Bivši ministar poljoprivrede i političar CSU-a Christian Schmidt trebao bi postati visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, zamijenivši Austrijanca Valentina Inzka s ove funkcije, objavio je u utorak njemački Tagesszeitung.
Prema TAZ-ovim informacijama iz diplomatskih krugova, Angela Merkel i njena Vlada uspjeli su integrirati Rusiju u novu strategiju.
“Bilo bi nemoguće da Rusija da Amerikancu zeleno svjetlo, što je posebno željela bh. javnost u Sarajevu. Prema diplomatskim izvorima, Rusija bi mogla prihvatiti 63-godišnjeg političara iz CSU-a Christiana Schmidta”, piše TAZ, čime potvrđuje sve navode koje je proteklih dana objavljivala Istraga.ba.
Schmidt je, piše TAZ, bivši ministar poljoprivrede i ima kontakte s istočnom Europom i Rusijom, a nekoliko je puta bio i u Bosni i Hercegovini.
“Vijeće za implementaciju mira (PIC) ga mora izabrati na proljeće uz blagoslov Rusije”, konstatuje TAZ.
Tageszeitung piše da promjena šefa OHR-a “ukazuje na novu politiku Međunarodne zajednice prema BiH”.
“Iznad svega, Njemačka, nova administracija SAD-a i Brisela žele zemlju osloboditi njene ustavne i ekonomske bijede i odrediti kurs za prijem zemlje u EU”, navodi TAZ.
Njemačkii listi dalje navodi da “BiH treba temeljito reformirati, te da su aktualni visoki predstavnik Valentin Inzko i njegov prethodnik Christian Schwarz-Schilling već dali smjernice za buduće djelovanje”.
“Vladavina korumpiranih nacionalističkih političara mora biti ograničena u kratkom roku. Pravosudni sistem mora biti temeljno reformiran, ratni zločini se više ne bi trebali veličati”, objavio je TAZ u svojom članku koji potvrđuje sve tekstove Istrage koji su u dijelu bh. javnosti naišli na osude.
“Ove su izbore dobili popovi, ne znam zašto se građanisti raduju”, glasila je moja izjava 31. avgusta ove godine, kada se još uvijek nije naslućivala skala umiješanosti SPC-a u političkii proces u Crnoj Gori na posljednjim parlamentarnim izborima. Bilo kako bilo, mnoga su očekivanja ujedinjenog Srpskog Sveta pala u vodu kada su njihovi lideri konačno shvatili da ih nacionalizam i barbarizam ne vode nikuda, tj. da Zapad koristi efikasne filtere kod izbora političkih predstavnika sa Balkana. Ovdje prvenstveno mislim na lidere Demokratskog fronta kao i na neke novoformirane ogranke ruskih plaćenika koje predvodi doskorašnji novinar Marko Milačić.
Kao što znamo iz iskustva iz bliže, ali i dalje nam istorije, Zapadu nije bitno kojoj političkoj grupaciji pripada balkanski političar ukoliko je taj političar voljan da sprovodi i Zapadne reforme i Zapadne interese. Tako je kod nas nastala postizborna zbrka. Problem je bio u tome što naši političari ne shvataju, a neki su kasno shvatili da Zapad, ustvari, u sprovođenju demokratije kroz posljednji izborni proces u Crnoj Gori samo želi da zamijeni dotrajalu instalaciju tj. da reformiše crnogorsku političku scenu, ali ne i da mijenja pravce pa su se neke stvari vraćale na doradu, a neke samo nastavljale DPS-ovskom trasom, naravno preko novih kablova.
Zbog toga sam, još dok sam bila politički aktivna i insistirala na tome da se DPS-u, koji je već donekle izgradio sebe u očima Evrope, pruži šansa i dozvoli čišćenje od korupcije i kriminala jer bi se time moglo dobiti mnogo više nego što se sada dešava. A sada nam se dešava totalni haos. Da se razumijemo, ne branim DPS, odlično znam ko su i šta su radili od 90tih na ovamo, ali oni su se pokajali (bar za te 90te), dok nas ideologija ovih sada vodi upravo opet u devedeset, i u nove/stare podjele. Zapad želi da vidi napredak, zašto vraćanje unazad kada neke vrijednosti koje smo usvojili na putu za Evropu ne možemo potrijeti. Sa ovom sadašnjom garniturom na vlasti imamo veliki problem sa prošlošću. Njihove vrijednosti su u suprotnosti sa vrijednostima za koje se zalaže moderna, suverena i evropska Crna Gora i oko nekih pitanja uvijek će biti potresa u crnogorskom parlamentu, što će destabilisati crnogorsku političku scenu, a ona dalje izazvati nestabilnosti i u ostalim pravcima. Mislim da takva nestabilnost u regionu odgovara samo određenim interesnim grupacijama. Dok se mi budemo bavili sitnim prebijanjima računa, neki novi talas tajkuna i interešdžija će uskoro uploviti.
Žao mi je samo što je svijest o građanskoj državi potonula toliko duboko i to zahvaljujući upravo građanskom pokretu URA. Kao što sam i predviđala da ovakva postizborna politika ove partije neće doprinijeti nikakvom pomirenju, već, naprotiv, dovesti do dubljih podjela i očigledne mržnje, a isto tako i jačanja nacionalnih korpusa. U prethodnom periodu mučno je bilo slušati sve izjave njihovog lidera Dritana Abazovića, od onih nadmenih odmah poslije izbora, preko direktiva sa Zapada pa sve do ovih zadnjih o ucjenama i prijetnjama u kojima se ispoljavala očigledna politička nezrelost. Po meni, on je trebao da podnese ostavku zbog pada broja glasača na 5% u izbornom danu u odnosu na period u avgustu kada je tri dana prije njegove izjave o koaliciji sa DF-om taj procenat je bio 7,8%. To je bio dovoljan razlog da jedan ozbiljan lider jedne ozbiljne građanske i proevropske partije dostojanstveno podnese ostavku. Osim toga, ovim potezom je URA mogla da postavi nove principe oko formiranja vlasti i traži bolje rješenje, ne dovodeći u pitanje opstanak crnogorskog identiteta. Gospođa Božena Jelušić je bila idealna kandidatkinja za novu predsjednicu GP URA u tom trenutku, i sa aspekta zelene politike koji obuhvata jedan od Sustainable Development Goal’s tj. rodna ravnopravnost, žena lider itd. Ne znam kako to nijesu vidjeli, ili možda nijesu željeli da vide. Da su zaista bili okrenuti zelenoj politici ovakvu priliku bi jedva dočekali. U svakom slučaju, sada su u nezavidnom položaju, neke postupke će morati da pravdaju pokoljenjima koja dolaze, zašto su pogazili svoje građanske principe do te mjere da su dali šansu kleronacionalistima da vode drzavu, zašto su bili opsjednuti tolikom mržnjom prema vladajućoj partiji i njihovom lideru Milu Đukanoviću i zašto cijenu rušenja DPS-a plaćaju crnogorskim identitetom? Da bi opravdali prvu demokratsku smjenu vlasti? Čuli smo to već, ali sada i znamo na šta su spremni i za čije interese bi se prodali, a to je izdaja svojih nacionalnih interesa u korist nacionalnih interesa druge države. Srbija je druga država kao sto je BiH druga država, Hrvatska je druga država, Albanija itd…Interesi svoje države su ispred svih drugih interesa, ispred ličnih interesa- za šta smo krivili DPS, a naročito ispred interesa drugih država!
Zbog toga sam mišljenja da je crnogorskom drustvu od demokratije potrebnija harmonija, građanska ujedinjenost. Koliko je to moja iluzija vrijeme će pokazati, ali ovo sada što nam nosi je nestabilnost, a nestabilnost je nešto od čega Balkan često boluje. Kriza koja je obuhvatila svijet ne ide u prilog ni najbogatijim zemljama, osjećamo je i mi ovdje u UK, iako je Balkan naučio da se nosi sa ekonomskim krizama, sa krizom indentiteta je uvijek imao teška iskustva i nezalječive rane. Nadam se da se tako nešto neće ponoviti. U Britaniji je nekulturno pričati o nacionalnoj pripadnosti i političkoj opredijeljenosti, radujem se danu kada će to jednom i kod nas preovladati. Crna Gora je država svih njenih građana ma kako se oni izjašnjavali, to je njihovo intimno opredjeljenje i tradicionalno nasljedstvo, što šarenije, to bogatije. I zbog toga ne bi trebali da se mrze i dijele. Ne zaboravimo da su na balkanskom prostoru svi više ili manje izmiješani, uostalom fizionomije nam to govore, a političari i organizovana religija su ti koji nas i dalje dijele.
S obzirom na to da se posljednju deceniju na teritoriji Evrope vode velilke političke (u Ukrajini čak i oružane) bitke zbog transporta plinom, Istraga.ba je odlučila, u saradnji sa ekspertom za gas Almirom Bečarevićem, prirediti analizu plinskog tržišta u najbitnijim državama. Ko su snabdjevači, kolika je potrošnja, kolike su zalihe i kako države povećavaju ili smanjuju svoju ovisnost o ruskom plinu? To su pitanja na na koja ćemo pokušati odgovoriti u nastavku ovog teksta. Svi navodi su temeljeni na osnovu podataka koju je Istrazi ustupio Almir Bečarević, inače bivši direktor BH Gasa.
Almir Bečarević
Na početku odmah da razjasnimo – Ruska Federacije je Evropi nezamjenjiv izvor opskrbe naftom i plinom. Naročito ovim drugim energentom. Ovaj nezamjenjivi izvor plina isporučio je Evropi tokom 2019. godine oko 199 milijardi Sm3 (kubika) i to je uz 2018. godinu bila najuspješnija godina otkako Gazprom Export izvozi plin ka evropskim potrošačima.
Sve je počelo davne 1973. godine kada je Rusija izvezla prve količine plina. Tada se radilo o svega 6,8 milijardi kubika. Danas je ta količina – 200 milijardi Sm3. Na osnovu ovih podataka da se zaključiti da je ovisnost Evrope o ruskom gasu između 30% do 40%. Evropa godišnje potroši do cca 470 milijardi Sm3 prirodnog plina.
Gladajući po godinama, gotovo svaka naredna bila je uspješnija od prethodne. No, 2020. godina će ući u historiju kao godina kada ce biti zabilježen pad izvoza i to na razinu između 170-175 milijardi Sm3, a zbog pada cijena gasa na svjetskom tržištu prihodi ruskog Gazprom Exporta će biti srezani za cca 40 posto. Tržište nafte dijelom se i oporavilo, ali to će na cijene plina imati utjecaja tek polovinom 2021. godine zbog poznate cjenovne formule i otklona od 9 mjeseci u odnosu na dešavanja na naftnom tržištu.
Uzimajući u obzir ukupne količine, najveći uvoznici plina iz Rusije su Njemačka, Turska, Italija i Velika Britanija. No, može se konstatirati da je Njemačka apsolutni ovisnik o plinu iz Rusije. Njemačka godišnje iz Rusije uveze oko 58,5 milijardi kubika plina. To je gotovo 30% ukupno izvezenih količina plina koje Rusija izveze u Evropu. Njemačka godišnja potrošnja plina iznosi nešto preko 90 milijardi Sm3 i plin iz Rusije čini gotovo 60% ukupne količine koju ta država potroši. Ujedno, Njemačka nema nijedan LNG termina, ali koristi terminale iz susjednih zemalja i uvozi plin iz Norveške (preko 10 milijardi Sm3). Ukupan udio plina u energetskom miksu Njemacke iznosi između 30% i 35%. Prva naredna zemlja po količinama gasa koji uvozi iz Rusije je Italija sa cca 20 milijardi Sm3. Sve ostale zemlje su ispod ili drastično ispod količine koju uvozi Italija.
Evropska skladišta plina dovoljna za tri države
U svim plinskim skladištima Evrope ukuopno se može smjetiti 100 milijardi Sm3. Ukupna godišnja potrošnja plina iznosi oko 470 milijardi Sm3. Uvoz iz Rusije je oko 200 milijardi Sm3. U slučaju potpune obustave isporuke gasa iz Rusije, skladišta u Evropi mogu zadovoljiti potrebe svega tri države.
Proteklih godina, Rusija je znatne količine plina izvozila u Tursku, gdje je godišnje plasirano oko 29 milijardi kubika. Turska je prije nekoliko godina krenula u diversifikaciju svojih izvora uvoz plina iz Rusije sa 29 milijardi kubika smanjila na oko 15 milijardi Sm3. Ukupna godišnja potrošnja plina u Turskoj iznosi oko 50 milijardi Sm3 i uvoz plina iz Rusije je nekad činio 50% od ukupne potrosnje. Danas je to oko 30 posto.
Crnomorska TUNA-1
TUNA-1 je nalazište plina u Crnom moru i ove godine ga je otkrila Turska. Kapacitet tog nalazišta je 405 milijardi Sm3 i to je dovoljno da Turska ne mora kupovati ničiji gas u periodu čak osam godina. Turski predsjednik da je rok svojim kompanijama da eksploatacija sa tog nalazišta mora započeti 2023. godine i Turska sa plinovodima TANAP, TAP I TURSKI TOK (gas iz Rusije) dolazi u fazu apsolutne diversifikacije svojih izvora i sigurnosti snabdjevanja. To znači da će imati svoj, gotovo besplatni, plin. Istraživanja se nastavljaju i na Mediteranu i Turska polako postaje plinska sila.
Njemačka
O Njemačkoj je već dosta toga rečeno u uvodu, ali ono sto treba ovdje posebno naglasiti je to da je nakon izgradnje Sjevernog toka 1 započeta izgradnja Sjevernog toka 2. Ovaj nastavak nosi sa sobom sve kontroverze jer i taj plinovod znači nastavak ovisnosti o Rusiji. SAD je najveći protivnik izgradnje Sjevernog toka 2 jer će on, po izjavama dužnosnika SAD-a, podići razinu ovisnosti Njemaćke o ruskom plinu na preko 70%. Ta ovisnost neće se odnositi samo na Njemačku već i na druge države Evrope. Izgradnjom Sjevernog toka 2 će se smanjiti transportni put plina preko Ukrajine, a Zapad će se plinom snabdijevati preko Baltika. Kapacitet oba Sjeverna toka je oko 110 milijardi Sm3 kubika. SAD su uvele sankcije za sve učesnike u izgradnji Sjevernog toka 2 kao i Turskog/Balkanskog toka. No, izgradnje plinovoda nisu zaustavljene. U narednom periodu se očekuju nove sankcije zbog rusko-njemačkog Sjevernog toka 2.
Ukrajina
Kako je i da li je Evropa uopće pomogla Ukrajini? Ova država nekad je bila najveća zemlja za transport plina prema Evropi i transportovala je 2/3 ukupno izvezenih količina plina iz Rusije.
