Istaknuto

Istaknute objave

Godišnji izvještaj OSCE-a o radu pravosuđa: Oslobađanje Milana Tegeltije u slučaju Potkivanje “nečuven napad na sudsku odgovornost”

Da li je kriza morala u pravosuđu korijen problema? To je jedno od glavnih poglavlja najnovijeg OSCE-ovog Godišnjeg izvještaja o odgovoru pravosuđa na korupciju u BIH koji možete pročitati na ovom linku.

“Kao što je navedeno na samom početku Izvještaja, odgovor pravosuđa na korupciju dodatno se pogrošao u 2019. godini. Ovo je naročito alarmantno s obzirom na to da je Misija situaciju u periodu 2017–2018. godine već ocijenila kao neadekvatnu i da je tada konstatovano da postoji de facto nekažnjivost za mnoge počinioce”, konstatira OSCE u Izvještaju koji će danas biti prezentiran javnosti.

OSCE dalje navodi da ključni faktor koji mora biti razmotren je pojava nezakonitog ili neetičnog ponašanja pojedinih sudija i tužilaca koji potencijalno manipuliraju ishodima u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa. Konstatruju da bi izuzetno loše istrage i izrada optužnica, zajedno sa radikalno nedosljednim tumačenjima zakona koja obično rezultiraju oslobađajućim ili blagim presudama, mogli bi u određenoj mjeri biti plod loše namjere ili neprimjerenog uticaja prije nego neznanja.

“Dešavanja u 2019. godini uistinu nude pregršt dokaza o (sve vidljivijem) političkom uplitanju u krivičnopravni sistem, a demonstrirala su i nespremnost VSTV-a BiH da podrži profesionalne i etičke standarde i osigura odgovornost u okviru pravosuđa”, piše, pored ostalog, u Godišnjem izvještaju.

Podsjećaju i na aferu “Potkivanje” čiji je glavni akter predsjednik VSTV-a BIH Milan Tegeltija, ističuči da to pokazuje “sumornu sliku o trenutnoj situaciji u kojoj se nalazi Visoko sudsko i tužilačko vijeće“. Slučaj “Potkivanje” detaljno je obrazložen, a autori navode da je nejasno kako je VSTV ocijenio da Milan Tegeltija ne može disciplinski odgovarati.

“Ovaj apsurdan ishod signalizira toliko krajnje pogrešno tumačenje zakona da razumno izaziva sumnju da je doneseno namjerno da bi se postigao željeni rezultat. U svakom slučaju, ova odluka predstavlja nečuven napad na sudsku odgovornost“, navodi OSCE.

Misija OSCE-a problematizira i izbor nosilaca pravosudnih funkcija, pa kao primjer navodi izbor glavnog tužioca Kantonalnog tužilaštva Tuzla Tomislava Ljubića čije su imenovanje pokušali spriječiti čelnici VSTV-a sa Milanom Tegeltijom na čelu. Također se navodi da VSTV nije imao jasne kriterije prilikom izbora nosilaca pravosudnih funkcija, te da su “veze” u nekim slučajevima bitnije od rezultata.

Dodjeljivanje ključnih pozicija u pravosuđu kao „nagrada“, a ne na osnovu zasluga, šalje veoma snažnu poruku pojedinačnim sudijama i tužiocima koji još uvijek pokušavaju da se pridržavaju etičkih i profesionalnih standarda u BiH. Drugim riječima, čini se da za karijerno i lično napredovanje u bh. pravosuđu, veze mogu biti od većeg uticaja nego rezultati“, piše u Izvještaju.

Posljednjih godina, pišu dalje, Misija je uočila da VSTV BiH nije jedina pravosudna institucija koja pokazuje znakove nepoštivanja principa odgovornosti, nepristrasnosti i profesionalnosti. Kao što je prethodno spomenuto, iste zabrinjavajuće tendencije ispoljavaju i Tužilaštvo BiH i Sud BiH. Kao primjeri za ovo su navedena tri slučaja. Prvi slučaj je “Potkivanje”, potom slučaj “diploma” i na kraju slučaj optužnice protiv bivšeg ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića.

“Odnos Tužilaštva BiH prema medijima i civilnom društvu pokazuje averziju prema nadzoru javnosti kada je riječ o radu na politički osjetljivim predmetima. Treba spomenuti tri takva primjera. Prvo, nakon ranije spomenute afere „Potkivanje“ i objavljivanja inkriminirajućeg video snimka na nekoliko medijskih portala, Tužilaštvo BiH je najavilo da će otvoriti istragu protiv dvije od tri osobe koje su sudjelovale u toj aferi – protiv stranke u tekućim postupcima koja je tražila intervenciju predsjednika i protiv posrednika – dok bi treći sudionik – tj. predsjednik VSTV-a – imao status svjedoka.70 U istoj Informaciji za javnost, Tužilaštvo BiH uputilo je jedva prikriveno upozorenje medijima koji su objavili video. Konkretno, Tužilaštvo je javno istaklo da je, istovremeno s istragom „Potkivanje“, pokrenulo i drugu istragu kako bi se „s dužnom pažnjom i u skladu sa zakonom“ istražili „motivi i razlozi osoba koje putem medija šalju javnosti takve negativne poruke o radu pravosuđa s ciljem destabilizacije pravosudnog sistema”, navedno je u izvještaju.

U drugom slučaju glavni akter je bio državni tužilac Oleg Čavka koji je na neprimjeren način ispitivao novinarku Azru Omerović nakon što je objavljena afera “Diploma”.

“Ovaj animozitet prema novinarima ispoljen je i u vezi s navodima da je tužilac Tužilaštva BiH, provodeći istragu u još jednom vrlo osjetljivom predmetu korupcije, na neprimjeren način ispitivao novinarku koja je razotkrila taj primjer korupcije, tražeći od nje u više navrata da otkrije svoje izvore.72 Budući da su ovi navodi trenutno predmet disciplinskog postupka protiv tužioca, na prvi pogled se čini da nisu neosnovani.73 Ako su istiniti, ovi navodi ukazuju na zabrinjavajući pritisak kojem su izloženi novinari koji se bave istraživačkim novinarstvom u BiH, koji bi mogao imati nesagledive posljedice na njihov rad”, piše OSCE.

Oleg Čavka

Dok je OSCE priprema ovaj izvještaj, Oleg Čavka je oslobođen svake vrste disciplinske odgovornosti. Odluka je prvostepena i Ured disciplinskog tužioca je uložio žalbu.

Treći slučaj u kojem se ogleda otpor prema transparentnosti odnosi se na odbijanje Tužilaštva BiH da Transparency Internationalu dostavi kopiju optužnice protiv bivšeg ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića.

“Zahtjev NVO-a (podnesen na osnovu Zakona o slobodi pristupa informacijama) je odbijen s obrazloženjem da ovaj predmet nije od javnog interesa i da bi objavljivanje optužnice izazvalo značajnu štetu za sprečavanje kriminala.74 Oba ova razloga se čine neosnovanima: prvo, javni je interes u ovom slučaju očit, jer svaka optužba protiv ministra za teška djela korupcije od važnosti je za javne fondove i upravu; i drugo, teško je zamisliti kako bi objavljivanje optužnice moglo predstavljati prepreku sprečavanju kriminala, jer su krivični postupci u BiH po svojoj prirodi javni. Ako optužnica sadrži osjetljive ili povjerljive podatke, uvijek se može objaviti redigovana verzija, čime će se izbjeći bilo kakve negativne posljedice za provođenje zakona. Odbijanje Tužilaštva BiH da dostavi optužnicu nevladinoj organizaciji pokazuje omalovažavanje prava javnosti na pristup i ocjenu rada pravosuđa u borbi protiv visoke korupcije”, istaknuto je u Izvještaju.

Sudu BiH se, između ostalog, prigovara i zbog otpora prema nadzoru javnosti u pogledu tekućih reformi usmjerenih ka jačanju odgovornosti u pravosuđu uvođenjem strožih procedura podnošenja finansijskih izvještaja.

 

 

Istraga objavljuje treći nastavak dokumentarnog serijala Svetlane Đokić: Putevi osvete škaljarskog i kavačkog klana

U trećoj epozodi dokumentarnog serijala “Put osvete” pogledajte stradanje još jedne nevine žrtve rata koji godinama traje između crnogorskih klanoova. Novinarka pogoričke TV Vijesti istražila je kako je u ratu škaljarskog i kavačkog klana stradali Radovan Matović, Srđan Vlahović, te  šta je nakon javno iznijetih optužbi na njegov račun kazao Kotoranin Jovan Vukotić, koji važi za jednog od vođa Škaljaraca.

Rat crnogorskih klanova podijelio podzemlje na Balkanu. Do sada je ubijeno skoro 50 ljudi. Žrtve su, uglavnom, bili krimilanci, ali i članovi njihovih porodica i saradnici. Ubijen je jedan advokat, ali i nekadašnji poslanik u crnogorskoj skupštini. Obračuni ovih klanova protežu se i izvan Balkana – likvidacije su se dešavale u Španiji, Nemačkoj, Austriji, Holandiji i, najskorije, u Grčkoj.

Crnogorska novinarka Svetlana Đokić, u produkciji TV Vijesti iz Podgorice i uz podršku Ambasade SAD-a u toj zemlji, istražila je detalje o ratu crnogorskih klanova. Uz saglasnost autorke, Istraga.ba objavljuje treću epizodu ovog dokumentarnog serijala.

Glavni akteri “afere kokain” potvrdili sve: Tužilac Pašić naredio vraćanje telefona, postupajući inspektor SIPA-e, potom, otvorio firmu i počeo poslovati sa osumnjičenim

Sada je sve potvrđeno. SIPA je u februaru ove godine, u okviru međunarodne akcije, u Sarajevu zaplijenila 50 kilograma kokaina koji je stigao iz Kolumbije. Tada su oduzeti telefoni od dvojice vozača kamiona i direktora firme MDDI Duška Đurasovića. Tri mjeseca kasnije telefoni oduzeti od Đurasovića su vraćeni, iako prethodno nisu vještačeni. Odluku o vraćanju telefona, bez upoznavanja Suda BIH, donio je državni tužilac Džermin Pašić. Nekoliko dana kasnije, postupajući istražitelj SIPA-e Robert Ristić na svojku majku registrira prevozničku firmu, potom kupuje dva kamiona i potpisuje poslovni ugovor sa firmom MDDI čijem su vlasniku Pašić i Ristić vratili telefone koje prethodno nisu vještačili. Istraga o krijumčarenju 50 kilograma kokaina je propala. Tužilaštvo Sjeverne Makedonije, u kojoj je zaplijenjena druga polovina krijumčarenog kokaina, od Tužilaštva BiH je tražilo informacije u kojoj je fazi istraga. Džermin Pašić i Gordana Tadić prikrili su činjenice da je dio predmeta koji se odnosi na BiH – uništen. Sada državi tužilac Pašić ne želi govoriti o ovom slučaju za Istragu, ističući da ga želimo diskreditirati jer je on posvećen predmetu “Respiratori”.

“Gospodine Pašiću, možete li odgovoriti na dva pitanja? Po kojem osnovu ste vratili telefone Dušku Đurasoviću? Zbog čega telefoni nisu vještačeni?”, pitali smo tužioca Pašića.

“Obzirom da sam okupiran radom na pripremi optužnice u predmetu “Respiratori”, imam  dojam da su Vaši upiti usmjereni na moju diskreditaciju, isključivo zbog rada na ovom predmetu. Kad završim prioritetni rad na predmetu Respiratori i kada se u potpunosti okonča istraga u predmetu o kojem pišete bit ću u prilici preko Ureda za informisanje Tužilaštva BiH dati odgovore na sve upite. Za sada stavljam tačku na bilo kakvu konverzaciju s Vama i očekujem da ćete u skladu sa novinarskom etikom i Zakonom objaviti moj odgovor”, napisao je Pašić, izbjegavajući da da odgovore na postavljena pitanja.

