Facebook Twitter Youtube
    Najnoviji

    Istaknuto

    Istaknute objave

    U američkom Senatu predložena rezolucija o BiH: “Ohrabruju se vlasti u BiH da nastave put ka NATO-u”

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Senat SAD-a ohrabruje vlasti u Bosni i Hercegovini da nastave put ka NATO-u i EU, te poziva Evropsku uniju da poveća svoje napore, saradnju i pomoć za ubrzavanje proces pristupanja”, piše u prijedlogu rezolucije o BiH koju je predložila senatorka Jeanne Shaheen, a podržalo još četvero američkih senatora – Ron Johnson, Christopher Murphy, Richard Durbin, Roger Wicker i Gary Peters.

    U predloženoj rezoluciji se konstatira da je Bosna i Hercegovina “pozvana da se pridruži Akcionom planu za članstvo u NATO-u 2010. godine (MAP), te da je 2019. godine podnijela svoj prvi reformski program NATO-u”. Također, u Rezoluciji se podsjeća da je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik “kočio napore pomirenja negiranjem genocida, upuštao se u proaktivne i destabilizirajuće sigurnosne manevre, prijetio da će povući Republiku Srpsku iz institucija na državnom nivou , uključujući pravosuđe, sigurnosne službe, Upravu za indirektno oporezivanje i oružane snage Bosne i Hercegovine, te pozvao na raspuštanje OHR-a”. Stoga se u rezoluciji predlaže i pojačavanje sankcija.

    S obzirom na to da među predlagačima ima demokrata i republikanaca, usvajanje predložene rezolucije je skoro neupitno.

    “Senat čestita Bosni i Hercegovini tridesetu godišnjicu od  proglašenja njene nezavisnosti, potvrđuje snažnu,  dugotrajnu i jedinstvenu podršku Bosni i Hercegovini, vjerujući i dalje da je mir i stabilnost u Bosne i Hercegovine  sastavni dio mira i stabilnosti Evrope u cjelini”, navedeno je u ovom dokumentu o kojem bi se senatori trebali izjašnjavati u narednih nekoliko dana.

    U predloženoj rezoluciji dalje piše da  “Senat osuđuje pojedince koji nastoje potkopati sigurnost, stabilnost i teritorijalni integritet BiH, te poziva predsjednika (SAD-a) i evropske saveznike da takve osobe pozovu na odgovornost za svoje postupke, uključući i korištenje sankcija”.

    “Osuđuje se zapaljiva retorika političara u Bosni i Hercegovini i drugih iz regiona koji negiraju težinu počinjenja ratnih zločina i genocida u Bosni i Hercegovini”, navedeno je u prijedlogu rezolucije.

    Senat poziva članice PIC-a (Vijeća za implementaciju mira) da pruže punu podršku OHR-u,  te ohrabruje Ujedinjene nacije i država članice da nastave podržavati  EUFOR, u kontektu izazova po integritet BiH.

    “Potiče SAD da razmotre dodatne korake u svrhu podrške sigurnosti i stabilizacije BiH i podrške EUFOR-u”, napisala je u svom prijedlogu senatorka Jeanne Shaheen.

    I izmjena izbornog zakonodavstva obuhvaćena je ovom rezolucijom. Budući da od 2009. godine i slučaja Sejdić-Finci, Evropski sud za ljudska prava (ECHR) donosi presude o pitanjima koja se tiču ​​etničke i teritorijalne diskriminacije na izborima u Bosni i Hercegovini i zahtijevaju reforme, koje tek treba provesti.

    “Senat poziva sve strane da podrže duh jedinstva sadržan u Dejtonskom sporazumu i da udvostruče svoje napore za provedbu izbornih i ciljanih ustavnih reformi  prije općih izbora 2022 u Bosni i Hercegovini”, piše u prijedlogu rezolucije Senata SAD-a.

    Zvaničnici u BiH su pozvani da im prioritet bude i borba protiv političke korupcije, nazadovanja demokratije, nezaposlenosti i odlaska mladih, obrazovanih kadrova.

    U predloženoj rezoluciji se podsjeća da je Milorad Dodik bio organizator obilježavanja neustavnog dana RS, koji se, kako piše, “poklopio sa danom kada su bosanski Srbi proglasili vlastitu državu i rasplamsavali četiri godine rata i krvoprolića”.

    Janusz Bugajski’s Washington View: A Strategy to Defeat Russia’s Imperialism

    Piše:
    Janusz Bugajski
    -

    As Russian military forces thrust deeper into Ukraine, Putin has evidently concluded that Moscow can withstand new financial sanctions and even Russia’s isolation from the West. He is convinced that NATO will not fight for Ukraine and is calculating that Western unity will start to weaken as the war continues and sanctions also damage the European economies. If Kremlin ambitions of conquest are to be frozen Washington must embark on a major new strategic objective to de-imperialize Russia.

    Western governments have attempted various defensive and reactive policies to curtail Moscow’s expansionism. Their past failures have reinforced Kremlin perceptions that the West ultimately lacks the willpower to counter an aggressive Russia. The only strategy that can dent Putin’s self-confidence must focus on the future of Russia itself. Such an approach needs a clear objective and methodology. The ultimate goal would be to reverse Russia’s neo-imperial offensives by helping its citizens transform the state into a genuine federation that accepts its neighbors as independent countries who decide on their own international alliances.

    However, as this “transformation scenario” becomes increasingly improbable because of Kremlin resistance to any political reform, US policy planners must prepare for an alternative option – the “rupture scenario.” When federalism and pluralism fail to materialize in the midst of economic decline and a crippling financial embargo then separatist voices will gain traction. The Kremlin will face diminishing support for its foreign aggression as domestic politics become more conflictive, resources thinly stretched, and citizens no longer acquiescent. It is worth remembering that only a few years before its collapse the Soviet Union was engaged in numerous foreign military escapades, controlled half of Europe, and continued to trumpet its economic superiority over the West, while disguising its growing existential crisis.

    Moscow’s assertive foreign policies serve to disguise Russia’s domestic decline and state failure. Indeed, escalating internal vulnerabilities are likely to make the Russian regime more aggressive and confrontational to demonstrate its strength before its capabilities seriously decline. Extensive public protests in Belarus in the summer of 2020 over blatant election fraud were an early warning for Moscow. The conventional wisdom about a passive Belarusian public mirror the widely held image of Russian citizens. Support for protesting Belarusian citizens was reported in various parts of Russia and although the rallies were eventually subdued, similarly to Russia the causes of the protests were not addressed.

    The unexpected demonstrations and storming of government buildings in Kazakhstan in early January 2022 in response to rising fuel prices served as another reminder to Moscow that  public anger simmers below the surface. The appearance of stability and public passivity, for which Belarus and Kazakhstan have been renowned, cannot be taken for granted in Russia itself. Moreover, triggering events such as collapsing currencies and fast falling living standards can escalate public outrage and opposition.

    Growing internal turmoil may convince Russia’s regime that a bolder and riskier foreign policy strategy can bring domestic benefits. But such a policy could seriously misfire. A military quagmire in Ukraine with mounting losses for Russia’s armed forces, accumulating evidence of Kremlin war crimes against civilians, and punishing Western sanctions will not be sustainable for Putin. Regimes that lose wars or cannot win them when they have staked so much on victory invariably collapse in Russia. Power struggles within the ruling stratum can then explode in full force.

    In a recent video conference, Putin rejected a proposal to let Russian regions secede if they no longer want to be part of the state. He warned of a repeat of the bloody wars in a collapsing Yugoslavia during the 1990s and revealed that there were 2,000 territorial claims nationwide that should be treated “very seriously” as they could divide up Russia. Putin’s admission indicates that the country’s domestic conditions are deteriorating on several vital fronts: economic, demographic, social, regional, ethnic, and political.

    It is in the national security interests of the US to help Russia either to federalize or fracture, to decentralize or disintegrate. Neglecting Russia’s escalating domestic problems that leads to fragmentation can prove more damaging to Western interests than preparing to manage the international repercussions. An accelerated rupture of the Russian state will challenge the responses of the NATO alliance.

    One cannot assume that Russia’s fracture will be involve a sudden and painless collapse of the regime. Much more likely it will be a long drawn out and bloody process. The triggers for rupture are many – a power struggle that provokes conflicts between security organs, an explosive protest against economic impoverishment; an inter-ethnic clash that escalates into a wider conflict; a violent provocation by hard-liners or nationalists that escapes police control; and mutinies in the military or intra-military battles based on ethnic allegiance.

    State rupture will also impact on neighboring countries. Some will be susceptible to spillovers of conflict or subject to Moscow’s provocations, as the Kremlin will seek to divert attention from domestic upheaval. Other states will benefit from Russia’s cleavages by easing their security concerns and regaining lost territories. A federal collapse will also impact on the positions and strategies of major outside powers and can lead to significant strategic realignments and further raise China’s stature.

    The US needs to develop an anticipatory strategy for managing Russia’s demise by supporting regionalism and federalism, acknowledging aspirations to sovereignty and separation, calibrating the position of other major powers, developing linkages with nascent state entities, strengthening the security of countries bordering Russia, and promoting trans-Atlanticism and trans-Pacificism among emerging states. Neglecting Russia’s state failure can prove more damaging to Western interests than preparing to manage its international repercussions. The sudden collapse of the Soviet Union over thirty years ago should serve as a lesson that geopolitical revolutions occur regardless of Kremlin denials or the West’s adherence to a transient status quo. My guide to the collapse of the Russian Federation will be published in the Spring.

    Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book, Eurasian Disunion: Russia’s Vulnerable Flanks, is co-authored with Margarita Assenova. His upcoming book is entitled Failed State: A Guide to Russia’s Rupture

    Dani nezavisnosti: Zlo koje je pokušalo pokoriti BiH, sada napada Ukrajinu

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Na današnji dan, prije tri decenije, Rajko Dukić je u Sarajevu organizirao prve barikade. Ali i tada mnogi Bosanci i Hercegovci nisu vjerovali da im se sprema – nestanak. Još tačno mjesec nakon prvih barikada koje je postavio Karadžićev SDS, širom Bosne i Hercegovine su organizirani koncerti za mir. Zabludu nisu razbile ni bijeljinske fotografije Rona Haviva na kojima se vidjelo kako arkanovac šutira ubijenog bošnjačkog civila. Onda je na red došao Zvornik, pa Bratunac, Srebrenica, Višegrad, Foča… Mobilnih telefona i društvenih mreža tada nije bilo.

    Masovno klanje u živom TV prijenosu

    Genocid nad Bošnjacima u Podrinju nije se prenosio uživo. Žive lomače iz Višegrada, u kojima su Osvetnici Milana Lukića spalili 140 žena, djece i staraca, nisu bile dovoljne da se svijet solidariše sa Bosnom i Hercegovinom i sa narodom čiji je nestanak nekoliko mjeseci ranije najavio Radovan Karadžić. Iako međunarodno priznata država, Bosna i Hercegovina nije imala pravo na odbranu. Uvoz oružja je bio zabranjen. Svijet je promatrao masovno klanje u živom TV prijenosu.

    Ubrzo su došli i snimci prijedorskih logora i slike slične onima iz Auschwitza. Došle su i bijele trake koje su Bošnjaci, poput Jevreja tokom holokausta, morali nositi na svojim rukama. Četiri godine svijet je gledao sarajevsku opsadu, svakodnevno ubijanje djece, raketiranje bolnica. Četiri godine svijet je gledao kako golobradi mladići, bez ikakve vojne opreme, sa sačmaricama i improviziranim puškama stvaraju Armiju i brane međunarodno priznatu državu.

    Posljednjih dana cijeli svijet se divi hrabrosti Ukrajinaca. Pišu se priče o Molotovljevim koktelima, o hrabrim Ukrajinkama što stoje na braniku otadžbine, dijele se snimci golorukih civila kako stoje ispred ruskih tenkova braneći tako svoje gradove. Svjedočimo kako se ruska tehnika povlači pred civilima.

    Ali, sada se vratimo u ‘92. Možete li zamisliti bošnjačke civile u, recimo, Višegradu kako goloruki stoje ispred jedinice Milana Lukića i kako se, pod pritiskom civila, Osvetnici povlače? Ne možete ni zamisliti, jer to nije bilo moguće. Milan Lukić je civile spaljivao žive. Žene je odvodio u hotele gdje su vršena masovna silovanja.

    Da li vam je poznata Zekira Begić? To je ona trudnica koju su strijeljali u Bratuncu, pa joj, onda, za svaki slučaj, pucali i u stomak da ubiju bebu skoro spremnu za rađanje. Našli su je u grobnici Suha. U tu su grobnicu bačeni brat i sestra zagrljeni, u toj je grobnici pronađena dječija flašica za mlijeko i još nekoliko djece. Čuli ste, vjerujem, i za Zaklopaču i ubijanje djece u tom selu između Vlasenice i Milića. Milićima danas, trideset godina naklon početka rata, vlada Rajko Dukić koji je na današnji dan u Sarajevu postavio prve barikade. Na čelu Vlasenice je optuženi ratni zločinac Mićo Kraljević, čovjek koji je desetine Bošnjaka odveo u logor Sušica. Zapadne diplomate u BiH decenijama su insistirale na tome da se sa Kraljevićem i njemu sličnim vodi dijalog. Kada je Milorad Dodik rušio institucije i najavljivao separatizam, Zapad nas je uvjeravao da se s njima mora pregovarati i da se svi suzdrže od “oštre retorike”. Deset godina se politička kriza u BiH pokušavala ravnomjerno rasporediti na “korumpirana tri nacionalizma”, što nije sporno – ali jesu ataci na državu i mir.

    Možete li zamisliti, sada, da su zapadne diplomate u Ukrajini pozivale separatiste iz Donbasa da se “vrate za pregovarački sto”? I pritom izjednačavale krivicu službenih vlasti iz Kijeva sa krivicom Putinovih paravojnika iz Luhanjska i Donjecka. Možete li zamisliti da se onom ruskom oficiru koji je naređivao raketiranje obdaništa dopusti da u suverenoj Ukrajini bude, recimo, gradonačelnik tog grada čije je stanovnike raketirao?

    Srećom, nisu.

    Ukrajinci se, zaista, herojski bore za svoju državu. I cijeli svijet je, potpuno opravdano, stao na stranu Ukrajine. Bitka za Kijev odredit će budućnost svijeta. Vladimiru Putinu podrška dolazi iz Nikšića, Beograda i Banje Luke… Iz istih je gradova dolazila podrška Milanu Lukiću i sličnim osvetnicima koji su četiri godine ubijali i žive spaljivali bošnjačke civile. Podrška im je dolazila i iz Moskve. Bosanci i Hercegovci su ovo zlo na svojoj koži osjetili prije trideset godina. I prvi su mu se suprotstavili. Goloruki. Bez Javelina i drugih modernih oruđa i oružja. Suprotstavili su se srcem.

    Brane svjetski poredak

    Danas to isto zlo pokušava pokoriti Ukrajinu. Bosanci i Hercegovci su, svjedočim, i danas svim svojim srcem protiv tog zla. Ukrajina se, nasreću, ima čime braniti. Bosna i Hercegovina je svoje oružje morala zarobiti. O svakoj civilnoj žrtvi iz Ukrajine danas glasno govori cijeli svijet. O spaljivanju bošnjačke djece u Pionirskoj ulici govorili su rijetki svjetski zvaničnici, ali puno svjetskih novinara. Danas je, naravno, drugo vrijeme. Rat se vodi uživo i svi vidimo sve. Vidimo herojski otpor dobro naoružanih Ukrajinaca.

    Jučer je obilježen Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Prvog dana marta 1992. godine Bosanci i Hercegovci su rekli da žele nezavisnu državu. Trideset godina kasnije, Ukrajinci brane svoju nezavisnost. I brane svjetski poredak.

    (Oslobodjenje)

    Ruska propaganda dostupna u BiH: Russia Today u ponudi Telemacha, N1 objavio kartu prema kojoj je Krim u Rusiji

    Piše:
    Redakcija
    -

    Dok skoro cijeli svijet zabranjuje i blokira ruske državne kanale Sputnjik i Russia Today, Telemach d.o.o. i dalje u svojoj ponudi ima propagandne kanale Ruske Federacije.

    Na broju 603, među informativnim kanalima, i danas, 1. marta 2022. godine, šest dana nakon početka ruske agresije na Ukrajinu,možete pronaći kanal Russia Today na kojem se, cjelodnevno, emitiraju vijesti na englesleskom jeziku. U pitanju je, naravno, ruski propagandni kanal čije je emiritanje još početkom februara ove godine zabranila i Njemačka.

    Russia Today u ponudi Telemacha

    “Komisija je 1. februara zvanično zabranila organizovanje i emitovanje programa RT DE u Njemačkoj, jer za to ne postoji potrebna dozvola u skladu sa medijskim zakonodavstvom”, navedeno je u saopćenju za javnost njemačke komisije zadužene za regulaciju medija.

    Nakon početka ruske agresije na Ukrajinu, njemački primjer slijedila je i Evropska unija.

    “Zabranićemo medijsku mašinu Kremlja u EU. Državni mediji RT i Sputnjik, kao i njihove filijale, više neće moći da šire svoje laži, da opravdaju rat (predsjednika Rusije Vladimira) Putina i da siju podjele u našoj Uniji. Razvijamo alate za zabranu njihove otrovne i štetne dezinformacije u Evropi”,  kazala je krajem prošle sedmice Ursula von der Leyen.

    Koliko su relevantni ruski mediji, dokazuje i odluka regulatorne komisije u Rusiji-Roskomnadzor da prošle subote naloži nacionalnim medijima da iz svog sadržaja uklone svako spominjanje civila koje je ubila ruska vojska u Ukrajini, kao i izraze “invazija”, “ofanziva” ili “objava rata”.

    Odluke Brisela, međutim, nisu promijenile stav Telemacha, kompanije iza koje stoji srbijanski biznismen Dragan Šolak. Tako ste u utorak ujutro, 1. marta, od 7.30 do 8 sati, putem Telemacha, na Russia Today mogli gledati reportažu o navodnim zločinima “nacističkih ukrajinskih jedinica” nad ruskim stanovništvom u Donbasu.

    Reportaža RT-a o “ukrajinskim nacistima” u ponudi Telemacha

    Telemach je, kao što je poznato, dio iste grupacije kojoj pripada i N1 televizija. Od početka ruske agresije na Ukrajinu, u programu N1 Sarajevo nekoliko puta su gostovali proruski analitičari, među kojima se posebno izdvaja izvjesni profesor Anis Bajraktarević. U petak, 25. februara, od 13 sati i 15 minuta ovaj analitičar u programu N1 iznosio proruske stavove.

    “Ja često govorim, Rusi ne blefaju. Rusi kad nešto kažu i ponove to, onda zbilja to i urade. Ruska strategija će ići na pacifikaciju Ukrajine”, kazao je “analitičar” N1 Anis Bajraktarević.

    Analitičar Bajraktarević je, gostujuči u programu N1, negodovao što se jedinice takozvanih republika Donjecka i Luhanjska, formiranih na teritoriji Ukrajine, nazivaju “paravojnim jedinicama”.

    “Postoje eufemizmi o separatistima, o proruskim jedinicama. To su zapravo Rusi koji žive u Luhanjsku i Donjecku. To su entički Rusi. Oni nisu nikakvi proseparatisti”, rekao je Bajraktarević gostujujući, po ko zna koji put, u programu N1 televizije.

    No, nisu samo analitičari N1 iznosili sporne stavove. Tako je, naime, na portalu N1 televizije u Sarajevu, nekoliko sati nakon početka ruske agresije na Ukrajinu objavljen članak pod naslovom   – “Kako će se kriza u Ukrajini reflektirati na građane BiH”. Ništa, naravno, ne bi bilo sporno da tekst nije ilustrovan kartom, prema kojoj je ukrajinski poluotok Krim pripisan Rusiji.

    Ova karta je, prema informacijama Istrage, uklonjena tek nakon što je ukrajinski diplomata u BiH intervenirao kod rukovodstva N1 televizije.

    Osim ove karte, još nekoliko slučajeva zabilježenih na portalu N1 Sarajevo može se ocijeniti, u najmanju ruku, spornim.

    “Banjalučani o krizi u Ukrajini: Rusija nikada nikoga nije napala”, glasio je naslov objavljen svega nekoliko sati prije nego je Rusija krenula u frontalni napad na Ukrajinu.

    Da stvar bude još simptomatičnija, urednici N1 televizije odlučili su “sponzorisati” ovaj tekst na svojoj Facebook stranici, kako bi ga pročitalo što više ljudi.

    Osim sa građanima Banja Luke, N1 je neposredno pred početak ruske agresije objavio i razgovor sa Danetom Čankovićem, predsjednikom Pokreta “Izbor je naš”, koji je otvoreno iskazao podšrku Rusima, a koji je ranije vodio kampanju protiv NATO-a.

    “Rusi u Ukrajini su ugroženi kao narod”, naslovio je N1 svoj članak objavljen 21. feebruara 2022. godine u 14 sati i 16 minuta.

    Trećeg dana ruske agresije na Ukrajinu, N1 je objavio vijest da su “Rusi ušli u Kijev”. No, prava istina je da su to bile diverzantske grupe ruske vojske, koje su mnogo ranije ubačene u glavni ukrajinski grad. Ruska vojska do danas nije ušla niti je okupirala Kijev. Osim toga, N1 televizija je na svom je blogu objavila kartu, prema kojoj su skoro svi veliki gradovi, uključujući Harkov i Kijev, pod okupacijom.

    Na karti koju su objavili relevantni izvori, može se, zapravo, stvarni napredak ruskih snaga u Ukrajini.

    N1, rekosmo, pripada istog grupaciji kao i Telemach d.o.o., najveći kablovski operater koji nije iz svoje ponude nije ukolonio rusku propagandnu TV stanicu Russia Today.

    Kolumna Vildane Selimbegović: Rusija prijeti BiH

    Piše:
    Vildana Selimbegović
    -

    Sve do četvrtka ujutro, uprkos sili informacija o ruskom kidisanju na Ukrajinu, vjerovala sam u dogovor u posljednji čas, bolje rečeno nadala sam se da će Evropa izbjeći novi rat na svome teritoriju. Zašto i to ne reći, uzdala sam se u silu onih važnih državničkih imena, koji su svoje evropske karijere krunisali angažmanima za Rusiju – od nekadašnjeg njemačkog kancelara Gerharda Schrödera koji od 2005. radi za Gazprom, preko bivše austrijske ministrice vanjskih poslova Karin Kneissel angažirane u Rosneftu (na čijem je vjenčanju Vladimir Putin s mladom plesao valcer, kako je podsjetila prošli vikend naša suradnica Nada Zdravič), do Françoisa Fillona, francuskog premijera u tri mandata koji je odustao od predsjedničke kandidature na izborima što ih je dobio Emmanuel Macron, zbog afere nazvane Penelopa Gate.

    Sličice mozaika

    Mediji su se pozabavili Fillonovom imovinskom karticom pa se ispostavilo da nedostaje pokrića, naročito na imovini supruge, zbog kojih su i bračni par i najbliži suradnici 2020. godine u Parizu osuđeni na (različite) kazne zatvora i vraćanje milion eura, no u junu 2021.

    Fillon je postao član Uprave Zaroubejnefta u Moskvi. Naravno, ovo su samo najzvučnija imena (javnosti poznata) elitne zapadne družine na platnom spisku ruske države. Schrödera novinari zovu i kumom Sjevernog toka II, evropsko-ruskog projekta zaustavljenog s početkom agresije na Ukrajinu, no analitičari su godinama upozoravali na to da je upravo ovaj projekat Putinovo ulaganje u zatvaranje oba oka Angele Merkel na njegov nimalo europski odnos kako prema ljudskim pravima vlastitog stanovništva, tako i prema svim onim ruskim uplitanjima u tuđe poslove, istovremeno podsjećajući na to kako Evropa nema ništa protiv kapitala ruske oligarhije. Upravo su tako, uostalom, ruske državne kompanije – dakle, Rusija – osvajale Evropu, ali i naše prostore – sjećamo se afere Agrokor koja je potresla Hrvatsku i cijeli Balkan, a nakon koje su dvije ruske državne banke postale gotovo stopostotni vlasnici nekadašnjeg Todorićevog carstva. Ovdje zaista vrijedi napraviti digresiju: od početka invazije na Ukrajinu, Bosanci i Hercegovci su se (neopravdano) uspaničili zbog Sberbank BH, koja je u procesu transformacije vlasništva, ali i bez toga je bila pod evropskom kapom matične firme u Beču, a zapravo mnogo više razloga za brigu ima zbog Raiffeisen banke, koja je na brdovitom Balkanu u vlasništvu RB International. Problem je zapravo u podatku da 40 posto prihoda RBI nastaje na prostoru Rusije i Ukrajine, što se – i bez najnovijih sankcija – mora odraziti na poslovanje.

    No, to su tek sličice mozaika koji potvrđuje onu staru narodnu da para vrti gdje burgija neće, ali i ilustrira uzroke već poslovične inertnosti Evrope i njezina ignoriranja problema čak i kada su do bola razgolićeni. Što nije slučaj samo Ukrajine već i Balkana. Mjesecima, da ne kažem godinama Ukrajinci sanjaju evropsku budućnost i to su pokazivali i impozantnim okupljanjima, dok se Rusija tome vrlo konkretno suprotstavlja: krenulo je okupacijom Krima 2014, a ovih dana se nastavlja invazijom na teritorijalno najveću evropsku zemlju. Kijev je oslobođen, objavili su ruski mediji u petak ujutro, no Kijev odolijeva, a kako se da čuti, čak je počela stizati i pomoć borcima protiv agresije. Mi, koji ovih dana obilježavamo 30 godina nezavisnosti i međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine, jako dobro razumijemo jezik laži agresora jednako kao i silne apele da se rat zaustavi te najave pregovora i očekivanja da će civilizirani slobodarski svijet ustati u zaštitu svojih i naših ljudskih vrijednosti. I iz iskustva možemo posvjedočiti da su to teške tlapnje (SAD i NATO neće braniti Ukrajinu, jasni su bili i američki predsjednik Joseph Biden i generalni sekretar NATO-saveza Jens Stoltenberg). Kao i uvijek, čeka se Evropa, da makar sankcijama poput američkih da do znanja ruskom predsjedniku da ne može baš sve što je naumio: za sada, na širokoj listi sankcionisanih je i Putinov kuhar, a posljednji su na listu dodani sam Vladimir Vladimirovič i ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov (od koga je, vjerovali ili ne, odustala i naša čuvena Bisera Turković, koja mu se ničice bacala pod noge onomad u Sočiju). Za sada, bliski savjetnik ruskog predsjednika, onaj isti Dmitrij Medvedev koji mu je čuvao stolice dok nije potpuno preinačio državni ustav po vlastitoj mjeri, cijelom svijetu prijeti “recipročnim sankcijama”, a po ruskim društvenim mrežama agilno objašnjava kako Rusiji više nisu ni potrebni diplomatski odnosi sa Zapadom. “Vrijeme je da zaključamo ambasade i nastavimo kontakte gledajući jedni druge kroz dvoglede i preko nišana”, poručio je Medvedev u subotu. Svaki komentar je suvišan, no poslije ovog ona izjava srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića o poštivanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta svake međunarodno priznate države (što tako često govori i o BiH), uz zaključak da Srbija neće stati uz ostatak svijeta i uvesti sankcije Rusiji, zahtijeva budnu pažnju ne samo u našoj zemlji i u ostatku regiona već i u evropskim i svjetskim institucijama moći.

    Otplata političkih političkih kredita

    Zapravo, baš takav stav je, po svemu sudeći, i očekivao hrvatski premijer Andrej Plenković, koji je i prije Vučićevog jasnog zauzimanja za rusku agresiju, u Bruxellesu upozorio na to da ni na Balkanu nije sjajno jer bi regionalni hegemoni mogli po istom ruskom modelu napasti neku zemlju bez ikakvog razloga. Predsjednik Hrvatske je promptno reagirao u već prepoznatljivom jalijaškom stilu (čime će napasti, pištoljima na vodu, koga će napasti – Kosovo, Srbija i Dodik su slabi), pa se tek onda zaputio na vanredni NATO-samit. Zoran Milanović i tako otplaćuje svoje političke kredite, no koliko god se Hrvatska sve više zgražavala njegovom odanošću savezu SNSD-a i HDZ-a u BiH, jasno je da je i ovakvim istupom pokazao koliko mu je stalo do onoga čega se sav razuman svijet plaši: ako se, naime, u ovom vremenu rata za Ukrajinu zanemare balkanski problemi, oni zagovornici strategija iz devedesetih, u koje se zaklinje Dragan Čović, dobit će šansu za konačan obračun. Crna Gora ima razloga za strah, Kosovo i Makedonija također, no nema nikakvih dilema – Bosna i Hercegovina bi mogla biti nova Ukrajina. To bi, uostalom, ubrzalo stupanje na snagu već donesenih secesionističkih odluka u Narodnoj skupštini Republike Srpske i izvadilo iz ladice ostale pripremljene, kako to ima običaj reći Milorad Dodik. Uostalom, ruski ambasador u našoj zemlji već otvoreno prijeti: nakon što je onako dodikovski izvrijeđao zamjenicu američkog ambasadora u BiH, okrenuo se medijima pa nam još i poslao saopćenje s uputama kako da izvještavamo?!

    Aleksandar Vučić se predomislio: Putinov obavještajac Patrušev ne dolazi u Beograd, zvaničnici Srbije optužuju medije iz BiH za obavještajni rat

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Gospodin Patrušev je trebalo da dođe u Beograd. Ta posjeta je otkazana i on neće dolaziti u Beograd”, kazao je u nedjelju srbijanski predsjednik Aleksanda Vučić.

    Mediji u Srbiji, bliski predsjedniku Vučiću, naveli  su  kako je ranije objavljena informacija da “Putin u Beograd šalje svog prvog obavještajca”, lažna.

    “U laži jesu kratke noge, ali su muke dok se taj demanti objavi. Lakše je da se objavi da je Srbija kriva za nešto, ali iako je teško demantovati istina uvek pobijedi”, kazao je Vučić.

    Za svoje potrebe, srbijanska redakcija ruske novinska agencija Sputnjik naslov je malo prilagodila svojim potrebama.

    “Vučić: Patrušev nije bio i ne dolazi u Beograd”, naslovljen je tekst Sputnjika.

    Prije nego što je predsjednik države naciji saopćio da da su “u laži kratke noge” i da Nikolai Patrušev, jedan od najbitnijih saradnika ruskog predsjednika Vladimira Putina, ne dolazi u Srbiju, oglasila se Suzana Vasiljević.

    “Obavještajni rat protiv Srbije je u toku: Patrušev ne dolazi u Beograd”, objavili su mediji iz Srbije pozivajući se na Suzanu Vasiljević, savjetnicu predsjednika srbije.

    Istina je da Patrušev ne dolazi u Beograd. Ali, istina je i da je upravo srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić 19. februara najavio dolazak Nikolaia Patruševa u Srbiju.

    “Verujem da će gospodin Patrušev uskoro doći u Beograd. On je šef svih ruskih službi u Rusiji. I on dolazi za koji dan u Beograd, pa ćemo i tada tražiti informacije o tome”, kazao je 19. februara Aleksandar Vučić.

    Ovu izjavu Aleksandra Vučića citirali su svi ruski mediji, najavljujući razgovore svog obavještajca Patruševa sa srbijanskim zvaničnicima. U prilogu je tekst ruskih RIA Novosti koje se pozivaju na Vučićev intervju Tanjugu.

    Osim ruskih medija, o dolasku Nikolaia Patruševa izvijestili su i mediji bliski samom kabinetu predsjednika Srbije – Aleksandru Vučiću. Tako Večernje novosti na naslovnici od 21. februara donose tekst pod naslovom: “Stiže Putinov bezbjednjak: Patrušev traga za psima rata sa Kosova i iz BiH”.

    Nikolai Patrušev je bivši direktor ruske obavještajne službe FSB. U aprilu 2018. godine američko Ministarstvo finansija (OFAC) u saradnji sa State Departmentom uvelo je sankcije ovom Putinovom obavještajcu.

    “Ruska vlada je uključena u niz zlonamjernih aktivnosti širom svijeta, uključujući nastavak okupacije Krima i podsticanje nasilja u istočnoj Ukrajini, snabdijevanje Asadovog režima materijalom i oružjem dok bombarduju vlastite civile, pokušavajući da potkopaju zapadne demokratije i zlonamjerne sajber aktivnosti. Ruski oligarsi i elite koji profitiraju od ovog korumpiranog sistema više neće biti izolovani od posljedica destabilizirajućih aktivnosti njihove vlade”, saopćili su tada iz Ministarstva finansija SAD-a obrazlažući odluku o uvođenju sankcija za sedam ruskih oligarha, dvanaest ruskih kompanija i sedamnaest zvaničnika Ruske Federacije među kojima je bio i Nikolai Patrušev.

    Jedna od organizacija koja je, uz pomoć ruskih obavještajnih službi, djelovala na istoku Ukrajine je privatna zaštitarska agencija Wagner. Ova agencija blisko sarađuje sa ruskim Ministarstvom odbrane.

    “Aktivnosti PMC Wagner u drugim zemljama, uključujući Ukrajinu, Siriju, Sudan i Libiju, izazvale su nesigurnost i podstakle nasilje nad nedužnim civilima”, konstatiralo je 2020. godine Ministarstvo finansija SAD-a, uvodeći sankcije ruskom biznismenu Yevgeniyu Prigozhinu, koji je označen kao finansijer Wagnera. 

    Već smo objavljivali da je nekoliko srbijanskih i bh. državljana preko agencije Wagner ratovalo u Ukrajini. No, oni su bili na strani proruskih separatista koji su, okupirajući 30 posto ukrajinske regije Donbas, formirali dvije paradržave – Luhanjsku narodnu republiku i Narodnu republiku Donjeck.

    Nakon što je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, Patruševu su izrečene nove sankcije. To je, očito, bilo presudno da Vučić dogovori sa režimom u Moskvi – “otkazivanje posjete”. Osim toga, većina zemalaj u Evropi je zabranila ruskim avionima prelet preko svojih teritorija, tako da Patrušev ne bi mogao ni doletjeti u Beograd.

    Zašto nam je bitna Ukrajina: O budućnosti BiH odlučuje se na kijevskim ulicama

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Bitka na Dnjepru presudna je za Bosnu i Hercegovinu. Stvar je jednostavna – ako Rusija zauzme Kijev, potčini Ukrajinu i porazi, u ovom trenutku, nikad ujedinjeniji zapadni svijet, priča o NATO putu BiH bit će zauvijek završena. Prisjetimo se sada izjave Ambasade Ruske Federacije iz marta prošle godine.

    “Eventualno približavanje BiH članstvu u NATO-u predstavljat će čin kojeg će Moskva smatrati neprijateljskim te će to stoga imati odgovarajuće posljedice”, saopćila je ruska Ambasada u BiH.

    “Odgovarajućim posljedicama” Rusija je godinama prijetila Ukrajini. Na kraju je došla agresija. I to na navodni poziv čelnika paradržava Donjecka narodna republika i Luhanjska narodna republika.

    Vojnim posljedicama, i to tokom trajanja agresije na Ukrajinu, zaprijećeno je i Švedskoj i Finskoj. Glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije Marija Zaharova poručila je čelnicima ove dvije države da će snositi “političke i vojne posljedice” ukoliko krenu u NATO. Ali to je tek drugi korak. Prvi je onaj u Ukrajini.

    Iako njegova ofanziva ide znatno sporije nego što je očekivao, Vladimir Vladimirovič Putin u subotu je popodne izdao naredbu za sveopći napad na Ukrajinu . Rusija je, dakako, nadmoćniji protivnik. Imaju prevlast u zraku, imaju više oklopnih vozila, imaju pogodan reljef za napredovanje ka gradovima. Ali u uličnim borbama Ukrajinci su jači. Zato što u toj ulici brane svoj dom. Prateći svakodnevne izvještaje , gledajući i one stvarne i one lažne snimke, ne možete se oteti utisku da Rusija trpi ogromne gubitke i ljudstvu i u MTS-u. Ali bitka za Kijev će biti ključna. Jer je to, napisat će pisac Faruk Šehić, glavni grad.

    “Svaki drugi izgubljeni grad se može vratiti dok postoji glavni grad”, napisao je Šehić.

    I sve dok je glavni grad slobodan, borba ima smisla. Sve dok ne zauzme Kijev, Putin ne može proglasiti pobjedu u Ukrajini. A kada ga zauzme, ako ga zauzme, Putin može proglasiti pobjedu nad zapadnim saveznicima. Na redu će onda biti Moldavija čiji je sjever Rusija već davno okupirala, proglašavajući paradržavu Pridnjestrovlje. Iako nemaju unutrašnjih političkih problema, Finska i Švedska će da strepe. Ali najveća strepnja će biti u Bosni i Hercegovini.

    “Došao sam u RS, a ne u BiH”, reći će takozvani predsjednik još jedne fiktivne Putinove države zvane Južna Osetija, kada je u januaru 2018. godine došao na obilježavanje neustavnog dana Republike Srpske.

    Anatolij Bibilov će, potom, reći da on i Milorad Dodik imaju isti cilj i da su okrenuti ka Rusiji. Preko Južne Osetije i Abhazije, Vladimir Putin je zauvijek zaustavio Gruziju na njenom NATO putu. Gruzija danas ne kontroliše dobar dio svoje teritorije. To što zapad ne priznaje Južnu Osetiju i Abhaziju, ne znači da one ne postoje.

    Milorad Dodik je posljednjih dana “neutralan”. Iako mu je prvog dana ruske agresije na Ukrajinu i Banja Luku doputovao Igor Kalabuhov, ambasador Ruske Federacije u BiH, Dodik više otvoreno ne podržava rusku agresiju. Čak je ne podržava ni srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. Oni šute, i čekaju.

    Ako se ruska trobojka zaviori na kijevskom trgu Majdan, i srpska će se trobojka podići visoko. Putin će postati pobjednik, a svi oni balkanski političari zagledani u njega imat će otvoren put za akciju. U BiH neće biti Luhanjska narodna republika. U BiH će se formirati laktaška narodna republika. Neće je niko priznati, ali će postojati.

    “Amerika neće ratovati s Rusijom”, kazao je američki predsjednik Joe Biden.

    Ako neće zbog Ukrajine, zbog Bosne i Hercegovine će još manje. Zato je bitka za Kijev ključna za BiH. Putinova pobjeda u Ukrajini pokazala bi Miloradu Dodiku da samo “sila” prolazi i da NATO neće intervenirati.

    To što je EUFOR poslao 500 vojnika, naoružanih otprilike kao da su pripadnici zaštitarske agencije, neće spriječiti eskalaciju u Bosni i Hercegovini ako Putin porazi Zelenskog. Zato je bitka za Kijev bitnija Bosancima i Hercegovcima nego bilo kojim drugim narodima svijeta. Ne uključujući, naravno, Ukrajince koji se herojski bore za svaki pedalj svoje države. O njihovoj herojskoj borbi ovisi i budućnost BiH. Ako Ukrajinci odbrane Kijev, Putin će biti slabiji nego. A slab Vladimir Vladimirovič Putin znači da će i Putinovi poslušnici širom svijeta biti još slabiji. U BiH ih imamo barem dvojicu. Jedan stoluje u Banja Luci, a drugi u Mostaru. No, naše oči trebaju biti uprte u Kijev.

    (Uživo) Rat u Ukrajini: Bitka za Kijev, Rusi raketiraju stambene zgrade

    Piše:
    Redakcija
    -

    Ruska vojska započela je veliku ofanziju na Kijev. Pucnjava se čuje u samom centru glavnog grada Ukrajine, države na koju je prije dva dana Rusija započela agresiju širih razmjera.

    10.39 Ukrajinska vojska je objavila snímak kako molotovljevim koktelima uništavaju ruske snage, dok uzvikuju “URA”

    https://twitter.com/ng_ukraine/status/1497504893032181760?s=21

    10.30 Rusi pokušavaju izvršiti desant na lijevoj obali rijeke Dnjepar u Kijevu, objavila je redakcija Slobodne Evrope iz Kijeva

    10.25 Najmanje 198 ukrajinskih civila je ubijeno tokom ruske invazije, potvrdio je ministar zdravlja Ukrajine, prenosi AFP

    10.23 Novo upozorenje za zračne napade u Kijevu

    10.15 Kako bi spriječili širenje ruske propagande, Moldavija blokirala portal ruske novinske agencije Sputnjik

    9.45 Ruski tenkovi i druga vozila ostala bez goriva

    9.43 Pripadnici Tetoritorijalne odbrane Ukrajine razoružavaju ruske vojnike

     

    9.28 Podzemna željeznica u Kijevu pretvorena je u sklonište. Prevoz se obustalja, saopćio je gradonačelnik Kličko

    9.22 Nizozemska će isporučiti Ukrajini 200 protuzračnih projektila

    9.17 Rusi su izvršili novi desant u Vasilkovu. Počela je bitka, javlja Ukrajinska Pravda

    9.14 “Grad je pod kontrolom Ukrajine. Nakon zračnih napada na ruska oklopna vozila, neprijateljske snage su se povukle iz grada”, kazao je gradonačelnik Ihor Kolyhaiev

    8.59  Ukrajinska blogerka Alla piše za Istragu iz Kijeva.

    “Situacija je sljedeća: Legla sam tek u 3 sata ujutro, jer su najavili da će nas početi bombardirati u 3 sata i tražili da svi idu u skloništa. Tada je Arestovich napisao da neće dirati stambena naselja, ali će pogoditi infrastrukturu. Počeli su bombardirati kad sam već spavala, u 4-5 sati, ali negdje daleko na lijevoj obali Dnjepra. A u 7 ujutro me probudio telefon. Moram otići u trgovinu i kupiti nešto hrane. Jučer su bile zatvorene sve trgovine. Sad ću izaći vani i procijeniti situaciju. Sada je na ulici mrtva tišina. Automobili ne voze, ljudi gotovo da i nema. Ko je pucao noćas, još ne znam. Malo kasnije ću sve saznati i javiti se. Nitko nije mogao ni zamisliti da će klaun Zelenski biti tako snažan predsjednik u tako teškom trenutku. Javljam se kasnije”, napisala je Alla za Istragu.

    8.40 “Pozivan na potpunu izolaciju Rusije, uvođenje embarga na naftu, protjerivanje ruskih ambasadora”, kazao je ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitry Kuleba nakon što je Rusija raketirala civilne objekte

    8.34 U Kijevu djeluje više ruskih diverzantskih grupa. Ukrajinske odbrambene snage su uspjele da identificiraju više njih

     

    8.30 Tenutak kada raketa pogađa stambenu zgradu snimljen nadzornom kamerom iz stana

    8.17 Ministarstvo odbrane objavilo je snimak spašavanja ranjenih civila nakon ruskog raketnog napada

    8.15 (Video) Ruski projektil pogađa stambenu zgradu

    8.09 Objavljen je snimak raketnog napada na stembenu zgradu u Kijevu

    https://twitter.com/kyivindependent/status/1497468323633811457?s=21

    8.00 Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskiy je u Kijevu odakle je poslao video poruku

    7.30 Ukrajinci su odbili napad ruske vojske

    6.43 Ukrajinska vojska procjenjuje da je do sada uništeno 14 ruski aviona, osam helikoptera, 102 tenka, 15 topova, i jedan BUK. VIše od 3500 ruskih vojnika je ubijeno, a gotovo 200 zarobljeno.

    6.29 “Važno je naglasiti da su ruske snage koje se trenutno nalaze u blizini Kijeva vjerovato snage sa lakim oklopnim vozilima. Teže ruske tenkoovske i motorizovane jedinite s topništvom idu prema Kijevu. Ukrajinskim snagama bit će teže da ih zaustavi”, objavio je ekspert za ruska vojna pitanja Rob Lee

    6.10 Potpuna tišina u centru Kijeva. Nema Rusa, objavio je novinar TIm Judah koji se nalazi u glavnom ukrajinskom gradu

    6.00 Američki predsjednik Joe Biden odobrio je 600 miliona dolara pomoći Ukrajini, uključujući 350 miliona za odbranu

    5.54 “Na ulicama našeg grada vode se aktivne borbe. Molimo, ostanite mirni i budite što je moguće oprezniji. Ne idite na prozore”, saopćilo je Ministarstvo unutrašnjih poslova Ukrajine

    5.43 “Treba mi municija, a ne vožnja”, kazao je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskiy nakon što su mu je SAD predložio evakuaciju iz Kijeva, javljaju kijevski mediji, pozivajući se na AP

    5.36 Državna televizija Dom TV izvještava da ukrajinski predsjednik Volodimir Zelensky lično rukovodi akcijom odbrane Kijeva, navodeći da je on u glavnom gradu.

    5.35 “Glasao sam da Rusija postane štit, a me da se Kijev bombarduje”, kazao je ruski zastupnik Mihail Matvejev koji je glasao za priznavanje Luhanjska i Donjecka. On je pozvao na hitan prekid vatre.

    5.30 Zračna opasnost u svim većim gradovima Ukrajine

    5.26 Ruske snage dronom su napale ukrajinski brod u Crnom moru. Granična služba Ukrajine je saopćila da je dron srušen, a napad odbijen

    5.20 Ministarstvo odbrane Ukrajine saopćilo je oko ponoći srušilo ruski vojni helipopter i borbeni avion SU-20 koji su. Nešto kasnije, srušen je i drugi teretni avion koji je prevozio ruske snage prema Kijevu.

    5.13 Na metro Brest, 101, brigada je uništila kolonu ruske vojske. U pitanju su dva automobila, dva kamiona s tenkovima, jedan tenk, saopćila je vojska Ukrajine

    5.06 Ruske snage zausele autoput u regiji Sumy. Zabranejen je prolazak civila, javljaju ukrajinski mediji

    5.04 Pucnjava se čuje neprekidno. Ovo je Ševčenkovski okrug u Kijevu, nedaleko od avenije Peremohy

    5.01 Lokalni novinari pišu da je ukrajinska vojska odbila napad na glavnu kijevsku aveniju

    5.00 Pucnjava se čuje u centru Kijeva, piše Ukrajinska Pravda

    4.55 Portali koji su bliski Moskvi pišu da se borbe vode svega nekoliko kilometara od glavnog kijevskog trga Majdan

    4.53 U sjevernom dijelu glavnog ukrajinskog grada čuje se poucnjava. Vode se ulične borbe

    4.49 Sigurnosna situacija u cijeloj Ukrajini ostaje vrlo nestabilna, a uslovi se mogu pogoršati bez upozorenja, saopćila je Ambasada SAD-a u Kijevu

    4.48 Ukrajinske snage potiskuju ruske diverzante, javljaju očevici

    4.46 Generalštab ukrajinske vojske potvrdio je prijem municije iz Poljske, javlja portal Slovodne Evrope u Ukrajini

    4.40 Pucnjava se čuje iz samog središta Kijeva, javlja američki novinar Trey Yingst koji se nalazi na mjestu događaja

     

    Ponovo kažnjen i Patrušev: SAD uvele sankcije Sberbanci i Gazpromu

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    Danas Ministarstvo finansija uvodi sankcije za korespondenciju i plaćanje preko računa Sberbanci.

    Sberbank je jedinstveno važna za rusku ekonomiju, držeći oko trećine svih bankarskih sredstava u Rusiji.

    Sberbank je najveća finansijska institucija u Rusiji i u većinskom je vlasništvu Vlade Ruske Federacije.

    Ona drži najveći tržišni udio štednih uloga u zemlji, glavni je kreditor ruske privrede, a Vlada Republike smatra je sistemski važnom finansijskom institucijom.

    U roku od 30 dana, OFAC zahtijeva od svih američkih finansijskih institucija da zatvore sve korespondentske račune kod Sberbanke ili račune koji se plaćaju i da odbiju sve buduće transakcije koje uključuju Sberbanku ili njene podružnice stranih finansijskih institucija.

    Plaćanja koja Sberbank pokušava da obradi u američkim dolarima za svoje klijente – sa primjerima koji se kreću od tehnologije do transporta – bit će prekinuta i odbijena kada plaćanje stigne u američku finansijsku instituciju”, objavilo je Ministarstvo trezora SAD.

    Ova institucija navela je i da je sankcionirana VTB banka, ali i Gazpromove brojne finansijske institucije i berzanske agencije, Gazpromnjeft, RusHydro, Alrosa – najveća kompanija za eksploataciju dijamanata na svijetu, Sovcomflot, vodeći pomorski prevoznik Rusije…

    Među onima koji su se našli na današnjoj američkoj crnoj listi su i Nikolaj i Andrej Patrušev.

    Andrej je sin Nikolaja, koji je već 2018. godine sankcioniran, zbog svoje uloge u aneksiji Krima. Sada je ponovo označen na “crnoj listi” SAD, zajedno sa svojim sinom.

    Obojica slove za bliske prijatelje Vladimira Putina. Nikolaj Patrušev bi naredne sedmice trebao stići u zvaničnu posjetu Srbiji.

    (politicki.ba)

    Zašto Sarajlije ignorišu rusku agresiju na Ukrajinu: Ljudi širom svijeta protestuju pred ruskim ambasadama, a Bosanci – šute

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Šuti Sarajevo. Šuti Bosna i Hercegovina. Za razliku Bosanaca i Hercegovaca, Irci imaju potrebu da pred ruskom ambasadom u Dablinu iskažu protest protiv ruske agresije na Ukrajinu. Poljaci nose zastave, Nijemci uzvikuju Slava Ukrajini, a u Sankt Petersburgu je 2000 Rusa izašlo na ulice da protestuje protiv agresije svoje države na Ukrajinu. Izašli su, iako ne znaju hoće li dočekati jutro na slobodi.

    Beograđani su se okupili ispred Ambasade Ruske Federacije. Ali Sarajevo šuti. I ljevica, i desnica, i aktivisti za ljudska prava i intelektualci.

    Ruska agresija na Ukrajinu kao da se ne tiče Bosanaca i Hercegovaca koji su prije tačno trideset godina strahovali od ruskih snajperista sa okolnih brda.

    Nije daleko od centra Sarajeva groblje ruskih dobrovoljaca koji su svoj život utkali u zločinački poduhvat Karadžića i Mladića. Nije tako davno bila ni godišnjica masakra na Markalama za koji su ruski državni eksperti pred Haagom pokušali optužiti Armiju Republike Bosne i Hercegovine.

    Igor Kalabuhov u miru sjedi u svojoj Ambasadi u centru Sarajeva i piše protestna pisma novinarima, napada zvaničnike i podriva državnost BiH. Jer Sarajevo šuti. Ima preča posla. Ne tiče ga se Ukrajina. Ne tiče ga rušenje međunarodnog prava.

    Protestirali su danas ljudi širom svijeta ispred ruskih ambasada. Samo u Sarajevu nema protesta.

    Stavit će Sarajlije ukrajinsku zastavu umjesto profilne slike na Facebooku, napisati, po mogućosti anonimno, dva-tri komentara ispod članaka na portalima i otići na šišu. Jer smo navikli da pušimo. U svakom segmentu.

    Gradonačelnica Benjamina Karić donekle je spasila obraz grada, bojeći Vijećnicu bojama ukrajinske zastave. Ali Sarajevo šuti. Evo, kratki test. Znate li uopće gdje je Ambasada Ruske Federacije u Sarajevu? Znate li kako izgleda ambasador Igor Kalabuhov koji je već davno sa diplomatskih nota prešao na one agresorske. Ne baš onakve, ali slične onima koje je sa Trebevića devedeset i neke godine svirao ruski pisac Limonov.

    BiH jeste mala država. Potpuno nebitna u međunarodnim političkim vodama. Ali ako neko nema pravo da se večeras ne suosjeća sa stanovnicima Harkova i Kijeva to su Sarajlije.

    Još stotinu razloga bih mogao mogao navesti zbog kojih bi barem 5-6 hiljada Bosanaca i Hercegovaca večeras moralo biti pod prozorima Igora Kalabuhova. Ne da provode silu, već da pokažu dostojanstvo i suosjećanje sa ukrajinskim narodom koji od jutros čeka da mu u prozor udari projektil koji ispaljuje neki novi limonov.

    Šuti, dakle, Sarajevo. Šuti, a Beograd protestuje. Za to vrijeme Putin ispaljuje rakete na Ukrajinu, a Igor Kalabuhov saopćenja na Bosnu i Hercegovinu. Mislite li, možda, da i mi nismo na meniju Vladimira Vladimiroviča Putina? Za one koji misle da nismo, šiša bar i jeste pravo mjesto za dugotrajni boravak.

    1...118119120...196Stranica 119 of 196

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj