“, tvrdi Kemal Čaušević.

„A ko je posrednik“, pitamo ga.

„Enes Ribić. I o tome sam svjedočio u Tužilaštvu. Čavka je drhtao kao žalosna vrba na vjetru. Enesu Ribiću sam davao pare u kafićima raznim“, objašnjava Čaušević.

Puštamo mu snimak telefonskog razgovora. Enes Ribić sa kćerkom Naseran Keljemendija razgovara o Kemalu Čauševiću i poslu koji treba završiti.

„To jeste Enes Ribić, ženske glasove ne prepoznajem. Ja Enesa Ribića znam dugo. Ne znam da li uopće zna Keljmendija“, pravda se bivši direktor UIO.

Mnogih detalja Kemal Čaušević se, tokom intervjua, nije mogao sjetiti. Naročito sastanka u sarajevskom restoranu Amerikanac gdje je sa Draganom Čovićem dogovarao kupovinu zgrade u Mostaru. Ali prisjetio se da ga je na sastnak u Mostar sa Draganom Čovićem vozio aktualni direktor Autocesta FBiH Adnan Terzić. Prisjetio se i da su mu kadrovi SDA tražili novac za kupovinu stana Sulejmana Tihića. I da mu je Nikola Špirić i kadrovi SNSD-a tražio da biznismenu Goranu Marinkoviću vrati 500 hiljada maraka PDV. Sve je to priznao i u iskazu datom državnim tužiocima koji su se s njim nagodili. No, sporazum nikad nije stupio na snagu. Kemal Čaušević je osuđen, ali osobe protiv kojih je svjedočio nisu ni pod istragom.

Istraga.ba će u narednim danima objavljivati dokaze koji potkrepljuju neke navode Kemala Čauševića izrečene u ovom intervjuu.

Ovo je čovjek koji je uhapšen zbog prijetnji Senadu Hadžifejzoviću: Abdulah Dado Hajdarević pohvalio se da je upao na Face TV

Abdulah Dado Hajdarević uhapšen je zbog  prijetnji osnivaču i uredniku FACE TV-a Senadu Hadžfejzoviću, saznaje Istraga.ba.

“Sada sam pokušao uletiti u zgradu Face TV”, napisao je Abdulah Hajdarević u porukama na osnovu kojih je identifikovan.

U MUP-u Kantona Sarajevo potvrdili su za N1 TV da je jedna osoba uhapšena zbog prijetnji Senadu Hadžifejzoviću.

“Postupajući po navedenoj prijavi policijski službenici Uprave policije MUP-a Kantona Sarajevo su pronašli i uhapsili osobu inicijala A. H. rođen 1981. godine iz Sarajeva, te je isti smješten u prostorije za zadržavanje osoba lišenih slobode MUP-a Kantona Sarajevo”, kazao je za N1 glasnogovornik MUP-a KS Mirza Hadžiabdić.

O svemu navedenom je upoznat i dežurni tužilac Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo.

Ovo je jedna od poruka koju je Hajdarević sinoć ostavio na Facebook stranici Face TV-a. Kako se može vidjeti na fotografijama dostupnim na njegovim profilima na društvenim mrežama, Hajdarević se volio fotografisati sa političarima iz raznih partija. U pitanju je osoba sklona širenju mržnje u svojim komentarima.

 

Sve je isto samo nema Milana: VSTV spašava Gordanu Tadić, Admir Suljagić na spisku svjedoka glavne državne tužiteljice

Ured disciplinskog tužioca VSTV-a BiH odustao je od treće tačke  disciplinske tužbe protiv glavne državne tužiteljice Gordane Tadić, a koja se odnosi na zlupotrebe u vezi sa službenim stanom koji je koristila od trenutka imenovanja za državnu tužiteljicu. To je saopćeno na pripremnom ročištu, održanom u petak popodne pred Prvostepenom disciplinskom komisijom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH koje razmatra tužbu UDT-a protiv Tadićeve. Na snazi ostaju dvije tačke tužbe, i to one koje se odnose na zloupotrebe TCMS-a i sigurnosnih provjera. Kako bi dokazala da nije kriva, glavna državna tužiteljica je na listu svojih svjedoka stavila i vječnog direktora Sekretarijata VSTV-a Admira Suljagića, koji je, kako smo i najavili u decembru prošle godine, postao siva eminencija bh. pravosuđa. Suljagić će biti svjedok odbrane Gordane Tadić za preostale dvije tačke disciplinske tužbe. Njegova bliska prijateljica i potpredsjednica VSTV-a BiH, Sanela Butigan-Gorušanović, članica je Prvostepene disciplinske komisije koja razmatra tužbu protiv glavne državne tužiteljice.