“Pozdravljamo Vaš rad na predemetu Respiratori i drago nam je što ćete, napokon, donijeti tužilačku odluku, jer je već prošlo šest mjeseci od pokretanja istrage. No, nadamo se da ćete nam odgovoriti na pitanja koja smo Vam poslali: da li ste vještačili telefone oduzete od Duška Đurasovića i na osnovu čega ste ih vratili”, ponovili smo pitanja.

tužilac Džermin Pašić: naredio vraćanje telefona Dušku Đurasoviću

Državni tužilac Džermin Pašić više nije odgovarao. Istog dana kada smo poslali upit postupajućem tužiocu, razgovarali smo i sa inspektorom SIPA-e Robertom Ristićem. Potvrdio nam je da su Dušku Đurasoviću vraćeni telefoni koji nisu vještačeni.

“Nije to do mene”, kazao je Ristić, koji je potvrdio da se protiv njega trenutno vodi interna istraga u SIPA-i.

Inspektor SIPA-e pohvalio je suvlasnika i direktora firme MDDI, kazavši da se radi o ozbiljnoj firmi, ali da se “svakome moglo desiti” da im se u kamionima nađe 50 kilograma kokaina.

Inspektor Robert Ristić: na majku registrovao firmu i poslovao sa osumnjičenim

“Droga uopće nije trebala doći u Bosnu, već u Sloveniju, u Luku Kopar. To su Talijani radili, sve je to traljavo urađeno”, ustvrdio je Ristić dodavši da on detalje o krijumčarenju 50 kilograma kokaina ne može dati.

No, potvrdio je da ove godine osnovana firma, registrovana na njegovoj majci, koja posluje sa firmom MDDI Grop koja je bila naručilac banana u kojima je bilo 50 kilograma kokaina, a čijem su direktoru on i tužilac Džermin Pašić vratili telefone.

“TVT Šped. I to je čista i poštena firma kao i MDDI, jer su spletom nesretnih okolnosti dobili te nesretne palete. I Duško Đurasović je ugledni privedenik, kako u BiH, tako i u Srbiji”. rekao je Ristić.

Prema izvodu iz sudskog registra, firma TVT Šped osnovana je 20. maja 2020. godine, a sjedište je u Istočnom Sarajevu. Zastupnica firme je Marija Ristić, majka inspektora Ristića. Firma je, dakle, osnovana desetak dana nakon što je Džermin Pašić izdao naredbu da inspektor SIPA-e Robert Ristić vrati dva telefona oduzeta vlasnika firme MDDI. Odmah nakon osnivanja, Ristićeva firma kupuje dva kamiona, te potpisujuje ugovor sa sa firmom MDDI, koja je bila uvoznik banana u kojima je bilo 50 kilograma kokaina.

Podsjećamo, u februaru ove godine provedena je velika međunarodna akcija protiv krijumčara kokaina. Pošljka je krenula iz Kolumbije, a tona kokaina se nalazila u bananama čiji je naručilac bio Izet Rastoder, slovenački kralj banana. Veći dio, od ukupno tone kokaina, zaplijenila je italijanska policija, a dio kokaina je bio usmjeren na Balkan. Italijanska policija je instalirala GPS uređaje kako bi se utvrdilo ko je krajnji korisnik. Roba je iz Italije, potom,  krenula u Luku Bar u Crnoj Gori gdje je utovarena u kamione od kojih su jedni krenuli put Sjeverne Makedonije, a drugi prema Bosni i Hercegovini u kojoj je banane (u kojima je bio kokain) trebala preuzeti firma MDDI Group Sarajevo. Osnivači firme MDDI su Duško Đurasović i Edis Rastoder, sin Izeta Rastodera.

Dio kokaina koji je u bananama upućen u Sjevernu Makedoniju zaplijenjen je 19. februara 2020. godine u blizini Skoplja, a uhapšene su tri osobe. Isporuka u BiH stigla je dan kasnije i Carinskom terminalu Halilovićima kod Sarajeva je pronađen kokain. Prema planu policijskih agencija, Italijani su veći dio kokaina koji je trebao ići prema Balkanu zamijenili brašnom, te je ostavljen samo kilogram kokaina koji bi u istrazi trebao služiti kao dokaz. Za tržište BiH bilo je namijenjeno ukupno 50 kilograma kokaina. SIPA je na Carinskom terminalu Halilovićima pronašla drogu i ugrađeni GPS u kamionu. Dvojica vozača su uhapšena, a potom ekspresno puštena. Po naredbi Džermina Pašića saslušan je i direktor MDDI Grop-a Duško Đurasović kojem su oduzeta dva telefona u kojima su, sumnja se, bili dokazi o krajnjem korisniku uvezenog kokaina. No, tužilac Pašić nikog od saslušanih i ispitanih nije pritvorio. Predmet je zaveo pod oznakom KTN, što znači da je Pašić smatrao da je ovo krivično djelo počinila nepoznata osoba. Od februara do maja ove godine, Pašić nije poduzeo nijednu radnju u ovom slučaju. Tada, međutim, iz Tužilaštva Sjeverne Makedonije dolazi zahtjev za međunarodnu pravnu pomoć kojim se od Tužilaštva BiH traži dostavljanje informacija o istrazi koja je provedena u BiH. Pašić je, prema informacijama Istrage, glavnoj tužiteljici Gordani Tadić kazao da od februara ništa nije radio na tom predmetum, te se Makedoncima dostavljaju informacije sa pretresa kamiona MDDI Group i informacije iz februara 2020. godine. Otprilike u istom periodu, Pašić donosi naredbu da se vrate telefoni oduzeti od direktora MDDI Groupa Duška Đurasovića. O tome ne obavještava Sud BiH. Deset dana kasnije, Pašićev dugogodišnji “privatni” istražitelj Robert Ristić na svoju majku registrira prevozničku firmu koja, odmah, potpisuje ugovor sa MDDI Groupom i vrši transport robe iz Crne Gore u BiH. Istraga o krijumčarenju kokaina je propala.

