Bh. državljanin Sead Miljković uhapšen u SAD-u na osnovu Interpolove potjernice raspisane u Bosni im Hercegovini. Vijest o hapšenju bh. državljanina objavio je američki Forbes. Oni u tekstu navode da je Bosanac koji se preziva Miljković živio u SAD-u pod lažnim imenom Sead Đukić. Prema nezvaničnim informacijama Istrage, postoji velika vjerovatnoća da je u pitanju bivši pripadnik vojske Fikreta Abdića koji je osumnjičen za ratne zločine na podučju Velike Kladuše.
“Posljednje 24 godine Sead Đukić živio je mirnim životom sa suprugom i kćerkom, smješten u minijaturnoj kućici od crvene cigle, koju od ceste zaklanjaju dva platane ispred i brežuljak sa strane. Jedini pogled je na drugu stranu, na kojoj se godinama ponosno vijori američka zastava. Svaki susjedski domoljub možda nije bio zabrinut zbog Đukića. Bar donedavno. Ranije ovog mjeseca, imigrantski policajci upali su u njegov dom i tvrdili da njegovo rođeno ime nije Đukić, nego Miljković. U optužnici i nalogu za pretres koji je otpečaćen prošle sedmice stoji da je bio na Interpolovoj crvenoj potjernici i da ga traže vlasti u Bosni i Hercegovini zbog navodnog počinjenja ratnih zločina tijekom rata u BiH”, navodi Forbes.
Iako je možda mogao promijeniti svoje ime, nije mogao promijeniti ni lice ni otiske prstiju, nastavlja Forbes, koji se poziva na izvještaj američkog Ministarstva domovinske sigurnosti (DHS), koje je koristilo softver za prepoznavanje lica i otiske prstiju kako bi “uskladilo američku evidenciju za Đukića s dosjeima Bosne i Hercegovine za Miljkovića”.
Ni američka policija, ni Forbes nisu dali više informacija o njegovim navodnim ratnim zločinima. Uhapšen je prošle sedmice, baš kad je sa suprugom krenuo u Cancun; Miljković (ili Đukić) platio je kauciju od 30.000 dolara dok čeka daljnje radnje suda.
“Sada se suočava s optužbom da je dao lažne izjave prilikom podnošenja zahtjeva za američku putovnicu. Nije jasno hoće li mu se suditi i za ratne zločine. Ni odvjetnik optuženika ni DHS nisu dali komentar. Interpol također nije odgovorio na zahtjev za komentar”, objavio je Forbes.
Istraga.ba je kontaktirala Tužilaštvo USK. S obzirom na to da je radno vrijeme završeno, nisu nam mogli potvrditi da je bh. državljanin Miljković uhapšen na osnovu potjerice čije je raspisivanje tražilo to tužilaštvo. No, potvrdili su nam da u njihovom sistemu postoji osoba koja se preziva Miljković, a za kojom je raspisana Interpolova potjernica zbog ratnih zločina u Velikoj Kladuši. Također su nam potvrdili da Miljković kojeg oni potražuju živi u SAD-u. No, preciznije informacije Tužilaštvo USK bi trebalo dati u srijedu ujutro, nakon što službeno obave provjere u Interpolu.
Zamjenik predsjednika Komisije za vrijednosne papire Federacije BiH dr. Matej Živković imao je u sklopu posjete Sjedinjenim Američkim Državama, do koje je došlo na poziv Atlantskog vijeća iz Washingtona, nekoliko važnih sastanaka u američkom Kongresu i Senatu.
Kako je rečeno iz Atlantskog vijeća, Živković se na zatvorenom sastanku održanom u dvorani Atlantskog vijeća sa brojnim zvanicima iz američkog političkog i akademskog života zahvalio na podršci u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala u BiH koje Sjedinjene Američke Države snažno podržavaju, te izrazio nadu i optimizam da će se niz sankcija američkog ministarstva trezora pojedincima koji su dio korumpirane strukture u BiH nastaviti.
Također, pozvao je na podizanje svijesti o javnoj odgovornosti državnih i javnih institucija kao i nadzora nad njima.
– Nemoguće je da članovi komisije, uključujući naravno i mene, ne snose nikakvu zakonsku odgovornost za svoje odluke bile one dokazane na sudu ili ne. Nemoguće je da poslovni subjekti nemaju pravo žalbe na odluku ili mišljenje komisije koje su konačne, niti da članovi komisije ostaju na dužnosti 17 godina, kako je to bio slučaj sa posljednjom – rekao je Živković.
Na sastancima u Kongresu i Senatu, američki zvaničnici su izrazili veliko interesovanje oko neriješenog pokušaja ubistva dr. Živkovića, koji je 2021. godine pogođen s pet metaka.
Živković je američkim dužnosnicima predočio mnoge činjenice i argumente nezakonitih radnji, a oni su poseban interes iskazali za slučaj Bosnalijeka zbog mogućeg utjecaja politike, posebno što je američka kompanija koja je pripremila sveobuhvatan plan razvoja ove kompanije imala interes za preuzimanje. Međutim, kako su istakli, kompanija je na kraju “preuzeta od strane ruskih interesa i to nizom dvojbenih radnji”.
Živković je pozvan da ponovo dođe u Washington u skoroj budućnosti.
Kako je usaglašeno na održanim sastancima, dr. Živković će uputiti i otvoreno pismo državnom sekretaru Antonyju Blinkenu u kojem će i pozvati američku administraciju da zatraži od visokog predstavnika u BiH da hitno izmijeni Zakon o radu komisije za vrijednonosne papire Federacije BiH.
Priča o nabavci američkih helikoptera je djelimična obmana aktualne državne vlasti. Vijeće ministara BiH nije izdvojilo nikakva sredstva za nabavku dva američka helikoptera “UH II” za potrebe Oružanih snaga BiH. Osim toga, novac na budžetskoj poziciji koja se odnosi na popravku ruskih helikoptera ostaje na raspolaganju. Evo o čemu se radi.
U decembru 2017. godine vlasti BiH su dogovorile sa vlastima SAD-a medernizaciju opreme Oružanih snaga BiH.
“Projekat će se realizirati u periodu 2018. – 2021. godina, uz finansijsku pomoć Vlade Sjedinjenih Američkih Država, a na osnovu Sporazuma između Vlade Sjedinjenih Američkih Dražava i Vlade Bosne i Hercegovine o ekonomskoj, tehničkoj i srodnoj pomoći za Bosnu i Hercegovinu. Projekat iz člana 1. ove Odluke će biti finansiran udruživanjem sredstava u Foreign Military Sales (FMS) Trust fund”, navedeno je u Odluci Vijeća ministara BiH donesenoj 22. decembra 2017. godine.
Ovom Odlukom je, suštinski, odobrena nabavka dva helikoptera u ukupnoj vrijednosti od 65.000.000,00 KM. U pitanju su bili američki helikopteri UH. Vijeće ministara je obezbijedilo preraspoređivanjem, pored ostalog, i novca namijenjenog za popravku ruskih helikoptera koje su koristile Oružane snage BiH. Na istoj sjednici Vijeće ministara BiH je projekat “popravke” ruskih helikoptera “produžilo” do 2020. godine.
Godinu kasnije, u decembru 2018. godine Vijeće ministara je izmijenilo prvobitnu odluku te izvršilo dodatno prestruktuiranje budžetskog novca koji bi trebao biti iskorišten za nabavku helikoptera.
U martu 2019. godine Vijeće ministara opet mijenja odluku te iz prvobitne odluke izbacuje riječ “dva”. To je, zapravo, značilo, nastavak projekta sa vlastima SAD-a, odnosno nabavku više od dva helikoptera “UH” za potrebe Oružanih snaga BiH.
U decembru 2021. godine Ministarstvo odbrane BiH je saopćilo da su četiri američka helikoptera opšte namjene Bell Huey II namijenjeni za Oružane snage Bosne i Hercegovine sletjeli u kasarnu “Rajlovac” gdje je održana svečana primopredaja.
“Zahvaljujem se ambasadoru Nelsonu i SAD-u na svu podršku koju su pružali Oružanim snagama BiH. Ovo je samo još jedan dokaz kakve prijatelje ima BiH”, kazao je prilikom primopredaje američkih helikoptera predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić.
Svi američki helikopteri su, dakle, smješteni u bazu Rajlovac kod Sarajeva i tada je najavljeno da će početi postepeno “izbacivanje” ruskih helikoptera iz Oružanih snaga BiH.
Nakon formiranja aktualnog saziva Vijeća ministara BiH, projekat nabavke novih američkih helikoptera je blokiran. Prvo je u martu ove godine Vijeće ministara BiH skinulo sa dnevnog reda prijedlog odluke o preraspodjeli budžetskih sredstava za nabavku novih helikoptera za Oružane snage BiH. Onda je, prema objavi ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića, 11. maja održana “historijska sjednica” Vijeća ministara BiH na kojoj je donesena “nova odluka o nabavci američkih helikoptera”.
“Posebno me raduje što smo donijeli odluku o kupovini helikoptera jer smo spali da skoro nemamo nikako helikoptere ili smo imali neke stare koji nisu bili upotrebljivi”, izjavio je ministar odbrane BiH Zukan Helez, obmanjujući, faktički, javnost o ovom projektu.
Istraga.ba uspjela je dobiti još uvijek nepotpisanu odluku Vijeća ministara BiH koja se odnosni na nabavku helikoptera. Prvo, u odluci Vijeća ministara BiH je posebno istaknuto da su u pitanju “neborbeni višenamjenski – UH II” helikopteri. No, te riječi, ubačene na inicijativu kadrova SNSD-a, i nisu toliko sporne. Sporno je nešto drugo. U novoj odluci uopće nisu odobrena sredstva iz Budžeta BiH. Čitajmo pažljivo.
“Sredstva u iznosu od 3,6 miliona KM biće obezbijeđena iz tekuće rezerve budžeta instituticija BiH za fiskalnu 2023. godinu i alocirana na projektni kod – nabavka helikoptera za MNO i OS BiH do kraja trećeg kvartala tekuće godine (najkasnije do 30.9. 2023. godine)”, navedeno je u posljednjoj Odluci Vijeća ministara BiH.
Šta ovo znači?
Znači da Vijeće ministara BiH nije odobrilo nikakav novac za nabavku američkih helikoptera. Suštinski, Vijeće ministara se obavezalo da do kraja septembra obezbijedi 3,6 miliona KM iz budžetske rezerve. A da bi se obezbijedila sredstva iz budžetske rezerve, Vijeće ministara BiH mora donijeti novu odluku. I to na prijedlog SNSD-ovog ministra finansija BiH koji i na sjednici Vijeća ministara BiH može blokirati donošenje odluke o izdvajanju 3,6 miliona iz budžetske rezerve. Suštinski – Vijeće ministara nije odobrilo novac za nabavku američkih helikoptera UH II. Da bi novac bio odobren Vijeće ministara mora donijeti novu odluku.
Ukratko, proces nabavke helikoptera nije deblokiran. I sve opet ovisi o kadrovima SNSD-a koji će odlučiti da li će Vijeće ministara BiH odobriti nabavku helikoptera koji će, kako je kazao ministar vanjskih poslova BiH Elmedun Konaković, “biti raspoređeni po popisu iz 1991. godine”.
Tužilaštvo Kantona Sarajevo podiglo je optužnicu protiv tri osobe zbog nesavjesnog liječenja koje je izazvalo smrt dvogodišnje djevojčice Džene Gadžun iz Kaknja, saznaje Istraga. Optužnica bi trebala biti upućena nadležnom sudu na potvrđivanje.
Prema informacijama Istrage, optuženi su doktor Suad Rožajaca, te dvije doktorice Jasmina Halimić i Nina Jovanović. Benjamin Bejtović, vlasnik privatne klinike u kojoj je obavljena operacija nakon koje je preminula dvogodišnja djevojčica, nije optužen.
Podsjećamo, djevojčica iz Kaknja Džena Gadžun u novembru 2021. godine operisana je u privatnoj klinici “Bejtović” u Sarajevu. Tokom operacije došlo je do komplikacija, i ona je 14. novembra 2021. godine preminula na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.
Operaciju je izvela doktorica Nina Jovanović, za koju je utvrđeno da nije posjedovala privremenu licencu za dopunski rad. Utvrđeno je i da ordinacija nije imala verificiranu opremu.
