Istaknuto

Istaknute objave

Povodom izjave Dragana Čovića u NSRS, objavljujemo haško svjedočenje Ive Atlije o zločinu nad Hrvatima Briševa: “Ubijeni su alatkama kojima su sebi iskopali grob”

“Bili su prisiljeni da sami sebi iskopaju grob, a onda su ubijeni istim alatkama koje su koristili da iskopaju grob”.

Ovo je 3. jula 2002. godina izjavio Ivo Atlija, Hrvat iz sela Briševo kod Prijedora, svjedočeći pred Haškim sudom u predmetu protiv Milomira Stakića.

U hrvatskom selu Briševo 24. jula ubijeno je 68 Hrvata. Među njima je je bilo četrnaest žena, dva dječaka mlađa od 16 godina i četvoro invalida. Dan prije napada Ivu Atliju je posjetio rođak i rekao mu da su Srbi iz susjednog sela došli da ga upozore da se dvije brigade pripremaju da sljedećeg dana očiste Briševo. U tri sata ujutro, 24. jula 1992., Atliju je probudila eksplozija. Njegovi roditelji sakrili su se u podrum komšijine kuće. On je bježao po selu.

Iz podruma u kojem se krio, vidio je grupu od 10 do 12 vojnika koji su stajali 200 metara od kuće. Vojnici su naredili ljudima u kući da se raziđu i da svako ide svojoj kući. Deset minuta kasnije, začuli su povici iz kuće iz koje su upravo otišli. Kada je Ivo Atlija tamo otrčao, vidio je svoju majku kako plače i viče: “Bježi,” rekla je, “bježi, ubili su ti oca.”

Atlija je, prema izvještaju sa njegovoj svjedočenja, otrčao i sakrio se iza jednog drveta u šumi. Vidio je veliku grupu vojnika kako zaključavaju njegovu majku u svinjac i tri do četiri vojnika kako udaraju  Pero Dimač, koji je stajao s njegovom majkom. Dimaču su psovali i govorili: “Nek mu sad pomogne katolički Isus.” Natjerali su ga da se moli prema katoličkim običajima i ismijavali ga. Gađali su ga Biblijom i natjerali da skine odjeću i ostane u donjem rublju. Dok su ga tukli, tjerali su ga da trči od jednog do drugog.

“Pero je plakao,” svjedočio je Atlija, “i nisam vidio ni da se čak pokušao odbraniti.”

Jedan od vojnika mu je naredio da trči a onda mu pucao u glavu. Ivo Atlija je čuo jednog od vojnika kako kaže: “Ustaško pseto je palo u vodu.”

S mjesta na kojem se krio, g. Atlija je vidio kako kuće gore i vojnike kako pljačkaju televizore, klima uređaje, videorekordere, radio aparate i namještaj. Uokolo sela je takođe bilo razbacano 68 leševa.

Ivo Atlija je prošao kroz druga sela u opštini i učestvovao u sahranjivanju mnogih leševa. U Haagu je izjavio da je u selu Stara Rijeka, “pod jednom velikom kruškom bila hrpa od nekih deset-dvanaest leševa. Teško za prebrojiti točno koliko jer su bili djelomično posuti zemljom, ali su virile vani glave, ruke, noge…” Bila su to tijela mladića koji, prema njegovoj procjeni, nisu imali više od 20 godina.

U zaseoku zvanom Mlinari, Atlija je vidio tijela s nepravilno oblikovanim ranama, za koje je kasnije saznao da su nanesene ašovima i pijucima koje je vidio pored tijela.

“Prema svjedočenjima očevidaca, bili su prisiljeni da sami sebi iskopaju grob, a onda su ubijeni istim alatkama koje su koristili da iskopaju grob,” rekao je Atlija.

Tada je uspio sahraniti i svog oca koji na leđima imao tri rane od vatrenog oružja.

Zbog ovih zločina u Haagu je osuđen Milomir Stakić. On je bio predsjednik Skupštine opštine Prijedor i lokalnog Kriznog štaba. Pravosnažno je 2006. godine osuđen na 40 godina zatvora zbog  progona, istrebljenja i ubistava Bošnjaka i Hrvata u Prijedoru.

U selu Briševo 1991. godine živjelo je 370 Hrvata. Prema popisu iz 2013. godine u Briševu živi samo četvero Hrvata. U maju 2019. godine, uništen je spomenik podignut žrtvama Briševa.

Dvije i po godine kasnije, lider HDZ-a BiH Dragamn Čović je zastupnicima u Narodnoj skupštini RS poručio da “čuvaju Republiku Srpsku”.

“Toliko ste emocija iznijeli sada ovdje da vam na tome svi mogu zavidjeti”, rekao je Čović ponavljajući nekoliko puta da mu je čast govoriti pred Narodnom skuptinom Republike Srpske.

Tajni plan Dodika i Čovića: Uhapsiti Osmicu, suspendovati Dianu Kajmaković i spasiti Gordanu Tadić

Čelnici SNSD-a i HDZ-a Milorad Dodik i Dragan Čović, sa svojim političkim partnerima u Sarajevu, dogovorili su nedavno realizaciju tajnog plana kako bi sačuvali kontrolu Tužilaštva BiH, saznaje Istraga.

„Plan bi se trebao realizirati u nekoliko faza. Prvo će pokušati preko tužioca Olega Čavke uhapsiti direktora Obavještajno sigurnosne agencije BiH Osmana Mehmedagića. Nakon toga bi trebali započeti pravosudni udar na Dianu Kajmaković, zamjenicu glavne državne tužiteljice koja bi, u slučaju razrješenja Gordane Tadić, mogla preuzeti funkciju vršioca dužnosti glavnog tužitelja Tužilaštva BiH“, tvrdi naš izvor blizak SNSD-u.

Gordana Tadić i Dodikov savjetnik Milan Tegeltija

Prema informacijama Istrage, Gordana Tadić je dobila zadatak od čelnika HDZ-a i SNSD-a da na svaki mogući način ukloni direktora Obavještajno sigurnosne agencije BiH Osmana Mehmedagića kojeg smatraju glavnim krivcem za gubitak kontrole nad Visokim sudskim i tužilačkim vijećem BiH, odnosno za uklanjanje Milana Tegeltije sa pozicije predsjednika VSTV-a. S obzirom na to da je protiv glavne državne tužiteljice Gordane Tadić u ponedjeljak okončan disciplinski postupak te da se u narednih dvadesetak dana mora donijeti odluka o sankciji, lideri SNSD-a i HDZ-a su dali nalog glavnoj tužiteljici da prije konačne odluke uhapsi ili na drugi način ukloni direktora OSA-e kako bi se članovi Disciplinske komisije uplašili i oslobodili glavnu državnu tužiteljicu svake odgovornosti. Hapšenje direktora OSA-e u septembru je prošle godine najavila i Radio televizija Republike Srpske, odnosno njen sagovornik i „ekspert za sigurnost“ Dževad Galijašević. Tada je, naime, protiv direktora OSA-e podnesena anonimna prijava koju je „ekskluzivno“ objavio RTRS, sve sa pečatom Tužilaštva BiH.

direktor OSA-e Osman Mehmedagić

„Tužilaštvo BiH je zaprimilo prijavu. Formiran je predmet koji je dat u rad postupajućem tužiocu. U toku su provjere navoda iz prijave”, navodeno je tada odgovoru Tužilaštva BiH dostavljenom RTRS-u.

Postupajući tužilac kojem je “predmet dat u rad” je državni tužilac Oleg Čavka. U svom prilogu dostupnom na ovom linku RTRS je konsultovao i “analitičara” Dževada Galijaševića.

Galijašević na RTRS najavljuje hapšenje direktora OSA-e

Prijava je osnovana i Tužilaštvo dužno provesti temeljitu istragu i na kraju uhapsiti Osmana Mehmedagića i Ranka Debeveca”, kazao je Galijašević govoreći za centralni dnevnik RTRS-a emitovan 12. septembra 2020. godine.

Kako je, zbog disciplinskog postupka, ugrožena funkcija Gordane Tadić, cilj je što prije realizirati ono što je Galijašević najavio još prije skoro godinu dana. No, da ne bi ostalo samo na tome, sačinjen je i “rezervni” plan koji bi bio aktiviran u slučaju da VSTV razriješi Gordanu Tadić sa pozicije glavne državne tužiteljice. Prema važećim pripisima, ukoliko glavni tužilac bude razriješen, mijenjaju ga zamjenici. U ovom trenutku funkcije zamjenika Gordane Tadić obavljaju Diana Kajmaković, Ozrenka Nešković, Milanko Kajganić i Ismet Šuškić. S obzirom na iskustvo i “minuli rad” najveće šanse za vršioca dužnosti glavne tužiteljice bi imala Diana Kajmaković, što bi značilo da Gordana Tadić, odnosno SNSD i HDZ gube kontrolu nad Tužilaštvom BiH. Stoga je proteklih dana započeo proces rušenja tužiteljice Kajmaković. Prvo je krajem juna urađena nova sistematizacija u Tužilaštvu BiH kojom je ukinut Odjel kojim je rukovodila Diana Kajmaković. Tako je, faktički, zamjenica glavne državne tužiteljice ostala bez odjela nakon čega je “preraspoređena” u Odjel za ratne zločine.

sistematizacija Tužilaštva : ukinut Odjel Diane Kajmaković

No, ona i dalje zadržava funkciju “zamjenice” što je ostavlja u igri za eventualnu vršiteljicu dužnosti. Upravo zbog toga ova grupacija državnih tužilaca bliskih SNSD-u i HDZ-u namjerava pokrenuti određene istražne radnje kako bi otvorili prostor za suspenziju Diane Kajmaković. U tom bi slučaju ona bila “izbačena iz igre” a eventualna funkcija vršioca dužnosti glavnog tužitelja pripala bi Milanku Kajganiću. U pitanju je tužilac blizak Milanu Tegeltiji,  bivšem predsjedniku VSTV-a koji je sada savjetnik Milorada Dodika. Da je Kajganić čovjek od povjernja glavne državne tužiteljice dokazuje i činjenica da ga je Gordana Tadić prošle sedmice odredila kao osobu koja će je mijenjati na sastancima i okruglim stolovima u Sankt Petersburgu koje organiziralo rusko državno tužilaštvo.

Kajganić u Rusiji

Ranije smo objavljivali da se Gordana Tadić sastajala sa bivšim ruskim ambasorom u BiH Petrom Ivancovim, ali i da je obustavljala istrage protiv službenika OSA-e koji su u javnosti otkrivali tajne operacije te agencije usmjerene protiv štetnog ruskog uticaja u BiH. Podsjetit ćemo samo na slučaj “Ušće” i objavu tajnih dokumenata OSA-e koje je na konferenciji za medije prezentirao Nenad Stevandić. Tužilaštvo BiH nikada nije istražilo taj slučaj.

Slučaj Memić između fikcije i činjenica: Kako je pala priča o “izbrisanom Budnjinom snimku” i “krvavom džemperu”, a slučaj “spašen” preslobodnim sudskim uvjerenjem i (narodom i) pravdom!

Nema organizirane kriminalne grupe koja se udružila da prikrije detalje o smrti Dženana Memića. “Izbrisani” snimak iz Budnjinog hotela pravosnažno nije bitan. Krvavi džemper Alise Mutap je pravosnažno nebitan.

Dakle, sve teze “pravnog maga” Ifeta Ferageta su pravomoćno pale u vodu. Jer svi oni kojima je suđeno na osnovu činjeničnog opisa su pravosnažno oslobođeni. A oni koji su suđeni zbog “fikcije” su osuđeni. Nepravosnažno.

Čak i ovo pristrasno Apelaciono vijeće Suda BiH (pogledati pod Amela Huskić – SBB – Božo Mihajlović i Azra Miletić – “uklonit ću dokaze is spisa) je moralo konstatirati da Zijad Mutap nije kriv za podmetanje dokaza kako bi “prikrio” “stvarne napadače” na Dženana Memića i vlastitu kćerku koja je jedva preživjela. I policajac Josip Barić je nevin bio u pritvoru, nevin sataniziran u medijima. Jer onaj krvavi džemper Alise Mutap kojeg su mu stavljali na teret uopće nije  relevantan za krivični proces. Muamer Ožegović nije kriv za brisanje snimka iz hotela Alije Budnje koji je, pravosnažno, irelevantan.

Dakle, sve one priče na kojima je “nastajao” slučaj Memić su pravosnažno proglašene – nebitnim. I nemaju nikakve veze sa prikrivanjem nepoznatog izvršioca neutvrđenog krivičnog djela.

Pa, zbog čega je onda na dvije i po godine zatvora nepravosnažno osuđena Alisa Ramić, rođena Mutap? Zbog toga što se ne sjeća ko  je nju i njenog momka Dženana Memića udario autom ili nečim drugim. Znači, svaki svjedok koji u sudnici kaže – “ne sjećam se”, a takvih je sve više, mogao bi biti osuđen na dvije i po godine zatvora.  Alisa Mutap je, dakle, osuđena na osnovu fikcije. Jer niti je utvrđeno da sa se može sjećati, niti je potvrđeno da se ne može sjećati. Ona je, faktički, osuđena na osnovu slobodnog sudijskog uvjerenja zasnovanog na starim vezama apelacionih sudija sa predmetima “koji su uklanjani iz spisa”. Ko ne zna, saznat će uskoro o čemu je riječ.

Hasan Dupovac je osuđen na tri godine robije zbog, pazite sad, zloupotrebe položaja i prikrivanja dokaza. Ako je Dupovac kriv zbog prikrivanja dokaza, kako, onda, to isto Tužilaštvo BiH može otvarati istrage protiv (bivših) tužilaca zbog prikrivanja dokaza. Ili je Hasan Dupovac prikrivao dokaze ili je postupajući tužilac prikrivao dokaze?

Šta nam je pokazala (ne)pravomoćna presuda u slučaju Mutap i drugi? Pokazala nam je da više od pola optuženih bilo nevino. I da su na pravdi “naroda”, a po diktatu “preduboke” države ležali u pritvoru.

A sada malo osuđujući dio. Organizator kriminalne grupe – oslobođen. Djevojka Dženana Memića koja je zajedno s njim teško povrijeđena – osuđena zbog toga što se ne sjeća ko je nju i njenog momka udari. Policajac Josip Barić koji je “propustio” izuzeti navodno ključni dokaz – oslobođen, jer je dokaz irelevantan. A njegov šef Hasan Dupovac – osuđen za “prikrivanje dokaza”. Budnjin recepcionar oslobođen.

I, onda Ifet Feraget kaže da je presuda pokazala da on i njegov “ekspertni tim” nisu lagali. A zapravo je 60 posto pravosnažno utvrđenih laži. I 40 posto slobodnog sudijskog uvjerenja da se neko namjerno ne želi sjetiti.

I ovom presudom, zasnovanoj na ničemu, utvrđeno je da su Ifet Feraget i svjedoci lagali kada su govorili da je neki “nabildani” tip zaustavljao vozilo hitne pomoći kako bi ometao spašavanje Dženana Memića i otkrivanje istine.

Ovom presudom, zasnovanom na preslobodnom sudijskom uvjerenju, NIJE utvrđeno da je Dženan Memić ubijen. Nije utvrđeno da NIJE bila saobraćajna nesreća.

Presudom, zapravo, nije utvrđeno ništa, osim da je pravni tim Ifeta Ferageta iznio laži o najmanje troje optuženih u ovom predmetu.

I, da. Ishod presude se znao najmanje pet dana ranije, kada su “oštećeni” pričali ko će biti osuđen, a ko oslobođen. I o tim pričanjima su sudije sudskog vijeća bile upoznate. I za to postoje dokazi!

Dakle, nije utvrđeno ko je ubio Dženana. Njegov otac i Ifet Feraget kažu da znaju. Pa, red je da jednom i saopće!

Federalna inspekcija završila nadzor na KCUS-u: Nije registrovan nijedan smrtni slučaj na kineskim respiratorima

Nijedan smrtni slučaj nije registrovan prilikom korištenja kineskih respiratora na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. Respiratori su bili u upotrebi i korišteni su za lakše pacijente. Imali su svu potrebnu dokumentaciju.

Ovo su, ukratko, najbitnije činjenice koje su inspektori Federalne uprave za inspekcijske poslove utvrdili prilikom kontrole na KCUS-u. Kompletan izvještaj, saznaje Istraga.ba, trebao bi tokom dana (četvrtak) biti dostavljen Tužilaštvu Kantona Sarajevo koje je inspektorima naredilo da obave inspekcijski nadzor te da u roku od tri dana dostave izvješaj o preduzetim radnjama.

Podsjećamo, prošle sedmice je na portalu Avaza objavljeno anonimno pismo za koje su autori teksta tvrdili da su ga napisali anesteziolozi zaposleni na KCUS-u. U tom pismu je, ukratko, navedeno da je zbog upotrebe kineskih respiratora koje je Federacija BiH nabavila od “Srebrne maline” povećana smrtnost na KCUS-u. Pismo je izazvalo uznemirenje javnosti zbog čega je reagiralo Tužilaštvo Kantona Sarajevo.

“Nakon što je Tužilaštvo KS po službenoj dužnosti formiralo predmet koji se odnosi na informacije iz medija da je grupa anesteziologa sa KCUS-a uputila pismo menadžmentu ove ustanove, u kojem upozoravaju na nepravilnu primjenu respiratora i druge probleme u funkcionisanju Covid odjela, poduzima se niz radnji iz nadležnosti ove pravosudne institucuije u smjeru provjere da li se radi o nekom od krivičnih djela protiv zdravlja ljudi”, saopćeno je u ponedjeljak iz te institucije.

Kako bi se prikupile sve činjenice, Tužilaštvo je naredilo Federalnoj upravi za inspekcijske poslove da na KCUS-u izvrši kontrolu u vezi sa upotrebom respiratora nabavljenih iz Kine. Tokom kontrole, saznaje Istraga.ba, utvrđeno je da nije zabilježen nijedan smrtni slučaj na ovim respiratorima., inače instaliranim i stavljenim u upotrebu u februaru ove godine.

Podsjećamo, u anonimnom pismu koje je obavio Avaz tvrdilo se suprotno. Inače, anesteziolozi sa Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu izvijesili su javnost da prvo pismo koje objavljeni i koje je izazvalo paniku – niko od njih nije pisao.

“Onu glupost od subote niko od nas, po našim saznanjima, nije napisao”, saopćila je doktorica Lejla Vidović, anesteziolog sa KCUS-a.

Nakon što je i inspekcija utvrdila činjenično stanje, jasno je da je preko Avaza plasirana lažna vijest.

Predsjednik FK Željezničar u aferi “Respiratori”: Samir Cerić posredovao Kinezima i slao krivotvorene profakture

Novi predsjednik FK Željezničar Samir Cerić umiješan je u aferu Respiratori, saznaje Istraga. Štaviše, on je pomenut u optužnici protiv federalnog premijera Fadila Novalića i drugih koju je Tužilaštvo BiH podiglo krajem prošle godine.

Samir Cerić je, prema dokumentima iz istrage, osoba koja je dostavila krivotvorene profakture na osnovu kojih je su kasnije vršena plaćanja spornih respiratora nabavlkjenih iz Kine preko “Srebrne maline” Fikreta Hodžića.

“Nakon što je dana 15.4. 2020. godine putem e-maila S.L. primio krivotvorene profakture za 100 respiratora ACM812A, jednu sa uvećanom cijenom respiratora od 3,9 miliona eura, a drugu nepotpisanu profakturu ovog uvećanog iznosa u protuvrijednosti od 30.000.000,00 RMB (valuta NR Kine), koje je S.L. prethodno pribavila od lica S.C. iz Velike Britanije, istog dana po osnovu ovih profaktura izdao nalog banci za izvršenje doznake u inozemstvo u iznosu od 7,6 miliona KM u korist pravnog lica “Shanghai ChangQi Medical Tehnology Center”, navedeno je u optužnici protiv Novalića i drugih.

S.C. iz Velike Britanije je, zapravo, Samir Cerić, bh. poduzetnik koji godinama živi u Londonu i kojeg  su pojedini britanski umjetnici prozvali “mešetarom koji se lažno predstavljao”.

Britanska umjetnica Charlie Tuesday Gates na svom blogu prije sedam godina Ceriću je posvetila opširan tekst, predstavljajući ga kao mešetara unutar svijeta mode i umjetnosti.

„Postoji čovjek po imenu Samir Cerić u galeriji zvanoj Debut Contemporary u Westborne Glove (zapadni dio Londona) koji maltretira, manipulira i laže hiljadama mladih, naivnih i neiskusnih umjetnika, igrajući na očajni želju da uspiju u svijetu umjetnosti“ počinje svoj blog Gates.

Kako je Cerić, osoba iz “svijeta umjetnosti”, uopće uključen u nabavku respiratora, još uvijek nije utvrđeno. No, evidentno je da  nedavno izabrani predsjednik FK Željezničar ima dobre veze sa kineskim investitorima.

“Kinezi su napravili veoma kvalitetan iskorak prije 20 godina, kada su počeli slati svoju djecu da se školuju u inostranstvu, etabliraju nove poslovne mreže i izgrade poziciju na Zapadu. Sada oni idu nazad i sa sobom povlače velike i veoma utjecajne zapadnjake sa kojima osnivaju firme i zajednički investiraju”, kazao je u aprilu 2018. godine Samir Cerić.

Prije nego je uključen u poslove oko nabavke respiratora, Cerić je imao sastanke i sa gradonačelnikom Sarajeva Abdulahom Skakom   kada je obećao da će u BiH dovesti utrku “Formule E”.

“Upravo je gradonačelnik Abdulah Skaka jedan od takvih vizionara u BiH, ali mislim da ovaj projekt treba ići i na viši nivo od grada. Siguran sam da Hrvatska i Srbija ne bi propustile ovu šansu i u roku sedam dana našli bi sva sredstva i potporu svih političkih partija”, kazao je u maju 2018. godine “poduzetnik” Samir Cerić, a prenio portal Klix.

Utrka Forme E nikadan nije održana u Sarajevu.  No, Samir Cerić je nastavio sa “biznisom” u BiH. Dvije godine kasnije je “krivotvorio” profakture za nabavku 100 respiratora iz Kine ali ga  Tužilaštvo BIH nije optužilo iako je njegovo ime pomenuto u “činjeničnom opisu” ovog organiziranog kriminala. U januaru ove godine Samir Cerić je postao predsjednik FK Željezničar.

Još jedan državni tužilac upecan u Sky-u: “Robi je najbolji sa Džerminom, neka nam završi godinu zatvora kao i Škobi”

I državni tužilac Džermin Pašić pominje se u aplikaciji Sky. I to u kontekstu “završavanja” manjih kazni za članove automafije koji su optuženi u predmetu poznatom kao “Volan”. Kao posrednik za “završavanje” pominje se Robi, što je, zapravo, nadimak inspektora SIPA-e Roberta Ristića koji je godinama bio skoro pa privatni istražitelj tužioca Džermina Pašića. O Ristićevim i Pašićevim sumnjivim poslovima pisali smo u nekoliko navrata, obrađujući slučaj nezakonitog vraćanja nevještačenih telefona oduzetih od osoba osumnjičenih za krijumčarenje kokaina. No, vratimo se sada automafiji.

Srećko Trifković je jedan od optuženika u predmetu Volan. Postupajući tužilac u ovom slučaju je Džermin Pašić. U večernjim satima, 26. februara 2021. godine, Srećko Trifković putem Sky aplikacije piše poruke osobi koja koristi Sky aplikaciju sa kodom MNW7L4. Istražni organi sumnjaju da se radi o Savi Divičiću, još jednom članu podzemlja iz Istočnog Sarajeva.

“Hoćeš li mi vidjeti to sa Robijem”, piše Srećko Trifković, “da godinu završimo. Uprijet ćemo sa svih strana”.

Divičić odgovara da će sa Robijem piti kafu, te pita Trifkovića:”šta se on (Robi) tu pita?”.

“Pa, on je glavni dolje, a sa Džerminom je najbolji”, odgovara Trifković, koji je danas jedan od osumnjičenih za ubistvo dvojice sarajevskih policajaca.

Sutradan Davičić kaže da Robi nije bio na jutarnjoj kafi, ali pretpostavlja da će doći narednog dana.

“Zamoli ga. Reci – završio je Škobi i ostalima, neka i nama završi”, napisao je Trifković.

Miroslav Škobo

Miroslav Škobo, kojeg pominje Srećko Trifković, bio je jedan od članova kriminalne grupe koja se bavila krađom automobila. Kada je u ljeto 2017. godine državni tužilac Džermin Pašić izdao naredbu za provođenje akcije “Volan”, inspektor Robert Ristić je dobio zadatak hapšenja Miroslava Škobe. Ristić i njegov partner iz SIPA-e Sedin Salčinović su došli na Škobinu adresu, on im je otvorio vrata i kazao da ide da se presvuče. Minut kasnije, Škobo je iskočio kroz prozor i pobjegao. Tek nekoliko mjeseci kasnije, Škobo je uhapšen u martu 2018. godine i proveo je u pritvoru nepuna dva mjeseca. U junu 2018. godine Tužilaštvo BiH je podiglo optužnicu protiv 27 osoba među kojima je bio i Miroslav Škobo. Godinu i po kasnije, tužilac Džermin Pašić odlučuje da postigne sporazum o priznanju krivice sa Miroslavom Škobom. Za organizirani kriminal – godina zatvora. Baš ona kazna koja se može pretvoriti u novčanu.

Nagodba Miroslava Škobe: godina zatvora

Srećko Trifković u prepisci putem Sky aplikacije navodi da je ovu kaznu Miroslavu Škobi završio Robi koji je glavni i koji je dobar sa državnim tužiocem Džerminom Pašićem.

Robi je, podsjećamo, inspektor SIPA-e Robert Ristić protiv kojeg je ta agencija podnijela izvještaj Tužilaštvu BiH zbog slučaja “kokain”. U novembru 2020. godine Istraga je objavila da je inspektor Ristić, u koordinaciji sa državnim tužiocem Džerminom Pašićem i njegovom saradnicom  Majom Govedaricom (u međuvremenu unaprijeđena za sutkinju u Istočnom Sarajevu), prije bilo kakvog vještačenja vratio biznismenu Dušku Đurasoviću mobilne telefone koji su mu oduzeti zbog sumnje da je kao odgovorna osoba u firmi MDDI Group učestvovao u međunarodnom krijumčarenju 50 kilograma kokaina. Ristić je bio postupajući istražitelj u ovom slučaju, a nekoliko dana nakon što je Đurasoviću vratio telefone, on je na svoju majku registrirao prevozničku firmu koja je prve poslove dobila od osumnjičene kompanije MDDI Group.

Podsjećamo, u februaru 2020. godine provedena je velika međunarodna akcija protiv krijumčara kokaina. Pošiljka je krenula iz Kolumbije, a tona kokaina se nalazila u bananama čiji je naručilac bio Izet Rastoder, slovenački kralj banana. Veći dio, od ukupno tone kokaina, zaplijenila je italijanska policija, a dio kokaina je bio usmjeren na Balkan. Italijanska policija je instalirala GPS uređaje kako bi se utvrdilo ko je krajnji korisnik. Roba je iz Italije, potom,  krenula u Luku Bar u Crnoj Gori gdje je utovarena u kamione od kojih su jedni krenuli put Sjeverne Makedonije, a drugi prema Bosni i Hercegovini u kojoj je banane (u kojima je bio kokain) trebala preuzeti firma MDDI Group Sarajevo. Osnivači firme MDDI su Duško Đurasović i Edis Rastoder, sin Izeta Rastodera. Dio kokaina koji je u bananama upućen u Sjevernu Makedoniju zaplijenjen je 19. februara 2020. godine u blizini Skoplja, a uhapšene su tri osobe. Isporuka u BiH stigla je dan kasnije i Carinskom terminalu Halilovićima kod Sarajeva je pronađen kokain. Prema planu policijskih agencija, Italijani su veći dio kokaina koji je trebao ići prema Balkanu zamijenili brašnom, te je ostavljen samo kilogram kokaina koji bi u istrazi trebao služiti kao dokaz. Za tržište BiH bilo je namijenjeno ukupno 50 kilograma kokaina. SIPA je na Carinskom terminalu Halilovićima pronašla drogu i ugrađeni GPS u kamionu. Dvojica vozača su uhapšena, a potom ekspresno puštena. Po naredbi Džermina Pašića saslušan je i direktor MDDI Grop-a Duško Đurasović kojem su oduzeta dva telefona u kojima su, sumnja se, bili dokazi o krajnjem korisniku uvezenog kokaina. No, tužilac Pašić nikog od saslušanih i ispitanih nije pritvorio. Predmet je zaveo pod oznakom KTN, što znači da je Pašić smatrao da je ovo krivično djelo počinila nepoznata osoba. Osim toga, tužilac Pašić je donio naredbu da se vrate telefoni oduzeti od direktora MDDI Groupa Duška Đurasovića. O tome ne obavještava Sud BiH. Telefone je, utvrđeno je tokom interne kontrole u SIPA-i, ispred zgrade Tužilaštva BiH, osumnjičenom Đurasoviću predala tadašnja Pašićeva saradnica Maja Govedarica. Deset dana kasnije, Pašićev dugogodišnji “privatni” istražitelj Robert Ristić na svoju majku registrira prevozničku firmu koja, odmah, potpisuje ugovor sa MDDI Groupom i vrši transport robe iz Crne Gore u BiH. Istraga o krijumčarenju kokaina je propala.

Nakon toga, SIPA počinje voditi krivičnu istragu protiv Ristića koji prilikom saslušanja priznaje da je i on koristio aplikaciju Sky, te da mu je dozvolu za korištenje dao lično tužilac Džermin Pašić koji je u saradnji sa SIPA-om obezbijedio svom inspektoru i novac za kupovinu kriptovanih telefona.