Prvom tačkom, od ukupno dvije koje su ostale na snazi, Gordana Tadić je tužena za zloupotrebu sistema TCMS koji automatski dodjeljuje predmete. Iako je bila obavezana Pravilnikom o TCMS-u, Tadićeva ovaj sistem nikada nije koristila prilikom dodjeljivanja predmeta. Koristila ga je tek za vođenje predmeta koje je prethodno dodjeljivala po svom nahođenju. Zbog takvog postupanja dobila je i upozorenje VSTV-a, koje je ignorisala. Inače, ključne predmete dobijali su Oleg Čavka, Vedrana Mijović i Ćazim Hasanspahić.

Druga tačka odnosi se na sigurnosne provjere. Mada po Zakonu o zaštiti tajnih podataka tužioci ne prolaze proces sigurnosnih provjera, to se ne odnosi na njihove saradnike i drugo osoblje zaposleno u tužilaštvima. Međutim, Gordana Tadić kao glavna državna tužiteljica, nikada nije slala uposlenike Tužilaštva BiH na sigurnosne provjere. Štaviše, upozoravali su je na to iz Ministarstva sigurnosti BiH i iz VSTV-a, ali ona nikada nije promijenila svoju odluku. Naprotiv, naredila je provođenje istrage protiv članova Komisije za sigurnosne provjere.

Izvođenje dokaza u vezi s ovim navodima iz tužbe UDT-a trebalo bi početi u drugoj polovini juna. To znači da prvostepeni postupak  protiv glavne državne tužiteljice Gordane Tadić neće biti okončan do godišnjih odmora u VSTV-u. Upravo to i jeste osnovni problem – naime, zbog ranijeg žrijebanja kojim je određeno kojeg će spola i koje nacionalnosti biti budući članovi VSTV-a, skoro je pa izvjesno da će stukture okupljene oko Milorada Dodika, Dragana Čovića i Fahrudina Radončića vratiti kontrolu nad ovom institucijom.

Prema tom žrijebu, budući predstavnik Republičkog tužilaštva RS-a u VSTV-u mora biti Bošnjakinja. Mandat aktualnom predstavniku te institucije, Mahmutu Švraki, ističe u septembru ove godine. Švraka, dakle, ne može više biti član VSTV-a tako da će to Tužilaštvo predstavljati tužioci bliski režimu Milorada Dodika.

Kantonalna tužilaštva iz FBiH biraju Bošnjaka. Favorit za tu poziciju je tužilac Sanin Bogunić, blizak prijatelj aktualnog predsjednika VSTV-a Halila Lagumdžije. Bogunić je, također, blizak državnom tužiocu Olegu Čavki s kojim je zajedno radio na nekoliko predmeta. Za njegov izbor zalaže se i direktor Sekretarijata VSTV-a, Admir Suljagić. Aktualnoj predstavnici kantonalnih tužilaštava u VSTV-u, Berini Alihodžić, mandat ističe u septembru ove godine. Inače, Alihodžićeva je i članica Prvostepene disciplinske komisije koja razmatra tužbu protiv Gordane Tadić.

Pravosuđe Brčko distrikta prema žrijebu moralo je delegirati Srpkinju koja će naslijediti Selima Karamehića na toj poziciji. Karamehiću mandat ističe u junu i zamijenit će ga Aleksandra Obradović, sudija Osnovnog suda u Brčkom.

U septembru će, dakle, u VSTV-u biti sigurno tri nova člana što bi itekako moglo uticati na omjer snaga u Vijeću u korist trojca Dodik-Radončić-Čović. A, upravo taj trojac namjerava zadržati Gordanu Tadić na poziciji glavne tužiteljice Tužilaštva BiH. S obzirom na to da prvostepeni postupak neće biti okončan do godišnjih odmora, to znači da do septembra sigurno neće biti pravosnažno završen disciplinski postupak protiv Tadićeve. To znači da će o konačnom statusu aktualne glavne tužiteljice Tužilaštva BiH odlučivati Vijeće s tri novoizabrana člana. I sve se ovo događa u trenutku kada predsjednik VSTV-a Halil Lagumdžija redovito postaje ličnost dana Radončićevog Avaza. A upravo je on fomirao Prvostepenu disciplinsku komisiju u koju je imenovao Suljagićevu prijateljicu Sanelu Butigan-Gorušanović.

Početkom decembra prošle godine, dva mjeseca prije izbora nasljednika Milana Tegeltije, Istraga je objavila da Admir Suljagić namjerava na poziciju predsjednika VSTV-a postaviti svog prijetelja Halila Lagimdžiju kako bi u potpunosti kontrolisao procese u Visokom sudskom i tužilačkom vijeću. Ukratko, da bude Tegeltija nakon Tegeltije.

Sud odbio tužbu vlasnika Foto Arta: Pričama o narko kartelu “Tito i Dino” Gordan Memija nije oklevetan

Općinski sud u Sarajevu presudio je da sarajevski biznismen Gordan Memija nije oklevetan u tekstovima o kartelu “Tito i Dino” koje je na online magazinu Žurnal.info objavio urednik Istrage Avdo Avdić.

“Odbija se tužbeni zahtjev da Sud obaveže tužene da solidarno nadoknade prvotužitelju materijalnu štetu zbog klevete učinjene u tekstu od 17. 9. 2019. godine, objavljen pod naslovom -Dokumentovan organizovani kriminal: SIPA prijavila Hodovića i Memiju zbog pranja novca-“, piše u izreci presude Općinskod suda u Sarajevu donesene 20. maja ove godine.

U obrazloženju presude navedeno je da je i sam Gordan Memija priznao da je bio domaćin Edinu Gačaninu zvanom Tito, vođi moćnog narko kartela “Tito i Dino”. Sud dalje navodi da je Memija priznao da je poslovao sa firmama koje su bile povezane sa članovima kartela.

Federalna uprava policije, podsjećamo, sačinila je izvještaj u kojem je navedeno da je Memija bio domaćin Gačaninu i da mu je rezervisao hotelske sobe u Hotelu Bristol i automobile u ASA Rentu.

Nekoliko puta smo objavljivali da je SIPA u aprilu 2016. godine podnijela i Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv Gordana Memije, Alema Hodovića i jos desetak sarajevskih biznismena zbog sumnje da su počinili krivično djelo pranje novca. Predmet je, prvobitno, bio u Tužilaštvu Kantona Sarajevo nakon čega je proslijeđen Tužilaštvu BiH. Postupajući državni tužilac Oleg Čavka ovaj predmet nikada nije završio.

Inače, Edin Gačanin Tito vođa je jednog od najmoćnijih narko kartela koji krijumčari kokain iz Južne Amerike u Evropu. Tito živi u Dubaiju gdje ga čuvaju bivši pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije iz Sarajeva Dženis Kadrić i Ibrahim Miladin. Miladin je, inače, blizak prijatelj i sparing partner Gordana Memije.

Gordan Memija i Ibrahim Miladin

Osim specijalaca, u Dubaiju je odnedavno i Haun Sadiković, džudista iz Bihaća koji se u tom gradu druži sa Miladinom i Kadrićem.

Edin Gačanin Tito dovodi se u vezu sa najmanje 15 tona kokaina koje su zaplijenile policijske agencije širom svijeta. Slovi za jednog od najmoćnijih narko bossova na svijetu. većinu kokaina naručuje u peruanskom gradu Trujilo. Tamo su uhapšeni i bh. državljani Smail Šikalo i David Cufaj koji su krijumčarili preko dvije tona kokaina. Šikalo i Cufaj su komšije Edina Gačanina, koji je porijeklom iz Sarajeva, ali je veći dio života proveo u Nizozemskoj gdje je započeo narko biznis.

 

“Najsretniji dan u životu”: Bivši direktor UIO Kemal Čaušević osuđen na devet godina zatvora

“Kriv je”, kazala je sutkinja Suda BiH Biljana Ćuković nakon što je pročitala ime Kemala Čauševića “sa podacima kao u spisu”.

Bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH proglašen je krivim zbog toga je počinio krivična djela primanje dara i drugih oblika koristi i krivičnog djela pranje novca pa ga je Sud BiH osudio na kaznu zatvora u trajanju od devet godina. Naloženo je i oduzimanje njegovih nekretnina koje je stekao izvršenjem krivičnog djela.

Uvoznik tekstila Anes Sadiković u istom je predmetu osuđen na dvije godine zbog krivičnog djela davanje dara.

Prema optužnici koju je protiv njih podiglo Tužilaštvo BiH, nepravomoćno osuđeni Čaušević Kemal je, kao direktor UIO, zahtijevao mito da u okviru svoje funkcije izvrši što ne bi smio izvršiti, a optuženi biznismen Karić Sedinet, koji je priznao krivicu, službenoj je osobi u institucijama BiH, Kemalu Čauševiću, dakle, predavao novčane iznose optuženom Čauševiću za uvoz tekstila po broju uvezenih kamiona u periodu od 2007. godine do februra 2011. godine.  Tokom tog perioda Karić je Čauševiću predao ukupno  425.000,00 KM u zamjenu za favoriziranje njegove firme kao uvoznika tekstila. Tokom suđenja Tužilaštvo BiH je dokazalo, da je optuženi Čaušević Kemal novacem za koji je znao da potiče iz krivičnih djela upotrijebio za kupovinju brojnih nekretnina vrijednih 1.261.760.43 KM.

Tužilaštvo BiH ga je teretilo i zbbog toga što je posao vršenje usluga štampanja poreskih markica na vrijednosnom papiru sa zaštitom, dodijelio firmi „Glas Srpski – Grafika“ A.D. Banja Luka čime im je pribavio protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 200.000,00 KM.

“Ovo mi je najsretniji dan u životu”, kazao je Kemal Čaušević 18. juna 2014. godine dok su ga pripadnici SIPA-e uvodili u jednu od ukupno jedanaest njegovih nekretnina koje je kupio u centru Sarajeva.

Njegovu imovinu Suda BiH blokirao je godinu ranije. U pitanju su, uglavnom, bile nekretnine u zanatskom centru Stakleni grad u centru grada.

Centar za istraživačko novinarstvo te je godine objavio da je Čaušević tokom 2006. i 2007. kupio tri stana u blizini zanatskog centra Stakleni grad u Sarajevu, koje je platio oko 262.000 KM, zatim poslovni prostor (na istoj lokaciji), vrijednosti 76.000 maraka, te još dva poslovna prostora, također u Staklenom gradu čija vrijednost nije procijenjena. Na listi Čauševićevih nekretnina su i dva stana u Ulici Ferhadija u vrijednosti od oko 221.000 KM. Pored toga, Čaušević ima još tri parcele na Poljinama.

No, sjenu na ova predat baca nekoliko činjenica.Prema naredbi o provođenju istrage koju su provodili tužioci Oleg Čavka i Dubravko Čampara čak 36 osoba povezanih sa slučajem  Pandora u okviru kojeg je i uhapšen Kemal Čaušević.

Ovo su imena svih osumnjičenih:  Čaušević Kemal, Cvjetinović Zdravko, Mašić Alija, Marinković Goran, Nuhić Edin, Kadić Almir, Sadiković Anes, Đurić Radovan, Milovanović Nedeljko, Jovanović Janko,Nikić Milanko, Škahić Avdija, Liović Jasna, Kragulj Miroslav, Miljić Sveto, Vlajnić Ljubomir, Tomić Dragan, Pavić Dejan, Hrustić Nermin, Petrović Aleksandar, Jovanović Saša,  Muminović Hajrudin, Šušnjar Faruk, Stojčić Danijel, Marjanović Bore, Kuzmanović Radan, Novković Mišo,  Starčević Veseljko, Ađulović Edvina, Nožica Dejan, Ivić Mirko, Kovačević Josip, Cvjetinović Zoran, Ivica Čajić, Miroslav Kraljević i Lejla Bilajac.

Od njih 36 na optužnici Tužilaštva BiH u predmetu našla su samo tri imena i to Kemal Čaušević, Anes Sadiković i Sedinet Karić koji je, inače, naknadno hapšen. Drugoosumnjičeni Zdravko Cvjetinović (SNSD) bestraga je nestao. On je i danas visoki službenik Uprave za indirektno oporezivanje BiH kojom rukovodi HDZ-ov kadar Miro Džakula.