Djevojčica je nakon operacije prebačena na KCUS, gdje je nakon šest dana kome preminula.
Odbor za medicinsku etiku i deonotogiju Ljekarske komore Kantona Sarajevo ustanovio je da su dr. Suad Rožajac i dr. Jasmina Halimić-Alajbegović radili suprotno Kodeksu medicinske etike i deontologije, a u slučaju operacije u ordinaciji “Bejtović” preminule djevojčice Džen Gadžun.
Zbog propusta koji su učinjeni tokom operacije preminule djevojčice Džene Gadžun u ordinaciji “Bejtović”, a koji su navedeni u izvještaju Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo, kao i na osnovu prikupljenih materijalnih dokaza koje su prikupili advokati Zajedničke advokatska kancelarija Sabina Kadrić i Irma Muhović kao punomoćnici roditelja preminule Džene Gadžun, podnijeli su zahtjeve Ljekarskoj komori KS za utvrđivanje povrede dužnosti i ugleda ljekarskog zvanja dr. Suada Rožajaca i dr. Jasmine Halimić-Alajbegović.
“Obavještavam javnost da je tužilačko-medijska mafija, nakon disciplinskog postupka izdejstvovala i pokretanje i predistražnog krivičnog postupka protiv mene zbog počinjenja krivičnih djela Odavanje tajnih podataka, i krivičnog djela Kršenje zakona o strane istog zakona, počinjenih objavljivanjem izdvojenog mišljenja prilikom objavljivanja presude u svojstvu predsjednika vijeća u krivičnom predmetu Novalić i drugi”, saopćio je u četvrtak sudija Suda BiH Branko Perić.
Naime, 6. juna ove godine državni tužilac Mladen Furtula poslao je Sudu BiH zahtjev za dostavljanje informacija koje se odnose na sudiju Branka Perića.
“Dana 5.5. 2023. godine Tužilaštvo BiH je zaprimilo krivičnu prijavu podnesenu od strane anonimnog podnosioca protiv prijavljenog sudije Suda BiH Branka Perića zbog navodno počinjenog krivičnog djela Odavanje tajnih podataka, kao i krivičnog dječa Kršenje zakona od strane sudije, a u vezi sa službenim radnjama od 5.4. 2023. godine, odnosno postupanjem prijavljenog sudije prilikom javne objave prvostepene presude kada je iznio svoje izdvojeno mišljenje. S tim u vezi, a kako bi se izvršile potrebne provjere navoda iz podnesene krivične prijave, potrebno je da Tužilaštvu, dostavite audio zapis sa pomenute javne objave prvostepene presude”, navedeno je u Zahtjevu Tužilaštva BiH dostavljenom Sudu Bosne i Hercegovine.
Podsjetimo, sudija Suda BiH Branko Perić je, objavljujući presudu u slučaju Respiratori, iznio izdvojeno mišljenje u kojem je naveo zbog čega nije bio saglasan sa osuđujućom presudom izrečenom protiv bivšeg premijera FBiH Fadila Novalića, vlasnika Srebrne maline Fikreta Hodžića i suspendiranog direktora FUCZ Fahrudina Solaka. Nakon objave osuđujuće presude, Ured disciplinskog tužioca VTSTV-a je podnio disciplinsku tužbu protiv sudije Perića.
“Posljednjih godina prolazim kroz medijski linč koji je osmislila grupa tužilaca Tužilaštva BiH u saradnji sa medijskom kućom Dnevni avaz, zbog oslobađajućih presuda u predmetima Osmica i drugi, Mutap i drugi i Novalić i drugi. Cilj ovog plana je moja profesionalna i moralna diskreditacija. Žalosno je što aktivnu ulogu u nečasnim poslovima ima grupa tužilaca Tužilaštva BIH koji su svoju tužilačku moć udružili sa političkim centrima moći u pokušaju da Sud BiH koriste kao sredstvo u političkim obračunima. Ova vrsta tužilačkih zloupotreba trajno je uništila integritet tužilaca, ugled institucije Tužilaštva BiH, ugled državnog pravosuđa i povjerenje javnosti u pravosuđe i vladavinu prava”, saopćio je sudija Branko Perić.
Evo šta je sudija Perić napisao u izdvojenom mišljenju zbog kojeg su počeli njegovo disciplinsko i krivično procesuiranje.
“Ne bi bilo primjereno da dajem komentare njihovog pravnog pristupa i sudskog silogizma. Sudske odluke se donose većinom i svaki sudija ima potpunu slobodu u donošenju odluka. Različita mišljenja nisu rijetkost, ne treba im davati poseban značaj. Prosto, pravosudni sistem tako funkcioniše.
Ono što nije uobičajena praksa ovog suda jesu izdvojena mišljenja. Naš procesni krivični sistem ne poznaje institut obrazloženog izdvojenog mišljenja koje se objavljuje i dostavlja strankama. To ne znači da je sudiji zabranjeno da svoje izdvojeno mišljenje obrazloži i da ono bude dostavljeno uz presudu strankama. Naprotiv! Mišljenje svakog sudije treba biti obrazloženo i dostupno strankama. To je legitimno pravo sudije i legitiman interes stranaka.
Izdvojeno mišljenje može pomoći sudijama koji su većinski donijeli odluku da svoju odluku bolj obrazlože, strankama može pomoći da napišu bolju žalbu, a apelacinom sudu mogu pomoći u donošenju dobre i zakonite odluke po žalbi.
Prije svega, želim da ukažem na važnu specifičnost krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlaštenja. Za postojanje ovog krivičnog djela potebno je utvrditi namjeru da se počini krivično djelo. Namjera je nešto što bi se moglo definisati kao zloupotreba ovlaštenja sa dominantnim motivom da se ostvari korist. Zloupotrebe su, nažalost, u praksi česte, ali nije svaka zloupotreba krivično djelo. Razne činovničke samovolje su teške zloupotrebe ali nisu krivično djelo.