Nekada je plinovodima dugim desetinama hiljada kilometara transportovano preko 120 milijardi Sm3 godišnje. Od 2021. godine Gazprom Export ima obavezu transporta preko Ukrajine na razini do 40 milijardi Sm3 kubika, a i i te obaveze prestaju 2024. godine. Stoga, idemo dalje! Ukrajina je nekad bila značajan i direktan kupac plina od Gazprom Exporta i ta kupovina se mjerila u desetinama milijardi Sm3. Nakon rata za Krim i dolaskom i ulaskom Ukrajine u Energetsku zajednicu ova država formalno “prestaje” biti kupac ruskog plina. No, to je samo privid jer Ukrajina i dalje dobiva ruski plin, ali sada preko posrednika iz Evrope. Dakle, Ukrajina je nekada kupovala plin direktno, a sada mora preko posrednika. Ti posrednici su tokom 2019. godine Ukrajini isporučili oko 30 milijardi Sm3 ruskog plina i da su samo po kubiku zaradilki samo jedan dolar, njihovi profiti bi se mjerili u milijardama.
Sjeverni tok
Ako bude izgrađen Sjeverni tok 2 i ako bude nastavljena izgradnja Turskog toka preko Mađarske, Ukrajina će transportovati maksimalno do 20 milijardi Sm3 godišnje, tako da će, u suštini, ostati i bez transporta i bez Krima. Plus će morati gas kupovati od Rusije preko zapadnoevropskih kompanija. Istina, Ukrajina grozničavo traži kompanije za istraživanje plina i, ukoliko ga pronaže, donekle će isključiti ruski gas i posrednike.
Bugarska
Vjerovatno se pitate zašto je za ovu priču bitna Bugarska? E, preko Bugarske je izgrađen nastavak Turskog toka poznat kao Balkanski tok. Ova država interesantna je iz jednog razloga, a to je diverzifikacija izvora gasa. Bugarska je ušla u investiciju sa Grčkom i zajedno grade LNG Terminal iz koga ce kupovati 300-500 miliona Sm3, a iz TAP-a želi kupovati milijardu Sm3. Ovom realizacijom postavlja se pitanje nastavka izgradje Turskog toka preko Bugarske i Srbije jer kapacitet tog plinovoda je oko 15 milijardi Sm3, a iskorištenost neće biti veća od 20-30% u odnosu na ukupne kapacitete. Mađarska kao najozbiljniji plinski igrač u nasem regionu još nije započela realizaciju Turskog/Balkanskog toka preko svoje teritorije i ovaj plinovod moze doživjeti svoj finansijski kolaps. Istovremeno, mnogi dužnosnici Evrope javno govore da je za Evropu nepotreban i Sjeverni tok 2 jer razvijaju se nove tehnologije (POVER2GAS) i Evropa ide ka obnovljivim izvorima energije do 2050. Ovo nisu dobre naznake za plin iz Rusije, a posebno što se ulažu desetine milijardi dolara u plinovode koji možda u narednih 20-30 godina neće ni trebati u tom kapacitetu. Plin je neizbježan energent. Dramatična su stanja budžeta svih proizvođaca nafte i plina jer svi budžeti ovih zemalja funkcionišu na razinama nafte u rasponu od 40-80 USD/barel, a plina na razinama 100-200 USD/1000 Sm3. Cijene nafte su na razini cca 50 USD, a plina cca 130-160 USD/1000 Sm3. Energija i energetika su pokretači svih privrednih dešavanja na svijetu i ovaj tekst bi to barem malo mogao pojasniti.
Na kraju, LNG Terminal na Krku pocinje sa radom 01.01.2020. godine i kapaciteta je 2,7 milijardi Sm3 i rasprodan je za naredne tri godine.
U Narodnim novinama Republike Hrvatske iz novembra 1997. godine piše da je Franjo Tuđman u julu te godine Redom Ante Starčevića odlikovao Jadranka Prlića.
“Kriv je”, reći će haške sudije dvadeset godina kasnije dok je ispred njih mirno stajao Jadranko Prlić, jedan od šestorice osuđenika za Udruženi zločinački poduhvat poznat kao Herceg-Bosna.
Žalbeno vijeće Haškog tribunala osudilo je Prlića na 25 godina robije. Pravomoćno.
Ratni zločinac Jadranko Prlić
Nekoliko mjesci kasnije, u januaru 2018. godine, Inicijativa mladih za ljudska prava uputila predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović “poticaj za oduzimanje odlikovanja Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Jadranku Prliću, Brunu Stojiću, Valentinu Ćoriću i Dariju Kordiću”. Konkretno, za Jadranka Prlića je traženo oduzimanje odličja “Red Ante Starčevića”.
Narodne novine Republike Hrvatske
No, prije i nego su predstavnici Inicijative mladih za ljudska prava predali “poticaj za oduzimanje odlikovanja”, predsjednica Grabar-Kitarović je kazala da neće oduzimati odlikovanja nikome bez obzira na presude Haškog tribunala.
“Ti su ljudi dobili odličja za obranu od velikosrpske agresije i ta im odličja neću oduzimati. Praksa se dosad nije primjenjivala, osim u slučaju odluka domaćeg zakonodavstva”, kazala je Grabar-Kitarović.
Red Ante Starčevića je, tako, ostao kod ratnog zločinca Jadranka Prlića.
Identično odličje u januaru ove godine formalno je predato u ruke Christiana Schmidta, njemačkog političara, člana Kršćanske socijalne unije “koji razumije i Rusiju” i kandidata za budućeg Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu.
Plenković uručuje Red Ante Starčevića Christianu Schmidtu
“Na temelju Ustava Republike Hrvatske i Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske a na prijedlog Državnog povjereništva za odlikovanja i priznanja, Predsjednik Republike Hrvatske donio je Odluku o dodjeli odlikovanja Redom Ante Starčevića za osobiti doprinos u uspostavi i izgradnji suverene hrvatske države te promociji vanjskopolitičkih interesa Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj i u svijetu, odlikuje se gospodin Christian Schmidt”, pročitao je s papira Andrej Plenković prije nego je odličje predao ovom njemačkom političaru.
Narodne novine Republike Hrvatske
Ovo odličje je, formalno, dodijeljeno 2013. godine kada je tadašnji predsjednik Ivo Josipović potpisao ukaz kojim je CSU-ove političare Christiana Schmidta i Harmuta Koschyka odlikovao “Redom Ante Starčevića”. Tek sedam godina kasnije, odličje je i službeno uručeno i njemački kandidat za Visokog predstavnika za BiH i formalno je “stao u Red” sa ratnim zločincem Jadrankom Prlićem.
Zločinac iz Ahmića u “Redu Ante Starčevića”
Dobro, primijetit će kritičari, Schmidt je ovo odličje formalno dobio prije nego je Jadranko Prlić pravosnažno osuđen. Ali nije Prlić jedini pravosnažno osuđeni ratni zločinac u “Redu Ante Starčevića”. U izdanju Narodnih novina Republike Hrvatske od 7. jula 1995. godine piše da je Franjo Tuđman u maju te godine “Redom Ante Starčevića” odlikovao 92 osobe. Pod rednim brojem 40 nalazi se ime Dario Kordić.
Narodne novine Republike Hrvatske
“Žalbeno vijeće potvrđuje da je Dario Kordić, “kao odgovoran regionalni političar, planirao i poticao zločine koji su se 16. travnja 1993. dogodili u Ahmićima i susjednim selima Šantići, Pirići i Nadioci” a koji su bili usmjereni “na etničko čišćenje tog područja
Žalbeno vijeće smatra da se “Kordićevo sudjelovanje u kampanji progona” također odnosilo i na zločine izvršene u općini Kiseljak
Žalbeno vijeće smatrada je na osnovu dokaza o Kordićevim “političkim aktivnostima i sklonostima, njegovim snažnim nacionalističkim i etničkim stavom i njegovom željom da se uspostavi suverena hrvatska država unutar teritorije Bosne i Herecegovine, po svaku cijenu”, Kordić “posjedovao konkretnu diskriminacijsku namjeru koja je potrebna za krivično djelo progona”, piše na službenoj stranici Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.
Ratni zločinac Dario Kordić sa liderom HDZ-a Draganom Čovićem
Kordić je te 2004. godine pravosnažno osuđen na 25 godina zatvora. Odlikovanje “Red Ante Starčevića” nikad mu nije oduzeto. Inicijativa mladih za ljudska prava tražila je oduzimanje odličja ratnom zločincu Dariu Kordiću. Hrvatske vlasti odbile su taj “poticaj”. No, Christian Schmidt nije odbio hrvatske vlasti. Primio je odlikovanje koje nose dvojica ratnih zločinaca osuđenih pred UN-ovim sudom. I sada bi UN trebao imenovati Christiana Schmidta za Visokog predstnika za BiH u kojoj su ovi ratni zločinci počinili svoje zločine.
Do ponoćke je bilo ostalo četiri sata kada je Sveti Nikola Čudotvorac sletio na sarajevski aerodrom. Ravno iz nekadašnjeg Carigrada. Nije imao ruksak s božićnim poklonima, ali je, zato, bio u ruksaku kao – poklon.
Ambasador BiH u Rusiji Željko Samardžija dan uoči Badnjaka preuzeo je Svetog Nikolu u Moskvi. Rusko Ministarstvo vanjskih poslova odlučilo je da vrati ikonu sa likom Nikole Čudotvorca koju je Milorad Dodik 14. decembra poklonio Sergeju Lavrovu. Ta ikona je, napisala tada novinska agencija Srna, pronađena u ukrajinskom gradu Lugansku kojeg su okupirale ruske paravojne snage.
“Samardžija je ikonu stavio u u jednu kovertu koju je, potom, smjestio u metalnu kutiju i sve to spakovao u svoj ruksak”, svjedočili su službenici Ambasade BiH, a prenijeli nam zvaničnici Ministarstva vanjskih poslova BiH.
Rusi su Samardžiji dali i diplomatsku notu u kojoj piše da “Ministarstvo vanjskih poslova Ruske Federacije izražava svoje poštovanje Ambasadi BiH i ima čast da proslijedi ikonu poklonjenu 14. decembra 2020. godine”.
“Ministarstvo ima čast preporučiti poklonodavcu da koristi pravne mehanizme, uključujući kanale Međunarodne organizacije kriminalističke policije (Interpol) u vezi sa ovom situacijom”, napisali su Rusi u noti koji je ambasador Samardžija spakovao u džep.
U četvrtak ujutro, oko deset sati, on je iz Moskve poletio prema Istanbulu. Tu je presjeo na let za Sarajevo. Svoj let nije zvanično najavio. Tek kada avion iz Istanbula sletio na sarajevski aerodrom bh. graničari su, prema informacijama Istrage, obaviješteni da se u njemu nalazi osoba sa diplomatskim pasošem. No, kako ranije nije bilo najave, Željko Samardžija nije mogao ući na VIP ulaz. Omogućeno mu je tek da kao diplomata lakše prođe pasošku kontrolu. Na carinskoj kontroli je rekao da nema ništa za prijaviti. A zapravo je imao. U njegovom ruksaku bila je ikona Svetog Nikole Čudotvorca. Kada ke kročio na teritoriju BiH dočekala ga je Istraga.
Rekao je da ikona nije u njegovoj torbi. U petak ujutro, na Božić, ambasador se predomislio. Priznao je da je sa Svetim Nikolom na Badnjak sletio u Sarajevo i da je Čudotvorac sad zaključan u Dodikovom kabinetu.
“Carinski prekršaj”, uprostit će sagovornici Istrage koji se razumiju u ovu problematiku.
Ambasador Željko Samardžija morao je prijaviti carinicima da na teritoriju BiH unosi ikonu, kako tvrdi SNSD, “staru 300 godina u pozlati”. Nije je prijavio. I sada se čeka reakcija Tužilaštva BiH koje “žurno” šuti.
Posljednjim letom iz Istanbula u Sarajevo je večeras sletio ambasador BiH u Moskvi Željko Samardžija. Kada se s ruksakom na leđima i putnom torbom pojavio “na teritoriji BiH”, dočekali smo ga pitanjem – gdje je ikona?
“Nalazi se tamo gdje treba da bude”, kazao je ambasador.
“Da li je ovdje kod Vas?”, glasilo je naredno pitanje.
“Ne znam zbog čega je to toliko bitno”, odgovorit će Samardžija prije nego ćemo ga upitati – da li je ikona koju je Milorad Dodik poklonio ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu kod njega u prtljagu.
“Ne, apsolutno”, reći će ambasador nakon čega je uslijedilo novo-staro pitanje – gdje je ikona.
“Tamo gdje treba da bude. (Istraga: Bila je u Moskvi. Vi ste jutros rekli da su je vratili) Jeste, naravno. (Istraga: Pa, gdje je). Ne znam šta Vam je to toliko bitno. Šta sada i da vidite tu ikonu? (Istraga: Gdje se nalazi trenutno) Bit će tamo gdje treba da bude. (Istraga: Gdje je nosite sada) Što je to toliko bitno. Znate kakva je procedura”, kazao je Samardžija.
“Pa, jeste li je donijeli Vi”, nastavljamo s pitanjima.
“Da li ću je ja donijeti ili će doći, možda, sutra ja ne znam”, kazao je Samardžija.
Ikona iz Luganska
Upravo je ambasador Samardžija u srijedu u Ministarstvu vanjskih poslova Ruske Federacije preuzeo ikonu “pronađenu u Lugansku” koju je Dodik poklonio Lavrovu, a ovaj, nakon medijskih natpisa, odlučio da je vrati. U Ministarstvu vanjskih poslova BiH kažu da ih je službenica Ambasade BiH u Moskvi obavijestila da je ambasador Samardžija osim ikone preuzeo i diplomatsku notu koja je naknadno protoklisana.
Nota Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije
Kopija ove note nalazi se u Ambasadi u Moskvi, dok je ambasador Samardžija sa sobom ponio originalni primjerak i ikonu.
“I to je sve što znamo. Zvanično, ikona se ne nalazi u Ambasadi BiH u Rusiji. Nema je ni u Ministarstvu vanjskih poslova BiH niti je upućena diplomatskom pošiljkom iz Rusije prema BiH”, kazala je večeras za Istragu ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković.
Službenici Ambasade obavijestili su Ministarstvo vanjskih poslova BiH da je Samardžija vraćenu ikonu stavio u kutiju, a potom u svoj ruksak.
“Mi druge detalje nemamo”, kazala je ministrica Turković.
Prije nego se zaputio prema BiH, Samardžija je jednu od svojih saradnica ovlastio da upravlja Ambasadom do kraja januara, jer će on biti odsutan.
Ikona iz Luganska, dakle, više nije u Ambasadi BiH u Moskvi. Nema je ni u Ministarstvu vanjskih poslova BiH. Rusi su je, formalno, vratili. A diplomatskom poštom iz bh. ambasade u Rusiji nije upućena prema Sarajevu. Da li se nalazi u ruksaku ambasadora Samardžije? I, ako se nalazila, zbog čega carinski službenici na Aerodromu Sarajevo o tome nisu obaviješteni?
Kada su je jučer pred zgradom Predsjedništva BiH novinari upitali o čemu je razgovarala sa hrvatskim članom Predsjedništva BiH Željkom Komšićem, njemačka ambasadorica Marget Uebber samo je odmahnula rukom i sjela u službeni automobil. Sastanak Uebber- Komšić trajao je nešto malo manje od sat vremena. Izjava nakon sastanka nije bilo. Detalji su, službeno, nepoznati.
No, Istraga neslužbeno saznaje da je ambasadorica Uebber Željku Komšiću saopćila isto ono što je dan ranije kazala i bošnjačkom članu Predsjedništva BiH Šefiku Džaferoviću. Njemačke vlasti žele početkom naredne godine za Visokog predstavnika za BiH, umjesto Valentina Inzka, postaviti svog diplomatu Christiana Schmidta.
„O tim namjerama već su upoznate najbitnije članice Vijeća za implementaciju mira (PIC)“, kazao je sagovornik Istrage iz Predsjedništva BiH.
Za to vrijeme aktualni visoki predstavnik Valentin Inzko „mirno spava“. U četvrtak popodne iz OHR-a su medijima dostavili saopćenje za javnost.
“Visoki predstavnik će se suzdržati od komentarisanja bilo kojeg imena u smislu njegovog potencijalnog nasljednika. Pažnja visokog predstavnika će kao i dosad biti usmjerena na provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Cilj je da Bosna i Hercegovina bude stabilna i funkcionalna zemlja, nepovratno na euro-atlantskom putu za koji se sama opredijelila. Visoki predstavnik pozdravlja svaki korak koji bi vodio jačanju OHR-a i jačanju opredijeljenosti međunarodne zajednice da ostvari taj cilj. Visoki predstavnik je više puta izjavio da situacija koja još uvijek prevladava u BiH čini diskusije o zatvaranju Ureda visokog predstavnika preuranjenim. Kako se Visoki predstavnik želi suzdržati od bilo kakvih špekulacija o ovoj temi, eventualna pitanja treba uputiti članicama Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira”, saopćili su iz OHR-a.
Njemačka ambasadorica članica je Upravnog odbora PIC-a (Vijeća za implementaciju mira) i, unatoč medijskim upitima, izjave nije davala. Ali saznajemo da je dvojici članova Predsjedništva BiH već naznačila da Vlada u Berlinu namjerava zamijeniti Valentina Inzka te na njegovu poziciju postaviti Christiana Schmidta. Schimdt je član njemačke partije CSU. Do 2018. bio je ministar poljoprivrede u Saveznoj vladi Angele Merkel. U januaru ove godine hrvatski premijer Andrej Plenković uručio je Schmidtu Orden Red Ante Starčevića zbog zalaganja za interese Republike Hrvatske. Osim ove nagrade, Schmidt je 2009. godine primio priznanje i Njemačko hrvatsko društvo Bonne. Dok je obavljao funkciju ministra poljoprivrede u Vladi Njemačke Schmidt je pokušavao izgraditi dobre odnose sa Ruskom Federacijom, ističući da bi Njemačka i Rusija trebale biti otvorenije jedna prema drugoj. Odnosi Njemačke i Rusije tokom decembra ove godine značajno su poboljšani, a najbitniji posao ove dvije države je izgradnja plinovoda poznatog kao Sjeverni tok 2. Zbog oštrih rekacija SAD-a gradnja tog plinovoda bila je obustavljena skoro godinu dana. Američke vlasti najavile su uvođenje sankcija svim državama i firmama koje pomažu gradnju Sjevernog toka 2 čije je puštanje u pogon bilo predviđeno za početak 2020. godine. Ovaj plinovod bi trebao udvostručiti kapacitete isporuke ruskog plina i zagarantovati sigurnost opskrbe Zapadne Evrope preko Baltičkog mora. SAD smatraju da bi Sjeverni tok 2, zapravo, zemlje istočne Evrope napravio još ovisnijim o Ruskoj Federaciji. No, unatoč prijetnjama sankcijama, Njemačka i Rusija su 12. decembra ove godine, nakon jednogodišnje pauze, nastavile sa gradnjom ovog plinovoda, što je ove sedmice izazvalo novu reakciju SAD-a i novo upozorenje sankcijama.
Uporedo sa jačanjem rusko-njemačkog prijateljstva “rođena” je i ideja o novom Visokom predstavniku za BiH. Berlin je ove sedmice i službeno upoznao pojedine članice PIC-a da želi razriješiti Valentina Inzka i na njegovo mjesto postaviti Christiana Schmidta. Sve to njemačka diplomacija namjerava završiti prije nego novoizabrani američki predsjednik Joe Biden uspostavi kontrolu nad kompletnom administracijom.
Joe Biden i Valentin Inzko
Valentin Inzko već dugo je na udaru Milorada Dodika i Dragana Čovića, lidera SNSD-a i HDZ-a s kojima se nedavno u Sarajevu susreo ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Prilikom posjete Sarajevu Lavrov je govorio o potrebi zatvaranja OHR-a. No, donošenje odluke o zatvaranju OHR-a je prosto nemoguće bez saglasnosti stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a, pa su Nijemci, kako bi “smirili situaciju”, odlučili preuzeti inicijativu i na poziciju Visokog predstavnika dovesti svog čovjeka Christiana Schmidta koji je, pored ostalog, veoma blizak službenom Zagrebu i zagovara “otvoreniji odnos Rusije i Njemačke”. Aktualni šef OHR-a Valentin Inzko od 2011. godine se nalazi u nemilosti zvaničnika HDZ-a BiH, jer ga smatraju glavnim krivcem što je 2011. godine formirana Vlada Federacije BiH bez te stranke. Tada je, naime, visoki predstavnik Valetnin Inzko, nakon konsultacija s ambasadorima Vijeća za implementaciju mira, donio odluku o privremenoj suspenziji odluka Centralne izborne komisije BiH koje su se odnosile na Dom naroda Parlamenta FBiH te na izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH. HDZ BiH je tako ispao iz vlasti na nivou FBiH. U tom trenutku Inzko je dobio apsolutnu podršku američke administracije sa Barackom Obamom i Joe Bidenom na čelu.
Njemačke vlasti pokreću inicijativu za “razrješenje” aktualnog visokog predstavnika za BiH Valentina Inzka te da nakon toga na njegovo mjesto postave njemačkog diplomatu Christiana Schmidta, saznaje Istraga iz više međunarodnih i domaćih izvora.
Prema informacijama Istrage, njemačka ambasadorica u BiH Margret Uebber ove bi sedmice trebala imati odvojene sastanke sa dvojicom članova Predsjedništva BiH Šefikom Džaferovićem i Željkom Komšićem tokom kojih bi ih trebala upoznati o namjerama Berlina.
Na potez Njemačka se, tvrde naši izvori, odlučila nakon konsultacija sa Ruskom Federacijom.
“To bi trebao biti kompromis između EU i Rusije koja insistira na ukidanju OHR-a”, pojasnio je jedan od izvora.
Schmidt u “Redu Ante Starlevića”
Plan je da se na martovskoj sjednici Vijeća za implementaciju mira (PIC) ozvanični ta inicijativa te da se odmah “razriješi” Valentin Inzko, a za novog šefa OHR-a postavi Christian Schmidt. Schimdt je član njemačke partije CSU. Do 2018. godine bio je ministar poljoprivrede u Saveznoj Vladi Angele Merkel. U januaru ove godine hrvatski premijer Andrej Plenković uručio je Christianu Schimdtu orden “Red Ante Starčevića”.
“Zadovoljstvo mi je uručiti odličje Predsjednika Republike Red Ante Starčevića, odličje koje RH u ovom konkretnom slučaju daje velikom prijatelju Hrvatske. Christian Schmidt, dugogodišnji je njemački političar, zastupnik u Bundestagu, Savezni ministar ali iznad svega čovjek koji je u svom političkom putu pomagao Hrvatsku”, kazao je tada Plenković.
Sagovornici Istrage tvrde da je Schmidtova bliskost sa HDZ-om bila presudna da njemački zvaničnici njega odaberu kao potencijalnog kandidata za novog Visokog predstavnika u BiH. Osim toga, ni Ruska Federacija ne bi imala ništa protiv tog imenovanja jer smatraju da je Valentin Inzko blizak administraciji novoizabranog američkog predsjednika Joea Bidena. O “slabljenju” ili ukidanju OHR-a bilo je govora i tokom nedavne posjete ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova. On se tada sastao sa liderom HDZ-a BiH Draganom Čovićem i srpskim članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom. Na konferenciji za medije nakon sastanka sa Dodikom Lavrov je kazao da treba ukinuti OHR.
“Ovaj vanjski protektorat koji predstavlja Ured visokog predstavnika u BiH, u potpunosti je prevaziđen. Postojanje OHR-a pokazuje nepoštovanje prema narodima u BiH i prema suverenitetu ove zemlje. Svaki pokušaj da se ruši Dejtonski sporazum može imati nesagladive posljedice. Veoma je teško bilo izgraditi krhku ravnotežu i bez samo jedne komponente može se ugroziti čitava stabilnost”, rekao je Lavrov.
No, kako Ruska Federacije u Upravnom odboru Vijeća za implementaciju mira nema potpunu podršku za ukidanje OHR, prešlo se na “plan B”, a to je “uklanjanje” proameričkog visokog predstavnika Valentina Inzka i dovođenje diplomate iz Njemačke. Članice UO PIC-a su Francuska, Italija, Japan, Kanada, Njemačka, Rusija, Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Predsjedništvo Europske unije, Europska komisija i Organizacija islamske konferencije (OIC) koju predstavlja Turska. UO PIC-a predlaže kandidata za Visokog predstavnika, a potvrđuje ga Vijeće sigurnosti UN-a. S obzirom na različite stavove stalnih članica Vijeća sigurnosti jasno je da nema ukidanja OHR-a. Stoga se imenovanje njemačkog diplomate nameće kao rješenje koje bi prihvatila i Moskva koja je posljednjih godina popravila odnose sa Njemačkom:
Sjeveretni tok: spajanje rusko-njemačkih interesa
“Njemačka i Rusija spremne dovršiti Sjeverni tok 2”, glasila je vijest koju je 6. decembra ove godine objavio njemački Deutsche welle.
Gradnja ovog plinovoda zaustavljena je prije godinu dana i to pred sam završetak projekta. Tada su američke vlasti zaprijetile sankcijama firmama koje učestvuju u gradnji ovog plinovoda koji bi istočnu Evropu, faktički, ostavio na milost i nemilost Rusima. U saopćenju njemačke Uprave za vodene puteve i brodski saobraćaj, objavljenom početkom decembra, navedeno je da će “vjerovatno” između 5. i 31. decembra biti obavljano “podvodno polaganje cijevi” u tom dijelu Baltika. Sankcije kojima je zaprijetio Washington njemački zvaničnici su nazvali “neprihvatljivim”.
Kada se primjenom St. Lague metode preračunaju posljednji rezultati koje je objavila Centralna izborna komisija BiH, u Gradskom vijeću Mostara bi sitacija bila ovakva: HDZ BiH 13 mandata, Koalicija za Mostar 12, BH. blok šest, Hrvatska republikanska stranka tri i koalicija Ostajte ovdje jedan mandat. Bez HDZ-a, HRS-a i SNSD-ove koalicije Ostajte ovdje stranke čije je sjedište u Sarajevu imale bi 18 mandata ili natpolovičnu većinu koja bi osigurala izbor gradonačelnika u trećem krugu. No, prije nego pojasnimo način izbora gradonačelnika, obradit ćemo rezultate izbora po gradskim područjima, odnosno po izbornim jedinicama.
Gradska lista
Gradska lista daje 13 mandata i svakom konstitutivnom narodu moraju pripasti najmanje četiri pozicije dok Ostali moraju dobiti jedno mjesti. HDZ je, prema trenutnim rezultatima CIK-a, osvojo 13.253 glasa, Koalicija za Mostar okupljena oko SDA 11.262, BH. blok 4691, Hrvatska republikanska stranka 2760 i koalicija Ostajte ovdje 2760. Kako biste utvrdili broj mandata, ove brojeve podijelite prvo sa jedan, potom sa tri pa sa pet, sedam, devet, jedanaest … U slučaju HDZ-a BiH to bi izgledalo ovako – 13263, (ukupni rezultat kroz tri) 4421, (ukupni rezultat kroz pet) 2652, (ukupni rezultat kroz sedam) 1894, (ukupni rezultat kroz devet) 1473, (ukupni rezultat kroz jedanaest) 1205. Kada to uradite sa svim strankama i koalicijama, izdvojite trinaest najvećih brojeva (ova izborna jedinica daje 13 vijećnika). Na osnovu toga, HDZ-u BiH bi sa gradske liste pripalo pet mandata, Koaliciji za Mostar četiri, BH bloku dva, Hrvatskoj republikanskoj stranci jedan i Koaliciji Ostajte ovdje – jedan mandat. Ono što je bitno naznačiti, sa liste Koalicije za Mostar, prema trenutnim rezultatima dostupnim na stranici CIK-a, kao četvrta ulazi Nataša Jekić koja je srpske nacionalnosti. S druge strane, sa liste BH bloka, prema trenutnim rezultatima, ulazi Arman Zalihić koji ulazi iz kvote Ostalih. To je vrlo bitno zbog ukupne kvote u Gradskom vijeću, jer nijednom konstitutivnom narodu ne može pripasti više od petnaest vijećničkih mjesta, uz uslov da nijedan konstitutivni narod ne može imati manje od četiri vijećnika. U ovom trenutku sa gradske liste u vijeće bi ušla tri Bošnjaka i jedan Srbin sa liste Koalicija za Mostar, jedan ostali i jedan Hrvat sa liste BH bloka, četiri Hrvata i jedan Srbin sa liste HDZ-a, jedan Hrvat sa liste HRS-a i jedan Srbin sa liste Koalicije Ostajte ovdje. Prema tome, kvota srpskih vijećnika, trenutno, ne bi bila popunjena, jer ih je, računajući sve druge izborne jedinice, za sada samo troje obezbijedilo ulazak u Gradsko vijeće. U ovom slučaju bi moralo doći do “pomijeranja” unutar samih listi, bez obzira na preferencije koje je određeni kandidat osvojio. O tome odlučuje CIK.
Izborna jedinica Zapad (četiri vijećnika)
Prema trenutnim rezultatima, HDZ BiH je u ovoj izbornoj jedinici osvojio 4.539 glasova. Ukoliko njihov ukupni broj podijelimo sa tri, odnosno sa pet, dolazimo do brojeva 1513 i 907. U ovom trenutku Hrvatska republikanska stranka osvojila je 1.514 glasova, dok je BH. blok osvoio 928. To znači da bi HDZ osvojo dva vijećnička mandata, jer je njihov treći broj (907) manji od ukupnog broja glasova BH bloka. Zbog toga bi BH blok osvojio jedan mandat na Zapadu, koliko bi osvojila i Hrvatska republikanska stranka.
Izborna jedinica Jug (dva vijećnika)
Trenutno, HDZ BiH na području Jug ima osvojenih 2286 glasova. Podijeli li se taj broj sa tri, dolazimo do broja762. Koalicija za Mostar je osvojila 782 glasa, što je više od drugog broja HDZ-a BiH. Prema tome, na području Jug Koaliciji za Mostar bi pripao drugi vijećnik. HDZ ima osigiran jedan mandat.
Izborna jedinica Jugozapad (sedam vijećnika)
Prema do sada obrađenim rezultatima, na području Jugozapad HDZ BiH je osvojio 5699 glasova, Hrvatska republikanska stranka je osvojila 1781 glas, dok je BH. blok osvoio 1031 glas. Podijelimo li te brojeve sa tri, pet, sedam i devet te nakon toga izdvojimo sedam najvećih brojeva, HDZ BiH bi osvojio pet vijećnika, HRS jednog koliko i BH. blok. Ono što bi moglo biti presudno, sa liste BH. bloka, prema trenutnim rezultatima, iz ovog područja ulazi Boška Ćavar iz reda hrvatskog naroda. To znači da bi bez HDZ-a, HRS-a i SNSD-ove koalicije u Gradskom vijeću moglo biti osamnaest ruku, uz ispoštovani preduslov da Bošnjacima ne pripadne više od petnaest pozicija. Naime, sa gradske liste Koalicija za Mostar dala je Srpkinju, dok sa liste BH. bloka ulazi predstavnik Ostalih i najmanje jedan Hrvat.
Izborna jedinica Stari grad (pet vijećnika)
Na području Stari grad, prema trenutnim i nepotpunim rezultatima CIK-a, Koalicija za Mostar je osvojila 4354 glasa, BH. blok 3654, a Prva mostarska partija 827 glasova. Ukoliko podijelimo glasove sa tri, pet i sedam, dolazimo do brojeva 1451, 870 Koalicije za Mostar i 1218, 731 BH. bloka. Odvojimo li pet najvećih brojeva, to znači da Koalicija za Mostar trenutno ima tri vijećnika, jer je njihov treći broj veći od prvog broja Prve mostarske partije. BH. bloku bi pripala dva vijećnička mjesta.
Izborna jedinica Sjever (dva vijećnika)
Koalicija za Mostar je, trenutno, na tom području osvojila 3053 glasa. Njihov drugi broj (ukupni broj glasova podijeljen sa tri) je 1017 i veći je od ukupnog broja glasova BH. bloka (722). Zbog toga Koaliciji za Mostar pripadaju oba mandata sa Sjevera.
Izborna jedinica Jugoistok (dva vijećnika)
Prema trenutnim rezultatima CIK-a, Koalicija za Mostar je u ovoj izbornoj jedinici osvojila 2959 glasova. Kada se taj broj podijeli sa tri, dolazimo do broja 986, što je više od ukupnog broja glasova drugoplasirane Platforme za progres koja je osvojila 510 glasova. Dakle, na području Jugoistok je Koalicija za Mostar osvojila oba vijećnika
Izbor Gradonačelnika Mostara
Zbrojimo li sve vijećničke mandate iz svih izbornih jedinica i sa gradske liste, HDZ je osvojio trinaest mandata, Koalicija za Mostar ima 12 mandata, BH. blok šest, Hrvatska republikanska stranka tri i SNSD-ova Koalicija Ostajte ovdje jedan mandat. Prema važećem Statutu Grada Mostara, gradonačelnik se bira dvotrećinskom većinom iz reda izabranih vijećnika i za njegov izbor u prvom krugu potrebna je dvotrećinska većina. Ukoliko nijedan od kandidata ne dobije potrebnu većinu organizira se drugi krug u koji se plasiraju dva najbolje rangirana kandidata iz prvog kruga. Desi li se da i u drugom krugu nijedan od dva kandidata nema potrebnu dvotrećinsku većinu, bit će organiziran treći krug. U trećem krugu dovoljna je prosta većina od onih koji su prisutni i glasaju. Ukoliko se, pak, desi da oba kandidata budu imali isti broj glasova, prema Statutu, Gradonačelnik postaje onaj koji je mlađi.
Izbor Gradonačelnika prema trenutnim rezultatima
Krenimo od pretpostavke da će HDZ za gradonačelnika kandidirati Maria Kordića koji je na gradskoj listi osvojio skoro deset hiljada glasova, da će Koalicija za Mostar za Gradonačelnika Mostara predložiti Zlatka Guzina koji je osvojio preko devet hiljada glasova i da će BH blok za Gradonačelnicu predložiti Irmu Baraliju sa osvojenih 2700 glasova. Ukoliko bi stranke, koalicije i blokovi pratili svoje kandidate, Baralija bi osvojila šest glasova gradskih vijećnika. Ukoliko bi dobila podrušku SBB-a i Hrvatske republikanske stranke, Baralija bi osvojila jedanaest glasova. No, to je manje realan, ali ne i nemoguć ishod. Ako, pak, Koalicija za Mostar ostane ujedinjena, Zlatko Guzin bi dobio podrušku 12 vijećnika. Naravno, može desiti da mu najmanje dva SBB-ova vijećnika uskrate podršku, čime bi Guzin pao na deset glasova u Gradskom vijeću. Treći kandidat Mario Kordić ima sigurnih trinaest glasova u Vijeću i dobio bi, vjerovatno, podršku još jednog vijećnika Koalicije “Ostajte ovdje”. No, nijedan kandidat ne bi imao potrebnu većinu pa bi bio organiziran drugi krug. Bez podrške Hrvatske republikanske stranke i SBB-a Irma Baralija sigurno ne bi mogla proći u drugi krug u izboru za Gradonačelnika. Ukoliko izostane ta podrška, (predstavnici HRS-a izjavili da će biti uz hrvatski blok), u drugi krug će se plasirati Mario Kordić i Zlatko Guzin. Jasno je njihovi predlagači nemaju dvotrećinsku većinu, tako da će konačnu riječ u tom slučaju dati stranke čiji su kandidati “ispali” u prvom krugu. Recimo, ukoliko bi HRS, Ostajte ovdje, SBB (najmanje dva vijećnika) i BH. blok podržali HDZ-ovog kandidata u drugom krugu on bi imao potrebnu dvotrećinsku većinu (24 vijećnika). No, to je skoro nerealna opcija. Ukoliko, pak, ove iste stranke (bez HDZ-a) podrže Zlatka Guzina, on ne bi mogao dohvatiti 24 ruke, koliko je potrebno za izbor u drugom krugu. Stoga je skoro pa izvjesno da će gradonačelnik biti izabran u trećem krugu, pod uslovom da Koalicija za Mostar i HDZ prethodno ne postignu sporazum i u prvom krugu izaberu gradonačelnika kojeg žele. U trećem krugu mnogo je varijanti. Budu li, recimo, sve stranke sa sjedištem u Sarajevu na istoj strani, Zlatko Guzin bi, prema trenutnim rezultatima, sigurno bio izabran za gradonačelnika Mostara. No, ukoliko se, pak, desi da BH. blok bude suzdržan u trećem krugu, gradonačelnik bi bio HDZ-ov Mario Kordić. Osim navedenih, postoji još jedna moguća varijanta: ako Zlatko Guzin i Mario Kordić u drugom krugu budu imali isti broj glasova, HDZ bi dobio poziciju Gradonačelnika Mostara, jer bi u tom slučaju bio izabran – mlađi kandidat.
Moguće izmjene
Sve ove varijante i projekcije rađene su na osnovu nepotpunih rezultata Centralne izborne komisije i podložne su promjenama. Glasovi iz dijaspore bi, recimo, mogli presuditi da Koalicija za Mostar u Starom gradu izgubi jednog vijećnika koji bi pripao Prvoj mostarskoj partiji. Ostim toga, postoji i mogućnost da, zahvaljujući glasovima putem pošte, Koalicija za Mostar preskoči HDZ na gradskoj listi, pa da, uz zadržavanje mandata u Starom gradu, Koalicija ima 13 mandata, što bi donijelo ukupno 19 vijećnika strankama čije je sjedište u Sarajevu. Naravno, postoji i mogućnost da na Jugu ili Zapadu Koalicija za Mostar i BH. blok izgube mandate što bi, u tom slučaju, značilo da HDZ ima osiguranu poziciju Gradonačelnika Mostara.
Privatnim avionom sletio je na banjalučki aerodrom. Tog 30. maja 2018. godine ruski oligarh Konstantin Malofeef trebao se sastati sa Miloradom Dodikom i razgovarati o kreditiranju Republike Srpske. Ali nešto ranije su bosanskohercegovačke službe dobile informacije od partnerskih agencija da bi se na banjalučkom sastanku Dodik-Malofeev trebalo razgovarati o pranju najmanje 200 miliona eura.
“Gospodine Malofeev, Vama nije dozvoljen ulazak na teritoriju BiH”, kazat će ruskom milijarderu bh. graničar, prije nego mu je uručio Rješenje kojim je Malofeevu i službeno zabranjen ulazak na teritoriju BiH.
Nekoliko sati Malofeev je čekao na banjalučkom aerodromu da “prijatelji interveniraju”. Tadašnji ruski ambasador Petr Ivancov redom je zvao bh. zvaničničke, Milorad Dodik lično je dolazio na aerodrom kako bi “urgirao” za Maloveeva. Sve je bilo uzaludno. Malofeev se privatnim avionom vratio za Beograd odakle je nastavio dalje prema Moskvi. Već tada Konstantin Valerijevič Malofeev bio je na crnim listama SAD-a i Evropske unije.
“Konstantin Malofejev financira separatističke aktivnosti na istoku Ukrajine i usko je povezan s Aleksandrom Borodaijem, Igorom Girkinom (zvani Igor Strelkov) i takozvanom Donjeckom narodnom republikom”, objavile su vlasti SAD-a nakon što su Malofeeva i njegovu fondaciju Marshall Capital stavili na crnu listu.
Milorad Dodik i Konstantin Malofeev
Malofeev je ruski milijarder koji je direktno finsansirao i rukovodio separatističkim operacije u Ukrajini. Osnivač je nekoliko fondacija, ali za ovu priču najinteresantnija bi mogla biti Fondacija Svetog Vasilija.
“Fondacija Svetog Vasilija Velikog jedna je od najvećih privatnih dobrotvornih fondacija u Rusiji. Osnovana je u Moskvi 2007. godine. Osnivač Fondacije je poznati ruski filantrop i dobročinitelj Konstantin Malofeev”, piše na službenoj stranici Fondacije.
Oligarh Malofeev: fasciniran ikonama
Pretražite li dalje djelovanje ove Fondacije, pronaći ćete brojne tekstove o tome kako je “dobročinitelj i filantrop” Konstantin Malofeev kolekcionar ikona od kojih je neke donirao širom svijeta. Da li to znači da je Milorad Dodik od njega dobio u Ukrajini ukradenu ikonu koju je, potom, poklonio ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu? Ne mora da znači. Ali nesporne su činjenice da je ovaj ruski oligarh rukovodio paravojnim formacijama na istoku Ukrajine, da su pripadnici tih paravojnih formacija ukrale ikonu koju je Dodik poklonio Lavrovu, da je Malofeev kolekcionar ikona, da je imao nekoliko kontakata sa Miloradom Dodikom i da je ikona ukradena u Ukrajini završila kod Milorada Dodika.
Ukradena u Ukrajini: ikona koju je Dodik poklonio Lavrovu
Predizborna je kampanja 2014. godine. U Banja Luku je tada stigao “Kozački ansambl” kojeg je predvodio Nikolai Đakonov, zamjenik atamana Donskog odreda Kozaka. U pitanju bio prekaljeni borac sa ukrajinskog ratišta.
Prema informacijama sigurnosnih službi, sa Kozacima je tada u Banja Luku doputovao i Konstantin Malofeev koji se sastao sa Miloradom Dodikom. Zvanična obavijest o tom sastanku ne postoji, ali mnogo je obavijesti o susretima Donskog odreda Kozaka sa ruskim oligarhom Konstantinom Malofeevim. Finansijer ukrajinskih separatista Konstantin Malofeev i borac iz Ukrajine Nikolai Đakonov u avgustu prošle godine imali su “radni sastanak” nakon kojeg su izrazili fascinaciju ikonama u hramu Donove ikone Majke Božije, smješten na teritoriji pitomačkog korpusa u Rusiji.
Oligarh Malofeev i Kozak Nikolai Đakonov
Osim sa kozačkim dobrovoljcima na ukrajinskom ratištu, Malofeev je imao direktne veze sa Igorom Girkinom poznatijim kao Igor Streklov, jednim od vođa separatističkih formacija u Ukrajini.
“Zdravo, Konstantine Valerieviču! Dakle, odbili smo napad, neprijatelj se povukao u svim pravcima s velikim gubicima”, izvještavao je ukrajinski separatista Igor Streklov svog finansijera Konstantina Maleofeeva.
Ovaj razgovor 2014. godine snimile su ukrajinske službe i na osnovu njega se može zaključiti da je kolekcionar ikona Konstantin Valerijevič Malofeev rukovodio paravojnim formacijama u na istoku Ukrajine odakle je i ukradena ikona koju je Milorad Dodik poklonio ruskom ministru vanjskih poslova.
“Jeste li se javili Aksenovu?”, pitao je Malofeev Igora Girkina koji ga je prethodno izvijestio o operacijama svojih jedinica.
Igor Girkin na istoku Ukrajine
Igor Girkin ima bogato ratno iskustvo, ali i veze sa BiH. Početkom devedesetih Girkin je sa svojim paravojnim formacijama ratovao u VIšegradu gdje je sarađivao sa Osvetnicima ratnog zločinca Milana Lukića.
Igor Girkin u Višegradu
Nakon rata u BiH, uslijedila je uzvratna posjeta. Kada su izbili sukobi u Ukrajini, borci iz Republike Srpske su podržali proruske separatiste. Najmanje sedmorica bh. državljana borilo se u Ukrajini. Nemanja Ponjević rođen je u Donjem Vakufu. Trenutno posjeduje samo srbijansko državljanstvo. On je ratnik sa najdužim ratnim stažom u Ukrajini. U BiH je rijetko dolazio. Banovićanin Davor Savičić, također je ratovao u Ukrajini. Povremeno je odlazio i na teritoriju Sirije gdje se borio zajedno sa ruskim dobrovoljcima na strani Bašara Al Asada. Nakon okončanja ratničke karijere Savičić se nastanio u Krasnodaru gdje se trenutno bavi ugostiteljstvom. Radoslav Milojević je rođen u Njemačkoj, ali posjeduje bh. pasoš. Uglavnom boravi na teritoriji Njemačke, a povremeno odlazi u Ukrajinu gdje se bori na strani ruskih paravojnih formacija. Orden dobrovoljaca Donbasa dobio je i Slavenko Kuzmanović. Ovaj bh državljanin, rođen u Čelincu, na teritoriji Ukrajine je boravio nekoliko mjeseci. Gavrilo Stević rođen je u Gradačcu. Borio se u Ukrajini, ali je oslobođen svake odgovornosti pred bh. pravosuđem. U njegovom predmetu svjedočio je i Živan Vuksanović iz Pelagićeva. I on je ratovao u Ukrajini, kao i Fočak Dimitrije Jojić.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