Pretres u Ministarstvu sigurnosti: Spašavanje BIA-inog saradnika Adisa Drnde

Zbog nedopuštenih kontakata sa službenicima srbijanske BIA-e, inspektor SIPA-e Adis Drnda nije prošao sigurnosne provjere, saznaje Istraga.ba. Njemu je Ministarstvo sigurnosti BiH trebalo oduzeti dozvolu za pristup tajnim podacima, što bi u konačnici značilo njegovo otpuštanje iz Državne agencije za istrage i zaštitu. Stoga je Tužilaštvo BiH, kako bi spriječilo uklanjanje Drnde iz SIPA-e, izdalo naredbu da se saslušaju službenici Ministarstva sigurnosti BiH koji rade u Sektoru za zaštitu tajnih podataka. Među saslušanima je i Mato Miletić, šef tog Sektora, koji je ove sedmice upozorio VSTV da i u pravosuđu rade osobe koje nemaju pristup tajnim podacima. Akcija Tužilaštva uslijedila je na osnovu anonimne prijave, a naredbu za saslušanje izdao je državni tužilac – Oleg Čavka, čiji prvi saradnik Adis Šečić nije prošao sigurnosne provjere, te formalno nema pristup tajnim podacima. No, vratimo se primarnom razlogu tužilačke akcije u Ministarstvu sigurnosti BIH.

Adis Drnda je pripadnik SIPA-e koji godinama održava dobre veze s Ambasadom Saudijske Arabije u Sarajevu, a tokom predizborne kampanje za opće izbore u Fahdovu džamiju u Sarajevu sa sobom je vodio i aktualnog federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljošu Čamparu. Drnda je Čamparu povezao sa selefijskim pokretom u BiH i po njihovim su mesdžidima prikupljali glasove za ovog bivšeg SDA-ovog kadra. Veze Čampare sa selefijskim pokretom nedavno je na svom facebook profilu potvrdio i “šejh Samir Avdić”, koji je napisao da su njegovi  sljedbenici “polagali nade u ministra Čamparu” s kojim su imali kontakte tokom kampanje 2018. godine. Te veze je, rekosmo, uspostavio Adis Drnda, pripadnik SIPA-e i prijatelj Aljoše Čampara kojem je još 2010. godine po naredbi Tužilaštva BiH pretresena kuća zbog povezanosti s najradikalnijim selefijskim ogrankom – tekfirlijama. Drnda, međutim, nikad nije optužen, a nakon toga slijedi njegov strelovit uspon u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu.

Nakon što je postao šef Odjela za praćenje u Regionalnoj kancelariji SIPA-e u Sarajevu, Drnda je uspostavio saradnju s porodicom Čampara. Iako policijski službenik, aktivno je učestvovao u predizbornim aktivnostima SDA, što dokazuje i ova fotografija nastala neposredno prije izbora 2018. godine.

Aljoša Čampara i Adis Drnda (zaoruženi) tokom kampanje 2018. godine

Nakon što je utvrđeno da je počeo zloupotrebljavati svoju poziciju, a za interes Aljoše Čampare, Drnda je uklonjen iz Odsjeka za obavještajne poslove, te je prebačen na drugo radno mjesto. No, on je nastavio sa sumnjivim aktivnostima. U septembru ove godine svoje je nadređene obavijestio da putuje u rodni Sandžak, kako bi prisustvovao svadbi člana porodice. Međutim, Drnda je to odsustvo iskoristio i za odlazak u Beograd, gdje se tajno susreo sa službenicima srbijanske obavještajne agencije BIA. Nedugo nakon toga, na portalu Pressmedia, čiji je osnivač porodica federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare “ekskluzivno” se pojavio dokument kojim se navodno dokazuje da predsjednik Suda BiH Ranko Debevec posjeduje državljanstvo Španije. Na dokumentu su vidljivi podaci iz baze beogradskog aerodroma Nikola Tesla.

Ekskluzivni dokument iz Beograda nakon Pressmedie objavili su i portali iz Banja Luke, a sve je na kraju “potvrdila” i Radio-televizija Republike Srpske. U SIPA-i sumnjaju da je te dokumente iz Beograda u Sarajevo donio upravo Adis Drnda.

Iako je za svoj susret s operativcima BIA-e Drnda u SIPA-i dijelom napravio alibi, sigurnosne agencije susjednih država dokumentovale su njegove kontakte o čemu su obaviještene i sigurnosne agencije u BiH. Uslijedila je, potom, prijava unutrašnjoj kontroli SIPA-e, nakon čega je Drnda službenike SIPA-e koji su ga “izdali” anonimno prijavio. Ipak, to mu nije mnogo pomoglo, jer je prošle sedmice pokrenuta procedura za oduzimanja dozvole za pristup tajnim podacima. No, prije nego je Ministarstvo sigurnosti BiH donijelo konačni stav, na adresu Tužilaštva BiH je pristigla anonimna prijava protiv osoba koje vrše provjere dozvola za pristup tajnim podacima. Glavna tužiteljica Gordana Tadić je anonimnu prijavu prebacila u nadležnost tužioca Olega Čavke koji je ekspresno naredio saslušanje Mate Miletića i drugih službenika Ministarstva – koji bi trebali donijeti konačnu odluku o Adisu Drndi. Vijest o akciji u Ministarstvu sigurnosti odmah je završila na Avazu Fahrudina Radončića, a potom i na fake portalima Pressmedia i Raport.

Da je Drnda operativac vjeran Čamparama, ali i čelnicima HDZ-a, dokazuje i nedavna večera u jednom sarajevskom restoranu. Tamo su se, naime, sreli državni tužilac Dubravko Čampara, njegov brat Aljoša, zatim Adis Drnda, predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija, dekan Stomatološkog fakulteta u Sarajevu Muhamed Ajanović i potpredsjednik HDZ-a BiH Mijo Krešić. Na toj je večeri dogovarano imenovanje Dubravka Čampare za glavnog federalnog tužioca, ali i Adisa Drnde na mjesto ministra unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, o čemu je javnost izvijestila Pressmedia Aljoše Čampare. Ukoliko mu, pak, bude oduzeta dozvola za pristup tajnim podacima, Drnda ne bi mogao biti imenovan za ministra. Stoga je uslijedila “munjevita” akcija Olega Čavke, pod nadzorom državnog tužioca Dubravka Čampare.

Sky, laži, videotrake: Šta je zajedničko Daliji Hasanbegović, supruzi ministra Elmedina Konakovića, i novinaru Avdi Avdiću?

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine krajem aprila ove godine podiglo je optužnicu protiv Jasmina Mulahusića, rođenog u BiH, nastanjenog u Luksemburgu, zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrepeljivosti i ugrožavanja sigurnosti. U optužnici se navodi kako je Mulahusić, „djelujući sa područja Velikog Vojvodstva Luksemburg, u namjeri da podstrekne na mržnju usmjerenu protiv grupe osoba ili člana grupe u BiH obzirom na vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu pripadnost u periodu od 2021. do 2023. godine, putem najmanje četiri profila na društvenim mrežama upućivao, uvrede, prijetnje, izrađivao ponižavajuće foto-montaže i na druge načine, na javno dostupnom internet prostoru, vrijeđao i ugrožavao novinare i medijske radnike, kao i druge osobe“.

Prikupljeni su dokazi da je optuženi kontinuirano objavljivao sadržaje prema osobama na koje je ciljao kreiranjem fotomontaža, te kreiranjem neistinitih sadržaja o osobama o kojima piše, sa namjerom da kod njih i članova njihovih porodica izazove osjećaj ugroženosti, nesigurnosti i straha, što se i dogodilo”, navodi se u saopćenju iz Tužilaštva BiH.

Za one koji ne znaju, Jasmin Mulahusić “proslavio” se na društvenim mrežama ustrajnim, dugogodišnjim širenjem govora mržnje prema svakome ko je na bilo koji način kritikovao Stranku demokratske akcije i njenog predsjednika Bakira Izetbegovića, bilo da su u pitanju novinari ili Izetbegovićevi politički oponenti. Mrzilačka internet-karijera Jasmina Mulahusića završila je tako što se on na koncu preko noći okrenuo protiv svog obožavanog stranačkog lidera Izetbegovića i vrha SDA i počeo ih „oštro osuđivati“, na sveopće zaprepaštenje i nevjericu stotina njegovih pratitelja na društvenim mrežama…

Česta meta Mulahusićevih pogromaških online kampanja i uvredljivih, loših montaža bila je Dalija Hasanbegović-Konaković, novinarka Al Jazeere Balkans i supruga Elmedina Konakovića, predsjednika NiP-a i ministra vanjskih poslova BiH. Sa ciljem da na svaki način diskredituje Konakovića u javnom prostoru, Mulahusić se okomio na njegovu suprugu, svakodnevno objavljujući huškačke postove, foto i video-montaže i laži o njoj i članovima njene bliže porodice.

“U martu sam bila žrtvom najbrutalnijeg seksističkog iživljavanja tih spodoba. Botovi i njihovi sljedbenici tada su me častili najvulgarnijim imenima i rečenicama. To me iskreno zateklo potpuno nespremnu. Naviknuta sam da me svi ne vole, na hejtere i animozitete, ali nikada u životu nisam bila meta takvog seksističkog iživljavanja”, opisala je prije četiri godine dio svog iskustva sa Mulahusićem i njegovim sljedbenicima Dalija Hasanbegović-Konaković. “Tako su me ti plaćeni internet žohari do sada prvo častili vulgarnostima, zatim sugerisali da sam u nekakvoj misiji pokrštavanja muslimana jer sam išla u Katolički školski centar, zatim su insinuirali da sam zbog fakulteta u Istanbulu sljedbenik radikalnog islamskog učenjaka Gulena, odnosno da sam povezana sa terorističkom organizacijom FETO i sada zadnje na vjerskoj osnovi vrijeđaju članove moje porodice i prijete da su tek počeli sa napadima na mene i moje.”

U intervjuu za Radio Sarajevo, Dalija je otvoreno priznala da joj je to bio jedan od najtežih perioda u životu:

“Povukla sam se u sebe, bilo mi je vrlo teško i tada o tome nisam imala snage pričati. Tako sam naučila na svojoj koži da je kada ste izloženi nasilju prvi, prirodni i potpuno pogrešni poriv da ništa ne govorite, povučete se i pokušavate promijeniti svoje ponašanje jer mislite da ste vi nešto pogrešno uradili čime ste omogućili napad. Tako sam i ja uradila, nisam izlazila, počela sam se oblačiti drugačije nego inače, htjela sam potpuno deaktivirati svoje društvene mreže, osjećala sam nervozu hoću li pročitati još gadosti ili hoće li opet neku moju potpuno benignu objavu iskoristiti protiv mene.”

Slično se posljednjih mjeseci osjeća Dalijin kolega Avdo Avdić, novinar i urednik portala Istraga.ba. Zbog serije tekstova koje je još 2019. godine počeo pisati o međunarodnom narkokartelu „Tito i Dino“, Avdić je postao meta online kampanja i navoda u kojima ga se pokušava raskrinkati kao „lažljivca“, „plaćenika“, „klevetnika“… No, dok je Dalija Hasanbegović bila žrtvom uglavnom anonimnih botova i hejtera koji se kriju iza lažnih profila, Avdo Avdić postao je centralna meta i fokus ministra vanjskih poslova BiH, Elmedina Konakovića. A to je puno gore i opasnije, u svakom smislu.

„Odličan kratki film!“ – ushićeno je sinoć na svojoj Facebook stranici napisao Elmedin Konaković. U tom „odličnom filmu“ koji nam za gledanje preporučuje ministar Konaković, centralna tema je novinar Avdo Avdić, i to uz naslov: „MRAČNA STRANA NOVINARSTVA“.

„Spreman da laže i podmeće, tzv. novinar bez novinarske etike“ – obavještava nas na samom početku ovog propagandnog uratka neki lažni Steven Spielberg, dajući nam tako do znanja već u prvim kadrovima (spoiler alert!) da je Avdo Avdić jedan običan lažov.

Objava Elmedina Konakovića na Facebooku

Dalje se redaju isječci iz intervjua koji je Avdić nedavno dao za portal Klix, uz ženski glas u offu koji se pomalo muči sa čitanjem i objašnjava, riječima ministra Konakovića, da je Avdo Avdić jedan običan lažov (vrlo je moguće da je „naratorica“ u filmu jedna od brojnih savjetnica-hostesa koje je ministar Konaković zaposlio u svom kabinetu, op.a.). Zaplet ovog petominutnog „odličnog kratkog filma“ vrti se oko premise koju je posljednjih dana kao papagaj ponavljao ministar Konaković, na dvije vanredne press konferencije i u bezbroj svojih redovnih Facebook obraćanja javnosti – da te 2016. godine, kada je zloglasni šef narkokartela Edin Gačanin Tito boravio u Bosni i Hercegovini, niko nije imao pojma ko je taj čovjek, ni čime se on bavi. O tome nisu imali blage veze, uvjerava nas ministar Konaković, specijalci FUP-a koji su tih dana čuvali Edina Gačanina kao njegovo lično obezbjeđenje, a koji se nijednog trenutka, čak ni iz puke ljudske radoznalosti, nisu zapitali ko je ta veoma važna osoba, „uspješni Bosanac iz dijaspore“ koji se okolo razbacuje novcem i za čiju se sigurnost oni trebaju brinuti tokom njegovog boravka u BiH.

Ko je zapravo Edin Gačanin ništa nije znao ni Gordan Memija, Konakovićev dugogodišnji prijatelj i kum, koji je ovih dana hapšen u akciji „Black Tie 2“ i zvanično osumnjičen za pranje novca od narkokartela. Memija je, prema vlastitom priznanju, na sarajevskom aerodromu 2016. godine dočekao Gačanina, unajmio za njega i njegovu pratnju hotelske sobe, automobile i nekoliko specijalaca da ga čuvaju – ali nije imao pojma čime se ustvari Gačanin bavi. Iako ga, kako je sam kazao, poznaje još otkako je bio „mali, simpatični dječak“ od deset godina.

Niko, dakle, od ljudi koji su bili u kontaktu sa Edinom Gačaninom nije znao ko je taj čovjek. Tako želi da vjerujemo ministar Konaković, i zato je Avdo Avdić jedan običan lažov.

KAD NOVINAR POSTANE META

U junu 2021. godine na vozilo firme „Foto Art“, čiji je vlasnik Gordan Memija, bačena je eksplozivna naprava. Za ovaj incident Memija i ministar Konaković su otvoreno i direktno okrivili novinara Avdu Avdića.

Za napad smatram odgovornim Mehmedagića i Avdića i naravno njihove nalogodavce – napisao je Konaković tada na svom Facebook profilu povodom informacije da je aktivirana eksplozivna naprava ispred firme njegovog prijatelja.

Počinilac ovog krivičnog djela nikada nije otkriven, ali za Konakovića nema dileme – krivac je Avdo Avdić. Dakle, prema teoriji ministra Konakovića, tekstovi koje piše Avdić i u kojima se spominje Gordan Memija izazvali su toliku frustraciju kod nekog nepoznatog građanina da je ovaj odlučio baciti bombu na Memijinu imovinu. Jer je općepoznato da se bombe inače bacaju na imovinu čestitih, poštenih biznismena poput Gordana Memije.

Avdo Avdić je postao meta. Novinar kojeg pod hitno treba zaustaviti, skloniti, ušutkati da više ne širi svoje “laži”. U tu svrhu, ministar vanjskih poslova BiH objavljuje propagandne filmove u kojima se vrijeđaju i blate novinari. Sa tim ciljem zloupotrebljava se institucija Ministarstva vanjskih poslova i organizuju vanredne press konferencije na kojima ministar gorljivo brani osumnjičenike za teška krivična djela.

“Nek’ se pripreme oni koji pišu saopštenja i brane korumpirano pravosuđe i pojedinci koji lažima i podvalama kaljaju časnu novinarsku profesiju. Biće posla”, poručuje nam ministar Elmedin Konaković.

Pitanje je za šta se to tačno treba “pripremiti” Avdo Avdić i drugi novinari koji se usuđuju kritikovati ministra Konakovića? Za tužbe za klevetu, za krivične prijave, za optužnice, za zatvor? Ili za sudbinu Slavka Ćuruvije?

(Slobodna Bosna)

Bukti rat u Briselu zbog BiH: Mađarska sve usamljenija

U sjeni sve razornije i krvavije ruske agresije na Ukrajinu, u briselskim političkim i diplomatskim krugovima bukti sve žešći sukob. Koplja se lome oko zapadnog Balkana i – posebno – Bosne i Hercegovine.

Kako prenose sagovornici Politicki.ba, raste potreba temeljite revizije politike proširenja Evropske unije. Kancelar Njemačke Olaf Scholz sinoć je, tokom dugog intervjua za TV kuću ZDF čak rekao da su u procesu širenja EU donošene i neke – kako se izjasnio – “potpuno neprihvatljive” odluke.Nije precizirao na šta konkretno misli. No, ruska je agresija bukvalno prevrnula sto u EU. Unija je sve svjesnija da se u njenom stomaku ne smije dopustiti postojanje satelita Vladimira Putina.

“Imate toliko događaja koji pokazaju da su se stvari potpuno promijenile da je više nemoguće upratiti ko ima novu, drugačiju poziciju. Cijeli niz onih koji su “imali razumijevanje” za sve što radi Aleksandar Vučić u Srbiji, ali i regionu, promijenio je retoriku.

Najviše je u tome otišla Francuska.

Njihovi zvaničnici sada su bezmalo najdalje od ranijih pozicija, posebno kada je Bosna i Hercegovina u pitanju. Evo i primjera: Kada je ranije govoreno o pojačanju EUFOR-a, Francuska je bila među najglasnijima, ako ne i najglasnija, protiv. Sada je ona prva inicirala ovu odluku.

S odlaskom Angele Merkle i velikim zaokretom Njemačke, nakon ruske agresije, Vučić je izgubio i taj jaki oslonac u EU.

Sada mu je ostala samo Mađarska. EU

Ova zemlja nije toliko uz Srbiju i Srbe, koliko nastoji ishoditi što više za sebe. Ona već ima sve zategnutije odnose s Briselom i zvanična Budimpešta nastoji dobiti za sebe negdje nešto. Bilo šta.

Mađarska je sada jedina država unutar EU koja koči mehanizam sankcioniranja za Bosnu i Hercegovinu.

Pod izgovorom zahtjeva da se s Dodikom pregovara, a ne da ga se kažnjava, ona ustvari nastoji trgovati.

Ima protiv sebe Evropsku komisiju koja je na sudu u Luksemburgu dobila pravo da sankcionira države članice zbog nepridržavanja pravnih normi EU i ona nastoji tu dobiti neki ustupak. Takvo ponašanje samo dodatno gura u samoizolaciju vlast Viktora Orbana”, prenosi nam jedan od sagovornika.

On potvrđuje da se unutar Vijeća Evropske unije, gdje su ambasadori i ministri 27 članica, vode intenzivne diskusije i o obnovi sankcionog okvira za BiH.

Ovaj mehanizam postoji od 2010. godine i do sada se svake godine rutinski produžavao za još godinu dana. No, ovog puta stvari su potpuno drugačije. Mađarska sada nastoji onemogućiti čak i produženje sankcionog okvira.

Prema tvrdnjama naših sagovornika u Briselu, aktivnosti Mađarske pokazuju se potpuno kontraproduktivne.

Upozorava nas se, međutim, da je – makar teoretski – moguće da ova država pokuša iskoristiti pravo veta i time srušiti uspostavljeni sankcioni mehanizam za BiH. Cijena koju bi Budimpešta mogla platiti i zbog toga bit će ogromna, poručuju nam sagovornici.

Ne žele govoriti o detaljima takve poruke, ali poluprećutno kažu da bi sankcije Brisela Budimpešti mogle biti intenzivirane.

I ne samo to. Već se preispituje uloga komesara za proširenje EU Olivera Varhelyija. Dva su razloga za to: prvo – njegov rad do sada nije polučio željene rezultate. On je svakako bio drugi izbor i Budimpešte i Brisela i “najtanji” je komesar u ovom sastavu Evropske komisije.

Drugo, mnogo bitnije, proširenje sada dobija neuporedivo važniju ulogu nego li je to do sada bio slučaj. Prirodno se otvara pitanje da li jedan ovakav zvaničnik, kojeg se sve glasnije optužuje da je čak i falsificirao izvještaje o pojedinim zemljama (Srbija) može voditi portfolio koji postaje strateški za EU”, prenosi nam sagovornik iz Evropske komisije.

Iz Brisela za Politicki.ba govore i da se vrlo intenzivno preispituju postavke dosadašnjeg koncepta proširenja.

EU će, najavljuje nam se, vrlo brzo “prelomiti” i otpočeti pregovore o članstvu Sjeverne Makedonije i Albanije. Temeljito se pretresaju dosadašnji učinci pregovora Crne Gore, a posebno Srbije, EU.

Cilj je da se kandidatski status odobri i Bosni i Hercegovini i da se bitno pojačaju aktivnosti na putu naše zemlje prema EU.

U tom planu, sankcioni mehanizam koji je sada pod nekom vrstom upitnika, zbog Mađarske, mogao bi biti vrlo bitan instrument u uozbiljavanju bh. zvaničnika da konačno počnu ispunjavati toliko puta do sada pogažena obećanja Briselu.

Prema onome što smo saznali u razgovorima, u Evropskoj komisiji se već radi na setu sankcija protiv zvaničnika u BiH.

“Imate tih 600 miliona eura koje su zaustavljene dok se politički predstavnici bosanskih Srba ne vrate u državne institucije i BiH profunkcionira.

No, sada se radi na mnogo ciljanijim restriktivnim mjerama i one bi trebale obuhvatiti ne samo Dodika, već i sve one koji ga slijede.

Po uzoru na sankcije uvedene poslanicima ruskog parlamenta koji su glasali za rezoluciju kojom se dvije tvorevine u Ukrajini – Donjec i Luganjsk – proglašavaju nezavisnim državama, sankcije EU mogle bi obuhvatiti sve poslanike skupštine entiteta Rs koji su glasali za formiranje agencije za lijekove tog dijela BiH. Sada se vrlo pažljivo gleda šta će uraditi Dodik. Ako napravi neku budalaštinu, a očekujemo je, olakšat će posao onima koji sve glasnije zahtijevaju aktiviranje sankcija prema BiH, ali i drugim državama zapadnog Balkana”, kažu sagovornici Politicki.ba.

Zanimljivo je da stabilno raste nervoza prema ponašanju zvaničnog Beograda.

Srbija uporno odbija uvesti bilo kakve sankcije Rusiji.

U Briselu, prenose nam, posebno bode oči to što Air Serbia intenzivira letove iz Beograda za Moskvu. To se doživljava kao model za zaobilaženje i ublažavanje sankcija Zapada Rusiji.

Zbog toga, glasovi onih koji su upozoravali da je Vučićev režim platforma Putinu za djelovanje protiv Zapada dobijaju naglo na snazi. Pred nama su tri sedmice više nego dinamičnih aktivnosti u Briselu i oko njega.

“Bio sam stalno pesimist. Jako me frustrirala nesposobnost Brisela da razumije. Sada, kao da su se svi probudili.

Počinje preovladavati uvjerenje da je Bosna i Hercegovina ključ stabilnosti na Balkanu. Ako su tu stvari kako treba, onda je bitno smanjena mogućnost destabiliziranja regiona. Iz pesimizama došao sam u stanje realističnog opzimizma”,  prenosi nam jedan od sagovornika.

(Politicki.ba)

Elektori macht frei: U Srebrenici je jedan čovjek jedan glas, u Federaciji glas jednog Hrvata kao deset bošnjačkih

U državi ih ima preko 50 posto. Nad njima je u Republici Srpskoj počinjen genocid i etnički su očišćeni s tog prostora. U Srebrenici ih je ubijeno preko osam hiljada. Oni koji su preživjeli, uglavnom se nisu vratili. Pa, opet, u gradu u kojem je nad njima počinjen genocid, presuđen na najvišim svjetskim sudovima, Bošnjaci nemaju povlašteni status. Jedan glas srebreničkog Bošnjaka vrijedi koliko vrijedi i jedan glas nekoga iz srpskog naroda. Matematika kaže da će Bošnjaci teško  ikada više uzeti poziciju načelnika Opštine Srebrenica. A to što su u manjini, direktna je posljedica – genocida. Ali Angelina Eichhorst i drugi zvaničnici Evropske unije u tome ne vide problem. U Srebrenici su ispunjeni svi evropski standardi. Jedan čovjek – jedan glas. Ko skupi više, taj je pobjednik.

U subotu je obilježen dan logoraša iz Heliodroma. To je onaj logor koji je pomenut u presudama Haškog tribunala,  kojima je utvrđen udruženi zločinački poduhvat sa zvaničnicima takozvane Herceg Bosne i službenog Zagreba na čelu. Pod zastavom HZ HB-a počinjeni su brojni zločini nad hercegovačkim Bošnjacima. Zvaničnici HDZ-a, raspoređeni na Sveučilištu u Mostaru, zabranili su u subotu bošnjačkim logorašima da uđu u krug nekadašnjeg logora i polože cvijeće. Ta vijest je ostala u sjeni nove runde pregovora o izmjenama Izbornog zakona BiH i ponuđenog elektorskog modela.

Za one koji baš nisu u ovoj tematici, to je model izbora članova Predsjedništva BiH prema kojem bi glas jednog Hrvata iz Širokog Brijega vrijedio kao deset glasova Bošnjaka iz Sarajeva. I Evropa je za taj model – jedan hrvatski glas, deset bošnjačkih. U Republici Srpskoj bi ostao isti model. Jedan čovjek – jedan glas.

Ovo je, pojednostavljeno, prijedlog službenika iz Brisela – tamo gdje su Bošnjaci, nakon progona, genocida i etničkog čišćenja postali manjina, ostat će manjina. A tamo gdje su se odbranili, uvest će im se sistem glasanja prema kojem će biti deset puta manje vrijedni od Hrvata iz Širokog Brijega.

Da ne bude zabune, Hrvati polažu pravo na Bosnu i Hercegovinu. Ovo je i njihova zemlja i moraju biti uključeni u sve bitne procese. Hrvati imaju pravo na člana Predsjedništva BiH. I to im pravo nije oduzeto. Željko Komšić je član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Izabran je u skladu sa Ustavom i zakonom. Nije izabran samo u skladu sa željama HDZ-a BiH.

Da li su je za Komšića glasalo puno Bošnjaka? Da. I to je istina. Bošnjaci su svoj glas dali Željku Komšiću, Hrvatu porijeklom iz središnje Bosne, kako bi spriječili Dragana Čovića da uđe u Predsjedništvo BiH. Ako se pitate zašto, onda pretražujte po arhivi. Pronaći ćete tekstove u kojima svjedoci opisuju kako ih je Dragan Čović, u svojstvu direktora Sokola, slao u radne logore. Pronaći ćete i tekstove o tome kako je Dragan Čović u Narodnoj skupštini RS poručio zvaničnicima tog entiteta da „čuvaju Republiku Srpsku“. Onu, na čijoj je teritoriji počinjen genocid nad Bošnjacima i koja je etnički očišćena od Hrvata. Ima u arhivi, lako je pronaći, i onu Čovićevu izjavu iz Zagreba kada optužuje Bošnjake da žele „islamsku državu“. Koliko je žele, pokazuje činjenica da je iz kantona sa bošnjačkom većinom u državni parlament izabrano troje Srba i jedan Hrvat. Od četiri državna zastupnika izabrana iz izborne jedinice koja obuhvata Kanton Sarajevo i Goražde, „islamisti“ su direktno izabrali Srbina Sašu Magazinovića i Srbina Predraga Kojovića. „Islamisti“ su direktno izabrali i Srđana Mandića za načelnika Općine Centar. „Islamisti“ su izabrali i Mirjanu Lepić Marinković u državni Parlament (da, kompenzacija je u pitanju, ali je prošla). Iz SBK-a i Ze-Do, sa friškim „travničkim“ islamom je u državni parlament izabran i Hrvat -Vlatko Glavaš.

Znate li šta je zajedničko navedenim Srbima i Hrvatima? Zajedničko im je to što ne negiraju Bosnu i Hercegovinu i što ovu državu doživljavaju svojom domovinom. Za razliku od njih, Dragan Čović je ne osjeća svojom domovinom. Dragan Čović je razgrađuje zajedno sa Miloradom Dodikom.

Republika Srpska je činjenica. Ustavna kategorija. Ustavni sud BiH je rekao da su i na teritoriji Republike Srpske konstitutivni svi narodi. Milorad Dodik je pronašao svoje Bošnjake, svog Denisa Šulića i druge. Ima li pravo na to? Ima. Da li je Šulić legalan? Jeste. Da li su ga birali Bošnjaci? Nisu. Ali niko iz Evrope nije sletio u Banja Luku kako bi uveo drugačiji sistem glasanja prema kojem bi Bošnjaci birali svoje predstavnike u RS. Jer RS, rekoh, ispunjava najviše evropske standarde. Jedan čovjek – jedan glas. To što je nekoliko stotina hiljada pripadnika jednog naroda protjerano nije bitno za one koji propisuju standarde. Srebrenicom u kojoj je počinjen genocid danas upravlja Srbin. Legalno izabran. I nije problem što Srebrenicom upravlja Srbin. Problem je što ne priznaje genocid počinjen nad bošnjačkim narodom u njegovom gradu.

Koliko vas u ovom trenutku, bez googlanja, zna za Bijeli Potok? U tom su zvorničkom mjestu 1. juna 1992. godine ubijena 682 bošnjačka civila. Za jedan dan, na jednim mjestu.

Za Trusinu ste svi čuli. Pripadnici Armije RBiH su u tom selu ubili 22 civila hrvatske nacionalnosti. Nesporan je to bio zločin pripadnika Armije RBiH kojeg bi svako razuman morao osuditi, kojem god narodu da pripada. I ne samo osuditi, već i učiniti sve da se odgovorni osude.

Ali šta ćemo sa Bijelim Potokom ili Ahmićima? Dva sela – 800 žrtava. Bošnjačkih. Međunarodni su sudovi napravili jasnu razliku u ovim zločinima. Normalno je, u skladu je sa evropskim standardima, da, recimo, Vlasenicom upravlja čovjek kojem se sudi za progon Bošnjaka iz tog grada. Međunarodna politika se ne osvrće se na to. Tamo gdje su manjina, Bošnjaci trebaju ostati – manjina.  Tamo gdje su većina, Bošnjaci moraju umanjiti vrijednost svoga glasa kako bi onaj koji veliča zločince iz Ahmića postao član državnog Predsjedništva. I još ubjeđuju da je to bitno za budućnost BiH.

Ostalo je još samo da napišu – Elektori macht frei!

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...