U pravnoj teoriji, a i u praksi postoje ozbiljna mišljenja da ovo krivično djelo nije o skladu sa ustavnim i pravnim načelima. Postojale su u Hrvatskoj inicijative pred Ustavnim sudom da se to utvrdi. Dvojica profesora sudija Ustavnog suda su to podržala. Posebno složeno pravno pitanje jeste odgovornost odgovornih lica u pravnim licima za zloupotrebu. Pravni subjekti i njihova tržišna sloboda i postoje da bi ostvarivali korist. Ali, ovo nije mjesto za opširniju priču o tome.
Za dokazivanje namjere o izvršenju krivičnog djela zloupotrebe službene dužnosti potrebni su jasni i nedvosmisleni dokazi. Mi u dokaznom postupku nismo vidjeli takve dokaze. Tužilac nam je predstavio niz indicija niskog stepena vjerovatnoće iz kojih je izveo konstrukciju o udruživanju sa ciljem sticanja imovinske koristi u nepoznatom iznosu koja bi se podijelila na kraju nabavke respiratora. Mi smo se saglasili da za takvu konstrukciju nema dokaza. Kao ključne dokaze tužioci su nam predstavljali skrin-šotove poruka u Viber grupi Kabineta premijera Novalića. Među njima nema poruka na osnovu kojih bi se takva namjera mogla utvrditi.
U obrazlaganju krivične odgovornosti optuženog Novalića navodio se skrin-šot poruke optuženog F. Hodžića optuženom Novaliću “Premijeru, poslao me Asim…”. Ja možda mogu da pretpostavik o kom Asimu se radi, ali objektivan posmatrač koji prati ovo suđenje ne može da zna koji Asim i zbog čega je Asim važan. U sudskoj presudi se takve činjenice ne mogu koristiti kao dokazi. Sud ne zasniva svoju odluku na pretpostavkama ili mišljenjima.
Na kraju, ko bi razuman o svojoj namjeri razgovarao u viber grupi koja nije kvalifikovana kao organizovana kriminalna grupa.
Naprotiv, mi smo među tužilačkim dokazima vidjeli da je optuženi Novalić tražio da se vlasnici velikih i uspješnih firmi u F BiH uključe u nabavku respiratora i mediscinske opreme. Odazvao se samo vlasnik “Violete” Petar Čorluka, koji je nakon razgovora o uslovima uvoza, rekao: “Moje je da uvezem, a vaše da pribavite dozvole”. I odustao je od namjere da se bavi uvozom koji od njega zahtijeva administrativne procedure. Takve su bile okolnosti u kojima je optuženi Novalić morao da donosi odluke u haosu planetarne pandemije. Po mom mišljenju, namjera kao subjektivni element i bitno obilježje krivičnog djela Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja nije dokazana.
Većinsko mišljenje stoji na stanovište da su optuženi Novalić i Solak zloupotrebom svojih ovlaštenja favorizovali optuženog Hodžića tako što su ga “odabrali za nabavku respiratora” i pored toga što nije registrovan za promet medicinske opreme, omogućivši mu materijalnu korist od 700.000 KM, i to na način da je optuženi Novalić, kao premijer Vlade F BiH, zatražio od Solaka kao direktora FU CZ, da sa Hodžićem potpiše ugovor o nabavci 100 respiratora.
Takav zaključak se ne može izvesti iz dokaza koje je ponudila optužba. Nije Novalić pozvao optuženog Hodžića i ponudio mu da nabavi respitatore. Nema dokaza da su se prethodno uopšte poznavali. Njihovi telefonski kontakti su krenuli nakon dostavljanjem ponude. Takođe, nema dokaza da su se Solak i Hodžić poznavali prije dostavljanja ponude. Iz izvedenih dokaza optužbi nije moguće van razumne sumnje zaključiti da je optuženi Navalić zatražio od Solaka sačinjavanje ugovora sa Hodžićem i uplatu avansa “Srebrnoj malini”, ili da je imao takvu namjeru.
Iz izvedenih dokaza osnovano se može zaključiti da optuženi Novalić nije radio ništa što bi prevazilazilo ovlaštenja premijera u vrijeme pandemije i proglašenog vanrednog stanje. Nije radio ništa što nisu radili premijeri svih zemalja u vrijeme epidemije. U vanrednim sitacijama kada su ugrozeni životi ljudi ili kada društvenim dobrima i privredi prijeti katastrofa, sva ovlaštenje i sva odgovornost je na izvršnoj vlasti. Kompletna situacija u pandemiji zahtijevala je najviši stepen hitnosti u postupanju izvršne vlasti. To je od svih vlada svijeta tražila Svjetska zdravstvena organizacija i Evropska komisija. Zdrav razum je u stanju svakodnevnog umiranja i potpune neizvjesnosti od posljedica pandemije zahtijevao najhitnije reagovanje. Optuženi Novalić i optuženi Solak su morali da predviđaju i da donose važne odluke po mjeri vlastite pameti u skladu sa okolnostima. Sasvim je logično da predviđanja u vrijeme vanrednih okolnosti budu pogrešna. Da li za pogrešna predviđanja i pogrešne odluke treba ljude kažnjavati?
Respiratori su bili planetarno pitnje života i smrti. Snalaženje u potpunom zatvaranju i haosu je bilo pitanje svih pitanja. Države i državnici su tragali za respiratorima dovijajući se na sve moguće načine. Išli su predstavnici država u Kinu sa torbama gotovog novca. Neke države su nabavku respiratora proglasile državnom tajnom. Kupovale su se kompletne zalihe respiratora jer se nije znalo šta će sutra biti i koliko će ih trebati. Niko nije znao kako će se pandemija razvijati kakve bi mogle biti razmjere katastrofe. Mnoge države su kupile na hiljade respiratora koji stoje ne raspakovani. Da li se zbog toga danas u svijetu protiv nekog premijera vodi krivični postupak?
Moje kolege misle da je optuženi Solak trebao formirati komisiju i primijeniti pregovarački postupak, a ne interventnu hitnu nabavku u smislu člana 10. Zakona o javnim nabavkama. Da li bi to bilo razumno u situaciji kada se i cijene i dostupnost respiratora na jednom jedinom tržištu mijenja iz sata u sat? Šta bi to promijenilo? Ko bi se prihvatio rada u komisije? Kakve su procedure rada komisije? Koliko bi to uzelo vremena? Da je sve to proveo optuženi Novalić bi bio optužen za izbor članova komisije.
