Analize

PIC strahuje za Scmidta: Sve su stranke krive, nije samo Mile!

Diplomatski rat u Upravnom odboru Vijeća za implementaciju mira demantovao je sve priče koje posljednjih dana čujemo o tome kako je aktuelni rušilački pohod Milorada Dodika njegov posljednji.

Nisu mogli da se dogovore šta da napišu – Evropa ne da da se Dodik ruži, Amerika očito tražila to uz pohvale sarajevske Trojke. Na kraju su napisali nešto i potpisali se kao ambasadori UO PIC-a u zajedničkoj izjavi.

Ono što su uspjeli da usaglase je odbrane visokog predstavnika Schmidta, ali je problem što u izjavi nema suštine, niti jednog argumenta i dokaza da visoki predstavnik ima legalitet. To što mu PIC daje podršku neće piti puno vode ako se uđe u pravne i sudske analize Schmidtovog legaliteta.

Dodik je očigledno uz pomoć EU uspio uzdramti internacionalnu zajednicu u BiH, koja više ne govori istim jezikom ni razborito kao nekada.

Jasno je to i iz poziva u zajedničkoj izjavi Miloradu Dodiku da “odmah prekine sa svojom politikom nepriznavanja visokog predstavnika i nesaradnje sa visokim predstavnikom, što je štetno po interese Rs”.

Da imaju snagu argumenata i dokaza, ambasadori najmoćnijih svjetskih država u UO PIC-a jasno bi pred Dodika stavili izbor da Schmidta prihvati ili ode, odnosno da će u suprotnom biti smijenjen.

Činjenica da EU prioritet daje nekom prividu o napretku vezanom za evropske integracije a ne odbrani Schmidta, jasno je da polako dolazi do polarizacije koja bi u konačnici mogla ugroziti ne samo OHR, već i stabilnost BiH.

S druge strane, postavlja se pitanje zašto UO PIC-a poziva Dodika da prizna Schmidta zbog interesa Rs? Nisu li ambasadori u Upravnom odboru tu da provode Mirovni sporazum? Otkud onda zabrinutost za interese Rs, a recimo nema zabritnutosti za opstojnost države Bosne i Hercegovine.

No, to će objasniti posljednje dvije rečenice zajedničke izjave ambasadora: “Upravni odbor Vijeća za provedbu mira poziva sve stranke u Bosni i Hercegovini da dosljedno rade na ostvarivanju evropske perspektive ove države i da pritom ne štede truda na provedbi reformi koje su neophodne kako bi BiH napredovala na svom evroatlantskom putu, a ne da dižu nepotrebne tenzije”, kažu iz UO PIC-a.

Koje stranke to pozivaju ambasadori? Koje stranke dižu tenzije da bi ih se dovelo u ravan sa separatistom i ključnim destabilizatorom regiona? Već smo zaključili da je polarizacija nastupila i da su zarad kakvog takvog saopštenja ambasdori UO PIC-a odlučili da nas lažu i prave budalama.

Priča o strankama koje dižu tenzije je još jedan pokušaj odavno viđenog balansiranja i solomonskih rješenja da krivicu prebacuju na sve strane. Lažu iz svojih razloga, jer očigledno se PIC ne smije obratiti samo Miloradu Dodiku.

Lažete gospodo ambasadori da je iko, osim Dodika, dizao tenzije. Dodik je zabranio djelovanje Ustavnom sudu BiH i visokom predstavniku na prostoru Rs, uveo klevetu kao krivično djelo, vađe udruge će proglasiti tajnim agenturama, spremio novi zakon o državnoj imovini i najavio secesiju momentalno u slučaju Schmidtove odluke o državnoj imovini.

Koja je to još stranka ili lider učinila nešto slično?

Osim ako ne mislite na poruke Dodiku da mu secesija neće proći, ma šta njegovo zaustavljanje podrazumijevalo. Ili možda mislite na tenzije u državnoj vladi, koju ste vi predvođeni Murphyijem pravili? Ako je tako, pa tamo Dodik diže najviše tenzija, blokira te evropske zakone, NATO je već blokirao, najavljuje povlačenje SNSD-ovih kadrova…

Ne prolazi više gospodo PICovci ta spin priča kako su svi krivi. Pa vi, predvođeni Murphyijem ste u Sarajevu pronašli tri lika koja su napravila koalliciju i počela govoriti da je Dodik sada neki drugi, evropski, reformski. Ovo je vaša vlast, gospodo PIC-ovci, vi ste je pravili na državnom, Schmidt u Federaciji a Dodik uz pomoć Schmidta u Rs.

Ah, da, pa vi mislite na one koje su se otele vašem planu i nisu u Dodiku vidjele evropskog reformatora, nego ono što on jeste već predugo. Ne mogu biti krive, poništio ih Schmidt, kojeg će sada poništiti Dodik.

I ne može više prolaziti ona sve su stranke krive, nije samo Mile!

Kao što ne može proći ispod radara to da ste u zajedničkom saopćenju naveli: “Upravni odbor Vijeća za provedbu mira također ponovo potvrđuje da je međunarodna zajednica u potpunosti posvećena i da zadržava potrebne instrumente za podržavanje GFAP-a, uključujući teritorijalni integritet BiH”.

Jeste li suverenitet zaboravili zbog žurbe i svađe? Jer, bez suvereniteta nema ni teritorijalnog integriteta. A taj suverenitet je dio međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine. Ili ste ga možda izostavili da odobrovoljite babarogu iz Banja Luke.

Potpuno ste gospodo u UO PIC-a omanuli ovim saopćenjem, Schmidta niste i nećete odbraniti, jer Dodik neće stati dok ga ne sruši. Taj proces počeo je njegov šef Putin, a završit će Dodik.

A ovo je ko zna koja po redu kriza u Bosni i Hercegovini i epicentar je uvijek bio Milorad. I internacionalna zajednica mu nikada nije mogla ništa, ne zbog toga što je Dodik moćan, već zbog činjenice da su ga moćni napravili i očigledno nemaju interes da ga sruše.

Zato svakom građaninu i političaru ove države mora biti jasno da nije mirno zbog PIC-a, već zbog bosanskih oštrica, kojih se Dodi jedino boji. U suprotnom, davno bi on krenuo i ne bi mario ni za PIC, ni za Schmdta, ni za bilo koju drugu internacionalnu podvalu!

(NAP)

OHR-ovo čistilište u Potočarima: Hoće li Schmidt preko priče o genocidu isporučiti državnu imovinu RS-u?

Nikada u Bosni i Hercegovini nije dovoljno borbe za istinu i pravdu, ali to može postati problematično ukoliko se intelektualna elita, i sveopća javnost zanima isključivo prošlošću, a da nema strategiju za budućnost i smjernice djelovanja koje bi se mogle ispriječiti na put živućeg secesionizma i nastojanja da se kroz zakonske okvire mirnim putem podijeli Bosna!

Bošnjaci na tom putu borbe za istinu nikada nisu imali za motiv mržnju protiv drugog i drugačijeg, nego oslobađanje žrtve od straha pomoću kulture pamćenja, a u ime bolje budućnosti.

I upravo u tome leži sva naivnost onih koji još uvijek vjeruju u iskrene namjere Christiana Schmidta, visokog predstavnika u BiH.

Zapravo, evidentno je da se priča o genocidu uvijek pojačava u momentu donošenja nekih krucijalnih odluka, a koje su izuzetno važne za opstanak bosanskog bića kao političkog tijela. U konačnici i na opstojnost države.

Stoga odluku kojom se omogućuje da Memorijalni centar Potočari razvija i širi aktivnosti valja posmatrati u aktuelnom trenutku, kada se rješava pitanje državne imovine i reforme izbornog zakona.

Upravo je to odlično objasnio državni zastupnik Zlatan Begić (DF), upozoravajući na opasne podvale Bošnjacima.

„Kada je riječ o međunarodnoj zajednici i visokom predstavniku, prestravim se kad vidim Murphyija po džamijama i Schmidta po Srebrenici. Oni preko toga peru aparthejd. Svaki put kad vidim Murphyija da obilazi džamiju, mislim se kakvu podvalu Schmidt namjerava izvesti. Mislim da njima ti ljudi nisu ni u malom mozgu i koriste tu tešku tragediju koja se dogodila nad Bošnjacima kako bi na neki način dobili moralnu podlogu za sve perverzije, počevši od nametanja izbornih pravila u izbornoj noći, preko suspenzije Ustava, pa do namjera da raščerupaju državnu imovinu“.

Iako nekima zvuči gruba ova kvalifikacija, valjalo bi se dublje pozabaviti njome, ali i podsjetiti na neka ne tako davna vremena.

Jer, upravo će visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt, nakon što je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH, po kojima je zabranjeno negiranje genocida, nametnuti izmjene i dopune Izbornog zakona BiH.

Nametnute izmjene i dopune Izbornog zakona BiH suštinski su zadovoljile zahtjeve HDZ-a u pogledu izmjena Izbornog zakona BiH, a konačno rješenje utemeljeno je na varijacijama zahtjeva HDZ-a BiH i Dragana Čovića.

Ovim se ispunila tripartitna agenda predstavnika međunarodne zajednice, po kojoj “Srbi” dobijaju državnu imovinu, “Hrvati”, izborni zakon, a “Bošnjaci” bi se morali zadovoljiti zabranom negiranja genocida.

S obzirom da nisu u stanju osigurati provođenje Inzkovog zakona i da Tužilaštvo BiH nije podiglo niti jednu optužnicu za negiranje genocida, dosjetili su se sada, a da zamažu naivne oči Bošnjaka, podržati dodatno Institut i Memorijalni centar u Potočarima!?

Jer nemaju ništa drugo ponuditi Bošnjacima!

A bliži se vrijeme pregovora oko nastavka izmjena izbornog zakonodavstva, a sitno brojimo i kada je riječ o državnoj imovini.

I dok su sve oči uprte u OHR, javnost se pita hoće li upravo Schmidt dokusuriti i državnu imovinu?

U korist Dodika, dakako, i to pod opravdanjem da se Republika srpska privoli da bude ‘dio europskih integracija’.

Svojim zakonima, koji su na snazi, Schmidt je ojačao obavezu donošenja zakona o državnoj imovini u Parlamentu BiH, a svaka tome suprotna radnja bit će prepoznata kao pravno ništavna.

Zato je ponovo morao u Srebrenicu, nažalost, da najtužnijom pričom u historiji Bošnjaka, zamagli oči onima koji jasno vide provođenje plana koji je poguban za Bošnjake-Bosance u političkom smislu. Nakon genocida i fizičkog uništenja, sprema im se i politički nestanak.

Nikada se ne smije zaboraviti da se BiH od agresije, pod embargom na oružje, spasila uz hrabrost građana, koji ni danas ne smiju biti nijemi na sve podvale bjelosvjetskih diplomata koji svakog dana sve više koračaju u realizaciji non-papera napisanih po evropskim metropolama.

I ne treba imati sumnje da bi Schmidt već riješio pitanje državne imovine, da nije potpuno svjestan da to BiH vodi u novi sukob. Zato će pričom o genocidu omekšati one koji stoje na putu takvog mogućeg okončanja agonije zvane državna imovina.

(NAP)

Kako su proruski propagandisti dobijali prostor kod “profesionalca”: Amir (su)Zukić između Z1 i N1

Da više gleda program koji uređuje, a manje svoje šiške i Konakovićeve suze, Amir Zukić bi vidio da je 72 sata prije početka ruske agresije na Ukrajinu njegova N1 objavila i sponzorisala anketu provedenu u Banjoj Luci pod naslovom: Rusija nikad nikoga nije napala. 

I gle čuda, tri dana poslije Rusija je napala Ukrajinu.

Istog dana kada su “beskompromisni” Zukićevi borci za istinu, narod i pravdu pripremali banjalučku anketu o “krizi u Ukrajini”, u programu N1 televizije pojavio se Dane Čanković, proruski aktivista iz Banje Luke i vođa pokreta “Izbor je naš”.

Rusi u Ukrajini su ugroženi kao narod“, glasio je naslov objavljen na portalu Z1, oprostite – N1 televizije.

Ali Amir Zukić to nije vidio. On je pratio komentare anonimnih botova na društvenim mrežama čekajući svoje ime u negativnom kontekstu kako bi odmah zatražio zaštitu “profesionalnih udruženja”, SIPA-e i SOA-e.

Uznemirilo ga, kaže Zukić, to što sam na Istraga.ba, napisao da N1 podsjeća na Z1 čime sam ga doveo u vezu sa Rusima. I u prijavi je nedosljedan. U kolumni se to Z1 odnosilo i na Ruse i na Zagreb, u čije ime, svako malo, na N1-Z1 govori Željana Zovko.

Ne znam, evo, nije Istraga.ba nikad objavila kartu Ukrajine prema kojoj je poluotokom Krim pripojen Rusiji. N1 je objavila i uklonila je tu kartu tek nakon što je ukrajinski ambasador u BiH pozvao Amira Zukića. Nek’ demantuje ako lažem.

N1: Krim je Rusija

Ako mislite da je to sve, pogriješili ste.

Recimo, kada su Kuba, Venecuela i Nikaragva podržale rusku agresiju na Ukrajinu, N1 je objavila: “Širi se koalicija: Još tri države podržale Putina”.

Dok je trajala Putinova agresija na Ukrajinu, N1-Z(ukić)1 je prenosila tekstove sa Srpskainfo. Jedan naslov je glasio: “BiH se pridružila osudi poteza Rusije, bez saglasnosti iz RS”.

Nije to sve. Pratimo dalje program N1-Z(ukić)1 televizije.

Anis Bajraktarević, profesor sa nn univerziteta u Rusiji je prvih dana ruske agresije na Ukrajinu bio rado viđen gost u programu N1-Z(ukić)1 televizije. Evo dijaloga:

Novinarka N1: Sve je izgledalo kao da je iskorišten trenutak, kao da je Putin invaziju pokrenuo iznenada, kao da je bio faktor iznenađenja. Međutim, upozoravao je Zapad dosta dugo,

Analitičar Bajraktarević: “Tako je. I vidite, ovaj, isto postoje eufemizmi o separatistima. To su, zapravo, Rusi koji žive u Lugansku Donjetsku koji su etnički Rusi. Oni nisu nikakvi pro separatisti i tako dalje”.

Da je, dakle, Amir Zukić gledao program koji uređuje, vidio bi da je tih dana i sati program N1 bio usklađen sa Z1.

Profesionalni N1-Z(ukić)1 TV je, tako, dopustio “profesoru Anisu Bajraktareviću da u njihovom programu opravdava rusku agresiju na Ukrajinu. Evo i kako.

Ruska strategija je da se ide na pacifikaciju Ukrajine“, rekao je Bajraktarević, dok ga je novinarka N1 slušala bez pogovora.

Tako, dakle, izgleda N1-Z(ukić)1 TV. I, evo, za kraj. Stalni kolumnista Istrage Janusz Bugajski je na crnoj listi Ruske Federacije. Stalni gosti N1 TV su na crnim američkim listama. U njihovom se programu negira genocid. Njihovi novinari negiraju genocid. Ako želi dokaze – na raspolaganju smo. Čim podnese novu krivičnu prijavu SIPA-i.

Analiza Almira Bečarevića: Schmidt, Kabiri, Čović i ostale igre: Energetske politike u lobističkim rukama

Prema informacijama iz medija visoki predstavnik je posjetio Abraham grupu i njegovog lidera Amira Gross Kabiria prilikom Davis Cup turnira u Mostaru. Ništa ne bi bilo čudno da je Christian Schmidt posjetio Aluminijski kombinat i njegove protjerane radnike, te im dao podršku u borbi za njihova prava na rad.

Visoki predstavnik je izabrao bogataša Kabirija koji na ruinama mostarskog Aluminija diže svoje carstvo za koje mu još treba nekoliko detalja i zato se desio ovaj susret.

Abraham grupa, u svojim razvojnim planovima, zacrtala je izgradnju solarnog parka, plinske elektrane i sada nastoji da obezbijedi saglasnost za učešće u finansiranju i izgradnji Južne interkonekcije. Prirodni gas nije problematičan za ovu interkonekciju jer bi se isti dopremao preko LNG Terminala KRK i to iz Izraela. Plinska elektrana je neophodna za balansiranje na sistemu kako za potrebe Aluminija tako i za EPHZHB. Ovo je početak stvaranja energetskog dijela nekadašnje HZHB.

Ujedno, regulator za energiju sa sjedištem u Mostaru je dobio u ingerenciju regulaciju svih energetskih djelatnosti uključivo i za prirodni gas.

Da sada vidimo stanje na terenu:

Južna i Istočna gasna interkonekcija su umrtvljene i osim priča drugih aktivnosti nema. Niti jedna, niti druga ne mogu proći Predsjedništvo BiH bez Zakona o gasu na nivou BiH. To je stav članova Predsjedništva BiH Željka Komšića i Denisa Bećirovića. Zakon bi trebao da unese novosti u pravni sistem ovog dijela energetske djelatnosti putem regulatora za gas. Ovaj regulator bi trebao biti nadležan za oblast transporta gasa, trgovine, razvojnih projekata itd.

Kako je teško očekivati da zakon prođe parlamentarnu proceduru to znači da vrijeme nije saveznik niti Abraham grupi niti planovima te grupacije. Električna energija je potrebna što prije, a s njom i širenje kapaciteta Aluminija.

Zagovornici ideje, imamo ih u grupi za fizičko vaspitanje, pustili bi sve ono sto traži ova grupa, ali sa druge strane imamo one koji razumiju šta su intencije i zašto je potreban državni zakon o gasu kao i to da samo BH-Gas mora biti taj koji će obezbijediti sredstva i izgraditi Južnu interkonekciju.

Schmidt je sada pogodan za lobiranje u razvoju Abraham grupe u energetsku oblast proizvodnje električne energije i trgovine i transporta gasa.

Upamet Bošnjaci, a i Bosanci i Hercegovci, energetika je jedan od stubova države i stoga razvoj u oblasti energetika DA, ali putem državnih kompanija koje će doprinijeti jednakom pristupu energentima.

(Almir Bečarević, stručnjak je za energetiku i savjetnik bivšeg direktora BH-Gasa)

(NAP)

Nasilje kao jedini politički argument: Zbog HDZ-ovih prijetnji “nemirima na Jugu”, Schmidt je Bošnjacima ugasio Ustav, zbog Dodikovih prijetnji “paradajzom” ugašen je OHR!

Nasilje je postalo legitimno (i legalno) političko sredstvo. Zbog prijetnji “nasiljem na Jugu”, Christian Schmidt je oktroisao dijelove Ustava Federacije koje je, potom, suspendovao na jedan dan kako bi udovoljio onima koji su prijetili nasiljem. Zbog straha od nasilja u Republici Srpskoj, Christian Schmidt ne smije/ne želi posjetiti Banja Luku, legitimišući, tako, silu kao jedino političko sredstvo koje vrijedi u BiH. A onaj ko ne prijeti nasiljem, može samo, zarad lažnog mira, davati ustupke nasilnicima i tvrditi da je to jedini ispravni put.
“Brine me radikalizacija Bošnjaka”, izjavit će 4. maja ove godine sarajevskom Oslobođenju visoki predstavnik Christian Schmidt.

Schmidta, dakle, najviše brine to što su Bošnjaci počeli shvatati da jedan glas hercegovačkog Hrvata nakon OHR-ove intervencije vrijedi koliko vrijede tri bošnjačka glasa. Brine ga i to što su Bošnjaci uočili da je “njihov” potpredsjednik Federacije nepotreban kada se, po željama onih koji su prijetili nasiljem na Jugu, nameće Vlada za jednokratnu uporabu.
U normalnom, demokratskom svijetu, tako nas uče, presudna je natpolovična većina. Iz tog normalnog, demokratskog svijeta, došao je i Christian Schmidt. Iz istog tog svijeta je došao i američki ambasador Michael Murphy.
U toj demokratskoj Njemačkoj su, recimo, štiteći pravo na kretanje i privatnost turskog državljanina koji se ne slaže sa politikom predsjednika Turske Redžepa Erdogana, uhapsili novinare (turske, dakako) koji su ga “neovlašteno” slikali i snimali. Jer u Njemačkoj niko nema pravo, a naročito ne novinari iz Turske, da ugrožavaju (bilo to i fotoaparatima) pravo na kretanje bilo koga, a naročito ne prava protivnika Erdoganovog režima.

U Americi iz koje dolazi Michael Murphy u januaru 2021. godine policija je ubila jednu ženu koja je bila dio grupe pristaša bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa koja je nasilno upala u Kapitol. Te noći američki potpredsjednik Mike Pence će reći: “Nasilje nije uspjelo da zaustavi demokratiju. Hajde, vratimo se na posao”.

Pod pokroviteljstvom Michaela Murphya, Christian Schmidt je u oktobru prošle i u aprilu ove godine ustuknuo pred najavama “nasilja na Jugu”. Najava nasilja pobijedila je demokratiju. Ustav je suspendovan na 24 sata i dio bošnjačkih zvaničnika okupljenih oko Trojke je legitimisao nasilje kao jedini politički argument. Pod uslovom da se to nasilje provodi nad bošnjačkim narodom koji, kako upozoravaju Istok i Zapad, svojom brojnošću ugrožava demokratiju.

“Ne bojim se Dodikovih prijetnji. Jučer je bio spreman napad na mene, mudro sam djelovao”.

Ovo je suština politički posthumnog intervjua bivšeg visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu Christiana Schmidta.

Kad se ne bojite prijetnji, suočite se s onima koji vam prijete. A kada ste vlast, a Schmidt je to i formalno i pravno (bio), onda ste dužni reagirati na nasilje, koliko god ono bilo opasno po vas. To vam je, zapravo, posao.

Zamislite, recimo, da su Ukrajinci, po uzoru na Schmidta, “mudro djelovali” i povukli se pred ruskom siłom. Danas ne bi bilo Ukrajine, kao što više, suštinski, nema OHR-a.

Sila je, da obrnemo Mike Pencea, uspjela zaustaviti demokratiju. Kada su “nasilnici s Juga” zaprijetili nemirima, Schmidt im se pridružio i proveo pravno nasilje. Tog dana su stradali Bošnjaci.

Kada je nasilnik iz Banja Luke zaprijetio “paradajzom i jajima”, Schmidt se povukao u svoju “zečju jazbinu”. Tog dana su stradali Bosna i Hercegovina i OHR.

Da su ga napali u Banjoj Luci, objašnjava Christian Schmidt, niko u Evropi se ne bi radovao. Radovala bi se Rusija.

“Imali biste situaciju koja bi izazvala krizne sastanke i ova zemlja bi bila dalje od Europe”.

Ako sam dobro razumio, a siguran sam da se drugačije ne može razumjeti, Schmidt je spasio evropski put Bosne i Hercegovine time što se povukao pred Miloradom Dodikom.

U ovu tezi vjeruju još samo dva čovjeka. Prvi se zove Elmedin Konaković, a drugi Amir Zukić.

Elmedin jedno, Konaković drugo: Da li je Detektor detektovao neupućenost šefa diplomatije – koji Rusi, Biserini Rusi?

Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine ponaša se poput nekog društevnog šerifa upućenog da se bavi poslovima od gradnje stepenica u općini, preko nezakonitih istraga, do komentarisanja podataka o kojima je tek čuo, a sve to u pokušaju da ga javnost vidi kao prvog u Bošnjaka. Valjda zbog toga u svakom obraćanju spomene stranku porijekla SDA i njenog lidera Bakira Izetbegovića, odnosno kadrove SDA.

Tako je prije sedam dana o ruskim diplomatama i njihovom dolasku u BiH govorio jedno, a sedam dana poslije, danas govori drugo.

U emisiji Pressing na N1 televiziji ministar Konaković upitan o ruskim diplomatama protjeranim iz zemalja EU nakon ruske agresije na Ukrajinu se ponio kao osoba dobro upućena u tu problematiku. Postavio se kao i inače, sveznalački, pa nam objasnio da je MVP i prije dolaska Rusa zamolilo Kremlj da ih ne šalje, da je on u Ministarstvu provjerio i da ništa u Ministarstvu nije urađeno pogrešno.

“U saradnji sa OSA, na zahtjev OSA , prije nego su došli mi smo iz MVP poslali notu u Rusiju i upozorili, zatražili, zamolili da te ljude ne šalju. Pregledao sam da li smo negdje napravili neki propust, nijedan propust, niti jedan dio u kojem smo bili odgovorni nije prošao kroz moje ministarstvo”, rekao je ministar Konaković u Pressingu prošle srijede.

Sedam dana poslije, ministar Konaković je okončao još jednu svoju istragu i utvrdio da je bivša ministrica Bisera Turković, naravno iz SDA, dala ID kartice ruskim diplomatama. Iako je prije sedam dana spominjao korake prije dolaska ruskih diplomata i pričao o provjeri u MVP, Konaković je do danas istražio i ustanovio da su to Rusi Bisere Turković.

“Dvojica ruskih diplomata koji su protjerani iz evropskih zemalja došli su – jedan je došao 25. 10. 2022. godine, on se zove Selov, a drugi koji se zove Sokolov je došao 12. 01. 2023. godine. Tada je ministrica Turković bila na čelu Ministarstva, Osman Mehmedagić na čelu OSA, a Fahrudin Halač zamjenik direktora GPBiH. Ruska ambasada je u svim rokovima uputila MVP zahtjev za izdavanjem ID. Diplomati su ušli bez najave, a onda je ambasada tražila izdavanje ID….”, ispričao nam je ministar Konaković na konferenciji za novinare.

Pitanje je sad šta je istina, s obzirom da ministar prošle srijede kaže da “i prije nego su došli” je upućena nota Rusiji. Šta je to ministar pregledao u Ministarstvu, ako nije vidio da su ruske diplomate, kako nam to danas govori, došle u vrijeme bivšeg Vijeća ministara.

Je li ministar pokuašavao pogoditi nešto govoreći bez informacija, ili različite izjave pokazuju da ne vlada baš svim informacimama?

Stiče se dojam da ministar do trenutka kada je Detektor objavio priču o ruskim diplomatama, uopće nije ni znao da su oni u Bosni i Hercegovini. A nije ministar od jučer, već je osam mjeseci na toj poziciji, pa je čudno kako Konaković, koji zna koga je sve Mehmedagić prisluškivao i šta je problem na Vranduku, ne zna za ruske diplomate kojima je ID izdalo njegovo Ministarstvo. Ili Konaković misli da ga se poslovi Ministarstva tiču samo od vremena imenovanja do isteka mandata.

I na kraju, ministar Konaković je polovinu današnje konferencije posvetio priči o putu BiH u Evropsku uniju. Zanimljivo je da ni spomenuo nije šta će učiniti s ruskim diplomatama protjeranim iz EU. Je li Bosna i Hercegovina, ministre Konakoviću, slijedi vanjsku politiku EU ili Beograda?

Jer, sve i da je SDA apsolutno kriva, oni nisu na vlasti, vi jeste, šta ćete učiniti po tom i vanjskopolitičkom i sigurnosnom pitnaju?

(NAP)

Dejtonski kolovoz u pakao: Samo se još Bošnjak boji Schmidta!

Na pitanje ko se boji Schmidta još, odgovor je prilično jednostavan – samo se još Bošnjak boji visokog predstavnika Christiana Schmidta.

Jer, Hrvati, u Zagrebu i Mostaru, Schmidta su “završili” i prije nego je kročio na teritoriju Bosne i Hercegovine, pa su nakon toga dobili instancu koja umjesto provođenja Dejtona provodi aparthejd pretvarajući manjinsku hrvatsku politiku u vođe aparthejd institucija. Istovremeno je Schmidt poništio Bošnjake kao konstutitivne i kao građane, pa iako ih ima najviše u državi oni se više ne pitaju ni za trasu nekog puteljka.

U manjem entitetu Bosne i Hercegovine Milorad Dodik je prvo najavio hapšenje i progon visokog predstavnika, pa potom to preinačio u nedobrodošlicu. Schmidt je, u pokušaju da nešto dokaže, najavio sastanak s potpredsjednikom Ćamilom Durakovićem (Bošnjak), ali i opozicijom u Rs, koja mu je vrlo brzo odgovorila da se neće odazvati. A onda je Schmidt još jednom poništio Bošnjake, otkazavši susret s Durakovićem, iako razloga za razgovor ima mnogo, prije svega oko kontinuirane učestalosti napada na povratnike u Rs.

Dakle, Schmidt ne smije u Palatu predsjednika Rs, jer mu je tamo zabranjen ulaz. I već sam jednom napisao da je Milorad Dodik zabranama uvedenim visokom predstavniku urušio Dejton iz temelja, a kada znamo za poništavanje dejstva odluka Ustavnog suda BiH, jasno je da država Bosna i Hercegovina funkcioniše u nekom paranormalnom sistemu u kojem se samo još Bošnjaci boje i u tom strahu drže do mišljenja međunarodne zajednice.

I srpska i hrvatska politika očigledno je shvatila da je najbolji put za njihove ciljeve odbiti sve što ta međunarodna zajednica nudi a što nije u skladu s njihovim ciljevima. HDZ BiH kao predvodnik hrvatske politike odbio je svako rješenje koje nije išlo u pravcu legitimnog predstavljanja i virtualnog/faktičkog trećeg entiteta. Sve su blokirali, razvlačeći pamet i domaćoj i međunarodnoj političkoj sviti.

Dodik je istovremeno paralisao institucije Bosne i Hercegovine, gradeći čvrste odnose sa Beogradom i Kremljom i opstajući na politici separatizma.

Sve je to glatko prolazilo pored OHR-a i kako bivših, tako i sadašnjeg visokog predstavnika. Jedina razlika je u tome što bivši visoki predstavnici nisu zbijali jednu etničku skupinu u geto, za razliku od Schmidta koji je svojim djelovanjem poništio političku volju Bošnjaka i njihovu institucionalnu zastupljenost.

Stoga pomalo paranormalno djeluje da Bošnjaci bivaju oni koji štite Schmidta od politika Milorada Dodika. Onog Schmidta koji ne samo da nije visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, nego nije ni za cijelu Federaciju. Schmidtova misija je, sve očitije, isključivo vezana za discipliniranje i getoizaciju Bošnjaka.

A sve to posljedica je isključivo činjenice da se još jedino Bošnjaci u ovoj državi boje Schmidta. Uzrok tome je nespremnost političkog vodstva i intelektualne misli Bošnjaka da se odrekne komoditeta i uđe u borbu kako sa antidržavnim elementima tako i Schmidtom usmjerenim samo na Bošnjake/muslimane.

I sve dok je tako, Bošnjaci će biti getoizirani etnos čija će prava s vremena na vrijeme i po potrebi poništavati visoki predstavnik kojeg oni bez oklijevanja brane od separatiste Milorada Dodika.

A sve zarad očuvanja dejtonskog kolovoza u pakao, kojeg Bošnjaci zbog straha ne vide i ne shvataju.

(NAP)

Slučaj Bosnalijek: Zašto Nermin Nikšić i nakon optužnice štiti Uzunovića i ruski kapital?

Deset dana je prošlo od podizanja optužnice u slučaju Bosnalijek, a još nije sazvana sjednica Nadzornog odbora na kojoj bi trebao biti smijenjen Nedim Uzunović, generalni direktor Bosnalijeka i prvooptuženi u ovom slučaju. Raniju smjenu, nakon hapšenja i otvaranja istrage, izbjegavao je vješto već više mjeseci, a sve zahvaljujući političkoj podršci i igrama u Komisiji za vrijednosne papire.

Uzunović i još 11 osoba te četiri pravna subjekta terete se za organizirani kriminal, zloupotrebu položaja ili ovlaštenja, sklapanje štetnog ugovora i pranje novca, a djela su počinjena između 2005. i 2016. godine.

Prema dokazima Tužilaštva, optuženi su oštetili Bosnalijek za više od pet miliona eura, a sebi pribavili protivpravnu imovinsku korist u približnom iznosu od gotovo pet miliona eura.

Nakon prvobitnih informacija da se neće protiviti svojoj smjeni, situacija se drastično promijenila, a kako je javna tajna da je SDP (preko svojih kadrova) duboko involviran u ovo preduzeće jasno je da premijer Federacije Nermin Nikšić i dalje štiti svog saradnika/miljenika Nedima Uzunovića.

U cijelu priču aktivno je uključen i Elvedin Grabovica, bivši direktor Elektroprivrede BiH i bliski prijatelj Nikšića. No, interesantno je, a pojednostavljeno rečeno, čudno da Nikšić štiti ruski kapital i ide kontra Amerikanaca, koji su prevareni još 2010. godine u vezi Bosnalijeka.

Split: Nikšić u društvu Grabovice

Možda, ipak nije toliko čudno, ako se sada već zna da je najbliži partner SDP-a, lider NIP-a i ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković izdao dozvole za boravak u BiH protjeranim ruskim ‘diplomatama’ (čitaj špijunima) iz evropskih zemalja.

Trojka je na vlast dovedena zahvaljujući Ambasadi SAD i ambasadoru Michaelu Murphyju, a sada žestoko brane rusku stranu!?

U optužnici se navodi da je Uzunović, kao stvarni vlasnik off-shore kompanija i direktor predstavništva Bosnalijeka u Moskvi, u namjeri da prikrije stvarni izvor, prirodu i porijeklo novca te ga nezakonito ubaci u legalne finansijske tokove, uplaćivao velike novčane iznose na račune kojima je raspolagao, kao i račune sebi bliskih osoba, koji su nakon toga korišteni za različite namjene, uključujući kupovinu nekretnina, dionica, vozila i drugih vrijednosti.

Javna je tajna i da su zaleđene dionice upravo u vlasništvu Uzunovića, a koje su željeli prodati Galenici, koja je prema saznanjima Patrije spremna i nudi stotine miliona KM kako bi preuzela kontrolu nad najznačajnijom farmaceutskom kompanijom u Bosni i Hercegovini! Navodno je sadašnji direktor Uzunović saglasan s ovom mogućom transakcijom!

Ambasada SAD pomno prati situaciju, a očekuju i Sud BiH koji uskoro treba da potvrdi optužnicu Tužilaštva BiH protiv Uzunovića.

Podsjećamo, da je Sud BiH sve ovo vrijeme zbog ‘čudnih mjera zabrane’ zapravo i omogućio nesmetano djelovanje Uzunovića na čelu Bosnalijeka.

Rješenjem Suda BiH od 05.05.2022. godine osumnjičenom direktoru Bosnalijeka Nedimu Uzunoviću su mjere zabrane modificirane na način da je na snazi ostala mjera zabrane putovanja, dok su ublažene mjere sastajanja sa određenim osobama. Osumnjičenom je dozvoljen pristup zgradi Bosnalijeka, ali ne smije razgovarati o ovom krivičnom predmetu.

Kontrola mjera zabrane se provodila svaka dva mjeseca, a Sud nije našao nikakve naznake za održavanje narednog ročišta u ovom predmetu.

Uporedo s čekanjem potvrđivanja optužnice čeka se i zakazivanje sjednice Nadzornog odbora u kojem sjede Nedim Rizvanović, Rijad Hasić, Vedad Tuzović, Madžid Avdagić i Haris Jahić, a koji bi trebali smijeniti Uzunovića.

(NAP)

Janusz Bugajski’s Washington View: Serbia Supports Russian Imperialism

Serbian President Aleksandar Vučić cannot disguise his support for imperial Russia. His meeting with Ukrainian President Volodymyr Zelenskyy at the Balkan Summit in Greece in August and the provision of  some military hardware to Ukraine is supposed to demonstrate Serbia’s “balancing” between Russia and Ukraine. However, this posture only fools those in Washington and Brussels who want to be fooled and who believe that Vučić can be separated from Putin. In reality, Serbia’s regime fully supports Moscow’s imperial and genocidal objectives in Ukraine and its global anti-American policies.

Belgrade needs Russia to be a strong power with global reach to challenge American influence and back Serbia’s regional aspirations. Much of the political elite and substantial segments of society nurture grievances against the US and NATO for its military intervention over Kosova in 1999. For Vučić and his henchmen this was an unforgivable action that prevented his master Milošević from completing the murder and mass expulsion of Kosova’s Albanian majority.

Vučić met with Zelensky to convince him not to recognize Kosova, claiming that the situation is similar with Ukraine’s occupied territories. According to him, if Ukraine recognizes Kosova’s independence, it would be a “huge blow” for both Serbia and Ukraine. However, Vučić the specialist in disinformation and hate speech from the 1990s, has the comparison between Ukraine and Serbia fully backward. While Kosova was liberated by NATO from Serbia and gained its independence to prevent genocide, Russia occupied Crimea, Donbas, and parts of two other Ukrainian regions in order to perpetrate genocide and eradicate Ukrainian identity.

A more compelling comparison for Vučić would be between Serbia and Russia. Russia’s colonial oppression of dozens of subject nations is similar to Belgrade’s suppression of Kosovar Albanians and its attempts to control Bosnia-Herzegovina and Montenegro. Hence, all the repressed republics currently trapped in the Russian Federation and facing forcible russification also need to be independent, including Chechnya, Ingushetia, Dagestan, Circassia, Kalmykia, Tatarstan, Bashkortostan, Sakha, Tuva, and Buryatia.

Vučić’s deceptions are transparent. His publicly expressed sympathies for Ukraine are bogus and opportunistic. His government has supported Russia’s imperialism since he came to power and actually strengthened its links with Putin’s Kremlin after Moscow’s full-scale invasion of Ukraine in February 2022. The evidence for Vucic’s pro-imperialism is overwhelming.

On the economic front, Belgrade has not imposed economic, financial, trade, or energy sanctions against Russia for its attack on Ukraine, despite pressures from the EU and US to comply with European policy. On the contrary, it continues to benefit from trade deals, investments, energy contracts, and official corruption with Moscow. Serbia has welcomed thousands of Russian immigrants many of whom are infected with anti-Ukrainian, anti-American, and anti-EU sentiments and back Serbia’s mini-imperialist agenda in the Balkans.

On the security front, Serbia continues to purchase an array of weapons from Russia and has strengthened its institutional and intelligence ties with Moscow. The joint espionage center in southern Serbia, couched as a “humanitarian” outpost, provides the Kremlin with intelligence on NATO and US forces in the region, helps train agents and saboteurs, prepares for broader regional destabilization, and deepens Serbia’s dependence on Russia.

In recent revelations, Serbian government agencies are also actively recruiting fighters for the war against Ukraine. According to French intelligence services, citing the Russian opposition, Moscow is hiring an initial batch of 500 Serbian private soldiers for immediate deployment in Ukraine. By the beginning of September they are scheduled to arrive at a temporary camp in the Moscow region and will consist of Serbs recruited from several Balkan states. Already, by mid-August fifty candidates were selected and brought to Russia in small groups by commercial flights under the guise of contracts with a construction company. The recruiters themselves were either involved in Milošević’s special forces perpetrating genocide in Bosnia-Herzegovina and Kosova or fought with the Wagner group in Ukraine in 2014 and in Syria after 2016.

A “Serbian unit” is now being created as part of Russia’s 106th Guards Airborne Division. Whereas various foreign combatants are fighting to defend Ukraine against Russian imperialism, Serbia will have the only national military unit in occupied Ukraine, other than Kadyrov’s Chechens, who will be fighting for Russian imperialism. And unlike the Serbs, the pro-independence Chechens have their own battalions fighting alongside the Ukrainian army to oust the Russian invasion force. One has yet to find a Serb who is fighting for Ukraine to uphold the country’s independence.

US officials continue to naively placate the Vučić administration, which claims the independent state of Kosova as its imperial territory just as Russia claims Ukraine as its historical and cultural heritage. Such a short-sighted American approach does not pull Serbia away from Russia but simply emboldens Belgrade to threaten its neighbors more aggressively.

In recent weeks, the governments of Montenegro, North Macedonia, and Albania have all expressed concern after Miloš Vučević, Serbian Defense Minister and head of the ruling Serbian Progressive Party, asserted that their recognition of Kosova will come back to hurt them and they will be “hit on the head, just like Ukraine.” If such threats are not vigorously condemned by Washington and Brussels with demands that the culprit be removed from office then Vučić will conclude that he has received another green light for aggression.

Belgrade wants Russia to win the war against Ukraine and seize its territories for two core reasons. First, this would bolster Russia’s global stature in challenging American and European interests. And second, it will reinforce Serbia’s agenda to regain Kosova and dominate Bosnia-Herzegovina and Montenegro with intensified assistance from a more assertive Moscow. Vučić’scalculations make it even more imperative for the Western Balkans that Russia is comprehensively defeated in Ukraine.

(Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book is Failed State: A Guide to Russia’s Rupture. His forthcoming book is titled Pivotal Poland: Europe’s Rising Strategic Player)

 

 

 

 

Žalba na presudu Kovačević: Hoće li agentica van mandata Harisa Bavčić ići protiv ljudskih prava u korist etničke podjele BiH?

Harisa Bavčić, v.d. zastupnice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava čini se spremna je poslati žalbu na presudu ‘Kovačević protiv BiH’, uprkos činjenici da je ona na ovoj funkciji tek vršilac dužnosti, što znači da nije u mandatu i da bi to moglo polučiti pravne posljedice po nju samu, odnosno mogućnost krivične odgovornosti za takvo djelovanje.

Čak više ona je već podložna krivičnoj odgovornosti zbog načina na koji se izjasnila Evropskom sudu za ljudska prava, a gdje je ona bez imalo ustezanja podržala etničko čišćenje u BiH, pa kazala da Slaven Kovačević može ostvariti svoje aktivno birčako pravo na način da se preseli u drugi dio BiH.

Etničko čišćenje čin je u pravilu, psihološki i fizički, nasilan prema ciljanoj ‘neodgovarajućoj’ etničkoj grupi, ali ne nužno uvijek i manjinskoj, na određenom području.

A, Bavčić je svojim izjašnjenje stvorila temelj za tiho etničko čišćenje, koje znamo kada i na koji krvav način je počelo 90-tih godina, a slanjem žalbe i definitivno bi potvrdila da zastupa etnonacionalističko cijepanje BiH, a što opet podupire u svom izjašenjenju pogrešno tvrdeći da je BiH nacionalno podijeljena vijekovima!?

Ne znamo koju je historiju učila v.d. agentice Harisa Bavčić, ali Bosna i Hercegovina nikada, do agresije, nije bila etnički podijeljena. Stoga je važno istaći da Bavčić, i ako pošalje žalbu, to čini nelegalno i nikako u ime BiH, jer stav Vijeća ministara ne postoji, a ona radi van mandata. Jednako kao i druga dva agenta koji su v.d.

Kako Patria nezvanično doznaje Bavčić Harisu kontroliše Monika Mijić, također v.d. agentice, a koja je i član Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, a koja je imenovanje Harise Bavčić na poziciju zastupnice Vijeća ministara BiH pred ESPLJ uvjetovala glasanjem za smjenu Milana Tegeltije!? Upravo je ona bila 10. neophodni glas za smjenu bivšeg predsjednika VSTV-a.

Potpuno je onda jasno zbog čega će Bavčić po političkom nalogu uputiti žalbu, no pitanje je da li će resorni ministar Sevlid Hurtić reagirati, pa eventualno pismom informirati Sud u Strazburu da Bavčić nije u mandatu.

Zvuči nevjerovatno da Bavčić prihvata taj teret slanja žalbe, jer presuda jasno ukazuje da etničko predstavljanje podriva demokratiju, a gdje je aktivno biračko pravo jedan od stubova demokratije.

Analogija kaže da i ona nije legalno izabrana, jer su je izabrali oni koji su birani u procesu za koji i Evropski suda kaže da je diskriminatoran. Dakle, ovdje se radi o političkom nadmetanju autokratije sa demokratijom i njenim temeljnim vrijednostima.

Sada Bavčić treba da odluči sa koje strane te političke borbe je.

Jer, presude Evropskog suda za ljudska prava, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, imaju prednost u odnosu na sva druga prava i zakone, posebno ako su pojedine odluke Ustavnog suda BiH u suprotnosti sa presudama Evropskog suda za ljudska prava, kao što je to na primjer u slučaju odluke „Ljubić.

Institucije Bosne i Hercegovine, politički akteri i predstavnici internacionalne zajednice trebaju učiniti sve na provođenju svih presuda Europskog suda za ljudska prava, a ne trošiti energiju u lobiranju da se uputi žalba Sudu, koji je po šesti put utvrdio diskriminaciju, nadajući se da će Veliko vijeće poništiti presudu.

Svi koji žele (posebno apelanti) normalnu demokratsku državu, nisu tužili svoju zemlju iz obijesti i mržnje, već želje da se BiH iz diskriminatornog sistema vladanja usmjeri u istinsku demokratiju, vladavinu prava i zaštitu svih ljudskih prava.

A, sve to zapravo je identično onome što podrazumijeva evropski put Bosne i Hercegovine jer svi stručnjaci u ovoj oblasti jasno su ukazali da Bosna i hercegovina ne može biti dio Evropske unije sa postojećim Ustavom i pravilima.

Tako da bi žalba Bosne i Hercegovine na presudu ‘Kovačević protiv BiH’ kojom se uklanja ozbiljna diskriminacija velikog broja građana značila direktno suprotstavljanje naše države vlastitom evropskom putu.

Jesu li Harisa Bavčić i oni koji je kontrolišu spremni za takvo djelovanje?

(NAP)

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...