 

Sead Rizvanović iz Skoplja piše za Istragu: Kako Rusija preko Bugarske i Makedonije uništava južno krilo NATO-a

Kada je bugarska ministrica vanjskih poslova Ekaterina Zaharieva rekla da se, uz postojeće bugarske zahtjeve vezane za identitet, Sjeverna Makedonija mora odreći i “proslave Tita” ako želi ući u Europsku uniju, bugarska uvredljiva ucjena za svog susjeda naizgled je dobila i apsurdnu dimenziju.  Aktuelni bugarski premijer bivši je tjelohranitelj Todora Živkova, bugarska opozicija redovito polaže cvijeće na spomenik bugarskom komunističkom vođi, tako da je nejazno zašto Bugarska drugima spočitava komunističku prošlost. Na stranu činjenice da su Titova Jugoslavija i živkovistička Bugarska bili različiti kao današnja Sjeverna i Južna Koreja.

Međutim, bugarsko spominjanje Tita nije samo trivijalno pitanje ili još jedan hir osokoljenih balkanskih političkih reketaša.  Paket identitetskih zahtjeva prema Makedoncima, zajedno sa spominjanjem Titove zaostavštine, promišljena je strategija koju provodi Bugarska, a koja bi trebala biti jabuka razdora na cijelom zapadnom Balkanu, s posebnim naglaskom na zemlje bivše Jugoslavije.  Planeri ove strategije, čiji korijeni leže daleko istočno od bugarske prijestolnice, vrlo dobro znaju da isti ili vrlo sličan spor oko identiteta postoji u gotovo svim zemljama zapadnog Balkana, a zahtjevi Bugarske sa Makedonijom samo označavaju početak nove nacionalističke oluje koja bi trebala izazvati destabilizaciju, nesigurnost,  osnovu za sukob “od Vardara do Triglava”.  Isto pitanje identiteta trenutno postoji sa crnogorskim narodom jer dio srpske javnosti osporava postojanje crnogorske nacije, jezika i crkve, sa istom konstrukcijom koju Bugarska koristi kao vještački projekat za stvaranje crnogorskog naroda.  Identičan je spor sa bošnjačkom nacijom i jezikom, a ako jednog dana Srbija dođe na vrata Europske unije, gotovo sigurno će se suočiti sa zahtjevima za reviziju povijesti od strane evropske članice Hrvatske, a među zahtjevima može biti identična formulacija kao i trenutni bugarski zahtjev.  Srbija da prepozna da srpski jezik potiče iz hrvatskog.  Gotovo isti princip odnosi se na zahtjeve makedonske manjine u Bugarskoj, pa će se sve buduće članice EU na Balkanu suočiti s manjinskim zahtjevima sličnog tipa od svojih susjeda.  Tvorac ovog plana tačno zna da je ovo “savršena nacionalistička oluja” koja tek započinje s Makedonijom, a zatim bi trebala opustošiti čitav Balkan. Iz zemalja bivše Jugoslavije danas su četiri članice NATO-a, Slovenija, Hrvatska, Crna Gora i Makedonija, plus Albanija, tako da će bugarska strategija sigurno izazvati snažan razdor na južnom krilu NATO-a.

Gotovo je nemoguće vjerovati da Bugarska provodi ovu strategiju sama, bez obzira na to koliko se bugarska jeftina nacionalistička retorika dešava uoči parlamentarnih izbora u Sofiji, bugarsko državno rukovodstvo nije toliko kratkovidno ili politički slijepo.

Uprkos pridruživanju NATO-u i EU, bugarska politička elita s desne i lijeve strane ne može se tako lako odvojiti od snažnih povijesno-političkih veza s Moskvom.  Bugarsku su nekad zvali “šesnaesta sovjetska republika”, a danas je ta zemlja još uvijek ovisna od ruskog gasa. Vladajuća stranka “Ujedinjeni patrioti”, čiji je glasnogovornik Krasimir Karakačanov, često je izvor proruske propagande i sovjetske nostalgije.  2006 godine stalni ruski izaslanik u EU Vladimir Čižov rekao je da je “Bugarska u dobroj poziciji da postane naš specijalni partner, nešto poput trojanskog konja u EU”.  Sada je očito da Rusija aktivira svoju akviziciju u slucaju sa Makedonijom, za koju se Moskva oštro protivila ulasku u NATO.  Bugarska opoziciona Socijalistička partija, u kojoj je i aktuelni predsjednik Bugarske Rumen Radev, ne krije simpatije prema Rusiji, a Radev se više puta hvalio da je inicijator deklaracije o Makedoniji koju je usvojio bugarski parlament.  Europsko vijeće za vanjske odnose primjećuje da u Bugarskoj postoji stranka s najjačom retorikom protiv EU u cijeloj uniji, “Ataka”, koja neprestano širi protiv zapadnu propagandu i otvoreno kaže da je “majka Rusija koja nas je sve oslobodila”.

Bugarska je mogla istaknuti iste prigovore koje je dala sada u vezi sa Sjevernom Makedonijom kada je potpisan Prespanski sporazum i kad je Makedonija ušla u NATO, ali tada je bio vrlo snažan pritisak Sjedinjenih Država da okončaju spor.  Sada se Sofija suočava sa znatno mekšom evropskom diplomatijom, a premijer Borisov vjeruje da će činjenica da je Bugarska članica Unije doprinijeti ublažavanju pritiska Berlina u vezi sa pregovorima o članstvu Makedonije.  Međutim, Bugarska je na meti oštrih kritika evropskih političara, intelektualaca iz cijele Evrope i regije, jer su bugarski zahtjevi apsurdniji od grčkog spora oko imena.  U slučaju Grčke, spor se vodio oko suverenih državnih simbola, koji su, iako neopravdani, ipak našli mjesto i stvorili presedan u međunarodnom pravu.  Ali trenutni bugarski zahtjevi odnose se na identitet nekih stanovnika Makedonije, koji uopće nije predmet pregovora između država, i Bugarska je toga dobro svjesna.  Bugarski političari sada dobro slušaju njihove suflere iz Rusije, isporučujući zahtjeve koji se ne mogu ispuniti, zaustavljajući proces proširenja unije, blokirajući proces de-balkanizacije u regiji i stvarajući krizu među savjeznicima u NATO-u.  Bugarska također vješto koristi američke izbore i igra na kartu trenutnog vakuuma u fokusu Vasingtona, ali ta će situacija završiti za nekoliko mjeseci i tada ćemo vidjeti koliko drzi riječ Krasimira Karakačanova da nijedna zemlja ne može vršiti pritisak na Bugarsku zbog njejzinih uvjeta da Makedonija započne pregovore sa EU.

Pokrenuta interna istraga:Tužilac Džermin Pašić dao saglasnost da SIPA vrati telefone osumnjičenom za krijumčarenje 50 kilograma kokaina

Bez prethodnog vještačenja, državni tužilac Džermin Pašić dao je saglasnost inspektoru SIPA-e Robertu Ristiću da vrati dva mobilna telefona koja su u februaru oduzeta Dušku Đurasoviću, direktoru kompanije MDDI Group, osumnjičenom za krijumčanje 50 kilograma kokaina, saznaje Istraga. Telefoni su oduzeti u februaru ove godine kada je, u saradnji sa američkom DEA-om, provedena velika međunarodna akcija koja je rezultirala zapljenom kokaina vrijednog stotinu miliona eura. Krajnje odredište te droge bilo je Sarajevo, a Đurasovićeva firma MDDI bila je naručilac banana u kojima je bio kokain. Zbog toga su mu i oduzeti telefoni, ali ih je tužilac Pašić, u saradnji sa inspektorom SIPA-e koji je dužio predmet vratio bez prethodnog vještačenja. Nakon toga, službenik SIPA-e Robert Ristić je, prema informacijama Istrage, na svoje roditelje registrovao prevozničku firmu koja je vršila prevoz za firmu osumnjičenog Đurasovića. Kao vozači bili su angažovani pripadnici SIPA.e

inspektor SIPA-e Robert RIstić

“Unutrašnja kontrola započela je provjere. Sve će biti utvrđeno”, potvrdili su nam u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu BiH.

No, vratimo se na početak ovog slučaja. U večernjim satima 21. februara u regiji je odjeknula vijest da je tona kokaina trebala doći u Sarajevo, te da je SIPA u velikoj međunarodnoj akciji spriječila krijumčarenje ove droge koja je iz Kolumbije u Evropu prebačena u bananama. Te večeri je glasnogovornik SIPA-e Luka Miladinović izvijestio medije da je akcija urađena s policijskim i pravosudnim organima Italije, Sjeverne Makedonije i Crne Gore, te da je tom prilikom presječei lanac trgovine kokainom.

“Na području BiH, službenici SIPA uhapsili su dvije osobe, saslušali više svjedoka, te pretresli više osoba, objekata, vozila i tom prilikom oduzeli predmete koji mogu poslužiti kao dokaz u daljem krivičnom postupku”, kazao je tada glasnogovornik Miladinović.

Dvojica uhapšenih su bili vozači firme MDDI Grop Sarajevo, čiji su osnivači Duško Đurasović i Edis Rastoder, inače sin kralja banana Izeta Rastodera. Postupajući tužilac bio je državni tužilac Džermin Pašić s kojim je novinar Istrage razgovarao te večeri. No, detalje o kokainu (kasnije će se ispostaviti 50 kilograma) i uhapšenim osobama zbog tajnosti istrage tužilac Pašić nije saopćio. Uglavnom , pritvor za osumničenu dvojku nije tražen, a na osnovu usmeno tražene i dobijene naredbe od Suda BiH od direktora i suvlasnika firme MDDI Duška Đurasovića oduzeta su dva telefona. Osim ova dva telefefona, mobiteli su oduzeti i od osumnjičenih vozača.

“Tužilac Pašić i Robert Ristić su lično saslušavali Đurasovića”, kazao nam je sagovornik iz Državne agencije za istrage i zaštitu.

tužilac Džermin Pašić

Pritvor, rekosmo, nije tražen. Osumničeni su pušteni, ali njigovi telefoni su ostali u SIPA-e. Međutim, u maju 2020. godine, službenik SIPA-e Robert Ristić uspostavlja kontakt sa Đurasovićem, te njegovu poruku prenosi državnom tužiocu Džerminu Pašiću, koji, potom,  potpisuje saglasnost da se osumnjičenom krijumčaru kokaina vrate mobiteli koji, prethodno, nisu vještačeni. O vraćanju telefona nije obaviješten ni Sud BiH, ali ni rukovostvo SIPA-e. Odmah nakon toga, inspektor SIPA-e Robert Ristić na svoje roditelje registira prevozničku firmu, te kupuje dva nova kamiona. Kao vozače povremeno anžauje svoje kolege iz SIPA-e, a glavne poslove dobija od firme MDDI čiji je direktor i suvlasnik osumnjičeni Đurasović, kojem je, prethodno, vratio dva telefona.

Tužilac Džermin Pašić i inspektor Robert Ristić godinama su bliski saradnici, Upravo je Pašić, prema informacijama Istrage, insistirao kod rukovodstva SIPA-e da Ristića iz Regionalne kancelarije SIPA-e prebaci u sjedište SIPA-e.

Kosmopolitski duh u migrantskoj krizi: Orbanizacija Sarajeva

“Treba se organizovati ova gradska raja što se znamo međusobno u tri četiri auta od Čaršije do Ilidže, sve skloniti sa semafora iz grada. Bez sile, samo ih snimati i reći da se sklanjaju. I neka vide majmuni da ima spremnih momaka u gradu. Ima grupa momaka, večeras kreću”.

Ovu sam poruku dobio u četvrtak popodne, par sati nakon što je policija na Stupu uhapsila Marokanca osumnjičenog za ubistvo u sarajevskom naselju Otes. Uznemireni zbog ubistva, građani Ilidže i Hadžića su izašli na masovne proteste. Pridružili su im se političari, ministri, policajci i mediji koji su cjelodnevno prenosili “zabrinutost zbog migrantske krize”. Nekad popodne istoga dana MMA borac Denis Stojnić i još uvijek aktualni gradski vijećnik iz Sarajeva preko medija poziva na progon migranata.

“Ovo zlo što nam je zaposjelo državu, istjerati obavezno”, kazao je Stojnić, a prenijeli ozbiljni mediji sa sjedištem u Sarajevu.

Ali  nije problem u Denisu Stojniću kojeg su čak i njegovi birači shvatili neozbiljno. Problem su ovi “ozbiljni” zvaničnici koji su se pridružili svom narodu žednom osvete nad migrantima koji su u Otesu ubili bh. državljanina.

Kantonalni skupštinski zastupnik SBB-a, bokser Dževad Poturak, koordinirao je “spontane” proteste građana Ilidže. Pridružio se, potom, kamera i pažnje uvijek (po)željan državni zastupnik Saša Magazinović koji je poslao poruke nenadležnim institucijama da osiguraju građane. Onda se javnosti obratio kantonalni ministar policije Ismir Jusko, a potom i njegov federalni kolega Aljoša Čampara.

“Radončić je u pravu, migranti nisu nikakvi turisti”, kazao je ministar policije, a potom “zagrmio” da je “revolt građana opravdan i da migranti čine krivična djela”.

“Mašala klanja”, pisalo je na fotografiji migranta uslikanog netom nakon hapšenja u kombiju MUP-a Kantona Sarajevo.

Stotine takvih i sličnih poruka ispisano je bilo danas na društvenim mrežama i forumima medija čije je sjedište u kosmopolitskom Sarajevu. Građani ohrabreni stavovima ministara policije počinju da pozivaju na linč migranata.

“Samo Orbanov recept i zaobilazit će nas u širokom luku”, glasio je komentar na tekst o tome kako hrvatski policajci bičuju migrante.

Taj je komentar objavljen na načitanijem portalu u Srajevu, portalu Klix, “lajkalo” preko 400 ljudi. Ili u prevodu – četiri stotine građana koji su, reći će federalni ministar policije Aljoša Čampara, u pravu.

Antimigrantska histerija zahvatila je Sarajevo, taj kosmopolitski centar posljednjih dana cijenjen u svijetu u regiji. Ne potoji nijedan objavljen tekst o migrantima ispod kojeg nije bio poziv na njihovo ubistvo. Državni zastupnik lijeve orjentacije upozorava da će Sarajevo zahvatiti “krajiški scenariji”. Štaviše, Saša Magazinović ga svojim istupima i priželjkuje, a da se, pritome, kao zastupnik u Parlamentu BiH ne udostoji postaviti ijedno ozbiljno pitanje kada je u pitanju migrantska kriza. Evo, ukratko, suštine problema.

Milorad Dodik ne dozvoljava angažman Oružanih snaga BiH na granici sa Srbijom. Bez njegovog pristanka angažman oružanih snaga nije moguć. Osim toga, Granična policija BiH kojom upravlja HDZ-ov kadar Zoran Galić kao ispomoć na Drini koristi Žandarmeriju MUP-a RS-a koja migrante koji uđu u BiH iz Republike Srpske prebacuje na teritoriju Federacije BiH. Federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara nikad nije poduzeo nijedan konkretan potez kako bi spriječio ubacivanje migranata u kantone sa bošnjačkom većinom. Dalje, Vlada Republike Hrvatske kupuje opremu za pripadnike Granične policije BiH. Ta oprema se isključivo koristi u akcijama na granici sa Hrvatskom, gdje bh. graničari sprječavaju migrante da izađu u Hrvatsku. Istodobno, Hrvati svakodnevno na teritoriju BiH ilegalno ubacuju migrante o čemu pišu i svjetki mediji. Saša Magazinović kao državni zastupnik to skoro i da ne problematizira, dok federalni ministar unutrašnjih poslova uopće ne reagira na prebacivanje migranata iz RS-a u Federaciju. No, zato populističkim metodama podržavaju građane koji pozivaju na klanje migranata. Kao da nijedan od njih dvojice nikad nije bio izbjegllica u Srbiji ili Austriji za vrijema rata u BiH.

 

 

 

Srbin upravljao Centrom pet godina nakon rata: Da li je izbor Srđana Mandića bitniji od imenovanja Ljubiše Markovića

Svijet i regija se, evo, čude kako su Sarajlije za načelnika Općine Centar izabrale Srbina. U nevjerici su i sarajevski ljevičarski krugovi, analitičari i mnogobrojni strani novinari opčinjeni “modernim imenima”. Čudo neviđeno, u Sarajevu 25 godina nakon rata načelnik jedne gradske općine bit će Srbin Srđan Mandić. Uglavnom, Sarajevo je Mandićevim izborom “ponovo pokazalo slobodarski i kosmopolitski duh”.

Većini, naravno, ne treba google, ali za one sa slabijim pamćenjem preporuka je da u pretraživač upišu:”Načelnici Općine Centar”. Pretraga će vas odvesti na stranicu Općine Centar, rubruka – “historijat”. Uzimajući samo period nakon agresije na BiH, načelnici sarajevske Općine Centar su bili : Abid Jusić, Igor Gaon, Ljubiša Marković, Dževad Bećirović, Nedžad Ajnadžić i, na kraju, Srđan Mandić. Dakle, od šestorice postratnih načelnika Centra trojica ih nisu bila bošnjačke nacionalnosti.

Nepune tri godine poslije rata, za načelnika Općine Centar izabran je Jevrej – Igor Gaon. Izabran je kao kadar Stranke za BiH, posredno, kroz Općinsko vijeće nakon prvih poslijeratnih lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini održanih 1997. godine. Dvije godine kasnije, indirektnim izborom, za načelnika Općine Centar izabran je Ljubiša Marković.

Ljubiša Marković

Pet godina nakon agrecije na BiH i opsade Sarajeva, Općinu Centar vodio je Srbin. Iste godine,  2000., za načelnika Općine Novo Sarajevo izabran je Željko Komšić, a za načelnika Novog Grada Damir Hadžić. Tri od četiri gradske općine te 2000. godine nisu “kontrolisali” Bošnjaci. U Centru je bio Ljubiša Marković – Srbin, u Novom Sarajevu Željko Komšić – Hrvat, u Novom Gradu Damir Hadžić – Ostali. Kada je 2004. godine uveden direktni izbor načelnika, SDP BiH u Centru nije kandidovao Ljubišu Markovića, već Dževada Bećirovića. No, Željko Komšić i Damir Hadžiž su bili kandidati i ubjedljivo su pobijedili. Osim toga, u mandatu 2012 -2016. gradonačelnik Sarajeva je bio Hrvat Ivo Komšić. No, vratimo se Općini Centar. Od 1992. godine do danas na čelu Općinskog vijeća je bilo ukupno osam osoba. Četvero ih je bilo bošnjačke nacionalnosti. Preostalih četvero su bili Lidija Korać, Slaven Kovačević, Varja Nikolić i Karolina Karačić- Svi redom su izabrani direktnim izborom u Općinsko vijeće Centar.

Kada su u pitanju rezultati posljednjih Općih izbora, na području Kantona Sarajevo, Srbin iz Naše srtanke Predrag Kojović je u utrci za državnog zastupnika na svoje ime dobio 15500 glasova, uglavnom Sarajlija. Istovremeno, Hrvat Željko Komšić je na području gradskih općina u Sarajevu osvoji skoro 50 hiljada glasova kao kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

 

 

 

 

 

 

VIDEO: Njemački “Der Spiegel” objavio snimke: Hrvatski policajci bičuju i premlaćuju migrante

Njemački magazin “Der Spiegel” objavio je snimke na kojima se vidi brutalnost hrvatske policije prema migrantima koji iz BiH pokušavaju preći u tu državu.  Video je nastao u martu 2020. godine u blizini mjesta Poljana. Osobe u uniformama za koje se vjeruje da su hrvatski policajci prisilno tjeraju ljude iz Hrvatske u BiH.

Hrvatski policajci, pritome, primjenjuju psihičko i fizičko nasilje. Kako bi otjerali migrante koriste bičeve, palice i kamenje.

“To je jasno kršenje zakona”, piše Der Spiegel.

Snimci koje je objavio Die Spiegel predstavljaju do sada najjasnije dokaz ilegalnog djelovanje hrvatske policije. Videosnimak zlostavljanja objavljen je i na youtube kanalu organizacije Border Violence Monitoring.

Migranti koji se pojavljuju na snimku ranije su bili na teritoriji Slovenije, što je tamošnja policija potvrdila za njemački medij. Dakle, potpuno je jasno da je Policija Republike Hrvatske migrante koje je prihvatila iz Slovenije prebacila na teritoriju BiH koristeći brutalne metode.

Hrvatska godinama negira da njeni policajci ilegalno na teritoriju Bih ubacuju migrante koji se zateknu na njihovoj teritoriji.

Analiza stranačkih rezultata u KS: NiP vrtoglavo porastao,SDA izgubila 9 hiljada birača, Naša stranka izgubila 12 hiljada glasova

Narod i Pravda Elmedina Konakovića apsolutni je pobjednik izbora u Kantonu Sarajevo. SDA je još uvijek prva stranka, ali je NiP u zaostatku svega pet hiljada glasova. Naša stranka je izgubila najviše svojih glasača, a veliki pad, procentualno gledajući, doživjeli su SBB i DF. Istraga.ba nastavlja sa analizom izbornih rezultata po kantonima. Na redu je Kanton Sarajevo.

SDA

Na Općim izborima 2018. godine SDA je u Kantonu Sarajevo osvojila 54 hiljade glasova. Danas je podrška toj stranci znatno manja. Prema nepotpunim rezultatima (preko 95 posto obrađenih listića) SDA  je u svih devet općina podržalo 45 hiljada birača. Za očekivati je da će ova stranka dobiti još glasova onih koji su glasali poštom, ali teško je očeklivati da mogu prebaciti 48 hiljada glasova. To bi, opet, u konačnici značilo da je SDA u padu za oko 6.000 glasova. Slabiji rezultat ostvarili su u osam općina Kantona Sarajevo.  Jedini rast SDA ima u Trnovu.

NiP

Prema nepotpunim rezultatima Narod i Pravda u nedjelju je osvojila oko 42.000 glasova. U odnosu na Opće izbore, NiP je u dobio novih 13 hiljada glasača, jer su 2018. godine osvojili 29.800. NiP je rastao u svim općinama Kantona Sarajevo, a najveći rast su ostvarili u Novom Gradu gdje su sa 6.700 skočili na skoro 11 hiljada glasova. U Centru je ta stranka sa 4.900 porasla na 5.200 glasova, dok su u Novom Sarajevu dobili 2.000 novih glasova i sada su prva stranka i na području te općine.

Naša stranka

Najveći broj glasača, u odnosu na izbore 2018. godine, izgubila je Naša stranka. Ostali su bez skoro 12 hiljada glasova u Kantonu Sarajevo, a kao stranka su izgubili primat u općinama Centar i Novo Sarajevo. Na Općim izborima 2018. godine Naša stranka je osvojila 28.300 glasova, dok je u nedjelju za ovu stranku u Kantonu Sarajevo glasalo oko 16.500 birača. U Starom gradu su izgubili 1.300 glasova, u Centru su pali za 1.700 glasova, dok je u Novom Sarajevu zabilježen pad sa 7.300 na oko 4.000 glasova. Upravo u toj općini veliki rast je zabilježio NiP. I u Novom Gradu je Naša stranka sa 7.300 pala na 4.200. Na Ilidži su, također, izgubili preko hiljadu glasova.