Iz dokaza koje je proveo tužilac može se osnovano zaključiti da je optuženi Solak krajnje oprezno preduzimao korake za koje je nadležan. On je prije svoje odluke o interventnoj nabavci respiratora u skladu sa članom 10. dobio mišljenje Agencije za javne nabavke o mogućnosti primjene člana 10. To je za njega bilo dovoljno da vjerujera da donosi zakonitu odluku. Čaki i da je pogrešno vjerovao, njegovo pogrešno razumijevanje zakona ne može se podvoditi pod umišljaj i namjeru da počini krivično djelo. I sudije ponekad pogrešno tumače zakonske norme pa nikome ne pada na pamet da ih optuži da svjesno krše zakon. Autentično tumačenje zakona može dati samo zakonodavac. Osim toga, optuženi Solak je bio prisutan sjednici Vlade na kojoj su direktori zdravstvenih ustanova tražili izmjene zakona kako bi se moglo reagovato odmah, bez bilo kakvih procedura. Valjda oni najbolje razumije šta je hitnost u nastalim okolnostima. Ni svjedoci optužbe nisu smatrali da je optuženi Solak postupao nezakonito, niti je bilo ko zbog povreda zakona pokretao prekršajni postupak. U izvedenim dokazima optužbe smo mogli da vidimo da otuženi Solak nije prihvatio ponudu optuženog Hodžića za nabavku maski sa obrazloženjem da je našao jeftinijeg ponuđača.
Zbog toga sam čvrsto uvjeren da u radnjama donošenja odluke o kupovini respiratora primjenom člana 10. Zakona o javnim nabavkama nema kršenja zakona i zloupotrebe ovlaštenja.
Istraga u ovom slučaju pokrenuta je na osnovu novinskog teksta koji je objavljen u jednom mediju. Tekst je interpretacija sadržine ugovora koja je bila poznata širem krugu ljudi i nije predstavljala nikakvu službenu tajnu.Istrazi nije prethodio plan istrage, nije bilo posebnih istražnih radnji u vidu presretanja komunikacija ili tajnog praćenja. Istraga se sastojala iz saslušanja svjedoka i pretresa telefona, kompjutera i poslovnih prostorija. Tužilac se u završnoj riječi požalio na izostanak saradnje od strane policijskih i obavještajnih službi, objašnjavajući time zasnovanost optužbe na lancu indicija. Teško je i gotovo nemoguće namjeru o izvršenji ovakvog krivičnog djela i u vanrednoj situaciji dokazivati indicijama.
U izvedenim dokazima optužbe nema činjenica koje bi ukazivale na neuobičajene međusobne kontakte Novalića, Hodžića i Solaka. Njihove komunikacije su u pretežnoj mjeri razmjena poruka koje ukazuju na uobičajenu komunikaciju. Poruke u vezi ponuda za nabavku respiratora razmjenjuju se u okviru viber grupe i šalju se drugim institucijama. F. Hodžić glavne komunikacije vodi sa zaštićenim svjedokom K. M., koji se pojavljuje kao ključni posrednik među posrednicima u Hrvatskoj i Crnoj Gori. Zaštićeni svjedok K.M. povezuje Hodžića sa firmom Exo trejd u Rijeci i Sanjom Lekić u Podgorici kao bi zaradio na posredovanju. On šalje optuženom Hodžiću informacije o kvalitetu respiratora i uvjerava ga da se radi o respiratorima koji su transportni i invazivni.
Moje kolege su zaključile da je izmjena ugovora u dijelu koji se odnosi na tip respiratora učinjena u namjeri kako bi optuženi Hodžić nezakonito stekao imovinsku korist. Ovakvo zaključivanje ne podržavaju izvedeni dokazi optužbe. Izmjena predmeta ugovora (tipa respiratora) izvršena je zbog nemogućnosti isporuke tipa HC_VE 003 respiratorom istog kvaliteta i iste cijene. Izmjena jednog člana u već potpisanom ugovoru omogućila je bržu reralizaciju ugovora. Moje kolege smatraju da je trebalo ugovor raskunuti, plaćeni iznos vratiti pa zaključivati novi ugovor. Zašto bi se stvari vraćale na početak i gubilo vrijeme na formalnosti ako se cilj postiže jednostavnijom formalnom procedurom izmjene jednog člana!? Svi smo mogli da vidimo kako su respiratori nabavljani. Svi smo vidjeli da ih je mogao nabaviti samo onaj ko je imao lične poslovne ili druge veze sa proizvođačimai i prodavcima u Kini. Kina kao ozbiljna zemlja uvela je obavezu da država garantuje da se nabavka vrši za potrebe države. Otuda je svaki ugovor moralo da prati pismo namjere koje je potpisivao premijer. Optuženi Novalić je upravo takva pisma potpisivao. Nije optuženi Novalić pisma namjere potpisao da bi Hodžić uvezao respiratore koje će preprodavati i na tome zarađivati.
Ni Novalić ni Solak nisu bez osnova povjerovali optuženom Hodžiću da može osigurati uvoz 100 respiratora. On je preko posrednika K.M., prvobitno u Rijeci, a kasnije u Podgorici, dobio uvjeravanja da uz posredničke provizije, koje su zakonit privredni posao, može nabaviti respiratore. Drugim riječima, optuženi Hodžić je imao realna uvjeravanja. I to je dokazao. Respiratori su stigli u BiH u jeku epidemije. Da li Fikret Hodžić treba da zbog toga bude rigorozno kažnjen?
Činjenica da je naknadno dobio dozvolu za uvoz je u vanrednoj situaciji normalna stvar. Svi interventni uvozi se rešavaju na isti način. Na kraju, dozvola je bila interes države u vanrednoj situaciji, a ne samo interes optuženog Hodžića.
Tužioci su tokom postupka nametnuli narativ da nisu nabavljeni respitatori za intenzivnu njegu! Na utvrđivanju činjenica o kakvom se respiratoru radi izgubljeno je pola godine. Niko nikada nij odredio kvalitet i svojstva repiratora koje treba nabaviti. To nije određeno ni u potrebama medicinskih ustanova, ni u Odluci o medicinskoj opremi, niti je određeno ugovorom. Tužilac se nije ni bavio činjenicom koliko je respiratora bilo potrebno za kapacitete intenzivne njege, a koliko respiratora za lakše i srednje kliničke slike. A respiratori AC 812 A su proizvedeni i namijenjeni za sprečavanje posljedica pandemije Korona virusa. Za tu namjenu su ih kupovale i druge zemlje. I dokazi koji je izveo tužilac ne osporavaju da se respiratori mogu koristiti i za tretman bolesnika lakše i srednje slike, i u funkciji prenosivog i stacionarnog respiratora.
Mediji si u toku cijelog postupka održavali tužiočev narativ kako bi se u javnosti stekla predstava o krivici optuženih.
U toku dokaznog postupka i u završnim riječima govorilo se o medijskom projektu iz koga je ovaj slučaj nastao. Ne želim da o tome govorim. Ali, želim da skrenem pažnju da je tokom cijelog postupka sud bio izložen neprimjerenim i do sada neviđenim pritiscima od strane jednog medija. Dvije godine Sud I optuženi izloženi medijskom teroru jednog dnevnog lista. U demokratskim zemljama to se naziva ometanjem pravde I kažnjava.
Dvije godine u dva predmeta u ovom Sudu traje konstantno podrivanje pravde. U oba slučaja je centar tih medijskih operacija u tim novinama. Umjesto da međunarodni zvaničnici, koji nas uvjeravaju da nas podržavaju u izgradnji nezavisnog pravosuđa i vladavine prava, reaguju na podrivanje Suda BiH, američka Ambasada je prošle godine dvojicu tužilaca koji su zastupali optužnicu u ovom slučaju proglasila HEROJIMA.
Da li je miješanje izvršne vlasti jedne strane države u vršenje sudske vlasti podrška nezavisnosti pravosuđa I vladavini prava? I da li je slučajnost da se jedan medij upliće u sudske slučajeve na krajnje neprofesionalan i primitivan način, zaključite sami!
Vlada Federacije BiH ponovo je u parlamentarnu proceduru uputila većinu zakona koje je nedavno povukla. No, ključne zakone, Zakon o južnoj interkonekciji FBIH, Zakon o sprečavanju sukoba interesa u organima vlasti u FBiH kao i Prijedlog zakona o zaštiti prijavitelja korupcije u FBiH, Vlada Nermina Nikšića nije vratila u parlamentarnu proceduru.
Federalni ministarstvo poljoprivrede vodoprivrede i šumarstva dostavilo je Parlamentu Federacije sedam materijala, od čega je u pitanju pet zakona. U pitanju su Nacrt zakona o slatkovodnom ribarstvu, Prijedlog zakona o šumama, Nacrt zakona o izmjenama i dopunama zakona o vodama, Nacrt Zakona o lovstvu i Nacrt zakona o o reprodukcionom materijalu šumskog i ukrasnog drveća i grmlja.
Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova ponovo dostavilo tri ranije povučena zakona – Nacrt zakona o javnom okupljanju, Nacrt zakona o izmjenama Zakona o matičnim knjigama i Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima.
Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije je dostavilo dva zakona – Prijedlog zakona o električnoj energiji Federacije BiH, Prijedlog zakona o energiji i regulaciji energetskih djelatnosti u Federaciji.
Dakle, Federalno ministarstvo energije sa SDP-ovim Vedranom Lakićem na čelu nije ponovo u parlamentarnu proceduru uputilo Prijedlog zakona o južnoj interkonekciji čijom bi izgradnjom bila smanjena ovisnost o ruskom plinu.
Podsjećamo, federalni premijer Nermin Nikšić nakon prve sjednice novoimenovane Vlade uputio je dopis Parlamentu Federacije BiH kojim povlači sve zakone koji su trenutno u proceduri. Na spisku povučenih zakona je i bio onaj koji se odnosi na južnu interkonekciju.
Prijedlog zakona o južnoj interkonekciji u decembru 2021. godine je usvojen na Predstavničkom domu, ali HDZ BiH je više od godinu blokirao razmatranje ovog dokumenta na Domu naroda FBiH, tražeći da “BH gas” ne bude nositelj investicije projekta ovog gasovoda. Klub Hrvata je svojim amandmanom predložio projektom upravlja preduzeće “Južna plinska interkonekcija’ d.o.o. Mostar.
“Ovo bi bilo gospodarsko društvo (javno poduzeće) koje bi se osnovalo od strane županija kroz koje prolaze plinske trase i odvojci zajedno sa Federacijom BiH”, navedeno je u obrazloženju amandmana Kluba Hrvata iz juna prošle godine.
Nakon što je Vlada FBiH povukla ovaj zakon iz parlamentarne procedure, ponovo smo na početku priče. U Federaciji više ne postoji nikakav, pa barem i djelimično usvojeni akt koji regulira pitanje gasovoda kojim bi plin iz Azerbejdžana stizao do Sarajeva i Zenice. Južna interkonekcija je dio Jadransko-jonskog plinovoda kojim bi se iz Azerbejdžana dopremao plin za balkanske države. Izgradnjom ovog plinovoda bila bi smanjena ovisnost o ruskom plinu. Prema zvaničnim dokumentima institucija EU, cilj ovog plinovoda, koji bi prolazio kroz Hrvatsku, Crnu Goru, BiH i Albaniju je obezbjeđivanje novog transportnog pravca snabdijevanja prirodnim gasom iz Azerbejdžana. BH krak bi išao preko Posušja, Mostara do novog Travnika. Plinovod Zagvozd-Novi Travnik, inače, nalazi se na listi prioriteta Evropske energetske zajednice, a nosilac ovog projekta je BH Gas. Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) odobrila je 101 milion eura za realizaciju ovog projekta, dok je USAID također odobrio 500 hiljada dolara za izradu projektne dokumentacije.
HDZ BiH insistira da njihovi kadrovi ili njihova preduzeća upravljaju ovim gasovodom. Prema informacijama Istrage, Vlada Federacije u ovom trenutku razmatra mogućnost da HDZ-u BiH prepusti poziciju direktora BH Gasa, uz uslov da se u Mostaru osnuje ispostava “BH Gasa” koja bi se direktno bavila upravljanjem gasovodom.
Osim zakona o južnoj interkonekciji Vlada FBiH je zaboravila u parlamentarnu proceduru vratiti i set anitikorupcijskih zakona. U pitanju su Prijedlog zakona o sprečavanju sukoba interesa u organima vlasti u FBiH kao i Prijedlog zakona o zaštiti prijavilaca korupcije u FBiH koji su u resoru Federalnog ministarstva pravde kojim sada upravlja HDZ BiH. Podsjećamo, Transparency International u Bosni i Hercegovini (TI BiH) uputio je dopis Vladi Federacije BiH zbog nedopustive odluke da se iz procedure povuku dva važna antikorupcijska zakona.
“Ovakva odluka dodatno će usporiti provođenje antikorupcijskih reformi jer su neki od zakona već prošli određene procedure i usaglašavanja, a njihovo povlačenje suprotno je i deklarativnoj posvećenosti vlasti ispunjavanju 14 prioriteta koje je pred BiH vlasti postavila Evropska unija”, saopćili su iz TI BiH 19. maja ove godine nakon što je postalo jasno da je Vlada FBiH sa Nerminom Nikšićem na čelu povukla set antikorupcijskih zakona iz parlamentarne procedure.
Vijeće ministara BiH ne može da usaglasi zapisnik sa 11. redovne sjednice koja je održana 11. maja ove godine, a koju je ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković nazvao “historijskom”.
“Vijeće ministara nije razmatralo zapisnike 11. redovite i 5. izvanredne (telefonske) sjednice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine jer su povučeni s dnevnog reda na zahtjev Kolegija Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, radi dodatnih usuglašavanja”, navedeno je na u zapisniku sa 12. sjednice održane 18. maja ove godine.
“Ovo je najproduktivnija sjednica u historiji Vijeća ministara. Donijeli smo odluke koje su godinama stajale u ladicama. Niko nije izgubio niti pobijedio, spreman sam za sve naredne kompromise i projekte i u RS i u FBiH jer je to jedini način da zadržimo ljude u BiH”, izjavio je ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković nakon završetka 11. sjednice Vijeća ministara BiH.
Ministar komunikacija i prometa Edin Forto se tada pohvalio da je Vijeće ministar “danas usvojilo odluku o početku pregovora sa Hrvatskom i Srbijom o južnoj i istočnoj interkonekciji za plinsku infrastrukturu”.
No, saopćenje koje je nakon sjednice izdalo Vijeće ministara dokazalo je da su Forto i Konaković obmanuli u vezi sa plinskim interkonekcijama. Naime, Vijeće ministara BiH nije donijelo nikakvu odluku koja se odnosi na Južnu plinsku interkonekciju koja bi smanjila ovisnost Bosne i Hercegovine o ruskom plinu. Vijeće ministara je, zapravo, samo donijelo odluku o pokretanju procedure za zaključivanje međudržavnog ugovora između BiH i Srbije koja se odnosi na Novu istočnu interkonekciju Republike Srpske. Ispod ovog pasusa je saopćenje Vijeća ministara BiH izdato nakon sjednice održane 11. maja ove godine.
Osim ovog saopćenja koje otkriva Konakovićevu i Fortinu obmanu, dodatni dokaz je objavila i Novinska agencija Patria koja je dobila nacrt zapisnika kojeg Vijeće ministara BiH ne želi objaviti.
Ukratko, Južna interkonekcija nije prošla na Vijeću ministara BiH, a iz zapisnika je jasno vidljiva velika razlika u onome što je usvojeno za Istočnu i ono što je usvojeno za Južnu interkonekciju.
Naime, prema zaključku vidljivo je da, kada je riječ o Južnoj interkonekciji Vijeće ministara BiH je isključivo dalo podršku u ovom projektu(!?), te je pozvana Vlada FBiH da hitno predloži Parlamentu FBiH zakonsko rješenje, a u cilju ubrzavanja aktivnosti za realizaciju projekta Južna interkonekcija BiH i Hrvatske.
Ali, prema informacijama Istrage, nisu plinske interkonekcije jedini razlog zbog kojeg Vijeće ministara ne može da usaglasi zapisnik sa 11. redovne sjednice. Na toj je sjednici, naime, Vijeće ministara donijelo odluku koja se odnosi na nabavku američkih helikoptera.
“Vijeće ministara BiH donijelo je dvije odluke, i to o izmjenama i dopuni Odluke o višegodišnjem projektu nabavke helikoptera za Ministarstvo odbrane i Oružane snage Bosne i Hercegovine te о finansiranju višegodišnjeg projekta školovanja oficira vojno-evidencijske specijalnosti zrakoplovstvo”, saopćeno je 11. maja ove godine.
Drugi detalji nisu saopćeni. Međutim, Vijeće ministara, kako saznaje Istraga, uopće nije osiguralo novac za nabavku američkih helikoptera. U donesenoj odluci piše da će “novac za nabavku helikoptera” biti naknadno osiguran na prijedlog ministra finansija BiH koji će biti iz SNSD-a. Ovo je suprotno dogovorima sa američkim partnerima. Prvobitni plan je, naime, bio da Vijeće ministara BiH sredstva namijenjena za popravku ruskih helikoptera preusmjeri za nabavku američkih helikoptera. No, novac na budžetskoj poziciji koja se odnosi na popravku ruskih helikoptera su ostala, dok će novac za nabavku američkih helikoptera biti “naknadno osiguran”.
Ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić odbio je potpisati odluku o imenovanju člana Organizacionog odbora za obilježavanje 11. jula 1995. godine, 28. godišnjice genocida nad Bošnjacima „Sigurne zone UN-a“ Srebrenica i ukop identifikovanih žrtava iz jula 1995. godine, sve dok iz naziva odluke nije izbačena riječ GENOCID. On je vratio prvobitnu odluku o imenovanju i odbio potpisati dok mu nije došla “ispravljena odluka”. U toj odluci ne spominje se ni Srebrenica, ni ukop, ni Bošnjaci već isključivo 11. juli.
Ovu informaciju provjeravali smo i u Ministarstvu sigurnosti BiH, a odgovor smo dobili tek nakon što smo jučer pitanje poslali i ministru Nešiću. No, na konkretna pitanja da li je odbio potpisati odluku sve dok se ne izbaci riječ genocid nismo dobili njegov odgovor, već iz Ministarstva sigurnosti BiH: „Član Organizacionog odbora iz Ministarstva bezbjednosti BiH, aktom ministra bezbjednosti imenovan je 24. 02. 2023. godine. Navedeni akt/imenovanje upućen je podnosiocu zahtjeva – zamjeniku načelnika Opštine Srebrenica i predsjedniku Organizacionog odbora za obilježavanje 11. jula 1995. godine”.
Iz samog odgovora bilo je jasno da se u odluci ne navodi riječ genocid. Novinska agencija Patria dobila je i dokument koji je Nešić potpisao o imenovanju Vedrana Mulabdića ispred Ministarstva sigurnosti BiH.
Također objavljujemo dokument koji Organizacioni odbor šalje svim članovima za održavanje sastanka. Inače, na posljednja dva sastanka Mulabdić se nije ni odazvao. Nakon ranijeg prebrojavanja odlaska Bošnjaka na džumu, ovo je novo poniženje za Bošnjake u režiji Nešića.
Pripadnici Federalne uprave policije upali su jutros u Općinu Stari Grad Sarajevo, saznaje Istraga. Akcija se provodi po nalogu Tužilaštva Kantona Sarajevo. Meta akcije su, kako saznajemo, pomoćnici nedavno uhapšenog načelnika Ibrahima Hadžibajrića.
U pitanju su pomoćnici zaduženi za urbanizam, te za investicije i komunalne poslove.
Današnja akcija je, zapravo, nastavak nedavno provedene akcije kojom je razbijena kriminalna grupa sa načelnikom. Hadžibajrićem na čelu. Da FUP provodi akciju za Istragu je potvrdio i federalni ministar unutrašnjih poslova Ramo Isak.
Tada su, podsjećamo, u sklopu akcije Start, osim Ibrahima Hadžibajrića, uhapšeni Elmedin Karišik, Seid Hadžibajrić i Alma Destanović.
“Tužilaštvo KS tereti ih za krivična djela organizovani kriminal, zloupotreba položaja/ovlaštenja, pranje novca, primanje i davanje dara”, saopćeno je tada iz Tužilaštva KS.
Prema informacijama Istrage, danas su meta Tužilaštva KS najmanje tri osobe, među kojima su i Hadžibajrićevi pomoćnici, koje su bili članovi ove kriminalne grupe. Njihovi sumnjivi poslovi se odnose na iznajmljivanje parking prostora na području Starog Grada, izdavanje građevinskih dozvola, kao i na građevinsko zemljište.
Načelnik Hadžibajrić je, podsjećamo, uhapšen 10. maja i od tada se nalazi u pritvoru. Općinsko vijeće Stari Grad pokrenulo je proceduru za njegov opoziv.
Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS) osudio je bivše šefove Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Jovicu Stanišiću i Frankija Simatovića na po 15 godina zatvora. Proglašeni su krivim za udreuženi zločinački poduhvat.
Ovom presudom Stanišić i Simatović su proglašeni krivim za zločine u Bijeljini, Zvorniku, Doboju, Bosanskom Šamcu i Sanskom Mostu. Osim toga, krivi su i za zločine počinjene u Hrvatskoj.
Možda i najbitniji dio presude je onaj koji se odnosi na zločine u Trnovu u ljeto 1995. mgodine. Naime, Jovica Stanišić i Frenki Simatović su proglašeni krivim i za strijeljanje zarobljenih srebreničkih Bošnjaka u Trnovu. Time je, faktički, potvrđeno učešće Srbije u genocidu u Srebrenici.
Podsjećamo,Stanišić i Simatović su, nakon obnovljenog postupka, prvostepenom presudom osuđeni na po 12 godina zatvora. Vijeće je tada kada je donesena odluka 2021. godine, konstatovalo da su odgovorni za podržavanje i pomaganje zločina u Bosanskom Šamcu, ali da nisu krivi za planiranje i naređivanje. Vijeće je također konstatovalo da su krivi po tačkama od jedan do pet. Tužilaštvo je uložilo žalbu i sada je povećana kazna. Osim povećanja kazne proširena je njihova odgovornost.
Stanišić i Simatović su, prema navodima optužnice, bili odgovorni za specijalne jedinice SDB-a, koje su uključivale grupe ili pripadnike grupa poput Jedinica za posebne namjene Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Srbije, Jedinice za antiteroristička dejstva (JATD) i Jedinice za specijalne operacije (JSO) poznate i kao “Crvene beretke”, “Škorpiona”, Srpske dobrovoljačke garde odnosno “arkanovaca” i “Arkanovih Tigrova”.
Prema podacima iz treće izmijenjene optužnice, Jovica Stanišić rođen je 30. jula 1950. u Ratkovu u Srbiji. Godine 1975. počeo je da radi u Službi državne bezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije. Do kraja 1991. godine nalazio se na položaju zamjenika načelnika Državne bezbjednosti (DB), a de facto je bio prvi čovjek DB-a i prije zvaničnog imenovanja na dužnost načelnika, odnosno šefa, na kojoj se nalazio od 31. decembra 1991. do 27. oktobra 1998. godine.
Franko Simatović zvani Frenki rođen je 1. aprila 1950. u Beogradu. Počeo je da radi 1978. u DB-u, gdje je na raznim poslovima radio do 2001. godine. Najprije je radio na kontraobavještajnim poslovima, a zatim je prešao u novoosnovanu Upravu za obavještajne poslove, takozvanu Drugu upravu, gdje je bio komandant Jedinice za specijalne operacije Državne bezbjednosti. Tokom cijelog perioda na koji se odnosi optužnica, kako se navodi, Simatović je djelovao po ovlaštenju Jovice Stanišića.
Simatović i Stanišić su uhapšeni 13. marta 2003. godine u Srbiji. Simatović je prebačen u Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) 30. maja, a Stanišić 11 dana kasnije.
U presudi se tada konstatovani zločini koji su srpske snage počinile na području Hrvatske, uključujući brutalna ubijanja nesrpskih civila. Vijeće navodi da su neka od ubistava počinili pripadnici “Arkanovaca”.
Predsjedavajuća petočlanog Apelacionog vijeća Graciela Gatti Santana kazala je da je ovo konačna presuda nakon postupaka započetih pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, čiji je nasljednik Mehanizam.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...