Prošle su, evo, dvije decenije otkako su se politički lideri iz Bosne i Hercegovine okupili na Mrakovici da, uz posredovanje međunarodnih zvaničnika, razgovaraju o provedbi presude Ustavnog suda BiH koja se odnosila na konstitutivnost naroda. Politička “bitka na Kozari” donijet će čuveni “Sporazum Mrakovica – Sarajevo”, koji je, potom, nametnuo tadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch. Federacija je dobila potpredsjednika iz reda srpskog naroda i Klub Srba u Domu naroda FBiH, a Republika Srpska je dobila potpredsjednike i Vijeće naroda.
A kako to izgleda u praksi
Suštinski, Federacija BiH je dobila još jedan mehanizam za blokiranje procesa, a Republika Srpska je, formalno, ispoštovala presudu Ustavnog suda BiH iz jula 2000. godine kojom je konstatovano da su svi narodi konstitutivni na teritoriji cijele BiH. Ovlaštenja Vijeća naroda RS-a i potpredsjednika tog entiteta nikada nisu bila ni približna ovlaštenjima Doma naroda i potpredsjednika Federacije. Zbog toga je danas Milorad Dodik u pravu kada kaže da su institucije Republike Srpske, prilikom donošenja odluka, mnogo efikasnije od onih federalnih i državnih. No, tako to biva kada se u dva entiteta iste države primjenjuju različita pravila.
Federacija BiH je, zapravo, talac svojih institucija. Jeste komplikovano za shvatiti, ali ću, ukratko, pokušati objasniti na koje se sve načine može blokirati ovaj entitet.Krenut ću od Centralne izborne komisije BiH. Otkako je Ustavni sud BiH, u slučaju Ljubić, izbrisao odredbe Izbornog zakona kojim je bilo regulisano pitanje rasporeda delegata u Domu naroda FBiH, CIK je preuzeo ulogu zakonodavca, te je donio Uputstvo na osnovu kojeg su raspoređivani delegati. Uradio je to onaj bivši saziv CIK-a, čije su članove kontrolisali Milorad Dodik i Dragan Čović. Prije tog Uputstva, Zeničko-dobojski kanton je davao dva Hrvata u Dom naroda FBiH. Nakon odluke CIK-a, drugi zenički Hrvat je prebačen u Široki Brijeg, odnosno u Zapadnohercegovački kanton. Bila je to, ispostavit će se, za HDZBiH strateški najbitnija odluka. Pet kantona u kojima HDZBiH nije dominantan, davalo je po jednog delegata iz reda hrvatskog naroda. Tuzlanski, Unsko-sanski, Zeničko-dobojski, Bosanskopodrinjski i Kanton Sarajevo, prema tom aktu, mogli su ukupno izabrati pet delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. Preostalih dvanaest Hrvata delegirali su kantoni u kojima je HDZBiH neprikosnoven. Dakle, od ukupno 17 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH, HDZBiH je imao sigurnih 12. I upravo tu počiva njihova moć. Kada kontrolišete dvije trećine u, recimo, Klubu Hrvata, onda niko osim vas ne može predložiti predsjednika ili potpredsjednika Federacije BiH iz reda hrvatskog naroda. A bez potpisa predsjednika i potpredsjednika Federacije, nema imenovanja premijera Federacije BiH. Što, opet, znači da sa 12 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH određujete pravila prilikom formiranja izvršne vlasti u Federaciji. Ili će biti onako kako kažete, ili neće biti nikako. Što je, uvjerili smo se, bila taktika HDZ-a BiH. Jer sa 12 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH, vi ste apsolutni vladar Federacije. Čak ste i vladar na državnom nivou, jer sa 12 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH birate sigurna četiri od ukupno pet hrvatskih delegata Doma naroda Bosne i Hercegovine. Napominjem, ako tri delegata iz jednog od klubova ne dođu na sjednicu, sjednica Doma naroda BiH ne može biti održana. I, da ponovim – sa dvanaest delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH uspostavljate apsolutnu kontrolu nad Federacijom i nad zakonodavnom vlašću na državnom nivou.
Evo kako to izgleda u praksi. Zahvaljujući isključivo Uputstvu starog saziva CIK-a, HDZBiH je 2018. godine uspio osigurati 12 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. Tih 12 HDZ-ovih delegata ne želi predložiti novog predsjednika Federacije, što znači da Marinko Čavara na svojoj funkciji ostaje sve dok Dragan Čović želi. Marinko Čavara, idemo dalje, ne želi potpisati odluku o imenovanju novog mandatara, što znači da i Vlada Federacije BiH sa Fadilom Novalićem na čelu ostaje sve dok to želi Dragan Čović. Marinko Čavara ne želi potpisati odluku o popunjavanju upražnjenih mjesta u Ustavnom sudu Federacije BiH. Ustavni sud FBiH radi na ivici kvoruma, s tim što ne može biti imenovano Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa u tom Sudu. Dvanaest delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH na svaku odluku Parlamenta Federacije BiH može pokrenuti pitanje vitalnog nacionalnog interesa. Koje, opet, razmatra Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Ustavnog suda BiH. Ali to Vijeće, voljom HDZ-a BiH, ne postoji. Što znači da Ustavni sud Federacije BiH ne može ocijeniti da li je ugrožen vitalni nacionalni interes. A sve dok Ustavni sud FBiH to ne ocijeni, osporavana odluka ne može stupiti na snagu. Dakle, dvanaest HDZ-ovih delegata u Domu naroda FBiH može blokirati svaku odluku Parlamenta BiH, jer HDZ-ov predsjednik Federacije ne želi da imenuje sudije Ustavnog suda Federacije BiH. A novi predsjednik Federacije BiH se ne može izabrati bez HDZ-ovih dvanaest delegata.
Kao na Mrakovici
Tako, dakle, u praksi izgleda pitanje Doma naroda Federacije BiH. Dragan Čović uopće ne želi da ova pitanja stavi na dnevni red pregovora o izmjenama Izbornog zakona. Ne insistiraju na tome mnogo ni međunarodni posrednici iz SAD-a i EU – Matthew Palmer i Angelina Eichhorst. Oni su fokusirani na “hrvatsko pitanje”, odnosno na izbor članova Predsjedništva BiH. I spremni su, već su govorili, podržati i asimetrična rješenja. Baš onako kako je to bilo prije dvije decenije na Mrakovici. Pregovarači o izmjenama Izbornog zakona večeras sele u Neum. Ili direktno u “Sokolovo gnijezdo”. Svaki kompromis koji ne uključuje smanjenje ovlasti Doma naroda Federacije BiH, značit će kapitulaciju. Ne kapitulaciju političke partije, već kapitulaciju države Bosne i Hercegovine.
