Facebook Twitter Youtube
    Popularni članci

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Sud BiH se proglasio nenadležnim za postupanje u predmetu”Eskobar”: Tužilac Pašić označio Dinu Muzaferovića kao vođu kriminalne grupe, ali ga nije optužio

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Ono na šta smo upozoravali, dogodilo se. Sud BiH proglasio se nenadležnim za postupanje u predmetu protiv narko dilera iz Velike Kladuše koje je državni tužilac Džermin Pašić 25. jula prošle godine uhapsio u akciji “Escobar”. Sjetit ćete se, to je ona akacija kada je Granična policija BiH, u nedjelju, na neradni dan, ekspresno uhapsila četiri osobe koje su održavale plantažu marihuane smještenu u šumi, u blizini granice između BiH i Hrvatske. Vođa te kriminalne grupe, povezane sa crnogorskim škaljarskim klanom, nije uhapšen. A baš njega su u julu planirali uhapsiti tužioci Kantonalnog tužilaštva u Bihaću. No, njihova akcija je propala jer je Džermin Pašić, u saradnji sa Graničnom policijom, odnosno Rejhanom Rakovićem, koji je kasnije uhapšen zbog korupcije, odlučio preduhitriti svoje kolege iz Bihaća koje su svoju istragu započele mnogo ranije. Epilog, organizator grupe Dino Muzaferović nije uhapšen. Tužilac Pašić je posljednjeg dana decembra dostavio Sudu BiH optužnicu u ovom slučaju. Optužnicom je bilo obuhvaćeno šest osoba, ali Dine Muzaferovića nije bilo među njima. Sud BiH je odbio potvrditi ovu optužnicu.

    “Sud BiH oglašava se stvarno nenadležnim za postupanje u krivičnom predmetu protiv osumnjičenih Darka Jovanovića, Murata Dizdarevića, Almira Pehlića, Armina Sefića, Nermina Balića i Edina Ćerimovića”, piše u Rješenju Suda BiH donesenom 12. januara.

    Tužilac Pašić se, potom, žalio vanpretresnom vijeću Suda BiH, ali je troje sudija, Davorin Jukić, Darko Samardžić i Minka Kreho,  18. januara ove godine konstatiralo isto. Sud BiH nije nadležan za postupanje u predmetu kojeg je državni tužilac Džermin Pašić bukvalno oteo svojim kolegama iz Bihaća.

    Na optužnici Tužilaštva BiH nalazi se, rekosmo, šest imena. Dine Muzaferovića nema. A u nastavku pročitajte šta je i sam državni tužilac Džermin Pašić napisao u svojoj optužnici.

    “Prema porikupljenim saznanjima proizilazi da je organizovanu grupu ljudi organizovao i rukovodio D.M. iz Velike Kladuše, a što je potvrđeno rezultatima provedenih posebnih istražnih radnji i Zapisnikom o ispitivanju osumnjičenog Eldina Ćerimovića”, piše Pašić u optužnici u predmetu Darko Jovanović i drugi.

    Optužnica Tužilaštva BiH: Muzaferović organizator, ali nije optužen

    Dakle, Tužilaštvu BiH je bilo poznato da je D.M. iz Velike Kladuše organizator ove kriminalne grupe. No, Pašić nikada nije izdao naredbu za hapšenje D.M., odnosno Dine Muzaferovića. Organizator ove kriminalne grupe i danas je slobodan čovjek koji većinu svog vremena provodi u Sloveniji.

    U nastavku ćemo, radi lakšeg shvatanja ove Pašićeve operacije, podsjetiti na neke dijelove teksta koji je Istraga objavila 5. januara ove godine.

    Bio je, dakle, juli  mjesec 2021. godine kada su pripadnici MUP-a USK-a u šumi kod Velike Kladuše fotografisali Almira Pehlića zvanog Kazjanov kako s automatskom puškom u ruci patrolira kroz plantažu marihuane.

    Almir Pehlić Kazjanov na plantaži kod Velike Kladuše

    Nakon što mu je došla smjena, Pehlić odlazi do kuće svoga šefa u Velikoj Kladuši. Šef je Dino Muzaferović zvani Cezar.

    Dino Muzaferović Cezar

    Pripadnici MUP-a Unsko-sanskog kantona istragu su privodili kraju. Započeli su je 3. juna 2021. godine, kada su uputili obavijest  Tužilaštvu Unsko-sanskog kantona da “nepoznate osobe” održavaju plantažu kod Kladuše. Općinski sud u Velikoj Kladuši je 7. jula izdao naredbu za posebne istražne radnje protiv nepoznatih osoba koje su održavale plantažu marihuane. Od tog trenutka, specijalci MUP-a USK-a su svakodnevno snimali osobe koje su dolazile. Jedan po jedan kriminalci su identificirani. Na vrhu piramide bio je Dino Muzaferović Cezar. Kantonalno tužilaštvo Bihać 21. jula od Kantonalnog suda u Bihaću traži naredbu za primjenu posebnih istražnih radnji protiv ove grupe. Dino Muzaferović zvani Cezar označen je kao organizator.

    “Naprijed navedeno ukazuje da je Muzaferović Dino organizirao grupu ljudi u cilju učinjenja krivičnog djela neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238 stav 1 KZ FBiH, dok su Pehlić Amir, Darko Jovanović/Ibrahimagić Ermin, Adnan Balić i još jedno lice postali članovi organizirane grupe tako da proizvode i prerađuju opojnu drogu cannabis”, navedeno je u jednom od akata Tužilaštva USK.

    dokument Tužilaštva USK

    MUP USK-a ih je pratio i dokumentovao sve veze. Cezar je već bio poznat policijskim agencijama. Imao je česte veze sa članovima škaljarskog klana. Darko Jovanović je jedan od njih. Rođen je u Loznici i ima slovenački pasoš na ime Ermin Ibrahimagić. U tom je pasošu njegova fotografija.

    Darko Jovanović alias Ermin Ibrahimagić

    Jovanović je, uglavnom, boravio u hotelu Palace u Velikoj Kladuši, gdje su se pojavljivali kriminalci iz Srbije, Crne Gore i Slovenije. Fotografija ispod je nastala upravo u u Hotelu Palace. Ove su se osobe kasnije srele sa Darkom Jovanovićem.

    Ispred su bili parkirani automobili sa slovenačkim tablicama. Vlasnik jednog automobila bio je Anel Škrilj, Slovenac bh. porijekla kojeg tamošnje policijske agencije dovode u vezu sa drogom. Kockice su se postepeno uklapale. U petak, 23. jula MUP USK-a i Tužilaštvo USK su napravli plan. Policijska akcija je trebala biti provedena 26. ili 27. jula. No, neko ih je preduhitrio. U  nedjelju, 25. jula, na plantažu su upali pripadnici Granične policije BiH. Došli su po naredbi državnog tužioca Džermina Pašića koji je “preduhitrio” svoje kolege iz Bihaća.

    “Pripadnici Centralnog istražnog ureda Granične policije BiH, odsjek za prikrivene operacije, 25. jula 2021. u jutarnjim satima na području Velike Kladuše, uspješno su realizirali Operativnu akciju Escobar, koja je usmjerena na razbijanje organiziranih kriminalnih grupa u vezi s neovlaštenim prometom opojnih droga. Tijekom operativne akcije, otkriveno je oko 6 000 stabljika indijske konoplje u namjenski izgrađenom kampu za proizvodnju i uzgoj opojne droge marihuane, koja se distribuirala kako na unutarnjem tako i na tržištu Evropske unije. Radi specifičnosti situacije i aktivnosti prilikom realizacije, podrška Graničnoj policiji BiH pružena je i od Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske. Operativna akcija se odvijala pod nadzorom Tužilaštva BiH, a učestvovalo je ukupno 110 policijskih službenika. Zbog počinjenja krivičnog djela „Organizirani kriminal“ iz čl.250 KZ BiH u vezi sa krivičnim djelom „Neovlašten promet opojnim drogama“ iz čl. 195 KZ BiH i „Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga“ iz čl. 238. stavka (1) KZ FBIH slobode su, zasad, lišene 4 osobe, državljani BiH”, saopćeno je tog dana  iz Granične policije BiH.

    Tužilaštvo BiH preduhitrilo je svoje kolege iz bihaćkog tužilaštva. Granični su policajci, po naredbi državnog tužioca Džermina Pašića, uhapsili četiri osobe koje su zatekle na plantaži. Kasnije su uhapšene još dvije. Dino Muzaferović nije. Nakon što je Istraga.ba objavila prvi tekst, tužilac Pašić nam je napisao da smo “omeli njegovu istragu”. Istragu kojom nije bio obuhvaćen šef organizirane grupe. A šefom ga je proglasio upravo tužilac Pašić.

    OHR, Delegacija EU, Ambasada SAD-a i OSCE pisali Vijeću ministara BiH: “Pozivamo vas da obezbijedite novac za provedbu izbora”

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Pozivamo vas da ispunite svoju zakonsku obvezu da osigurate pravovremena i odgovarajuća sredstva za Opće izbore 2022., uključujući, ali ne ograničavajući se na osiguranje isplate iznosa od 1.054.500 KM, kako je zatražio CIK u skladu s njegov operativni plan. Namjeravamo pomno pratiti ovo pitanje kako bismo u potpunosti razumjeli odgovornost za bilo kakve prepreke u osiguravanju takvih sredstava”, piše u pismu upozorenja koje su  22. januara ove godine Vijeću ministara BiH uputili visoki predstavnik Christian Schmidt, ambasador SAD-a u BiH Eric Nelson, šefica misije OSCE-a u BiH Kathleen Kavalec, te ambasador EU u BiH Johann Sattler.

    U pismu koje je dostavljeno predsjedavajućem Vijeća ministara BiH Zoranu Tegeltiji, te njegovim zamjenicima Vjekoslavu Bevandi i Biseri Turković, ambasadori navode kako je od kljućne važnosti da “autoriteti zakona hitno osiguraju sredstva za održavanje Općih izbora 2022. godine”. 

    “Srećom, izostanak budžeta ne mora ograničavati ukupne kapacitete i obim aktivnosti koje Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK) mora izvršiti za provođenje pripremnih radnji, uključujući nabavke neophodne za provođenje općih izbora, jer već su predviđene odlukom o privremenom finansiranju. Naime, Odlukom o privremenom finansiranju institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnim obavezama, koju je Vijeće ministara BiH usvojilo 30. decembra 2021. godine, predviđeni su izdaci za period januar-mart 2022. godine na osnovu Zakona o budžetu institucija Bosne i Hercegovine za 2020. godinu. Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza, za poslove iz zakonom utvrđenih nadležnosti budžetskih korisnika. Organizacija Općih izbora 2022. jasno spada u nadležnost CIK-a, a CIK-u bi trebalo dozvoliti da koristi privremeno finansiranje. CIK mora biti u stanju da efikasno upravlja svim svojim zadacima. Inače, trenutna situacija ima šire implikacije na to kako se percipira opredijeljenost Bosne i Hercegovine njenoj evropskoj perspektivi. Prepreke u osiguravanju periodičnih izbora u redovnim intervalima, u skladu sa važećim zakonodavstvom i međunarodnim obavezama BiH, narušavaju samu suštinu vladavine prava i demokratije i suprotne su obavezama i težnjama zemlje prema OSCE-u da se pridruži EU”, navedeno je u pismu koje je u posjedu Istrage.

    Podsjećamo, Ministarstvo finansija BiH, HDZ-ovim Vjekoslavom Bevandom na čelu, nije odgovorilo na zahtjev Centralne izborne komisije BiH kojim je traženo aktiviranje onaog dijela novčanih sredstava predviđenih privremenim finansiranjem, a koji se odnose na posebne namjene, odnosno pripremne radnje za organizaciju izbora.

    Nakon medijskog pritiska, ministar Bevanda je 19. januara dostavio odgovor CIK-u, navodeći da su “u dopisu CIK-a uočene određene nelogičnosti i nezakonitosti u planu rashoda za prvo tromjesečje ove godine na što je Ministarstvo finansija i trezora BiH skrenulo pažnju i tražilo od ove institucije da izmijeni operativni plan kako bi ispoštovali zakon i važeće podzakonske akate koji regulišu ovu oblast.”.

    “Medijski izvještaji u kojima se navodi kako Ministarstvo finansija i trezora BiH na čelu s ministrom Vjekoslavom Bevandom spriječava finansiranje pa i održavanje općih izbora daleko su od realnosti što potvrđuje i član 11. Zakona o finaniranju institucija BiH.U tom članu, stav (5), piše da “U toku trajanja privremenog finansiranja, Vijeće ministara može donijeti posebnu odluku o rashodima koji nisu bili predviđeni budžetom iz prethodne godine, s tim da rashodi institucija Bosne i Hercegovine koji uključuju rashode iz stava (2) ovog člana ne mogu biti veći od zbira prihoda koji u toku trajanja privremenog finansiranja budu prikupljeni od indirektnih poreza, vlastitih prihoda i prenesenih sredstava. Rashodi po ovom osnovu odobravaju se u skladu sa odredbama člana 17. ovog zakona kojima je propisano korištenje tekuće rezerve“, saopćeno je iz MInistarstva finansija BiH.

    Ipak, tri dana poslije, ambasadori EU, OSCE-a, SAD-a i visoki predstavnik su upozorili Vijeće ministara da su dužni obezbijediti novac za provođenje ovogodišnjih izbora, koje HDZ BiH drži pod znakom pitanja ukoliko ne bude izmjenen Izborni zakon BiH u dijelu koji se odnosi na izbor članova Predsjedništva BiH.

    “Uoči lokalnih izbora 2020. godine svjedoci smo značajnih kašnjenja u usvajanju Budžeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza, na štetu demokratskih prava građana Bosne i Hercegovine. Dvije godine kasnije Bosna i Hercegovina je razočaravajuće u istoj situaciji. Budžet institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza za 2022. godinu Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine trebala je usvojiti do 31. decembra 2021. godine”, navedeno je u pismu. 

    Napominjemo, ove sedmice su nastavljeni pregovori o izmjenama Izbornog zakona BiH, a pregovarači će, uz posredovanje međunarodnih zvaničnika, svoje prijedloge iznijeti u Neumu, daleko od institucija BiH.

    O izmjenama Izbornog zakona: Pregovori u zmajevom gnijezdu

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Prošle su, evo, dvije decenije otkako su se politički lideri iz Bosne i Hercegovine okupili na Mrakovici da, uz posredovanje međunarodnih zvaničnika, razgovaraju o provedbi presude Ustavnog suda BiH koja se odnosila na konstitutivnost naroda. Politička “bitka na Kozari” donijet će čuveni “Sporazum Mrakovica – Sarajevo”, koji je, potom, nametnuo tadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch. Federacija je dobila potpredsjednika iz reda srpskog naroda i Klub Srba u Domu naroda FBiH, a Republika Srpska je dobila potpredsjednike i Vijeće naroda.

    A kako to izgleda u praksi

    Suštinski, Federacija BiH je dobila još jedan mehanizam za blokiranje procesa, a Republika Srpska je, formalno, ispoštovala presudu Ustavnog suda BiH iz jula 2000. godine kojom je konstatovano da su svi narodi konstitutivni na teritoriji cijele BiH. Ovlaštenja Vijeća naroda RS-a i potpredsjednika tog entiteta nikada nisu bila ni približna ovlaštenjima Doma naroda i potpredsjednika Federacije. Zbog toga je danas Milorad Dodik u pravu kada kaže da su institucije Republike Srpske, prilikom donošenja odluka, mnogo efikasnije od onih federalnih i državnih. No, tako to biva kada se u dva entiteta iste države primjenjuju različita pravila.

    Federacija BiH je, zapravo, talac svojih institucija. Jeste komplikovano za shvatiti, ali ću, ukratko, pokušati objasniti na koje se sve načine može blokirati ovaj entitet.Krenut ću od Centralne izborne komisije BiH. Otkako je Ustavni sud BiH, u slučaju Ljubić, izbrisao odredbe Izbornog zakona kojim je bilo regulisano pitanje rasporeda delegata u Domu naroda FBiH, CIK je preuzeo ulogu zakonodavca, te je donio Uputstvo na osnovu kojeg su raspoređivani delegati. Uradio je to onaj bivši saziv CIK-a, čije su članove kontrolisali Milorad Dodik i Dragan Čović. Prije tog Uputstva, Zeničko-dobojski kanton je davao dva Hrvata u Dom naroda FBiH. Nakon odluke CIK-a, drugi zenički Hrvat je prebačen u Široki Brijeg, odnosno u Zapadnohercegovački kanton. Bila je to, ispostavit će se, za HDZBiH strateški najbitnija odluka. Pet kantona u kojima HDZBiH nije dominantan, davalo je po jednog delegata iz reda hrvatskog naroda. Tuzlanski, Unsko-sanski, Zeničko-dobojski, Bosanskopodrinjski i Kanton Sarajevo, prema tom aktu, mogli su ukupno izabrati pet delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. Preostalih dvanaest Hrvata delegirali su kantoni u kojima je HDZBiH neprikosnoven. Dakle, od ukupno 17 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH, HDZBiH je imao sigurnih 12. I upravo tu počiva njihova moć. Kada kontrolišete dvije trećine u, recimo, Klubu Hrvata, onda niko osim vas ne može predložiti predsjednika ili potpredsjednika Federacije BiH iz reda hrvatskog naroda. A bez potpisa predsjednika i potpredsjednika Federacije, nema imenovanja premijera Federacije BiH. Što, opet, znači da sa 12 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH određujete pravila prilikom formiranja izvršne vlasti u Federaciji. Ili će biti onako kako kažete, ili neće biti nikako. Što je, uvjerili smo se, bila taktika HDZ-a BiH. Jer sa 12 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH, vi ste apsolutni vladar Federacije. Čak ste i vladar na državnom nivou, jer sa 12 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH birate sigurna četiri od ukupno pet hrvatskih delegata Doma naroda Bosne i Hercegovine. Napominjem, ako tri delegata iz jednog od klubova ne dođu na sjednicu, sjednica Doma naroda BiH ne može biti održana. I, da ponovim – sa dvanaest delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH uspostavljate apsolutnu kontrolu nad Federacijom i nad zakonodavnom vlašću na državnom nivou.

    Evo kako to izgleda u praksi. Zahvaljujući isključivo Uputstvu starog saziva CIK-a, HDZBiH je 2018. godine uspio osigurati 12 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. Tih 12 HDZ-ovih delegata ne želi predložiti novog predsjednika Federacije, što znači da Marinko Čavara na svojoj funkciji ostaje sve dok Dragan Čović želi. Marinko Čavara, idemo dalje, ne želi potpisati odluku o imenovanju novog mandatara, što znači da i Vlada Federacije BiH sa Fadilom Novalićem na čelu ostaje sve dok to želi Dragan Čović. Marinko Čavara ne želi potpisati odluku o popunjavanju upražnjenih mjesta u Ustavnom sudu Federacije BiH. Ustavni sud FBiH radi na ivici kvoruma, s tim što ne može biti imenovano Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa u tom Sudu. Dvanaest delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH na svaku odluku Parlamenta Federacije BiH može pokrenuti pitanje vitalnog nacionalnog interesa. Koje, opet, razmatra Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Ustavnog suda BiH. Ali to Vijeće, voljom HDZ-a BiH, ne postoji. Što znači da Ustavni sud Federacije BiH ne može ocijeniti da li je ugrožen vitalni nacionalni interes. A sve dok Ustavni sud FBiH to ne ocijeni, osporavana odluka ne može stupiti na snagu. Dakle, dvanaest HDZ-ovih delegata u Domu naroda FBiH može blokirati svaku odluku Parlamenta BiH, jer HDZ-ov predsjednik Federacije ne želi da imenuje sudije Ustavnog suda Federacije BiH. A novi predsjednik Federacije BiH se ne može izabrati bez HDZ-ovih dvanaest delegata.

    Kao na Mrakovici

    Tako, dakle, u praksi izgleda pitanje Doma naroda Federacije BiH. Dragan Čović uopće ne želi da ova pitanja stavi na dnevni red pregovora o izmjenama Izbornog zakona. Ne insistiraju na tome mnogo ni međunarodni posrednici iz SAD-a i EU – Matthew Palmer i Angelina Eichhorst. Oni su fokusirani na “hrvatsko pitanje”, odnosno na izbor članova Predsjedništva BiH. I spremni su, već su govorili, podržati i asimetrična rješenja. Baš onako kako je to bilo prije dvije decenije na Mrakovici. Pregovarači o izmjenama Izbornog zakona večeras sele u Neum. Ili direktno u “Sokolovo gnijezdo”. Svaki kompromis koji ne uključuje smanjenje ovlasti Doma naroda Federacije BiH, značit će kapitulaciju. Ne kapitulaciju političke partije, već kapitulaciju države Bosne i Hercegovine.

    Sve je bio samo spin: Kanton Sarajevo nije nabavio dodatne količine gasa, procijenjeno da im je trenuta isporuka – dovoljna

    Piše:
    Redakcija
    -

    Mada su u utorak najavili da će kupiti dodatne količine prirodnog gasa, Sarajevogas do srijede navečer nije naručio nijedan novi kubik.

    Ovu informaciju potvrdili su nam i u Energoinvestu, navodeći da su oni dostavili ponude ovom kantonalnom preduzeću, ali da, do momenta pisanja ovog teksta, Sarajevogas nije zatražio isporuku dodatnih kubika gasa. Štaviše, Sarajevogas je u utorak, 25. januara, iz sistema povukao svega 763 hiljade kubika gasa, što potvrđuje i ovaj dokument u prilogu.

    To znači da je u utorak Sarajevogas potrošio manje gasa nego što su bile njihove iskazane potrebe, koje su, u ponedjeljak navečer, ocijenili – nedovoljnim.

    “Vlada Kantona Sarajevo donijela je odluku da nabavi dodatne količine gasa po tržišnoj cijeni, kako bi spriječila obustavu grijanja za više od 150.000 građana. Trenutno u Sarajevu 70 posto kotlovnica radi na alternativnim gorivima zbog reduciranih količina gasa. Za naredni period zatražena je nabavka dodatnih 500.000 kubika gasa, koji bi po ugovorenoj cijeni koštali 372.000 KM (oko 186.000 eura), a bit će plaćeni četiri puta više” saopćeno je u utorak nakon vanredne sjednice Vlade Kantona Sarajevo.

    Dan ranije, podsjećamo, kantonalna preduzeća KJKP Toplane i Sarajevogas su saopćili da su dio kotlovnica skinuli sa gasnog sistema, jer Energoinvest nije isporučio dovoljne količine gasa. Međutim, zvaničnim ispisima iz sistema, Sarajevogas je tog dana, u ponedjeljak 24. januara, povukao milion kubika prirodnog gasa.

    Ovo je za čak 150 hiljada kubika gasa više nego što je Sarajevogas i naručio u okviru redovnog ugovora o snabdijevanju ovim energentom.

    “Sutra će moje kolege završiti ovaj problem. Energoinvest je generalni krivac. Isporučuje 950.000 Sarajevogasu, a treba 1,2 miliona. Moramo sutra osigurati oko 500 kubnih metara za narednih pet dana”, rekao je 24. januara za Radiosarajevo.ba ministar komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo Enver Hadžiadžiahmetović.

    I, uistinu, Vlada Kantona Sarajevo je u sutradan, odnosno u utorak, održala vanrednu sjednicu na kojoj je zaključeno da mora Sarajevogas nabaviti dodatnih 500 hiljada kubika prirodnog gasa. Zatražli su ponudu od Energoinvesta, koji im je, potom, proslijedio ponudu isporučioca povezanog sa Gasporomom. Za tu dodatnu količinu Kanton Sarajevo bi morao izvojiti 1,4 miliona maraka. No, od utorka popodne niko iz Sarajevogasa se više nije javljao Energoinvestu. Dodatne količine nisu naručili.

    Ranije su zvaničnici Kantona Sarajevo tvrdili da su im se javili prijatelji koji bi isporučili mazut. Jedan od tih prijatelja je iz kompanije HIFA, čiji je sin, Kenan Ahmetlić, nedavno postao kadar Naroda i Pravde.

    Kenan Ahmetlić sa Elmedinom Konakovićem (foto: fokus.ba)

    Izudin Ahmetlić, vlasnik i direktor Grupacije HIFA Oil za „Slobodnu Bosnu“ je u utorak potvrdio da ga kontakrirali iz sarajevskih Toplana, tražeći 1.000 tona mazuta, što je dovoljno za šest dana grijanja u Sarajevu.

    “Ja ću istog trena zaustaviti izvoz mazuta iz BiH ako bude trebao za Sarajevo“, rekao je Ahmetlić za Slobodnu Bosnu.

    Da li je ovaj posao realiziran, nismo uspjeli provjeriti. No, jedno je sigurno. Sarajevogasu nijednog trenutka nije nedostajalo gasa.

    Zbog loših procjena Sarajevogasa i “naknadne” nabavke : Kanton Sarajevo mora izdvojiti 1,4 miliona maraka za dodatni gas

    Piše:
    Redakcija
    -

    Da je Sarajevogas na vrijeme naručio samo petnaest posto više gasa za januar 2022. godine, Kanton Sarajevo bi uštedio milion maraka. Ali, nije. Pa sada, zbog loše procjene menadžmenta ovog preduzeća, za dodatnih 500 hiljada kubika prirodnog gasa, poreski obveznici u Sarajevu će morati izvojiti 1,4 miliona maraka. U nastavku objavljujemo dokumente koji dokazuju da je isključiva kriza za takozvanu plinsku krizu na Sarajevogasu.

    Dokument broj 1

    Originalni Plan nabavke Sarajevogasa za period juli – decembar 2021. i 2022. godinu sa mjesečnom dinamikom. Pod rednim brojem jedan je januar mjesec 2022. godine. Tu piše da Sarajevogas naručuje 26,5 miliona kubika prirodnog gasa. Ako ovaj broj podijelimo sa 31, odnosno sa brojem dana januara, dolazimo do dnevnih potreba Sarajevogasa u iznosu od 854.838 kubika. Toliko je, dakle, Energoinvest trebao na dnevnoj osnovi isporučivati Sarajevogasu. Jer je to bila zvanična narudžba kantonalnog preduzeća. U prilogu možete pročitati dokument Sarajevogasa.

    Dokument broj 2

    Originalni dokument iz sistema plinskih distributera koji dokazuje koliko je u ponedjeljak, 24. januara 2022. godine, isporučeno plina i kojim je potrošačima plin isporučen. Na fotografiji ispod pratite plavu strelicu. Upućuje vas na Sarajevogas. Onda pratite crvenu strelicu. Ona pokazuje koliko je Sarajevogasu 24. januara isporučeno plina. Dakle, u ponedjeljak, 24 januara 2022. godine Energoinvest je Sarajevogasu isporučio milion i osam hiljada kubika prirodnog gasa. Ili, 15o hiljada kubika više nego što je Sarajevogas i tražio.

    Iz Vlade Kantona Sarajevo su u utorak saopćili da su dobili 215 hiljada kubika manje gasa nego što su potrebe Kantona. Ali, ako pažljivo uporedite narudžbu Sarajevogasa i isporuku Energoinvesta, vidjet ćete da je kantonalnom preduzeću isporučeno 150 hiljada kubika više nego što su naručili. Po redovnim cijenama, dakako. Zadržimo se kod cijena. S obzirom na to da Sarajevogas nije precizno planirao potrošnju za januar, za ospluživanje sistema grijanja, nužno je da nabave dodatne kubike gasa. No, to je već vanredna nabavka i ona ide po tržišnim cijenama.

    Dokument broj 3

    Već smo objavljivali da je Energoinvest 22. januara upozoravao Sarajevogas da bi, zbog hladnoće, morali naručiti dodatne količine gasa. Odgovora nije bilo. Onda je, opet, u istom satu kada su kantonalna preduzeća izdavala saopćenja za javnost, Energoinvest poslao upit Sarajevogasu, tražeći izjašnjenje o nabavci gasa.

    Dokument broj 4

    Dok se Sarajevogas bavio pisanjem sapćenja, a ne traženjem plina, cijene prirodnog gasa na berzama su divljale. Na fotografiji ispod je kretanje cijene gasa na mađarskoj berzi HUPX. Vidljiv je porast cijena gasa od 22. januara do 25. januara. Dakle, u periodu nakon Energinvestovog prvog upozorenja, pa do 25. januara cijene su, na dnevnoj osnovi, rasle za preko 20 posto.

    Dokument broj 5

    Nakon što su završili sa dvodnevnim “obraćanjem medijima” i građanima, čelnici Sarajevogasa su u utorak popodne zatražili od Energoinvesta ponudu za dodatnih 500 hiljada kubika prirodnog gasa.

    Dokument broj 6

    Zakašnjela ponuda Sarajevogasa proslijeđena je dobavljačima iz Srbije, (posrednicima ruskog Gazproma) koji su 25. januara dostavili ponudu za isporuku 500 hiljada kubika prirodnog gasa. Cijena je 708 hiljada eura ili, konvertovano u domaću valutu, 1,4 miliona maraka.

    Da su išli redovnom procedurom, odnosno da su čelnici Sarajevogasa na vrijeme planirali nabavku, ista ova količina bi bila plaćena pet puta manje, odnosno – milion maraka jeftinije nego što će Kanton Sarajevo morati izdvojiti za “interventnu” nabavku.

    Crnogorska politička i vjerska pitanja: Ne damo svetinje, a bogami ni fotelje

    Piše:
    Damir Rastoder
    -

    Ovo što se danas dešava u Crnoj Gori, to svijet ne pamti. Čak ni Balkan, ako izuzmemo kratku epizodu u Makedoniji kada je krimininalizirani i orbanovsko-desničarski premijer Gruevski pokušao spriječiti promjenu vlasti nakon gubitka izbora.

    Neuspješni upad u Sobranje bio je samo dječija igra u odnosu na ono što radi Zdravko Krivokapić u Crnoj Gori, premijer koji više alkohola može popiti nego pravilno riječi izgovoriti u jednoj rečenici.

    Pošto mu je fotelja ozbiljno uzdrmana, sluđeni i nesnađeni Krivokapić kopa i rukama i nogama ne bi li se još neko vrijeme u njoj zadržao.

    Usladilo se Zdravku u premijerskoj fotelji, kao djetetu na trešnji, i od čovjeka koji se nikad nije bavio politikom i koji je igrom sudbine došao na ovu poziciju, za 13 mjeseci dobili smo zvijer koja je spremna ići do kraja, pa i po cijenu sukoba, samo da sačuva vlast.

    Samo kratak podsjetnik: Đukanović je izgubio parlamentarne izbore za 1.800 glasova i mirno predao vlast. Troglava koalicija sa 16 stranaka formirala je vladu koju podržava 41 poslanik, naspram 40 koliko je ostalo u opoziciji. Američka ambasadorka u Crnoj Gori Rajzing Rajnke držala je tada brifinge sa svojim kolegama, na kojima je govorila da će “Đukanović prije izvesti tenkove na ulice nego što će mirno predati vlast”.

    Suprotno od ovakvog šarlatanskog predviđanja, crnogorski predsjednik je iste večeri priznao izborni poraz, a u narednim danima nije učinio ništa što bi moglo naslutiti da će opstruirati formiranje nove većine.

    Toliko o znanju, vještini i dobroj namjeri američkih i inih diplomata.

    Njima nije smetalo ni to što je Vlada sklepana u manastiru Ostrog, što je stvarni premijer tadašnji mitropolit Amfilohije, što je glavni konstituent (DF) direkno vezan za Moskvu, što u njoj nema manjina i što su glavne članice koalicije bile protiv prijema CG u NATO, što se Srbija direktno umiješala u izborni proces…

    Toliko o američkoj i evropskoj principijelnosti i konzistentnosti. Za njih je bilo važno da se vlast promijeni poslije trodecenijske Đukanovićeve vladavine. Pa makar na vlast dosli i ljudi sa četničkim titulama-vojvode.

    Nijemci i Amerikanci su smatrali da im treba dati šansu, bez obzira na njihovu ružnu prošlost i stavove koje su zastupali. Toliko o njihovom pamćenju i doslijednosti.

    Dobili su što su i tražili.

    Vladu koja je bliža Moskvi nego Briselu, koja više gleda u Beograd nego u Podgoricu, okrenuta više SPC nego bilo kojoj demokratskoj instituciji, koja u svom sastavu ima samo 4 ministra koji se izjašnjavaju kao Crnogorci i koja u konačnom vidi svoju državu kao dio “srpskog sveta”.

    Uprkos izbornom porazu Đukanovićevog DPS od strane prosrpskih stranaka, Vlada nije mogla biti formirana bez jedne procrnogorske koalicije koja je osvojila 4 mandata. Dritan Abazović je bio taj jezičak na vagi koji je omogućio da se formira crkvena vlada u multietničkoj Crnoj Gori. Tada je brutalno prekrojena izborna volja građana, jer je nadobudni i preambiciozni Abazović suverenističke glasove odnio u miraz Amfilohiju Radoviću. Neko ko se zalagao za nezavisnu i evropsku Crnu Goru, zbog mržnje i kompleksa prema Đukanoviću, ušao je u vlast sa onima koji negiraju postojanje crnogorske nacije i koji se nikada nisu pomirili sa njenom samostalnošću. Otuda, sada već čuvena izjava Matije Bećkovića: ako Dritan dođe u Beograd, srpska omladina će ga nositi na rukama.

    Sada je taj isti Dritan shvatio sa kim je tikve sadio.

    Suočen s činjenicom da na sljedećim izborima nema šta tražiti, zbog koalicije sa četnicima, odlučio je izaći iz koalicije, formirati novu, manjinsku vladu, uz podršku DPS, a u kojoj bi on bio premijer. Razvod braka praćen je optužbama za izdaju i, gle čuda, ”prekrajanja izborne volje građana”.

    Nesretni Krivokapić, ne znajući šta ga je snašlo, pokreće sve mehanizme pomoću kojih je došao na vlast.

    Stvara litijašku atmosferu, priziva u pomoć Beograd i Crkvu, smjenjuje svakog ko mu se učini sumnjiv, prijeti i galami kao luda Nasta. Što je najtragičnije, njegovi ministri protestiraju na ulici, braneći svoje fotelje, što je jedinstven slučaj u političkom životu ovih prostora, ako je jasno da su u demokratskoj proceduri izgubili većinu. Jedna od perjanica te vlade, Vesna Bratić, koja za sebe kaže da je četnik, ostat će upamćena, kada je na tom “okupljanju ministara” izlila sav šovinistički šljam iz svog grla, nabrajajući muslimanska, albanska i po koje crnogorsko ime, koje bi činilo buduću vladu.

    Ono što je bila skrivena politika Krivokapića &co, sada je samo učinjeno javnim i jasnim. Bratić je nesvjesno učinila puno za razbistriranje mutne političke vode u Crnoj Gori. Crkvena vlada je, koliko do jučer, pozivala manjine da im se pridruže. Sada ih neformalni Krivokapićev portparol, proskribira kao neprijateljski elemenat.

    U mentalnom sklopu nacionalista i desničara, manjine su tretirane, maksimalno,  kao demokratski dekor, a nikako kao ravnopravni politički faktor koji može učestvovati u donošenju odluka. Manjine su podnošljive ako su sa nama, ali su arhineprijatelji ako su protiv nas. To je klasična plemenska logika: “dobro je kad mi njima otmemo žene i krave, a loše je kad oni to nama urade”.

    Krivokapić će sasvim sigurno ići na dalju radikalizaciju, samo da bi spriječio formiranje nove vlade. Pokušat će sa pravnim sredstvima, onda političkim, a neće prezati ni od protestnih okupljanja i novih litija, pa i incidenata i sporadičnih sukoba. On je namjeravao da sa pozicije premijera osnuje svoju stranku sa kojom bi nastupio na narednim izborima. Ako ode u opoziciju, njegova Demohrišćanska stranka ima šanse na uspjeh jednako kao i mogućnost da Amfilohije ustane iz groba.

    Kombinacija neograničene ambicije i ograničene pameti je razorna za svakog čovjeka, a opasna za svakog političara. U slučaju Krivokapića, manjak znanja, a višak samopouzdanja je više nego očigledan, a što manje znaš, više se i usuđuješ, pa je krajnje neizvjesno gdje će i kako ova avantura završiti.

    Naravno, da sve ovo što se dešava u Crnoj Gori ima svoje reperkusije na Bosnu i Hercegovinu.

    Ako padne Krivokapićeva vlada bit će to prvi ozbiljniji udarac za “srpski svet”, poslije dužeg vremena. Poraz tog projekta, na bilo kom mjestu, nova je šansa više za BiH. Srpski nacionalizam se razgoropadio u regiji naročito nakon izbora u Crnoj Gori, kada su računali da su blizu ostvarivanja cilja.

    Trenutna dešavanja su najbolji pokazatelj da desničari i šovinisti mogu mirno doći na vlast, ali je bez žestoke borbe neće predati. Po cijenu i sukoba. Za svoju vlast su spremni tuđu djecu gurnuti u konflikt.

    Drugo naravoučenije vezano je za ponašanje međunarodne zajednice.

    Sramno i bestidno, kao i mnogo puta ranije.

    Niko od diplomata se nije oglasio nakon šovinističkog govora Vesne Bratić, niti je osudio očigledne opstrukcije Krivokapića i Bečića da se formira nova većina. Mlaka podrška manjinskoj vladi više je ohrabrila njene protivnike nego što ih je upozorila na nedemokratsko ponašanje. Zapad nije spreman priznati svoje greške prema Crnoj Gori, pa će i dalje ponavljati Escobarov nonsens da je “korupcija glavni problem i u ovoj državi”. To je mnogo jednostavnije, naravno i nemoralnije, nego govoriti o svojim lošim anticipacijama i pogubnom djejstvu nacionalizma i fašizma. Ovo drugo obavezuje na konkretnu akciju i učinkovite poteze, a sadašnja međunarodna zajednica na to, očito, nije spremna.

    I zato šuti. Ili priča gluposti.

    (politicki.ba)

    Uoči nove runde pregovora o izmjenama Izbornog zakona, Azra Zornić piše za Istragu: Matthew Palmer i Angelina Eichhorst potiču nacionalne vođe

    Piše:
    Azra Zornić
    -

    Specijalni američki izaslanik za izbornu reformu u BiH Matther Palmer i predstavnica Europske službe za vanjske poslove Angelina Eichhorst svojim povratkom u Bosnu i Hercegovinu potiču nacionalšovinističke vođe u insistiranju na njihovim fašističkim zahtjevima. Izgleda da se pregovaračka logika ovog neslavnog dvojca oslanja na princip “udovoljavanja” ovim zahtjevima u cilju zaustavljanja otvorenog rušenja BiH. Na osnovu Sattlerovog izvještaja koji je već odavno ugledao svjetlo dana a uz pomoć odmetnutog EU komesara za proširenje Olivera Varheylija Dodik i Čović, a uz njih i Izetbegović dobijaju ono što žele: Dodik dobija državnu imovinu (šume, rijeke, poljoprivredno zemljište itd.) koju može prodati i pokloniti po svojoj volji dok utire put secesiji; Čović dobiva treći entitet kojim želi osigurati da ima vlastiti feud HDZ; a Izetbegoviću će ili biti obećan novi zakon protiv poricanja genocida i negiranja (za koji čak i on mora znati da će biti zanemaren), a možda i obećanje da on i njegovi prijatelji neće biti dodani ni na jednu listu sankcija.

    Obični ljudi bilo gdje – u Travniku, Trebinju ili Tomislavgradu – naravno neće dobiti ništa, a izgubiće mnogo više.

    Nakon razočaravajuće posjete administratorke USAID-a Samanthe Power, koja je kombinovala nejasnu deklarativnu podršku građanskoj opciji u BiH uz reklamiranje projekata finansiranih iz američkih grantova koji zanemaruju stvarne potrebe za fundamentalnim promjenama, svi u BiH se pitaju ko zapravo koga ovdje predstavlja i u čijem ime?

    Sattler već godinu dana izbjegava poziv Odbora za vanjsku politiku da podnese izvještaj o pregovorima i izbornoj reformi u BiH. Protiv O. Varheylija je 30 europarlamentaraca podnijelo zahtjev za istragu zbog njegove bliske saradnje sa Dodikom. Dakle, građanima Bosne i Hercegovine je jasno da su svi ovi „pregovarači“ zapravo slobodni, radeći na sklapanju prljavih poslova sa nacionalšovinistima kako bi zakamuflirali propalu politiku – i to iz karijerističkih razloga, a ne iz strategije ili politike zasnovane na vrijednostima.

    Sporazum između HDZ-a i SDA u kojem su posredovali EU, SAD i UK, potpisan u Mostaru 2020. godine, predstavlja očigledan obrazac za njihove  tekuće napore. Primjenom tog istog obrasca na državni nivo, pokušava se smirivanjem nacionalnog feudalizma stvoriti privid rješenja problema.  Pokušaji predatorskih susjeda (čitaj agresora) da podijele zemlju doveli su do žestokog  otpora golorukih građana u ratu,  kao što če to biti I sada u odgovoru na ovakve pokušaje, ali građani/branioci BiH su sada u daleko povoljnijem položaju I imaju mnogo više prednosti u odnosu na 1992-1995: Nakon agresije, zahvaljujući međunarodnoj zajednici I mirovnom sporazumu etnonacionalistički partijski lideri su “zajahali na krilima pobjede”.  Nećemo dozvoliti da njihova “pobjeda” nad nama ojača. Sve patriotske snage, unutar zemlje i u dijaspori, sada su ujedinjene i odlučne da se odupru takvoj politici I da se situacija u zemlji promijeni –  I društveno i sistemski. Nakon 26 godina vladavine aparthejda, građani su odlučili da ove nacionalfašiste pošalju na smetlište političke istorije.

    Na poziv Romea Franca, predsjedavajućeg  Delegacije Europskog parlamenta za Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, u svom obraćanju 12. januara ove godine sam, između ostalog, iznijela sljedeće činjenice:

    “Troglava nacionalistička hidra BiH, predvođena Miloradom Dodikom, Draganom Čovićem i Bakirom Izetbegovićem, godinama je ocrtavala svoje sfere moći, stvarajući svojevrsnu ravnotežu snaga dogovaranjem netransparentnih političkih dogovora koji su navodno bili motivisani interesom o zaštiti “konstitutivnih naroda” za koje tvrde da ih predstavljaju. Ali u stvarnosti, oni su samo dosljedno vodili računa o svojim ličnim interesima – na štetu naroda i društva u cjelini. Rezultat su bili korupcija i represija – protiv pripadnika opozicije, i protiv svakoga ko želi živjeti u odgovornom, demokratskom sistemu utemeljenom na pravima. Kako bi zaštitili svoje lične interese i opstanak na vlasti, sva trojica su osigurala podršku Srbije, Hrvatske, Mađarske, Turske i Rusije. Odabrali su strane i izabrali neliberalnu ekipu.

    Rezultat je mašina za uništavanje inicijative koja alarmantnom brzinom potiče Bosance i Hercegovce iz svih krajeva zemlje da odu.

    Dok su njene aktivnosti unutar i na granici s Ukrajinom motivisane interesom Vladimira Putina da osigura da Ukrajina nikada ne bude sposobna napredovati kao odgovorna demokratija – pa stoga nikada ne može poslužiti kao model kojemu bi i sami ljudi Rusije mogli težiti – napetosti služe dodatnoj svrsi. Rusija zapravo želi skrenuti pozornost SAD-a, EU-a i UK-a sa situacije na Zapadnom Balkanu. Dok su analitičari podijeljeni oko toga želi li se ili ne Rusija boriti boriti na svom kućnom pragu, drugi vide gomilanje vojnika i oružja na granici s Ukrajinom kao akcije koje imaju za cilj dobijanje prednsti u pregovorima sa SAD-om/ NATO-a, ili da pokrene eskalaciju koja bi mogla olakšati hibridni rat koji on favorizira, njegove akcije također olakšavaju njegove ciljeve dalje prema zapadu. Jer dok saveznici brinu o Ukrajini, Rusija namjerno provodi tihu invaziju na zapadni Balkan. O tome svjedoče sljedeći događaji.

    Na posljednjem sastanku ministrice vanjskih poslova BiH Bisere Turković (SDA – glavna bošnjačka nacionalistička stranka) i ministra vanjskih poslova Rusije Sergeja Lavrova u Sočiju je postignut konsenzus o otvaranju Ruskog centra u Banjoj Luci. Prema Turkovićevim riječima, očekuje se donošenje odluke o otvaranju drugih ruskih “kulturno-humanitarnih” centara u Bosni i Hercegovini.

    Prije nekoliko godina jedan takav ruski humanitarni centar otvoren je u Nišu, na jugu Srbije, s tobožnjom svrhom brzog reagovanja u Srbiji, a potencijalno i u regiji ako se pojave vanredne okolnosti koje zahtijevaju brz humanitarni odgovor. Međutim, centar uživa diplomatski status, koji mu pruža potencijal za transport zaliha, pa čak i ljudstva, što neke promatrače navodi da ovo smatraju sub rosa ulazom za oružane snage (Putinovi “mali zeleni ljudi”) – čime dovode u pitanje vjerodostojnost deklarisane “vojne neutralnosti” Srbije. Godinama je postojala zabrinutost da bi se ova strategija mogla koristiti u Banjoj Luci; sada vidimo da bi se to moglo dogoditi, i to bez prigovora same SDA-ove ministrice vanjskih poslova.

    Počeli su i pregovori o financiranju izgradnje autoputa Beograd-Sarajevo s ruskom državnom agencijom, uz posredovanje turske vlade, a izgradnja bi trebala koštati oko 5,5 milijardi KM. Krajnje desničarske ekstremističke i ultranacionalističke bande ruskih korijena pojačale su svoje djelovanje u RS-u, od motociklističke bande Noćni vukovi do paravojne skupine Srbska Čast. I na kraju, ne može se zaboraviti njegova sklonost “vjerskoj diplomaciji”, s malim sredstvima za velike pravoslavne crkve u Srbiji i RS, što ima ogroman simbolički utjecaj.

    Ovakvi projekti moćan su alat za ostvarivanje ruskih lokalnih geopolitičkih ambicija, a najmoćnije geopolitičko oruđe Rusije svakako je povezivanje Bosne i Hercegovine s plinovodom Turski tok i povezana ulaganja u naftni sektor.

    SAD i neke članice EU (kao što su Njemačka, Nizozemska, Belgija, skandinavske zemlje, Češka, Italija) zapravo se zalažu za teritorijalni integritet države BiH i žele uvesti sankcije Dodiku – i poduzeti druge mjere – da spriječe stvaranja daljnje nestabilnosti. SAD su to učinile. No, unutrašnje nejedinstvo  EU-a i velika i spora birokratska administracija ometali su odlučnu akciju. Sve to ide na ruku, europskim desničarskim stranama, Hrvatska, Mađarska i Rusija otvoreno podržavaju politiku Dodika i Čovića.

    Britanski parlament barem je pozvao na angažovanje  NATO trupa (vjerojatno uključujući i njihove) kao odgovor na potencijalnu vojnu akciju. No, kao i tokom agresije, EU se oslanja na beskorisne izjave i jalove sastanke kojima je cilj umiriti piromane.”

    Nakon mog I obraćanja mojih kolega Sejdića I Fincija, za razliku od svih europarlamentaraca koji su nam dali punu podršku, njih četvero od čega troje iz ultradesničarske HDZ RH, su nastojali iskoristiti svoje pozicije unutar EU kako bi nastavili predstavljati BiH kao zemlju koja ne zaslužuje istu demokratiju koju cijene druge zemlje u Evropi. Oni žele osigurati da određena klasa ljudi u BiH ostane građani drugog reda – zauvijek – u zavisnosti od toga ko su ili u kom dijelu zemlje žive. Željana Zovko iz BiH, bivša ambasadorica BiH, bila je najglasnija, najnepristojnija  i najvulgarnija od svih. Ona je prijetila da će pozvati Božu Ljubića I predsjednika Ustavnog suda BiH, Matu Tadića da svjedoče u njihovu korist. Ove reakcije su, međutim, vjerovatno imale suprotan efekat od željenog efekta kod većine drugih poslanika EP. Ja, lično, sam to doživjela kao pokušaj očajnika da opravdaju svoju nesposobnost pred onima koji ih plaćaju za taj posao.  Njihov nacionalistički stav je njihov jedini proizvod, jer nemaju šta drugo da ponude. Razlika između njih i nas – građana koji nemaju nezaslužene privilegije ovih nacionalističkih elita – je ogromna. Oni rade svoj prljavi posao za novac i pozicije, dok se mi časno borimo za sistem izgrađen na vrijednostima za koje smo mislili da EU I sama podržava i promoviše. Jedini ispravan način da se osigura demokratizacija i uspostavljanje istinski odgovorne Bosne i Hercegovine za sve koji ovdje žive je provođenje presude Zornić. Tek tada možemo započeti razgovore o novom društvenom ugovoru kakav zaslužujemo  u 21. stoljeću, a koji će pružiti osnovu za novi ustav, zakon o državnoj imovini i izborni zakon usmjeren na građane.

    Na kraju, dozvolite mi da završim porukom emisarima SAD i EU Palmeru i Eichhorstu. Nakon zadnjeg neuspjelog  pokušaja  vaš povratak se čini ne samo očajnim, već pokazuje da ste posvećeni pogrešnim i nedemokratskim, antievropskim idejama. Ako dolazite u BiH sa istim principima netransparentnih i neinstitucionalnih prljavih dogovora o budućnosti naše zemlje u kojoj živimo, zagarantovan vam je neuspjeh – još jednom – i trajna šteta po vaš i ugled onih koje predstavljate.

    Kako vidimo igre koje igraju lokalne grabežljive elite, a u pozadini amoralne agresije Vladimira Putina na Ukrajinu, poruka bi trebala biti jasna za naše transatlantske prijatelje. Za Evropu: sjetite se šta je neliberalizam učinio kontinentu u 20. Stoljeću  i zašto je uspostavljena vaša gusta mreža institucija zasnovanih na vrijednostima.  Za SAD: predstavnici Bajdenove administracije treba da se ponašaju kao američki političari, a ne kao balkanski političari. Iskoristite svoju energiju da učestvujete u demokratskoj emancipaciji političkog sistema, a ne u njegovom gušenju.

    Molimo vas da budete dio rješenja, a ne dio problema. I prestanite misliti da mi u BiH i regionu nekako zaslužujemo manje odgovornosti, manje mogućnosti, manje učešća i manje demokratije, u protivnom znajte da se ono što radite u Bosni I Hercegovini može sažeti u jednu jedinu frazu: JALOV VAM JE TO POS’O.

    (Autorka teksta Azra Zornić je bh. državljanka za koju je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu utvrdio da je diskriminirana u izbornom procesu zato što se izjašnjava kao građanka Bosne i Hercegovine. Presudu možete pročitati na ovom linku)

    Nova obmana iz Sarajevogasa i Toplana: Energoinvest ih u subotu upozorio da, zbog minusa, moraju naručiti veće količine gasa, kantonalna preduzeća se oglušila

    Piše:
    Redakcija
    -

    “S obzirom na to da se u ponedjeljak i utorak očekuju jako niske temperature, molim da se, u dogovoru između Sarajevogasa i Toplana, predvidi eventualna optimizacija potrošnje gasa putem djelimičnog uključenja mazuta u Toplanama, pošto je ovo jedini ekonomski opravdan način. Napominjemo da se dodatne količine gasa mogu obezbijediti po tržišnim uslovima po cijeni koja je 4 do 5 puta veća od postojeće i trebalo bi je naručiti odmah uz avansno plaćanje”.

    Ovo je obavijest koju je službenik Energoinvesta u subotu, 22. januara ove godine, poslao službenicima kantonalnih sarajevskih preduzeća KJKP Toplane i Sarajevogas. Upozorenje je upućeno putem viber grupe koju čini tehničko osoblje Energoinvesta, KJKP Toplane i Sarajevogasa, a na kojoj se svakodnevno razmjenjuju informacije o potrošnji gasa. No, iz Sarajevogasa i Toplana nije bilo odgovora na poruku koju vidite na fotografiji ispod ovog pasusa.

    Umjesto odgovora o eventualnim većim isporukama plina, iz kantonalnih sarajevskih preduzeća je u ponedjeljak popodne stiglo saopćenje za javnost.

    “KJKP “Sarajevogas” d.o.o. Sarajevo i danas (24.01.2022.godine) ima ograničenu isporuku gasa od strane dobavljača Energoinvesta d.d. Sarajevo, koja nije dovoljna za snabdjevanje svih kupaca u Kantonu Sarajevo, posebno u periodu kada dolazi do značajnog pada temperature, kao što je najavljeno za naredne dane. Kako bi se očuvao gasni sistem i osiguralo snabdjevanje gasom kupaca koji nemaju mogućnost korištenje alternativnih goriva, ekipe KJKP “Sarajevogas” su u dogovoru sa KJKP “Toplane- Sarajevo” na terenu i sa gasnog sistema isključuju sve kotlovnice koje mogu koristiti lož ulje. Također, danas su informisani i svi veliki privredni i poslovni subjekti a koji imaju tu mogućnost, da od sutra koriste isključivo alternativna goriva. Ovo je neophodno jer u slučaju pada pritiska u gasnom sistemu ispod granice funkcionalnosti, odnosno nesrazmjerne potrošnje prirodnog gasa u odnosu na ograničene količine koje su na raspolaganju može doći do dugoročnog prekida isporuke za cca.60.000 individualnih  potrošača u Kantonu Sarajevo a koji nemaju mogućnost korištenja alternativnih goriva. Također, apelujemo na sve potrošače da racionaliziraju potrošnju. Nestabilnosti gasnog sistema, doprinjela je i dvostruko veća potrošnja ArcelorMittala u odnosu na uobičajnu, što predstavlja problem u situaciji kada Energoinvest  za FBiH isporučuje ograničene količine gasa”, saopćeno je iz Sarajevogasa.

    Ali činjenice i dokumenti govore drugačije. Na fotografiji ispod možete vidjeti originalni dokument Sarajevogasa. U pitanju je plan nabavki gasa za svaki mjesec za 2022. godinu.

    Kako se može vidjeti, Sarajevogas je za januar mjesec naručio od Energoinvesta 26,5 miliona kubika prirodnog gasa, po redovnim cijenama. To znači da bi prosječna dnevna isporuka trebala biti oko 854 hiljade kubika. No, tabela ispod pokazuje da je dnevna isporuka bila i veća i manja, ovisno o temperaturama koje su bile prvih 13 dana januara.

    Kako su krajem prošle sedmice meteorolozi najavili znatno niže temperature, iz Energoinvesta su u subotu upozorili Sarajevogas i Toplane, te im ponudili da, osim redovno ugovorenih kubika, isporuče dodatne količine plina. No, cijena dodatnih količina bi bila znatno veća, jer se “interventno” nabavljeni plin na svjetskim berzama plaća znatno više od plina koji se naručuje godinu unaprijed. Međutim, i Toplane i Sarajevogas su ignorisale ovaj poziv, da bi, u ponedjeljak popodne, izdali saopćenje u kojem upozoravaju da će “zbog smanjene isporuke plina” biti prinuđeni isključiti KJKP Toplane sa sistema Sarajevogasa te da će građani “ostati bez grijanja”.

    Kolumna Vildane Selimbegović: Čudo od sankcija – ne djeluju, a pogađaju

    Piše:
    Vildana Selimbegović
    -

    Nije Samantha Power ni stigla do kuće, a sav onaj strah, frustracije i narastajuće podjele na koje su joj ukazivali njezini sugovornici na brojnim sastancima tokom boravka u našoj zemlji, potvrđeni su novim incidentom: do eskalacije je došlo u Ljubuškom i to na prijateljskoj utakmici Sarajeva i lokalnog tima. Pucnjava je – potvrđuje i policija – bila znak upozorenja da se strasti smire (?!), a domaćini su požurili da se ograde uz objašnjenje: “Zbog gluposti nekolicine pojedinaca koji su ‘hrabro’ nasrnuli na vozila navijača FK Sarajevo dospjeli smo ni krivi ni dužni na loš glas, a dobar smo gradili godinama.” Nastavak priče je u nadležnosti pravosuđa u čiju nepristrasnost malo ko vjeruje, pa stoga i ne čudi što je došlo do sukoba upravo na provjerenoj matrici: “glupi pojedinci” nasrnuli su na automobile sa nepoželjnim registracijama, istim onim žarom kojim godinama kamenuju (nekažnjeno) antifašiste na Partizanskom groblju u Mostaru, da ne kažem istom onom tvrdoglavošću kojom vlasti HDZ-a čuvaju svoje Mile Budake, Slobodane Praljke i ostale (presuđene) zločince. Uporni hroničar ovdašnjih apsurda Srđan Puhalo našu realnost ovako definira: Za klanjanje u RS-u kazna je 100 KM, za klanje može i orden da se dobije. Da Bošnjaci ne zaostanu, angažirane su Zelene beretke, koje sebe vide kao garanciju patriotizma i buđenja vlasti koja će – pod njihovim pritiskom – stati uz narod. A narod uzvraća sve punijim autobusima kojima odlazi iz Bosne i Hercegovine.

    Divljanje po twitteru

    Da je glavna administratorica USAID-a novinarskim genom detektirala stanje na terenu nijednog trenutka nije krila, nekadašnjim kolegama je uoči odlaska i sama rekla da su upravo politički lideri najveći krivci za sve naše probleme – dok Zapadni Balkan bilježi stope rasta, Bosna i Hercegovina i dalje pada, ulagači bježe zbog nesigurnosti, a svađe i podjele ozbiljno slute da će nam natpolovična većina građana biti u dijaspori. Samantha Power nije prijetila, čak je izbjegla direktan odgovor na pitanje zašto se uopće sastala sa Miloradom Dodikom kome su SAD podebljale boravak na crnoj listi i pažljivo biranim riječima tek ukazala da je na sastanku Predsjedništva BiH govorio drugačije nego na presici koju je netom nakon sastanka održao. Zašto su onda Dodik i njegovi medijski megafoni tako beskrupulozno lagali od časa kada je stigla u BiH?

    Lider SNSD-a ju je optužio da na njezinim sastancima nije bilo Srba (u redakciji Oslobođenja, na susretu sa novinarima istraživačima bio je Siniša Vukelić, vlasnik Capitala iz Banje Luke, među bivšim logorašima bili su zarobljenici iz tri različita logora, koje su držale tri različite vojske), kazao kako je mogla doći i u Republiku Srpsku (a bila je u Istočnom Sarajevu), na kraju posegnuo za retoričkom eskapadom dijeleći Power na USAID-dio s kojim nema problem i onaj politički s kojim ima, valjda hineći vlastitu umiješanost u ocjenjivanje drugih po onim manirima kojima na svojoj laktaškoj planeti dijeli packe kome i kako stigne. I još htijući ostaviti dojam da će on osobno odlučivati o bilo čemu američkom. Doduše, i to je radio, no ne na štetu SAD-a već upravo RS-a: u vrijeme velikih poplava u BiH 2014. godine, vrijedna američka pomoć u agregatima, pumpama, motornim čamcima, helikopterima, vrećama za spavanje, odjeći… i u Federaciji i u distriktu Brčko je distribuirana ugroženom stanovništvu, a u RS-u je “klasificirana” pa je vlast SNSD-a donijela odluku da Bijeljini, Doboju, Šamcu baš i ne treba te ju je “sklonila na sigurno”. Da je Dodiku vlastiti džep najbitniji, demonstrirao je i u Predsjedništvu, kada se pozdravljao sa gošćom iz SAD-a, pa brže-bolje, s rukom u džepu, pobjegao od fotografiranja.

    Za sve to vrijeme, po Twitteru je divljala Gorica Dodik, jurišajući na Samanthu Power i odlazećeg američkog ambasadora Erica Nelsona, onako kako je to tata svojedobno radio u slučaju Maureen Cormack, prethodne američke ambasadorice u BiH. To što Dodik i njegova djeca seksističkim i uvredama na polnoj osnovi privlače pažnju na društvenim mrežama, kao i uvijek mnogo više govori o porodičnom stepenu bahatosti nego o onima protiv kojih usmjeravaju svoje primitivne objede, no ovaj trend koji je eskalirao od posljednje runde sankcija koje tatu – kako nam stalno ponavlja – nimalo ne pogađaju, znakovit je pokazatelj. Recimo, Željka Cvijanović šuti k’o zalivena, a ne tako davno, nakon što je šef Mile dospio prvi put na listu, upravo se predsjednica RS-a sa Snježanom Dodik slikala među svjetinom koja je na vašingtonskim ulicama čekala inauguraciju Donalda Trumpa. Suprug i otac Milorad u to je doba sve američke dužnosnike prozvao odlazećim ne krijući kolike nade polaže u Trumpa. Sad ga povremeno spomene, kao imaginarnu buduću nadu, a sin Igor – onaj što je od kredita IRB-a za voćnjake dogurao do tenderbega zbog kojeg je ATV završio na crnoj listi – obećava da će na vlastitom primjeru dokazivati nezavisnost eresovskog pravosuđa, tužbom protiv ambasadora Nelsona jer se prepoznao u njegovom objašnjenju zbog čega je ATV sankcioniran. U međuvremenu, ATV-u je ugašen YouTube kanal, a i Gorica se javno brine da će (opet) zbog jezika mržnje i mizoginije biti blokirana na Twitteru. Tako da – praktično – sankcije koje ni na koji način ne pogađaju Dodika ozbiljno djeluju na njegovu užu porodicu i zasad izazivaju zaglušujuću šutnju SNSD-ovih branitelja lika i (ne)djela kako predsjednika tako i njegovih najbližih.

    ”Sankcije šalju signal da niko nije imun. Ne samo pojedinci koji su na visokim pozicijama, već i oni koji stoje uz njih i omogućavaju im korupciju. Efekat sankcija koje idu korak dalje je bitan. Sankcijama nećemo riješiti krizu preko noći. To će morati riješiti ljudi u ovoj zemlji. Mi sankcije možemo koristiti da odvratimo opstrukciju i rad na podjelama, sve ono što onemogućuje ljude da ostvare svoje potencijale”, kazala je odmah po dolasku u našu zemlju Samantha Power. Na odlasku je – prenoseći poruke američkog predsjednika Bidena – ponovila čvrste stavove svoje zemlje o posvećenosti miru u Bosni i Hercegovini, ali i potrebi da pokažemo čvršći otpor korupciji. SAD su od kraja rata uložile više od tri milijarde dolara u pomoć našoj zemlji, što je otprilike i godišnja budžetska suma države, entiteta i kantona.

    Hacijende, vile, stanovi i “keširani” glasovi

    Ne trebaju nama ni Biden ni Power reći koje su to porodice koje upravljaju svim tim parama, ko su domaći tenderbezi i ko sve – uz plaće koje ne mogu pokriti ni sindikalnu potrošačku korpu – gradi hacijende i vile, kupuje stanove na sigurnim evropskim destinacijama i glasove na izborima plaća (i bukvalno) vadeći pare iz džepova. A nikako da kažu otkud im. Ne zato što ih niko ne pita, već zato što su u svoje političke agende upisali gospodarenje pravosuđem. Ovih dana Dodik “dobija informacije da će protiv njega biti podignuta optužnica”, sve rugajući joj se, dok BNTV najavljuje da će slučaj Pavlović banke, star sada već sedam godina, konačno dobiti pravosudni epilog: to je ona kupovina vile na Dedinju, koju je Dodik platio kreditom podignutim godinu kasnije. Ako bude tako, pokazat će se na djelu koliko sankcije nemaju efekata i nadati se – motivirati SAD da što prije objave i nastavak liste domaćih lopova i boraca za porodična blagostanja. Onih što puneći svoje sehare i račune u stranim bankama, ovdje nemilice kreiraju svađe, podjele i incidente. Dodik je samo prvi prešao crvenu liniju, ne krijući da je spreman braniti svoj komoditet i ratom ako treba, no ako SAD zaista ovdje žele poduprijeti mir, na njemu ne smiju stati: konstitutivni narodi, a bogami i ostali, imaju svoje političke predstavnike koji zaslužuju da u sankcijama u stopu prate Dodika. Što godinama i čine.

    (oslobodjenje.ba)

    Sutra je nastavak pregovora o izmjenama Izbornog zakona: “Dan D” i(li) katastrofa?

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    Angelina Eichhorst, direktorica u Evropskoj službi za vanjske poslove (EEAS) i Matthew Palmer, specijalni izaslanik State Departmenta za izbornu reformu u utorak stižu u još jednu misiju. Kažu da je to posljednji pokušaj.

    Oni nastoje ishoditi dogovor političkih lidera u Bosni i Hercegovini da se promijeni Izborni zakon i Ustav Bosne i Hercegovine.

    Ako je suditi po situaciji na terenu, misija je osuđena na potpuni politički neuspjeh! Ali ima šansu doprinijeti poboljšanju samog izbornog procesa.

    Za vjerovati je da, ako i ne bude dvotrećinske većine u Parlamentu BiH, poboljšanja izbornog procesa, njegova transparentnost i čistoća (smanjenje izborne krađe), ako izbora uopće bude, realna su opcija i, stoga, moguće je da makar Palmer nastavi svoj specijalni mandat u State Departmentu.

    Za vjerovatni propast pregovora u prvom je redu krivac Milorad Dodik.

    I to višestruki.

    On generira najveću krizu u BiH nakon sloma agresije. Prijeti otimanjen nadležnosti BiH i to već radi. Odluka da se formira posebna, entitetska agencija za lijekove, formalizirana je i sada slijedi uspostava tog tijela.

    A nije jednom ponovio da neće odustati od otimanja i (svih) drugih državnih nadležnosti – od vojske i pravosuđa do indirektnih poreza i sigurnosti hrane.

    On ide na to da entitet RS bude i de facto i de jure država.

    I, realno, ništa mu konkretno ne stoji na tom putu.

    S druge strane, “torpediranjem” ideje da se tri člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine biraju u Domu naroda, efektivno je potopio i nade za politički dogovor.

    Svesrdno mu pomaže njegov koalicijski partner, Dragan Čović iz HDZ BiH.

    Za politički blok koji gravitira Sarajevu, paket promjena načina izbora članova Predsjedništva BiH i izmjene nadležnosti Doma naroda (F)BiH, minimum je ispod kojega se ne smije ići.

    Ko god “raspakuje” taj paket, bit će proglašen izdajnikom.

    Ako, dakle, izbora bude u prvoj ili drugoj sedmici oktobra ove godine, takva ili takve stranke ulaze u utrku s nesavladivom hipotekom “izdajnika”.

    SDP se već isključio iz pregovora. Iz vrha ove stranke saopćili su da su oni besmisleni dok Dodik raspiruje ratni požar. SDP, istakli su ne jednom, neće učestvovati u razgovorima s Eichhorst i Palmerom sve dok traje blokada državnih institucija koju provode bosanski Srbi.

    Za takav stav dobili su ne tako malu odršku u dijelu entiteta F BiH koji je bio pod kontrolom Armije Republike BiH.

    S druge strane, Demokratska fronta Željka Komšića dobija na popularnosti kako kriza eskalira.

    U sredini je Stranka demokratske akcije. Na ovoj partiji je teret odgovornosti, s obzirom na to da je najjača.

    Prihvatanje bilo kakvog kompromisa, bez Doma naroda (F)BiH, bio bi težak politički udarac koji bi je koštao na izborima. Odbijanjem dogovora, SDA riskira da bude okrivljena. I to dvostruko.

    S jedne strane, dio opozicije bi je okrivio za izdaju, a stranci, posebno Amerikanci, bi ih proglasili krivcem.

    Tokom dosadašnjih pregovora i čelnicima SDA skrenuta je pažnja da bi se mogli suočiti sa sankcijama ako budu krivi za krah izborne reforme.

    Takve prijetnje imaju smisla. Jer samo kod Bošnjaka američke sankcije još imaju (neku) težinu.

    Sankcioniranje nije nanijelo vidljivu štetu Dodiku. Naprotiv.

    Postavljanje Dragana Čovića na “crnu listu” SAD-a zasigurno ne bi označilo njegov politički kraj. Prije bi bilo suprotno.

    I tu dolazimo do jednog od suštinskih problema izborne reforme.

    Ona se percepira kao projekat Zapada da se Čović “nacrta” u fotelji člana Predsjedništva BiH.

    I za tu percepciju postoji čak i rastući broj dokaza. Posebno se Eichhorst pozicionira kao “ostrašćena” i napadno naklonjena HDZ-u.

    Kao odgovor, dobija kritike u bh. medijima i sve veće zahtjeve Čovića.

    Njena pozicija otežana je sve očitijim nejedinstvom Evropske unije. Njemačka, kao najjača država ovog bloka, ima malo drugačiji pristup izbornoj reformi.

    Dok Eichhorst zastupa Čovićevu poziciju, Vlada Njemačke neće ni da čuje o tzv. “legitimnom predstavljanju”, sintagmi pod kojom lider HDZ-a krije svoju istinsku odlučnost da do promjena Izbornog zakona uopće ne dođe.

    Zašto bi on izašao iz svoje zone više nego lukrativnog komfora i preuzeo odgovornost stupanjem na poziciju (u Predsjedništvo BiH), kada sada ima apsolutnu vlast (i to je nebrojeno puta dokazao), a nikakvu odgovornost?

    U dijelu njemačke vlasti, ali i u još nekim vladama država EU raste i stav da se izbornoj reformi, ipak, treba vratiti nakon oktobarskih izbora.

    Uz sve ovo, pregovaračima, sve je očitije, nedostaje “takta” za zahtjeve probosanskih snaga.

    U takvim okolnostima, napori su osuđeni na debakl!

    No, ne treba odustati.

    U međuvremenu, treba raditi na jačanju snaga koje su za dijalog, te mobiliziranju što većeg broja ljudi da izađu i glasaju. Nada je da bi splet ta dva faktora doveo do promjene političkog pejzaža, te bi pobjednike izbora, primarno protivnike Milorada Dodika, postavilo za pregovarački sto u bitno boljoj klimi nego li je sada.

    Teoretski, to i ne zvuči tako loše…

    (Politicki.ba)

    1...124125126...196Stranica 125 of 196

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj