Porno filmovi, pisma mrtvima, podmetnuta ili stvarna sasvim je svejedno, uvrede na nacionalnoj osnovi, šaranje automobila, lažni patriotizam i šarene laže o socijalnoj jednakosti obilježile su predizbornu kampanju. Znam, sada kada kažem ili napišem da su svi isti, reći ćete da navijam za neke. A uopće nije tako. Jer nema se za koga navijati. Idemo kratko po kantonima.
U Sarajevu se SDA bori protiv same sebe. Jusuf Pušina i Ibrahim Hadžibajrić izašli su ispod skuta SDA. “Principijelno” su bili zajedno, pa su još “principijelnije” jedan protiv drugoga. Bivšeg SDA-ovca i SBB-ovca koji se preko nezavisnog kandidata pretvorio u lidera NBL-a podržavaju SDP i Naša stranka. A bivšeg NBL-ovca Jusufa Pušinu u borbi protiv protiv NBL-a podržava SDA. U Novom Gradu se navodni SDA-ov disident bori protiv SDA-ovog disidenta. Na Ilidži je borba između sadašnjeg SDA-ovca i bivšeg mladog SDA-ovca. U Trnovu se bivši SDA-ov disident bori protiv bivšeg SDA-ovca koji je sada obučen u dres SDP-a. Ili još jednostavnije – u Trnovu je SDA-ov kandidat donedavni SDP-ovac, a SDP-ov kandidat doskorašnji SDA-ovac. Jer oni donose promjene? U Cenentru, evo,toj općini bitnijoj od deset drugih, bivši SDA-ovci podržavaju navodne ljevičare koji se bore protiv desničara koje podržavaju bivši ljevičari. Zvuči zbunjujuće, zar ne? Ali to je tako. Predrag Kurteš je bivši SDP-ov ministar unutrašnjih poslova i podržava SDA-ovog kandidata Nedžada Ajnadžića. A Elmedin Konaković, bivši SDA-ov premijer i kandidat podržava kandidata Naše stranke. Principijelna politika.
Možemo malo i do Tuzle. Tamo Naša stranka ruši SDP-ovog kandidata, koji se, usput, bori i protiv bivših SDP-ovaca koje podržava SDA. U Živinicama se bivši SDP-ov načelnik, obučen u dres SDA, bori protiv SDP-ove kandidatkinje koju podržava bivši SDA-ovac Mirsad Kukić. U Banovićima se bivši SDA-ovci bore protiv Bege Gutića i njegove “reformatorske” SDA. U Gračanici Naša stranka ruši SDP-ovog načelnika zajedno sa kandidatom SDA. U Lukavcu bivšeg SDP-ovca zajedno ruše SDP i SDA.
I u Ze-Do kantonu je SDA protiv sebe same. Bivšeg SDA-ovca Fuada Kasumovića podržava SDP u borbi protiv SDA., kojeg, opet, zastupa, kadar koji se nekad divio Fuadu Kasumoviću. U Visokom se nadmeće bivša SDA sa sadašnjom SDA. U Bihaću je borba između bivše SDA, malo mlađe bivše SDA, nezavisnih kandidata iza kojih stoji SDA i same SDA. I skoro svi imaju važeće iskaznice SDA. U Cazinu se SDA bori protiv A-SDA.
Direktor Obavještajno sigurnosne agencije BiH Osman Mehmedagić ostaje na funkciji. Sud BiH je, kako saznaje Istraga, odbio prijedlog Državnog tužilaštva da se direktoru OSA-e odredi mjera zabrane obavljanja funkcije do okončanja krivičnog postupka. Na ovu odluku Tužilaštvo BiH ima pravo žalbe Krivičnom vijeću Suda BiH.
“Odbija se kao neosnovan prijedlog Tužilaštva BiH za određivanje mjera zabrane preduzimanja određenih poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti”, navedeno je u Rješenju Suda BiH.
Podsjećamo, Tužilaštvo BiH optužilo je Mehmedagića zbog “nezakonitog izuzimanja” snimka iz BH Pošte koji dokazuje da je federalni ministar Aljoša Čampara, preko svoje savjetnice Mirele Bubalo organizirao slanje anonimnih krivičnih prijava, na osnovu kojih je Tužilaštvo BiH “formiralo predmete” protiv najviših zvaničnika pravosudnih, policijskih i obavještajne agencije. Te anonimne prijave čije je podnošenje organizovao ministar Čampara objavljivane su, potom, u programu Radio televizije Republike Srpske sa pečatom Tužilaštva BiH. Nakon što je priča dospjela u javnost, Čamparina savjetnica Mirela Bubalo je podnijela novu prijavu koju je zadužio državni tužilac Oleg Čavka, protiv kojeg tužilac Dubravko Čampara, inače brat ministra Aljoše Čampare, nikad nije podigao optužnicu zbog krađe telefona iz jednog tužilačkog spisa. Oleg Čavka je, ubrzo, donio naredbu o provođenju istrage, koja je “rezultirala” podizanjem optužnice protiv direktora OSA-e i njegovog saradnika Muhameda Pekića. Nakon potvrđivanja optužnice u Sudu BiH je održano ročište na kojem je razmatran prijedlog Tužilaštva BiH o određivanju mjera zabrane optuženom Mehmedagiću, koje je Sud BiH, u konačnici, odbio.
Osim ovog predmeta, državni tužilac Oleg Čavka protiv Mehmedagića vodi i istragu zbog slučaja “diploma” u kojem sumnjiči direktora OSA-e da je primao plaću iako mu je poništena diploma na jednom privatnom univerzitetu u Banja Luci. Diploma je poništena na zahtjev tužioca Olega Čavke i to nakon što je u javnosti objavljena afera dipoloma u okviru koje su školske ustanove hercegovačkog biznismena Ivana Ševe dovedene u vezu sa organiziranim kriminalom.
Apelaciono vijeće Suda BiH odbilo je žalbu Milenka Bašića, te potvrdilo prvostepeno rješenje kojim je je utvrđeno da ne postoje zakonske prepreke za izručenje vlasnika Lagera hrvatskim vlastima, saznaje Istraga.ba.
“Odbija se, kao neosnovana, žalba branioca potraživanog Milenka Bašića”, navedeno je u Rješenju donesenom krajem prošle sedmice.
No, ovo ne znači da će Bašić biti izručen Hrvatskoj, jer konačnu odluku o tome donosi ministar pravde BiH Josip Grubeša, inače kadar HDZ-a. Grubeša, po vaćežim zakonskim propisima, ima diskreciono pravo prilikom odlučivanja o izručenju i sudske odluke ga ne obavezuju.
Podsjećamo, u prvostepenoj odluci Suda BiH koja je sada potvrđena navedeno je “da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje pravosudnim organima Republike Hrvatske potraživanog Milenka Bašića u cilju krivičnog gonjenja zbog sumnje da je počinio krivično djelo davanje mita za trgovanje uticajem iz člana 296 stav 1 Krivičnog zakona Republike Hrvatske”. Milenko Bašić je drugoosumnjičeni u predmetu “Vjetroelektrane” zbog kojeg je krajem maja ove godine uhapšena bivša gradonačelnica Knina Josipa Rimac, u tom trenutku državna tajnica Ministarstva uprave Republike Hrvatske. Hrvatska policija je tada saopćila da se uhapšena Rimac sumnjiči da je od početka 2019. godine pa do kraja maja dogovorila s vlasnikom Lagera Milenkom Bašićem i direktorom te firme Draganom Stipićem kako će, koristeći svoj položaj državne tajnice, osigurati dobivanje dozvola, uvjerenja i sklapanje ugovora radi izgradnje, puštanja u rad, proizvodnju i prodaju električne energije za Vjetroelekranu Krš-Pađane, uprkos neispunjavanju svih propisanih uslova. Bašićeva kompanija Lager u Hrvatskoj je za potrebe tog biznisa osnovala firmu C.E.M.P. doo Donji Stupni, te podružnicu firme Lager u Karlovcu. Kako bi im omogućila ubrzano izdavanje dozvola, Rimac je od Bašića i Stipića zatražila da u poslovima osiguranja Vjetroelektrane angažuju posrednika u osiguranju po njenom izboru. U pitanju je osiguravajuće društvo Generali osiguranje d.d. u kojem kao zastupnica radi sestra Josipe Rimac – Nediljka Radić.
“Josipa Rimac je s posrednikom osiguranja dogovorila da će dio provizije u iznosu od 45 hiljada eura isplatiti njoj, na šta su okrivljeni Milenko Bašić i Dragan Stipić pristali”, navedeno je u dokumentaciji hrvatskog pravosuđa na osnovu koje je traženo izručenje Milenka Bašića.
Vlasnik Lagera trenutno živi u Posušju, a njegova firma proglašena je najprofitabilnijom firmom u BiH sa prijavljenom dobiti u iznosu od 115 miliona maraka. Lager godinama uživa zaštitu HDZ-a BiH i Uprave za indirektno oporezivanje koja je Lagerov uvoz mašinaž u BiH proglasila “službenom tajnom”, zbog čega čak ni državnim zastupnicima nisu dostavljene informacije o poslovanju ove firme. Skoro svake godine UIO, na prijedlog kadrova Fahrudina Radončića bjegunca od hrvatskog pravosuđa oslobodi plaćanja putarine. Po tom osnovu, Bašić je u posljednje četiri godine “oštetio” državu za oko 5 miliona maraka.
Brat Milenka Bašića se zove Ivan Inja Bašić. Policijske agencije iz regije su ga dovodile u vezu sa organizovanim kriminalom i trgovinom narkoticima, a povezivan je i sa pripadnicima Zemunskog klana. Nekoliko puta je hapšen u Hrvatskoj zbog sumnjivog uvoza skupocjenih automobila. U martu ove godine iz Remetinca je pušten uz kauciju od 8 miliona kuna, ali je u junu ponovo uhapšen.
“U borbi protiv političkog islama uvest ćemo krivično djelo – politički islam kako bismo mogli poduzimati akcije protiv onih koji nisu teroristi, ali stvaraju pogodno tlo za takve”, objavio je u srijedu popodne austrijski kancelar Sebastian Kurz.
Im Kampf gegen den politischen Islam werden wir einen Straftatbestand „Politischer Islam“ schaffen, um gegen diejenigen vorgehen zu können, die selbst keine Terroristen sind, aber den Nährboden für solche schaffen.
Usvajanje tih zakonskih odredbi, napisao je Kurz, “stvorit će mogućnost za zatvaranje bogomolja, uvođenje imamskog registra”, a bit će pooštrene i zakonske odredbe koje se odnose na praćenje finansijskih tokova i finansiranje terorizma.
Bosanac Ahmed Husagić, koji je svojevremeno bio savjetnik u bivšem sazivu Vlade Austrije, kazao je za Istragu da je još preuranjeno govoriti o ovom zakonu, jer je ovo “tek najava”.
“Poslije terorisitičkog napada koji se prošle sedmice desio u Beču, Vlada traži zakonska rješenja kako bi se u budućnosti takvi napadi mogli pravovremeno spriječiti. Ova najava kancelara Kurza ima za cilj da postavi pravne temelje kako bi se osobe koje koriste islam u političke svrhe mogle krivično goniti. Glavno je pitanje kako će se definisati pojam politički islam. Još je važnije pitanje koliko će se široko ići sa definicijom političkog islama i da li će on zadirati u slobodu vjere, a kao što znamo u Austriji je zagarantovana sloboda vjere i islam je priznata državna religija”, kazao nam je Husagić.
Austrijski kancelar danas je imao sastanak sa predstavnicima Evropskih pučkih stranaka u EU Parlamentu.
“Govorio sam o našim planovima u borbi protiv terorizma i radikalnog islama, kao i o zaštiti vanjskih granica EU”, saopćio je Kurz.
Podsjećamo, prošle sedmice pripadnik selefijskog pokreta Kujtim Fejzulai, po porijeklu Albanac iz Sjeverne Makedonije, u terorističkom napadu u centru Beča ubio je četiri osobe. Nakon napada je ustanovljeno da je slovačka policija još u julu ove godine obavestila austrijske službe da je čovek koji je nedavno osumnjičen za napad u Beču u toj državi pokušao kupiti municiju. Zbog grešaka u sigurnosnom sistemu, šef antiterorističke jedinice policije Beča Erih Cvetler privremeno je suspendovan na sopstveni zahtev. Poslije napada austrijske vlasti su zatvorile nekoliko mesdžida u Beču među kojima je i mesdžid Tewhid kojim je upravljao bh. državljanin Muhamed Porča. U tom je mesdžidu, prema izjavama austrijskih zvaničnika, često boravio i napadač iz Beča. No, tu se nije stalo. Početkom ove sedmice austrijska je policija provela racije i u Gracu, a kao razlog je navedeno da su mesdžidi povezani sa Muslimanskim bratstvom i Hamasom. Desničarski mediji su naveli da je pretresena džamija koju je posjećivala i ministrica pravde te države Alma Zadić koja je, inače, porijeklom iz BiH.
A Joe Biden presidency can deepen America’s involvement in resolving the lingering conflicts in the Western Balkans. While the Trump presidency was focused largely on symbolism and public relations, a Biden presidency is more likely to grapple with substance and set several achievable priorities. Biden benefits from years of direct involvement in the region, both as Chair of the Senate Foreign Relations Committee and as U.S. Vice President. He strongly supported military intervention to stop the anti-civilian wars and genocide in Bosnia-Herzegovina and Kosova. His son Beau Biden, a veteran of the U.S. Army, served in Kosova with the U.S. Justice Department to help train local prosecutors and judges.
Above all, a Biden victory will avoid the potentially negative repercussions of a second Trump term. Trump’s rhetoric and actions have encouraged ethnic nationalism, radical rightism, and EU skepticism throughout Europe. Aleksandr Vučić and Milorad Dodik openly endorsed Trump’s re-election and urged Serbs living in the U.S. to vote for him. Dodik even described Biden as a “Serb hater.” Both of them will now try to appease the incoming U.S. administration and may prove less confident in blocking political settlements in Bosnia-Herzegovina and with Kosova.
Under Biden, the Balkans and other foreign policy arenas will be depoliticized and handled by senior appointees and career professionals at the U.S. State Department and other government agencies. Balkan policy will also benefit from the rebuilding of relations with the European Union, a policy to which Biden has already expressed his commitment, especially as Trump distanced himself from EU leaders and alienated Berlin, Paris, and other capitals.
The current NATO security policy, developed after Russia’s invasion of Ukraine, will continue under Biden. It is designed to enhance defense preparedness and fortify NATO’s eastern front. These policies were not devised by Trump, but by competent members of his national security team, including several Secretaries of State and Defense. Biden’s appointees will remain committed to strengthening the NATO alliance. Since his work in the U.S. Senate, Biden himself has been a consistent proponent of NATO enlargement and the defense of European allies. NATO partners, particularly Ukraine and Georgia, must also be afforded the military means to deter Moscow’s aggression.
In restoring America’s role in Europe, the Biden foreign policy team must have several clear objectives in its Balkan policy. First, it needs to seriously tackle the Serbia-Kosova talks to develop a roadmap for bilateral inter-state recognition. Economic and political elements cannot be separated despite the attempts of Trump’s diplomats. It is difficult to develop normal economic relations if you have abnormal political relations. U.S. leadership in the ongoing dialogue necessitates working closely with the EU and preventing Belgrade from delaying or diverting the discussions. Biden is fully aware that finalizing a bilateral deal will open up avenues for regional economic development and a firmer path toward EU integration.
A second priority is the Bosnian impasse, for which a senior U.S. official will need to be appointed. The status quo between the two Bosnian entities is not a viable solution and can explode at any time to generate regional havoc. The Biden administration must focus on the main impediments to a Bosnian solution. Leaders of the Serb entity have a choice. They can either agree to constitutional changes to unblock central government institutions and allow for the national government in Sarajevo to make crucial domestic and foreign policy decisions, or they can be sidelined and sanctioned by exposing their corruption and illicit ties with America’s chief adversary – Russia. Above all, persistent threats against Bosnian integrity by politicians in Banja Luka and Mostar must have consequences and penalties, as they limit economic development, curtail foreign investment, promote inter-ethnic discord, encourage radicalism, and endanger the survival of the state.
A third priority for the Biden team is to defuse the growing Montenegro-Serbia dispute in which Belgrade’s meddling in Montenegrin politics can further polarize the population. The incoming government includes radical elements that aim to reverse Montenegro’s progress into Western institutions. The Biden administration will need to encourage pro-Western forces within the new ruling coalition and in parliament and help undercut Serbian irredentist and pro-Russia factions. Vučić should also be given warnings with consequences to desist from any interference in Montenegro’s politics, as well as his negative role in Bosnia-Herzegovina.
The fourth Biden priority must zero in on curtailing Russia’s and China’s subversion of the entire Balkan peninsula. China has been investing millions in infrastructure and telecommunication, benefiting from the poor investment climate to inject its political influence. The U.S. and EU will need to work together to prevent any takeovers of key economic sectors while creating better conditions for private and public investment. This is especially urgent given the negative impact of the pandemic in the region and whose effects will be long lasting even if a vaccine is developed and distributed. The EU’s Economic Investment Plan that will reportedly allocate up to nine billion euros for projects in the Western Balkans is a valuable starting point.
The Biden White House can also promote initiatives in a multi-national front against Russia’s subversion of the Western Balkans. It can focus on crucial vulnerabilities that the Kremlin exploits to its advantage, including disinformation, corruption, and the funding of rightist and leftist extremism. Belgrade will then be tested – whether it is a contributor to regional security or a collaborator with Russia to undermine Western institutions. Moscow’s influence can also be undercut by helping to facilitate faster EU integration for Albania, North Macedonia, Montenegro, and Serbia. To achieve such goals, stronger U.S. leadership can improve democratic standards, the rule of law, and anti-corruption campaigns. If President Biden pursues such an ambitious but achievable agenda in the Western Balkans he can complete the mission that he helped launch when he was still a U.S. Senator.
Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book, co-authored with Margarita Assenova, is entitled Eurasian Disunion: Russia’s Vulnerable Flanks, Washington DC.
Od 2013. godine, Milenko Adžić je zvanično mrtav. U Srbiji. Istovremeno, u Bosni i Hercegovini glasa putem pošte. Iz Srbije, u kojoj se vodi kao mrtav čovjek.
Prema izvodu iz Matične knjige umrlih Republike Srbije, od 6. novembra ove godine, Milenko Adžić, sin Radisava, rođen 5. oktobra 1934. godine u Perućcu (Bajina Bašta), umro je 4. februara 2013. godine u 8 sati ujutro. U rubrici mjesto smrti piše – Bajina Bašta.
smrtni list iz Srbije
Birački spisak za glasanje putem pošte za Opće izbore 2018. godine dokazuje da Milenko Adžić tada nije glasao, niti je bio prijavljen za glasanje iz inostranstva. No, dvije godine kasnije je vaskrsnuo. Iako je već sedam godina mrtav, zvanično se prijavio da će glasati na Lokalnim izborima 2020. godine i to za Općinu Srebrenica. Njegovo ime nalazi se na biračkom spisku Centralne izborne komisije BiH.
“Adžić (Radisav) Milenko, rođen 5.10. 1934. godine, mjesto Perućac Bajina Bašta”, piše pod rednim brojem 29 spiska birača prijavljenih za glasanje putem pošte za Općinu Srebrenica.
Milenko Adžić se kao mrtav prijavio za glasanje u Srebrenici
Da biste se prijavili za glasanje putem pošte, nužno je popuniti obrazac PRP 2. Tamo piše da će se “vaša prijava smatrati valjanom samo ako je dostavite zajedno s kopijom/preslikom jednog od važećih identifikacionih dokumenata s fotografijom: Lična karta/osobna iskaznica ili vozačka dozvola ili pasoš/putovnica BiH”. Milenko Adžić je, rekosmo, zvanično mrtav već sedam godina. Kako se prijavio?
“Trajna lična karta”, upućuje nas izvor iz Centralne izborne komisije BiH.
Prema Zakonu o ličnoj karti državljana BiH, član 17 stav 3, predviđeno je da bh. državljani stariji od 60 godina ličnu kartu dobijaju sa rokom važenja – trajno. Milenko Adžić je rođen 1934. godine, što znači da je u momentu smrti 2013. godine imao 79 godina. Njegova lična karta iz BiH je bila trajna. S obzirom na to da je umro u Srbiji, njegova porodica nije obavijestila bh. vlasti da je on mrtav, te da je nužno poništiti njegove lične bh. dokumente. Umjesto toga, lična karta mrtvog čovjeka je sedam godina nakon njegove smrti iskorištena za prijavu za glasanje putem pošte. Glasački materijal iz BiH već je upućen na njegovu adresu. I, Milenko Adžić je glasao.
“Ovo je novi modus izborne manipulacije. Susjedne države ne obavještavaju bh. vlasti o umrlima, tako da su svi oni koji su umrli, a koji su posjedovali trajne dokumente, mogli biti zloupotrijebljeni. Za sada nemamo podatke o broju osoba čiji su dokumenti zloupotrijebljeni na ovaj način”, kazali su nam u CIK-u.
Josip Cvitanović zvani Cviki odavno poznat policijskim agencijama. U junu 2004. godine Cvitanović je ubio svog punca Davora Knezovića. Tada je koristio pištolj. U novembru iste godine Cvitanović je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina. Nakon izlaska iz zatvora, Cvitanović se vratio terorisanju građana Mostara.
Inače, on je bio blizak prijatelj Make Radića. Naime, Josip Cvitanović je skupa s Radićem bio jedan od optuženih za napad na Bošnjake na Bajram 10. februara 1997. godine, kada su namjeravli obići mezarje u mostarskom Liska parku.
Tog 10. februara 1997. godine je Šefik Sulejmanović, skupa sa nekoliko stotina Mostaraca bošnjačke nacionalnosti, u koloni koju su predvodili tadašnji gradonačelnik Mostara Safet Oručević i muftija mostarski Seid ef. Smajkić, i uz pratnju pripadnika IPTF-a i SFOR-a, krenuo ka Liska parku u zapadnom dijelu grada. U toj namjeri ih je, napadom vatrenim oružjem i palicama, spriječila skupina policajaca. Sulejmanović je smrtno stradao, Seid Maksumić i Safet Radoš su teško povrijeđeni, dok su lakše povrede zadobile još 22 osobe. Za napad su, pored Radića, optuženi specijalci Ivan Hrkać, Božo Perić, Željko Planinić i pomenuti Josip Cvitanović.
Marko Radić je u tom periodu bio zapovjednik Policijske uprave Mostar. Sa te ga je dužnosti smijenio visoki predstavnik i to upravo zbog napada na Bošnjake u Liska parku. Njegova je odgovornost za napad utvrđena istragom IPTF-a, u čijim je izvještajima opisivan kao “surov i opasan uvijek naoružani ekstremist”.
Josip Cvitanović zvani Cviki, osumnjičen da je večeras u Mostaru ubio ratnog zločinca Marka Make Radića, trenutno je u bjekstvu. Prema informacijama Istrage, zaputio se prema hrvatskoj granici. Posjeduje automatsku pušku i bombe. On je odavno poznat policijskim agencijama.
U junu 2004. godine Cvitanović je ubio svog punca Davora Knezovića. Tada je koristio pištolj. U novembru iste godine Cvitanović je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina. Nakon izlaska iz zatvora, Cvitanović se vratio terorisanju građana Mostara.
Inače, on je bio blizak prijatelj Make Radića. Naime, Josip Cvitanović je skupa s Radićem bio jedan od optuženih za napad na Bošnjake na Bajram 10. februara 1997. godine, kada su namjeravli obići mezarje u mostarskom Liska parku.
Tog 10. februara 1997. godine je Šefik Sulejmanović, skupa sa nekoliko stotina Mostaraca bošnjačke nacionalnosti, u koloni koju su predvodili tadašnji gradonačelnik Mostara Safet Oručević i muftija mostarski Seid ef. Smajkić, i uz pratnju pripadnika IPTF-a i SFOR-a, krenuo ka Liska parku u zapadnom dijelu grada. U toj namjeri ih je, napadom vatrenim oružjem i palicama, spriječila skupina policajaca. Sulejmanović je smrtno stradao, Seid Maksumić i Safet Radoš su teško povrijeđeni, dok su lakše povrede zadobile još 22 osobe. Za napad su, pored Radića, optuženi specijalci Ivan Hrkać, Božo Perić, Željko Planinić i pomenuti Josip Cvitanović.
Marko Radić je u tom periodu bio zapovjednik Policijske uprave Mostar. Sa te ga je dužnosti smijenio visoki predstavnik i to upravo zbog napada na Bošnjake u Liska parku. Njegova je odgovornost za napad utvrđena istragom IPTF-a, u čijim je izvještajima opisivan kao “surov i opasan uvijek naoružani ekstremist”.
Ratni zločinac Marko Maka Radić ubijen je večeras u Mostaru, saznaje Istraga.ba. Za ubistvo je osumnjičen Josip Cvitanović zvani Cviki.
MUP HNK je potvrdio da je u ponedjeljak, oko 19 sati, došlo do pucnjave u Mostaru. Više detalja nije saopćeno.
Marko Radić je 2011. godine, nakon dugotrajnog postupka u BiH pravosnažno osuđen na 21. godinu zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, odnosno mučenja, zatvaranja, ubistva i silovanja u zloglasnom logoru Vojno kod Mostara, te je iz zatvora trebao izaći tek 2027. godine. Tada je, međutim, Hrvatska zatražila njegovo izručenje, i on je prebačen u nadležnost pravosudnih organa te države. U Hrvatskoj je u februaru prošle godine priznao krivicu i osuđen na 12 i po godina, odnosno, tačno onoliko vremena koliko je proveo u pritvoru. Radić je odmah pušten na slobodu. Radić slovi za bliskog prijatelja lidera HDZ-a Dragana Čovića koji je, posredstvom svojih ministara, organizirao njegovo izručenje Hrvatskoj, odnosno oslobađanje.
Na početku je bio samo jedan klan. Njegov uspon počeo je onda kada je propao narko-kartela Darka Šarića. Međunarodna policijska akcija „Balkanski ratnik“ razbila je ovu grupu i otvorila veliki prostor za klan iz crnogorskog grada Kotora kasnije poznat kao – škaljarski klan. Poslije toga u istom gradu je nastao i drugi klan – kavački. Od 2015. godine bjesni rat između ovih klanova. Rat je podijelio podzemlje Balkanu. Do sada je ubijeno skoro 50 ljudi. Žrtve su, uglavnom, bili krimilanci, ali i članovi njihovih porodica i saradnici. Ubijen je jedan advokat, ali i nekadašnji poslanik u crnogorskoj skupštini. Obračuni ovih klanova protežu se i izvan Balkana – likvidacije su se dešavale u Španiji, Nemačkoj, Austriji, Holandiji i, najskorije, u Grčkoj.
Crnogorska novinarka Svetlana Đokić, u produkciji TV Vijesti iz Podgorice i uz podršku Ambasade SAD-a u toj zemlji, uradila je dokumentarni serijal o ratu ovih klanova. Prvu epizodu “Put osvete” objavili smo prošle sedmice. Danas, uz saglasnost autorke, objavljujemo drugu epizodu.
“Po prvi put javno imaju da kažu o zločinima koji su uslijedili, šta je utvrđeno istragom, ko je prva nevina žrtva kotorskih kriminalnih grupa, ali i još mnogo što do sada javnost nije imala priliku da vidi i čuje”, kazala je autorka filma Svetlana Đokić.
U drugom nastavku “Puta osvete” saznajte sve o ubistvu Božidara Cicmila, Crnogorca koji je 2015. godine likvidiran u Mostaru.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
