Dana 21. jula 1920. godine zaključen je kolektivni ugovor o radu između Zemaljske vlade i Saveza rudarskih radnika. Njime je bilo predviđeno da svaka od ugovornih strana može tražiti reviziju. Poštujući pravila, rudarska strana najavila je štrajk. I zaista, 20. decembra rudari rudnika Kreka u Tuzli obustavili su rad. Glavnim akterima štrajka – devetnaestorici rudara – poslije se sudilo. Rudarski štrajk nije odgovarao ni vrhovnim ni lokalnim vlastima.
Jedino obećavaju gašenje svega
Ako se nekom čini da sam u prethodnom pasusu pogriješila ispisujući godinu, da odmah riješimo dilemu: nije riječ o posljednjim protestima rudara u Sarajevu, već o vikipedijskoj zabilješci o Husinskoj buni. Historija nas uči kako je završila prije gotovo pa 101 godinu, a kako će završiti rudarski neposluh ove sezone, zavisi isključivo od spremnosti ovozemaljske vlasti da se suoči sa problemom. Mnogo se toga čulo u onih tridesetak sati koliko su rudari boravili u Sarajevu, tražeći svoja prava, no najmanje o suštini, onom zbog čega, uostalom, rudari vlastima i ne vjeruju: poreski dug rudnika u Federaciji BiH, izračunat oko 100. godišnjice Husinske bune, iznosio je skoro 510 miliona maraka, dugovanja rudnika po svim osnovama 892 miliona, a ukupni gubitak u 2020. je bio oko 76,5 miliona, što prevedeno na kolokvijalni jezik znači – rudnici nestaju.
I nije riječ o planskom odnosu spram globalnih sporazuma o zagađenju, već o tipičnoj nebrizi i neodgovornosti. U vrijeme kada su rudnici postajali dio Koncerna EPBiH, ove su brojke bile upola manje, pa samim tim postaje jasno zašto su rudari kivni na EPBiH i zašto traže ostavku aktuelnog direktora Admira Andelije i svojih sedam uprava. Iz EPBiH odgovaraju prijetnjama o poskupljenju struje i domaćinstvima – privrednicima u FBiH već mjesecima stižu udvostručeni i utrostručeni prijedlozi ugovora koji jedino obećavaju gašenje svega – a iz svojih udobnih kabinetskih poljana šalju nam i upozorenja o kolapsu koji je neminovan ukoliko se rudari ne vrate u jame. Uprave rudnika su već posegnule za sudskim progonom štrajkača, a Vlada FBiH i resorni ministar nemoćno sliježu ramenima objašnjavajući da su u ovoj priči tek medijatori?! Kako god, rudari sigurno nisu krivi što je u Kreki, recimo, zaposleno čak devet novinara, niti su odgovorni što zahvaljujući rudnicima privatne firme koje rade za njih dobro i posluju i žive. Transparency International je zabilježio da je samo tokom 2018. Kreka potpisala 149 direktnih sporazuma o iznajmljivanju mehanizacije, odnosno da su privatne firme bez tendera za godinu dobile poslove od 950.000 KM.
O društvenoj odgovornosti državnih preduzeća – a to EPBiH jeste – govore samo neovisni ekonomski analitičari, oni ostali skloniji su analizi političke pozadine rudarske pobune, tako da teško i može doći na red ozbiljno hvatanje ukoštac sa restrukturiranjem rudnika, čime se busaju u prsa i Andelija i sedam patuljaka, sve sami direktori rudnika bez kojih bi – čulo se iz Vlade – mogao nastupiti kolaps. No, za kolaps koji već živimo, niko ne preuzima odgovornost, ni ličnu ni društvenu. Razlog je jednostavan – sve su ove uprave i napravljene na bazi stranačke, partijske odgovornosti, tako su posložene i zna se kome svaka odgovara: u ovom mandatu to su SDA i DF i svakako je na njima i najveći teret. Zato rudarima podršku daju SDP i Nermin Nikšić, glumeći opoziciju, a zaboravljajući da su rudnici u Koncernu EPBiH bili i za njegova premijerskog mandata i da je upravo njegova partija tada redala svoje grabljivice kao prethodnicu današnjim i(li) nastavak prethodnim. Nije ni NN lice imenovalo po sposobnostima, već po istom kriteriju na koji se danas kamenjem baca, partijskom. Što, naravno, ne amnestira ni SDA ni DF, ali zorno pokazuje da nama treba politička hrabrost koja će iznjedriti promjenu u pristupu i konačno dati sposobnima prioritet nad odanima.
I SDP – jednako kao SDA, HDZ, SNSD i ostale trojke i četvorke – na rudare gleda isključivo kao na biračko tijelo i dobru bazu za završavanje polujavnih poslova, ne obazirući se ni na vlastito ideološko opredjeljenje, barem ono deklarativno. Jadna je ta ljevica koja rudare bodri i za njihova se prava zalaže isključivo kad nije na vlasti, a i onda s društvenih mreža. Vojin Mijatović, potpredsjednik ove partije, jedini ima opravdanje: pripremao je obilježavanje Dana državnosti Bosne i Hercegovine u Banjoj Luci i nakon bezbroj godina i uspio proslaviti 25. novembar u Republici Srpskoj. Njegova stranačka inačica u Federaciji Benjamina Karić, poznata po apsolutnom odsustvu bilo kakvog političkog stava – izuzev odbrane Cace od Predsjedništva BiH, sa svojim se kolegama iz kantonalne vlasti posvetila proslavi u Sarajevu. Ne sumnjam da su kolektivno odahnuli kada su rudari – koji sat prije dolaska uvaženih slavljenika – ispraćeni iz grada u kome je potpredsjednica gradonačelnica. Tako je svijetla obraza mogla da nas po(d)učava patriotizmu i da nas uputi u vrijednosti ZAVNOBiH-a, po vlastitom parolaškom nahođenju. Koliko god to i u SDP-u danas nepopularno bilo, ja ću posegnuti za poučnom crticom iz komunističko-socijalističkog vakta: Josip Broz Tito je, davne 1979. godine, produžio svoj boravak u Bosni i Hercegovini kako bi s tadašnjim republičkim rukovodstvom proslavio 25. novembar. Živog svjedoka tog Titovog boravka, Raifa Dizdarevića, partizana, dugogodišnjeg visokog funkcionera RBiH i SFRJ, člana Predsjedništva i predsjednika Predsjedništva SFRJ, na ovo druženje s Titom podsjetili su upravo rudari. Tito je, naime, svoje izlaganje prekinuo digresijom, prilično iznenadivši domaćine upozorenjem da se poseban senzibilitet treba i mora posvetiti rudarima, i s mnogo više pažnje pozabaviti se nagradama za njih. Samo koji dan kasnije, na godišnjicu Drugog zasjedanja AVNOJ-a i Dan Republike, te iste 1979. Dizdarević je odlikovan nagradom ZAVNOBiH-a. Pa ipak, za njega nije bilo mjesta u Vijećnici na proslavi 25. novembra. Nije imao ko da ga pozove, valjda i zato što su kontinuitet i poštivanje važnih datuma naše zajedničke prošlosti kategorije za kojima SDP poseže samo zarad vlastitih koristi i bez (neugodnih) svjedoka.
Vruće ljeto …
No, zato nam se na proslavi Dana državnosti BiH u Vijećnici proslavio kantonalni premijer i lider Naše stranke Edin Forto. U (pre)velikoj želji da nam se obrati jezikom društvenih mreža, sa sve dramatičnim pauzama u svom govoru, naš je nes(p)retnik kazao: “Moramo se obratiti ljudima u Širokom Brijegu. Da neki sad obrtnik uđe na ova vrata, obrtnik iz Širokog Brijega, moramo mu ustat’, naklonit’ se i reć’ – Šefe, ti si ovdje glavni!” Šefe, ideja bi bila odlična da, recimo, poreski zakoni Federacije BiH podjednako važe za privrednike u Sarajevu, Visokom, Zenici, Međugorju i Širokom Brijegu ili da makar poreski inspektori s istim žarom, kad budžetima ponestane para, zaredaju s kaznama po firmama u svim kantonima. Šefe, ne tako davno ispostavilo se da je prošlo, vruće ljeto u Turističkoj zajednici HNK-a pokazalo da je više turista spavalo u Konjicu nego u Neumu, a onda i više boravilo u Mostaru nego u Međugorju.
U istom periodu, turistički poslenici i Neuma i Međugorja, jednako po domaćim i hrvatskim medijima, hvalili su se rekordnim, milionskim posjetama i noćenjima! Šefe, dalo bi se još koješta pobrojati, ali poenta je u tome da politička otimačina za vlast mora ustuknuti pred onim zajedničkim vrijednostima zbog kojih vlasti i biramo, a sve su – vjerovali ili ne – pobrojane u Deklaraciji s 2. zasjedanja ZAVNOBiH-a. I ravnopravnost naroda i vjeroispovijesti, i jednakost pred zakonom, i sloboda mišljenja i udruživanja, i pravo da biraš i budeš izabran. Nego, šefovi, šta ćete ako rudari istraju?
Kada je u ljeto prošle godine u BiH eskalirala migrantska kriza, Fahrudin Radončić je odlučio podnijeti ostavku na poziciju ministra sigurnosti. Kada je Milorad Dodik započeo s napadima na predsjednika Suda BiH, Fahrudin Radončić mu se pridružio. Kada je Nenad Stevandić sa HDZ-ovim kadrovima otvorio “aferu Ušće” preko koje su namjeravali smijeniti direktora Obavještajno sigurnosne agencije BIH Osmana Mehmedagića, Fahrudin Radončić ih je podržao. Kada su “građani” palili zgradu Predsjedništva i druge institucije BiH, Radončić je sa svojim medijima bio uz njih. Kada su “demobilisani borci” blokirali saobraćajnice oko Sarajeva, Radončić je podržao blokade. Kada su rudarski sindikalni aktivisti, s lažnim informacijama, započeli radnički neposluh, urušavajući federalni energetski sektor, Fahrudin Radinčić je podržao njihove akcije. Kada je Gordana Tadić, uz podršku SNSD-ovih kadrova, počela pakovati optužnice Draganu Mektiću, Radončić je podržao Tužilaštvo BiH. Kada je hrvatska SOA vrbovala građane BiH da rade za obavještajnu agenciju susjedne države – Radončić je podržao SOA-u. Kada je srbijanska policija Aleksandra Vučića prvo hapsila, a potom puštala bh. državljane, Radončić se zahvaljivao – Vučiću. Kada je Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku oteta Centralna izborna komisija BiH, Fahrudin Radončić je negodovao. Kada su otvoreni pregovori o izmjenama Izbornog zakona, Fahrudin Radončić se javno založio za “legitimno predstavljanje”. Kada je bivši američki diplomata u u BiH počeo javno govoriti o kriminalu Nasera Keljmendija, Fahrudin Radončić je pokrenuo medijsku kampanju protiv njega. Ko ne vjeruje, a želi dokaze, može se uvjeriti u nastavku teksta.
Migrantska kriza i migracija na Jadran
“Dodik: Ambasador BiH u Pakistanu izdavao lažne vize”, glasio je naslov teksta obavljenog na portalu RTRS-a 15. maja 2020. godine.
U narednom pasusu citiramo tekst RTRS-a.
“Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik gostujući u emisiji Aktuelno naše televizije rekao je da je otkrio da su na nedavnom sastanku u Predsjedništvu predstavnici Ministarstva bezbjednosti u Savjetu ministara iznijeli podatak da je ambasador BiH u Pakistanu, koji je Bošnjak, falsifikovao ulazne vize za 3.000 Pakistanaca koji su ušli u BiH i koji su ozbiljan bezbjednosni problem”.
Iste informacije, nekoliko dana kasnije, iznijet će i lider HDZ-a BiH Dragan Čović.
“Imamo tih 3000 i nešto ljudi s lažnim vizama”, kazao je Čović nakon sastanka sa Dodikom, što je objavio i zagrebački Jutarnji list.
Dodik i Čović su svoju priču temeljili na osnovu navoda Fahrudina Radončića.
“Ja vam ovdje kažem 3.000 ljudi iz Pakistana u protekle 24 godine i protekla 24 mjeseca došli sa falsifikovanim vizama iz naše ambasade u Pakistanu”, kazao je Radončić na sjednici Predsjedništva BiH.
Iste navode su objavile i beogradske Novosti, koje su su svoju priču o lažnim vizama i Pakistancima zasnovale na osnovu izjava Milorada Dodika, Dragana Čovića i Fahrudina Radončića. Navode ove trojice lidera komentarisao je “ekspert za terorizam” Dževad Galijašević.
“Ovo su pakistanski vojnici. Oni prave dugoročnu strategiju. Oni su na ovaj način sovjetsku Crvenu armiju izbacili iz Avganistana talibanskim pokretom. Ako ima države BiH, ona treba da vidi leđa pakistanskom ambasadoru i ona treba od Pakistana da dobije podatke o 3.000 ljudi sa lažnim identitetom”, poručio je Dževad Galijašević za Novosti.rs.
Portal Istinomjer je konstatirao da nema zvanične potvrde da su te vize ikada izdate. No, priča o Pakistancima ostala je tema Radončićevog Avaza, a u sve se uključilo i Tužilaštvo BiH kojim je rukovodila Gordana Tadić. Istraga nikada nije okončana, a Fahrudin Radončić je, u međuvremenu, podnio ostavku na poziciju ministra sigurnosti BiH.
“Ja sam tražio da migrantsku krizu riješimo legalnim deportacijama i naglasio da imamo problem sa Pakistanom i pakistanskim ambasadorom koji ne želi da nam pomogne da legitimišemo više od 9.500 ilegalnih migranata koji su ogromni bezbjednosni rizik”, rekao je tada lider SBB-a Fahrudin Radončić.
Nakon što je odstupio s pozicije, Radončić je, preko Avaza, migrante koji su prolazili kroz BiH nazivao “Šefikovom rajom”.
Istovremeno, Fahrudin Radončić, u svojstvu ministra sigurnosti BiH, nikada nije reagirao na ilegalno prebacivanje migranata iz Hrvatske u BiH o čemu su izvještavali brojni svjetski mediji. Naprotiv, Radončić je kazao da je za BiH važno da je hrvatska granica neprobojna.
“Nama je kao Bosni i Hercegovini iznimno važno da hrvatska granica bude apsolutno neprobojna za ilegalne migrante, iz sigurnosnih i svih drugih razloga, Ako je ta granica neprobojna, nije benefit samo u tome da će Hrvatska ostvarivati svoje ciljeve na putu prema Schengenu, nego ćemo postići pragmatičnu poziciju da ruta preko Bosne i Hercegovine, više ne bude tako atraktivna i da će nas izbjegavati”, kazao je Radončić prilikom posjete Zagrebu.
Neprobojna hrvatska granica značila je ostanak migranata na području USK-a. Ali to više nije bio Radončićev problem jer je on otputovao u Crnu Goru, u svoju ljetnu rezidenciju sa kaminom.
Napad na Sud Bosne i Hercegovine
“Taj predsjednik Suda je u nekim veoma sumnjivim okolnostima i postoje indicije da je primao neke predmete kao mito i korupciju. Uslovljen je vjerovatno tom službom i daje saglasnost da se ljudi slušaju bez zakonskog uporišta”, kazao je 9. septembra 2020. godine član Predsjedništva biH Milorad Dodik.
On je, govoreći na konferenciji za medije, optužio predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca da “ima neograničenu moć da Osmici daje saglasnost za prisluškivanje”.
“Predsjednik Suda je državljanin Španije i ima špansko ime i prezime i nije ga prijavio kada se prijavio ovdje. Kako je moguće da skriva te podatke. Mi smo provjerili kod nadležnih španskih organa i to jeste tako. Ja sam političar i kvalifikujem ove procese kao kršenje zakona i zloupotrebu položaja”, kazao je Dodik.
Lider SNSD-a je pozvao novinare da provjere priču o Debevecu, i Avaz i Srna su započeli intenzivne provjere. Dva dana poslije, SRNA je objavila vijest da je podnesena prijava protiv Debeveca, što je Avaz odmah i prenio.
“Šta je sporno sa španskim državljanstvom predsjednika Suda BiH?”, istraživao je RTRS, dok je Avaz istraživao “nove prevare Kavesona”,odnosno predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca.
Koordinirana akcija Dodikovih i Radončićevih medija rezultirala je pokretanjem disciplinskog postupka protiv predsjednika Suda BiH, ali je on, na kraju, oslobođen.
Radončićeva podrška SOA-i
Bio je mart 2019. godine kada je u javnost dospjela priča da hrvatska obavještajna agencija SOA vrbuje bh. državljane da rade za njih. Jedan od vrbovanih bh. državljana, selefija Harun Čelenka, rekao je da mu je nuđeno da u zenički mesdžid prebaci oružje. Direktor SOA-e Daniel Markić je priznao da je hrvatska služba imala kontakte sa H.Č.
“Ukazali smo na osobu koja je za nas bila suspektna, prepuštam njima da se izjasne. Mi smo sa H.Č. razgovarali, mi znamo tko je on”, rekao je Markić.
Svi hrvatski mediji su, potom, krenuli u “raskrinkavanje” ove priče, svrstavajući se na stranu obavještajne agencije svoje države. No, u stopu ih je pratio Radončićev Avaz.
“Službe u BiH uče vehabije kako lažno svjedočiti”, glasio je naslov u Avazu, objavljen 27.3. 2019. godine.
U pitanju je članak “posuđen” sa hrvatskog portala “express.hr” u u kojem se bh. obavještajna služba optužuje sa politizaciju u slučaju “selefije”.
Kada je direktor SOA-e priznao kontakte sa svjedokom H.Č. (Harun Čelenka), svi mediji, osim jednog, to su istakli u naslov. Avaz se odlučio drugačije opremiti tekst.
“Direktor SOA-e o optužbama iz BiH: Zanimljivo je i šokantno ono što se događa”, glasio je naslov Avaza.
Mjesec kasnije uslijedila je potpuna zamjena teza. Iako je direktor SOA-e priznao da su “imali kontakt” sa Harunom Čelenkom, Avaz u svom tekstu od 27. aprila otkriva da je “Mektićev svjedok opasni radikal”.
“Otkrivamo ko je H. Č. kojeg je navodno vrbovala SOA: Mektićev ključni svjedok opasni je radikal i ISIL-ovac! Radi se o Harunu Čelenki iz Zenice, koji podržava Islamsku državu”, objavio je Avaz.
Dodik, Čović i Radončić protiv OSA-e.
“Avaz: Direktor OBA-e nezakonito otpustio Savića”, pisalo je na portalu RTRS-a 7. marta 2019 godine.
U tekstu je dalje navedeno da je “Sud BiH 12. februara te godine pravosnažnu presudu kojom se prihvata tužba Dragana Savića, radnika Obavještajno-bezbjednosne agencije BiH, kojeg je Osman Mehmedagić Osimca, direktor ove agencije nezakonito otpustio u junu 2017. godine zbog “odavanja državne tajne”.
A ko je Dragan Savić? Za one koji nisu pažljivo pratili, Savić je bio prijavljen Tužilaštvu BiH da je “ukrao” dokumente OSA-e koje je kasnije, na konferenciji za medije u Banja Luci, prezentirao Nenad Stevandić.
Potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske govorio je o aferi koja je nastala nakon medijskih navoda da je OSA prisluškivala zvaničnike Srbije. Stevandić je na konferenciji za medije pokazao i dokumente OSA-e.
Fahrudin Radončić je bio član Komisije za nadzor nad radom OSA-e. Mada je u javnosti govorio da OSA nije imala nikakve ofanzivne operacije prema Srbiji, Radončić je na sjednicama Komisije govorio je dijelom podržava stavove zvaničnika iz RS-a. Kasnije će lider SBB-a intenzivirati svoje pritiske prema čelnicima OSA-e, prateći stavove Milorada Dodika i Dragana Čovića.
Na konferenciji za medije održanoj 12. jula 2017. godine, Čović i Dodik su govorili protiv Obavještajno-sigurnosne agencije BiH.
“OSA je neprijateljska organizacija koja radi na štetu srpskog i hrvatskog naroda”, kazao je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik
“OSA ne radi svoj posao”, kazao je Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH.
Dva dana nakon Dodikove i Čovićeve mostarske konferencije za medije, javnosti se putem Euro Blica obratio i Božidar Spasić, bivši šef specijalnog tima Službe državne bezbjednosti Jugoslavije. I ovaj bivši visokopozicionirani DB-ovac optužio je OSA-u da nezakonito prisluškuje visoke zvaničnike Srbije i Hrvatske.
“Srpske službe bezbjednosti već dugo imaju saznanja da OSA prisluškuje oko 300 političara i zvaničnika u BiH, Srbiji i Hrvatskoj. Oprema za prisluškivanje nabavljena je u Turskoj, tako da je vrlo moguće da prikupljeni podaci o srpskim i hrvatskim zvaničnicama, osim na stolu Bakira Izetbegovića, završavaju u Ankari. Izjave Dodika i Čovića kojima OSA-u nazivaju neprijateljem i agencijom kojom upravljaju paraobavještajni centri nisu date tek tako. Sigurno da su i do njih došla ta saznanja”, kazao Spasić.
Evo šta je o OSA-i govorio Fahrudin Radončić
“Osmica zloupotrebljava obavještajni sistem, on kao direktor OSA-e ne može imati prizemne veze s ljudima koji se vežu za terorizam”, kazao je Radončić.
Hercegovački portal Poskok.info, u avgustu 2017. godine je objavio Radončićevu izjavu koja se odnosila na Obavještajno sigurnosnu agenciju BiH.
“Gospodin Osman Mehmedagić (direktor OSA) i njegov politički mentor gospodin Bakir Izetbegović žele manipulacijama nad Komisijom stave OSA, koja treba da se bavi otkrivanjem terorizma, pod svoju, a ne parlamentarnu kontrolu. Upravo sam se vratio s ročišta gdje su četiri agenta posmatrala ko to dolazi da sluša ročište Radončiću. Toliko je ta služba postala devijantna”, kazao je Radončić, a prenio Poskok.
Radončićev Avaz intenzivno je, mjesecima, pisao o direktoru Obavještajno sigurnosne agencije, tražeći njegovo razrješenje.
Radončić i Izborni zakon
“Mislim da je uredu da Hrvati biraju svog legitimnog predstavnika”, kazao je Fahrudin Radončić 12. jula ove godine, komentarišući za N1 TV stavove hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića.
“Vidio sam”, govorio je Radončić, “da je gospodin Konaković dobio žestoke kritike dijela političke javnosti zato što je rekao da nije uredu da Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva i mislim da je Konaković u pravu. Mi to pitanje pokušavamo riješiti deset godina i uvjeren sam da ćemo ga riješiti”.
Da ne bi ostalo sve na sarajevskim medijima, potrudio se i portal Poskok.info. Govoreći o izmjenama Izbornog zakona, Radončić je na Kongresu SBB-a opet podržao stavove HDZ-a BiH.
“Već tri puta Bošnjaci biraju dva člana Predsjedništva BiH. Ako se to ponovi i četvrti put, to bi značilo da Hrvati 16 godina, iako konstitutivan narod, trpe i osjećaju diskriminaciju”, kazao je Radončić, a prenio Poskok.info.
Dodik, Čović i Radončić protiv novog saziva CIK-a
“Centralna izborna komisija BiH nema legitimitet”, kazao je 21. maja prošle godine Fahrudin Radončić, izražavajući nezavoljstvo zbog toga što je, bez glasova SNSD-a i HDZ-a BiH, dva mjeseca ranije izabrano pet članova CIK-a, čijim su izborom Milorad Dodik i Dragan Čović izgubili kontrolu nad tom strateškom institucijom.
“S jedne strane, imate legalistički koncept da izbori budu održani i treba da budu održani. S druge strane, CIK je sastavljen od pet stranačkih ličnosti. Imate dva iz SDS-a, dva iz SDA i DF-a i ta komisija gubi svoj legitimitet”, kazao je Radončić, a prenio RTRS.
Evo sta su o novom sazivu CIK-a govorili Dragan Čović i Milorad Dodik.
“CIK nije izabran u skladu sa zakonom i donosi je nezakonite odluke”, kazao je Milorad Dodik 22. januara ove godine, vrijeđajući, pritome, “nelegitimne” srpske članove CIK-a.
“Mi smo ranije rekli, ukoliko ovaj sastav CIK-a ostane Opći izbori iduće godine bit će upitni i veoma će se teško održati. Mi, naravno, imamo i plan za rigorozno postupanje, ali i vjerujemo da možemo da održimo i dijalog”, rekao je Dodik u aprilu ove godine.
“SIP (Središnje izborno povjerenstvo) je nelegalna institucija i ne može jamčiti demokratski proces”, kazao je u julu prošle godine lider HDZ-a Dragan Čović.
“SIP BiH treba smijeniti”, kazao je Dragan Čović na konferenciji za medije održanoj 15. januara ove godine.
Radončić, Dodik i Čović: podrška Gordani Tadić
“Danas sam nervozan. Ne možemo živjeti u zemlji gdje možete da potpuno nesankcionirano prijetite glavnoj tužiteljici i njenoj porodici. To se radilo i mojim sudijama, i u prvom i u drugom postupku im se prijetilo da će im sve pobiti i niko to nikada nije istražio”, kazao je Fahrudin Radončić na konferenciji za medije održanoj 1. juna prošle godine.
Predsjednik SBB-a je tada kazao da je Gordana Tadić bila ugrožena. Bio je svjedok Tužilaštva BiH u predmetu “lažni atentat” na Gordanu Tadić, dok je Dnevni avaz, sve do njene konačne smjene, u potpunosti podržavao Gordanu Tadić.
“Jedan od glavnih razloga što se na svaki način želi smijeniti glavna tužiteljica, gospođa Gordana Tadić, nastavak je pokušaja da se sakriju izvršioci Dženanovog ubistva i onih koji su ometali istragu”, kazao je Radončić 6. septembra ove godine, što je objavljeno i na portalu SBB-a.
Nakon što je smijenjena Gordana Tadić, HNS Dragana Čovića je izdao saopćenje gdje je izravno stao u zaštitu bivše glavne tužiteljice.
“Nasilna smjena državne tužiteljice Tadić pod palicom bošnjačkog političkog vrha, potpomognutog besramnim paraobavještajnim pritiscima i medijskim spinovima označila je slom trećeg stupa vlasti u Bosni i Hercegovini”, saopćeno je iz HNS-a
“Šest glasova muslimana, isključivo muslimana Halil Lagumdžija, Amila Konjušić, Sanela Barušanović, Sanjin Bogunić, Lejla Hadžić i Mustafa Šabić su glasali da se ona smijeni. To je pod direktnom instrukcijom SDA, čiji je operativni provodioc akcija na terenu, naravno, obavještajna služba pod kontrolom Osmice i to se može računati kao jedan osvetnički potez, ali i isto tako pokazna vježba na koji način oni koji se opiru Osmici, Bakiru Izetbegoviću i drugima prolaze”, kazao je Milorad Dodik nakon smjene Gordane Tadić.
Još mnogo je slučajeva koji dokazuju da je predsjedik SBB-a imao usaglašene stavove sa čelnicima HDZ-a i SNSD-a. Neke od njih ćemo detaljno obraditi u narednim danima. No, ukratko podsjećamo da je Radončić sa svojim medijima bio glavni zagovornik rudarskih protesta, rušenja energetskog sektora BiH, ali i boračkihg protesta i paljenja zgrade Predsjedništva BiH.
Slovenački premijer Janez Janša i njegov mađarski kolega i Viktor Orban svakako su najtransparentniji i najodaniji pomagači i “jataci” Milorada Dodika među liderima zemalja članica Evropske Unije. Član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske se sa ovim desničarsko-populističkim tandemom u posljednjih nekoliko nedjelja sreo najmanje po dva puta, što na domaćem terenu (sa Orbanom u Budimpešti i Banjaluci), a što u gostima (sa Janšom u Sloveniji i Budimpešti). Nema sumnje da unutar zemalja članice Evropske Unije Dodikov iredentizam još ponegdje ima manje, ili veće razumijevanje, što je vidljivo da i unutar briselske administracije. I tamo kod dijela više ili niže rangiranih činovnika postoje oni koji , najblaže rečeno, plediraju za “uravnotežen odnos” prema Dodiku. Takvog jednog; Mađara Olivera Varheleyia, Evropskog komesara za proširenje i politiku susjedstva smo vidjeli posljednjih dana u Bosni i Hercegovini na višednevnoj turneji “Tri skakaonice”, Sarajevo, Banja Luka, Mostar, gdje se sreo sa svima koji na političkoj mapi BiH nešto znače i nekoga predstavljaju.
Već početkom naredne nedjelje u goste nam ponovo dolazi Angelina Eichoirst, Nizozemka, direktorica za Zapadni Balkan, Tursku i Ujedinjeno Kraljevstvo u Evropskoj službi za vanjske poslove. Za nju postoje ozbiljne tvrdnje da možda nije toliko naklonjena Miloradu Dodiku, koliko ima prisne veze sa Željkom Cvijanović, predsjednicom Republike Srpske. Ona je se zajedno sa starim znancem, Amerikancem, Mathewom Palmerom posvećena promjeni izbornog zakonodavstva u BiH.
Dodik, zadnja ruža Hrvatska
Iako mala drugarska pomoć pobrojanih državnika i evropskih činovnika Miloradu Dodiku snažnu ulijeva samopouzdanje i jača njegov proruski evroskepticizam, ipak se čini da je najvećeg saveznika i najpouzdanijeg partnera za njegovu secesionističku agendu ima u Republici Hrvatskoj i konsenzualnoj podršci cjelokupne tamošnje političke klase. Može izgledati nategnut zaključak, ali nije, ako samo malo bolje pogledate: dvije osobe oko kojih u Hrvatskoj, vladajućoj i oporbenoj postoji najširi konsenzus i jednodušna podrška su Franjo Tuđman i Milorad Dodik. Takav neprikosnoven status ne uživa čak ni Dragan Čović, jer službeni Zagreb za svoju bosansku, odnosno antibosansku politiku, može bez problema “iskopati” nekog drugog, sličnog iz bogate galerije hercegovačkih političara. Navodno, hrvatski premijer Andrej Plenković u najstrožoj diskreciji na tome već neko vrijeme radi, jer mu je sve teže pred strancima braniti notornog korumpiranog nacionalistu na čelu HDZ BiH. Novog Čovića, Banski dvori bi mogli jednostavno “patentirati” i uvesti u posao, ali za Dodika u Zagrebu nemaju odgovarujuću alternativu. Lider SNSD-a je za Hrvatsku ima status vitalnog nacionalnog i državnog interesa, skoro u istoj ravni kao i za Srbiju. Dodik je pokazao da vrijedi i obrnuto: na njegov izričiti prijedlog obilježen surovom, bespoštednom diskvalifikacijom opozicije Narodna Skupština Republike Srpske je prije dvije godine izgradnju Pelješkog mosta proglasila vitalnim nacionalnim interesom ovog entiteta. Bio je to Dodikov odgovor na nešto ranije usvojenu deklaraciju Parlamentarne skupštine BiH kojoj se problematizirala izgradnja Pelješkog mosta u kontekstu sprječavanja pristupa Bosne i Hercegovine otvorenom moru. Za tu deklaraciju glasali su svi tadašnji zastupnici PS BIH iz RS (SDS, PDP), izuzev Dodikovih SNSD-ovaca.
Briga cjelokupne hrvatske političke elite za političku i osobnu budućnost Milorada Dodika prelila se sa lokalne i regionalne razine, na višu, briselsku ravan. Ocjena predsjednikaZoran Milanovića prema kojoj je “Dodik zadnji problem u BiH, osobito iz perspektive bosanskohercegovačkih Hrvata“, postala je platforma prema kojoj se ravnaju svi relevantni sudionici političkog i diplomatskog života u Hrvatskoj. Istina, premijer Andrej Plenković to neće reći na tako plošan i apodiktičan način, velikodušno je takav diskurs prepustio bezličnom horu svojih gremija, predvođenih ministrom vanjskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom, osobom sa znatnim intelektualnim potrebama. On je nedavno u Briselu na sastanku ministara vanjskih poslova na kojem je cirkulirao zahtjev za uvođenje sankcija Miloradu Dodiku, pokušao razvodnjiti tu vrstu razgovora poručujući kolegama ministrima da je “to crno-bijelo gledanje na stvar”. Kao način prevazlaženje tog crno-bijelog svijeta, Grlić- Radman je bacio na stol zakljkulčak da je “Dodik činjenica i sa njim treba razgovarati, osobito Hrvatska koja ima najdužu granicu sa Bosnom i Hercegovinom”. Uostalom, kazao je hrvatski minstar, referirajući se na svog unutrašnjo-političkog dušmana, predjednika Milanovića ključno pitanje u BiH je “promijeniti Izborni zakon koji će jamčiti ono što je dogovoreno Daytonskim mirovnim sporazumom”.
U istom tonu i sa nepromijenjenim argumentima nastupili su ove nedjelje hrvatski zastupnici u Evropskom Parlamentu tokom rasprave posvećene krizi u Bosni i Hercegovini. Na brojne diskusije poslanika iz lijevo-liberalnog bloka koji su Milorada Dodika identificirali kao centralnog krivca za blokade, secesionizam i generiranje negativnih tokova, HDZ-ovci, prije svih Plenkovićevi mladi štreberski lavovi Tomislav Sokol i Karlo Reessler, inače posinak HDZ-ovskog Metuzalema i Plenkovićevog savjetnika Vladimira Šeksa, uzvraćali su Milanovićevom mantrom da Dodik nije jedini, pa ni najveći problem. Nego je u najmanju ruku podjednako krupan i težak problem koliko “bošnjački unitarizam koji blokira promjene Izbornog zakona”. Na sličnim diskusijama tokom proteklih nekoliko godina proslavila se i drugi mandat u Briselu sebi priskrbila još jedna HDZ-ova zastupnica u Evropskom Parlamentu Željana Zovko.
Kad tronožcu pukne noga
Šta je smisao i konačni cilj ovako usklađenog mijenjanja mete od strane hrvatske političke ekipe u Briselu i Zagrebu, korekcija i preusmjeravanja “vatre” sa Dodikovog iredentizma na bošnjački unitarizam i Hrvate kao njegove tradicionalne žrtve. Kada bismo ovu dramaturgiju primijenili na medicinsku praksu, dobili bismo operacionu salu gdje hirurzi pripremaju operaciju teško oboljelog pacijenta, ali postupak ne može početi dok na zahtjev dijela njegove obitelji bolesnik ne potpiše unaprijed pripremljen testament!
Relativiziranjem, pa i skidanjem odgovornosti sa Dodika i apsolutiziranjem krivice “političkog Sarajeva”, hrvatski političari zapravo lidera SNSD-a ohrabruju, mamuzaju, navijački ostraščeno podstiču da se napokon odvaži, krene sa riječi na djela i preduzme korake koje posljednjih nedjelja najavljuje a koji vode disoluciji Bosne i Hercegovine. Jer to, disolucija i rastakanje državno-pravnog subjektiviteta jeste , kada se ostave po strani sve licemjerne fraze o “podršci suverentitetu, evropskom putu”, magistralna, nepromijenjena politika Hrvatske prema Bosni i Hercvegovini. Kao što je takozvana “Herceg Bosna” radila na pogon Karađorđeva, Miloševića i Karadžića, tako je danas Milorad Dodik lokomotiva uz koju se šlepa Treći entitet. I u Zagrebu i u Mostaru su svjesni da su izgledi da se u predviđenoj, demokratskoj proceduri Izborni zakon ne može promijeniti bez zahvatanja ustavnog tkiva, pa su zato sve karte i nade bačene na Dodikov transfer nadležnosti sa državne razine na entitetski prostor. To bi, kako je Dodik, neuvijeno pojašnjavao uključivalo i proglašavanje svih državnih institucija u entitetu RS neprijateljskim i njihov progon na prostor Federacije BiH.
Više izvora koje smo posljednjih nedjelja konsultirali, domaćih i inozemnih, potvrdilo nam je kako postoje ozbiljne indicije da su Milorad Dodik i Dragan Čović dogovorili i uskladili redoslijed političkih poteza i to na način da bi lider SNSD-a diktirao tempo i dinamiku, a predsjednik HDZ BiH ga “samo” dosljedno oponašao i slijedio njegov primjer. Ne postoji u tom dogovoru ništa što već nije viđeno i što se nije desilo u prvim danima aprila 1992.godine kada su dužnosnici SDS-a napustili zajedničke institucije i formirali svoj paradržavni aparat na Palama, a sinhrono sa njima to većinski uradila HDZ-ova struktura izmještanjem u Mostar. Sve je kao što je poznato finalizirano sporazumom u Grazu 6. maja 1992.godine kojim su Mate Boban u ime “Herceg Bosne” i Radovan Karadžić kao lider tzv. Srpske Republike Bosne i Hercvegovine suglasili da između Srba i Hrvata u BiH nema otvorenih teritorijalnih i drugih pitanja, a bude li ih u budućnosti ona će se rješavati dogovorom, na miran način.
Da politički lideri Hrvata imaju spreman odgovor tobože na “unitarizaciju BiH”, a zapravo secesionističke poteze Milorada Dodika, vidljivo je bilo iz nedavnih reakcija koje su iz Mostara stigle nakon problematičnih, promašenih izjava Bakira Izetbegovića o “dobrim Bošnjanima” i njegove oštre retorike prema zahtjevima HDZ-a BiH.
“Gospodin Izetbegović ne želi dogovor o izbornoj reformi i on poljuljani status koji ima SDA nastoji radikalizirati šaljući nebulozne poruke, bogumili, krstjani, dobri Bošnjani”, kazao je novinar Zoran Krešić, blizak čeniku HDZ-a BiH. On je poručio kako “politika koju on (Izetbegović) vodi vodi prema onome što je radila srbijanska politika u bivšoj Jugoslaviji prije raspada države”. Na kraju je Krešić zaprijetio: ” Ne treba niko očekivati da će druga strana mirno stajati i čekati da neko preuzme poluge upravljanja. I za manje stvari su bivše republike u Jugoslaviji donijele odluku o istupanju iz takve države”.
Jedan (vrlo) mogući sjenarij
Još je nedvosmisleniji i izravniji bioIlija Cvitanović, član Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora (HNS) koji je kazao kako su “predstavnici Srba već poduzeli radikalne poteze” te da treba očekivati “da i Hrvati poduzmu slično ako ne dože do izmjene izbornog zakona”.
Prema izvorima koje smo ranije pominjali, domaćim i stranim, ukoliko Milorad Dodik uz formalnu pomoć Narodne Skupštine RS koju kontrolira, proglasi nezakonitim i neprijateljskim institucije Bosne i Hercegovine na teritoriji RS, Oružanih snaga BiH, SIPA-e, OSA-e, Uprave za indirektno oporezivanje…Dragan Čović će u vrlo kratkom vremenu slijediti njegov primjer. Na način na koji je “Herceg Bosna” u aprilu 1992.godine, po automatizmu slijedila Karadžićev primjer napuštanja insitutucija, HDZ BiH bi, tvrde naši upućeni sugovornici, mogao postupiti prateći secesionističke korake Milorada Dodika. Državne institucije nakon što ih, po tom scenariju, delegitimira Narodna Skupština RS, vrlo brzo bi doživjele istu sudbinu na prostorima gdje vlada HDZ BiH. Tu se prije svega misli na Mostar, odnosno njegov zapadni dio, gdje je su smještene sve državne institucije i njihove ispostave u ovom gradu. Političari iz Sarajeva, prije svega oni iz Stranka demokratske akcije, praveći različite kompromise dogovore, trgovačke aranžmane sa Hrvatskom demokratskom zajednicom prihvatili su da sve institucije sa nivoa države budu stacionirane u općinama Mostara sa hrvatskom većinom. Rije je o desetinama insitucija, agencija, ureda… poput Uprave za indirektno oporezivanje (sjetimo se kako su oko kupovine njenog poslovnog prostora pregovarali bivši direktor Fuad Kasumović i Dragan Čović), SIPA-e, Državne granične policije, BHANSA-e, Centralne banke BiH, Obavještajno-sigurnosne agencije, Direkcije za kontrolu policijskih tijela, Operator za obnovljive izvore energije…
Navodno već postoje razrađeni planovi da u trenutku kada se ove institucije proglase nelegalnim (jer poslije povlačenja RS ne bi funkcionirale na cijelom prostoru BiH) otpočne “spontana” akcija pripadnika navijačke skupine “ULTRAS-a”, branitelja okupljenih u HVIDR-i, te dobrovoljaca-aktivista HDZ-a BiH tokom koje bi se te institucije fizički preuzele, zaposlenici proglasili nepoželjnim, i stavile na raspolaganje HDZ-a BiH. Da bi uloga navijačkih huliganskih odreda “ULTRASA” mogla biti značajna i da se na njih računa govori i to da poslije niti jednog incidenta, od kojih su neki imali elemente teških krivičnih djela, niko od navijača NK “Zrinjski” nije kazneno procesuiran.
Također, budućoj anarhiji, odnosno kako bi se to službeno tretiralo “događanju naroda”, snažno pogoduje potpuno kadrovsko i organizaciono rasulo koje već duže vrijeme vlada unutar MUP-a Hercegovačko-Neretvanskog Kantona. Mjesecima tamošnji MUP nema policijskog komesara, niti načelnike uniformirane polcije i kriminalisitlčke policije te još nekolicine neposrednih rukovodilaca. MUP-u HNK nedostaje i skoro 300 policajaca, a to za posljedicu ima da u svim kriznim situacijama policija nema adekvatan odgovor, što huligani i navijači nemaju “dostojnog” protivnika, što se stvara stanje anarhije koje se, vrlo vjerovatno, već duže vrijeme (p)održava planski…
Treba još jednom ponoviti: ovaj scenario moguć je, a neki upućeni kažu i vjerovatan, tek u slučaju da Miloradu Dodiku i njegovim pokroviteljima iz Beograda i Moskve, kao i sekundantima iz Budimpešte, Ljubljane i Zagreba, uspije “upad” u ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine. U tom bi slučaju Dragan Čović, ohrabren i podržana istim saveznicima, još jednom slijedio primjer svog prijatelja i političkog partnera iz Laktaša. Što se njih dvojice tiče, ovakav rasplet krize u BiH je i poželjan i izvjestan. No, po svemu sudeći, prije svega imajući u vidu robustan diplomatski angažman SAD i znatnog dijela članica EU, njih dvojica neće o tome presudno odlučivati, a pogotovo imati posljednju riječ.
“Gospodin Vehabović već tjednima, ako ne i mjesecima, nastupa u medijima i okruglim stolovima kao politički glasnogovornik i zagovornik unutarističke politike jedne prepoznatljive političke opcije u BiH, tumačeći presude Europskog suda za ljudska prava na način koji zanemaruje odredbe Ustava BiH, a sve suprotno samom karakteru višenacionalne Bosne i Hercegovine i slobodan sam kazati na način na koji se odluke ovog uvaženog suda ne mogu tumačiti. Niko ne smije tumačiti odluke, a pogotovo ne pojedinac iz Vaših redova, političkim jezikom, te na taj način ugroziti kvalitetu sudskih odluka, a samim time i vladavinu prava”, napisao je ministar pravde BiH Josip Grubeša (HDZ) u pismu dostavljenom svim sudijama Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.
Ukratko, HDZ-ov ministar Grubeša nezadovoljan je javnim istupima Farisa Vehabovića, sudije Evropskog suda za ljudska prava koji je, u dva autorska teksta za Istraga.ba i u nekoliko TV nastupa, pojasnio ključne presude tog suda koje se odnose na izborno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine. Evo koja je rečenica posebno sporna HDZ-u BiH.
“Medijski navodi suca Vehabovića, citiram: Devedeseih godina se moralo pristati na konstitutivne narode jer je to bilo prijelazno rješenje, Bih mora omogućiti svima da sudjeluju u izbornom procesu bez ikakvih davanja povlastica konstitutivnim narodima. Ne bi trebale postojati etničke odrednice. Nema Srbin, Hrvat, Bošnjak, već građanin”, ne bi smjeli biti predmetom opservacije i služiti na čast sucu jedne takve pravosudne institucije”, napisao je Grubeša.
Ministar pravde Bosne i Hercegovine smatra kako se ovim istupima sudije Farisa Vehabovića stvara privid te pokušava nametnuti uvjerenje da je to ujedno i stav Evropskog suda za ljudska prava.
“Odlučio sam se na ovaj korak kako bih vas upoznao s ovim, po nama, neprimjerenim i štetnim ponašanjem suca Vehabovića, imajući, pritome, uvjerenje kako će vaš profesionalni diskurs znati to prepoznati i poduzeti odgovarajuće korake na sprječavanju daljnjeg nanošenja štete ugledu Evropskom sudu za ljudska prava, ali i reformskom procesu koji je u tijeku”, konstatirao je Grubeša u pismu upućenom 2. novembra ove godine.
Ovim pismom je HDZ, faktički, zatražio od čelnika Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu da njihov sudija ubuduće u javnosti ne pominje i ne tumači presude koje nisu provedene, a koje su osnova za pregovore o izmjenama izbornog zakonodavstva u BiH.
Pdsjećamo, u autorskom tekstu, objavljenom na portalima Isttraga.ba, politicki.ba i raport.ba, sudija Vehabović analizirao je ponuđene izmjene Izbornog zakona BiH, koje se odnose na “formiranje” tzv. plutajuće treće izborne jedinice.
“Ponuđenim izmjenama izbornog zakona”, ustvrdio je Vehabović, “uvodi se nova diskriminacija”.
“Ako se iskreno želi provesti presude Evropskog suda za ljudska prava, onda je neophodno zauzeti stav koji neće biti isključiv, ali će se držati principa sa kojim kompromisa ne može i ne smije biti. A principi su sadržani u presudama Evropskog suda za ljudska prava i poštivanju prava na slobodne izbore i zabrani diskriminacije iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava što je priznato i kao ustavno pravo utvrđeno članom II Ustava BiH. Sa tim principima ne može biti kompromisa, a sasvim sigurno je da se modus može pronaći kroz traženje balansa između građanskog i etničkog, samo, pitanje je da li su namjere iskrene i da li postoji spremnost na poduzimanje ovih koraka, napisao je Vehabović u tekstu objavljenom 27. oktobra ove godine, odnosno pet dana prije nego se ministar Gubeša odlučio na pisanje pisma protiv njega.
U članku objavljenom 7. maja ove godine, Vehabović se dotakao i ključnih presuda iz Strazbura. Podsjećamo na najbitnije navode tog teksta.
“Što se tiče izbornog zakodavstva, argumenti su vrlo jasni i umjesto da iznosim lični stav o toj temi, dovoljno je citirati samo jedan stav iz presude Zornić pa da bude sasvim jasno sa kojih pozicija nastupaju oni koji se vode pravnim argumentima u pristupu bh. obavezama na uspostavi društva u kojem se poštuje pravo i u kojem smo svi jednako odgovorni za svoje postupke. Pri tome se uvijek u javni prostor ubaci par (najčešće netačnih) teza oko kojih se onda vode duge i nepotrebne rasprave. Prva netačna teza je da je moguće promijeniti Izborni zakon bez promjena Ustava BiH. U stavu 41. ove presude je navedeno «U skladu sa članom 46. stav 2, presuda Sejdić i Finci trenutno je pod nadzorom Komiteta ministara koji je redovito pratio razvoj događaja na domaćoj razini i zahtijevao brzo okončanje postojeće situacije… On je uvijek smatrao da je potrebno usvojiti određeni broj izmjena Ustava Bosne i Hercegovine, kao i njenog izbornog zakonodavstva kako bi se izvršila ova presuda.» Inače, član 46 Evropske konvencije primjenjuje se kada postoji sistematsko kršenje prava koje nije moguće riješiti pojedinačnim aktom pa se, u izuzetnim situacijama, primjenjuje član 46. U ovom slučaju, Sud je jasno prepoznao da je osnov za diskriminaciju član IV i V Ustava BiH i da je Izborni zakon donesen na osnovu upravo takvih, diskriminatornih odredbi Ustava i da se problem ne može otkloniti bez izmjena oba akta. Druga netačna teza je da se dodatnim garancijama konstutitutivnim narodima može riješiti ovaj problem. Odgovor je opet moguće naći u stavu 43. presude Zornić u kom je doslovno navedeno: “U presudi Sejdić i Finci Sud je primijetio da je u vrijeme kada su donesene sporne ustavne odredbe na terenu došlo do vrlo krhkog primirja, te da je cilj tih odredbi bio da se zaustavi brutalni sukob obilježen genocidom i „etničkim čišćenjem“. Priroda tog sukoba bila je takva da je bilo neophodno pristati na „konstitutivne narode” kako bi se osigurao mir. Međutim sada, više od osamnaest godina nakon završetka tragičnog sukoba, ne može postojati bilo kakav razlog za održavanje na snazi spornih ustavnih odredbi. Sud očekuje da će se bez daljeg odgađanja uspostaviti demokratsko uređenje. S obzirom na potrebu da se osigura stvarna politička demokracija, Sud smatra da je došlo vrijeme za politički sistem koji će svakom građaninu Bosne i Hercegovine osigurati pravo da se kandidira na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije po osnovu etničke pripadnosti i bez davanja posebnih prava konstitutivnim narodima uz isključivanje manjina ili građana Bosne i Hercegovine”, napisao je Vehabović u autorskom tekstu za Istraga.ba.
Na prijedlog SDA Kakanj, Edin Ćatić je imenovan za tehničkog direktora Rudnika mrkog uglja u tom gradu. U pitanju je, objasnit će nam izvori iz te partije, prvi rođak (tečić) Mirsada Zaimovića, SDA-ovog predsjedavajućeg Zastupničkog doma FBiH.
Iako je Ćatić jedan od najodgovornijih za loše poslovanje Rudnika mrkog uglja Kakanj, ove je sedmice došao na proteste pred zgradu Vlade FBiH tražeći ostavke čelnika Elektroprivrede BiH. Iz Kaknja je, tvrde izvori Istrage, došla kompletna logistika za nedavne rudarske proteste u Sarajevu. No, zbog čega je to bitno?
Admir Andelija
Kada je u ljeto 2019. godine istekao mandat bivšem direktoru Elektroprivrede BiH Bajazitu Jašareviću, Općinski odbor SDA Kakanj, kojim upravlja Mirsad Zaimović, na tu je funkciju namjeravao postaviti Nermina Mandru. Medijska kampanja je već bila završena, Mandra je bio predstavljen kao novi generalni direktor Elektroprivrede BiH, ali je, na kraju, došlo do obrata. Bakir Izetbegović je promijenio odluku, mjesto generalnog direktora je ustupljeno DF-u Željka Komšića pa je na tu poziciju postavljen Admir Andelija, koji jeste član SDA, ali je imenovan u ime Demokratske fronte. Protiv imenovanja Andelije bili su kadrovi SDA iz Zeničko-dobojskog kantona kojima upravlja Mirsad Zaimović. Oni su, rekosmo, na toj poziciji željeli vidjeti Nermina Mandru, aktualnog državnog zastupnika SDA i bivšeg načelnika Općine Kakanj koji je održavao dobre odnose i sa predsjednikom PDA Mirsadom Kukićem.
Nermin Sandra
Upravo su ovi odnosi bili okidač da predsjednik DF-a optuži čelnike SBB-a, PDA i dijela SDA da stoje iza protesta rudara.
“Znam da su za status rudara lažno zabrinuta gospoda Radončić, Mirsad Kukić i Mirsad Zaimović, i da se također pitaju zašto direktor Elektroprivrede ne podnese ostavku. I ja mislim da bi mu najbolje bilo da to uradi, i to odmah čim ostavku podnesu resorni ministar Džindić i premijer Novalić”, rekao je Željko Komšić.
Prozvani Mirsad Zaimović za Istragu potvrđuje da je tehnički direktor Rudnika mrkog uglja Kakanj njegov rođak.
“Moj tečić je v.d. tehničkog direktora i mijenja direktora neka dva tri mjeseca. Ja kada sam u utorak čuo da je bio na protestima, nazvao sam ga i pitao kako on kao rukovodilac može biti na protestima. Ponavljam, nisam uopće znao da je on učesnik ovih protesta”, kazao nam je Zaimović.
No, saradnici ministra Nermina Džindića za Istragu tvrde da se predsjednik Sindikata rudara Federacije BiH Sinan Husić u petak pozvao na Mirsada Zaimovića, tvrdeći da je on pristao na sve njihove uslove, a to je čak i povećanje cijene uglja za 20 posto, što bi dovelo i do poskupljenja električne energije za domaćinstva u iznosu od 20 posto.
“Ja nisam u petak razgovarao sa Husićem. Tačno je da mi je prije podne zahtjeve rudara poslao Huso Lilović, sindikalista iz Kaknja koji je posrednik u mom odnosu sa Sindikatom rudara FBiH. Nisam ih još pogledao”, kazao nam je Zaimović.
Na direktno pitanje da li se on zalaže za povećanje cijene električne energije, odgovorio je potvrdno.
“U svijetu su poskupjeli energenti. I ugalj je energent. Nemam ništa protiv povećanja cijene uglja, ali niti protiv povećanja cijene električne energije”, rekao nam je Zaimović.
Upravo je povećanje cijene električne energije tačka sporenja izneđu Sindikata i Elektroprivrede. Sindikat rudara FBiH insistira da u sporazumu sa Elektroprivredom BiH samo bude navedeno povećanje cijene uglja.
“JP „Elektroprivreda BiH“d.d.-Sarajevo se obavezuje nakon date saglasnosti od strane Vlade Federacije BiH Rudnicima uglja u Federaciji Bosne i Hercegovine dostaviti prijedlog Ugovora o isporuci uglja za 2022 godinu po većoj cijeni za 20 % u odnosu na cijenu utvrđenu Ugovorom o isporuci uglja za 2021 godinu.Povećanje cijene uglja za 20 % se odnosi na sve vrste uglja iz svih rudarskih objekata u Rudnicima uglja u sastavu Koncerna JP „Elektroprivreda BiH“d.d.-Sarajevo”, navedeno je u Prijedlogu koji su dostavili čelnici Sindikata.
Prema neslužbenim projekcijama, povećanje cijene uglja za 20 posto na godišnjem bi nivou Elektroprivredu BiH koštalo 56 miliona maraka. Da bi se ispunio ovaj zahtjev, skoro pa izvjesno bi došlo do povećanja cijene električne energije za domaćinstva. Naime, proizvodna cijena jednog megavata je oko 46,5 eura. Tržišna vrijednost, po berzi HUPX (na osnovu koje se formira cijena električne energije) je oko 200 eura po megavat satu.
Cijena električne energije za domaćinstva u FBiH je oko 32 eura po megavatu, što je za za 14,5 eura manje od prosječne proizvodne cijene jednog megavata. Da pojednostavimo, svaki megavat sat isporučen domaćinstvima, Elektroprivredu BiH vuče u minus za oko 30 konvertibilnih maraka. Povećanje cijene uglja za dvadeset posto dodatno bi povećao te gubitke. Tako bi proizvodna cijena jednog megavata iznosila 56 eura, a, u slučaju da ne dođe do povećanja cijene struje za domaćinstva, jedan megavat bi stanovništvu bio prodat za 32 eura. To je gubitak u iznosu od skoro 50 maraka po megavat satu.
Istraga.ba će u narednim danima objaviti detaljnu analizu poslovanja svih rudnika u FBiH u proteklih dvadeset godina. No, za kraj samo jedna čijenica – jedan rudar u FBiH proizvede oko 600 tona uglja godišnje, dok, recimo, jedan rudar u rudnicima u Republici Srpskoj godišnje prizvede preko hiljadu tona uglja.
Evropska unija neće finansirati koridor 5C, koji ide kroz teritorij entiteta RS, neće se izdvojiti ni novac Unije za prugu Doboj-Šamac, a ne daju se ni pare za cestu Foči (uključujući i krak prema Crnoj Gori).
Kako nam je rečeno, to je sinoć saopćeno Miloradu Dodiku, tokom večere tri politika lidera s Oliverom Varhelyijem, u rezidenciji specijalnog predstavnika EU u Bosni i Hercegovini Johanna Sattlera, piše politicki.ba.
“Reforme stoje, a u ovom trenutku Bosna i Hercegovina rizikuje da izgubi 1,5 milijardi eura za infrastrukturne projekte povezivanja, ako se ništa ne preduzme. I više sredstava bi bilo dovedeno u pitanje u budućnosti”, rekao je komesar za proširenje EU Oliver Varhelyi.
Sumirajući svoju dvodnevnu posjetu BiH, on je naveo i da je sinoć razgovarao sa liderima vladajuće koalicije, Miloradom Dodikom, Draganom Čovićem i Bakirom Izetbegovićem.
“U svim razgovorima koje sam vodio prepoznao sam postojanje prostora za pronalaženje rješenja i spremnost aktera da se krene naprijed.
Uočio sam spremnost da se radi na pitanjima u vezi sa državnom imovinom, izmjenama krivičnog zakona, te ustavnoj i izbornoj reformi. Vidio sam i spremnost za povratak u rad institucija, kako bi se napravili pomaci po ovim pitanjima”.
Dijalog, dijalog, dijalog – stalno ističe ne samo Varhelyi, već i svi evropski i američki zvaničnici.
Sankcije, o kojima se toliko priča, gurnute su ustranu. Dio Zapada računa i na izbore naredne godine koji bi mogli raščistiti situaciju (u entitetu RS).
One se mogu aktivirati samo ako domaći političari ne budu voljni postići kompromis. A šta bi taj “kompromis” mogao biti.
Kako je za politicki.ba rečeno iz krugova međunarodne zajednice, Zapad insistira na provođenju reformi, posebno onih iz Mišljenja Evropske komisije o napretku BiH k EU.
Tzv. 14 prioriteta je stalna mantra svih razgovora koje domaći politički akteri imaju sa zapadnjacima.
U dobroj mjeri, sve to podsjeća na razgovor gluhih telefona.
EU i SAD-zvaničnici zahtijevaju angažiranje bh. političara i dogovor.
Dodik nakon svakog sastanka s “domaćim” strancima, ali i njihovim šefovima, zaoštri retoriku.
Istina, u galami se mogu prepoznati i određena odstupanja.
Sada Dodik uslovno govori o formiranju vojske entiteta RS. Alternative su mu demilitarizacija BiH ili drastično kresanje Oružanih snaga – da se one prepolove.
Vlastitu izjavu o “slovenačkom scenariju” osvajanja kasarni OS BiH na području entiteta RS sada – ne trepnuvši – naziva neistinom i spinovanjem.
On je odlučan da do kraja ove godine ima odluke skupštine entiteta RS ne samo o vojsci, već i VSTV-u, indirektnim porezima… a priprema i sve ostale odluke kojima će oteti nadležnosti BiH, usaglašene uz njegovo ranije svesrdno lobiranje i posredovanje, prije 15 godina. U izjavi Vahrelyija jedan detalj posebno je znakovit. On govori o promjenama Krivičnog zakona BiH.
O čemu se radi?
Odluka Valentina Inzka da nametne izmjene i dopune ovog zakona, kojima se negiranje genocida u Srebrenici i glorifikacija ratnih zločina proglašava krivičnim djelom, trebala bi biti – poništena.
Kako bi se to trebalo izvesti?
Prema našim sagovornicima, Parlamentarna skupština BiH trebala bi usvojiti izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH. Zapadnjaci bi bili sretni da se tim radnjama de facto poništi Inzkova odluka.
OHR, tvrde, voljan je poništiti Inzkovu odluku.
No, prije toga, u Parlamentu BiH se mora promijeniti Krivični zakon.
Problem za – posebno – briselske zvaničnike je u tome što je Inzko samo prepisao Direktivu EU koja je svim svojim članicama propisala ono što je Inzko uradio.
Jednostavnije, Inzko je samo copy – paste Evropske direktive i ugradio je u Krivični zakon BiH.
Kako sada natjerati političke stranke u Sarajevu da pogaze Inzkovu odluku?
Nikako!
Ne postoji niko ko bi politički preživio u bošnjačkom narodu, ali i građanskim – probosanskim strankama – ko bi glasao za takvu odluku.
Jedini mogući kompromis, a to zagovaraju opozicione partije iz entiteta RS, da se u Krivični zakon BiH ugrade i odredbe koje bi negiranje genocida i zločina u Jasenovcu, te veličanje ustaških zlikovaca proglasilo krivičnim djelom. Isto kao i za Srebrenicu i srpske ratne zločince. Postoji i opcija koju, opet, zagovara opozicija u RS, da se proglasi moratorij na provođenje “Inzkovog zakona” na tri do pet godina.
No, sudeći po raspoloženju u Sarajevu, ta mogućnost ne bi dobila podršku u državnom parlamentu. Dodik je jučer lansirao još jednu “ideju”.
Govoreći o pitanju državne imovine u kontekstu odluka Ustavnog suda BiH, on je predložio da se državna imovina jednostavno prepusti sastavnicima BiH – entitetima i Brčko Disktriktu.
De facto, to bi bilo poništavanje odluke Ustavnog suda BiH (na mala vrata).
Ova institucija odlučila je da su nekretnine – šume, vode, poljoprivredno zemljište… vlasništvo države BiH. U istoj odluci naloženo je Parlamentarnoj skupštini BiH da zakonskim aktima uredi ove oblasti.
Dodik sada preskače državni parlament i sve hoće spustiti na entitete…
U suštini, na sceni je grozničava igra živaca.
Zapad bi najradije svim sredstvima pritisnuo Sarajevo na popuštanja. To je stara politika da se pritišće gdje je najtanje. No, ona je prošlost. Problem im predstavlja Dodik koji se ne zaustavlja.
Ako bi Sarajevo čak i dalo neki “ustupak”, Dodik je već predaleko otišao. Sada predstoji mukotrpno natezanje i čekanje ko će prvi napraviti kardinalnu grešku, kako bi ga sankcije oplele.
Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv Selme Cikotića (SDA), saznaje Istraga.ba. Ministar sigurnosti BiH je optužen da je zloupotrijebio položaj i ovlasti tokom svog mandata na poziciji ministra odbrane BiH.
Optužnica je dostavljena Sudu BiH u srijedu, nezvanično nam je potvrđeno. No, zvaničnu potvrdu, zbog praznika, nismo dobili.
Prema informacijama Istrage, Selmo Cikotić je, u svojstvu ministra odbrane BiH, u periodu od 2006. do 2010. godine, potpisivao štetne ugovore o prodaji viškova oružja i municije hrvatskoj kompaniji “Scout”. Tokom istrage su policijske i pravosudne institucije sumnjale da je na taj način budžet BiH oštećen za oko šest miliona maraka. Cikotić je, objavljivali su mediji ranije, bez saglasnosti Predsjedništva BiH potpisivao odluke o prodaji viška naoružanja Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.
Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) u martu prošle godine je izuzela dokumentaciju iz Ministarstva odbrane koja se odnosila na prodaju viškova naoružanja i municije.
“Postupajući po naredbi Suda Bosne i Hercegovine, policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) jučer su (10.3.2020. godine) privremeno oduzeli dokumentaciju iz Ministarstva odbrane BiH, koja se odnosi na prodaju i isporuku viškova naoružanja i municije jednoj firmi iz Republike Hrvatske. Navedene aktivnosti rezultat su provođenja istrage po naredbi Tužilaštva BiH, koja se odnosi na postojanje osnova sumnje da su u periodu od 22.3.2010. godine do 22.10.2010. godine, bez saglasnosti Predsjedništva Bosne i Hercegovine, donesene dvije odluke i zaključena četiri aneksa na četiri ugovora o prodaji neperspektivnog naoružanja i municije, zaključena 2003. i 2004. godine između entitetskih ministarstava odbrane i jednog preduzeća iz Republike Hrvatske. Osumnjičena osoba izmijenila je bitne elemente osnovnih ugovora, tako što je smanjivala količine naoružanja i municije koje je teže prodati na tržištu, a istovremeno uvećavala količine naoružanja i pretežno municije koje je kupcu bilo lakše prodati na tržištu, kako bi udovoljila zahtjevima preduzeća iz Republike Hrvatske. Navedenim radnjama oštećen je budžet institucija Bosne i Hercegovine u iznosu od 6.297.580,25 KM“, saopćeno je u martu prošle godine iz SIPA-e.
Osim sa firmom Scout, Cikotić je, tokom mandata u Ministarstvu odbrane BiH, imao nekoliko sumnjivih poslova i sa firmama koje su bile u stvarnom vlasništvu Slobodana Tešića, srbijanskog trgovca oružjem sa američke crne liste koji je, u trenutku poslovanja, bio i na crnoj listi Ujedinjenih nacija. Posrednik u ovom poslovima bio je Dragan Kapetina, tadašnji direktor Tešićevih kompanija, a danas diretkor Republičke direkcije za promet naoružanja i vojne opreme RS.
Selmo Cikotić i Dragan Kapetina
Sigurnosne agencije BiH tada su dokumentovale susrete čelnika bh. institucija. Osim Cikotića, sa Slobodanom Tešićem je sarađivao i bivši glavni državni tužilac, pokojni Milorad Barašin. Zbog te afere, Barašin je smijenjen s pozicije glavnog tužioca Tužilaštva BiH. Selmo Cikotić je dočekao kraj mandata, da bi, nakon ostavke Fahrudina Radončića, da bi u julu prošle godine ponovo bio imenovan za ministra u Vijeću ministara BiH, ali sada na funkciju ministra sigurnosti BiH, kao kadar SDA.
Sindikat Rudnika Federacije BiH je obmanuo javnost i rudare. Kopačima u rudnicima Federacije BiH neće biti smanjene plaće. Naprotiv, prema novom Pravilniku o radu i Pravilniku o učinku, rudarima koji rade na iskopavanju uglja u jamama plaće će biti povećane. Evo dokumenata i dokaza koji potvrđuju sve navedeno.
Prema važećim pravilnicima, plaća za radno mjesto “prvi kopač na komori” iznosi 1087,50 KM. Primjenom novog pravilnika, to radno mjesto bi bilo preimenovano u “kopač I”. Po novom izračunu, u skladu sa novim pravilnicima, plaća bi mu iznosila 1089,39 KM. Što je za dvije marke više od trenutne plaće. Ovo je, naglašavamo, izračun ukoliko uposlenik nema nikakvog radnog staža. Plaća je, dakle, veća onim kopačima koji imaju radni staž. A konkretnim primjerima ćemo se baviti kasnije.
Plaća “drugog kopača na komori”, po važećim pravilnicima, iznosi 930 KM. Primjenom novih pravilnika, plaća za radno mjesto “kopač II” iznosila bi 1004,19 KM, što je više za 74 KM.
Zavarivač u jami također bi imao veću plaću. Istina, ima i radnih mjesta čije bi plaće bile manje, ali i to u neznatnoj mjeri, baš onoliko koliko su u neznatnoj mjeri povećane pojedine plaće. Smanjenje plaća najviše bi zahvatilo takozvani srednji menadžment, dok bi oni koji rade u proizvodnji, poput bagerista na površinskim kopovima, imali veće plaće ukoliko bi bio primijenjen novi pravilnik. Više možete vidjeti na dvije fotografije ispod ovog pasusa.
“Ovim pravilnicima visina osnovne plaće kopača u jami, sa sadašnjih 850 KM, smanjuje na 570 KM”, izjavio je predsjednik Sindikata Rudara Federacije Sinan Husić.
No, činjenice i dokumenti pokazuju drugačije. Prema još uvijek važećem pravilniku, obračun plaće nije rađen u skladu za Zakonom o radu FBiH i u skladu sa Kolektivnim ugovorom koji je 27. februara prošle godine Sinan Husić potpisao sa ministrom energije, rudarstva i industrije Nerminom Džindićem.
“Plaća radnika utvrđuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Plaća za obavljeni rad i vrijeme provedeno na radu sastoji se od: a) osnovne plaće, b) dijela plaće za radni učinak, c)uvećane plaće iz člana 76. ovog Zakona”, piše u članu 75. Zakona o radu Federacije BiH.
Zakon o radu FBIH
Skoro identična formulacija je i u Kolektivnom ugovoru o pravima i obavezama poslodavaca i radnika u oblasti rudarstva u Federaciji Bosne i Hercegovine koji je 4. marta 2020. godine objavljen u Službenim novinama Federacije BiH.
“Osnovna plaća je novčani iznos koji je poslodavac dužan isplatiti radniku za rad sa punim radnim vremenom i normalnim uvjetima rada za odgovarajući posao u skladu sa ovim Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radu. (2) Osnovna plaća radnika utvrđuje se na osnovu: 1) Mjesečnog fonda ostvarenih sati rada 2) Vrijednosti radnog sata i 3) Koeficijenta posla radnog mjesta”, navedeno je u članu 46 Kolektivnog ugovora koji možete pročitati ukoliko kliknete ovdje.
Ovaj dokument potpisao je predsjednik Sindikata Rudnika Federacije Sinan Husić.
Husićev potpis – Službene novine FBIH
Kako stari pravilnik nije biio usklađen sa ovim aktima, usvojeni su novi dokumenti. Prema važećem pravilniku, onih 840 KM za kopača koje je pominjao Husić bio je zbir dva osnova za obračun plaće. No, evo kako to izgleda u praksi.
Uzimamo kopača sa prosječnim radnim stažom u rudnicima FBiH. Na fotografiji koju vidite ispod nalazi se obračun plaća po starom Pravilniku.
Plaća kopača sa prosječnim radnim stažom bila bi 1371 KM. Bez toplog obroka koji iznosi 15 KM po radnom danu (oko 300 KM mjesečno).
A sada da vidimo kako bi plaća istog radnika bila obračunata po novom pravilniku čije poništavanje traži Sindikat rudara FBIH.
Kako se može vidjeti, plaća za radno mjesto kopač, radnika sa prosječnim radnim stažom uposlenih u rudniku, iznosila bi 1388,50 KM, što je za 17 KM više nego što bi bilo po pravilniku čiju primjenu želi Sindikat rudara Federacije BiH.
Zagrljaj s komoratima i fotografisanje za društvene mreže. Muškarac sa brkovima i bradom, što pozira krajnje desno na fotografiji ispod ovog pasusa, zove se Suad Ćosić. Došao je iz Breze, gdje je zaposlen u tamošnjem rudniku. Pred zgradom Vlade FBiH, sa drugim je rudarima, tražio poboljšanje rudarskog standarda.
Suad Ćosić na protestima pred Vladom FBiH
Sada malo googlamo njegovo ime. Suad Ćosić je bio direktor Rudnika Breza od 2011. do druge polovine 2015. godine. U ovoj posljednjoj godini njegovog mandata Rudnik Breza je poslovao sa gubitkom od 22 miliona maraka. Kada je odlazio s pozicije direktora, ovaj današnji borac za rudarska prava, iza sebe je ostavio službeni akumulirani gubitak u iznosu od 89 miliona maraka, dok su obaveze iznosile 110 miliona maraka.
“Bez daljnjeg izražavanja mišljenja s rezervom, skrećemo pažnju da tekuće obaveze premašuju tekuću imovinu društva za 69.437.000 KM. Te okolnosti, uz ostala pitanja ukazuju na postojanje značajne neizvjesnosti koja stvara značajnu sumnju u sposobnost društva na nastavi s vremenski neograničenim poslovanjem”, navodi se u revizorskom izvještaju o poslovanju Rudnika Breza, koji je 2015. godine objavila Novinska agencija Patria.
Te godine, pokazuju službeni podaci, u Rudnik Breza je investirano 5 miliona maraka. Ali proizvodnja nije unaprijeđena. Naprotiv.
Suad Ćosić, tadašnji direktor Rudnika Breza, tokom čijeg su mandata nastali najveći gubici, u utorak je pred zgradom Vlade Federacije, zajedno sa još nekoliko stotina rudara iz rudnika koji posluju pod okriljem Elektroprivrede BiH, tražio poboljšanje rudarskog standarda. Najveći broj prosvjednika stigao je iz tuzlanskih rudnika koji posluju pod imenom “Kreka”. Zaključno sa 2020. godinom, ovo zavisno društvo ima obaveze u iznosu od 340 miliona maraka. U decembru 2019. godine, obaveze Kreke iznosile su 183 miliona maraka. Dakle, obaveze su povećane za skoro 160 miliona maraka, iako je od 2015. godine do kraja 2020. u to zavisno društvo investirano 73 miliona maraka. Prihodi Kreke tokom 2020. godine bili su 80 miliona. Tokom 2009. godine, prihodi su iznosili 144 miliona maraka. Procijenjeno je da Kreka ima viška 500 zaposlenih. A kako se zapošljavalo u Kreki, dokazuje podatak da je u tom rudniku, na puno radno vrijeme, zaposleno devet diplomiranih žurnalista. Više nego u većini redakcija bh. portala. U tom Rudniku je zaposlen i Sinan Husić. To je onaj sindikalista što je predvodio proteste ispred zgrade Vlade FBiH. Predsjednik Sindikata rudara Federacije BiH Sinan Husić prima najveću plaću u Rudniku Kreka Tuzla. Štaviše, ovaj sindikalac znatno je plaćeniji i od generalnog direktora najvećeg rudnika u Federaciji BiH. Husićev kolega, Zuhdija Tokić, inače predsjednik Sindikata Rudnika Kreka, na trećem je mjestu rang liste najplaćenijih radnika u ovom rudniku koji zapošljava 2063 osobe i koji grca u dugovima. Nakon što mu bude odbijeno 227 KM poreza, na račun Sinana Husića biva isplaćeno – 2.499,75 KM. Što je ubjedljivo najveća plaća u Rudniku Kreka Tuzla. Ali nisu plaće najveći problem rudnika. Dokumenti iz Rudnika Kreka Tuzla, koji su u posjedu Istrage, otkrivaju da su, recimo, deset nakon isteka garantnog roka u otpisivani buldožeri nabavljani kroz investiticijski program Elektroprivrede BiH, te da su za milionske iznose slične mašine iznajmljivane od privatnika.
U postupku dokapitaliazacije, Elektroprivreda BiH je 2014. godine obezbijedila novac za nabavku šest buldožera za potrebe površinsklih kopova “Šikulje” i “Dubrave”, koji posluju pod okriljem Rudnika Kreka Tuzla. Na osnovu ugovora od 23. aprila 2014. godine, firma NGH d.o.o. Tuzla isporučila je šest buldožera proizvođača “Lieberherr PR”. Kada je u novembru 2020. godine Komisija Elektroprivrede BiH izašla na teren kako bi provjerila stanje mašina koje nabavila, zatečeno je katastrofalno stanje.
“Rudnik Dubrave, buldožer Liebherr, interni broj 1- neispravan, procjena ulaganja 300 hiljada KM. Rudnik Dubrave, buldožer Liebherr, interni broj 2, predložen za rashod, Rudnik Dubrave, buldožer Liebherr, interni broj 3, neispravan, procjena ulaganja za osposobljavanje 290 hiljada KM. Rudnik Šikulje, buldožer Liebherr, interni broj 8, ispravan, procjena ulaganja, 200 hiljada KM. Rudnik Šikulje, buldožer Liebherr, interni broj 9, predložen za rashod, Rudnik Šikulje, buldožer Liebherr, interni broj 10, predložen za rashod”, navedeno je u internom aktu Elektroprivrede BiH.
Dakle, od šest nabavljenih buldožera, tri su bila namijenjena za “rezervne dijelove” i staro željezo. Prema istom dokumentu, buldožeri su stavljeni van upotrebe odmah po isteku garantnog roka.
Da bi se osposobila tri buldožera, potrebno je bilo, kako se vidi u dokumentu, investirati ukupno 790 hiljada maraka.
“Bez uvida u postupak otklanjanja kvarova, na radnim mašinama, koje su po posljednjoj Analizi predložene za rashod, može se zaključiti da se problemu obezbjeđivanja rezervnih dijelova kao i održavanju nije pristupilo adekvatno i blagovremeno”, zaključuje Komisija.
Kao primjer ovakvog poslovanja, Komisija navodi podatke o buldožeru broj 2, angažovanom na Rudniku Dubrave. Taj buldožer je, naime, bio najefikasniji u periodu do isteka garantnog roka, 1. jula 2016. godine.
“Nakon deset dana (11.7.2016. godine) evidentirano je sljedeće: “Mašina obustavljena zbog donjeg postroja (vodeći točkovi, viseće i gazeće rolke, segmenti greda, popucale čahure na glidovima). Skinut alnaser i postavljen na Liebherr int broj 2″. Zaista je malo vjerovatno da su se detektovani kvarovi desili u periodu od 10 dana”, primjećuju članovi Komisije.
Od trenutka kada je istekao garantni rok, svi nabavljeni buldožeri su se počeli kvariti, a Rudnik Kreka Tuzla je počela angažirati mašine privatnih kompanija koje godinama posluju sa Rudnikom. Prema podacima Transparency Internationala, samo tokom 2018. godine, Rudnik Kreka je potpisala 149 direktnih sporazuma o iznajmljivanju mehanizacije.
“Tokom 2018. godine godine tuzlanski Rudnici Kreka dodijelili su firmama Junuzović-Kopex, MHI KOMPANI i Cayenne company bez tendera poslove vrijedne oko 950.000 KM”, navedeno je u Izvještaju Transparency Internationala.
No, i ovdje nije kraj apsurdima. Dvojica bivših generalnih direktora Rudnika Kreka Tuzla su, recimo, tužila rudnik zbog neuplaćivanja doprinosa tokom njihovih mandata. I nakon toga su računi rudnika – blokirani.
Jedan od njih, Osman Bleković 4. je maja 2017. godine i zvanično imenovan za direktora Rudnika. Na toj je funkciji ostao sve do februara prošle godine kada je razriješen s funkcije. Nako toga Bleković podnosi tužbu protiv Rudnika Kreka Tuzla.
“Temeljem ugovora o radu od 4.4.2014. godine imenovan je (Bleković) za rukovodioca rudnika Šikulje. Nakon toga, dana 5.11. 2015. godine imenovan je za vršioca dužnosti direktora, a odlukom od 3.5.2017. godine imenovan je za direktora Društva”, navedeno je u Blekovićevoj tužbi kojom je tražio i isplatu razlike u plaćama i neuplaćene doprinose za penzijsko osiguranje.
Presudom Općinskog suda u Tuzli, na koju se novo rukovodstvo Kreke nije žalilo, naloženo je da se tužitelju Osmanu Blekoviću isplate 72 hiljade maraka.
“Obavezuje se tuženi Rudnik uglja “Kreka” Tuzla da Federalnom zavodu za PIO osiguranje u ime tužitelja Bleković Osmana, na ime doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za periodu od 1.10. 2012. godine do 31.7.2017. godine uplati iznos od 72 hiljade KM”, navedeno je u presudi Općinskog suda u Tuzli od 1. februara ove godine.
Nakon što se rukovodstvo Kreke nije žalilo, presuda je postala pravosnažna, a Bleković je odmah pokrenuo proces naplate potraživanja blokadom računa Rudnika Kreka Tuzla. Upravo je ta tužba bila jedan od razloga zbog kojih su blokirani računi. Ali nije jedina. Brojni bivši rukovodioci Rudnika Kreka Tuzla tužili su Rudnik zbog neusplaćenih doprinosa tokom njihovog mandata.
Istraga.ba je pripremila detaljnu analizu i posljednjih pravilnika koji se odnosi plaće u rudnicima u Federaciji i sve detalje ćemo objaviti u narednim danima. No, ukratko, prema tim dokumentima, Sindikat je obmanuo rudare informacijom da će plaća kopača u jami biti 570 KM. Naprotiv, plaće kopača će biti veće nego što su trenutno, dok bi administracija i srednji menadžment u rudnicima plaću primao u odnosu na učinak.
Nekoliko dana prije odlaska u zvaničnu posetu Moskvi, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić primio je u Beogradu jednog visokog ruskog zvaničnika, o čemu se vrlo malo izvještavalo. Vučić se, u kabinetu ruskog ambasadora Beogradu Aleksandrom Bocanom Harčenkom, susreo sa Aleksejem Lihačovim, direktorom moćne Ruske državne agencije za nuklearnu energiju (ROSATOM) koja je osnovana 2007, godine, odlukom ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Putin i Lihačov
Ruska i srpska vlada su prije nekoliko godina potpisali ugovor za izgradnju istraživačkog centra koji bi se, navodno, trebao baviti razvojem tehnologije, medicinskim, onkološkim istraživanjima, u industriji i društvenim razvojem.
Posjeta Alekseja Lihačova Beogradu nije slučajnost. To je, piše kosovski thegeopost.com, dio scenarija i miješanja moskovske politike na Balkanu, kao dijela ruske geopolitičke akcije i još jedno sredstvo pritiska prema Zapadu. Rusija i njen predsjednik intervenišu koordinisanim akcijama u državama Zapadnog Balkana, a posebno u Srbiji, uprkos velikim ulaganjima zapadnog svijeta u posljednjih 20 godina. Sa projektima kao što je ovaj pregovaran sa ROSATOM-om, Rusija namjerava da podriva saradnju Srbije sa Zapadom i da je zadrži u orbiti svoje kontrole, kao epicentrom destabilizujućih akcija u regionu.
Dolazak Likačova u Beograd treba intenzivno pratiti. Da li je zaista takav, samo medicinske prirode, kako se navodi u izjavi predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, ili je, pak, prikrivanje projekta koji ima sasvim druge svrhe, što je svrha ROSATOM-a, nuklearne elektrane usred Balkana, kao instrument demonstracije ruske snage u regionu.
ROSATOM je ruska državna korporacija sa sedištem u Moskvi, specijalizovana za nuklearnu energiju. Osnovana 2007. godine, organizacija obuhvata više od 360 preduzeća, uključujući naučno-istraživačke organizacije i kompleks nuklearnog oružja. To je jedna od najvećih u svijetu korporacija nuklearne industrije i zauzima prvo mesto za proizvodnju električne energije u Rusiji.
Bušehr 1 u Iranu
Glavni fokus proširenja ROSATOM-a je na države koje su bile dio bivšeg SSSR-a i nedavno je realizovao projekat na Bliskom istoku, tačnije u Iranu. Sporazum je postignut 2011. godine, dok je centar izgrađen u gradu Bušeheru (Bušeher 1). Projekat ima za cilj da se proširi i na Bušeher 2 i 3. Radovi su počeli 2016. godine, a cilj je da bude završen do 2024. godine, odnosno 2026.
Aleksej Lihačov u Iranu
Siguran sam da je ovaj najveći rusko-iranski projekt simbol naše suradnje za našu generaciju i generaciju naše djece. Bushehr-1 je do sada već proizveo 25 milijardi kWh električne energije i to je ozbiljan doprinos gospodarstvu Irana koji daje mogućnost usmjeravanja dodatnih sredstava u razvoj društvene sfere i industrije zemlje”, rekao je Lihačov prilikom posjete Iranu, u oktobru 2017. godine.
Čelnik Komisije za atomsku energiju Irana Ali Akbar Salehi tada je rekao je:da sve ide po polanu i da se nada da će tokom sedam godina biti svjedoci puštanja ovog bloka u pogon.
Kao što je bilo očekivano, realizacija ovog projekta podigala je tenzije između Rusije i SAD, jer se Iran suočava sa sankcijama zbog razvoja nuklearnog programa.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
Nakon što se rukovodstvo Kreke nije žalilo, presuda je postala pravosnažna, a Bleković je odmah pokrenuo proces naplate potraživanja blokadom računa Rudnika Kreka Tuzla. Upravo je ta tužba bila jedan od razloga zbog kojih su blokirani računi. Ali nije jedina. Brojni bivši rukovodioci Rudnika Kreka Tuzla tužili su Rudnik zbog neusplaćenih doprinosa tokom njihovog mandata.
