Facebook Twitter Youtube
    Najnoviji

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Noć na barikadama na Belvederu kod Cetinja: “Ovdje neće proći”

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Ponavlja se Belveder 36.”, govori kroz megafon srednjovječni muškarac odjeven u crno, s kačketom na glavi i ruksakom na leđima. Na ramenu mu je bila radio stanica koje je povremeno prekidala tišinu. Putem nje je dobijao informacije sa drugih barikada.

    “Ovdje neće proći”, odgovarao je svojim sagovornicima.

    Kada se potpuno razvidnilo, na okolnim stijenama što čine klanac kroz koji prolazi cesta koja spaja Podgoricu sa Cetinjem, ukazali su se mladići sa kapama i maskama preko lica. Dolje, na cesti, sjedile su djevojke. Ispred njih je bilo kamenje, a iza njih poredane gume.

    “One će prve reagirati”, objašnjava nam lokalna novinarka.

    A poslije, u slučaju incidenata, reagirat će ovi sa stijena. Kamenje je spremno. I molotovljevi kokteli.

    Belvederske demonstracije 1936. godine, objašnjava nam kolegica, bile su reakcija crnogorskog naroda na obespravljeni položaj u Kraljevini Jugoslaviji. Demonstracije su ugušene u krvi. Ubijeno je šest Crnogoraca.

    Osamdeset i pet godina kasnije, na istom su mjestu okupljeni Crnogorci. Proveli smo noć s njima. Poneka baklja i skandiranje da “ovo nije Srbija”. Većina demonstranata noć je provela uz vatre. Nekoliko lažnih uzbuna da je uz Podgorice krenula kolona vozila sa mitropolitom Joanikijem unosile su nemir u masu. No, ubrzo se sve smirilo. Ali nemiri su izbili u centru Cetinja. Suzavci i nemiri na trgu ispred Cetinjskog manastira gdje bi ovog subotnjeg jutra trebalo biti održano ustoličenje mitropolita Joanikija.

    Već je bilo prošlo sedam sati kada se, po ko zna koji put, pojavila informacija da je u Podgorice krenula kolona prema Cerinju. Onda je došla (dez)informacija da će mitropolit doći helikopterom. I tako ukrug.

    Prošlo je 45 minuta od posljednje glasine da je kolona krenula iz Podgorice. Patrijarh Porfirije negdje oko ponoći najavio je da će sveštenstvo u nedjelju ujutro krenuti prema Cetinju.

    Uživo iz Crne Gore: Patrijarh Porfirije potvrdio da će sveštenstvo ujutro krenuti za Cetinje

    Piše:
    Redakcija
    -

    23.55 “Sutra ujutro, s Božijom pomoći i molitvom za mir, svi arhijereji kreću u Cetinje da bi ustoličili vladiku Joanikija u tron mitropolita crnogorsko-primorskog”, rekao je u subotu kasno navečer patrijarh Porfirije

    Poručio je da SPC nikada neće odustati od ustoličenja u cetinjskom manastiru.

    19.10 Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović stigao je večeras u Cetinje. U centru grada i na barikadama za sada je mirno

    19.00 Teretnim kamionom bokrirana je cesta koja iz Podrgorice vodi prema Cetinju

    16.40 Lokalni mediji su objavili snimke koji svjedoče kako policajci prelaze na stranu građana.

    16.32 Nekoliko stotina građana blokiralo je put u blizini prigradskog naselja Crna Greda. Gumama i kamenjem je blokirana cesta koja vodi prema centru Cetinja.

    “Izdaja, izdaja”, skandiraju okupljeni prosvjednici

    15.44 Ovako si građani Cetinja probili policijski kordon kako bi blokirali glavni ulazak u Cetinje

    15.20 Barikade su postavljene na ulaz u Cetinje. Stotine građana je blokrialo kružni tok koji vodi u grad

    15.00 Nakon što se jedan kordon policije pomakao, grupa od oko stotinjak građana se spojila sa drugom grupom koja je blokirala sporednu cestu i svi su krenuli u pravcu Podgorice. Nekoliko automobila je ostavljeno na cesti kako bi bio blokiran saobraćaj

    !4.50 Topovski udar bačen je na mjestu barikada. No, građani su ostali okupljeni na istom mjestu. Jake policijske snage ih prate

    14.30 Nekoliko stotina građana blokiralo je cestu koja iz pravca Podrgorice vodi u Cetinje. Velikim kamenjem napravljene su barikade koje bi trebale spriječiti prolazak vozila kojim bi na ustoličenje trebao doći vladika Joanikije

    Uživo partite i na FB stranici Istraga.ba

    Istraga na Cetinju uoči ustoličenja mitropolita Joanikija: Manji incidenti i poruke da “ovo nije Srbija”

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Rukovanje policajca i djevojčice ogrnute u crnogorsku zastavu stvara utisak da je sve u redu. Ali nije. Trg kralja Nikole polako se puni. Nikšićke komite u Cetinje su došle tačno u podne. S palcem i kažiprstom u zraku otpjevali su crnogorsku himnu. Kasnije će skandirati da “ovo nije Srbija” i da “nikad neće Crna Gora bit’ obala srpskog mora”.

    Nešto ranije svećenik crnogorske pravoslavne crkve pokušao je ući u dvorište Cetinjskog manastira. Policija ga je vratila, a okupljene “patriote” su, potom, ukoline ogradu postavljenu na ulazu.

    Tamo, iza leđa specijalaca postrojenih u dvije vrste, u nedjelju ujutro bi trebao biti ustoličen mitropolit Joanikije. On pripada sprskoj pravoslavnoj crkvi.

    “Izdaja, izdaja”, skandirali su okuplljeni Crnogorci prije nego što su psovkama propratili ime Dritana Abazovića.

    Crnogorske nacionalne organizacije i udruženja, i opozicija okupljena oko Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića  zahtijevaju od SPC da ustoličenje Joanikija premjeste u neki od hramova u drugim gradovima Crne Gore. Svi oni su najavili da će na dan ustoličenja prisustvovati protestu na Cetinju.

    “Gradonačelniče, šta ćemo da poduzmemo”, pita srednjovječni Crnogorac Ivana Vukovića, prvog čovjeka Podgorice.

    “Mirno, samo mirno”, odgovara gradonačelnik Vuković, dok s maskom preko lica sjedi na Trgu u Cetinju.

    Za većinu okupljenih, čin ustoličavanja Joanikija u Cetinjskom manastiru, predstavlja početak „okupacije“ Crne Gore. Ili, jednostavnije rečeno, uvođenje Crne Gore u „srpski svet“.

    Dok pišemo ovaj tekst, negdje oko pola dva popodne, ispred policije koja stoji na ulazu u manastir više neka okupljenih građana. Većina ih je raspoređena u okolnim kafićima koji bi se, kažu nam domaćini, trebali zatvoriti u subotu, oko 15 sati.

    Ustoličenje mitropolita Jaonikija zakazano je za nedjelju, u 8 ujutro. Autobusi iz Srbije i Bosne i Hercegovine (Republika Srpska) dovoze one koji će sutra biti na svečanosti u krugu manastira. Crnogorske patriote bit će s druge strane policijskog kordona. Većih incidenata u subotu do 14 sati nije bilo. Tek je ujutro jedan stariji Crnogorac pokušao probiti policijski kordon. Nije uspio.

    Istraga.ba će na svom Facebooku uživo prenositi sva bitnija dešavanja na Cetinju. Pratite nas.

    Policijski odbor zbog isteka mandata nije razmatrao žalbu i slučaj je zastario: Inspektor SIPA-e koji je vratio telefone biznismenima osumnjičenim za krijumčarenje 50 kilograma kokaina vraća se na posao

    Piše:
    Redakcija
    -

    Inspektor SIPA-e Robert Robert Ristić najvjerovatnije će biti vraćen na posao jer, zbog isteka mandata Odboru za žalbe policijskih službenika, disciplinski postupak protiv njega nije pravosnažno okončan prije nego što je nastupila zastara, saznaje Istraga.

    “Uputio sam zahtjev Policijskom odboru da se utvrdi da li je nastupila zastara njegovog eventualnog disciplinskog prekršaja”, potvrdio nam je Ristićev advokat Dejan Bogdanović.

    Prema informacijama iz SIPA-e, evidentno je da je nastupila zastara te je skoro pa izvjestan povratak na posao policijskog inspektora koji je, u dogovoru sa tužiocem Džerminom Pašićem i njegovom saradnicom Majom Govedaricom, bez prethodnog vještačenja i analize vratio mobilne telefone biznismenu Dušku Đurasoviću koji su mu oduzeti zbog sumnje da je kao odgovorna osoba u firmi MDDI Group učestvovao u međunarodnom krijumčarenju 50 kilograma kokaina.

    U maju ove godine Robert Ristić dobio je otkaz nakon što je prvostepena disciplinska komisija, na osnovu dokumenata interne kontrole, utvrdila njegove brojne propuste prilikom postupanja u slučaju “kokain”. On je, potom, imao pravo žalbe Odboru za žalbe policijskih službenika. Međutim, kako je tom Odboru istekao mandat, Ristićeva žalba nikada nije razmatrana i disciplinski prekršaj je zastario.

    Podsjećamo, u februaru prošle godine provedena je velika međunarodna akcija protiv krijumčara kokaina. Pošljka je krenula iz Kolumbije, a tona kokaina se nalazila u bananama čiji je naručilac bio Izet Rastoder, slovenački kralj banana. Veći dio, od ukupno tone kokaina, zaplijenila je italijanska policija, a dio kokaina je bio usmjeren na Balkan. Italijanska policija je instalirala GPS uređaje kako bi se utvrdilo ko je krajnji korisnik. Roba je iz Italije, potom,  krenula u Luku Bar u Crnoj Gori gdje je utovarena u kamione od kojih su jedni krenuli put Sjeverne Makedonije, a drugi prema Bosni i Hercegovini u kojoj je banane (u kojima je bio kokain) trebala preuzeti firma MDDI Group Sarajevo. Osnivači firme MDDI su Duško Đurasović i Edis Rastoder, sin Izeta Rastodera. Dio kokaina koji je u bananama upućen u Sjevernu Makedoniju zaplijenjen je 19. februara 2020. godine u blizini Skoplja, a uhapšene su tri osobe. Isporuka u BiH stigla je dan kasnije i Carinskom terminalu Halilovićima kod Sarajeva je pronađen kokain. Prema planu policijskih agencija, Italijani su veći dio kokaina koji je trebao ići prema Balkanu zamijenili brašnom, te je ostavljen samo kilogram kokaina koji bi u istrazi trebao služiti kao dokaz. Za tržište BiH bilo je namijenjeno ukupno 50 kilograma kokaina. SIPA je na Carinskom terminalu Halilovićima pronašla drogu i ugrađeni GPS u kamionu. Dvojica vozača su uhapšena, a potom ekspresno puštena. Po naredbi Džermina Pašića saslušan je i direktor MDDI Grop-a Duško Đurasović kojem su oduzeta dva telefona u kojima su, sumnja se, bili dokazi o krajnjem korisniku uvezenog kokaina. No, tužilac Pašić nikog od saslušanih i ispitanih nije pritvorio. Predmet je zaveo pod oznakom KTN, što znači da je Pašić smatrao da je ovo krivično djelo počinila nepoznata osoba. Od februara do maja prošle godine, Pašić nije poduzeo nijednu radnju u ovom slučaju. Tada, međutim, iz Tužilaštva Sjeverne Makedonije dolazi zahtjev za međunarodnu pravnu pomoć kojim se od Tužilaštva BiH traži dostavljanje informacija o istrazi koja je provedena u BiH. Pašić je, prema informacijama Istrage, glavnoj tužiteljici Gordani Tadić kazao da od februara ništa nije radio na tom predmetu, te se Makedoncima dostavljaju informacije sa pretresa kamiona MDDI Group i informacije iz februara 2020. godine. Otprilike u istom periodu, postupajući tužilac donosi naredbu da se vrate telefoni oduzeti od direktora MDDI Groupa Duška Đurasovića. O tome ne obavještava Sud BiH. Telefone je, utvrđeno je tokom interne kontrole, ispred zgrade Tužilaštva BiH, osumnjičenom Đurasoviću predala Pašiićeva saradnica Maja Govedarica. Deset dana kasnije, Pašićev dugogodišnji “privatni” istražitelj Robert Ristić na svoju majku registrira prevozničku firmu koja, odmah, potpisuje ugovor sa MDDI Groupom i vrši transport robe iz Crne Gore u BiH. Istraga o krijumčarenju kokaina je propala.

    “TVT Šped. I to je čista i poštena firma kao i MDDI, jer su spletom nesretnih okolnosti dobili te nesretne palete. I Duško Đurasović je ugledni privedenik, kako u BiH, tako i u Srbiji”. govorio nam je prošle godine inspektor Ristić.

    Upravo tako se zove firma koju je Ristić registrovao na svoju majku svega nekoliko dana nakon što su vraćeni telefoni osumnjičenom Đurasoviću.

    Sve je ovo navedeno u Izvještaju o prikupljenim saznanjima koje je SIPA-a dostavila Tužilaštvu BiH koje je, potom, “formiralo predmet”. No, od formiranja predmeta tužiteljica Ozrenka Nešković nije “mnogo odmakla”. Inspektor SIPA-e Robert Ristić je uskoro biti vraćen na posao, dok je istraga o uvozu kokaina u BiH i formalno – propala. 

    Pronašli smo ga u Sarajevu: Ovo je Smail Šikalo, bjegunac od peruanskog pravosuđa, optužen za krijumčarenje 1,3 tone kokaina

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Nešto malo prije podne izašao je iz porodične kuće u Sarajevu i zaputio obližnji frizerski salon. Ali i prije ove srijede, Smail Šikalo je slobodno šetao glavnim gradom BiH. Išao je u teretanu, družio se s prijateljima. On je, zapravo, slobodan čovjek otkako je u 25. juna ove godine, pod svojim imenom i prezimenom, došao u BiH gdje je i rođen. Pravosuđe južnoameričke države Peru sumnjiči ga da je u januaru 2019. godine u Evropu pokušao prokrijumčariti oko 1,3 tone kokaina.

    Smail Šikalo u Sarajevu (Septembar 2021.)

    Objavili smo na Istraga.ba  da je u januaru ove godine sudija Luis Perez Leon iz La Libertada odlučio izmijeniti odluku o pritvoru te je osumnjičenog Šikala pustio na slobodu. Kasnije je Ured za kontrolu prekršaja (OCMA) proveo je internu istragu i utvrdio da je sudija napravio brojne propuste prilikom odlučivanja. efica OCMA -e, Mariem De La Rosa Bedriñana, izvijestila je da je nakon ocjene sudskog spisa došla do zaključka da je sudija Pérez u donio kontradiktornu i nepravilnu odluku. Ali to u praksi ništa nije promijenilo. Kada je izašao iz pritvora, Smaila Šikala je dočekao kamion i odvezao u nepoznatom pravcu. Policijski izvori iz Perua, prenijet će nam kolege iz tamošnjeg lista El Comercio, sumnjaju da je Šikalo prvo otišao u Ekvador, a onda je krenuo dalje. U BiH je stigao 25. juna 2021. godine, a fotografije su snimljene u srijedu, 1. septembra.

    Smail Šikalo je uhapšen u noći između 6. i 7. januara 2019. godine. Tokom policijske u peruanskom gradu Trujillo zaplijenjeno je 800 paketa kokaina hidrohlorida.

    Osim Šikala, uhapšen je i jedan državljanin Perua. Paketi kokaina nosili su oznaku BH, a pošiljka je morskim putem trebala biti prebačena do Evrope, odnosno Nizozemske.  Nedugo nakon toga policija je uhapsila još tri osobe koje su bile povezane sa Šikalom te je zaplijenjeno dodatnih 400 kilograma kokaina, dok je Flavio Abanto u čijoj je kući živio Šikalo – pobjegao policiji. Tada je saopćeno da je ova grupa u Evropu namjeravala prebaciti ukupno 1,3 tone kokaina.

    kokain zaplijenjen u Peruu sa oznakom BH

    Dvije godine prije bh. državljanina Šikala, u Peruu je uhapšen njegov komšija i poznanik iz Sarajeva David Cufaj. Peruanskoj policiji bio je poznat po imenu Raul. Cufaj je rođen u Beogradu, ali je odrastao u Sarajevu, u istoj ulici kao i Smail Šikalo. David Cufaj zvani Raul trenutno je na izdržavanju kazne u Peruu. On je u januaru 2020. godine osuđen na 17 godina zatvora. U presudi je navedeno da je dvije tone kokaina namjeravao prebaciti za osobu po nadimku “Tito”, koja je finansijer krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Tito se nalazi na vrhu sheme ove organizirane kriminalne grupe koju je napravila policija u Peruu.

    shema peruanske policije: “Tito” na čelu kartela

    Prema dokumentima nizozemskog pravosuđa, Tito je nadimak Edina Gačanina. I on je rođen u Sarajevu i svoj životni put je započeo u ulici koja će kasnije dobiti ime po ratnom heroju i zlatnom ljiljanu Smailu Šikalu, inače, stricu Smaila Šikala koji je osumnjičen za krijumčarenje kokaina u Peruu. Iz iste ulice je i Mirza Gačanin, stic Edina Gačanina koji je prošle godine uhapšen u Nizozemskoj zbog sumnje da je oprao najmanje pet miliona eura stečenih prodajom kokaina. Ove godine Mirza Gačanin je pušten iz pritvora u Bredi i određene su mu mjere zabrane. No, istraga protiv njega se nastavlja. Edin Gačanin Tito pod istragom je američke DEA-e. Njegov kartel, prema dokumentima nizozemskog tužilaštva, dovodi se u vezu sa najmanje 15 tona kokaina zaplijenjenog širom svijeta.

    dokument nizozemskog tužilaštva

    Edin Gačanin Tito je proteklih godina živio u Dubaiju. Policija u Peruu više puta je registrovala njegov ulazak u tu državu. sumnja se da je upravo on obezbijedio novac kojim je podmićen sudija Luis Perez Leon koji je nezakonito pustio Smaila Šikala da se brani sa slobode. Zbog odluke u predmetu Šikalo, ovaj sudija je, rekosmo, suspendovan na šest mjeseci. Krajem jula ove godine peruansko je pravosuđe saopćilo da je raspisalo potragu za Šikalo. No, prema informacijama Istrage, potraga se odnosi samo na državu Peruu jer je neko u toj državi napravio “previd” zbog čega nije raspisana međunarodna Interpolova potjernica. Šikalo se, zato, može slobodno kretati i van granica BiH. Za sada je, međutim, utočište pronašao u Sarajevu, kao i nekoliko bivših pripadnika Federalne uprave policije koji su bili lična pratnja vođe kartela Edina Gačanina Tita. Šef kartela je posljednji put u BiH bio u septembru 2016. godine i domaćin mu je bio biznismen Gordan Memija koji je, svjedočeći na Općinskom sudu u Sarajevu, priznao svoje kontakte sa Edinom Gačaninom Titom.

    sudski zapisnik saslušanja Gordana Memije

    “Nije moj prijatelj, poznanik je. Vidio sam ga kada je došao u Sarajevo, prije četiri-pet godina. Ja sam ga sačekao na aerodromu u Sarajevu. Rentao sam automobile tada. Na moju firmu bilo je korištenje tog automobila. Nisam ja iznajmio hotelsku sobu za njega, samo sam rezervisao u Hotelu Bristol. Edinova majka je moja prijateljica i zamolila me je, kad čovjek dođe ovdje, da mu pomognem dvije, tri stvari i to sam uradio. Da mu pomognem oko dočeka, da rezervišem hotel i auto i predlaganja eventualno nekog projekta, odnosno investicija, ali ništa nije realizovano”, kazao je Memija, svjedočeći na Općinskom sudu u Sarajevu.

    No, unatoč tome, sutkinja Općinskog suda u Sarajevu Naida Tabaković, slično kao i njen kolega iz Perua, presudila da je u korist Titovog “poznanika” Gordana Memije, ustvrdivši da je on oklevetan zbog toga što je dovođen u vezu sa šefom narko kartela, iako je ovaj sarajevski biznismen te veze priznao, svjedočeći u njenom prisustvu.

    Inače, bh. pravosuđe već godinama posjeduje dokumente o vezama pojedinih biznismena sa ovim kartelom, ali niko do sada nije procesuiran. Veći dio predmeta o pranju novca nalazi se u Tužilaštvu BiH, kod državnog tužitelja Olega Čavke. Ishod – poznat.

    Kolumna Senada Avdića: Ko je Bošnjacima poturao alkohol na svadbi decenije

    Piše:
    Senad Avdić
    -

    Snimke iz hotela Evropa na kojima “neogovorni pojedinci” tokom svadbe decenije između Jasmine Izetbegović i Ćamila Humačkića nazdravljaju čašama i flašama punim alkoholnih pića duboko su potresle tankoćutni debeli sloj muslimanske političke, vjerske i poslovne elite, zakletih neprijatelja tog poroka težeg od svih poroka, kažnjivijeg od kriminala, bogohulnijeg od laži, odvratnijeg od prijetvornosti, nemoralnijeg od neumjerenosti, bahaćenja, nesolidarnosti. Burne reakcije na društvenim mrežama svjedočile su na licemjerstvo i prevarantski karakter seosko-vašarskog orgijanja na skupu na koje su, čini se, pozivnice uglednim gostima dijeljene u tijesnoj suradnji sa nadležnim tužiteljstvima svih razina.

    Svadba k'o svadba, parada pijanstva bez pića

    Ni skupljeg derneka, ni jeftinijeg događaja! Ni visočijih gostiju, niti prizemnije zabave. Ni čednijeg hardvera, ni nepodnošljivijeg i otrcanijeg softvera!

    Koliko je “svadba decenije” emanirala malograđanski prostakluk, prizemni, populistički vjerski dogmatizam i prevrtljivo puritanstvo, elitni primitivizam i odsustvo građanskog ukusa, mjere i pristojnosti nove bošnjačko-balijske klase, dokazuje niz događaja koji su je obilježili. Ali ništa tako ogoljeno, nedvosmisleno ne otkriva jad i bijedu tog tužnog spektakla kao završni komunike, post festum razmatranje za koje se pobrinuo (ili je bio formacijski, službeno zadužen) kabadahijski janjičar elektronskog-cyber carstva Jasmin Mulahusić. Iako su njegovi vjerni pratitelji na društvenim mrežama i fanatici njegovih odapetih strijela očekivali da se Mulahusić tih mubarek dana prelomnih za planetarni ummet oglasi iz Kabula, iz srca afganistanskog kalifata, on se ipak odlučio za domaću prijestolnicu islamskog čudoređa, festival izvornih islamskih vrijednosti.

    alt

    Zato je Mulahusić, stanovnik Luxemburga protiv kojeg se u Tužiteljstvu BiH vodi istraga zbog serijskih napada, uvreda prijetnji koje redovno upućuje ovdašnjim novinarima, intelektualcima, opozicionerima…odlučio svojeručno oglasiti kao portparol “svadbe” i objasniti “tajnu manastirske rakije”. To jeste, javno saopćiti preliminarne rezultate svog dubinskog šerijatsko-investitigativnog rada na utvrđivanju odgovornosti za počinjenu diverziju – “neovlašteno prisustvu vatrene vode”.

    “Po pitanju alkohola na svadbi Jasmine Izetbegović, laž je da ga je bilo, ijedna kap uopće na svadbi”, energično i strogo, nepismeno do iznemoglosti saopćava Mulahusić.

    Evo šta je još utvrdila nepogrešiva forenzika ovog nekadašnjeg međunarodno priznatog radikala kojeg se dovodilo u vezu sa terorisitičkim ćelijama u Evropi. Telegrafski je Mulahusić poredao hronologiju nenajavljenog zločina, šejtanske diverzije ljubitelja dobre kapljice-samoubica.

    Svaka ptica svom šerijatu leti

    “Predsjednik Erdogan, reis efendija Kavazović, kao i Šefik Džaferović otišli su u 17.30.

    Svadba se završila u 23.00 i na svadbi nije bilo ni kapi alkohola”, potpuno je siguran ovaj protivalkoholni ekspert, kojem su svatovi, pretpostavlja se, bili dužni u pravilnim vremenskim razmacima puhati u lice i hodati ispred njega pravo i bez ševeljanja po kredom isctanoj bijeloj liniji.

    No, opet je iskrslo ono ali, koje na šerijatskim svadbama nevjesti sreću kvari.

    Tačno je da, kako je precizirao šerijatski radar Mulahusićev da nije bilo ni kapi alkohola “na svadbi Jasmine Izetbegović”, ali su se, avaj, određene zalihe “vatrene vode” pojavile na svadbi mladoženje Ćamila Humačkića.

    Evo i završnog razmatranja šerijatsko-trezvenjačkog forenzičara Jasmina Mulahusića sročenog nakon sagledavanja svih ključnih elemenata svadbene ceremonije, kao i popratnih manifestacija.

    “Nakon svadbe, u unutrašnjosti hotela u ponoć odvijalo se ono što smo vidjeli na snimku koji objavljuju mediji”.

    Šta se desilo pod okriljem (po)noći, nestrpljivi smo da saznamo.

    “To se odvijalo privatno u krugu 15 ljudi bliskih mladoženji. Taj mi je dio odvratan i nemam namjeru braniti neodbranjivo. Neka čisti svako za sobom nered koji ostavi”, poručuje prisebni Mulausić, uz jedini logičan zaključak: “Svi ćemo naći kod Allaha ono što smo zaslužili. Bože na hajr. Amin.”

    Eto, tako, sad je sve malo, odnosno puno jasnije.

    Za kraj ne preostaje ništa drugo nego da citiramo žene Kandahara i Kabula: “Užas je naša burka”.

    Dodik u slijepoj ulici: Izaći će samo ako glavom probije zid, ali ne može sam

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Ne znam ko je tačno snimio fotografiju koju su mi poslali neposredno nakon početka jučerašnje sjednice Predsjedništva BiH, ali ona je najbolje prikazala atmosferu koja je vladala. Željko Komšić je, opisujem fotografiju, mirno čitao dnevni red, Šefik Džaferović je, kao vječni činovnik, pomno pratio predsjedavajućeg, dok je Milorad Dodik činio sve da pokaže da je nezainteresiran. Desnu nogu je prebacio preko lijeve, otprilike u visini stola. Leđa je okrenuo zastavi i predsjedavajućem Komšiću, Šefik Džaferović mu je bio desno, ali je njegov pogled bio usmjeren negdje u daljine. Pogubljeno je, vidi se na toj fotografiji, izgledao Milorad Dodik. Olovka u njegovim rukama, koju je nervozno okretao, svjedoči da je nervozan. Ušao je u slijepu ulicu iz koje može izaći samo ako glavom probije zid.

    Vučićeva mirovna misija

    A sam nije dovoljno jak da ga probije. I meni se činilo na početku ove priče da je nadmudrio opoziciju u Republici Srpskoj uvlačeći je, nakon Inzkovog zakona, u svoj voz za nigdje. Ali Mirko Šarović i Branislav Borenović su na vrijeme iskočili i Dodik je ostao sam. Ruku spasa traži od Aleksandra Vučića. Predsjednik Srbije mu je povremeno pruža, računajući da će zbog svake nestabilnosti koju izazove Milorad Dodik on postati faktor stabilnosti. To je, otprilike, ta politika službenog Beograda. Aleksandar Vulin i Milorad Dodik služe za pjevanje pod šatorom i paljenje širokih narodnih masa, koje, potom, dramatičnim tonom u vanrednom obraćanju naciji, smiruje “predsjednik Vučić”. Koji je za “nedjeljivu BiH”, koji je “za mir” i “suživot”.

    Da li Aleksandar Vučić odobrava Dodikove poteze, pitao sam prošle sedmice u Beogradu jednog tamošnjeg političara.

    Da, glasio je odgovor uz pojašnjenje da Vučićeva mirovna misija ima smisla sve dok Dodik pravi nerede po BiH.

    A da li je Vučić, pitao sam dalje, spreman ići do kraja i pružiti Dodiku pomoć ukoliko ovaj krene putem Radovana Karadžića?

    I upravo je tu suština Dodikovog problema. Opozicija je iskočila iz njegovog voza, a Vučić nije spreman, za razliku od Miloševića, pružiti podršku vladaru Republike Srpske kako bi probio zid koji se nalazi na kraju slijepe ulice u koju je ušao.

    ”Nastavit ćemo s blokadama”, kazao je Dodik nakon što je iz zgrade Predsjedništva otišao u Istočno Sarajevo da se obrati naciji.

    ”Ja, i?”, upitao bi Bakir Izetbegović u jednom potpuno drugom kontekstu.

    I, fakat, ja, i?

    Dodik će blokirati Vijeće ministara, Dodik će blokirati donošenje odluka u Predsjedništvu BiH, Dodik će blokirati gašenje požara, Dodik će blokirati donošenje zakona, Dodik će blokirati reformu Izbornog zakona.

    Šta će se suštinski promijeniti? Ništa. Centralna banka Bosne i Hercegovine – funkcioniše. Dvojica članova Predsjedništva BiH govore na forumu u Sloveniji. Ministarstvo odbrane BiH nastavlja svoju saradnju sa NATO-om i vježbe se održavaju. Platni sistem BiH funkcionira, Uprava za indirektno oporezivanje ubire indirektne poreze, ambasade BiH rade, Dodik se sastaje sa međunarodnim zvaničnicima, granični policajci su i dalje na granicama BiH, SIPA hapsi osumnjičene za ratne zločine, Sud BiH sudi, Ustavni sud BiH radi i presuđuje…

    Šta tačno znači Dodikova blokada? Ako ćemo gledati iz perspektive građana koji su bili ugroženi požarima – mnogo. Ako ćemo gledati iz perspektive Dragana Čovića – znači Izborni zakon. Ali ako ćemo gledati iz perspektive države Bosne i Hercegovine – ne znači ništa. Obavještajno-sigurnosna agencija funkcioniše, SIPA radi, pravosuđe radi, Centralna izborna komisija radi, sve druge vitalne institucije koje simbolizuju državu – funkcionišu.

    Može li Milorad Dodik ići dalje od ovoga? Može, ali nisam siguran da bez podrške Srbije – smije. Hajmo malo pogledati stvari iz drugačije perspektive. Dušanka Majkić i njene kolege godinama su blokirale sjednice Doma naroda Bosne i Hercegovine rušeći kvorum na sjednicama. Šta se desilo? Ništa. Nakon mjeseci i mjeseci blokada, na kraju su, ipak, došli na sjednice. Prošle godine, one izborne, HDZBiH je blokirao donošenje budžeta za izbore i na kraju je, ipak, usvojen budžet pa su održani i izbori.

    ”Narodna skupština Republike Srpske obavezuje predstavnike Republike Srpske u institucijama BiH da obustave donošenje bilo kakvih odluka u organima BiH do usvajanja Zakona o prestanku mandata stranih sudija i izboru domaćih sudija u Ustavnom sudu BiH i njegovog stupanja na snagu do poništenja sporne odluke Ustavnog suda BiH vezano za poljoprivredno zemljište Republike Srpske”, glasio je jedan od zaključaka Narodne skupštine RS-a usvojenih na Desetoj posebnoj sjednici, održanoj 17. februara 2020. godine.

    Između blokada i blokada …

    Poziv na blokadu uslijedio je zbog odluke Ustavnog suda BiH da poljoprivredno zemljište u Republici Srpskoj pripada Bosni i Hercegovini.

    Odluka Ustavnog suda BiH nikad nije stavljena van snage. Strane sudije su ostale u Ustavnom sudu BiH. Dakle, nijedan preduslov nije bio ispunjen da bi se “predstavnici RS-a” uključili u rad institucija BiH. No, pola godine nakon ovih “obavezujućih zaključaka”, Dodikovi zvaničnici u institucijama BiH su usvojili budžet Bosne i Hercegovine za 2020. godinu, proveli su lokalne izbore, izmijenili Izborni zakon koji se odnosi na Mostar i glasali za desetine odluka razmatranih na sjednicama Vijeća ministara BiH i oba doma Parlamentarne skupštine BiH. Jedini zvaničnik iz RS-a koji je poštovao ove zaključke je SDS-ov Mladen Bosić. Dodikovi kadrovi nisu poštovali zaključke NSRS-a iz februara prošle godine. Kao što i sam Milorad Dodik ne poštuje svoj zaključak da neće ubuduće dolaziti na sjednice Predsjedništva. Između blokade institucija i blokade donošenja političkih odluka velika je razlika. Institucije Bosne i Hercegovine funkcionišu. Dodik ih nije blokirao. Dodik je samo blokirao donošenje odluka za koje je potreban konsenzus. Politički konsenzus. Bez političkog konsenzusa nema napretka. Ali bez institucija nema države. Milorad Dodik je jučer blokirao donošenje odluka na sjednici Predsjedništva BiH koristeći svoje ustavno i zakonsko pravo da glasa protiv odluka koje mu se ne sviđaju. Ali Dodik jučer nije blokirao Predsjedništvo BiH.

    (oslobodjenje.ba)

    Janusz Bugajski’s Washington View: The Taliban Threat to Russia

    Piše:
    Janusz Bugajski
    -

    Russian officials have publicly welcomed the Taliban takeover of Afghanistan as a major defeat for the United States. But behind the scenes the Kremlin will struggle to prevent the spread of Talibanism to Central Asia and into Russia itself. It has staged rapid military exercises in Central Asia and along Russia’s borders as a show of strength. And one major way for Moscow to deflect the looming threat is to aim the new Kabul regime against Western interests in the wider Middle East and even globally.

    State media and Russian officials have reveled in the sudden and bloody American withdrawal from Afghanistan. The rapid collapse of the Afghan government allegedly demonstrated that the U.S. is a declining global power that cannot be trusted to defend its allies and partners and that NATO is a spent force. Both Russia and China may also test other U.S. commitments in Europe and Asia at a time of acute global uncertainty and the pressure will mount on targeted states such Ukraine, Georgia, and Taiwan.

    Moscow’s intense propaganda campaign will also be accompanied by moves to steer the Taliban into new anti-Western offensives. The objective is to subvert other Muslim-majority states, spread an authoritarian religious ideology, scale down the American presence, and undermine President Joe Biden’s agenda of democracy-promotion and women’s emancipation.

    The more immediate threat to the West and to moderate Islam is a revival of global terrorism. Afghanistan can again be effectively used as a base to recruit, train, and deploy jihadists from different states against Western facilities, allies, and civilians throughout the Muslim world. New attacks on the U.S. homeland and in Europe cannot be discounted and the younger Taliban generation may prove more sophisticated in disinformation campaigns and more capable in cyber war and in deploying bioweapons and other mass casualty devices.

    The Biden administration may endeavor to develop ties with the Taliban regime to limit its assaults on the West. There is some hope in Washington that the new leaders in Kabul would be willing to engage in diplomacy in return for a measure of international legitimacy. An alternative option would be to exploit Afghanistan’s ethnic, tribal, and regional divisions to weaken the Caliphate by supporting anti-Taliban forces, particularly those gathered by Ahmad Massoud, son of the legendary anti-Sovietmujahideen commander. Massoud has pledged to resist the Taliban from his stronghold in the Panjshir valley and to recruit experienced combatants.

    Moscow has not evacuated its embassy in Kabul after cultivating cordial ties with Taliban leaders over the years and receiving pledges that they will not aim their Islamic revolution against the secular Central Asian states. But the Kremlin’s trust in the Taliban may be misplaced. Moscow’s primary goals in Central Asia are to maintain the region in its sphere of influence, keep the West at a distance, and prevent the infiltration of radical Islamist groups into Russia. It will undoubtedly expand its military presence in the region, including border guards and special forces but this could mean a drawdown of troops in other regions where Russia is already engaged in wars or outright occupation, including Ukraine and Georgia.

    Despite the reinforced military presence by Central Asian states along Afghanistan’s northern borders, the regime in Kabul can facilitate the infiltration of various ultra-Islamist groups into neighboring Uzbekistan, Tajikistan, and Turkmenistan and promote radicalization among disaffected locals. A sizeable number of jihadists will also be returning from the war fronts in Afghanistan and the robust heroin trade will help fund insurgency and terrorism.

    In trying to block the rise of regional jihadism Beijing is also seeking commitments from the Taliban that it will not assist terrorist groups inside China and will not lend support to the Xinjiang independence movement among Muslim Uyghurs. Beijing will also pursue its economic agenda across Central Asia and will want to entice Afghanistan into its commercial routes across the continent while pushing out American influence throughout the region.

    In Russia itself fears are rising about a new upsurge in jihadist militancy and anti-state terrorism, as anger at Moscow’s policies has accelerated during the pandemic and amidst economic decline. The Taliban’s takeover of Afghanistan will inspire Islamist rebel groups in the North Caucasus, the Middle Volga, and other Muslim-majority regions, with many experienced fighters returning home from Afghanistan.

    A new round of terrorist attacks in Russian cities can be expected over the coming months, especially if they are supported and funded by the Taliban regime. Afghans have a long memory of the mass murders perpetrated by Moscow during the period of Soviet occupation in the 1980s. The head of the Chechen republic Ramzan Kadyrov has warned of the imminent danger to Russia after the fall of Kabul. He is evidently fearful that his loyalty to President Vladimir Putin may be undermined by a new generation of anti-Moscow Islamists.

    A sizeable jihadist movement can reemerge in the North Caucasus and other Muslim areas, aimed at the creation of an Islamist caliphate similar to Afghanistan. In recent days, the arrest of dozens of alleged members of the radical Islamist group Katibat Tawhid wal-Jihad in police raids across Russia indicates growing anxiety in government circles. The special operation was conducted jointly by the FSB, the Interior Ministry, and the National Guard (Rosgvardia) in several far-flung cities including Moscow, Novosibirsk, Yakutsk, and Krasnoyarsk. Those arrested were suspected of promoting terrorist ideology, financing and recruiting activists, and transporting them to war zones.

    The ensuing challenges to Russia’s state integrity can also unleash a plethora of ethnic, national, and regional demands throughout the fragile Russian federation. Paradoxically, while Moscow may now view the Taliban victory as a defeat for the West, the U.S. retreat from Afghanistan may have the most destabilizing consequences inside Russia itself.

    Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book, Eurasian Disunion: Russia’s Vulnerable Flanks, is co-authored with Margarita Assenova. His upcoming book is entitled Failed State: Planning for Russia’s Rupture

     

    Krijumčar 1,3 tone kokaina vratio se iz Perua: Smail Šikalo slobodno živi u Bosni i Hercegovini

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Smail Šikalo, član narko kartel Tito i Dino koji je u Peruu pao sa 900 kilograma kokaina, vratio se u Bosnu i Hercegovinu, saznaje Istraga.ba.

    “On je na teritoriju Bosne i Hercegovine ušao 25. juna ove godine”, kazao je naš izvor iz policijskih struktura.

    U Graničnoj policiji BiH, zbog zaštite ličnih podataka, nisu nam mogli potvrditi da je Šikalo ušao na teritoriju BiH.

    “U vezi sa Vašim upitom o prelasku državne granice osobe Š.S., obavještavam Vas da radi zaštite osobnih podataka ne možemo dati informaciju o prelasku granice navedene osobe, ali ono što Vam mogu reći je da, do ovog trenutka (od perioda koji navodite da je osoba navodno ušla u BiH) za istim nije bila raspisana potraga”, kazala je za Istraga.ba Franka Vican, službenica za odnose s javnošću u Graničnoj policiji Bosne i Hercegovine.

    Krajem januara ove godine, Šikalo je, uz mjere zabrane, pušten iz zatvora u Peruu što je izazvalo skandal u toj zemlji. Naime, 15. jaunuara ove godine sudija Luis Perez Leon iz La Libertada odlučio je da izmijeni odluku o određivanju pritvora te da Šikala pusti na slobodu. Tom prilikom mu je izrečena i mjera zabrane napuštanja države. Zbog sumnje na korupciju, Ured za kontrolu prekršaja (OCMA) proveo je internu istragu te je 28. januara saopćeno da su “utvrđene nepravilnosti u presudi sudije Luisa Alejandra Péreza Leona”. Peruanski list El Comercio objavio je tada da je sudija suspentiran na šest mjeseci. Šefica OCMA -e, Mariem De La Rosa Bedriñana, izvijestila je da je nakon ocjene sudskog spisa došla do zaključka da je sudija Pérez u januaru ove godine donio kontradiktornu i nepravilnu odluku. 

    Policajac koji je vodio istragu u tom predmetu kazao je tada za peruanske medije da je sudiju Luisa Alejandra Péreza Lenona trebalo otpustiti jer je upropastio rad njegove jedinice Orion koja je tri godine pratila i nadzirala Smaila Šikala. Otkako je Šikalo sredinom januara napustio zatvor, u toj mu se državi gubi svaki trag. Advokat Smaila Šikala obavezao se da će dati sudu adresu na kojoj će osumnjičeni boraviti. No, ta adresa nije data. 

    “Tražili smo ga ispod svakog kamena, ali ga nema. Mora da je van  države”, kazao je krajem januara policijski izvor iz Perua.

    I bio je u pravu. Smail Šikalo od kraja juna nalazi se u Bosni i Hercegovini. On je 7. januara 2019. godine uhapšen u Peruu u gradu Trujillo kada je tamošnja policija zaplijenila 800 paketa kokaina hidrohlorida.

    https://www.youtube.com/watch?v=Po9UCQgn_YY

    Osim Šikala, uhapšen je i jedan državljanin Perua. Paketi kokaina nosili su oznaku BH, a pošiljka je morskim putem trebala biti prebačena do Evrope, odnosno Nizozemske.  Nedugo nakon toga policija je uhapsila još tri osobe koje su bile povezane sa Šikalom te je zaplijenjeno dodatnih 400 kilograma kokaina, dok je Flavio Abanto u čijoj je kući živio Šikalo – pobjegao policiji. Tada je saopćeno da je ova grupa u Evropu namjeravala prebaciti ukupno 1,3 tone kokaina.

    kokain zaplijenjen u Peruu sa oznakom BH

    Dvije godine prije bh. državljanina Šikala, u Peruu je uhapšen njegov komšija i poznanik iz Sarajeva David Cufaj. On je namjeravao skoro dvije tone kokaina prebaciti u Evropu. U januaru 2020. godine osuđen na 17 godina zatvora. U presudi je navedeno da je kokain namjeravao prebaciti za osobu po nadimku “Tito” koja je finansijer krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u Evropu.

    Tito je, objavljivali smo više puta, nadimak Edina Gačanina, Sarajlije koji je godinama živio u Nizozemskoj gdje je stvorio moćni kartel poznat kao Tito i Dino. Gačanin je posljednih godina živio u Dubaiju gdje mu je blizak saradnik bio i šef italijanske Camorre Rafaelle Imperiale koji je uhapšen početkom avgusta u tom gradu. Prema informacijama Istrage, Gačanin je ovog ljeta veći dio svojih pratilaca vratio u Bosnu i Hercegovinu. U pitanju su, uglavnom, bivši pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije koji su ga pratili kada je u septembru 2016. godine boravio u Sarajevu kada mu je domaćin bio biznsmen Gordan Memija. Tako danas veći dio bh. saradnika Edina Gačanina Tita slobodno živi u Sarajevu.

    Kolumna Vildane Selimbegović: 78. je rođendan Oslobođenja

    Piše:
    Vildana Selimbegović
    -

    Na današnji dan, prije ravno 78 godina, u selu Donja Trnova nadomak Bijeljine, odštampan je prvi broj Oslobođenja. Drug Raif Dizdarević u to je doba bio sedamnaestogodišnji partizan, kurir, i danas je živi svjedok da se taj naš prvi broj u jedinicama narodnooslobodilačke vojske čitao i prepričavao sve do januara 1944. iako je, recimo, drugi broj izašao već u septembru, a Oslobođenje uspijevalo stići i da izvijesti s prvih linija fronta u oktobru, da zabilježi okupljanje ZAVNOBiH-a u novembru… S antifašistima cijelog svijeta proslavljen je kraj Drugog svjetskog rata i oslobođenje Sarajeva, Bosne i Hercegovine, bivše Jugoslavije, Oslobođenje je bilo na radnim akcijama, pratilo izgradnju zemlje, svjedočilo nicanju fabrika, izgradnji puteva, radničkoj solidarnosti, Titovom “ne” Staljinu. Ovdje ću se zaustaviti i čitatelju skrenuti pažnju na razgovor našeg kolege Omera Karabega sa Edinom Bećirević, profesoricom Fakulteta za sigurnost u Sarajevu, i Sonjom Biserko, predsjednicom Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije, koji donosimo na stranicama Štampe: i Edina i Sonja naprosto vape za onim ko će danas zaustaviti destabilizirajući učinak Rusije i Kine na Balkanu, no autora odlučnog “ne” i ne vide u domaćim snagama, već u Evropskoj uniji i SAD-u.

    Ostajemo odani vlastitoj tradiciji

    Oslobođenje, hroničar bosanskohercegovačke stvarnosti i stameni svjedok njezinih promjena i razvoja u posljednjih 78 godina, u svojoj prebogatoj arhivi čuva i sjećanja na posljednji rat, kada je novina bukvalno stvarana na prvoj liniji fronte, a opsjednuti grad odolijevao deficitom oružja i oruđa, ali i enormnom snagom spoznaje da su na strani branitelja one vrijednosti i principi koji jamče pobjedu – demokracija, ravnopravnost, ljudska prava i ljudska solidarnost. U tu čast – u čast slobodi – umjetnici su stvarali uprkos nestašicama baš svega, a Oslobođenje je bilježilo i promocije knjiga uz svijeće i predstave u podrumima i u inat koncerte i filmske projekcije. Danas sve češće svjedočimo paralelnim svjetovima i obračunima s kulturom i svim onim vrijednostima koje su nam tih najtežih devedesetih davale nadu za životom. Danas se – uostalom – i na ulici može čuti šokantno izjednačavanje Tita, Hitlera i Staljina, o čemu nam je u iscrpnom intervjuu u najnovijem broju magazina Dani govorila advokatica Senka Nožica, podsjećajući na temeljne vrijednosti antifašizma i obavezu da budemo antifašisti baš svaki dan. Samo tako možemo dobiti bitku za sve one vrijednosti u koje se zaklinje moderan i civiliziran svijet, onaj kome težimo i u koji naša djeca nemilice bježe iz ove zemlje i sa cijelog Balkana. No i to je razlog više da ostajemo odani vlastitoj tradiciji, objektivnom novinarstvu provjerenih činjenica, otvorena platforma za sučeljavanje različitih mišljenja i stavova, redakcija čiji su sugovornici iz svih dijelova Bosne i Hercegovine, neovisno o njihovoj nacionalnoj, vjerskoj ili partijskoj pripadnosti i zato rado čitani u cijelom regionu.

    Proslavljajući rođendan Oslobođenja, naša je medijska grupacija dala svoj doprinos stvarajući nove vrijednosti: naša televizija je ponudila dva nova kanala na tržištu Bosne i Hercegovine.

    O kanal Music i O kanal Plus emitirat će muzičku produkciju O kanala, te filmove, serije i revijalno-zabavne emisije proizvedene proteklih godina. Gledaj i uživaj, poručuje direktor našeg O kanala Almir Šećkanović, a ja ću – za one koji ne znaju – podsjetiti na to da je naša medijska grupacija, u kojoj su pored dnevnog lista Oslobođenje, magazina Dani i naše dječije i omladinske štampe – Vesele sveske, Vesele sveske sveznalice i Malih novina – naši portali Oslobođenje, Sport1, Moja BiH, te naša televizija O kanal, posebno ponosna na to što smo prvi u ovom dijelu svijeta, od Beča prema istoku, uspjeli stvoriti integriranu redakciju informativnog programa koji zapravo čini jezgro izvještavanja, tematiziranja i analiziranja svih onih događaja koji određuju naše živote. U ovaj veliki poduhvat integriranja, a sada sa novim iskorakom potpune digitalizacije svih procesa, naša medijska grupacija je krenula uz veliku podršku USAID-a i Internewsa, na čemu smo im uistinu zahvalni, jer nas je i pandemija naučila da je bitka za opstanak medija sve teža. Šansa za uspjeh znači dostizanje savremenih trendova i zato smo procesima digitalizacije potpuno posvećeni.

    Ponosni smo …

    Vjerujemo u ovu zemlju svih njezinih ljudi, vjerujemo u snagu njezina jedinstva u različitosti i baš zato koristim i priliku da za ovaj rođendan kažem veliko hvala svim našim vjernim čitateljima i sugovornicima, kao i kolegama s kojima – i kad se najviše razlikujemo – uspješno surađujemo. Ponosni smo na činjenicu da su naši partneri i BBC na srpskom i Novi magazin iz Beograda, kao i Koha iz Prištine ili Vijesti iz Crne Gore, Kapital i Sloboden Pečat iz Sjeverne Makedonije, ali i Nezavisne novine iz Banje Luke. Naši kolumnisti i dopisnici su u cijeloj regiji, a o nama puno govore i nagrade, zahvalnice i priznanja kojih smo dobili pedesetak samo u posljednjih deset godina: od Unije studenata Univerziteta u Sarajevu, preko brojnih zahvalnica udruženja koja istrajavaju u borbi za ljudska prava, priznanja naših poslovnih partnera kakav su BH Telecom, JP Nacionalni park Una ili brojni fakulteti s kojima smo zajedničkim snagama doprinosili razgovorima o boljoj BiH, do onih akcija koje su rezultirale zajedničkim zadovoljstvom kakva je bila doprinos očuvanju Zemaljskog muzeja BiH ili Zahvalnica Kamernog teatra za podršku u organizaciji festivala “Jurislav Korenić”. Oslobođenje je ponosno na svoju podršku Šantićevim večerima poezije, za koje nam je svoju Zahvalnicu dala i Prosveta, od VKBI-ja smo dobili Posebno priznanje povodom obilježavanja 25 godina ove institucije, a za objektivan i nepristran angažman na informisanju, s radošću surađujemo sa Skakačima Mostara u organizaciji skokova sa Starog mosta, povodom 70 godina osnivanja društva “Ivo Lola Ribar” dobili smo posebnu zahvalnicu, udruga Ruku na srce odala nam je priznanje za pomoć djeci, dobitnici smo i Plakete Pod lupom za doprinos borbi protiv korupcije. Naravno, nezaobilazni smo u čuvanju uspomena na velike akcije kakva je bila izgradnja pruge Šamac – Sarajevo, ponosni smo nositelji Plakete 14. februar, za višedecenijsko istrajavanje na i opredijeljenost antifašizmu, SABNOR Kantona Sarajevo i Srednjobosanskog kantona ove godine su nam dodijelili Priznanje za doprinos jačanju sjećanja i razvoju antifašizma, odnosno Zahvalnicu povodom obilježavanja sjećanja na 80 godina ustanka naroda i narodnosti BiH i 29 godina oslobođenja Meokrnja u odbrambeno-oslobodilačkom ratu 1992-1995. Zlatni lovorov vijenac MESS-a za doprinos razvoju scenske umjetnosti u BiH dobili smo 2015, a godinu poslije Međunarodno priznanje 22 Giavera Festivala u Italiji za istrajni doprinos demokratizaciji i borbi za ljudska prava. Američki SAIS, Centar za transatlantske studije pri “John Hopkins” Univerzitetu u Washingtonu, nagradio nas je za doprinos istraživačkom novinarstvu, Društvo novinara proglasilo novinom 2016, kada smo primili i Zahvalnicu ANUBiH povodom 65 godina ove iznimno važne domaće institucije, a prije dvije godine Jovan Divjak nam je uručio Zlatnu plaketu Obrazovanje gradi BiH. Zato što smo oduvijek znali da su nauka, kultura i obrazovanje siguran put u bolje sutra. Idemo dalje.

    (oslobodjenje.ba)

    1...163164165...209Stranica 164 of 209

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj