Facebook Twitter Youtube
    Najnoviji

    Analize

    Posljedice formiranja Vlade HNK: Izdajom strateškog partnera iz NES-a, SDA se, za par fotelja, pridružila “izdajnicima iz SDP-a”

    Piše:
    Redakcija
    -

    U priči o Vladi HNK nisu bitni Anel Kljako i njegov NES. Bitan je princip kojeg je prekršila Stranka demokratske akcije. Formiranje Vlade HNK je, zapravo, dokaz da bi većina SDA-ovaca, naročito onih hercegovačkih, objeručke prihvatila bilo kakav ulazak u vlast, ne osvrćući se ni za državnim niti bošnjačkim interesima. SDA je, zapravo, pristala na uslove HDZ-a i SDP-a da bi svoje strateške partnere gurnula u provaliju.

    Zašto je NES (bio) strateški partner SDA?

    Zato što bi najveća bošnjačka stranka, iako relativni pobjednik proteklih Općih izbora, ostankom NES-a u koaliciji sa Trojkom, izgubila svaki kredibilitet u priči o bošnjačkom legitimitetu. Ali NES je, uz sve svoje mane, a ima ih mnogo manje nego u SDA-u, odlučio da se, zajedno sa Strankom za BiH, odrekne federalnih ministarskih pozicija i javnih preduzeća, prateći princip – ne želimo u nametnutu Vladu FBiH. I zahvaljujući NESBiH-ovom ostanku u opoziciji, SDA je dobila koalicijski kapacitet u USK, gdje ga nije imala, i u ZDK, gdje ga, također, nije imala. Dobila je SDA, zahvaljujući onih stotinu hiljada glasova NES-a i SBiH-a, vjerodostojnost u svom narativu da je Christian Schmidt, namećući Vladu Nermina Nikšića, oštetio bošnjačko biračko tijelo.

    Kada je NES u aprilu birao između fotelja za sebe i principa, izabrao je princip. Kada je došao red na SDA da bira između sebe i principa, oni su izabrali sebe. I Edina Mušića. I sve one njegove lovce koji godinama nišane hercegovačke budžete.

    Nije, rekoh, bitan Anel Kljako. To što je krao na izborima, a ništa manje nije krao od SDA-ovaca i SDP-ovaca, pitanje je za pravosudne institucije. One sude. No, SDA je je pristala da njihovim partnerima sude HDZ i SDP, koji su toj istoj SDA, zajedno sa Christianom Schmidtom, presudili u aprilu ove godine.

    Šta je SDA dobila? Ništa. Dobili su ministre koje su već imali. Dobili su vlast u HNK koju su već imali. Ali zato su izgubili partnera koji se, vjerujući u principe, odrekao federalnih ministarskih pozicija. Izgubili su kredibilitet (pod uslovom da su ga ikada imali). Izabrali su “izdajnike” umjesto “patriotskog bloka”.

    Prihvatajući ucjene SDP-a i HDZ-a da se odrekne NES-a, SDA se, zapravo, odrekla svog narativa o ujedinjenoj opoziciji protiv nametnute Vlade FBiH i protiv svih onih izdajničkih poteza Trojke. SDA je smanjila svoj koalicijski kapacitet. SDA je prihvatila izdajnike da bi dobila fotelje. Što je, barem u slučaju Mostara, također čini izdajničkom strankom.

    Kada se zbroje, uglavnom bošnjački glasovi NES-a, SBiH-a i SDA, dolazimo do cifre od 317 hiljada glasova. Dodamo li tome i glasove DF-a koji dolaze iz kantona sa većinskim bošnjačkim stanovništvom, četiri opozicijske stranke imaju na raspolaganju oko 420 hiljada glasova. S druge strane, vladajuća Trojka je u istim izbornim jedinicama osvojila 249 hiljada glasova.

    I, šta u Mostaru radi SDA? Odlazi sa SDP-om kojeg naziva izdajničkim i sa HDZ-om koji je, zapravo, šef i strankama Trojke i visokom predstavniku Christianu Schmidtu.

    Da li će formiranje Vlade HNK moglo utjecati na opstanak Vlade u USK, to znaju čelnici NES-a. Ukoliko se odluče na osvetničku politiku i započnu pregovore sa Trojkom, pokazat će da nisu baš zrela politička partija. Rušenjem Vlade USK profitirat će samo stranke Trojke. Baš kao što su formiranjem Vlade HNK profitirali samo SDP i HDZ. HDZ je bez vlasti ostavio HDZ 1990 i HRS, a SDP je uzdrmao SDA-ov savez sa NES-om.

    Bakir Izetbegović je lično platio visoku cijenu odbijajući u Neumu izmjene izbornog zakona po želji Zapada i HDZ-a BIH. No, tu je, barem, spasio obraz i princip. I onda je, zbog svoje hercegovačke frakcije okupljene oko Edina Mušića sve to prosuo. Za par kantonalnih ministarstava.

    Pucanje saveza NES-SDA nanijet će ogromnu štetu SDA-u. Međutim, SDA-ovo potpuno pridruživanje (izdajničkim) strukturama Trojke nanijet će nepopravljivu štetu državi. I toga moraju biti svjesni i u NES-u i DF-u. A prije svega i u SDA-u čiji čelnici sebe (neopravdano) nazivaju zaštitnicima države.

    Opilo ih vino, slatko, a žestoko: Odron na evropskom putu – i nametnuti, i nesposobni

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Iako su Latini rekli da je u “vinu istina”, sarajevska Trojka, pak, dokazuje suprotno. Otkako su, grabeći na putu prema EU usvojili Zakon o vinu, sve vozeći slalom oko sukoba interesa, reforme pravosuđa, ljudskih prava i borbe protiv korupcije, Elmedinu Konakoviću, Edinu Forti, Saši Magazinoviću i Nerminu Nikšiću počelo se priviđati ono što ne postoji.

    “Uspjeli smo”, zagrmjet će (kao grom) Saša Magazinović.

    Lider NiP-a i MIP-a (Ministarstva inozemnih poslova) Elmedin Konaković će koji sat kasnije objasniti u čemu su uspjeli.

    “Ta famozna riječ preporučujemo, oko koje smo se mi do zadnje minute pokušavali boriti sa EU, i dobili smo to preporučujemo, a ne preporučit ćemo famoznu riječ, zapravo da je to proces mmmmm koji veoma brzo, brzo došao do Bosne i Hercegovine”, kazat će Konaković.

    Kako se izborio, pogledajte na Instagramu Evropske komisije. Umjesto famozne riječi “preporučujemo” za koju su se Konaković i  ekipa pokušali boriti i izborili se, Bosna i Hercegovina je dobila dvije famozne riječi za koje se nije ni borila: “preporučit ćemo”.

    Istina, u nekoliko objava na društvenim mrežama Evropska komisija je napisala da “PREPORUČUJE” otvaranje pregovora ako BiH ispuni određene uslove. No, u zvaničnom Izvještaju o napretku sve je u Futuru Prvom – “PREPORUČIT ĆEMO”.

    A izvještaj, reći će predsjednik SDP-a Nermin Nikšić, nikad nije bio bolji.

    Za Našu stranku ovo je historijska šansa koju građani ne smiju propustiti, a šef NiP-a i MIP-a poručuje da će “svi oni koji budu kočili put kao EU morati izaći pred građane i objasniti im šta rade”.

    Ko sada može da blokira? Opozicija koja nema većinu ni u Predstavničkom domu PS BiH niti u Domu naroda, ili koalicija Dodik – Čović – Trojka koja ima većinu u oba doma Parlamenta?

    I sam šef MIP-a i NiP-a kaže je BiH, dok on još nije bio vlast, nezasluženo dobila status kandidata. Sada, kada je postao vlast BiH je, kako kaže, munjevitom brzinom dobila “PREPORUČUJEMO” na jednoj od društvenih mreža Evropske komisije. Znači, ako je BiH prije Konakovićevog mandata nezasluženo dobila status kandidata, a jeste, onda je sada, tokom njegovog mandata, zasluženo dobila – ništa.

    Elem, opijeni Zakonom o vinu, zvaničnici horski ponavljaju da smo napredovali na evropskom putu. I jesmo. Trojka i Evropska komisija su glagol PREPORUČITI u prvom licu množine provukli kroz prezent i futur. Dovoljno da zbune one sa par promila alkohola u krvi kojima se, umjesto crvenog svjetla, na semaforu ukazalo – zeleno.

    I, da. Evropska komisija je konstatovala da je aktualna Vlada FBIH imenovana nakon što je Christian Schmidt suspendovao Ustav FBiH. Dakle, i nametnuti, i nesposobni.

    Pregovori će biti, ako, možda,budu: Moldavija ispred BiH na evropskom putu!

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    U dramatičnom finišu, Evropska komisija ipak je odlučila dati preporuku da se Bosni i Hercegovini dodijeli pregovarački status o ulasku u Evropsku uniju.

    Otvaranje pregovora s BiH počet će kad se određeni kriteriji ispune.

    “Otvorili smo vrata širom, pozvali da BiH uđe, ali da bi se ušlo, rezultati se moraju vidjeti”, poručila je Ursula von der Leyen, predsjednica Evropske komisije.

    Šta to znači?

    Prije i iznad svega, sve dok Evropsko vijeće – tijelo koje daje finalno odobrenje ili odbijanje za bilo koju suštinsku odluku EU – ne kaže svoje, preporuka ne znači ništa.

    Jer je moguće da tijelo u kojem sjedi 27 premijera ili predsjednika članica Evropske unije odbije preporuku Komisije.

    I to ne bi bilo ništa novo. Dešavalo se puno puta da Evropsko vijeće ne podrži stavove Evropske komisije.

    No, prema onome što se moglo čuti iz izlaganja Von der Leyen, kao i komesara za proširenje EU Olivera Varhelyija, oni se nadaju da ih lideri EU neće odbiti.

    Zato je za Ukrajinu i Moldaviju data jasnija preporuka o početku procesa pregovaranja s četiri, odnosno tri “preduslova”. I Von der Leyen je rekla da će s ove dvije države aktivnosti na početku pregovora početi “odmah nakon što Evropsko vijeće da zeleno svjetlo”.

    Kada je BiH u pitanju, kriteriji su (puno) strožiji.

    Uz pohvale za formiranje vlasti u relativno kratkom roku, za napredak u pojedinim segmentima vladavine prava, uključujući i suzbijanje pranja novca, Evropska komisija iznijela je cijeli niz zahtjeva za (istinskim) reformama.

    One se primarno tiču – opet – vladavine prava. U tom kontekstu se ističe i potreba reformiranja Izbornog zakona Bosne i Hercegovine.

    Zahtijeva se i provođenje socio-ekonomskih reformi gdje “nije poduzet niti jedan korak”, kako piše u Izvještaju.

    Također, zahtijeva se i uvođenje sankcija Rusiji zbog agresije na Ukrajinu. Navodi se da je BiH tu poduzela “neke korake”, ali da entitet Rs blokira dalje korake na tom planu. Manji bh. entitet blokirao je i usvajanje trećeg Sporazuma o mobilnosti iz Berlinskog procesa – onog koji se tiče putovanja po teritorijama svij šest zapadnobalkanskih država samo s ličnom kartom, te se od BiH traži da riješi i taj problem.

    Zahtjeva se i opsežnija reforma javne uprave, uz napomenu da su “neki iskoraci zabilježeni”, ali da to nije dovoljno.

    Iako su usvojene izmjene i dopune Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV), one se moraju mijenjati, posebno u segmentu prijave imovine sudija i tužilaca. Promjene moraju biti u skladu s zahtjevima Venecijanske komisije.

    “Nezavisnost i nepristrasnost pravosuđa nije poboljšano”, piše u Izvještaju o napretku BiH.

    “Tamno-siva” je i slika borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala.

    Ako bi se u prostu rečenicu sažimala ocjena Komisije, onda bi najispravnije bilo napisati da je BiH “šuplja kao švicarski sir”.

    Nema iskoraka u borbi protiv korupcije, posebno one ‘visoke’, sudski sistem teško pati zbog neprofesionalnosti, političkog utjecaja, nepostojanja kvalitetne razmjene informacija, neujednačene sudske prakse… Na sve to dolazi i eksplicitna ocjena da je policija “podložna utjecaju politike”. A da ne pišemo šta su rekli o zaplijeni imovine saradnji s Eurojustom i Uredom javnog tužioca EU…

    “Proaktivan pristup ostaje od suštinskog značaja u borbi protiv infiltracije kiminalnih elemenata u politički, pravni i ekonomski sistem”, piše dalje u Izvještaju.

    Entitet Rs posebno je “žigosan” u segmentu slobode medija i prava novinara na neometen rad. I u tom režim Milorada Dodika označen je kao krivac za “nepotrebno kretanje unazad”.

    Kada su migracije i migranti u pitanju, Evropska komisija ponovila je i malo pojačala “pozitivnu” ocjenu iz izvještaja od prošle -2022. godine. No, odmah je zatraženo da se poduzmu “hitni” koraci ka jačanju kontrole granice i sistema azila.

    Iako ni ocjena u oblasti ekonomskih kriterija nije baš “grdna”, Program ekonomskih reformi BiH je ocijenjen kao i više nego “grdan”.

    On “nastavlja biti jadnog kvaliteta i limitira provedbu reformi”, piše u Izvještaju.

    Slična je i ocjena u oblasti spremnosti BiH da prihvata pravnu stečevinu EU. To je ogroman set dokumenata pravnih normi Unije i jedan je od ključnih preduslova za pristupanje ovom bloku. Evropska komisija traži bitna poboljšanja procedura javnih nabavki i jako je nezadovoljna aktivnostima BiH za provođenje popisa stanovništva i dobara.

    “Ograničeni” ili “nikakav napredak” potom se nižu u cijelom nizu oblasti.

    A onda se “poentira” poražavajućom ocjenom da “BiH nije napravila nikakav napredak u obkasti resursa, poljoprivrede i kohezije (poljoprivredni i ruralni razvoj, sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarna politika, ribarstvo i vodne površine, te finansijske i budžetske odredbe), gdje su pripreme uglavnom u početnoj fazi”.

    Na kraju se “poentira” s korištenjem IPA fondova.

    Taj novac koji EU daje državama koje žele u članstvo i dalje se u BiH slabo koristi.

    Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine prema Evropskoj uniji u 2023. godini ima čak 142 stranice.

    Detaljna “krvna slika” stanja u našoj državi odražava i nadu i frustraciju.

    Gledano iz Brisela, oni su uradili maksimum koji su mogli. Pa i više od toga. Iz svojih razloga.

    Sada istinski izazov ostaje da vlasti (ali i opozicija) urade svoj dio posla. I tu smo onda u belaju!

    Sve ovo, još jednom, pod uslovom da Evropsko vijeće na samitu 14 i 15. decembra odobri dodjelu početka pregovora s EU Bosni i Hercegovini nekada naredne godine, kada se ispune neophodni preduslovi.

    Suma sumarum – kada se pogleda sve što se dešavalo i dešava zadnjih dana u Briselu i oko njega, Bosna i Hercegovina je opet nezasluženo “pogurana”. Prema svim relevantnim ocjenama stručnih ljudi, nismo zaslužili ni kandidatski status, a ona nam je odobren u decembru prošle godine.

    Sada se kreće prema novom iskoraku dok Holandija, Njemačka, ali i Francuska glasno gunđaju i ponavljaju stav da je od kraja 2022. godine BiH nazadovala, a ne napredovala.

    Evropska komisija na to je odgovorila i (neuobičajeno) jasnim imenovanjem nekih od glavnih krivaca.

    Pa se entitet Rs na 142 stranice p(r)oziva čak 95 puta, mahom zbog opstrukcija i ometanja evropskog puta BiH.

    Time je, faktički, loptica odgovornosti prebačena na Evropsko vijeće koje bi trebalo onda pokrenuti sankcione mehanizme koji uključuju i stavljanje na “crnu listu” Dodika i klike.

    Evropska komisija i tu je uradila svoj dio posla obustavivši više od milijardu KM vrijedne projekte.

    Dakle, da sumiramo, Brisel je uradio svoje. Iskorak je mnogo veći nego li je prvotno planirano. Sada je do vlasti BiH. Trenutna euforija je više nego neutemeljena! Umjesto slavljeničkih postova na društvenim mrežama vlasti bi se odmah morale latiti posla. Umjesto svađe s novinarima, neka – za početak – riješe pitanje slobodnog putovanja po šest država zapadog Balkana samo s ličnim kartama. Eto, barem to!

    (politicki.ba)

    Činjenice protiv Schmidta: Visoki predstavnik ili specijalni izaslanik Zagreba za BiH?

    Piše:
    Amina Čorbo Zećo
    -

    Christian Schmidt, visoki predstavnik u BiH, gostujući na BHT-u osvrnuo se i na Izvještaj predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića te se, što nije iznenađenje, kritički odnosio prema onome što je Komšić rekao. Interesantno, zaključio je da se u UN-u ne bi trebalo pričati o nečijim stavovima ili pozicijama već prezentirati isključivo činjenice.

    U tom kontekstu, ako je objektivan, Schmidt se morao dotaći i nastupa hrvatskog ambasadora, koji je iznio svoj stav da Komšić nije legitiman i legalan, a što naravno nikako nije stvar istine, jer je Komšić izabran u skladu sa Izbornim zakonom BiH i Ustavom BiH, već održava stav Hrvatske, koja godinama ima istu matricu ponašanja prema BiH.

    Iako se to ponašanje često predstavlja kao prijateljsko, to je daleko od istine, jer petljanje u unutrašnje odnose i nepriznavanje legalno izabranog predsjednika države BiH ne može se opisati prijateljskim.

    A, za razliku od hrvatskog ambasadora, kojem je replicirao i Zlatko Lagumdžija, Komšić je govorio upravo činjenicama, a nikako ličnim stavovima.

    I upravo činjenica da je Schmidt kritizirao Komšića, a nije hrvatskog ambasadora, dokazuje da je Schmidt izlobiran od strane susjeda, a što nisu krili ni u Vladi Hrvatske, a što opet nikada nije naišlo na ozbiljnije kritike Brisela ili zapadnih zemalja!

    I tako je na pitanje da li je njegova odluka da suspenduje Ustav BiH na 24 sata bila izlobirana od Hrvatske i Andreja Plenkovića, Schmidt odgovorio:

    “Ne bih volio da budem uključen u neke interne politike i kampanje, ali ja svoje odluke donosim sam. Neki su zadovoljni, neki nisu, ali dugoročno bi ih svi trebali prihvatiti. Moj posao je da ispravim nešto što ne funkcioniše”.

    A, podsjetit ćemo i Schmidta kada se onomad žalio na “neizdrživ” pritisak Republike Hrvatske u vezi s tim pitanjem, ali čini se da su pritisci popustili, naravno popuštanje je došlo nametanjem Izbornog zakona koji je omogućio HDZ-u BiH, ali i Hrvatskoj da istraju u svojim nakanama.

    Ovako besramno izvrtanje činjenica je svojstveno Nijemcu koji otkako je došao u BiH mlijeko prikazuje crnim, i to toliko daleko ide u obmanama da suspenziju Ustava prikazuje kao demokratski izraz nečije volje!

    Jer činjenica je i da je Schmidt ostao imun na tvrdnje pravnih stručnjaka ali i potpredsjednika FBiH da je Čavara “diskreditirao i dodatno zakomplikovao proces imenovanja nedostajućih sudija Ustavnog suda Federacije BiH”.

    Podsjećamo, Čavara je potpuno ignorirao Ustav Federacije BiH u članu IV.C.2.6.(2), koji eksplicitno propisuje proceduru imenovanja sudija Ustavnog suda FBiH.

    Ali, Schmidt je Čavarin potez okarakterisao kao kooperativan!?

    Christian Schmidt Marinku Čavari slao je tajne, ali i javne migove u vezi deblokade Ustavnog suda FBiH, a što je na kraju Schmidt iskoristio kao izgovor za nametanje Izbornog zakona.

    To je bio pogrešan potez, jer se pokazalo da su blokade, a koje je HDZ vršio godinama, legitimno sredstvo u ostvarivanju političkih ciljeva, pa čak i onih koji dovode do trajne etničke podjele Bosne i Hercegovine i uvođenja diskriminacije.

    E, to su vam činjenice, gospodine Schmidt, jer da niste nametnuli izmjene Ustava FBiH i Izbornog zakona, HDZ BiH danas ne bi bio nužan partner u Vladi Federacije BiH, jer nakon što je Schmidt podigao broj delegata na 23, a 11 potpisa stavio kao preduslov za izbor predsjednika Federacije BiH, priča o formiranju vlasti bez HDZ-a BiH i Dragana Čovića više nije realna.

    A, novo nametanje možemo očekivati kada i to ne bude dovoljno za HDZ-ovo učešće u vlasti!

    (NAP)

    Janusz Bugajski’s Washington View: Interconnected Wars Reveal Two Global Blocs

    Piše:
    Janusz Bugajski
    -

    A series of local wars have become interconnected into a global struggle for dominance and influence between two rival blocs. It is not simply a question of authoritarianism against democracy, or West against East, but the emergence of inter-regional alignments that cannot co-exist. This is not a “clash of civilizations” or a religious war, but a conflict based on a much more fundamental and existential division.

    The two blocs can best be defined as the imperial and independence coalitions. Russia and China are at the forefront of the imperial bloc, seeking hegemony over neighbors by dominating their economies, determining their political systems, and seizing their territories. Their natural allies are states that have their own regional mini-imperial ambitions, such as Iran, North Korea, and Serbia or regimes that benefit from their economic and diplomatic backing to stay in power, including Belarus and Hungary.

    The independence coalition is based around the Western and Eastern democracies but also includes semi-authoritarian states who seek to preserve their independence from the imperial predators. The United States is the most powerful anti-imperial state that itself emerged from a former empire. Washington has realized that you cannot impose democracy following its failures in Iraq and Afghanistan, although American leaders believe that a democratic form of government benefits a majority of citizens.

    NATO and the EU are voluntary coalitions that provide security and prosperity to members. And a number of Pacific states, including Japan, South Korea, Taiwan, the Philippines, Australia, and New Zealand, seek similar protection against imperial imposters. The independence bloc also includes new democracies such as Ukraine, Moldova, and Georgia, emerging democracies and even quasi-authoritarian states that seek to defend their independence from imperial neighbors such as Azerbaijan and the Central Asian countries.

    There is also a third bloc of states that opportunistically veer between the two major global coalitions, including India or Indonesia, or countries in Africa, south Asia, and Latin America that are preoccupied with domestic power struggles and economic underdevelopment and support whoever backs their leaders or provides economic assistance.

    This global split has been exposed and exacerbated by a series of wars that increasingly involve the major powers. Russia launched the new “world war” by invading Ukraine in February 2022, banking on a speedy imperial conquest but is now facing catastrophic military losses, a contracting civilian economy, and an eventual rupture into a number of independent states that will want to join the global “independence bloc.”

    To disguise its losses and undermine US and EU leadership in the independence bloc, Moscow has encouraged conflicts in several other regions. It benefits from proxies, collaborators, and beneficiaries such as Hamas, Hezbollah, and the Iranian regime to conduct terrorist attacks and spark wars in the Middle East. It encourages the Vučić regime and his collaborators in Bosnia-Herzegovina, Kosova, and Montenegro to destabilize independent governments and create problems for Washington and Brussels in the Western Balkans. And it backs North Korea in its threatening nuclear posture toward Seoul and Tokyo.

    Moscow and Beijing are constantly in search of new regional conflicts that they can turn against their Western adversaries. However, not all regional wars benefit Russia but can actually expand both national independence and regional stability. Ukraine’s victory through the expulsion of Russian forces from all of its territory will pave the way for an enlarged and more secure Europe. In the South Caucasus, after Azerbaijan regained its occupied territories in a short military offensive in September, following three decades of armed conflict with Armenia, it is now poised to become a constructive regional player. Such a transformation will also require more coordinated involvement by the US and the EU.

    The losers in Europe’s East will be Russia, and this will undermine the position of the current regimes in Serbia, Belarus, and Hungary. And in the South Caucasus both Russia and Iran, the two powers that thrive on regional conflict, will lose ground. The war between Israelis and Palestinians may only be resolved through a two-state formula in which Israel’s security is guaranteed and Palestine is disabled from attacking its neighbor. Such a solution was rejected by Palestinian leaders who want Israel to be wiped off the map and their radical position has enabled Iranian penetration with Russian support.

    Claims that the US and EU cannot simultaneously manage two or more large-scale regional wars are misleading. Neither power is directly involved in the fighting in Ukraine or the Middle East. However, intense wars always reveal that during times of relative peace the West underestimates the imperialists by failing to keep pace with essential weapons and ammunition production.

    Within the Western alliance, the Israeli-Palestinian war is more divisive than the war in Ukraine. Naked aggression by Moscow in Ukraine could not be hidden and led to a solid coalition for military and humanitarian assistance that is unlikely to fracture. Nonetheless, the EU’s diplomatic focus and financial resources will be split between Ukraine and Gaza and it could prove harder to provide large amounts of economic assistance and military hardware to Kyiv.

    Regarding the Middle East, there has always been a strong leftist anti-Israel lobby in Western countries and is reinforced by antisemitic nationalists in Europe’s populist parties. These political groupings remain vulnerable to Russian penetration in which opposition to Israel is used as a tool against America. Western leaders also fear terrorist attacks and violent street protests if they clearly support Israel, which in turn will fuel far-right radicals and Islamophobes in upcoming national and European elections. Many governments are also wary of alienating Islamic states in Africa and Asia through their pro-Israeli stance. Once again, American leadership will be decisive in the outcome of the global confrontation between sovereignty and subjugation.

    Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book is Failed State: A Guide to Russia’s Rupture. His next book is titled Pivotal Poland: Europe’s Rising Strategic Player.

     

     

    Ursula u Sarajevu: Kofer do vrha – prazan!

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen u službenoj je posjeti Bosni i Hercegovini. Uz ostalo, došla je s 6 milijardi eura koje Evropska unija namjerava uložiti u zapadni Balkan, kako bi se provele neophodne reforme. Taj novac dolazi već na raniju gomilu para od 30 milijardi eura.
    Šta su građani Bosne i Hercegovine vidjeli od toga?

    I puno. I ništa.

    S jedne strane, koridor 5c, na primjer, i dalje se gradi. Ide bolno sporo! Ali i to što ide, ne bi išlo bez para Evropske unije. Mi, kakvi smo, vozali bi se u konjskim zapregama! Zašto baš ovako oštra konstatacija? Von der Leyen je prohodala samim centrom Sarajeva.

    Nedaleko od nje, u administrativnim uredima, gurali su se građani glavnog grada Bosne i Hercegovine pred šalterima, zbunjeno gledajući kriterije za raspodjelu dijela od 50 miliona eura iz EU namijenjenih direktno i lično njima.

    To je dio novca koji je Ursula donijela prošle godine prilikom posjete BiH. Ukupno je donijela 70 miliona eura. To je prvi put u historiji Evropske unije da se novac iz njenog budžeta direktno daje u budžet države koja nije članica EU.

    Umjesto da se novac odmah distribuira, vlasti su građane Sarajeva osudile na hodanje od šaltera do šaltera! Nepojmljivo! Entitet Rs već uveliko distribuira svoj dio novca doznačen iz EU. Isto je i u Distriktu Brčko. Federalne vlasti tek prave “socijalnu kartu” svog stanovništva kako bi onima koji trebaju pomoć, ona bila i doznačena. Kako je to moguće!?

    Ta storija ponajbolje oslikava put Bosne i Hercegovine k EU! Da se razumijemo, EU nije dženet! Ali je najmanje loša stvar koja se i Bosni i Hercegovini nudi. Sve ostalo je ili nerealno ili opasno. A vlasti su taj put sveli na “šalteruše”! Tokom press konferencije na kraju svoje posjete BiH Von der Leyen je rekla šta je htjela i mogla reći. Ona ne može reći hoće li BiH do kraja ove godine dobiti početak pregovora o ulasku u Uniju.
    U konačnici, to i nije “neka pljačka”. Bezmalo sve države koje su otvorile pregovarački proces, nazadovale su na svom evropskom putu – od Turske do Srbije. Posebno su ove dvije države danas dalje od ulaska u EU nego ikada u prošlosti.
    Ali, otvaranje pregovora donosi brojne (nevidljive) benefite. Na primjer, pregovaranje donosi jeftinije telefonske razgovore s EU. Pregovaranje otvara vrata investicijama.

    “Digitalizacija”, izgovorila je u nekoliko navrata tu riječ predsjednica Evropske komisije.

    Bosna i Hercegovina će, kao i još 60-ak država svijeta, od 1. januara biti dijelom novog sistema ulaska i izlaska iz Šengenskog prostora. Preko aplikacije na mobitelu, svaki državljanin i BiH će ispunjavati formular kojim će mu biti (ili neće biti) dopušten ulazak u EU.  Unija je, nakon više odlaganja, pripremila taj sistem i tako će se ubuduće putovati prema njenim članicama.

    A u Sarajevu se ljudi i dalje tiskaju na šalterima. I vazda im “fali još jedan papir”. Dakle, tako je bolno do nas!

    Pare!Brisel je voljan upumpati ogromne količine novca u naš region.

    Urusla reče da postoji od tih šest milijardi eura novca za reforme, određen novac za svaku od država zapadnog Balkana. Ali i odmah istače da će dostava novca zavisiti od reformi. Ako ih nema, novac će ići drugoj državi našeg regiona. Neko će reći da, u suštini, EU ne želi Bosnu i Hercegovinu, pa možda i cijeli Balkan, u svom dvorištu.

    Ruku na srce, a ko želi? A da vrijedi?

    Zamislite sada da Bosna i Hercegovina bukvalno sutra uđe u tu EU!? Pa to bi bila svakodnevna bruka i sramota! Hajmo sad reći da nam članstvo u EU ni ne treba! Hajmo reći da je to “kršćanski klub” gdje mjesta ima za katolike i po kojeg pravoslavca koji se ranije, ovako ili onako, nezasluženo provukao. Dobro.

    A šta ćemo s ljudima koji se tiskaju pred šalterima u sarajevskim općinama kako bi dobili pare iz EU?

    Zar se davno nije mogla napraviti validna socijalna karta Bosne i Hercegovine? Naravno da jeste. Zar se davno nisu mogle digitalizirati državne službe? Apsolutno!

    Zašto nisu?Zato što vlasti neće reforme koje će stvarno koristiti građanima.

    Zvuči kao fraza?!

    Možda. Ali, evo – kičma evropskog puta svake države je pravosuđe. I bolje da ne detaljišemo šta se sve dešava tamo.

    Možemo reći da su i za to stranci krivi. Nećemo pogriješiti.

    Samo, prije toga i apsolutno iznad toga – čija je ovo država? Stranaca? Ili naša? Ako se mi ne borimo za svoju državu, pa to značilo i da se svađamo sa strancima ako i kada mislimo da griješe (a griješili su i griješe!), ko će!?

    Stoga, da bi Bosna i Hercegovina napredovala, to mora biti rezultat našeg rada. Svako u svom domenu. Korak po korak, uporno, istrajno. Nebitno je hoćemo li ući u tu EU. Boga mi, veliko je pitanje šta će biti EU za 10 godina.Bitno je da pravimo državu!

    A država se pravi samo dobrim zakonima. I tačka!

    (politicki.ba)

    “Prekomjerno rađanje” muslimanske djece: Zašto su Bošnjaci šutjeli onda kada je Christian Schmidt obespravljivao njih, a solidarišu se obespravljenim Palestincima?

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Ako se pitate zašto Izraelci u Gazi ubijaju palestinsku djecu, onda odgovor pronađite u zapadnim medijima. Jer “simboli slobode” znaju odgovor. Demografija. U Gazi se, primjećuju novinari The Economista, rađa puno djece i zato izraelske rakete u Gazi ubijaju mnogo djece.

    A ako se pitate zbog čega je Christian Schmidt suspendovao Ustav Federacije i nametnuo Izborni zakon, onda odgovor pronađite u studiji Edwarda P. Josepha profesora na američkom univerzitetu Johns Hopkins i njegovih saradnika Branislava Radeljića, Lullzima Pezia, Iulije Joja, Jana Cingela i Pol Villa Saria. Ovaj hrvatski lobista sa saradnicima kaže da je jedan od problema Bosne i Hercegovine “bošnjački demografski oportunizam”. Tj. prekomjerno rađanje bošnjačke djece.

    Ovaj prvi, palestinski problem, Bošnjaci dobro razumiju. Desetine hiljada ljudi širom Bosne i Hercegovine pruža podršku obespravljenim Palestincima. Izlaze na ulice sa palestinskim zastavama, intenzivno prate društvene mreže, solidarišu se s Gazom… I, trebaju.

    No, na ovaj drugi problem Bošnjaci nisu reagirali. Naprotiv. Šutjeli su onda kada ih se najviše ticalo. Kada je Christian Schmidt dodatno smanjivao vrijednost bošnjačkog glasa u odnosu na hrvatski, veći dio Bošnjaka je vjerovao “bh. CNN-ovima” koji su tvrdili da Visoki predstavnik to radi za “dobrobit svih građana”.

    A istina je, zapravo, drugačija. Schmidt je Ustav i Zakon napravio takvim da uopće nije bitno koliko u Bosni i Hercegovini procentualno živi Bošnjaka. Bitno je da Bošnjaci, čak i ako ih “demografski oportunizam” dovede do 90 posto bh. populacije neće moći samostalno odlučivati o svojoj sudbini. Već sam pisao – u Republici Srpskoj, entitetu nastalom na genocidu i etničkom čišćenju, jedan čovjek vrijedi kao jedan čovjek, bez obzira na nacionalnost. A tamo gdje su se Bošnjaci obranili, jedan bošnjački glas vrijedi kao 0,3 hrvatska glasa.

    Ne može se, znam, porediti ubijanje djece sa suspendiranjem ustava. Palestincima ne daju ni ustav, ni državu, ni slobodu, niti teritoriju za miran život. Bošnjaci, kao prvo, imaju državu u kojoj se ograničeno pitaju. Onog trenutka kada zatraže demokratsko pravo da većina od 50 posto plus jedan glas odlučuje o svemu, od Zapada i OHR-a dobiju jednodnevnu suspenziju ustava. Tek da im se pokaže da imaju prava onoliko koliko to odluči neki Christian Schmidt ili Michael Murphy.

    To što se palestinsko opće stradanje ne može porediti sa bošnjačkim političkim stradanjem prošle i ove godine, ne znači da motivi nisu isti. Ali te motive Bošnjaci, ili barem većina njih, nije u stanju prepoznati. Zato desetine hiljada Bošnjaka izlazi na ulice negodujući zbog svjetske nepravde u Palestini, a istovremeno one koji su izašli pred OHR naziva “krezubim seljacima” koji štite “kriminalnu hobotnicu” SDA.

    Treba biti iskren i reći da je SDA svojom kadrovskom i općom politikom doprinijela da borci protiv bošnjačkog “demografskog oportunizma” kroz bh. CNN-ove i druge grantovske medije nametnu svoj narativ prema kojem je sasvim ok da jedan Hrvat u Mostaru vrijedi kao tri i po Bošnjaka u istom gradu. Schmidt, Murphy i Ed Joseph su svoje stvarne namjere prikrili borbom protiv korupcije čiji je simbol SDA, na isti način kao što Izrael i njegovi zapadni partneri pokušavaju Hamasovim terorističkim akcijama prikriti svoje prave namjere i posljednje akcije u Gazi.

    Zašto Bošnjaci bolje vide probleme na Kosovu, u Crnoj Gori ili u Palestini, nego u Bosni i Hercegovini?

    Prvo zbog medija i analitičara čije su stavove nametnuli grantovi i susjedi, a drugo zbog dvodecenijskih grešaka vladajućih struktura u Sarajevu koje su svojim bahaćenjem stvarale nezadovoljstvo među Bošnjacima. A nezadovoljnim čovjekom najlakše je manipulirati.

    Da zaključimo, ne obračunava se Izrael u Gazi sa Hamasom, kao što se Christian Schmidt, Murphy i kojekakve Trojke nisu obračunavale sa kriminalom i korupcijom SDA. Obračunavaju se sa demografskim oportunizmom Bošnjaka i Palestinaca. Svako na svoj način i u skladu sa standardima regije u kojoj se nalaze.

    U sudnici kao na Kočićevom zboru: Dodik pred Sudom!

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    Politički lider bosanskih Srba Milorad Dodik našao se na optuženičkoj klupi, pred Sudom Bosne i Hercegovine.

    Konačno!

    Iako svi imamo razloga i argumenata biti krajnje oprezni u cijelom ovom predmetu, a pogotovo kada je u pitanju njegov ishod, dobro je da je Dodik sjeo gdje je trebao davno biti – na mjestu gdje sjede optuženi.

    Bosna i Hercegovina je država u kojoj je rastući broj ljudi uvjeren da pravde nema! Da su pravosudne ustanove u raljama politike.

    I da sistem ne funkcionira, pa su svakojaki negativni, loši, pogrešni… raspleti ne samo mogući, već i mnogo puta do sada viđeni.

    Pravosuđe Bosne i Hercegovine zakoračilo je u – s jedne strane – rizičan teren.Dodiku se ne sudi zbog stalnog negiranja genocida. A to radi već godinama.

    Dodiku se ne sudi ni zbog pokušaja rušenja ustavnog poretka BiH. A i to već godinama ne radi.

    Dodiku se ne sudi ni zbog kriminala. A optužbe o tome čitamo bezmalo svakodnevno i već godinama i godinama.

    Sudi mi se zbog nepoštivanja visokog predstavnika. To je nova, relativno maglovita kvalifikacija Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine.

    Nametnuo ju je sam visoki predstavnik koristeći Bonske ovlasti.

    Kada pogledamo šta sve Dodik radi, ovo za šta mu se sudi je “smiješno”. Kao i propisana kazna. Na kraju dugog sudskog procesa od kojeg će politički lider bosanskih Srba praviti cirkus, biti “žrtva” i dalje bildati svoj politički imidž, razočarenje je prilično moguće.

    Prosto bi bilo čudo da Dodik na kraju završi u zatvoru zbog ovoga. Formalno-pravno on do sada nije osuđivan. To je već bitna činjenica koja mu ide u prilog. Propisana kazna je relativno mala i on se može lahko suočiti sa nekom vrstom “uslovne kazne”. Rešetke mu ne slijede. A davno, davno ih je zaslužio.

    Ako se pogleda njegovo ponašanje u Sudu BiH, ono neodoljivo podsjeća na to kako se Vojislav Šešelj ponašao u Tribunalu u Hagu. Psovke, uvrede, bahatost, nadmenost, bijes, protkan dubokim ličnim, lukrativnim interesom, suština su i današnjeg njegovog performansa.

    Sudinica je svoj posao odradila profesionalno.

    Bez nervoze, nije upala u Dodikov modus operandi jalovog naduravanja, malo je izdurala performans političkog vođe bosanskih Srba i – završila pripremno ročište.

    Dodik je bio nestrpljiv da iznese svoje “argumente”, da politizira i ovo i pretvori u svoju korist.

    Pravosuđe jeste bilo pred vrlo teškim zadatkom. I oni su svjesni da će suđenje Dodik koristiti kako bi sebi priskrbio što više. Svega!

    Optužiti ga bio je jedan rizik.

    Ne optužiti – drugi.

    Optužnica i današnje ročište oborilo je ustaljeni princip nekažnjivosti za bilo šta što moćnik, ala Milorad Dodik, uradi. Vrata su otvorena i sada su nove optužnice i protiv Dodika, ali i protiv drugih, nužne. Ako ih ne bude, onda je šteta višestruka, a Dodik apsolutni pobjednik.

    I tu dolazimo do potencijalno najtanjeg dijela optužnice – Tužilaštva BiH.

    Nakon toliko katastrofalnih poteza iz ove institucije, svako ko čita, makar to bio “samo horoskop”, morat će držati dah kada Tužilaštvo bude nastupalo.

    Jer, Sud će svoj stav donijeti vagajući argumente branitelja i tužilaštva.

    Dodik će, u svom stilu, voditi odbranu i zagorčavati život svom advokatu. To je najtipičniji primjer ponašanja siledžije. I svi smo to mogli vidjeti danas u Sudu BiH. Kada je počeo izjašnjenje o krivici, on je krenuo s “političkim manifestom”. Sudinica ga je prekinula, a on se nije drznuo da joj protivurječi. Prije suđenja on nije birao riječi vrijeđajući sudinicu. U Sudu nije ni pomislio da takvo nešto ponovi. (Još!).

    Proces Dodiku jeste, dakle, historijski događaj. Bit će tu svega.

    Znajući Dodika, on će se potruditi da napravi dar-mar.

    Kako će se sudske službe nositi sa time, to niko ne zna.

    Iako će politički lider bosanskih Srba nastaviti “srpstvo” isticati u prvi plan svoje odbrane, portretirajući sebe kao žrtvu “mrzitelja Srba”, treba imati samo jednu činjenicu na umu – broj bosanskih Srba koji su se iselili za vrijeme njegove vlasti.

    (politicki.ba)

    Ujedinjene (beznačajne) nacije: Ratove će u budućnosti biti sve teže zaustaviti

    Piše:
    Dean Džebić
    -

    Opisujući kompleksnost sveopšte rekonceptualizacije rata kao sociološkog fenomena, Robert D. Kaplan je 1994. godine u američkom magazinu The Atlantic objavio tekst naslovivši ga „The comming anarchy“ (eng.prev. Nadolazeća anarhija).

    U tom tekstu on problematizira pitanja ostvarivanja trajnog savezništva kao i pitanja sveprisutnijeg fluidnog savezništva upravo u raspadajućoj Jugoslaviji, fluidnog savezništva prema kojem dojučerašnji neprijatelji postaju saveznici. Također, Kaplan poentira da će u budućnosti biti sve teže zaustaviti sukobe zbog prevrtljivosti komandanata na terenu koji su često iz obijesti nevoljni povinovati se komandnoj strukturi i lancu komandovanja.

    Da li zbog uz fanfare objavljenog trijumfa realizma kao škole međunarodnih odnosa ili otvaranju neke nove epohe ljudske civilizacije koju će okruniti neka nova doktrina ili škola mišljenja, svijet klizi u svjetski rat lokalnih ratova. Zapravo kao analogna pojava fenomenu globalnog zatopljenja i povećanju nivoa svjetskog mora, otopljavanje zamrznutih konflikata koje je u miraz donijela posthladnoratovska era, proizvesti će poplave krvi nad kojima će Ujedinjene nacije postajati sve efemerniji činilac.

    Vijeće sigurnosti kao relikt

    Svojim diskriminatornim i trijumfalističkim temeljima Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija predstavlja najmoćniji međunarodni konzilij koji je zastario i prevaziđen je obzirom da je stvoren u uslovima potpune i bezuslovne kapitulacije nacističke Njemačke i Japana. Kao institucija stvorena za 20. vijek Vijeće sigurnosti je u 21. stoljeće ušlo kao pendrek unipolarnog svijeta koji se polomio ne po polovini već poprečno po dužini razdvajajući nekoć ideološke protivnike. Pojavom Bricsa nije nestao unipolarni svijet već su stvorene pretpostavke za dugu i tegobnu bitku ko će brže i lakše zaobići sve uzuse međunarodnog humanitarnog prava.

    Konačno prijelomni trenutak od kojeg Vijeće sigurnosti počinje gubiti svoj značaj jeste provođenje operacije „Saveznička sila“ odnosno kampanje bombardovanja SR Jugoslavije odnosno Srbije i Crne Gore. U konačnici raspad Jugoslavije postepeno je kao po udžbeniku crtao sve mane i nedostatke kolektivnog donošenja odluka Vijeća sigurnosti u kojem su članice u statusu quo shodno mogućnosti veta posmatrale raspad jedine preostale višenacionalne, federalne države u Europi. Naprosto, Vijeće sigurnosti pokazalo je jasnu diviziju između uglađene europske diplomatije kao aristokratskog izraza starog kontinenta i američkog pragmatizma koji nastoji ispeglati zgužvanu Europu uhrpavajući je bez da za to postoji ijedan preostali veliki neprijatelj.

    U konačnici, UN se tih devedesetih godina ponašao kao roditelj koji zna kazniti post festum, nikako preventivno i na vrijeme izuzev slučaja istjerivanja vojske Saddama Huseina iz Kuvajta.

    Bombardovanje SR Jugoslavije bezobrazno je zakašnjeli pokušaj da se ispeglaju sve faličnosti najznačajnijeg međunarodnog foruma koji je preko noći postao zmaj od papira.

    Ako u konačnici UN nije bio sposoban uspješno nametnuti, uspostaviti i izgraditi mir u ratovima između država, pojavom nedržavnih aktera uspješnost tih procesa dodatno je urušena. Prije svega prekršeno je diplomatsko i nepremostivo uvjerenje da se s teroristima ne pregovara, sve do Osla 1993. godine i pokušaja rješenja palestinsko-izraelskog konflikta. Čak i tada obrazac pregovora bio je linija manjeg otpora prema kojoj bi se pregovaralo o stvarima oko kojih bi se relativno lako mogao postići dogovor. Nimalo marginalna pitanja, ali tek djelimično suštinska i dugotrajna.

    Zapravo u rundama pregovora Sporazum iz Osla trebali su nadomjestiti budući sporazumi kojima bi se uredilo pitanje dvije države na jednoj teritoriji, ali to se do danas nije desilo.

    S druge strane pokušaji stvaranja regionalnog sigurnosnog kompleksa na Bliskom istoku oduvijek su ostali zaglavljeni u partikularnim ili nacionalnim interesima zemalja koje su radije bile sklone bilateralno pregovarati. Empirijski UN nije bio u stanju razumijevati mnoge konflikte koji su nacionalne granice neuspješno ograničile i koji su se zapravo prelili na regiju.

    Dodatno djelovanje na terenu snaga UN-a je obzirom na konsenzus Opće skupštine i Vijeća sigurnosti bilo i ostalo tačka sporenja. Američkim trupama nikada nije komandovao europski komandant, dok bi europskim trupama često i po običaju komandovali američki oficiri. Ti i takvi elitno obrazovani oficiri vrlo često bivaju nemoćni u pregovorima sa afričkim warlordovima i gospodarima smrti koji vodeći svoje plemenske armije ne priznaju bilo koji nivo međunarodnog mirovnog kompleksa UN-a. S druge strane pregovore UN-a na Bliskom istoku često bi remetili dogovori ispod žita sa vođama terorističkih grupacija.

    Ucjenjivačka pozicija članica UN-a

    Prema postojećim razumijevanjima budućnosti savremenih konflikata kao jedan od izuzetnih povoda za sukobe postaju izvori pitke vode kao i plodno zemljište iz kojeg se prehranjuju milioni. Naravno taj izazov će uveliko determinisati regije Sahela, Srednje Azije i uopšte Afrike obzirom da će povlačenje demarkacijskih linija u takvim sukobima značiti da ćete milione uskratiti sa pitkom vodom ili ćete ih prinudno raseliti. Da bi opet i kao raseljeni ostali u nadležnosti UN-a koji se sa migracijama nosi u vrlo tegobnom okviru. U konačnici budžet UN-a čine države svojim nacionalnim doprinosima i sredstvima što za sobom pored mogućnosti veta ostavlja i određenu ucjenjivačku poziciju.

    Zapravo do 1948. godine svaki mirovni sporazum, kojem je kumovao UN predstavlja palijativno rješenje, daleko odudara od poimanja pozitivnog mira prema kojem mirovni sporazum u sebi ne krije klice budućeg sukoba kojeg će neki revanšizam inicirati.

    Kao jedna od ideja i želja Immanuela Kanta, Ujedinjene nacije su daleko od uspješnog projekta kojem konstruktivisti pripisuju očuvanje svijeta od nuklearnog armagedona. Podijeljene i sve više beznačajne Ujedinjene nacije u ukrajinsko-ruskom ratu su opet postale nijemi posmatrač i artiljerijski matematičar koji broji dnevni utoršak granata i raketa između zaraćenih strana. Tu ulogu artiljerijskog matematičara Ujedinjene nacije su stekle tokom svog angažmana u ratom pogođenoj Bosni i Hercegovini uz toleranciju određenih zemalja čiji su kontingenti razvili obavještajne mreže za saradnju sa vojnim i političkim rukovodstvom Republike Srpske.

    Čak i u retoričkom smislu nekada moćan prizvuk „intervencije UN-a“ sada izgleda tako da se više na taj nekad moćan narativ niko i ne poziva. Posljedni i prvi put prije 73 godine u Koreji UN je djelovao i izgledao kao međunarodni forum za očuvanje mira i stabilnosti. Niko UN ne zove u Ukrajinu, a od Palestine i Izraela nema ni govora. Kao što su plavi šljemovi bili vezani za bandere 1994. u BiH tako su i danas Ujedinjene nacije ostale vezanih ruku.

    Nakon otkazivanja sjednice Parlamenta: Blokada je tu, ali nema Nikšića ni izvinjenja, jedino se Forto naljutio na Muska!?

    Piše:
    Amina Čorbo Zećo
    -

    Jesu li u Trojci konačno shvatili da ranije tvrdnje SDP-a, NIP-a i Naše stranke da je na sceni neki ‘Neki novi evropski Dodik’, su bile teorija laganja samih sebe, što u konačnici i mogu raditi, ali nikako ne bi smjeli lagati bh. javnost.

    Kada se konačno pokazalo da je Dodik samo Dodik i nikako nije neki evropski Milorad, već predsjednik SNSD-a koji je govorio i govori o raspadu Evropske unije i prije nego BiH tamo ode, dok uporno radi na mirnoj disoluciji BiH (ni druge opcije nisu zatvorene) Edin Forto se naljutio na Muska. Tačnije, društvenu mrežu X (ranije Twitter), jer mu tamo građani ipak nisu zaboravili sve laži koje su trajale dok se nije uspostavila vlast na državnom nivou koju čine Trojka, SNSD i HDZ BiH.

    Morao bi Forto prije bojkota društvenih mreža uputiti izvinjenje javnosti, jednako kao i njegov kolega Nermin Nikšić (SDP) koji je javno pred kamerama u januaru ove godine kazao ‘kako je moguće i da nisu u pravu te ukoliko se pokaže da ćemo ponovo biti suočeni s blokadama, niko od nas nije rođen ni da bude ministar ni da bude premijer – možemo se povući iz vlasti’.

    Sve koji su tvrdili suprotno botovi Trojke žestoko su optuživali da rade za SDA i da ne žele promjene. Jednostavno put do fotelja je zamaglio vid liderima stranaka koje su po uputama iz Ambasade SAD-a bili spremni i na suspendiranje Ustava FBiH samo da do cilja dođu.

    Pa nam je Nikšić tako u januaru pričao kako je evidentno da ćemo na političkoj sceni imati spremnost da se razgovara, dogovara, deblokira, rješavaju svakodnevni problemi građana.

    Pričao je lider SDP-a da kako su Dragan Čović i Milorad Dodik pokazali spremnost da rade, sarađuju i da se dogovaraju.

    “Ne smijemo ubiti tu priliku. Ako se pokaže da smo u krivu – izvinit ćemo se i povući se”, kazao je Nikšić.

    A, danas na dan kada blokiran i rad Parlamenta BiH ni izvinjenja ni Nikšića, jedino se Forto naljutio na Muska!?

    To ne olakšava građanima, kao ni državi BiH. Polako se pokazuje, i to na najbolniji način, koliko je opasno bilo ući u formiranje koalicije sa SNSD i HDZ, a da prije toga nisu podvukli jasne crvene linije.

    Sada je jasna i politička mudrost SBiH-a i NES-a koji zarad dvije fotelje nisu ušli u vlast bez jasnih ciljeva i strategije koje će ojačati državu Bosnu i Hercegovinu. A, ako su to uvidjeli na dva-tri sastanka tokom pregovora o formiranju vlasti, je li moguće da su Konaković, Forto i Nikšić toliko kratkovidi da ni nakon više mjeseci boravka u vlasti ne shvataju posljedice onoga što su uradili kada su ušli u vlast bez crvenih linija za Dodika i Čovića.

    I tako nam danas Predrag Kojović kaže kako su ‘zaista puno uložili u kompromis i razgovore, ali se boji da je druga strana to shvatila kao zeleno svjetlo da rade šta hoće i da mogu kao u samoposluzi birati za šta će se glasati i šta žele da bude na dnevnom redu’, a ne shvata da nakon što je digao ruku za Marinka Čavaru, i sve ostale želje HDZ-a BiH i SNSD-a nema baš kredibilitet da mu se vjeruje. Jer, nije da nisu upozoravani, i nije da baš nisu imali izbor. Imali su, to su im pokazale Stranka za BiH i Narodni evropski savez.

    1...789...56Stranica 8 of 56

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj