Politika

Istraga objavljuje sve dokumente iz Programa reformi: Kraj ili nastavak NATO puta BiH?

“Nastavak knjiženja perspektivnih vojnih lokacija Oružanih snaga BiH”. To je prva aktivnost koja se nalazi u rubrici “odnosi između BiH i NATO-a”, a koja je sastavni dio realizacije Programa reformi koje je u četvrtak usvojilo Vijeće ministara BiH. Istraga.ba u posjedu je svih dokumenata koje je usvojilo Vijeće ministara i ekskluzivno ih objavljujemo. Na predloženi Program reformi – realizijacija aktivnosti, usvojeni su i amandmani koje možete pročitati na ovom mjestu. Najbitniji amandman je onaj četvrti u kojem piše da se “u dijelu 1.2.8. Javna diplomatija, u pasusu koji glasi „ Podizanje javne svijesti o pristupanju NATO – u, procesu razvoja partnerskih odnosa između BiH i NATO – a, angažman i saradnja sa Savezom”, riječ pristupanje zamjenjuje riječju “saradnja”. Osim ovoga, druga sporna stvar je u vezi sa Komisijom za saradnju sa NATO-om, odnosno dio koji se odnosi na način odlučivanja. No, o tome ćemo kasnije. Sada se vratimo samom aktu nazvanom Program reformi – izvještaj o realizaciji aktivnosti iz nadležnosti institucija BiH. 

Odlukom Predsjedništva BiH o izmjenama i dopunama Odluke o velidini, strukturi i lokacijama Oružanih snaga Bosne i Hercegovine broj 0l-50-l-1067-I0/I2 od 18.04.2012. godine, koja je stupila na snagu danom donošenja smanjen je broj perspektivnih vojnih lokacija sa dotadašnjih 69 na 63 perspektivne vojne lokacije za MO BiH i OS BiH. Na temelju navedene Odluke pristupilo se procesu knjiženja i od 63 perspektivne vojne lokacije Ministastvo obrane Bosne i Hercegovine u suradnji sa Pravobraniteljstvom Bosne i Hercegovine do sada je uspjelo da uknjiži 33 perspektivne vojne lokacije, te kroz prikupljenu imovinsko-pravnu dokumentaciju stvorilo preduvjete da se ovaj proces nastavi i za preostalih 30 tokacija koje do sada nisu uknjižene kada je u pitanju neperspektivna vojna imovina u posjedu MO BiH i OS BiH je l9 lokacija”, navedeno je u obrazloženju prve tačke koja se odnosi na knjiženje perspektivne vojne imovine. 

Preostale tačke koje se odnose na saradnju BiH i NATO-a su nazvane još – “učešće u dijalogu sa NATO-om o regionalnim i euroatlantskim sigunosnim izazovima”, “implementacija PfP SOFA-e, “Poboljšanje institucionalnih kapaciteta u saradnji sa NATO-om, “osiguravanje efikasne interresorne saradnje i koordiniranje aktivnosti ministarstava i institucija BiH preko Komisije za proces NATO integracije Vijeća ministara BiH”…

Upravo je, kako smo naveli, problematičan način odlučivanja u Komisiji. Prema amandmanu 3 Odluke o uspostavljanju Komisije za saradnju NATO-om. Predviđeno je da Komisija u svom radu, po pravilu, “nastojati sve odluke i zaključke donositi konsenzusom”. No, ukoliko to ne bude moguće, odluke će biti donesene većinom glasova prisutnih članova Komisije, “uz obavezu da ta većina uključuje glasove najmanje dva predstavnika svakog konstitutivnog naroda”.

način odlučivanja u Komisiji

Time je, faktički, Miloradu Dodiku dat mehanizam blokade prilikom donošenja svih odluka. Iako je, recimo, Obavještajno-sigurnosna agencija BiH predložila u Komisiju za saradnju sa NATO-om kadra srpske nacionalnosti iz Sarajeva, njegov glas ne bi bio dovoljan da se usvoji odluka jer je, u prvom krugu, potreban glas još najmanje jedne osobe srpske nacionalnosti. Istina, ukoliko ne bi bilo potrebne većine u prvom krugu, predviđen je drugi krug u kojem je nužno da, pored proste većine, za odluku glasaju predjedavajući i zamjenici predsjedavajućeg Komisije. Kako je jedan od zamjenika uvijek iz Republike Srpske, odluke, faktički, neće moći biti donesene bez saglasnosti zvaničnika iz tog entiteta.

 

Bosansko-američka dijaspora pisala državnom sekretaru SAD-a: Christian Schmidt nije dobro rješenje za Visokog predstavnika

“Ured visokog predstavnika ostaje ključni institucionalni stub u demokratizaciji BiH. Ova važna uloga mora pripasti osobi koji razumije moć i odgovornost Ureda i neko ko je spreman iskoristiti ga za uspostavljanje pravednog, pravičnog i odgovornog ustavnog uređenja za sve građane BiH. Vjerujemo da Christian Schmidt nije ta osoba”.

Ovo je najbitniji dio pisma koje su bosansko-američka udruženja dostavila američkom državnom sekrataru Antony J. Blinkenu povodom odluke njemačkih vlasti da za novog Visokog predstavnika u BiH predlože Christiana Schmidta, kadra Kršćansko-socijalne unije (CSU).

Pismo je upućeno 22. feburara na najbitnije adrese u SAD-u.

“Danas vam pišemo kako bismo izrazili našu ozbiljnu zabrinutost u vezi s njemačkom nominacijom Christiana Schmidta za funkciju visokog predstavnika Bosne i Hercegovine (BiH). Kao predstavnici bosansko-američke dijaspore širom Sjedinjenih Država, ne vjerujemo da je Schmidt pokazao viziju, kapacitet ili spremnost da promoviše kredibilnu politiku koja će biti orjentisana na reforme. Nastojeći zadovoljiti segregacijske i secesionističke snage u BiH – i njihove pokrovitelje u Zagrebu, Beogradu i Moskvi – Schmidt će samo udaljiti zemlju od zajednice zapadnih demokratija gdje joj je i mjesto. Naročito nas uznemiravaju navodi da su Schmidt i njegovi pretpostavljeni u Berlinu prvi put pokušali pridobiti podršku Kremlja za svoju nominaciju, čak i prije nego što su na taj izbor pristale države NATO Quinte. Rusija predstavlja direktnu prijetnju suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH. Kategorički odbacujemo svaki pokušaj smirivanja Vladimira Putina na račun legitimnih demokratskih i euroatlantskih težnji većine bosanskoghercegovačkog stanovništva. Podržavajući Schmidta, SAD bi dopustile Putinu da dalje zadire u regiju. Alarmantno je i da je Schmidtova politička stranka – Kršćansko-socijalna unija (CSU) – vrlo glasna podrška hrvatskom HDZ-u, krajnje desničarskoj stranci s velikom antisemitskom bazom u Hrvatskoj i BiH. Zapravo je Schmidt od HDZ-a primio Orden Ante Starčevića, nagradu koja je dodijeljena i osobama optuženim i osuđenim za ratne zločine.Sjedinjene Države ostaju najvažniji prijatelj i saveznik BiH i na tome smo im u potpunosti zahvalni. Bosanskoamerička dijaspora posebno cijeni liderstvo predsjednika Bidena u pomaganju okončanja genocida i etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva u BiH. Iako je postignut značajan napredak od kraja rata, Ured visokog predstavnika ostaje ključni institucionalni stub u demokratizaciji BiH. Ova važna uloga mora pripasti osobi koji razumije moć i odgovornost Ureda i neko ko je spreman iskoristiti ga za uspostavljanje pravednog, pravičnog i odgovornog ustavnog uređenja za sve građane BiH. Vjerujemo da Christian Schmidt nije ta osoba. Nužno je da svaki budući visoki predstavnik uđe u Ured s jasnom pro-reformskom i pro-euroatlantskom agendom – u skladu s odlukama vlastitog parlamenta u BiH – i jasnom formulom za postizanje ovih ciljeva. Iznad svega, očekujemo da jasno vidimo kako će se OHR nositi s onima koji podrivaju vladavinu zakona i nastavljaju ugrožavati suverenitet i teritorijalni integritet BiH. Bilo koji visoki predstavnik koji ne želi snažno braniti ključni cilj Daytonskog mirovnog sporazuma – očuvanje državnosti BiH – uključujući i bonske ovlasti, nije podoban za tu poziciju. I mi želimo vidjeti BiH bez OHR- ali tek nakon što se Agenda 5 + 2 u potpunosti i održivo provede, a BiH postane punopravni član euroatlantske zajednice”, navedeno je u pismu koje potpisuju Savjetodavno vijeće za BiH, Bošnjačko-američko udruženje iz Iowe, Bosansko ameirički insitut za genocid, Udruženje Bošnjaka u Georgiji.

Povodom odluke o bojkotu izbora u Srebrenici: Quo vadis, Alija

Tri puta sam provjeravao tvrdnju svog kolege sa Kosova koji mi je, noć pred parlamentarne izbore u toj državi, kazao da je 87 aviona tokom proteklog vikenda sletjelo u Prištinu. I nije stvar u tome da ne vjerujem svom kolegi. Stvar je da nisam vjerovao ni svojim očima kada sam gledao snimak sa prištinskog aerodroma na kojem se vide stotine ljudi kako iz dijaspore pristižu da glasaju u svojoj državi. Kasnije ću saznati da je 12 hiljada automobila ušlo na Kosovo dva dana uoči izbora. Jer samo tako se, glasanjem, može stvarati država.

Istog dana, možda koji sat ranije, razgovarao sam sa prijateljima iz Srebrenice. Oni su već tada bili odlučni da bojkotuju izbore u Srebrenici. Kasnije će svoju odluku obznaniti u medijima, tvrdeći, poput Sadika Ahmetovića, da „ne mogu izdati hiljade birača protjeranih iz Srebrenice“.

