Za Hofmana sam prvi put čuo prije dvasesetak godina kada mi je kolega na fakultetu ispričao jedan, poprilično, loš vic. Uglavnom, da ga ne prepričavam, dovoljno je da zaguglate “Hofmanove kapi” i moći ćete pročitati taj glupi vic koji mi je ostao u sjećanju isključivo zbog nečega što se zove Hofman. Kasnije ću od brojnih kolega, novinara, saznati da u Graničnoj policiji BiH postoji izvjesni Svevlad Hoffman, sa dva F, koji, navodno, nema nikakve veze sa onim Hofmanom iz lošeg vica. I taj pravi Hoffman, sa dva F, bio je poznat po tome što je podnosio prijave protiv svojih kolega i svojih nadređenih. Sve dok ga ravnatelj Granične policije Zoran Galić nije unaprijedio u predstojnika Ureda ravnatelja nakon što je on upozorio “na okupljanje Bošnjaka u Graničnoj policiji”. Od tada Hofman sa dva F podnosi prijave protiv novinara.

Mene je, kaže za objektivni Hrvatski medijski servis, prijavio zbog raspirivanja etničke, rasne i međunacionalne mržnje jer sam kazao da dvije trećine službenika sigurnosnih agencija BiH radi u interesu Srbije i Hrvatske. I, evo, da mu pojačam dokaze koje će dostaviti Tužiteljstvu BiH ponavljam – dvije trećine službenika sigurnosnih agencija BiH radi za Beograd i Zagreb. I u ovom slučaju uopće nije bitna njihova nacionalnost. Bitno je da rade. I Svevlad Hoffman to dobro zna jer je sve svoje javne nastupe prilagodio  službenom Zagrebu, odnosno politici Republike Hrvatske. A kada smo već kod Republike Hrvatske da uprostimo sve. Svevlad Hoffman je, u ime Granične policije BiH kojom rukovodi hrvatski državljanin Zoran Galić,  podnio prijavu protiv mene, državljanina BiH, Tužilaštvu BiH kojim rukovodi hrvatska državljanka Gordana Tadić. I sada bi hrvatska državljanka Gordana Tadić, raspoređena na poziciji glavne držvne tužiteljice BiH, trebala istraživati zbog čega ja pišem da Hrvatska u Bosnu i Hercegovinu ilegalno ubacuje migrante. Jer Gordana Tadić, ali i Zoran Galić, ne mogu i ne smiju istraživati kako i zbog čega hrvatska policija u Bosnu i Hercegovinu ilegalno prebacuje migrante koje prethodno bičuje i kamenuje.

“Tko neovlašteno prikuplja tajne podatke, s ciljem da ih učini dostupnim stranoj državi, stranoj organizaciji, stranoj osobi  ili osobi koja za njih radi, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”, piše u članu 348, stav 2 Kaznenog zakona Republike Hrvatske.

Dakle, hrvatski državljani Gordana Tadić i Zoran Galić počinili bi krivično djelo u susjednoj državi ukoliko bi, za interes BiH, istraživali na koji način hrvatske vlasti organiziraju ilegalno prebacivanje migranata u BiH. I onda se nameće jednostavno pitanje – smiju li državljani Republike Hrvatske zaposleni u sigurnosnim agencijama BiH uopće raditi u interesu države Bosne i Hercegovine, a kontra službenih interesa Republike Hrvatske. E, zbog toga predstojnik ravnateljevog ureda Svevlad Hoffman mora štiti interese Republike Hrvatske kada je u pitanju cijelom svijetu poznati pushback u režiji policije RH.

“Avdiću je poznato da je BiH sklopila Sporazum s Republikom Hrvatskom prema kome svi oni koji nezakonito pređu granicu između BiH i R. Hrvatske mogu bez posebnih formalnih procedura biti vraćeni na teritoriju države s koje su nezakonito ostvarili ulazak na teritoriju druge susjedne države.Dakle kada bi se na granici BiH i R. Hrvatske nezakonito i protuustavno otvorila granica, svi oni koje bi po Avdićevom receptu bili propušteni ubrzo bi bili vraćeni tamo odakle su i krenuli”, pisao je Hofman početkom ove godine dok je još tragao za dokazima koji bi mogli potkrijepiti njegove navode da sam počinio neko kazneno djelo.

Hoffmanu je nepoznato, za razliku od onih koji čitaju Sporazume na koje se on poziva, da su se “Ugovorne stranke” obavezale “prihvatiti bez posebnih formalnosti državljane trećih država, koji su na protuzakonit način prešli državnu granicu između ugovornih stranaka u roku od tri dana od dana kada je utvrđeno da je osoba protuzakonito prešla državnu granicu”.

“Ako se prihvat iz stavka 1. ovoga članka odbije zatražit će se najava prihvata u roku od 72 sata. Najavu predaje uputit će sa strane Republike Hrvatske Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a sa strane Bosne i Hercegovine Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice.  Zamoljena ugovorna stranka mora ugovornoj stranci koja traži prihvat svoju odluku priopćiti pisanim putem i to u roku od 48 sati koji se eventualno može produžiti na najdulje do 7 dana” , piše u Sporazumu na koji se pozivao predstojnik ravnateljevog ureda Svevlad Hoffman, kojeg od od “lika” iz vica dijeli tek jedno “F”.

Na ovaj način, tokom prošle godine, BiH je od Hrvatske zvanično prihvatila 208 migranata. Na onaj drugi način, zbog kojeg se zgražava cijeli svijet, prošle je godine iz Hrvatske u BiH prebačeno 7210 migranata. I oni ne postoje za službenike Granične policije BiH koji “ne rade u interesu Republike Hrvatske”.

Svevlad Hoffman je sredinom januara, gostujući u Bihaću, optužio MUP USK da iznose “paušalne i neutemeljene podatke” nakon čega se izgubio iz vidokruga policijskog komesara USK-a Muje Koričića čije su kolege još prije tri godine zadokumentovale da je Granična policija “pustila” hrvatskog policajca Zorana Melkića, zatečenog na teritoriji BiH prilikom ilegalnog prebacivanja migranata. I to nije vic u kojem je glavni akter Mujo (Koričić). Ovo je, ipak, ozbiljna priča čiji je glavni akter Hoffman kojeg od onog Hofmana iz vica razlikujemo tek po dva F.