Facebook Twitter Youtube
    Najnoviji

    Istrage

    Skandalozan dokument Pravobranilaštva KS: Upis dvoje djece s poteškoćama u razvoju u vrtiće u Sarajevu “narušit će reputaciju Ministarstva obrazovanja KS i potaknut će roditelje druge djece da traže upis”!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Upis djece sa poteškoćama razvoju u sarajevske vrtiće narušio bi reputaciju Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo, navedeno je u skandaloznom dokumentu Pravobranilaštva Kantona Sarajevo dostavljenom Općinskom sudu u Sarajevu.

    Akt Pravobranilaštva KS: upis djece sa poteškoćama u razvoju ruši reputaciju

    Pred ovim sudom, naime, mjesecima se vodi spor tokom kojeg samohrana majka iz Sarajeva M.M. pokušava natjerati vlasti Kantona Sarajevo da dopuste njenoj kćerki i njenom sinu, djeci sa poteškoćama u razvoju, upis u javni ili privatni vrtić. U martu ove godine, Općinski sud Sarajevo donio je rješenje o izricanju mjere osiguranja.

    “Nalaže se prvotuženoj-prvoprotivniku (Ministarstvo za odgoj i obrazovanje KS) i drugotuženoj-drugoprotivniku mjere osiguranja (Predškolski centar Skipy) da odmah, a najkasnije u roku u roku osam dana osiguraju uvjete za prihvat i boravak malodobnih M.A. i M.D.  u vrtiću, odnosno u predškolskoj ustanovi u koju su djeca upisana, uz poštovanje svih potreba djece”, navedeno je u Rješenju Općinskog suda u Sarajevu donesenom 29. marta ove godine.

    Rješenje Općinskog suda u Sarajevu

    Kanton Sarajevo se žalio i Kantonalni sud u Sarajevu dva mjeseca kasnije, 24.5. prihvata žalbu i ukida rješenje.

    “Prvostepeni sud nije odredio na koji način će se izvršiti određena mjera osiguranja da se osiguraju uslovi za prihvat i boravak (A.M. i D.M.) u vrtiću”, naveo je Kantonalni sud u svom rješenju.

    Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu

    Predmet je vraćen na ponovno odlučivanje Općinskom sudu u Sarajevu. Nova školska godina je formalno počela, ali odluke nema. No, mnogo spornije od toga je stav Pravobranilaštva Kantona Sarajevo koje je 24. avgusta ove godine poslao dopis Općinskom sudu u Sarajevu kojim odgovara na prijedlog određivanja mjere osiguranja.

    “U slučaju da postupajući sud, i pored svih iznesenih navoda i dokaza protivnika osiguranja predmetni prijedlog ocijeni osnovanim, prvoprotivnik osiguranja (Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo) zahtijeva da sud naloži predlagateljima osiguranja (samohrana majka dvoje djece sa poteškoćama u razvoju) da u roku koji odredi sud daju jemstvo u iznosu od 5000 KM za štetu koja bi prvoprotivniku osiguranja (Ministarstvu za odgoj i obrazovanje KS) mogla nastati određivanjem predložene mjere, a koja se između ostalog ogleda u potencijalnoj negativnoj reputaciji i percepciji kojoj bi bio izložen prvoprotivnik osiguranja (Ministarstvo za razvoj ovim predmetom, odnosno određivanjem predložene mjere osiguranja te potencijalnim prilivom dodatnih zahtjeva od drugih privatnih predškolskih ustanova i/ili roditelja djece s poteškoćama u razvoju”, navedeno je u dopisu Pravobranilaštva KS koje zastupa interese Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo.

    Dakle, upis djece sa poteškoćama u razvoju bi “donio negativnu reputaciju Ministarstvu obrazovanja Kantona Sarajevo” i potaklo bi roditelje druge djece sa poteškoćama u razvoju da traže upis u javne ili privatne vrtiće.

    Sada ćemo ukratko o samom slučaju. Samohrana majka dvoje djece s poteškoćama u razvoju prošle je godine pokušala upisati djecu u sarajevske vrtiće koji se nalaze u EMIS sistemu. Kako na području dijela grada u kojem živi “nije bilo mjesta” (iako će se kasnije ispostaviti da je, ipak, bilo), majka je odlučila upisati djecu u privatni vrtić Skippy. Taj vrtić je, potom, tražio od Kantona Sarajevo da osigura osobe (edukativnog asistenta) koje bi se brinule o djeci sa poteškoćama u razvoju. Kanton Sarajevo nije reagirao. Majka je, potom, pokrenula spor protiv Kantona i Skippya tražeći da se poštuje Pravilnik o inkluzivnom obrazovanju.

    “Ukoliko u cilju ostvarivanja prava i/ili usluga neophodnih za napredovanje djeteta, kao oblik razumne prilagodbe u smislu člana 24. Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, a nakon procjene i izrade IPP.a odgovarajućeg nivoa, stručni tim ustanove ili centra ustanovi da je djetetu potrebna dodatna podrška, ustanova, odnosno centar Ministarstvu podnosi Zahtjev za pružanjem dodatne obrazovne podrške”, navedeno je u Pravilniku o inkluzivnom obrazovanju.

    Štaviše, direktno je propisano da Kanton mora osigurati edukativnog asistenta.

    Dakle, Vlada Kantona Sarajevo, odnosno Ministarstvo za odgoj i obrazovanje KS dužni su bili vrtiću Skippy osigurati edukativnog asistenta za dvoje djece sa poteškoćama u razvoju. No, Kanton je odbio. Majka je, rekosmo, pokrenula sudski spor. Nova školska godina je počela, ali sudska odluka nije donesena.

    Ništa od protesta: Uprava policije MUP-a KS nije dala saglasnost za protest građana RS pred zgradom Suda i Tužilaštva!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Uprava policije MUP-a Kantona Sarajevo nije dala saglasnost za održavanje protesta ispred zgrade Suda i Tužilaštva BiH, saznaje Istraga.ba.
    Protestni skup trebao je biti održan u petak, 1.9. ove godine.
    Podsjetimo, nakon što je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo optužnicu protiv predsjednika bh. entiteta RS Milorada Dodika i v. d. Službenog glasnika RS Miloša Lukića, SNSD, čiji je predsjednik upravo Dodik, pozvao građane ovog entiteta na proteste pred Sudom BiH u Sarajevu.

    Mediji u RS su ranije u srijedu saopćili da će protesti biti održani i da je MUP KS dao saglasnost za njihovo održavanje. Međutim, prema informacijama Istrage, to je bila lažna vijest. Uprava policije MUP-a KS je odlučila zabraniti protest, jer nije poznato ko je formalni organizator. Podsjetimo, nepoznate osobe iz RS napravile video u kojem pozivaju građane RS da u petak dođu na proteste.

    “Naša sloboda i pravda je RS i ne postoji mogućnost da ustuknemo ni pedalj od onoga što smo teškom mukom izborili. Sprega dijela međunarodne zajednice i BiH institucija kojima je RS trn u oku, svim silama pokušava da razvlasti i obezvrijedi institucije RS koje su konstituisane u skladu sa Ustavom, zakonom i djeluju u okviru svojih nadležnosti, ni manje ni više”, navode u pozivu.

    Kazali su da ovaj entitet ima ko da brani.

    “Dopustimo li da oni koji su u više navrata pokazali svoju “dobronamjernost” preko Suda i Tužilaštva BiH kroje sudbinu srpskog naroda, dopustili smo početak lavine na čijem udaru se nalazi RS.

    Na saboru pravde, pred Sudom i Tužilaštvom BiH ćemo pokazati da oni koji su prvi stali u zaštitu svih nas nisu sami i da njihovi napori u trud za RS ne prolaze nezapaženo. Sud i Tužilaštvo BiH funkcionišu po principu “kadija te tuži, kadija ti sudi”, ali ovaj put su se ipak preračunali”, navedeno je pozivu.

     

     

    Plan Hrvatske: Lobiranjem bh. agentice Bavčić i žalbom žele poništiti presudu Kovačević!

    Piše:
    Amina Čorbo Zećo
    -

    Odluka o žalbi na presudu ‘Kovačević protiv BiH’, ovisi o agentici Harisi Bavčić v.d. zastupnice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava.

    Zbog važnosti same presude i njenog utjecaja na put BiH ka Evropskoj uniji, bilo bi potrebno da Bavčić zatraži i mišljenje resornog ministarstva ili čak Vijeća ministara BiH.

    Činjenica je da već šesti put Evropski sud za ljudska prava utvrđuje da Bosna i Hercegovina krši ljudska prava građana u procesu izbora za funkcije u institucijama vlasti, pa je pitanje ima li žalba uopće smisla.

    Dakle, žalba ne uklanja činjenicu da BiH krši ljudska prava, a interes u žalbi vide isključivo HDZ BiH i Zagreb kojima je ovom presudom izbijen ‘as’ iz rukava, koji su mislili povući u vrijeme koje dolazi, a za kada je planirana nova reforma Izbornog zakona BiH. Jer ovom presudom ‘mrtva je’ priča o legitimnom predstavljanju.

    Osim HDZ BiH i Vlada Hrvatske također je jako zainteresirana za Izborni zakon BiH (!?), i uprkos presudama oni čvrsto stoje na retrogradnim stajalištima koji uključuju legitimno predstavljanje. Hrvatski narodni sabor bijesan je zbog presude, a vjerovatno i zbog činjenice da lobiranja nisu urodila plodom, pa sada vide šansu da preko žalbe ponište presudu Kovačević.

    Presudu je donijelo vijeće od sedam sudija u sljedećem sastavu: Gabriele Kucsko-Stadlmayer (Austrija), predsjednica Vijeća, Tim Eicke (Velika Britanija), Faris Vehabović (Bosna i Hercegovina), Lulia Antoanella Motoc (Rumunija), Armen Harutyunyan (Armenija), Ana Maria Guerra Martins (Portugal) i Anne Louise Bormann (Danska).

    Gabriele Kucsko-Stadlmayer je sutkinja koja je izdvojila svoje mišljenje, a upravo njime maše HDZ i Hrvatska, a što se može dovesti u vezu sa eventualnim podnošenjem žalbe. A, o tužbi Kovačevića znali su predstavnici HDZ-a BiH, pa se prema tvrdnjama naših izvora još 17. maja na Islandu kada je zasjedalo Vijeće Evrope govorilo o tome i lobiralo na sudije. Nema sumnje da je jedno od ključnih uloga igrala generalna sekretarka Vijeća Evrope Marija Pejčinović Burić.

    Kasnije, kada su saznali kakva je presuda, i prije zvanične objave hrvatski mediji obrušili su se na sudiju ESLJP Farisa Vehabovića. Tako je Večernji list, odnosno autor Zoran Krešić 6. avgusta 2023. godine bavio se Vehabovićem, pišući o tome da mu je prije dvije godine istekao mandat. Nazvali su ga bošnjačkim lobistom!?