A upravo je suprotno. Inicijativa Moja adresa Srebrenica suočena s vlastitom nesposobnošću da animira svoje biračko tijelo, zašto ne i avionima kao Albin Kurti, odlučila je da izda hiljade Bošnjaka koji su se vratili u Srebrenicu. Mogu Alija Tabaković, Ćamil Duraković, Hamdija Fejzić i Sadik Ahmetović preživjeti bez svojih zastupnika u Skupštini Opštine Srebrenica. Ali ko će, ako budu bojkotovali izbore, a tvrde da hoće, govoriti u ime onih povratnika koji su se prijavili u gradu iz kojeg su ih protjerali. Bego Bektić? Zašto da ne? Bolje i Bego Bektić nego niko.

Već u novembru se moglo nazrijeti da će izbori u Srebrenici biti poništeni. Za dva i po mjeseca čelnici Inicijative Moja adresa Srebrenica nisu uradili ništa osim što su hodali po TV studijima i objavljivali postove na društvenim mrežama. Obišli su, istina, i lidere stranaka sa sjedištem u Sarajevu kako bi ih uvjerili da je njihova ideja o bojkotu izbora – genijalna. I svi su im lideri, ne želeći da ih proglase izdajnicima, dali podršku za bojkot.

Za svoju nesposobnost i salonsko pripremanje izbora bošnjački prvaci iz Srebrenice sada žele da okrive Centralnu izbornu komisiju BiH. Istu onu Centralnu izbornu komisiju čija je članica Vanja Bjelica vrijeđana zbog svog drugog prezimena Prutina jer je podigla ruku za poništavanje izbora u Srebrenici čime je „izdala“ srpske interese tražeći poštene izbore. Prije tridesetak dana, dakle, Vanja Bjelica i članovi CIK-a su bili izdajnici srpskog naroda, a sada su izdajnici Bošnjaka. Znaju li ovi iz Inicijative za Srebrenicu šta uopće žele? Možda da im Centralna izborna komisija BiH dodijeli gradonačelnika po mjeri? Bez izbora. Tako bi jedino mogli prikriti svoju nesposobnost i opravdati izborna sredstva uložena u porodične vozne parkove. To što su drugi ljudi stavljali glavu u torbu da bi njima obezbijedili poštene izbore, uopće nije bitno. Bitno je da će u Srebrenici biti pošteni izbori pa makar na njima pobijedili Mladen Grujičić ili Bego Bektić.

Za kraj, jednostavna pitanja.

Da li je isto ako u Skupštini Opštine Srebrenica sjedi osam Bošnjaka ili nijedan?

Da li će povratnicima u Srebrenicu biti svejedno ako se u Skupštini čuje njihov glas ili samo glas Mladena Grujičića?

Da li imaju  veće šanse da utiču na opštinski budžet iz Skupštine ili sa ulice?

Svi koji žele da razmišljaju znaju dobro odgovore na ova pitanja. Ali mnogo je lakše ne raditi ništa i optuživati CIK zbog toga što vam ne dodijeli mandat koji ne možete osvojiti. Ako članovi Moje adrese misle, a misle, da će Međunarodna zajednica reagirati i nametnuti bošnjačkog načelnika Srebrenice onda su u velikoj zabludi. Kao što su bili u zabludi i u julu 1995. godine. Ako su zaboravili, a nadam se da nisu, onda neka se podsjete gledajući film Jasmile Žbanić. Možda tada shvate kuda idu.

(Oslobodjenje.ba)

Istraga u posjedu još uvijek neobjavljenog saopćenja Delegacije EU o Mostaru: Podrška Draganu Čoviću ili “rotirajućem” gradonačelniku?

Šef Delegacije Evropske unije u BiH Johann Sattler pokušavao je tokom vikenda ubijediti ambasadore nekoliko zapadnih zemalja da se u ponedjeljak ujutro očituju u vezi sa izborom gradonačelnika Mostara, saznaje Istraga.ba.

“Iz Delegacije EU prema ovim ambasadama poslali su nekoliko prijedloga saopćenja za javnost koje bi trebalo biti objavljeno u ponedjeljak”, kazao je za Istragu diplomatski izvori.

Krajnji rok do kojeg bi ove ambasade trebale iznijeti zvanični stav da li podržavaju stav EU u vezi sa Mostarom je ponedjeljak ujutro (9 sati). Istraga je u posjedu posljednjeg prijedloga koji su uputili iz Delegacije EU i on je, u znatnoj mjeri, ublažen u odnosu na prvobitne verzije.

“Izbor gradonačelnika grada Mostara jasno je reguliran Statutom i važećim Poslovnikom. Prvi krug izbora gradonačelnika završen je na sjednici Gradskog vijeća Mostara održanoj prošle srijede. Pozivamo sve gradske vijećnike da više ne odgađaju, da pokažu odgovornost i da na sljedećoj sjednici brzo izaberu gradonačelnika u skladu sa zakonskim okvirom. Pozdravljamo konstruktivan dijalog između svih vijećnika o zajedničkom programu koji bi unaprijedio funkcionalnost Grada Mostara i ispunio očekivanja njegovih građana”, navedeno je u prijedlogu saopćenja Delegacije Evropske unije koji je u posjedu Istrage.

Mada eksplicitno ne podržavaju Dragana Čovića, nekoliko detalja iz prijedloga saopćenja koje je kreirala Delegacija Evropske unije podudara se sa stavovima iz koje je prije dva dana predstavnicima Međunarodne zajednice dostavio lider HDZ-a BIH. EU, kako vidimo, insistira na “konstruktivan dijalog svih vijećnika” kao i na na izboru gradonačelnika Mostara na narednoj sjednici.

Upravo na “žurno završavanje procesa izbora gradonačelnika” pozvao je Dragan Čović u svom pismu upućenom OHR-u, Delegaciji EU, Ambasadi SAD-a i Misiji OSCE-a.

“Preostaje nam da žurno završimo proces izbora gradonačelnika kako bismo izbjegli pokušaje daljnjih blokada i dezavuiranja izborne volje svih žitelja Mostara. Sljedeći korak je izbor gradonačelnika na način kako je propisano zakonom i procedurama, i nikako drugačije. Pomozite nam u ovom ključnom trenutku da spriječimo institucionalnu tiraniju i kaos, koji mogu proizaći iz nerazumnih uvjetovanja i osporavanja implementacije volje građana na održanim izborima”, navedeno je u Čovićevom pismu.

Delegacija EU u svom pismu ne navodi ni da je dogovor Koalicije za Mostar i BH Bloka o “rotirajućem” gradonačelniku neustavan, ali navode da “pozdravljaju konstruktivan dijalog svih gradskih vijećnika”. Kao što je poznato, HDZ BiH se protivi ovom prijedlogu ocjenjujući ga nezakonitim.

“Ovo je samo prijedlog rješenja gdje se stvaraju pretpostavke da svi skupa radimo na rješavanju problema u Mostaru. Ako i ne prihvate, ponašat ćemo se onako kako smo rekli. Za sada je SDA spremna na to“, kazao je u nedjelju predsjednik SDP-a Nermin Nikšić.

Podjetimo, u drugi krug izbora za gradonačelnika Mostara “plasirali” su se kandidat Koalicije za Mostar Zlatko Guzin i kandidat HDZ-a BiH Mario Kordić. Ukoliko niko od njih ne dobije dvotrećinsku podršku (24 vijećnika) u drugom krugu, bit će organiziran treći krug u kojem je dovoljno osvojiti prostu većinu onih koji glasaju. Ukoliko oba kandidata dobiju isti broj glasova, gradonačelnik postaje mlađi kandidat, u ovom slučaju Mario Kordić iz HDZ-a. Koalicija za Mostar i BH Blok zajedno imaju 18 ruku u gradskom vijeću i ukoliko budu svi glasali za Zlatka Guzina, HDZ-ov kandidat nema šanse da bude izabran za gradonačelnika Mostara. SDP BiH je predložio da se svakih 16 mjeseci mijenja gradonačelnik i da svaki od tri politička bloka ima u određenom periodu svog gradonačelnika.

Nagorno-Karabakh Conflict serves as a warning for Serbia and Kosovo

On 10th October 2020 the President of Azerbaijan and the Prime Minister of Armenia signed an agreement brokered by Russian President Vladimir Putin seemingly ending the fighting in the Nagorno-Karabakh region. While the situation remains fluid and developing , this event has generally been viewed as victory in Baku and defeat in Yerevan. As large-scale military operations are seemingly coming to an end, the post-conflict landscape in the region is beginning to quickly take shape, and its difficulties will likely be more complicated, intricate, and drawn-out than the 44-day battlefield dynamic. Russia stood by during much of the conflict, but took advantage of its shift to press for an agreement which included the rapid deployment of Russian peacekeeping forces to the region.

The present conflict in the Western Balkan region between Kosovar and Serbian population looks like perfect model or the future arena for deployment of the same Russian malign influence model. Russian involvement in disputes between sovereign countries to manipulate and maintain their control.

Russia’s behaviour in the Nagorno-Karabakh conflict serves as a warning for Serbia and Kosovo on how Russia uses conflicts between nations to manipulate, dominate, and extend its malign influence abroad. Just as Moscow tries to use the territorial dispute between Serbia and Kosovo to retain its influence in the Western Balkan Region, the Moscow-brokered peace deal between Azerbaijan and Armenia allows the Kremlin to extend its influence in the Caucasus and may be a part of a plan to oust the Armenian leadership so they can be replaced with more pliable individuals.

The Kremlin essentially ignored Armenia’s status as a CSTO member and all but forced the Armenians to accept a humiliating deal viewed as a defeat in Yerevan and a victory in Baku, that protects Moscow’s interests much better than Armenian interests, and now Russian “peacekeepers” will be ensconced for years to come to implement Russian foreign policy  as Russia sees fit.

Russia’s insertion of troops into the Nagorno-Karabakh dispute gives Russia a foothold that allows it to assert its malign influence over the region and manipulate it as desired, while keeping Azerbaijan and Armenian interests. It is possibly that Russia purposely waited to get involved as punishment for Armenia not falling in line with Russian policy? The Russians repeatedly show that they are only in it for themselves – is it possible they will try to replace the Armenian leadership with someone more pliable who will bend to the Russian will? We all know that Russia believes Serbia should be subordinate to Moscow’s rule – is it possible that they will also try to replace the leadership in Serbia to to regain control?

The increased isolationism of US foreign policy and a lack of interest by the European Union and European countries in the region, coupled with the global COVID-19 pandemic’s shifting of most countries’ attention on domestic public health concerns, have all provided an opportunity for Russia in the first place to “hijack” the Nagorno-Karabakh dossier from the Minsk Process and convert it into a regional endeavour in to ease their manipulation and malign influence.

Moskovska “mirovna” diplomacija: Da li bi Rusija na Balkanu mogla iskoristiti recept sa Nagorno-Karabaha?

Kada su 10. oktobra prošle godine predsjednik Azerbejdžana i premijer Armenije potpisali sporazum kojim je posredovao ruski predsjednik Vladimir Putin, smatralo se da su time, faktički, okončane borbe u regiji Nagorno-Karabah. Potpisivanje ovog sporazuma doživljavavao se kao pobjeda u Bakua i poraz Jerevana. Međutim, iako su vojne operacije privedene kraju, odnosi u regiji će vjerojatno biti složeniji, zamršeniji i tenzije će trajati mnogo tuže od 44-dnevnog rata. Rusija je tokom sukoba bila spremna vojno intervenirati, ali su, ipak, vlasti u Moskvi  iskoristile svoj politički uticaj kako bi se potpisao Sporazum koji je uključivao brzo raspoređivanje ruskih mirovnih snaga u regiju. Procjene međunarodnih sigurnosnih stručnjaka su da bi i postojeće tenzije na Zapadnom Balkanu, prvenstveno na Kosovu, mogle biti savršeno tlo za sličnu operaciju Ruske Federacije. Politija Ruske Federacije se često zasniva na tome da koriste međunarodne sporove između suverenih država te da se pojavljuju kao posrednici. Upravo ruske operacije na Nagorno-Karabaha mogle bi poslužiti državana Zapadnog Balkana kao kako Rusija koristi sukobe među državama i kako bi manipulirala stanjem na terenu kako bi ojačala svoj uticaj. Baš kao što Moskva pokušava iskoristiti sporenja između Srbije i Kosova kako bi zadržala svoj utjecaj u regiji zapadnog Balkana, mirovni sporazum između Azerbajdžana i Armenije uz posredovanje Moskve omogućava Kremlju da proširi svoj utjecaj na Kavkazu i, u konačnici, smijeniti armensko rukovodstvo na člije bi mjesto instalirali Rusiji odanije zvaničnike. Armenija je, inače, članica ODKB-a, ruske verzije NATO-a, čiji su članovi zemlje bivšeg Svojetskog saveza. Kremlj je, u osnovi, ignorisao status Armenije kao članice ODKB-a i nije im pružio pomoć tjerajući ih tako da prihvate ponižavajući dogovor koji se smatra porazom u Jerevanu i pobjedom u Bakuu. Sada će ruski “mirovnjaci” biti prisutni u regiji i, faktički, prisiljavati Armeniju da svoju vanjsku politiku provodi onako kako to Rusija želi. Ubacivanje takozvanih mirovnih ruskih trupa u spor oko Nagorno-Karabaha Rusiji, zapravo, daje novo uporište koje joj omogućava djelovanje u toj regiji, utičući i na Azerbejdžan i Armeniju. Rusija opet pokazuju da su iznad svega samo njihovi vanjskopolitički interesi.

Isto tako, kada je u pitanju Balkan, Rusika Federacija podrazumijeva i vjeruje da bi Srbija trebala biti podređena isključivo vladavini Moskve i prošlogodišnji proteste protiv Aleksandra Vučića, uglavnom su koordinirale organizacije povezane sa Moskvom. Na taj način Ruska Federacija nastoji ojačati svoj uticaj u Beogradu.

Pojačanii izolacionizam američke vanjske politike i nezainteresiranost Evropske unije i evropskih zemalja u regiji, zajedno sa globalnom pandemijom COVID-19 i usmjeravanjem pažnje većine zemalja na domaće probleme javnog zdravstva, pružili su priliku Rusiji da indirektno intervenira na Nagorno-Karabahu.  Da li je na redu Balkan?

Koalicija SDP, Naša stranka i PDA saglasna: HDZ bez ijednog zastupnika dobija ministra u Vladi TK

Iako nema nijednoig zastupnika u Skupštini Tuzlanskog kantona, HDZ će u novom sazivu Vlade TK imati ministra, odlučila je nova većina koju čine SDP BiH, PDA Mirsada Kukića i Naša stranka.

“Na osnovu Vaše Odluke o imenovanju kandidata na mjesto premijera Tuzlanskog kantona dostavljam Vam prijedklog kandodata za ministre”, piše u dopisu kojeg je jutros Skupštini tog kantona dostavio kandidat za mjesto premijera TK Kadrija Hodžić.

Za ministra zdravstva Tuzlanskog kantona mandatar Kadrija Hodžić je predložio doktora medicine Božu Jurića. U pitanju je kadar Hrvatske demokratske zajednice BiH koja u u Skupštini TK nema nijednog zastupnika. Inače, na prošlogodišnjim lokalnim izborima Jurić je bio kandidat HDZ-a BiH za gradskog vijećnika u Tuzli i, prema rezultatima dostupnim na stranici CIK-a, osvojio je 233 glasa.

Božo Jurić je dugogodišnji kadar HDZ-a BiH. U julu 2019. godine izabran je za tajnika Gradskog odbora HDZ-a BiH. U pitanju je kadar odan Miji Krešiću, dugogodišnjem funkcioneru HDZ-a BiH. Osim Jurića kandidati za nove ministre su Midhat Dobrnić (MUP), Una Harčin (Ministarstvo pravosuđa i uprave), Elvis Branković (Ministarstvo obrazovanja), Vedran Lakić (Ministarstvo finansija), Zlatan Muratović (Ministarstvo kulture, sporta i mladih), Hamza Bašić (Ministarstvo trgovine, turizma i saobraćaja), Esad Džidić (Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i povratak), Mevludin Hodžić (Ministarstvo privrede), Fedahija Ahmetović (Ministarstvo za boračka pitanja), Vahidin Smajlović (Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede). Skupština TK bi se u utorak trebala izjasniti o ovom prijedlogu čime će zvanično biti uspostavljena koalicija SDP, Naša stranka, PDA i HDZ BiH.

Hofmanove kapi: Upozoravao na “okupljanje Bošnjaka”, skriva podatke o hrvatskim operacijama na granici sa BiH i prijavljuje novinare zbog kritiziranja Hrvatske

Za Hofmana sam prvi put čuo prije dvasesetak godina kada mi je kolega na fakultetu ispričao jedan, poprilično, loš vic. Uglavnom, da ga ne prepričavam, dovoljno je da zaguglate “Hofmanove kapi” i moći ćete pročitati taj glupi vic koji mi je ostao u sjećanju isključivo zbog nečega što se zove Hofman. Kasnije ću od brojnih kolega, novinara, saznati da u Graničnoj policiji BiH postoji izvjesni Svevlad Hoffman, sa dva F, koji, navodno, nema nikakve veze sa onim Hofmanom iz lošeg vica. I taj pravi Hoffman, sa dva F, bio je poznat po tome što je podnosio prijave protiv svojih kolega i svojih nadređenih. Sve dok ga ravnatelj Granične policije Zoran Galić nije unaprijedio u predstojnika Ureda ravnatelja nakon što je on upozorio “na okupljanje Bošnjaka u Graničnoj policiji”. Od tada Hofman sa dva F podnosi prijave protiv novinara.

Mene je, kaže za objektivni Hrvatski medijski servis, prijavio zbog raspirivanja etničke, rasne i međunacionalne mržnje jer sam kazao da dvije trećine službenika sigurnosnih agencija BiH radi u interesu Srbije i Hrvatske. I, evo, da mu pojačam dokaze koje će dostaviti Tužiteljstvu BiH ponavljam – dvije trećine službenika sigurnosnih agencija BiH radi za Beograd i Zagreb. I u ovom slučaju uopće nije bitna njihova nacionalnost. Bitno je da rade. I Svevlad Hoffman to dobro zna jer je sve svoje javne nastupe prilagodio  službenom Zagrebu, odnosno politici Republike Hrvatske. A kada smo već kod Republike Hrvatske da uprostimo sve. Svevlad Hoffman je, u ime Granične policije BiH kojom rukovodi hrvatski državljanin Zoran Galić,  podnio prijavu protiv mene, državljanina BiH, Tužilaštvu BiH kojim rukovodi hrvatska državljanka Gordana Tadić. I sada bi hrvatska državljanka Gordana Tadić, raspoređena na poziciji glavne držvne tužiteljice BiH, trebala istraživati zbog čega ja pišem da Hrvatska u Bosnu i Hercegovinu ilegalno ubacuje migrante. Jer Gordana Tadić, ali i Zoran Galić, ne mogu i ne smiju istraživati kako i zbog čega hrvatska policija u Bosnu i Hercegovinu ilegalno prebacuje migrante koje prethodno bičuje i kamenuje.

“Tko neovlašteno prikuplja tajne podatke, s ciljem da ih učini dostupnim stranoj državi, stranoj organizaciji, stranoj osobi  ili osobi koja za njih radi, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”, piše u članu 348, stav 2 Kaznenog zakona Republike Hrvatske.

Dakle, hrvatski državljani Gordana Tadić i Zoran Galić počinili bi krivično djelo u susjednoj državi ukoliko bi, za interes BiH, istraživali na koji način hrvatske vlasti organiziraju ilegalno prebacivanje migranata u BiH. I onda se nameće jednostavno pitanje – smiju li državljani Republike Hrvatske zaposleni u sigurnosnim agencijama BiH uopće raditi u interesu države Bosne i Hercegovine, a kontra službenih interesa Republike Hrvatske. E, zbog toga predstojnik ravnateljevog ureda Svevlad Hoffman mora štiti interese Republike Hrvatske kada je u pitanju cijelom svijetu poznati pushback u režiji policije RH.

“Avdiću je poznato da je BiH sklopila Sporazum s Republikom Hrvatskom prema kome svi oni koji nezakonito pređu granicu između BiH i R. Hrvatske mogu bez posebnih formalnih procedura biti vraćeni na teritoriju države s koje su nezakonito ostvarili ulazak na teritoriju druge susjedne države.Dakle kada bi se na granici BiH i R. Hrvatske nezakonito i protuustavno otvorila granica, svi oni koje bi po Avdićevom receptu bili propušteni ubrzo bi bili vraćeni tamo odakle su i krenuli”, pisao je Hofman početkom ove godine dok je još tragao za dokazima koji bi mogli potkrijepiti njegove navode da sam počinio neko kazneno djelo.

Hoffmanu je nepoznato, za razliku od onih koji čitaju Sporazume na koje se on poziva, da su se “Ugovorne stranke” obavezale “prihvatiti bez posebnih formalnosti državljane trećih država, koji su na protuzakonit način prešli državnu granicu između ugovornih stranaka u roku od tri dana od dana kada je utvrđeno da je osoba protuzakonito prešla državnu granicu”.

“Ako se prihvat iz stavka 1. ovoga članka odbije zatražit će se najava prihvata u roku od 72 sata. Najavu predaje uputit će sa strane Republike Hrvatske Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a sa strane Bosne i Hercegovine Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice.  Zamoljena ugovorna stranka mora ugovornoj stranci koja traži prihvat svoju odluku priopćiti pisanim putem i to u roku od 48 sati koji se eventualno može produžiti na najdulje do 7 dana” , piše u Sporazumu na koji se pozivao predstojnik ravnateljevog ureda Svevlad Hoffman, kojeg od od “lika” iz vica dijeli tek jedno “F”.

Na ovaj način, tokom prošle godine, BiH je od Hrvatske zvanično prihvatila 208 migranata. Na onaj drugi način, zbog kojeg se zgražava cijeli svijet, prošle je godine iz Hrvatske u BiH prebačeno 7210 migranata. I oni ne postoje za službenike Granične policije BiH koji “ne rade u interesu Republike Hrvatske”.

Svevlad Hoffman je sredinom januara, gostujući u Bihaću, optužio MUP USK da iznose “paušalne i neutemeljene podatke” nakon čega se izgubio iz vidokruga policijskog komesara USK-a Muje Koričića čije su kolege još prije tri godine zadokumentovale da je Granična policija “pustila” hrvatskog policajca Zorana Melkića, zatečenog na teritoriji BiH prilikom ilegalnog prebacivanja migranata. I to nije vic u kojem je glavni akter Mujo (Koričić). Ovo je, ipak, ozbiljna priča čiji je glavni akter Hoffman kojeg od onog Hofmana iz vica razlikujemo tek po dva F.

Milorad Dodik vrijeđao članicu CIK-a: “Predstavlja se da zastupa srpski narod, a udata za Bošnjaka”

“Gospođa koja se predstavlja kao da predstavlja srpski narod, udata je za Bošnjaka u Sarajevu. Neko će reći kakve to ima veze. Ma nemojte?”, rekao je u četvrtak predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik govoreći o odluci Centralne izborne komisije BiH da poništi izbore u Srebrenici.

Za tu odluku glasala su dva člana CIK-a iz reda srpskog naroda, Jovan Kalaba i Vanja Bjelica – Prutina koju je Dodik “prozvao” zbog toga što je udata za Bošnjaka.

“To da neki Srbin dođe u poziciju da glasa protiv izbora o Srebrenici to isključivo da izbori nisu bili valjani na mjestima gdje su Srbi dobili te izbore, a da su navodno u redu tamo gdje su muslimani dobili izbore, znate kakva fukara od Srbina morate biti da to uradite”, kazao je Dodik dok su okupljeni novinari samo držali mikrofone.

Članica CIK-a Vanja Bjelica Prutina ranije je istog dana na sjednici CIK-a kazala da će “podržati odluku o poništavanju izbora u Srebrenici, iako dolazi iz reda srpskog naroda” i “iako je proteklih dana trpila pritiske i uvrede”.

“Svako treba da odgovara za svoje postupke. Želim reći da se niko ne može sakriti iza mene i da pod pritiskom neću djelovati u okviru zakona i to imam potrebu da kažem veoma jasno”, kazala je tokom rasprave Vanja Bjelica-Prutina.

Zbog brojnih zloupotreba: Poništeni izbori u Srebrenici i Doboju

Centralna izborna komisija BiH poništila je izborne rezultate sa većine birališta u Srebrenici i Doboju. Od ukupno 28 redovnih birališta u tom gradu, poništeni su rezultati sa 26 biračkih mjesta. Istovremeno, CIK je u Doboju poništio izborne rezultate u na 89 od ukupno 108 biračkih mjesta. Odluke su donesene sa šest glasova za i jednim glasom protiv.

Protiv odluka o poništavanja izbora u Srebrenici i Doboju glasao je jedino član CIK-a i kadar HDZ-a BiH Vlado Rogić koji je tokom rasprave kazao da je “Izborna komisija podlegla pisanju medija”. On je upozorio nije bilo osnova da se po službenoj dužnosti krene u provjere izbora u tim gradovima.

Za razliku od njega, članica CIK-a Vanja Bjelica Prutina podržala je odluke o poništavanju izbora u Doboju i Srebrenici.

“Podržat ću ovu odluku iako dolazim iz reda srpskog naroda i iako sam proteklih dana bila izložena velikim pritiscima. Niko se ne može sakriti iza mene i bez obzira na pritiske radit ću u okviru zakona”, kazala je Bjelica – Prutina govoreći tokom rasprave o prijedlogu odluke o poništavanju izbora u Srebrenici.

“Nije potrebno da čitamo obrazloženje naše odluke na sjednici CIK-a, jer ta odluka treba ići na preispitivanje na Sud BiH. Ali moja namjera je da podržim prijeglog stručne službe”, kazala je članica CIK-a Irena Hadžiabdić.

Dodala je da su manipulacije uočene na skoro svim biralištima.

“Bilo je glasanja za druga lica. Prikupili smo izjave od članova biračkih odbora putem Opštinske izborne komisije. Ono što me žalosti – izjave su identične. Skoro u svim izjavama su bile identične rečenice što dokazuje da su bile usaglašene izjave”, istakla je Hadžiabdićeva.

Članovi CIK-a su se odlučili na ovaj korak nakon što su dobili izvještaj vještaka grafološke struke koji je utvrdio da je skoro 20 posto potpisa u Doboju i Srebrenici lažno. To znači da je glasački materijal naknadno ubacivan u kutije i da su se druge osobe potpisivale pod tuđim imenima. Vještak grafološke struke je ove potpise uporedio sa potpisima iz baze IDDEEA-e.

Kada je u pitanju Srebrenica, nepravilnosti su utvrđene na skoro svim biralištima. Na gotovo svakom mjestu su glasale osobe sa nevažećim identifikacionim dokumentima ili dokumentima izdatim mimo zakonskog roka. Istraga.ba je dan nakon izbora objavila da su desetine osoba u Srebrenici glasale bez ikakvih identifikacionih dokumenata, što je naknadnom provjerom i potvrđeno. Tada smo objavili da je, recimo, Predrag Zagorac glasao na biračkom mjestu Petriča. Njegovi dokumenti istekli su u novembru 2019. godine godine i nikad ih nije obnovio. Ali, bez obzira na to, omogućeno mu je da glasa u Srebrenici. Na spisku osoba koje su glasale na biračkom mjestu Petriča je i Goran Orašanin. Prema informacijama koje je tada objavila Istraga, njegovi dokumenti su istekli 2017. godine, a druge nikad nije dobio. I Dejanu Orašaninu dokumenti su istekli 2017. godine, Glasao je u Srebrenici iako nije imao nijedan važeći bh. dokument. Na spisku osoba koje su glasale nalazi se i Savo Subotić. Ni on nema bh. dokumente, a glasao je. I Slađana Subotić je glasala bez važećih bh. dokumenata. Pored navedenih, objavili smo tada, u Srebrenici su bez važećih dokumenata glasali još i Vidoje Bogičević, Nikola Bogičević, Vladislav Ilić, Dragoje Jakovljević, Radomir Savić, Slađana Radovanović, Stanojka Radovanović, Slobodanka Stjelanović…

Osim toga, na dva biračka mjesta u Federaciji, na kojima su, uglavnom, glasali Bošnjaci, uočen je veliki broj lažnih potpisa, što znači da su se članovi biračkih odbora potpisivali umjesto njih.

Kako je kazano na sjednici CIK-a, u Gradačcu, gdje se glasalo u odsustvu u Srebrenici, nuđen je novač posmatračima “da ne vide izborne prevare”.

Kada su u pitanju glasovi putem pošte, rezulutati nisu poništeni.

Tokom rasprave o Doboju, članica CIK-a Irena Hadžiabdić je kazala da su kršena izborna pravila i je Izborna komisija od prvog dana upozoravala na manjkavosti izbornog procesa u tom gradu.

“Uvođena su samoinicijativna pravila u Doboju. Nije se vodilo računa o instrukcija. Govorila sam i o odazivu birača. Na pojedinim biračkim mjestima, do 11 sati, je svakih pedeset sekundi glasao po jedan birač, što je prosto nemoguće”, kazala je Irena Hadžiabdić.

Predsjednik CIK-a Željko Bakalar je kazao je u Doboju uočena pojava političkih subjetaka koji su osvajali od nula do sedam glasova, ali da su ti subjekti imali svoje članove u biračkim odborima.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...