“Admir S. – vlasnik pravosuđa”, pisalo je u poruci koju je 11. februara 2021. godine primio biznismen iz Gračanice Dženan Mujkić.
Sedam dana kasnije, Dženan Mujkić je, zajedno sa svojim ocem i tadašnjim državnim zastupnikom Enverom Bijedićem, uhapšen u okviru akcije Rudnik. Kada je Mujkićev telefon Tužilaštvo TK poslalo na vještačenje u njemu su pronađene brojne prepiske koje inkriminiraju vlasnika pravosuđa Admira S.
Ko je Admir S.?
Admir S. je Admir Suljagić, direktor sekretarijata Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH. Poruke koje je razmjenjivao sa uhapšenim Mujkićem dokazuju Suljagićevu trgovinu utjecajem. Da je u pitanju “vlasnik pravosuđa”, dokazuje i Rješenje Općinskog suda u Tuzli kojim su 20. februara Enveru Bijediću i drugim uhapšenim određene mjere zabrane. U tom dokumentu je navedeno da je uhapšeni gračanički biznismen Dženan Mujkić komunicirao sa direktorom sekretarijata VSVTV-a Admirom Suljagićem.
“Komunikacija u sistemu za presretanje označena rednim brojem 7263., realizovana dana 10.09.2020. godine u 14:46 sati. Dženan poziva sagovornika na broj 062/688-018 (u ranijim razgovorima identifikovan kao Faris, Dženanov sin) i Dženan govori da je Atif u Sarajevu sa Suljagić Admirom, da završi ono za profinog sina, te da je Atif ispričao Admiru sve oko Rudnika soli, te da je nakon toga Admir zvao Dženana. U razgovoru Dženan govori da je Admir dobar sa Enverom Bijedićem i da ga ovaj malo štiti oko optužnica i da će mu Admir poslati poruku za njih, pošto je njegov čovjek direktor Rudnika i da upre u to, da se ne “zaj….”. Razgovor se nastavlja oko firme iz Bugarske”, navedeno je u Rješenju Općinskog suda u Tuzli.
Deveti je Januar 2021. godine. Dženan Mujkić šalje poruku Admiru Suljagiću.
Mujkić: Može li pitanje?
Suljagić: Šta je frka?
Mujkić: KP dom Orašje. Zatvorenik Samir Moralić. Majstor za centralna grijanja. Molba da ga uposle, da nije pasivan
Suljagić: Šta je bilo? Koje krivično djelo? I koliko je dobio?
Mujkić: Dvije godine. Krivično djelo preprodaja droge.
Suljagić: Ok. Sutra se čujemo. Oko ovoga, hoću najlakšu vezu. Ima tri opcije. Ministra pravde FBiH, Direktora zatvora Mostar. Hoću bez tragova to da uradim. A ne znam ko ti je ovaj. Otkud ovom posao s drogom.
Mujkić: Ma, jok. Nemo sada ništa. Komšija mi je to. Otac gazda, privatnik. Klasika.
Suljagić: Ja ću sutra pokrenuti sistem. Već sam komandantu Federalne sudske policije poslao ovo. Sutra ćemo preko zatvorskog sistema.
Mujkić: Svaka čast.
Mjesec kasnije, Admir Suljagić palje poruku Dženanu Mujkiću.
Suljagić: Admir S., vlasnik pravosuđa
Mujkić: A sellam, bro.
Demo dalje. Dženan Mujkić je u svom telefonu imao nekoliko fotografija spakovane rakije namijenjene Admiru Suljagiću. Na ambalaži je pisalo Admir S.
“A rakiju planiraj između 20. i 25.”, pisao je Mujkić direktoru VSTV-a.
Suljagić se interesirao za njegov predmet.
“Večeras, daj mi napiši samo detalje posla. Koliko ste radili, koga žele, kvalitet posla koji ste obezbijedili. 10 rečenica u jednu poruku”, napisao je Suljagić u poruci pronađenoj u Mujkićevom telefonu.
Evo Mujkićevog odgovora.
“Džani, Atif i njihova ekipa već 13 godina na Rudniku Soli rade bušotine sa stranim firmama i u kooperaciji. Sada prvi put konkurisali kao samostalna domaća firma sa najsavremenijom opremom i ljudima koji znaju posao. Konkurencija bugarska firma koja je jeftinija u prvom krugu. Ali oni ne znaju i ne mogu to da urade. A i da mogu, nije u redu da u ovom korona vremenu da ne radi domaća firma. Možemo spustiti cijenu još 10 posto ali ne možemo kao Bugari koji su dali ofrlje cijenu”, naveo je Mujkić u poruci upućenoj Admiru Suljagiću.
Upravo zbog pokušaja namještanja ovog tendera, SIPA je, po nalogu Tužilaštva TK uhapsila Dženana Mujkića.
No, vratimo se “vlasniku pravosuđa”.
Admir Suljagić je, prema prepiskama koje su u pojedu Istrage, posredovao u prilikom imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija. Ali o tome ćemo sutra.
Državni zastupnik Nenad Stevandić učestvovao je u udruženom zločinačkom poduhvatu na podučju Krajine, piše u drugoj izmijenjenoj optužnici koju je Haški tribunal podigao protiv sad već osuđenog ratnog zločinca Stojana Župljanina.
optužnica protiv Župljanina
“U tom UZP-u su učestvovali brojni pojedinci. Stojan Župljanin je djelovao u dogovoru s drugim učesnicima u UZP-u, među kojima su bili Radoslav Brđanin, Momir Talić, Slobodan Milošević, general Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Nikola Koljević, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, Mićo Stanišić, Slobodan Dubočanin, Simo Drljača, i drugi načelnici SJB u opštinama pod nadležnošću Stojana Župljanina, zatim Darko Mrđa, Nenad Stevandić, Ljuban Ećim i drugi članovi rukovodstva bosanskih Srba”, navedeno je u optužnici Haškog tribunala.
I nije ovo jedini haški dokument u kojem se pominje Nenad Stevandić, aktualni predsjednik Ujedinjene Srpske i zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.
Stevandić je, naime, tih godina bio pripadnik paravojnih formacija poznatih kao SOS (Srpske odbrambene snage) i direktno je odgovarao Jovici Stanišiću, šefu Miloševićeve Državne bezbjednosti. Od 5. maja 1992. godine Nenad Stevandić će bio član Ratnog štaba Autonomne regije Krajina.
odluka o formiranju Kriznog štaba
Od petnaest članova tog Štaba, trojica su procesuirana pred Haškim tribunalom. Radoslav Brđanin i Stojan Župljanin pravosnažno su osuđeni, dok je Momir Talić umro prije izricanja presude. U prvostepenoj presudi protiv Brđanina, Nenad Stevandić je označen kao vođa jedinice SOS.
“Premda su neke paravojne grupe povezane sa opozicionim stranakama u Srbiji, SOS je bio usko povezan sa SDS-om i Kriznim štabom ARK-a koji je koristio SOS kao operativno sredstvo koje je doprinijelo provođenju Strateškog plana. Nenad Stevandić i Slobodan Dubočanin, prvi šef, a drugi pripadnik SOS-a, bili su članovi Kriznog štaba ARK-a”, navedeno je u presudi u predmetu protiv Radoslava Brđanina.
Paravojne grupe su, piše dalje u presudi, učestvovale u borbenim operacijama koje je izvodio Prvi Krajiški korpus širom Autonomne regije Krajina, a među njima je djelovala i jedinica SOS kojom je komandovao Nenad Stevandić. Jedan od dokaza koji je korišten u Haagu je i presretnuti razgovor između Nenada Stevandića i Radovana Karadžića od 17. avgusta 1991.
“Pošto smo Brđanina ubacili u šemu, on sad ne da Voji (Kuprešaninu – predsjedniku Skupštine ARK-a i članu Kriznog štaba ARK-a) i Anđelku (Grahovcu – predsjedniku vlade ARK-a) da prave gluposti. Međutim, oni su se onda svi okrenuli protiv Brđanina, i Zoran i Anđelko i Vojo jer, ne radi ljubomore, nego zato što su se htjeli umiješati u ovaj dio posla iz nekih ne znam ni ja”, kazao je Stevandić Radovanu Karadžiću.
U presudi protiv Miće Stanišića i Slobodana Župljanina navedena je i izjava zaštićenog svjedoka ST183 koji je kazao da su među vođama Srpskih odbrambenih snaga bili Slobodan Dubočanin, Nenad Stevandić, Ljuban Ećim i Zdravko Samardžija.
“U ranim jutarnjim satima 3. aprila 1992. godine, naoružani pripadnici SOS-a podigli su barikade i blokirali grad Banju Luku”, navedno je u presudi u predmetu Stanišić-Župljanin.
Ime predsjednika Ujedinjene Srpske se pominje i u predmetu protiv Radovana Karadžića gdje je označen kao vođa “Crvenih beretki” i SOS jedinica. Državni zastupnik Nenad Stevandić je pominut i tokom suđenja Momčilu Krajišniku, gdje ga je svjedok Ewan Brown pomenuo kao vođu paravojnih snaga. Osim toga, Stevandić je pomenut i u presudi protiv Krajišnika.
Stevandić u presudi Krajišniku
“Paravojna grupa Srpske odbrambene snage (u daljem tekstu: SOS) pod komandom Nenada Stevandića, člana Kriznog štaba ARK-a, djelovala je u Banjoj Luci u proljeće i ljeto 1992. U njenom sastavu su bili osuđivani kriminalci, a bila je povezana s rukovodiocima SJB-a i CSB-a. Pripadnici SOS-a čak su služili kao pratnja visokim funkcionerima SDS-a, na primjer Radoslavu Brđaninu. U vrijeme referenduma o nezavisnosti republike, održanog 29. februara i 1. marta 1992., pripadnici SOS-a blokirali su zgradu opštine u Banjoj Luci”, piše u presudi protiv Momčila Krajišnika.