Druga bitna činjenica u ovom predmetu je čuveni iskaz Kemala Čauševića koji je gao državnim tužiocima nakon hapšenja. Novinska agencija Patria 1. marta 2015. godine objavila je njegov iskaz.

Čaušević je tada priznao istražiteljima Tužilaštva BiH da je na insistiranje Dragana Čovića UIO 2009. godine kupila zgradu Sokola u Mostaru, po cijeni od 2 miliona KM, iako je vještak procijenio da ta zgrada vrijedi tek oko 900.000 KM. Tužilaštvo  BiH, međutim, ove navode nikada nije provjerilo niti je Dragan Čović u vezi sa ovim iskazom saslušan.

Susjedsko-komšijska ofanziva: Ima li državnika u BiH?

Ako je Drina granica, popit ćemo je”, izjavio je srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik prije dvije i po godine govoreći o neustavnom danu Republike Srpske.
Ako je suditi po reakcijama pravosudnih institucija BiH, Drina je popijena. Kao što je popijena Sava koja sjever Bosne i Hercegovine razgraničava od Hrvatske. Od marta do danas, komšije i susjedi, potpomognuti svojim državljanima u institucijama BiH i medijskom šutnjom iz Sarajeva, najdirektnije su ugrozili teritorijalni integritet države Bosne i Hercegovine. Šta se desilo? Ništa. Dok se “političko Sarajevo”, kako ga sve češće nazivaju Dodikovi savjetnici, bavi građevinskim poduhvatima, penzijskim stažom i izvještajima zdravstvenih ustanova, vlasti Hrvatske i Srbije vrše mirnu agresiju. Dokazat ćemo to kroz tri najsvježija primjera.

Prvo su hrvatske firme, pod okriljem noći, krajem marta ove godine ispod rijeke Save koja razdvaja BiH od Hrvatske položile plinovodne cijevi za Rafineriju u Brodu. I sve to “temeljem sporazuma Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Srpske o ‘gasifikaciji’ Rafinerije nafte u Brodu čiji je većinski vlasnik ruski Zarubrežnjeft”. Za gradnju ovog plinovoda državne vlasti Bosne i Hercegovine nikada nisu dale saglasnost. A prema zakonu, morale su.

“Vijeće ministara Bosne i Hercegovine stara se o izvršavanju međunarodnih ugovora preko nadležnih institucija Bosne i Hercegovine i entiteta”, piše u Zakonu o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora BiH.
Umjesto Vijeća ministara, za nesmetano izvršenje ovih poslova postarali su se pripadnici Granične policije BiH. Nakon što je posao okončan, bh. graničari su ga – zabranili. Tužilaštvo BiH nije reagiralo, sarajevski zvaničnici su medijima poslali dva-tri saopćenja za javnost i priča je okončana. U medijima sa sjedištem u Sarajevu objavljeno je desetak tekstova. Jer očito nije interesantno to što susjedna država, pri tome članica Evropske unije, krši međunarodno pravo.
Prije nego će srbijanska premijerka Ana Brnabić sa svojim domaćinom Radovanom Viškovićem uzeti lopatu u ruke kako bi položila kamen temeljac za hidrocentralu Buk Bijela na Drini, premijer Republike Srpske će saopćiti da “Drina ispred njih, a i iza njih nije granica”. Istina, na tom mjestu Drina nije granica, ali bi granicu trebao postaviti Ustavni sud BiH koji razmatra ovaj slučaj. No, jedno je sigurno – umjesto države BiH, “nosilac” ovog međunarodnog projekta je entitet Republika Srpska. Dakle, po uzoru na Hrvatsku i njihove poslove na Savi, i Srbija je ignorisala institucije BiH svojim poslovima na Drini. Istovremeno, na Uni – blokada. Hrvatske vlasti odlučile su da za teretni saobraćaj zatvore Granični prijelaz Maljevac kod Velike Kladuše. Tako će poduzetnici iz Unsko-sanskog kantona na raspolaganju imati samo GP Izačić. Kada pogledate kartu, vidjet ćete ogromnu prazninu od GP-a Kamensko kod Livna do Dvora na Uni u Republici Srpskoj. Tamo gdje se spajaju zapad i sjever države BiH privrednici neće moći prelaziti u Hrvatsku. I opet je BiH bez odgovora.

Ako Vijeće ministara pokuša uvesti recipročne mjere prema Hrvatskoj, nema dileme da će kadrovi SNSD-a i HDZ-a blokirati donošenje takve odluke. Ali šta je onda rješenje? Rješenje sigurno nije cjelodnevno zbrajanje prepunih kontejnera na sarajevskim ulicama i vođenje politike od Čaršije do Ilidže. Nije rješenje po svaku cijenu čuvati predsjednikovu suprugu na KCUS-u, što radi SDA, ili zbrajati dane specijalističkog staža supruge sa KCUS-a, što radi opozicija. Rješenje je da se zvaničnici svih političkih partija posvete onim državnim problemima. Razumijem, za građane jeste bitno da li im je smeće oko zgrade i da li imaju kvalitetnu zdravstvenu zaštitu. Ali za državnike bi mnogo bitnije trebalo biti ko atakuje na teritorijalni integritet BiH. No, ima li državnika u ovoj državi?

Drugostepena komisija odbila žalbu: Dalida Burzić pravosnažno oslobođena disciplinske odgovornosti

Drugostepena disciplinska komisija Visokog sudskog i tužilačkog vijeća odbila je tužbu Ureda disciplinskog tužioca protiv sutkinje Suda BiH Dalide Burzić, saznaje Istraga. Time je disciplinski postupak protiv nje pravosnažno okončan oslobađanjem svake vrste odgovornosti zbog propusta koje je, prema UDT-u, počinila dok je još obavljala funkciju glavne kantonalne tužiteljice u Sarajevu. Članovi Drugostepene disciplinske komisije su bili Slavo Lakić, Mahmut Švraka i Mustafa Šabić.

UDT je, podsjećamo, prošle godine tužio je aktualnu sutkinju Suda BiH da je, kao glavna kantonalna tužiteljica u Sarajevu, insistirala da se “pronađe bilo šta” za predsjednika NiP-a Elmedina Konakovića i aktualnog načelnika Općine Novi Grad Semira Efendića.

“Saslušati i optužiti”, napisala je Dalida Burzić svojeručno nakon što je Efendić 17. marta 2018. godine u naselju Grbavica pregazio pješaka koji je, potom, podlegao povredama.

To znači da je bivša glavna kantonalna tužiteljica iz Sarajeva prejudicirala tužilačku odluku i da je naredila optuživanje prije nego su sagledane sve činjenice u predmetu. Semir Efendić je, inače, optužen naknadno, a prošlog je mjeseca priznao krivicu i postigao nagodbu sa Tužilaštvom Kantona Sarajevo.

Ovo je drugi put da je Dalida Burzić “oslobođena” svih optužbi UDT-a. Početkom 2019. godine protiv Burzićeve je bila podnesena tužba zbog disciplinskih prekršaja “ponašanja u i izvan suda ili tužilaštva koje šteti ugledu tužilačke funkcije, kao i bilo kakvog drugog ponašanja koje predstavlja ozbiljno kršenje službene dužnosti ili dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet tužilaštva”.

“Navedena tužba je podnesena zbog komunikacije sa oštećenim u predmetu spomenutog tužilaštva, poznatom u javnosti kao predmet ‘Memić’, kao i javnih istupa u vezi s istim predmetom”, kazali su tada iz UDT-a.

Tužba je kasnije pravosnažno odbačena, a VSTV sa Milanom Tegeltijom na čelu postavio je Dalidu Burzić sa sutkinju Suda BiH. U međuvremenu su na adresu UDT-a došla pisma više od deset kantonalnih tužilaca koji su detaljno opisali brojne zlouptrebe Dalide Burzić dok je još obavljala funkciju glavne kantonalne tužiteljice. Nakon analiziranja predmeta, UDT je tužio Burzićevu zbog slučajeva protiv Elmedina Konakovića i Semira Efendića. No, Prvostepena disciplinska komisija koju je ranije formirao Milan Tegeltija, a u kojoj su bili Željka Radović, Ćazim Serhatlić i Sanela Gorušanović – Butigan odbila je sve tačke tužbe UDT-a. Ured disciplinskog tužioca se, potom, žalio Drugostepenoj komisiji koja je, na kraju, odbila žalbu.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...