    No, sve to nije spriječilo sudije u Strazburu da u posljednjoj presudi ‘Kovačević’ utvrde da je trenutni politički sistem etničku zastupljenost učinio relevantnijom od političkih, ekonomskih, socijalnih, filozofskih i drugih razmatranja i na taj način pojačao etničke podjele u zemlji i narušio demokratski karakter izbora. Konstitutivni narodi, smatra Sud, očigledno uživaju privilegiran položaj u sadašnjem sistemu.

    Sve to, iako tvrde suprotno, ne zanima Dragana Čovića, pa će učiniti sve da se žalba uputi, a što bi presudu dovelo pred veliko vijeće.

    Pravilo 73. glasi:

    „U skladu s člankom 43. Konvencije, svaka stranka u predmetu može iznimno, u roku od tri mjeseca od dana izricanja presude vijeća, dostaviti u pisanom obliku Sekretarijatu zahtjev da se predmet uputi velikom vijeću. Stranka je obavezna u svom zahtjevu pobliže odrediti važno pitanje koje utječe na tumačenje ili primjenu Konvencije ili dodatnih protokola, ili ozbiljno otvoreno pitanje općeg značaja, koji po njenom mišljenju zaslužuje da ga razmotri veliko vijeće.

    Odbor sastavljen od pet sudija velikog vijeća, osnovan u skladu s pravilo 24. stavom 5., ispituje zahtjev samo na temelju postojećeg spisa predmeta. On prihvaća zahtjev samo ako smatra da taj predmet zaista otvara takvo pitanje ili problem. Odluka o odbijanju zahtjeva ne treba biti obrazložena.

    Ako odbor prihvati zahtjev, veliko vijeće odlučuje u predmetu presudom“.

    S obzirom da je hrvatski premijer Andrej Plenković otvoreno priznao da je lobirao kod visokog predstavnika Christiana Schmidta za nametnuta rješenja u izbornoj noći, ne treba imati sumnju da će učiniti sve da se ova značajna presuda eventualno poništi!

    Jednako kao što Christian Schmidt namjerava 13. i 14. septembra organizirati sastanak u Vijeću Evrope opet zajedno sa generalnom sekretarkom Vijeća Evrope Marijom Pejčinović Burić, a kako bi se zaštitio od posljedica nadolazeće presude po apelaciji Demokratske fronte protiv njegovih nametnutih rješenja.

    Podsjećamo, Evropski sud za ljudska prava zatražio je izjašnjavanje od OHR-a u vezi sa amandmanima Christiana Schmidta na Ustav FBiH u julu 2023. godine.

    I nema sumnje da je sva žurba HDZ-a u vezi izmjena Izbornog zakona bila upravo zbog ovih apelacija, a njihov strah od presuda je postao stvarnost, zato ne treba imati sumnje da će u Briselu, ali i na drugim mjestima, povući svaku vezu ne bi li lobiranjima ‘kupili’ pojedine sudije u Strazburu te tako onemogućili Sud da nastavi maksimalno ozbiljno slijediti evropske pravne norme, o čemu svjedoče presude obespravljenih građana protiv BiH.

    (NAP)

    Alarmantno pismo iz Krajine: Ko izvlači oružje iz kasarne i iznosi ga iz BiH?

    Piše:
    Redakcija
    -

    Prije pet dana iz Vlade i Skupštine Unsko-sanskog kantona , na sve relevantne adrese u državi upućen je zabrinjavajući dopis u kojem se navodi da se iz kasarne Oružanih snaga „Adil Bešić“ u Bihaću izvlači naoružanje u velikim količinama u smjeru Graničnog prijelaza Izačić i da se to oružje izvozi u Republiku Hrvatsku.

    Od nadležnih institucija BiH, počev od  Ministarstva odbrane, Ministarstva sigurnosti, Ministarstva vanjskih poslova, kao i drugih nadležnih tijela na nivou države BiH i FBiH,  iz Unsko-sanskog kantona  zatraženo je hitno očitovanje o ovim uznemirujućim i alarmantnim informacijama . No, odgovora nema , uprkos tome što je u dopisu navedeno da je upućen na osnovu brojnih prijava zabrinutih građana.

    Mustafa Ružnić, premijer USK-a ističe da su u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti u USK-a veoma ozbiljno shvatili informacije o izvlačenju naoružanja iz kasarne „Adil Bešić“ u Bihaću .

    “S obzirom na to da se oružje u velikim količinama izvlači iz navedene kasarne, građani su ukazali da ih to podsjeća na princip izvlačenja oružja iz kasarni iz BiH početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, a svi znamo da je to bio početak scenarija okončanog  genocidom u Srebrenici i pokušajem istrebljenja Bošnjaka i u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. Mi ne možemo zanemariti činjenicu da su teritorijalni  integritet i suverenitet BiH na stalnom udaru secesionističkih politika i da se Bošnjacima otvoreno prijeti novim genocidom.  Ako u obzir uzmemo  brojne  primjere  nasrtaja na državu BiH i Bošnjake, uključujući i najsvježiji slučaj brutalnog premlaćivanje maloljetnika u Osmacima, povratnika u RS, mi na vijest o izvlačenju oružja iz BiH pod misterioznim okolnostima ne možemo ostati slijepi, gluhi i nijemi.

    Zbog toga smo  od državnih institucija  zatražili pojašnjenje zbog čega se tolika količina naoružanja i po čijem nalogu kao i pod čijom kontrolom izvlači iz kasarne „Adil Bešić“ u Bihaću  i izvozi iz BiH. Međutim, umjesto da su barem oni zvaničnici koji sebe nazivaju probosanskim hitno pozabavili navodima iz našeg dopisa, pitanja koja se tiču svih nas i sigurno su prioritetna u ovom trenutku, još su bez odgovora i oni koji bi jasno i glasno o njima trebali progovoriti – šute.