Juli je mjesec 2021. godine. Almir Pehlić Kazjanov s automatskom puškom u ruci patrolira kroz plantažu marihuane, tik uz granicu sa Hrvatskom. I ne sluti da ga fotografišu. Nakon što mu je došla smjena, odlazi do kuće svoga šefa u Velikoj Kladuši. Bos se zove Dino Muzaferović. Cezar mu je nadimak. Kuća mu je opasana visokim zidovima koje je gradila firma Brace Kendića. I narednog dana Kazjanov odlazi na plantažu. Da zalijeva usjeve i stražari. Ovo ispod je njegova fotografija. Naoružani Almir Pehlić, u šumi kod sela Radića Most, na samoj granici između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, čuva plantažu marihuane.
Almir Pehlić Kazjanov na plantaži kod Velike Kladuše
Pripadnici MUP-a Unsko-sanskog kantona istragu su privodili kraju. Započeli su je 3. juna 2021. godine, kada su uputili obavijest Tužilaštvu Unsko-sanskog kantona da “nepoznate osobe” održavaju plantažu kod Kladuše. Općinski sud u Velikoj Kladuši je 7. jula izdao naredbu za posebne istražne radnje protiv nepoznatih osoba koje su održavale plantažu marihuane. Od tog trenutka, specijalci MUP-a USK-a su svakodnevno snimali osobe koje su dolazile. Jedan po jedan kriminalci su identificirani. Na vrhu piramide bio je Dino Muzaferović Cezar. Kantonalno tužilaštvo Bihać 21. jula od Kantonalnog suda u Bihaću traži naredbu za primjenu posebnih istražnih radnji protiv ove grupe. Dino Muzaferović zvani Cezar označen je kao organizator.
Dino Muzaferović Cezar
“Naprijed navedeno ukazuje da je Muzaferović Dino organizirao grupu ljudi u cilju učinjenja krivičnog djela neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238 stav 1 KZ FBiH, dok su Pehlić Amir, Darko Jovanović/Ibrahimagić Ermin, Adnan Balić i još jedno lice postali članovi organizirane grupe tako da proizvode i prerađuju opojnu drogu cannabis”, navedeno je u jednom od akata Tužilaštva USK.
MUP USK-a ih je pratio i dokumentovao sve veze. Cezar je već bio poznat policijskim agencijama. Imao je česte veze sa članovima škaljarskog klana. Darko Jovanović je jedan od njih. Rođen je u Loznici i ima slovenački pasoš na ime Ermin Ibrahimagić. U tom je pasošu njegova fotografija.
Darko Jovanović alias Ermin Ibrahimagić
Jovanović je, uglavnom, boravio u hotelu Palace u Velikoj Kladuši, gdje su se pojavljivali kriminalci iz Srbije, Crne Gore i Slovenije. Fotografija ispod je nastala upravo u u Hotelu Palace. Ove su se osobe kasnije srele sa Darkom Jovanovićem.
Ispred su bili parkirani automobili sa slovenačkim tablicama. Vlasnik jednog automobila bio je Anel Škrilj, Slovenac bh. porijekla kojeg tamošnje policijske agencije dovode u vezu sa drogom. Kockice su se postepeno uklapale. U petak, 23. jula MUP USK-a i Tužilaštvo USK su napravli plan. Policijska akcija je trebala biti provedena 26. ili 27. jula. No, neko ih je preduhitrio. U nedjelju, 25. jula, na plantažu su upali pripadnici Granične policije BiH. Došli su po naredbi državnog tužioca Džermina Pašića koji je “preduhitrio” svoje kolege iz Bihaća.
“Pripadnici Centralnog istražnog ureda Granične policije BiH, odsjek za prikrivene operacije, 25. jula 2021. u jutarnjim satima na području Velike Kladuše, uspješno su realizirali Operativnu akciju Escobar, koja je usmjerena na razbijanje organiziranih kriminalnih grupa u vezi s neovlaštenim prometom opojnih droga. Tijekom operativne akcije, otkriveno je oko 6 000 stabljika indijske konoplje u namjenski izgrađenom kampu za proizvodnju i uzgoj opojne droge marihuane, koja se distribuirala kako na unutarnjem tako i na tržištu Evropske unije. Radi specifičnosti situacije i aktivnosti prilikom realizacije, podrška Graničnoj policiji BiH pružena je i od Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske. Operativna akcija se odvijala pod nadzorom Tužilaštva BiH, a učestvovalo je ukupno 110 policijskih službenika. Zbog počinjenja krivičnog djela „Organizirani kriminal“ iz čl.250 KZ BiH u vezi sa krivičnim djelom „Neovlašten promet opojnim drogama“ iz čl. 195 KZ BiH i „Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga“ iz čl. 238. stavka (1) KZ FBIH slobode su, zasad, lišene 4 osobe, državljani BiH”, saopćeno je tog dana iz Granične policije BiH.
Tužilaštvo BiH preduhitrilo je svoje kolege iz bihaćkog tužilaštva. Granični su policajci, po naredbi državnog tužioca Džermina Pašića, uhapsili četiri osobe koje su zatekle na plantaži.
“Šta reći”, bilo je sve što nam je 25. jula prošle godine rekla glavna kantonalna tužiteljica USK-a Fadila Amidžić, nakon što smo je upitali da li je Tužilaštvo BiH, praktično, “otelo” akciju svojim kolegama iz Bihaća.
Njen kolega sa državnog nivoa, Džermin Pašić, imao je šta reći.
“Tužilaštvo Bosne i Hercegovine uputilo je prema Sudu BiH prijedlog za određivanje mjere pritvora za osumnjičene: J.D., rođenog 1982. godine u Loznici, nastanjenog u Zvorniku, D.M., rođenog 1989. godine u Velikoj Kladuši, P.A., rođenog 1987. godine u Kranju, Slovenija, nastanjenog u Velikoj Kladuši, S.A., rođenog 1998. godine u Velikoj Kladuši. Navedeni osumnjičeni lišeni su slobode u akciji Granične policije BiH, uz podršku SIPA-e i MUP-a USK, a mjera pritvora predložena je iz razloga opisanih u članu 132. stav 1. tačke a), b) i c) ZKP-a BiH, odnosno zbog opasnosti od bjekstva (u odnosu na prvoosumnjičenog), te opasnosti da bi boravkom na slobodi mogli ometati istragu, prikrivati dokaze, te vršiti uticaj na svjedoke ili saučesnike, kao i ponoviti krivično djelo ili dovršiti započeto”, saopćeno je iz Tužilaštva BiH.
Mediji su uskoro objavili puni identitet. Osumnjičeni su Darko Jovanović, Murat Dizdarević, Almir Pehlić i Armin Sefić. Sud BiH im je 27. jula odredio pritvor. No, Cezar je ostao na slobodi. Stvarni vođa ove kriminalne grupe uopše nije bio meta Graničnim policijima. Štaviše, tužilac Pašić nije naredio ni pretres kuće Dine Muzaferovića zvanog Cezar.
zidine oko kuće Dine Muzaferovića
Vođa ove kriminalne grupe je i danas je na slobodi. Za njim, čak, nije raspisana ni crvena Interpolova potjernica. Državni tužilac Džermin Pašić “izdejstvovao” je tek raspisivanje “plave potjernice”. No, to nije nalog za hapšenje. To je samo obavijest polijskim agencijama širom svijeta da “prikupljaju informacije” o Dini Muzaferoviću.
“Osobi povezanoj sa škaljarskim klanom”, piše u sistemu Interpola.
Dino Muzaferović ima i slovenačko državljanstvo. U Ljubljani se, nakon policijske akcije sastajao sa Bracom Kendićem i Satkom Kekićem. Prema opreativinim policijskim informacija, u Kendićevim je vozilima prevožena droga. Satko Kekić je već ranije osuđivan zbog trgovine opojnim drogama.
Braco Kendić i Satko Kekić u Ljubljani tokom oktobra 2021. godine
Organizatora ove grupe, Dinu Muzaferovića, tužilac Džermin Pašić nije uhapsio, niti je za njih raspisao potjernicu. No, da je državni tužilac znao da je Cezar vođa ove grupe dokazuje i njegov prijedlog za pritvor. Naime, kada je Sudu BiH uputio prijedlog za pritvor nakon akcije Eskobar, Pašić je konstatirao da ovom grupo, Darko Jovanović i drugi, rukovodi osoba inicijala D.M. rođena u Velikoj Kladuši.
Džermin Pašić: “osoba inicija D.M. organizator”
No, kako, onda, Muzaferović uopće nije obuhvaćen akcijom Eskobar? Zašto za njim nije raspisana potjernica ako je organizator? I da li je kompletna akcija provedena kako bi Muzaferović bio spašen od hapšenja? Slična pitanja samo postavili i državnom tužiocu Džerminu Pašiću. Pitali smo ga – zbog čega tokom akcije Eskobar nije uhapšen Dino Muzaferović, zašto za osobom inicijama D.M. iz Velike Kladuše nije raspisao crvenu potjernicu, te zbog čega je odlučio akciju u Velikoj Kladuši provesti u nedjelju?
tužilac Džermin Pašić
Odgovorio nam je da – nema komentar na navedena pitanja.
“Da biste vi, po nalogu mentora imali šta dalje pisati, sa istom namjerom neosnovane diskreditacije mog rada, kao i ranije. Vrijeme će sve pokazati. Da su pitanja postavljena profesionalno, u duhu novinarske etike istinitog obavještavanja javnosti, sigurno bih odgovorio. Takva pitanja se postavljaju Tužilaštvu, a ne meni lično. Ali pošto imate nečasne namjere, tako shvatam i ovaj kontakt”, napisao je Pašić, nakon čega nas je upitio na odjel za informisanje Tužilaštva BiH.
No, druge činjenice daju jasnije odgovore na naša pitanja. Prema dokumentima Tužilaštva BiH, pripadnici Granične policije su 14. jula dobili prve informacije o postojanju plantaže kanabisa u šumi nadomak sela Radića Most, koje se nalazi tri kilometra od granice sa Hrvatskom. Dakle, petnaest dana nakon što je MUP USK-a službeno formirao predmet, Granična policija BiH dobija “saznanja”. Tužilaštvo USK-a u tom je trenutku već provodilo posebne istražne radnje protiv narko grupe kojom je rukovodio Dino Muzaferović, dok je plantaža bila pod stalnim policijskim nadzorom.
Murat Dizdrarević na plantaži
Prema istim dokumentima Tužilaštva BiH, Pašiću je te informacije proslijedio Centralni istražni ured Granične policije u kojem je jedan od šefova bio – Rejhan Raković. U pitanju je dugogodišnji službenik Granične policije BiH koji je rukovodio prikrivenim istražiteljima. Rođen je u Bihaću, glavnom gradu Unsko-sanskog kantona u kojem je djelovala grupa Dine Muzaferovića. Plantaža kanabisa, rekosmo, nalazi se u samom pograničnom dijelu. Iako su, zbog migrantske krize, svakodnevno patrolirali tim područjem, Rakovićevi istražitelji nisu primijetili plantažu sve dok Tužilaštvo USK nije započelo pripreme za hapšenje Dine Muzaferovića i njegovih saradnika na plantaži. Nekoliko činjenica je bitno izdvojiti. Tužilaštvo USK-a je 6. jula pribavilo naredbu Općinskog suda u Velikoj Kladuši protiv nn osoba koje su održavale plantažu marhuane. Tužilaštvo BiH je predmet formiralo 14. jula nakon prijave Rejhana Rakovića. Tužilaštvo USK-a je 22. jula pribavilo naredbu za praćenje Dine Muzaferovića i drugih osumnjičenih zbog prizvodenje marihuane na plantaži kod Kladuše. Tužilaštvo BiH je dan kasnije, 23. jula pribavilo naredbu za pretres plantaže. Tužilaštvo USK-a je namjeravalo uhapsiti Dinu Muzaferovića i druge 26. ili 27. jula 2021. godine. Tužilaštvo BiH i Granična policija su, na neradni dan, 25. jula proveli akciju na plantaži i propustili uhapsiti glavnog organizatora.
“Sudbina” će htjeti da, trideset dana nakon akcije Eskobar, pripadnici SIPA-e, 24. septembra, uhapse Rejhana Rakovića zbog primanja mita tokom jednog konkursa u Graničnoj policiji BiH. U njegovom autu i u njegovoj kući u Bihaću inspektori SIPA-e su tokom pretresa pronašli oko 100 hiljada maraka u kešu. Dva mjeseca kasnije će biti pretresena i kuća njegovih roditelja. U njoj su informacijama Istrage, pronašli i dio opreme Granične policije koja je 2017. godine misteriozno nestala iz te policijske agencije.
Rejhan Raković sa direktorom Granične policije BiH
Na dan kada je uhapšen Raković, državni tužilac Džermin Pašić, tvrde izvori Istrage, bio je vidno uzrujan. Pašića i Rakovića vežu brojne zajedničke akcije usmjerene protiv krijumčara “marihuanom” iz Crne Gore. S njima je je skoro uvijek u akcije bio uključen i inspektor SIPA-e Robert Ristić. O inspektoru Ristiću i tužiocu Pašiću smo pisali nekoliko puta. I to sve u vezi sa slučajem “kokain”, odnosno sa vraćanjem telefona oduzetih od biznismena Duška Đurasovića koji je bio osumnjičen da je kao odgovorna osoba u firmi MDDI Group učestvovao u međunarodnom krijumčarenju 50 kilograma kokaina. Ali o novim detaljima o tom slučaju ćemo pisati uskoro.
Prije nego je izboden, Bišćanin Hazim Majetić je dvaput fizički napao migrante, saznaje Istraga.ba. Kada je fizički nasrnuo na djevojku iz Maroka, tražeći seks, migranti su upotrijebili nož i nanijeli mu teške tjelesne povrede. Majetović je, prethodno, od njih naplaćivao korištenje napuštene kuće u tom bihaćkom naselju. Sve su to utvrdili i pripadnici MUP-a USK-a, što je navedeno u izvještaju dostavljenom Tužilaštvu tog kantona.
“Utvrđeno je da su migranti Fatim Maydobi i njen suprug boravili u napuštenoj kući gdje je kod istih došao oštećeni Majetić Hazim i koji je fizički napao Fatim Maydobi iz razloga što njen suprug istom nije davao novac, a koji su mu, po izjavama, davali ranije. U pokušaju da odbrani svoju suprugu, drugoprijavljeni je stupio u fizički kontakt sa oštećenim nakon čega je oštećeni napustio kuću”, piše, pored ostalog, u Izvještaju MUP-a USK.
Nakon što je Majetović otišao iz kuće, tu je došao još jedan Marokanac koji je donio hranu Fatim Maydobi i njenom suprugu. Međutim, Hazim Majetić se ponovo vratio u napuštenu kuću i ponovo se sukobio sa migrantima, nakon čega ga je Marokanac koji je donio hranu ubo kuhinjskim nožem. Marokanci su, potom, Majetića izgurali iz kuće a na ulici su mu pomoć pružili stanovnici tog naselja. Prilikom uviđaja, pripadnici MUP-a USK-a su pronašli nož kojim je uboden Majetović.
Podsjećamo, brojni mediji u BiH su izvijestili da je Majetović “još jedna žrtva migranata” koji siju strah ulicama Bihaća. Istraga je prvog dana objavila da su migranti izjavili da je Majetović seksualno uznemiravao jednu od migrantica koje su živjele u tom naselju. Sve je to sada potrđeno u izvještaju MUP-a USK. Hazim Majetić je, objavljivali smo, osoba koja ima policijski dosje. On je 2010. godine hapšen zajedno sa svojom majkom Razijom zbog sumnje da su njih dvoje ubili, a potom sjekirom iskasapili svoju komšinicu čiji su leš kasnije bacili u Unu. Njegova majka je osuđena, dok je Hazim Majetić oslobođen s obzirom na to da, kao srodnik, nije mogao odgovarati za prikrivanje zločina. Kasnije je osuđivan i za nasilničko ponašanje. Sve osude su mu izbrisane iz kaznene evidencije.
Bio je mart 2021. godine kada je sarajevski biznismen Elmedin Karišik putem Skya poslao poruke Saniju El Murdi, bh. državljaninu optuženom za krijumčarenje velikih količina kokaina za kartel Tito i Dino.
“Jučer, prije nego smo krenuli na džumu sretnem onog Šmrka sa starim njegovim i zvali me, hajde da jedemo. Priča mi za Konakovića, isfinansirao mu čitavu kampanju, sad prošle izbore”, napisao je Karišik.
“Oni mu isfinansirali kampanju”, pita Murda.
“Pa, nije mi baš sve ispričao, ali kako sam skontao sad te neke tužioce stavio Konaković svoje što je on imao te predmete i odbačeni su svi”, pojasnio je Karišik.
“I to tebi samo tako ispriča usput onako”, upitao je El Murda.
“Što se tiče MUP-a u FUP-a”, uzvratio je Karišik.
Ove prepiske, međutim, do danas nikad nisu ugledale svjetlo dana. A evo i zbog čega. Za lakše praćenje ove priče ukratko ćemo predstaviti glavne likove.
Elmedin Konaković, predsjednik Naroda i Pravde i ministar vanjskih poslova BiH.
Elmedin Karišik, sarajevski biznismen preko kojeg su narko dileri prali novac. Hapšen po naredbi Tužilaštva BiH u okviru slučaja Ibrahima Hadžibajrića. Trenutno na slobodi.
Admir Arnautović Šmrk, sarajevski narko diler kojeg je uhapsilo Tužilaštvo BiH. Trenutno na slobodi.
Džermin Pašić, državni tužilac, po izboru Ambasade SAD-a “Heroj mjeseca”, zadužen za istrage u slučajevima Sky. Blizak prijatelj državnog tužioca Dubravka Čampare.
Dubravko Čampara, državni tužilac koji je vodio istrage u predmetima Sky. Brat kadra NiP-a Aljoše Čampare.
Mirsad Crnovršanin, bivši stručni saradnik državnog tužitelja Dubravka Čampare. Trenutno advokat u zajedničkoj kancelariji koju je otvorio za Čamparinom suprugom Maidom.
Adis Drnda, pripadnik SIPA-e, blizak Aljoši i Dubravko Čampari. Povezan sa Elmedinom Karišikom.
Nusret Selimović, bivši komesar MUP-a Kantona Sarajevo, “heroj mjeseca” Ambasade SAD-a, povezan sa porodicom Čampara i Džerminom Pašićem.
September je 2022. godine. Tužilac Tužilaštva BiH Džermin Pašić izdaje naredbu za hapšenje Admira Arnautovića Šmrka zbog kriminala koji je “dokumentiran” u okviru aplikacije Sky. Ali kada su pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo doveli ovog sarajevskog kriminalca u zgradu Tužilaštva BiH kako bi ga predali u nadležnost postupajućeg tužioca, Džermin Pašić je naprasno nestao. Umjesto njega, Šmrka je preuzela tužiteljica Bojana Jolović. I, sutradan, kada je postupajući tužilac trebao ispitati uhapšenog Arnautovića, Pašić se izgubio. Šmrka su, stoga, morali ispitati tužioci Mladen Furtula i Bojana Jolović. Dan kasnije, Pašić se nije pojavio ni u sudnici Suda BiH kako bi iščitao prijedlog za određivanje pritvora kriminalcu koji je uhapšen po njegovoj naredbi. U sudnicu su, ponovo, morali tužitelji Furtula i Jolović. Na kraju je vd. glavnog državnog tužioca Milanko Kajganić skinuo sa predmeta Šmrk tužitelja Pašića, te ga je dao na postupanje Sanji Ljuboje-Romić, koja je tek nedavno imenovana za državnu tužiteljicu.
Predmet protiv Admira Arnautovića zvanog Šmrk formiran je na osnovu saznanja prikupljenih putem aplikacije Sky. Predmet je, prvobitno, registriran na tužioca Džermina Pašića, koji je prije toga, po izboru Ambasade SAD-a, proglašen – “herojem mjeseca”. Sredinom septembra prošle godine, tužiteljica Sanja Ljuboje-Romić, koju je prije toga glavni tužitelj Milanko Kajganić pridružio Pašiću i Sky predmetima, bila je odsutna i tužilac Džermin Pašić je procijenio da je njeno odsustvo idealno za provođenje akcije Bumerang, odnosno za hapšenje Admira Arnautovića zvanog Šmrk i njegovog partnera Adnana Maglića. U strahu da Sudu BiH uputi prijedlog za izdavanje naredbe za pretrese Šmrkovih objekata, tužilac Pašić je primijenio za njega ustaljenu praksu. U ponedjeljak, 19. septembra 2022. godine, poslije radnog vremena, Pašić je “zbog hitnosti” izdao pripadnicima MUP-a Kantona Sarajevo naredbu da uhapse Admira Arnautovića. Umjesto pismenog zahtjeva, od Suda BiH je tražio “usmenu naredbu” za pretresanje Šmrkovih objekata. Usmenu naredbu je izdao dežurni sudija Goran Radević, a predmet je kasnije preuzela sutkinja Hasija Mašović. Pripadnici MUP-a KS su krenuli u akciju. Došli su na adrese na kojima su živjeli Arnautović i Maglić, ali pretrese nisu započeli. Umjesto upada u Šmrkovu kuću, tužilac Pašić je predložio da pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo pozovu Admira Arnautovića da se sam javi u Policijsku upravu Centar. Šmrk se, prema informacijama Istrage, u policijsku upravu odvezao taksijem, gdje je službeno lišen slobode. Isto je planirano i sa Adnanom Maglićem, ali se on, iako je obećao, nije pojavio u PU Centar.
Admir Arnautović Šmrk je u MUP-u Kantona Sarajevo zadržan 24 sata, nakon čega je prebačen u Tužilaštvo BiH. U tom trenutku, postupajući tužilac Džermin Pašić se “povlači” iz predmeta, te moli glavnog tužioca Milanka Kajganića da mu nađe zamjenu, jer on zbog “komšijskih odnosa” ne može primiti uhapšenog Šmrka. Čelnici Tužilaštva, potom, kompletan posao prebacuju na tužiteljicu Bojanu Jolović koja je, van radnog vremena, oko 22 sata morala doći u zgradu Tužilaštva BiH kako bi preuzela Šmrka od pripadnika MUP-a KS. Ispitivanje osumnjičenog Admira Arnautovića bilo je planirano za srijedu ujutro. No, tužilac Pašić je svojim saradnicima rekao da bi mu to ispitivanje prouzrokovalo neugodnosti, pa su rukovodioci Tužilaštva BiH odlučili da Šmrka ispitaju tužitelji Mladen Furtula i Bojana Jolović. Nakon ispitivanja, Tužilaštvo BiH je Sudu BiH uputilo prijedlog za određivanje pritvora Admiru Arnautoviću. Ročište je održano narednog dana, a umjesto Džermina Pašića Tužilaštvo BiH su na ročištu zastupali tužioci Bojana Jolović i Mladen Furtula. Postupajući tužilac Pašić je, tako, izbjegao direktno suočavanje sa Šmrkom. Na kraju je, kako smo već naveli, tužilac Pašić uspio u svojoj nakani. Skinut je sa predmeta protiv Admira Arnautovića Šmrka kojeg mu je bilo “neugodno” ispitivati.
Devet mjeseci kasnije, Tužilaštvo BiH nije podiglo optužnicu protiv Šmrka. Zbog toga su državni tužioci odlučili da Sudu BiH predlože da Admir Arnautović bude pušten na slobodu. Šmrk je iz pritvora izašao 15. juna ove godine. Ni šest mjeseci kasnije optužnice protiv Admira Arnautovića Šmrka nema. Dakle, od hapšenja iz kojeg se povukao Pašić do danas je prošlo 15 mjeseci. Optužnica nije podignuta. Prema informacijama Istrage, Admir Arnautović pokušava preko kadrova NiP-a i državnog tužioca Dubravka Čampare isposlovati nagodbu. Priznao bi krivično djelo i dobio bi između tri i pet godina zatvora. Istovremeno, tužioci Pašić i Čampara od Šmrka traže da lažno svjedoči protiv njihove kolegice Diane Kajmaković. Istraga.ba je u posjedu snimka koji potvrđuje ove navode i u narednim danima ćemo ga objaviti.
Sada idemo na slučaj Hadžibajrić. Iako je načelnika Općine Stari Grad Sarajevo prevashodno istraživalo Tužilaštvo Kantona Sarajevo, u predmet se uključuje Tužilaštvo BiH, odnosno državni tužilac Džermin Pašić. Akcija je započela 9. maja ove godine. Tužilaštvu Kantona Sarajevo se prepuštaju Ibrahim Hadžibajrić i njegova saradnica Alma Destanović, dok Pašić provodi istragu protiv Seida Hadžibajrića, Elmedina Karišika, Emina Rogo, Mustafe Dedića, Sanija El Murde i Barbare Pekić. U dijelu akcije koji je proveden po naredbama Tužilaštva KS pronađeni su svi osumnjičeni. Ibrahim Hadžibajrić i Alma Destanović su uhapšeni. Bivši načelnik Starog Grada i danas je u protvoru. No, onaj dio predmeta kojeg je zadužio Džermin Pašić je, faktički, već propao. Svi osumnjičeni su na slobodi, a dvoje glavnih, Sani Al Murda i Barbara Pekić su u bjekstvu, izvan BiH. Naime, kada su pripadnici policijskih agencija 9. maja započeli akciju, nisu na adresama u Sarajevu pronašli Barbaru Pekić i Sanija Al Murdu. Barbara Pekić je, već smo objavljivali, bivša djevojka Edina Gačanina Tita koja je u Sarajevu, prljavim novcem, otvorila ugostiteljski objekat Dos Hermanos. Barbara Pekić je polusestra Sanija El Murde, kojeg belgijsko pravosuđe potražuje zbog krijumčarenja 3,2 tone kokaina. No, Murda je, neposredno prije Pašićeve akcije, pobjegao iz BiH. Trenutno se nalazi u Turskoj. Postupajući tužilac Džermin Pašić do danas nije zatražio raspisivanje Interpolove potjernice za Al Murdom koji je svoj prljavi novac prao preko Elmedin Karišika i njegove firme Plaza u Sarajevu.
Sani Al Murda
Sada idemo u Čadordžinu ulicu u Starom Gradu. Tamo je prošle godine sagrađena zgrada poznata kao “Tao House”. Investor je bila Plaza living. Općina Stari Grad, po ovlaštenju načelnika Ibrahima Hadžibajrića i općinske sekretarke Alme Destanović, izdala je dozvole za rad, iako je sve bilo suprotno regulacionom planu. Dozvole su, rekosmo, izdate kompaniji Plaza d.o.o. Sarajevo čiji je osnivač – Elmedin Karišik.
Tao House
“Medo je zadužen za sve projekte u BiH”, napisat će putem Sky aplikacije Sani Murda svom poslovnom partneru Nenadu Crnogorcu.
Medo je nadimak Elmedina Karišika. Komunikacije putem Sky aplikacije otkrivaju da je Sani Al Murda preko firmi koje je osnivao Karišik ubacivao prljav novac u legalne tokove.
“Imam ovu jednu građevinsku firmu što svaka 2-3 mjeseca sve što uzimamo u tom periodu i plaćamo preko računa prefakturišem i dodam 30 posto”, pisao je Karišik u Sky aplikaciji.
No, za pranje novca je ključna bila firma Plaza marketing. Evo kako je to funkcioniralo.
“Ja kad njima fakturišem, ide ovako. Marketing usluge 30 hiljada KM plus pdv 17 posto je 35 hiljada. Mi njima u kešu dajemo 30 hiljada, a oni nama uplate cijeli iznos sa PDV-om, odbijaju na svojoj PDV prijavi, jer se to njima vodi kao ulazni PDV, a nama izlazni. A njima marketing usluge ulaze u direktni trošak i štede na kraju godine 10 posto dobiti na čitav iznos. Tako da oni na kraju godine sa ovim našim uštede 10 posto. Zato sam ti rekao da neke firme jedva dočekaju da izvlače keš i da čak za te usluge dadnu 5-6 posto. Samo što ja ne mogu da dođem do tih jakih firmi”, napisao je Karišik Saniju Al Murdi.
Karišik je, tako, ubacivao prljav novac u sistem. No, za marketinške poslove bili su mu potrebni bilbordi. Karišik je, potom, postigao dogovor sa Seidom Hadžibajrićem, sinom načelnika Ibrahima Hadžibajrića koji mu je po povoljnim uslovima i uz određeni iznos mita davao dozvole za postavljanje, recimo, “Eco solarnih” prostora za oglašavanje.
Zbog ovih poslova u maju ove godine je Tužilaštvo BiH uhapsilo Seida Hadžibajrića i Elmedina Karišika zajedno sa Eminom Rogo, koja je ubrzo i puštena. No, u ovaj predmet ubrzo ulazi advokat Mirsad Crnovršanin, bivši stručni saradnik tužioca Dubravka Čampare koji ima kancelariju sa Maidom Čampara. Crnovršanin u oktobru predlaže Čamparionom prijatelju i postupajuće tužiocu Džerminu Pašiću da pusti na slobodu Elmedina Karišika. Pašić pristaje da Karišik uplati 346 hiljada KM i da izađe na slobodu. Krajem oktobra Medu Karišika puštaju iz pritvora. Nekoliko dana kasnije Pašić predlaže da se na slobodu pusti i Seid Hadžibajrić. To znači da niko od osumnjičenih u dijeli predmeta kojeg je on preuzeo, nije u pritvoru. Kako bi “prikrio” svoje sumnjivo postupanje u ovom slučaju, Pašić je prije nekoliko dana poslao dopis MUP-u Kantona Sarajevo u kojem ih optužuje da su bili neaktivni u prikupljanju dokaza, zbog čega su svi osumnjičeni u njegovom dijelu predmeta na slobodi. Ovim je, faktički, počeo Pašićev i Čamparin obračun sa aktualnim policijskim komesarom MUP-a KS Fatmirom Hajdarevićem kojeg ne drže pod kontrolom. Čampara i Pašić su, naime, proteklih godina koristeći svoj utjecaj u Ambasadi SAD-a, uspijevali održati Nusreta Selimovića na poziciji komesara MUP-a KS iako je on imao stečene uslove za penziju. Nakon što je Selimović razriješen, a Hajdarević postao komesar, Dubravko Čampara je, prema informacijama Istrage, pozvao Ramu Isaka i tražio od njega da FUP preuzme kontrolu nad aplikacijom SKY.
Federalni ministar unutrašnjih poslova Ramo Isak izjavio je 6. septembra za Fenu da Federalna uprava policije od Tužilaštva BiH “preuzima SKY predmete”. Prije nego što je dao tu izjavu, Isak je razgovarao sa tužiocem Čamparom koji zna za brojne prepiske u Sky aplikaciji koje duboko kompromituju predsjednika Naroda i Pravde Elmedina Konakovića i njegove veze sa samim kartelom Tito i Dino kojim rukovodi Edin Gačanin Tito. Upravo zbog brojnih prepiski u Sky Čampara i Pašić ne dopuštaju drugim istražiteljima korištenje ovih informacija, Zbog toga je Pašić na sve moguće načine pokušavao preuzeti dio predmeta Hadžibajrić, odnosno one dijelove koji se odnose na Elmedina Karišika i Sanija Al Murdu. Ranije smo objavljivali da je sa Karišikom u direktnoj vezi bio i inspektor SIPA-e Adis Drnda, koji je blizak svim kadrovima NiP-a.
Naime, inspektor SIPA-e Adis Drnda, trenutno raspoređen u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela, koristio je privatno vozilo Elmedina Karišika, u utorak uhapšenog sarajevskog biznismena koji je preko Općine Stari Grad godinama prao kokainski novac. Isto vozilo koristio je i Adnan Maglić, član narko grupe Admira Arnautovića zvanog Šmrk. U pitanju je automobil Toyota xa5 bijele boje registrirana na uhapšenog Elmedina Karišika kao fizičko lice.
Podsjećamo, inspektor Drnda je jedan od najodanijih prijatelja Aljoše Čampare i njegovog brata, državnog tužioca Dubravka Čampare. Obratite pažnju na dokument ispod ovog pasusa.
Ovo je izvod iz sistema Granične policije BiH koji pokazuje prelaske preko granice Karišikove Toyote. U crvenom okviru se nalazi ime Adisa Drnde, inspektora SIPA-e koji je prije nekoliko godina ostao bez pristupa tajnim podacima, zbog čega su ga nedavno braća Čampara prekomandovali u Direkciju za koordinaciju policijskih tijela gdje ga pokušavaju instalirati za šefa unutrašnje kontrole. U plavom okviru se nalazi ime Adnana Maglića, presuđivanog narko dilera koji je sredinom aprila ove godine pušten na slobodu nakon što je prethodno uhapšen u okviru istrage po aplikaciji Sky kao član narko grupe Admira Arnautovića zvanog Šmrk.
Dakle, policijski inspektor Adis Drnda je 20. juna 2021. godine, vozio Karišikovu Toyotu kada je u 23 sata i 13 minuta ušao u Bosnu i Hercegovinu iz pravca Crne Gore, preko Graničnog prijelaza Hum-Šćepan Polje.
Nekoliko mjeseci kasnije, u istom vozilu je bio i narko diler Adnan Maglić. On je, naime, u oktobru 2021. godine zajedno sa prijateljem Harisom Čatovićem izlazio u Hrvatsku. Sve se dešavalo između 28. i 30. oktobra na Graničnom prijelazu Gradiška.
Drnda je, rekosmo, blizak prijatelj kadrova NiP-a Aljoše Čampare i Elmedina Konakovića.
Adis Drnda i Aljosa Campara
Adis Drnda je blisko pvezan i są tužiolcem Dubravkom Čamparom, a snimci koji su posjedu Istrage, dokazuju kako je Čampara koristio Drndu i davao mu instrukcije za djelovanje prilikom formiranja Vlade FBiH. Ali o tome uskoro. Kao i o stanovima u Istanbulu i sastancima u Dubaiju iz marta 2021. godine.
“Čuvajte se” ili “čuvaj je”, bile su riječi koje je Mirza Ploskić rekao Dženanu Memiću i Alisi Mutap neposredno prije 8. februara 2016. godine. Ploskić je bio bivši dečko Alise Mutap i, prema dokumentu MUP-a Kantona Sarajevo kojeg možete pročitati klikom ovdje, on je danima prije događaja u Velikoj Aleji SMS-ovima “uznemiravao” bivšu djevojku koja je tada bila u vezi sa Dženanom Memićem. U istom policijskom dokumentu piše da je one noći kada je stradao na Ilidži, Dženan Memić posjedovao ilegalni pištolj, marke “ČZ”, 6,35 milimetara sa sandukom za municiju u kojem su bila tri metka. Držao ga je u unutrašnjem džepu jakne koju je nosio sporne večeri. No, u kasnijoj istrazi taj pištolj više nikada nije pomenut.
MUP KS: Kod Dženana Memića pronađen pištolj i municija
Mirza Ploskić je, rekosmo, prije Dženana Memića bio u vezi sa Alisom Mutap. S obzirom na to da je uznemiravao svoju bivšu djevojku, bio je jedan od prvih osumnjičenih za izazivanje saobraćajne nesreće na Ilidži. Na mjestu nesreće pronađeni su tragovi zelene boje. Ploskić je vozio zeleni automobil, Renault Clio, i, s obzirom na to da su imali informacije da je uznemiravao Alisu Mutap, policajci su započela potragu za njim. To je razlog zbog kojeg je policajac Hasan Dupovac tražio “zelenog Clio-a” po svaku cijenu. Automobil je pronađen 13. februara, pet dana nakon događaja u Velikoj aleji. O tome je obaviješten dežurni tužilac Feđa Fejzagić i vozilo je upućeno na vještačenje.
Policajca Hasana Dupovca će kasnije, pod pritiskom porodice Memić, uhapsiti Tužilaštvo BiH, optužujući ga da je “tražio zeleni automobil Renault Clio” i da je zbog toga zloupotrijebio položaj. No, vratimo se Ploskiću. Njegov automobil je 17. februara vještačen na biološke tragove. Ništa nije pronađeno.
Hapšenje bivšeg dečka Alise Mutap
Dva dana kasnije, 19. februara 2016. godine policija je uhapsila Mirzu Ploskića, Farisa Muzura i Edvina Bešovića.
Nakon što su zadržani, po naredbi kantonalnog sudije Jasenka Ružića im je ozvučena ćelija. No, uhapšeni ništa sporno nisu rekli pa su pušteni na slobodu. Ono što je interesantno, ni mjesec dana nakon događaja na Ilidži, nisu dostavljene naredbe za vještačenje krvi pronađene na mjestu nesreće, ali ni pištolja koji je pronađen u odjeći Dženana Memića.
Uporedo sa istragom usmjerenom protiv Mirze Ploskića, policija je dobila informaciju da su sporne večeri, 8. februara 2016. godine, u blizini mjesta događaja na Ilidži javni red i mir narušili Anel Radončić, Ergin Husinović, Aleksandar Milošević, Dino Džaferović, Samir Reć i Benjamin Mednolučanin. Svi su, potom, privedeni, saslušani, poligrafski testirani i od njih su oduzeti predmeti koji bi se mogli povezati sa događajem u Velikoj Aleji. Ništa sporno nije bilo i oni su pušteni.
Vještak: na dijelovima Seferovićevog auta krv Alise Mutap
U junu 2016. godine, po nalogu Tužilaštva Kantona Sarajevo uhapšeni su Bekrija i Ljubo Seferović, čiji je kombi doveden u vezu sa saobraćajnom nesrećom. Vještak Alma Ušanović je utvrdila da je na jednom od komada plastike koji je pronađen na mjestu nesreće, a koji je može povezati sa kombijem Ljube Seferovića, pronađen biološki trag.
“Na osnovu svega navedenog, vještak je dala slijedeće mišljenje: na dostavljenom materijalu trag br. 5 plastika konstatovano je prisustvo tragova krvi humanog porijekla, te su pripremljeni DNA izolati iz kojih su ustanovljeni, iz kojeg je ustanovljen puni DNA profil ženske osobe, koji se za dobivanje lokusa u potpunosti poklapaju sa DNA profilom koji je dobiven iz nespornog uzorka Mutap Alise”, navedeno je u zapisniku o svjedočenju vještaka Alme Ušanović.
Ustavni sud BiH: provedena istraga potpuna i djelotvorna
Bez obzira na to, Seferovići su kasnije pravosnažno oslobođeni, a Muriz Memić i njegov zastupnik Ifet Feraget uputili su Ustavnom sudu BiH apelaciju zbog navodnog nepostojanja djelotvorne istrage u predmetu Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo.
“Ustavni sud smatra da ne postoji kršenje člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije jer u preduzetim radnjama u istrazi nije našao propust nadležnog Tužilaštva da vodi i nadzire istragu u konkretnom slučaju, da otkrije počinioce i pripremi sudski postupak koji je u toku, kao i da apelantu pruži dovoljno informacija radi zaštite njegovih prava koja su ispitana, te smatra da je provedena istraga bila potpuna i djelotvorna u smislu člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije”, navedeno je u obrazloženju Odluke Ustavnog suda BiH.
Istraga Tužilaštva BiH o istrazi Tužilaštva KS
Bez obzira na ovo, Tužilaštvo BiH otvorilo je istragu o istrazi te su na kraju uhapsili, a potom i optužili Zijada Mutapa i njegovu kćerku Alisu, policajce Hasana Dupovca i Josipa Barića te recepcionara iz hotela Ilidža Muamera Ožegovića.
“Prikrivanjem dokaza i počinilaca, fingiranjem dokaza, prikrivanjem činjenica koje su im poznate, preduzimali radnje i s ciljem prikrivanja stvarnog načina na koji je Dženan Memić zadobio teške tjelesne povrede opasne po život i to po prethodnom dogovoru na način da je Zijad Mutap u više navrata ostvario kontakt sa više osoba među kojima i sa članovima grupe za organizovani kriminal Dupovac Hasanom, Ramić, ranije Mutap, Alisom, i Barić Josipom te su isti, po njegovim uputama i u dogovoru s njim, te samostalno, između ostalog, u cilju prikrivanja dokaza i počinilaca, neovlašteno bez nadležnog suda izuzimali dokaze u vidu video snimaka video-nadzora sa objekata lociranih na Ilidži u blizini mjesta stradanja Dženana Memića, neovlašteno fingirali dokaze koji to stvarno nisu, navodili službenike MUP-a KS da potpisuju akte koji ne odgovaraju činjeničnom stanju, dostavljali tako fingirane dokaze na vještačenje, prikazujući iste kao stvarne vještacima FUP-a i MUP-a KS, te prikrivali činjenice koje su im poznate, uništavali prikupljene dokaze s lica mjesta, a koje se odnose na stradanje Dženana Memića, a sve u namjeri da prikriju stvarne počinioce i stvarni način na koji je Dženan Memić zadobio teške tjelesne povrede opasne po život”, navedeno je u optužnici.
Klikom ovdje možete pročitati kompletnu optužnicu Tužilaštva BiH u predmetu koji se odnosi na stradanje Dženana Memića.
Pet osoba je, naime, optuženo za organizirani kriminal iz člana 342. stavovi 1 i 2 u vezi sa pružanjem pomoći počinitelju nakon počinjenog krivičnog djela, protuzakonito posredovanje, davanje lažnog iskaza i sprečavanje dokazivanja.
No, u optužnici nije navedeno ko je počinilac krivičnog djela, tako da se ne zna kome su optuženi pomogli. Drugo, tužilac Hasanspahić navodi da nije poznat način smrti Dženana Memića, odnosno da se ne zna da li je u pitanju saobraćajna nesreća ili ubistvo. Ne zna se, dakle, o kojem se krivičnom djelu radi pa se tako ne zna ni koja je zaprijećena kazna. A upravo od te kazne ovisi da li se krivično djelo pomoć učiniocu nakon učinjenog krivičnog djela može biti kvalifikovano kao krivično djelo organizovanog kriminala, jer član 2 stav 21 predviđa da je “grupa za organizirani kriminal organizirana grupa od najmanje troje ljudi, koja postoji neko vrijeme, a koja djeluje u cilju učinjenja jednog ili više krivičnih djela za koje se po zakonu može izreći kazna od tri godine ili teža kazna”.
Kako se može vidjeti, jedno od krivičnih djela koja se stavljaju na teret optuženima je i “Protuzakonito posredovanje” iz člana 382 stav 2 KZ FBiH. Problem, međutim, prodstavlja činjenica da krivično djelo “Protuzakonito posredovanje” uopće ne postoji u Krivičnom zakonu FBiH. To djelo je izbrisano, odnosno dekriminalizirano 2016. godine, nekoliko mjeseci nakon događaja koji je uzrokovao smrt Dženana Memića.
Dakle, Tužilaštvo BiH je optužilo ljude da su počinili krivično djelo koje ne postoji, odnosno koje je dekriminalizirano. Osim toga, ne zna se ni ko je počinio krivično djelo u Aleji, a nije poznato ni koje je djelo izvršeno. Jedino što se zna da su optuženi pomagali nepoznatom izvršiocu nakon izvršenja nepoznatog krivičnog djelo.
Vještak Bodolo:Ukrali mi vještačenje i promijenili zaključak
Posljednjih se mjeseci vodila rasprava o vještačenju Ištvana Bodola, eksperta iz Srbije. Istraga.ba je u posjedu njegovog vještačenja i njegove izjave date u Osnovnom javnom tužilaštvu u Novom Sadu. Kliknete li ovdje imat ćete priliku da pročitate kompletan dokument. Ukratko, vještaka saobraćajne struke Ištvana Bodola angažovala je kancelarija za vještačenje iz Banja Luke kojom rukovodi Dragan Salić. Bodolo je, potom, došao na mjesto događaja u Velikoj aleji kako bi kasnije mogao napisati svoj nalaz. Nakon što je pogledao dokumentaciju koja mu je dostavljena, Bodolo je sačinio preliminarni nalaz i uputio ga Saliću da ga dalje proslijedi vještaku medicinske struke.
zapisnik o saslušanju Ištvana Bodola
“Mislim da mi se dvije nedjelje nije javljao, te sam nekoliko puta zvao njega, što je trajalo još oko nedjelju dana, da bi mi se na kraju javio javno izražavajući neslaganje sa mojim vještačenjem jer je on imao namjeru već pri izradi mog vještačenja da razgovara sa mnom kako bi bi mi ukazao na “neke okolnosti”. Nisam bio spreman da slušam okolnosti koje nisu sastavni dio meni dostavljenih spisa, odnosno nisam htio da izlazim izvan okvira dostavljenih spisa i isključivo saobraćajne struke. Hoću da naglasim da rezultat moga vještačenja da je riječ o saobraćajnoj nezgodi, a ne ubistvu, jeste posljedica isključivog držanja unutar okvira saobraćajne struke bez ulaženja posebno u medicinsku i druge okolnosti (pištolj i čiji je on, nepostojanje povreda na pješaku na donjim ekstremitetima, rebrima i slično) niti ulaženja u stvari koje su u domenu policijsko-kriminalističkih poslova”, izjavio je novosadskim tužiocima vještak Bodolo.
Ovaj vještak je kasnije iz medija saznao da je Salićeva kancelarija sudu priložila njegovo vještačenje sa izmijenjenim zaključkom. Bodolo je o svemu tome obavijestio Tužilaštvo Kantona Sarajevo. No, ništa se nije prominenilo. Tužioci su pokušali o svemu obavijestiti Sud, ali su sudije odbile da razmatraju ovaj dokument. Državni tužilac Ćazim Hasanspahić, također je odbio voditi istragu o ovoj krađi vještačenja koje mijenja kompletnu priču u slučaju Memić.
Svjedok Latić: Tekstovi su mi politički, a ne istraživački
“Novinar” Nedžad Latić u svojim brojnim tekstovima je napisao da iza “ubistva” Dženana Memića stoji Alijin sin. Kada je dao iskaz pred tužiocima koji su od njega tražili saznanja koja bi mogla pomoći u rješavanju slučaja, Latić je kazao da su njegovi tekstovi “politički, a ne istraživački”. Istraga je iz izvora bliskih Tužilaštvu BiH dobila Latićev iskaz.
“Tekst je motivisan više politički nego istraživački i više ima političke pouke, jer i naslov (Alijin sin je ubica) pokazuje dvoznačnost te nisam eksplicitan iako u tekstu spominjem aktere. Kolumna je napisana od strane mene i izjavljujem da sam informacije dobio od svog jednog poznanika na osnovu koje je tekst i sačinjen”, kazao je Latić.
zapisnik o saslušanju Nedžada Latića
Svjedok “ubistva” Nedžad Latić tako navodi da je htio “kritizirati vlast” što se “može vidjeti i iz dvosmislenosti naslova”.
“Smatram da je lider SDA Bakir Izetbegović indirektno odgovoran za ubistva koja se dešavaju u ovom gradu a nisu rasvijetljena. Što se tiče činjenica iz teksta, moj izvor me ubijedio da su one istinite, a informacije se više odnose na zataškavanje dokaza i ubistvu, a ne na aktere, što je mene dovoljno motiviralo na pisanje ovakvog teksta”, rekao je svjedok Nedžad Latić, vlasnik portala “The Bosnia Times” koji je objavljivao tekstove o ovom slučaju, a koje su, kasnije, prenosili Avaz Fahrudina Radončića i Pressmedia koja se dovodi u vezu sa federalnim ministrom unutrašnjih poslova Aljošom Čamparom, trenutnim kadrom političke partije Narod i pravda.
“U Tužilaštvu BiH se sve može završiti parama preko Čavke, Diane i Čampare”, napisao je u poruci upućenoj putem Sky aplikacije trebinjski kriminalac Igor Mastilović.
Na drugoj strani “Sky veze” bila je Mirjana Vujović, nevjenčana supruga Aleksandra Ivkovića. Mirjana Vujović i Aleksandar Ivković uhapšeni su u aprilu ove godine, u okviru akcije Storidž. Sumnja se da su trgovali narkotcima. Dvoje državnih tužilaca koje su pominjali članovi ove kriminalne grupe su degradirani. Oleg Čavka i Diana Kajmaković su, odlukom Milanka Kajganića, “zbog pominjanja u Sky aplikaciji” prebačeni u Odjel za ratne zločine. No, tužioca Dubravka Čamparu Milanko Kajganić nije “degradirao”. Naprotiv, Čampara je i dalje ostao jedan od glavnih tužilaca koji “istražuju” kriminalce koji su koristili Sky aplikaciju.
Ime državnog tužioca Džermina Pašića, za sada, nije pronađeno u aplikacijama ANOM i Sky. Ali za njega se vezuje nešto drugo. Inspektor SIPA-e Robert Ristić priznao je na saslušanju u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu da mu je tužilac Džermin Pašić prije nekoliko godina dao saglasost da nabavi kriptovani telefon sa Sky aplikacijom kako bi “prikupljao informacije” o narkoticima. Taj telefon je, na početku, bio registriran u SIPA-i, ali ga je Ristić nastavio koristiti. U novembru 2020. godine smo objavili da je inspektor Ristić, u koordinaciji sa državnim tužiocem Džerminom Pašićem i njegovom saradnicom Majom Govedaricom, prije bilo kakvog vještačenja vratio biznismenu Dušku Đurasoviću mobilne telefone koji su mu oduzeti zbog sumnje da je kao odgovorna osoba u firmi MDDI Group učestvovao u međunarodnom krijumčarenju 50 kilograma kokaina. Tužilac Pašić nikada nije okončao istragu protiv Đurasovića zbog sumnje da je krijumčario kokain, inspektor Ristić je, u međuvremenu, od Đurasovićeve firme “nabavio” dva kamiona koja je registrirao na ime svoje majke, Pašićeva saradnica Maja Govedarica (ona je telefone koji nisu vještačeni vratila Đurasoviću) unaprijeđena je za sutkinju u Istočnom Sarajevu. Tužilaštvo BiH je “formiralo” predmet kako bi utvrdilo sve okolnosti ovog slučaja, ali je Milanko Kajganić na čelo odjela koje istražuje ovaj predmet postavio – Džermina Pašića.
Dakle, od četvero tužilaca koji se pominju u Sky aplikaciji ili dovode u vezu sa njenim korištenjem, vršilac dužnosti glavnog tužioca Tužilaštva BiH je odlučio da “privremeno udalji” dvoje. Čavka i i Kajmaković su “degradirani”, a Čampara i Pašić unaprijeđeni.
Obrazlažući svoje odluke o degradiranjima Olega Čavke i Diane Kajmaković, Kajganić je kolegama u Tužilaštvu rekao da su od njega to tražili predstavnici Ambasade SAD-a. Istina, tužioci Kajmaković i Čavka su godinama bili akteri nekoliko afera i dovođeni su u vezu sa sumnjivim postupanjem Tužilaštva BiH. No, njihovi sumnjivi poslovi nisu razlog zog koji su degradirani. Pozadina svega je mnogo dublja. Pročitajte je u nastavku.
Sredinom ovog ljeta Milanko Kajganić je pozvao rukovodstvo Visokog sudskog i tužilačkog vijeća. Na sastanku se pojavio sa Dianom Kajmaković. Tada će čelnike VSTV-a obavijestiti da su tužioci Dubravko Čampara i Džermin Pašić, istražujući Sky i Anom aplikacije koje su, uglavnom, koristili kriminalci, pronašli prepiske u kojima se pominje tužiteljica Kajmaković. Čelnici VSTV-a su sugerisali Kajganiću da privremeno skloni Dianu Kajmaković sa takozvanih Sky predmeta. Još mu je, prema informacijama Istrage, sugerirano da istragu protiv svoje zamjenice okonča u što mogućem roku, te da, ukoliko ima dokaza, podignu optužnicu protiv nje, a ukoliko nema – okončaju istragu. Nakon sastanka Kajganić je zadužio tužioca Mirzu Hukeljića ovim predmetom, ali je tužiocima Pašiću i Čampari, svoj sastanak u VSTV-u, prezentirao kao “pokušaj čelnika VSTV-a da spase Dianu Kajmaković”. Čampara i Pašić u tom su periodu bili u stalnoj vezi sa Ericom Larsonom, “borcem protiv korucpije” čije je sjedište bilo u Ambasadi SAD-a” i koji je porodično povezan sa osobama bliskim Narodu i Pravdi. Informacije sa Kajganićevog sastanka sa čenicima VSTV-a, Čampara i Pašić su prenijeli svojim “međunarodnim prijateljima”, tvrdeći da VSTV spašava Dianu Kajmaković, želeći da je instalira na poziciju glavne državne tužiteljice. Nakon toga su, prema informacijama Istrage, službenici Ambasade SAD-a na sastanku iza zatvorenih vrata od Ureda discioplinskog tužioca tražili da podigne disciplinsku tužbu protiv Diane Kajmaković kako bi ona na taj način bila eliminirana iz utrke za glavnu državnu tužiteljicu. No, dokaza za tužbu nije bilo.
Prema informacijama Istrage, Diana Kajmaković se, osim u slučaju Igora Mastilovića, pominje i u predmetu Elvisa Keljmendija. Jedan od članova te kriminalne grupe je putem Sky aplikacije napisao poruku u kojoj je naveo da mu je “prsluk ostao kod Diane”. Istražitelji sumnjaju da je Diana iz ove poruke, zapravio, tužiteljica Diana Kajmaković, koja je prije deset godina, zajedno sa državnim tužiocem Olegom Čavkom, dobila priznanje “Avazova ličnost godine”. I to u periodu kada su Avaz i porodica Keljmendi razmjenjivali nekretnine. No, okolnosti su se sada promijenile. Umjesto Čavke i Diane Kajmaković za naklonost Avaza su se izborili tužioci Dubravko Čampara i Džermin Pašić.
U utrci za funkciju glavnog državnog tužioca Milanko Kajganić je odlučio “sklopiti dogovor” sa Čamparom i Pašićem kojeg je, unatoč slučaju Ristić, unaprijedio u šefa Odsjeka za organizirani kriminal. Dubravko Čampara, rekosmo, nije “degradiran”, iako i sam Kajganić raspolaže informacijama da se ime ovog tužioca pominje u aplikaciji Sky. No, za razliku od Dubravka Čampare, tužilac Oleg Čavka je degradiran.
Posljednje dvije godine, nekad smrtni neprijatelji, tužioci Čavka i Čampara su bili u prijateljskim odnosima. Pokazuje to i slučaj anonimnih prijava. Podsjećamo, u kabinetu ministra unutrašnjih poslova FBIH Aljoše Čampare su pisane anonimne prijave protiv direktora OSA-e Osmana Mehmedagića i predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca, a te prijave je dalje, procesuirao tužilac Oleg Čavka u saradnji sa Dubravkom Čamparom. No, nakon što je Čavka, poučen ranijim lošim iskustvima tužioca Bože Mihajlovića (koji je bio potpisnik Čamparinih ideja i koji je godinama pod suspenzijom), odbio provoditi sve naloge porodice Čampara i Džermina Pašića, vrlo brzo se našao na udaru. Situacija je eskalirala zbog slučaja “komesar”. Naime, početkom ove godine Skupština Kantona Sarajevo je imenovala Adisa Šečića za člana Nezavisnog odbora u čijoj je nadležnosti izbor policijskog komesara Kantona Sarajevo. Adis Šečić je dugogodišnji saradnik Olega Čavke koji je, zapravo, bio zadužen za obavljanje poslova u “sivoj zoni”. No, u momentu imenovanja Adisa Šečića, odnosi između Čampare i Čavke su bili dobri, pa je podrška Naroda i Pravde bila neupitna. Računalo se da će Šečić biti osoba koja će u potpunosti stati iza komesara Nusreta Selimovića koji je se, preko Čampare, Pašića i Erica Larsona, izborio za naklonost Ambasade SAD-a. No, kada je PIO 18. avgusta ove godine poslao obavijest Kantonu Sarajevo da je Nusret Selimović ispunio uslove za penzionisanje, situacija se okrenula.
Nezavisni odbor je nakon ovoga poslao obavijest Vladi Kantona Sarajevo u kojem traži da se pokrene procesura smjene komesara Selimovića. Taj prijedlog je 18.8. podržao i Čavkin saradnik Adis Šečić. Nakon toga počinje odmazda. Prvo se na portalu raport.ba 1. septembra pojavljuje tekst da je Oleg Čavka “uhvaćen u Sky”, da bi tri dana poslije bilo saopćeno kako je v.d. glavnog tužioca Tužilaštva BiH Milanko Kajganić donio odluku o “premiještanju Olega Čavke u odjel za ratne zločine.”. Skoro identičan scenarij je bio i sa Dianom Kajmaković. No, šta je u pozadini?
Zahvaljujući angažmanu Dubravka Čampare i Džermina Pašića, sve policijske agencije, osim MUP-a Kantona Sarajevo i MUP-a Republike Srpske su “isključene” iz istraga aplikacija Sky. Upravo preko komesara Selimovića Čampara i Pašić kontroliraju šta će biti procesuirano, te koje će prepiske biti objavljivane. Na taj način su prepiske iz slučaja Igora Mastilovića u kojima se pominje Dubravko Čampara, do sada, ostale zaštićene. No, Granična policija BiH je uspjela dobiti određene informacije o ovom slučaju i o svemu će u narednom periodu i službeno biti obaviješten glavni državni tužilac Milanko Kajganić. Teško je, međutim, očekivati da će v.d. glavnog tužioca povući konkretan potez protiv Dubravka Čampare i Džermina Pašića.
Prvog dana predizborne kampanje, Tužilaštvo BiH je, ponovo, iz ladica izvuklo slučaj Dženan Memić. Ekspresno je donesena naredba o provođenju istrage protiv sutkinje Suda BiH Dalide Burzić. Naredbu su potpisali tužioci Ćazim Hasanspahić i Dubravko Čampara, a sve je parafirao Milanko Kajganić. Burzićeva je ekspresno suspendirana, pa samim tim više neće moći biti članica sudskog vijeća u slučaju “Dobrovoljačka”. Milanko Kajganić je, tako, preko tužilaca Čampare i Hasanspahića uspio isključiti iz sudskog vijeća sutkinju Burzić na koju on nema utjecaj , što mu je od ključne važnosti za “opstanak” predmeta Dobrovoljačka iza kojeg stoji upravo on.
Dalje, formiranjem predmeta protiv Diane Kajmaković, Kajganić se riješio ozbiljne konkurencije u utrci za funkciju glavnog državnog tužioca Tužilaštva BiH. Mada je na sastanku sa čelnicima VSTV-a rekao da će ovaj predmet okončati hitno (optuženjem ili obustavom), Kajganić sada odugovlači istragu kako bi krajem septembra članove VSTV-a doveo u situaciju da ne mogu podržati Dianu Kajmaković.
Drugostepena disciplinska komisija Visokog sudskog i tužilačkog vijeća odbila je tužbu Ureda disciplinskog tužioca protiv sutkinje Suda BiH Dalide Burzić, saznaje Istraga. Time je disciplinski postupak protiv nje pravosnažno okončan oslobađanjem svake vrste odgovornosti zbog propusta koje je, prema UDT-u, počinila dok je još obavljala funkciju glavne kantonalne tužiteljice u Sarajevu. Članovi Drugostepene disciplinske komisije su bili Slavo Lakić, Mahmut Švraka i Mustafa Šabić.
UDT je, podsjećamo, prošle godine tužio je aktualnu sutkinju Suda BiH da je, kao glavna kantonalna tužiteljica u Sarajevu, insistirala da se “pronađe bilo šta” za predsjednika NiP-a Elmedina Konakovića i aktualnog načelnika Općine Novi Grad Semira Efendića.
“Saslušati i optužiti”, napisala je Dalida Burzić svojeručno nakon što je Efendić 17. marta 2018. godine u naselju Grbavica pregazio pješaka koji je, potom, podlegao povredama.
To znači da je bivša glavna kantonalna tužiteljica iz Sarajeva prejudicirala tužilačku odluku i da je naredila optuživanje prije nego su sagledane sve činjenice u predmetu. Semir Efendić je, inače, optužen naknadno, a prošlog je mjeseca priznao krivicu i postigao nagodbu sa Tužilaštvom Kantona Sarajevo.
Ovo je drugi put da je Dalida Burzić “oslobođena” svih optužbi UDT-a. Početkom 2019. godine protiv Burzićeve je bila podnesena tužba zbog disciplinskih prekršaja “ponašanja u i izvan suda ili tužilaštva koje šteti ugledu tužilačke funkcije, kao i bilo kakvog drugog ponašanja koje predstavlja ozbiljno kršenje službene dužnosti ili dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet tužilaštva”.
“Navedena tužba je podnesena zbog komunikacije sa oštećenim u predmetu spomenutog tužilaštva, poznatom u javnosti kao predmet ‘Memić’, kao i javnih istupa u vezi s istim predmetom”, kazali su tada iz UDT-a.
Tužba je kasnije pravosnažno odbačena, a VSTV sa Milanom Tegeltijom na čelu postavio je Dalidu Burzić sa sutkinju Suda BiH. U međuvremenu su na adresu UDT-a došla pisma više od deset kantonalnih tužilaca koji su detaljno opisali brojne zlouptrebe Dalide Burzić dok je još obavljala funkciju glavne kantonalne tužiteljice. Nakon analiziranja predmeta, UDT je tužio Burzićevu zbog slučajeva protiv Elmedina Konakovića i Semira Efendića. No, Prvostepena disciplinska komisija koju je ranije formirao Milan Tegeltija, a u kojoj su bili Željka Radović, Ćazim Serhatlić i Sanela Gorušanović – Butigan odbila je sve tačke tužbe UDT-a. Ured disciplinskog tužioca se, potom, žalio Drugostepenoj komisiji koja je, na kraju, odbila žalbu.
Odluka o žalbi na presudu ‘Kovačević protiv BiH’, ovisi o agentici Harisi Bavčić v.d. zastupnice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava.
Zbog važnosti same presude i njenog utjecaja na put BiH ka Evropskoj uniji, bilo bi potrebno da Bavčić zatraži i mišljenje resornog ministarstva ili čak Vijeća ministara BiH.
Činjenica je da već šesti put Evropski sud za ljudska prava utvrđuje da Bosna i Hercegovina krši ljudska prava građana u procesu izbora za funkcije u institucijama vlasti, pa je pitanje ima li žalba uopće smisla.
Dakle, žalba ne uklanja činjenicu da BiH krši ljudska prava, a interes u žalbi vide isključivo HDZ BiH i Zagreb kojima je ovom presudom izbijen ‘as’ iz rukava, koji su mislili povući u vrijeme koje dolazi, a za kada je planirana nova reforma Izbornog zakona BiH. Jer ovom presudom ‘mrtva je’ priča o legitimnom predstavljanju.
Osim HDZ BiH i Vlada Hrvatske također je jako zainteresirana za Izborni zakon BiH (!?), i uprkos presudama oni čvrsto stoje na retrogradnim stajalištima koji uključuju legitimno predstavljanje. Hrvatski narodni sabor bijesan je zbog presude, a vjerovatno i zbog činjenice da lobiranja nisu urodila plodom, pa sada vide šansu da preko žalbe ponište presudu Kovačević.
Presudu je donijelo vijeće od sedam sudija u sljedećem sastavu: Gabriele Kucsko-Stadlmayer (Austrija), predsjednica Vijeća, Tim Eicke (Velika Britanija), Faris Vehabović (Bosna i Hercegovina), Lulia Antoanella Motoc (Rumunija), Armen Harutyunyan (Armenija), Ana Maria Guerra Martins (Portugal) i Anne Louise Bormann (Danska).
Gabriele Kucsko-Stadlmayer je sutkinja koja je izdvojila svoje mišljenje, a upravo njime maše HDZ i Hrvatska, a što se može dovesti u vezu sa eventualnim podnošenjem žalbe. A, o tužbi Kovačevića znali su predstavnici HDZ-a BiH, pa se prema tvrdnjama naših izvora još 17. maja na Islandu kada je zasjedalo Vijeće Evrope govorilo o tome i lobiralo na sudije. Nema sumnje da je jedno od ključnih uloga igrala generalna sekretarka Vijeća Evrope Marija Pejčinović Burić.
Kasnije, kada su saznali kakva je presuda, i prije zvanične objave hrvatski mediji obrušili su se na sudiju ESLJP Farisa Vehabovića. Tako je Večernji list, odnosno autor Zoran Krešić 6. avgusta 2023. godine bavio se Vehabovićem, pišući o tome da mu je prije dvije godine istekao mandat. Nazvali su ga bošnjačkim lobistom!?
No, sve to nije spriječilo sudije u Strazburu da u posljednjoj presudi ‘Kovačević’ utvrde da je trenutni politički sistem etničku zastupljenost učinio relevantnijom od političkih, ekonomskih, socijalnih, filozofskih i drugih razmatranja i na taj način pojačao etničke podjele u zemlji i narušio demokratski karakter izbora. Konstitutivni narodi, smatra Sud, očigledno uživaju privilegiran položaj u sadašnjem sistemu.
Sve to, iako tvrde suprotno, ne zanima Dragana Čovića, pa će učiniti sve da se žalba uputi, a što bi presudu dovelo pred veliko vijeće.
Pravilo 73. glasi:
„U skladu s člankom 43. Konvencije, svaka stranka u predmetu može iznimno, u roku od tri mjeseca od dana izricanja presude vijeća, dostaviti u pisanom obliku Sekretarijatu zahtjev da se predmet uputi velikom vijeću. Stranka je obavezna u svom zahtjevu pobliže odrediti važno pitanje koje utječe na tumačenje ili primjenu Konvencije ili dodatnih protokola, ili ozbiljno otvoreno pitanje općeg značaja, koji po njenom mišljenju zaslužuje da ga razmotri veliko vijeće.
Odbor sastavljen od pet sudija velikog vijeća, osnovan u skladu s pravilo 24. stavom 5., ispituje zahtjev samo na temelju postojećeg spisa predmeta. On prihvaća zahtjev samo ako smatra da taj predmet zaista otvara takvo pitanje ili problem. Odluka o odbijanju zahtjeva ne treba biti obrazložena.
Ako odbor prihvati zahtjev, veliko vijeće odlučuje u predmetu presudom“.
S obzirom da je hrvatski premijer Andrej Plenković otvoreno priznao da je lobirao kod visokog predstavnika Christiana Schmidta za nametnuta rješenja u izbornoj noći, ne treba imati sumnju da će učiniti sve da se ova značajna presuda eventualno poništi!
Jednako kao što Christian Schmidt namjerava 13. i 14. septembra organizirati sastanak u Vijeću Evrope opet zajedno sa generalnom sekretarkom Vijeća Evrope Marijom Pejčinović Burić, a kako bi se zaštitio od posljedica nadolazeće presude po apelaciji Demokratske fronte protiv njegovih nametnutih rješenja.
Podsjećamo, Evropski sud za ljudska prava zatražio je izjašnjavanje od OHR-a u vezi sa amandmanima Christiana Schmidta na Ustav FBiH u julu 2023. godine.
I nema sumnje da je sva žurba HDZ-a u vezi izmjena Izbornog zakona bila upravo zbog ovih apelacija, a njihov strah od presuda je postao stvarnost, zato ne treba imati sumnje da će u Briselu, ali i na drugim mjestima, povući svaku vezu ne bi li lobiranjima ‘kupili’ pojedine sudije u Strazburu te tako onemogućili Sud da nastavi maksimalno ozbiljno slijediti evropske pravne norme, o čemu svjedoče presude obespravljenih građana protiv BiH.
Abdulah Dado Hajdarević uhapšen je zbog prijetnji osnivaču i uredniku FACE TV-a Senadu Hadžfejzoviću, saznaje Istraga.ba.
“Sada sam pokušao uletiti u zgradu Face TV”, napisao je Abdulah Hajdarević u porukama na osnovu kojih je identifikovan.
U MUP-u Kantona Sarajevo potvrdili su za N1 TV da je jedna osoba uhapšena zbog prijetnji Senadu Hadžifejzoviću.
“Postupajući po navedenoj prijavi policijski službenici Uprave policije MUP-a Kantona Sarajevo su pronašli i uhapsili osobu inicijala A. H. rođen 1981. godine iz Sarajeva, te je isti smješten u prostorije za zadržavanje osoba lišenih slobode MUP-a Kantona Sarajevo”, kazao je za N1 glasnogovornik MUP-a KS Mirza Hadžiabdić.
O svemu navedenom je upoznat i dežurni tužilac Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo.
Ovo je jedna od poruka koju je Hajdarević sinoć ostavio na Facebook stranici Face TV-a. Kako se može vidjeti na fotografijama dostupnim na njegovim profilima na društvenim mrežama, Hajdarević se volio fotografisati sa političarima iz raznih partija. U pitanju je osoba sklona širenju mržnje u svojim komentarima.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