SDP

I SDP je izgubio podršku svojih birača. Sa 22.200 na Općim izborima 2018. godine protekle su nedjelje pali na 15.300 glasova. Najbolji rezultat SDP je ostvario u Starom Gradu gdje su ostali na na istom broju glasova (1800). U Centru su izgubili hiljadu glasova, U Novom Sarajevu su, također, izgubili oko hiljadu glasova. U Novom Gradu SDP   je osvojio oko 2300 glasava manje.

Platforma za progrès

Stranka Mirsada Hadžikadića ostvarila je značajan rezultat u Kantonu Sarajevo. Prema još nepotpunim rezultatima, osvojili su oko 9300 glasova, pa su tako postali peta politička stranka po snazi u Sarajevu. U Novom Gradu su osvojili tri hiljade glasova,  u Centru su na 1600 glasova, u Novom Sarajevu su na 1.800.

DF

Demokratska fronta je, pored Naše stranke, procentualno najveći gubitnik u Kantonu Sarajevo. Na Općim izborima 2018. godine DF je osvojio 13480 glasova. U nedjelju je DF u Kantonu Sarajevo zaokružilo oko 7.500 ljudi. U Starom Gradu uopće nisu prešli cenzus i tu su izgubili oko 700 glasova. U Centru im je prepolovljena podrška. Najbolji rezultat su ostvarili u Novom Sarajevu i Vogošći. Cenzus, također, nisu prešli ni u Ilijašu.

SBB

Poput DF-a i SBB se bori za politički život u Kantonu Sarajevo. I ova stranka će osvojiti oko 8000 glasova u odnosu na 20 hiljada glasova koliko su osvojili na Općim izborima 2018. godine. SBB je u Starom Gradu izgubio oko 800 glasova,  u Centru skoro 2.000 glasova, na Ilidži 2.200 i tu, čak, nisu prešli ni cenzus.

Analiza stranačkih rezultata u TK: Debakl SDP-a i PDA, NS izgubila dvije trećine glasova, SDA ubjedljivo prva, SD i SBiH u porastu

Nakon što je prebrojana većina glasova za općinska vijeća, Istraga.ba analizira rezultate poličkih partija. Na redu je Tuzlanski kanton u kojem je SDP kao politička partija doživjela debakl. Dramtičan pad ostvario je i PDA Mirsada Kukića. DF je izgubio trećinu glasova, a Naša stranka je ostala bez dvije trećine svojih birača. SDA je ubjedljivo prva,  a porast je doživio i SBiH. Novoformirani Socijaldemokrati su treća partija u TK.

SDA

Prema još nepotunim rezultatima, SDA je osvojila oko 47.000 glasova u Tuzlanskom kantonu. S obzirom na to da se očekuju i glasovi iz dijaspore, za očekivati je da će ta stranka doći do brojke od 49 hiljada koliko su imali na izborima 2018. godine. Glavno uporište SDA je u Živinicama gdje je ta Stranka osvojila skoro 11 hiljada glasova. Veliki broj glasova osvojili su u Gračanici, Lukavcu, Srebreniku i Tuzli.

SDP

SDP BiH izgubio je u Tuzlanskom kantonu oko 20 hiljada glasova. Naime, na izborima u oktobru 2018. godine ta stranka je osvojila 49000 glasova. Prema današnjim rezultatima, SDP je u svih trinaest općina u TK uspio osvojiti svega 26.500 glasova. Naravno, ostao je još manji dio neprebrojanijh glasova, što znači da će i SDP imati određeni rast. No, teško je očekivati da mogu prebaciti 29 hiljada glasova, što je za 20 hiljada manje neko na Općim izborima 2018. godine.

Socijaldemoktati

Za SD Envera Bijedića ovo su bili prvi izbori. Oni su, do sada, osvojili 17500 glasova i sada su treća politička stranka u Tuzlanskom kantonu. U pitanju je stranka koja je nastala nakon raskola u SDP-u BiH uzrokovanom odlukom Nermina Nikšića i njegovih saradnika da se samo u Kantonu Sarajevo ide u vlast. Bijedić je tada napustio SDP i formirao SD. Ušao je u koaliciju sa SDa U Tuzlanskom kantonu i u nedjelju je postao treća politička snaga u TK.

PDA

Mirsad Kukić i njegova PDA također su u dramatičnom padu. Prije dvije godine na Općim izborima su osvojili 37 hiljada glasova. No, u nedjelju na lokalnim izborima ova je stranka dobila podršku  17 hiljada ljudi u TK. Doda li im se još doko dvije do tri hiljade glasova, PDA će biti drugi najveći gubitnik u Tuzlanskom kantonu. Osim toga, izgubili su glavnu utvrdu – Banoviće.

Stranka za BiH 

Ogroman rast doživjela je i Stranka za BiH. Oni su do sada osvojili 13 hiljada glasova u Tuzlanskom kantonu. Na Općim izborima 2018. godine imali su podršku oko 8000 birača. Najveći broj glasova osvojili su u gračanici i Živinicama i Čeliću gdje su druga politička snaga.

Koalicija DF-GS

Demokratska fronta u koliciji sa GS-om u Tuzlanskom bi kantonu trebala osvojiti oko deset hiljada glasova. U odnosu na prošle izbore, DF je izgubio podršku 4500 birača. Najveći broj glasova osvojili su u Tuzli, Živinicama i Lukavcu.

SBB

Savez za bolju budućnost također je izgubio podršku u Tuzlanskom kantonu. Trenutno imaju 8000 glasova. Na Općim izborima 2018. godine imali su podršku 11 hiljada birača. Najbolji rezultat osvarili su u Tuzli.

NiP

Narod i pravda je u Tuzlanskom kantonu osvojio 3500 glasova i u većini gradova  i općina u nisu prešli cenzus.

Naša stranka

Procentualno gledajući, najveći gubitnik u Tuzlanskom kantonu je Naša stranka. Oni su sa  9000 glasova u TK pali na svega 3200 glasova. To znači da su ostali bez podrške skoro dvije trećine svojih birača.

Značajnije rezultate ostvarile su u nezavisne liste u Gradačcu, Srebreniku i Tuzli, ali ti politički subjekti uglavnom ne učestvuju na općim izborima.

 

 

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...