    U međuvremenu, ministar vanjskih poslova BiH  Elmedin Konaković ovih dana se zabavio donošenjem zakona o vinu slaveći to kao jedan od glavnih koraka za ulazak BiH u EU. Jasno je da su nam potrebne uredbe i zakoni usklađeni s evropskim u svim oblastima , ali su nam sigurnost i očuvanje mira, naročito u aktuelnoj situaciji i trenutnim okolnostima daleko na listi prioriteta ispred pomenutog zakona.

    Još jasnije nam je da je najava donošenja Zakona o tržištu vina BiH od velikog značaja za Dodikovog ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Stašu Košarca, Konakovićevog koalicionog partnera  koji ima vlastitu vinariju, pa utoliko imamo još više razloga sumnjati u to da se dok mnogi drugi reformski zakoni od većeg interesa za državu BiH drže u ladicama, upravo ovaj o vinu smatra prioritetnim za donošenje, samo zbog nečijih ličnih interesa.

    Nije ovo prvi put da smo u situaciji kad se oni koji bi trebali stati u zaštitu interesa države BiH i Bošnjaka koji su pod stalnim prijetnjama i udarima ponašaju po principu „selo gori, a baba se češlja“, jer na naš dopis nisu reagirali ni drugi zvaničnici „trojke“ . Međutim  nismo svi „opijeni“ vlašću i čuvanjem fotelja po svaku cijenu, a naročito kalkulacija nema kada su u pitanju sigurnost i očuvanje mira. Iako smo u ovom dijelu BiH veliki zagovornici očuvanja mira i stabilnosti u BiH, poučeni bolnim i tragičnim iskustvima s početka devedesetih, mi u Krajini ne pristajemo na šutnju o alarmantnim podacima o izvlačenju oružja iz kasarne „Adil Bešić“ u Bihaću i ustrajat ćemo da se ovo pitanje u potpunosti i do kraja razjasni i nećemo pristati da se Bošnajci razoružavaju dok se policija u RS-u oprema sa najsavremenijim borbenim i oklopnim oružjem i vozilima – poručio je premijer USK-a Mustafa Ružnić.

    (politicki.ba)

    Otkrivamo nove detalje: Ubica Nermin Sulejmanović za 16. avgust u Brčkom imao zakazano vjenčanje sa ženom iz Njemačke!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Masovni ubica iz Gradačca Nermin Sulejmanović za prošlu je srijedu (16. avgust) imao zakazano vjenčanje sa trećom ženom, saznaje Istraga.ba.

    Vjenčanje je trebalo biti obavljeno u Brčkom, a žena koja mu je trebala postati supruga je, kako saznajemo, iz Njemačke.  Sulejmanović je tih dana kupio i kuću u Brčkom gdje je trebao preseliti, a razmatrao je i prodaju kuće u kojoj je živio sa nevjenčanom suprugom Nizamom Hećimović.

    No, pet dana prije zakazanog vjenčanja Sulejmanović je ubio nevjenčanu suprugu i još tri osobe u krvavom pohodu u Gradačcu. Svoj zločin uživo je prenosio na društvenim mrežama.

    Posljednjih dana u medijima se spekuliralo kako je ubica saznao adresu na kojoj se nalazila njegova nevjenčana supruga koja je napustila njihovu kuću nekoliko dana prije zločina. No, internom istragom je utvrđeno da policajka iz Gradačca Dženana Selimović nije otkrila lokaciju na kojoj se nalazila Sulejmanovićeva žrtva. Ona je suspendirana zbog drugih veza sa ubicom Sulejmanovićem koji je bio “kriminalno aktivno lice”. Nermin Sulejmanović je, prema ranije objavljenim informacijama, bio administrator grupe koja je otkrivala policijske radare. Suadministratorica te grupe je, prema informacijama Istrage, bila kćerka načelnika policije u Gradačcu. Ali nijedna od njih dvije nije otkrila adresu Nizame Hećimović.

    Jedan trag policije je posebno interesantan. Nakon što ga je Nizama Hećimović napustila, Nermin Sulejmanović je, prema informacijama Istrage, pozvao njene rodice i rekao im da dođu po njene stvari. U torbu je, potom, stavio telefon koji je povezao sa svojim telefonom. Na taj je način namjeravao otkriti lokaciju na kojoj se nalazi njegova nevjenčana supruga. Rodice su, međutim, nedaleko od kuće otkrile telefon u torbi i odlučile su vratiti Nizamine stvari Nerminu Sulejmanoviću. Tako je propao njegov plan da je locira.

    Međutim, na dan ubistva Sulejmanović je, sumnjajući da je Nizama kod tetke otišao do njene kuće gdje je pronašao nevjenčanu suprugu. Nakon što je upucao sina Nizamine tetke, oteo je svoju nevjenčanu suprugu i nakon toga započeo svoj ubilački pohod.

    Objavljujemo sve dokumente i izjavu Nizame Hećimović koju je Sud u Gradačcu odbacio: “Nermin je rekao da će me naći gdje god se nalazim, bojim se njegovog prisustva”

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Ja više ne želim da živim sa Sulejmanović Nerminom, izašla sam iz njegove kuće sa djetetom, a imajući u vidu da je Nermin nasilna osoba, prijetio je pozivima da se vratim što prije i da će me naći gdje god se nalazim, tako da se ja bojim njegovog prisustva”.

    Ovo je dio izjave koju je pripadnicima MUP-a Tuzlanskog kantona dala Nizama Hećimović četiri dana prije nego će je njen nevjenčani suprug ubiti. Nizaminu izjavu policija je dostavila Općinskom sudu u Gradačcu. Izjava je zavedena pod brojem 1284/23. Postupajuća sutkinja Lejla Numanović nije cijenila ovaj dokaz.

    Predsjednica Općinskog suda u Gradačcu Slobodanka Kojić je, podsjećamo, rekla da je prijavljeno da su policajci i ubijena Nizama “samo razgovarali”.

    “Nizama nije bila svjedok kod suca, kako će policija saznati šta se desilo ako žrtva ne ispriča kako se to desilo Možda je žrtva to i ispričala ali nema u zapisniku. Ja ne znam zašto su predali ovakav zapisnik”, rekla je Kojić.

    Ona je, dalje, na konferenciji za medije prezentirala samo jednu službenu zabilješku policije od 4. avgusta 2023. godine. Istraga.ba je, međutim, došla u posjed dvije službene zabilješke. U onoj od 4. avgusta 2023. godine je navedeno da je policija primila “usmenu prijavu telefonom”.

    “Hećimović Nizama je prijavila svog nevjenčanog supruga Nermina Sulejmanovića da je istu fizički napao dana 3. na 4. avgust 2023. godine u porodičnoj kući u Mionici, gdje se od istog odselila, a nakon toga joj je uputio više prijetnji gdje je ugasila telefon kako više ne bi primala poruke”, navedeno je u jednoj Službenoj bilješci MUP-a TK.

    Osim ove, policija je uz prijavu dostavila još jednu zabilješku u kojoj su navedeno detalji o Sulejmanovićevim prijetnjama. Policija u ovom dokumentu navodi da je obavila razgovor sa Nerminom Sulejmanovićem i da je on sve negirao.

    Ove zabilješke bile su u prilogu Zahtjeva za izricanje zaštitne mjere koju je PU Gradačac dostavio Općinskom sudu u Gradačcu. Policija je tražila da Sud Nerminu Sulejmanoviću zabrani “uznemiravanje i uhođenje osobe izložene nasilju” i da mu zabrani “približavanje žrtvi nasilja”.

    U obrazloženju je navedeno da je policija da je “Hećimović Nizama zadobila vidljive povrede (podlive) u predjelu lica i drugih dijelova tijela, što se jasno vidjelo kod Hećimović Nizame prilikom podnošenja prijave”.

    Policija u istom obrazloženju navodi da je osoba (Nermin Sulejmanović) nasilna osoba i da je spremna da fizički napadne Nizamu Hećimović ako je ponovo sretne bilo gdje.

    “Nizama Hećimović podržava izricanje zaštitnih mjera, ali i traži da se u zahtjevu za izricanje zaštitnih mjera ne navodi adresa njenog stanovanja zbog činjenice da se ista boji za svoju sigurnost”, navedeno je u obrazloženju policijskog Zahtjeva.

    Općinska sutkinja Lejla Numanović je odbacila zahtjev a u obrazloženju svog Rješenja je koristila dijelove teksta iz rješenja donesenog u drugom slučaju.

    Život i smrt ubice Nermina Sulejmanovića: USKOK ga hapsio zbog krijumčarenja marihuane, pružao utočište pripadnicima Čepinske skupine i radio za kriminalnu grupu Elvira Kuduzovića koja je imala sobu za mučenje!

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Noć prije nego što će Nermin Sulejmanović započeti svoj krvavi pohod, na području Brčko distrikta su zapaljena dva skupocjena automobila. Oba su bila u vlasništvu Elvira Kuduzovića, vođe najopasnije kriminalne organizacije iz Gradačca. Upravo za Kuduzovićevu mafijašku organizaciju radio je ubica Sulejmanović. Posljednji veći posao za Elvira Kuduzovića Sulejmanović je odradio prije petnaestak dana prije masakra u Gradačcu. Oteli su jedan BMW mladiću iz Posavine (ime poznato redakciji Istrage) koji je je bio na kamati kod Elvira Kuduzovića.

    No, ono što je donekle remetilo odnose Kuduzovića i Sulejmanovića bilo je Nerminovo uvjerenje da je njegova nevjenčana supruga Nizama Hećimović ranije bila u ljubavnoj vezi sa njegovim šefom – Elvirom Kuduzovićem.

    Stoga istražni organi sumnjaju da bi paljevina Kuduzovićevih automobila mogla imate veze sa Nerminom Sulejmanovićem i masakrom koji je uslijedio.

    Ubica Sulejmanović je, rekosmo, bio povezan sa glavnim mafijaškim bosom iz Gradačca Elvirom Kuduzovićem čiji je veći dio grupe “pao” 2013. godine. U optužnici protiv Elvira Kuduzovića njegovog brata Alena, zatim Reše Kuduzovića, Emira Ademovića, Marka Šokčevića, Amera Emića  Ismara Kapetanovića, Emira Delića i Elvedina Mašića je navedeno da su u periodu od 2006. do 2013. organizovali grupu koja je počinila više iznuda, zelenaštava, prevara, teških krađa, držanja oružja i drugih krivičnih djela. Optuženi Emir Ademović je bio pripadnik MUP-a Tuzlanskog kantona. On je blisko sarađivao sa kriminalnom grupom Elvira Kuduzovića zbog čega je, na kraju, i osuđen za krivično djelo – odavanje službene tajne i zloupotrebu položaja. Alen Kuduzović,  brat Elvira Kuduzovića se nagodio sa Tužilaštvom TK i dobio kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca. No, umjesto i zatvor, on je pobjegao u Hrvatsku. Upravo u Hrvatskoj dolazi do izražaja veza Kuduzović-Sulejmanović.

    Akcija Nikita – ubica Sulejmanović hapšen u Hrvatskoj

    Zajedno sa Alenom Kuduzovićem, bratom Elvira Kuduzovića, masovni ubica iz Gradačca Nermin Sulejmanović hapšen je u Hrvatskoj u okviru akcije Nikita. Njih dvojica su, naime, bili dio kriminalne grupacije koja je iz Albanije do Hrvatske (uhapšeni kod Primoštena) prebacili 806 kilograma marihuane. Sulejmanović je, zajedno sa Kuduzovićem, bio zadužen za istovar droge koja je brodom  ‘Poslušan’ 2014. godine prebačena u Hrvatsku. Vođa te kriminalne grupe bio je bh. državljanin Nikola Stojanović. Sulejmavić je priznao krivicu i nakon okončanja postupka vratio se u BiH gdje nastavlja raditi za kriminalnu grupu Elvira Kuduzovića.

    Sobą za mučenje

    Kada su pripadici policijske prije deset godina proveli akciju “Butik”, i razbili kriminalnu grupu Elvira Kuduzovića, u njegovoj je kući, pored privatne teretane, pronađena je soba za mučenje. Tu je, prema informacijama Istrage, povremeno bio angažiran ubica Nermin Sulejmanović.

    “Nije mi prvi put da ubijem”, reći će Sulejmanović u jednom od obraćanja tokom svoh ubilačkoh pohoda.

    Koga je to, prije petka, ubio Sulejmanović, jer nikada nije procesuiran za ubistvo?

    Nermin Sulejmanović je osuđen za pokušaj ubistva u Gradačcu. Naime, on je, u saradnji sa Elvirom Kuduzovićem i njegovom porodicom 2005. godine metalnom šipkom pretukao jednog radnika (E.Dž) u Gradačcu, za šta je osuđen na pet i po godina zatvora. Kuduzović i drugi organizatori su tada pobjegli u Mađarsku i nisu procesuirsani.

    Sulejmanovićeve veze sa Čepinskom skupinom  

    “Sedam osoba, među kojima je i Dragan Baković Bambur iz Čepina uhićeni su u zajedničkoj akciji USKOK-a i policije kodnog naziva Lignja. Sumnjiče se za udruživanje u grupu u sklopu koje su počinili općeopasnu radnju te za pomaganje počinitelju nakon počinjenja djela. Konkretnije, sumnjiči ih se za palež vikendice Radovana Ortynskog, bivšeg glavnog državnog odvjetnika”, glasila je vijest objavljena 2018. godine u hrvatskim medijima.

    Vikendica državnog odvjetnika Ortynskog koja se nalazila u Postirama na Braču zapaljena je u aprilu 2017. godine. Na mjestu paljevine pronađena je krv i policija je posumnjala da je jedan od napadača zadobio povrede. Kasnije će se utvrditi da je to bio Milan B., koji je zadobio teške opekotine. On je, prema informacijama hrvatske policije objavljenim u tamošnjim medijima, prebačen u BiH, gdje se liječio. Nakon toga je prebačen u Njemačku.

    Prema informacijama Istrage, tokom skrivanja u BiH o Milanu B. su se brinuli članovi grupe Elvira Kuduzovića među kojima je bio i ubica Nermin Sulejmanović.

    Bivši logoraš Hasan Jašarević je heroj Gradačca: Masovni ubica mu je uperio pištolj u glavu i tražio municiju, Hasan mu je podvalio pet kutija “ćoraka”, ubica je prevaru shvatio kasno pa je posljednji metak ispalio u sebe. Pet kutija ćoraka pronađeno je pored njega!

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Sjedim ja na fotelji i kontam gdje ću u lov za vikend. Kad čujem neku škripu točkova ispred radnje. Crni BMW. I on pravo iz auta u moju radnju. Go do pasa. Krvav. S pištoljem u ruci. Veli mi – svu municiju 9 milimetara mi daj. Sekunde su to. Razmišljam šta ću i skontam – dat ću mu startnu municiju. Šest kutija sam mu dao. On to zgrabi i napolje. Jedna kutija mu ispade na izlazu. Krvava ostala”

    Ovako nam je, ukratko, svoj susret sa ubicom Nerminom Sulejmanovićem opisao Hasan Jašarević iz Gradačca.

    “Nastavit ću da ubijam”, govorio je u “lajvu” Nermin Sulejmanović nakon što je u petak u Gradačcu ubio troje i ranio još troje.

    Ali nastavak njegovog krvavog pohoda spriječio je Hasan Jašarević, sedamdesetsedmogodišnji prodavač u radnji “Ribo Lovac” u Gradačcu. On je ubici podvalio “ćorke”. No, kada je ubica  to shvatio, bilo je već kasno. Pripadnici MUP-a TK su ga već bili opkolili pa je posljednji metak ispalio u svoju sljepoočnicu.

    “Kad je upao u radnju nije me bilo strah. Ja sam logoraš. Bio sam u logoru u Šamcu i u logoru Batković. Nisu me jednom izvodili na strijeljanje. Vjerovatno je to iskustvo bilo presudno da mu podvalim municiju”, kaže Jašarević u razgovoru za Istraga.ba.

    Nermin Sulejmanović je, podsjećamo, u petak ujutro zatočio svoju nevjenčanu suprugu koja se prethodno, bježeći od porodičnog nasilja, sklonila kod rodbine. Prilikom otmice, Sulejmanović je prvo upucao tetka svoje supruge. Onda je, prenoseći uživo na društvenim mrežama, ubio svoju suprugu koju je prethodno brutalno pretukao. Nakon toga je u centru Gradačca ubio Denisa Cengiza, a malo zatim njegovog oca Ondera. Kad mu je nestalo municije otišao je u radnju Ribo Lovac u centru Gradačca.

    “Moja unuka je bila ispred radnje. Prošao je pored nje i ušao u radnju. Uperio je pištolj u mene i tražio municiju”, prepričava Hasan Jašarević.

    Kada je ubica izašao, Hasan je zaključao radnju i otišao u stan iznad.

    “Tek tada sam osjetio strah. Vidio sam da je unuka ok. Zaključao sam vrata od stana i napunio lovačku pušku sitnom municijom. Bojao sam se da će se, kad shvati da sam mu podmetnuo municiju, vratiti i ubiti me. Nisam znao koliko on ima metaka”.

    No, ubica se nije vraćao. Odvezao se nedaleko u jednu vikendicu nedaleko od grada. Tamo je snimio posljednje obraćanje. Kada ga je OSA locirala, specijalci MUP-a TK su krenuli u akciju i opkolili ga. Nermin Sulejmanović je, potom, pucao sebi u glavu. Policija je pored njega pronašla pet kutija startne municije.

    Rekonstrukcija masakra: Sud u Gradačcu u ponedjeljak odbio zabraniti ubici Nerminu Sulejmanoviću da se približava supruzi Nizami, četiri dana poslije Nermin je ubio suprugu!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Još početkom jula ove godine Nizama Hećimović se obraćala nadležnim institucijama i tražila da je zaštite od nevjenčanog supruga nasilnika Nermina Sulejmanovića. Uspjela je ovoga ljeta pobjeći iz njihove zajedničke kuće sa devetomjesečnom bebom. Početkom avgusta, sa modricama na licu i tijelu, pomoć je tražila od policije Tuzlanskog kantona. Bojala se da svjedoči. Samo je tražila pomoć.

    Policija je 7. avgusta od Općinskog suda u Gradačcu zatražila da se Nerminu Sulejmanoviću zabrani prilazak supruzi Nizami.

    “Odbacuje se zahtjev MUP-a TK za izricanje predložene zaštitne mjere zabrane uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju i zaštitna mjera približavanja žrtvi nasilja, te se postupak obustavlja”, presudila je općinska sutkinja iz Gradačca Lejla Numanović.

    Iz njenog obrazloženja je vidljivo da je sutkinja imala urnek, pa je tako pomiješala i druge slučajeve nasilja u porodici sa ovim slučajem.

    Četiri dana kasnije Nermin Sulejmanović upada u kuću Nizaminog tetka gdje se ona skrivala. Prema tetku je ispalio četiri metka i pogodio ga u nogu. Nizamu je oteo i odveo na vikendicu u blizini Gradačca. Uključio je kameru i počeo prijenos mučenja i ubistva.

    “Hajde, k…, reci zašto si me prijavila policiji”, upitat će Nizamu koja je u tom trenutku, teško pretučena, jedva bila pri svijesti.

    Malo kasnije pucat će joj u glavu prenoseći sve uživo na Instagramu. Onda će sjesti u auto i krenuti prema centru grada. Na putu će pozvati Denisa Cengiza, mladića s čijom je porodicom već bio u sukobu.

    Naime, Nermin Sulejmanović je prije pet godina “zaveo” Denisovu sestru koju je, prethodno, iskoristio kako bi iz kuće Cengiza u Gradačcu ukrao 50 hiljada eura. Onder Cengiz, Denisov otac, prijavio je Sulejmanovića policiji zbog krađe novca i “otmice kćerke”.

    “Ubio sam još dva dušmana”, reći će Sulejmanović nakon susreta sa ocem i sinom Cengiz.

    Denisa je u ubio u centru grada. Njegovog oca Ondera malo dalje. Onderovu suprugu teško je ranio. S njima je bio u sukobu zbog kćerke i 50 hiljada eura.

    Malo kasnije u centru Gradačca će upasti u jednu radnju u kojoj se prodaje municija. Prijeteći pištoljem od prodavača je tražio metke. Prodavač je bio priseban. Ubici je dao municiju za startni (gasni) pištolj. Tek nekoliko sati kasnije, nakon što su ga opkolili specijalci MUP-a, Sulejmanović će shvatiti da je prevaren. Imao je još samo jedan metak. Ispalio ga je u svoju glavu.

    Dok još živi u stanu kojeg “formalno nema”: Ovo je kuća koju je tužilac Tulić izgradio “budžetskim kreditom” za koji je aplicirao četiri mjeseca nakon zatvaranja konkursa!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Zamjenik glavnog tužioca iz Bihaća više nije suspendovan. To što je protiv Adnana Tulića donesena naredba o provođenju istrage, za članove VSTV-a Sašu Sarajlića, Mustafu Šabića i Snježanu Petković ne znači ništa. U ovom slučaju, za razliku od drugih slučajeva, VSTV je “ulazio u meritum” i utvrdio da zamjenik glavne bihaćke tužiteljice Adnan Tulić nije vršio nikakve manipulacije prilikom dobijanja povoljnog stambenog kredita iz kantonalnog budžeta. No, kada smo člana VSTV-ove Drugostepene komisije Sašu Sarajlića počeli pitati o detaljima Tulićevih kredita on je rekao da mu nije poznato. Stoga sada objavljujemo sve sporne detalje koje nam je potvrdio i sam tužilac Adnan Tulić.

    Ako na bookingu upišete – Villa Una Lux, pojavit će se fotografije kuće izgrađene na obali rijeke Une u Lohovu kod Bihaća. U toj je kući u posljednjih dvadesetak dana spavao najmanje jedan član VSTV-a u društvu sa direktorom IDDEEA-e Almirom Badnjevićem, ekspertom opće prakse bliskom Narodu i pravde. Domaćin je bio tužilac Adnan Tulić.

    Villa Una Lux u Lohovu

    Tužilac Tulić će za Istraga.ba potvrditi da je ova kuća u njegovom (su)vlasništvu

    “Supruga to izdaje”, kazat će nam Tulić.

    Sudeći prema ocjenama, u pitanju je “izuzetan” objekat u kojem su odsjedali brojni turisti iz BiH i inostranstva.

    Vila tužitelja Tulića izgrađena u Lohovu

    Adnan Tulić je ovu kuću izgradio vlastitim sredstvima, među kojima je i onih 95 hiljada maraka kreditnih sredstava koje je, kao šehidsko dijete, dobio od Javne ustanove  “Kantonalni fond za pomoć u stambenom zbrinjavanju i zapošljavanju boračkih populacija, prognanih osoba i socijalno ugroženih kategorija”.

    Ova kredit je tužilac Tulić dobio kako bi riješio stambeno pitanje. No, on i danas živi u stanu u kojem je živio i kada “nije imao riješeno stambeno pitanje”. Podsjetimo se kratko našeg teksta od 25. juna.

    Javna ustanova  “Kantonalni fond za pomoć u stambenom zbrinjavanju i zapošljavanju boračkih populacija, prognanih osoba i socijalno ugroženih kategorija” je 2022. godine raspisao javni poziv za dodjelu kredita pripadnika boračkih i socijalno ugroženih populacija. Jedan od eliminatornih uslova je bilo to da osoba koja aplicira za ova sredstva u trenutku apliciranja nema riješeno stambeno pitanje. Tužilac Adnan Tulić je aplicirao za kredit kao dijete šehida i odobreno mu je 100 hiljada maraka, sa kamatom od dva posto, s rokom otplate od 20 godina. U dokumentaciji je naveo da on i njegova supruga nemaju uknjižen stan na sebi i priložio je potvrdu iz ZK ureda Općinskog suda u Bihaću da nema nekretnina.

    Međutim, on je suštinski posjedovao stan, ali formalno taj stan nije bio uknjižen na njega. Stoga je zatražio borački kredit za “rješavanje stambenog pitanja”.

    Novac koji je dobio za rješavanje stambenog pitanja utrošio je na gradnju vile u Lohovu koju sada renta, dok je on sa porodicom nastavio živjeti u stanu u kojem je živio i prije nego što je aplicirao za “stambeni kredit”.

    No, u tom dijelu Tulić je “formalno” čist. Kada je aplicirao za kredit, on na sebi nije imao prijavljen stan, iako ga je suštinski posjedovao. Ovdje su, međutim, sporna druga pitanja.

    Kliknete li ovdje, moći ćete pročitati izvještaj o nadzoru dodjele stambenih kredita koje je u februaru ove godine sačinila inspektorica za budžet Senada Mehdin.

    Prema ovom izvještaju,javni poziv za dodjelu kredita je objavljen 21. januara 2022. godine.

    “Rok za prijavu na poziv je 45 dana od dana objavljivanja”, pisalo je u članu 6 ovog javnog poziva.

    Dakle, rok za prijave na ovaj poziv bio je 8. mart 2022. godine. Pravilniku koji je regulisao dodjelu kredita, navedeno je da se nepotpune i neblagovremene prijave neće uzimati u razmatranje.

    Ovo je izjava kojom tužilac Adnan Tulić Komisiji za kreditiranje dokazuje da nema riješeno stambeno pitanje. Izjavu o svom stambenom statusu Tulić je dostavio 19. jula 2022. godine. Dakle, tužilac Adnan Tulić je dokumentaciju za dobijanje stambenog kredita dostavio četiri mjeseca nakon zatvaranja konkursa, odnosno četiri mjeseca nakon krajnjeg roka . Bez obzira na to – direktor Fonda mu je odobrio kredit.

    “Nisam ja jedini koji je dobio  kredit, a da je dostavio dokumentaciju van roka”, pravdao se Tulić u izjavi za Istraga.ba.

    Evo još jedan kratki pregled ključnih činjenica. U momentu kada je raspisan javni poziv za dodjelu kredita tužilac Adnan Tulić je posjedovao stan koji nije bio uknjižen na njega, o čemu je i obavijestio Komisiju. Novac koji je dobio iskoristio je za gradnju kuće u Lohovu kod Bihaća. Tu kuću tužilac Tulić danas renta turistima, a i dalje živi u stanu u kojem je živio prije nego što je budžetskim kreditom “riješio stambeno pitanje”. Za kredit je aplicirao četiri mjeseca poslije zatvaranja konkursa. Tužilaštvo SBK je protiv njega otvorilo istragu. Prvostepena komisija VSTV-a ga je suspendovala, ali je Drugostepena komisija prihvatila njegovu žalbu i ukinula suspenziju.

    Dio medija s kojima Tulić sarađuje proteklih je dana tvrdio kako je Adnan Tulić žrtva “mafije” koja se bavila prodajom diploma. No, jednu činjenicu svi su izostavili. Dok je istraživao fiktivne univerzitete u USK, Tulić je bio “stručni saradnik” na Sveučilištu u Vitezu. 

    Adnan Tulić – suradnik u Vitezu

    Tužilac Adnan Tulić je rekao zaIstraga.ba da on nije bio predavač u Vitezu, već da je bio angažiran na “pravnoj klinici” kao ekspert iz pravosuđa.

    1...121314...82Stranica 13 of 82

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj