“Potresan video”, stoji u opisnu videosnimka koji se posljednih dana širi društvenim mrežama, a na kojem se vidi žena u crnom koja gađa konvoj UNHCR-a koji bošnjačke civile, uglavnom žene i djecu, prevozi prema Tuzli.
Zove se Desa Stojanović. Umrla je 2006.godine. Njenog dvanaestogodišnjeg sina u julu 1992. godine ubili su pripadnici Armije RBiH. Za taj je zločin, pred Sudom BiH, na trinaest godina robije pravosnažno osuđena Elfeta Veselji.
“Kriva je”, piše u presudu Suda BiH iz maja 2019. godine, “što je za vrijeme oružanog sukoba između Vojske Republike Srpske sa jedne strane i Armije BiH sa druge strane, kao pripadnik Diverzantskog voda Komande združenih jedinica, neutvrđenog datuma u drugoj polovini mjeseca jula ili prvoj polovini mjeseca avgusta 1992.godine, na području Kamenice, opština Zvornik, ubila dvanaestogodišnjeg dječaka srpske nacionalnosti Slobodana Stojanovića, tako što je u njegovu glavu ispalila projektil iz neposredne blizine, što je sve za posljedicu imalo smrt dječaka Slobodana Stojanovića”.
O kakvom se svirepom zločinu radilo, dokazuju navodi iz izmijenjene optužnice Tužilaštva BiH.
“Optužena Elfet Veselji optužena je, kao pripadnica Diverzantskog voda, za ubistvo dječaka i to na način da je u trenutku dok se nalazio na biciklu prišla iza njegovih leđa, a zatim uhvatila ga za kosu, stegla rukama, da bi potom djelovala sječivom po njegovom tijelu, nakon čega je u njegovu glavu ispalila projektil iz neposredne blizine što je sve za posljedicu imalo smrt dječaka Slobodana Stojanovića”, navedeno je u obrazloženju prvostepene presude Suda BiH koju je, kasnije, potvrilo i Apelaciono vijeće Suda BiH.
Elfeta Veselji
Nakon ekshumacije ubijenog dječaka, vještak Zoran Stanković je izvršio obdukciju. U avgustu 2017. godine u procesu protiv Elfete Veseli svjedočio je na pred Sudom BiH gdje je iznio detalje o povredama koje je uočio i koje dokazuju da je dvanaestogodišnji sin Dese Stojanović rezan oštrim predmetima prije i poslije likvidacije.
O Desi Stojanović i slučaju ubistva njegon sina snimljen je dokumentarni film i jedna od sekvenci je snimljena kada ona, očajna zbog gubitka djeteta, kamenuje konvoj sa bošnjačkim civilima koji su protjerani iz svojih domova u Podrinju.
Angelina Eichhorst, direktorica za zapadnu Europu, zapadni Balkan, Tursku i Veliku Britaniju pri Europskoj službi za vanjske poslove (EEAS) jedna je od najvećih protivnica uvođenja evropskih sankcija predsjedniku SNSD-a Miloradu Dodiku, saznaje Istraga iz više diplomatskih izvora.
Isti izvoru su nam, podsjećamo, još 15. novembra potvrdili da se Mađarska protivi uvođenju sankcija Miloradu Dodiku, te da su, osim Njemačke, zagovornici kažnjavanja člana Predsjedništva BiH iz RS-a, još i zemlje Beneluxa i Češka Republika. Sve je ovo kasnije potvrdio i mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto koji je kazao da “sankcije nisu alat broj jedan, jer sve dosadašnje sankcije koje je uvodila Evropska unija nisu postigle rezultate”.
S obzirom na relacije mađarskog premijera Viktora Orbana i Milorada Dodika, ovakav stav ministra Szijjarta je potpuno očekivan. No, da vidimo ko još podržava stav da je “rano za sankcije”.
Prema informacijama Istrage, osim Mađarske uvođenju sankcija Miloradu Dodiku otvoreno se protive Francuska, Slovenija i Evropska služba za vanjske poslove u kojoj bitnu ulogu ima nizozemska diplomatkinja Angelina Eichhorst. Direktorica za zapadnu Europu, zapadni Balkan, Tursku i Veliku Britaniju pri Europskoj službi za vanjske poslove (EEAS) je dugogodišnja prijateljica predsjednice Republike Srpske Željke Cvijanović, koju je u oktobru 2019. godine primila u službenu posjetu u Briselu.
Da se Angelina Eichhorst protivi sankcijama dalo se naslutiti i krajem oktobra ove godine, kada je bila u službenoj posjeti Sarajevu i kada je, na konferenciji za medije, “slučajno” nosila papir na kojem je pisalo da nije vrijeme za sankcije.
“Ono što mi trebamo danas je dijalog među političkim liderima. Trebamo čistu strategiju koje konkretne rezultate sankcije mogu postići u ovoj fazi. Smatramo da još uvijek nije vrijeme da govorimo o sankcijama, fokus treba biti u nastavku dijaloga političkih subjekata u BiH”, pisalo je na dokumentu koji je Eichhorst držala tokom konferencije za medije u Sarajevu.
U istom dokumentu je posalo da sankcije moraju biti donesene jednoglasno. Ali konsenzus, očito, ne postoji. Mađarska je, rekosmo, već jasno iznijela stav da se protivi uvođenju sankcija Moloradu Dodiku. Isti stav, prema informacijama Istrage, ima i slovenački ministar vanjskih poslova Anže Logar, inače kadar stranke slovenačkog premijera Janeza Janše. Početkom novembra Janša je primio Milorada Dodika u Ljubljani gdje je imao “sadržajan razgovor”.
“Teritorijalni integritet i poštovanje postojećeg ustavnog poretka, vodeći računa o istim pravilima za sve, temelj za suživot njenih naroda i rješavanje trenutnih dilema. Budućnost u punom suverenitetu BiH i članstvu u EU“, objavio je Janša na Twitteru nakon susreta sa Dodikom.
“Ista pravila za sve” je formulacija koju, govoreći u kontektu Bosne i Hercegovine, nerijetko koriste ruske diplomate. Sličnu formulaciju je i sredinom novembra upotrijebio i komesar Evropske unije za susjedstvo i proširenje Oliver Varhelyi koji je, tokom rasprave o sankcijama Miloradu Dodiku, kazao da u Bosni i Hercegovini treba “fer predstavljati sve strane”. Slične izjave, glede sankcija, dao je i visoki predstavnik Evropske unije za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku i potpredsjednik Evropske komisije Josep Borrell.
“Kriza je ozbiljna i jako smo zabrinuti. Umjesto da se neizborna godina iskoristi za reforme, neki politički lideri odlučili su se za secesiju i oštru nacionalističku retoriku. To mora prestati”, poručio je 15. novembra Josep Borrell.
Dakle, većina zvaničnika Evropske komisije ne zagovara uvođenje sankcija protiv Milorada Dodika, koje je predložio njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maaas. Osim njih, kako saznajemo, čvrsto protiv sankcija su vlade Francuske, Mađarske i Slovenije. Svoj stav, za sada, nisu iznijeli zvaničnici Kipra, Grčke, Austrije, Irske, Portugala, Poljske, Malte i Slovačke. Izvori Istrage iz Brisela očekuju da će nabrojane članice EU biti protiv sankcija. Bez stava su i baltičke države Litvanija, Latvija i Estonija, ali s obzirom na njihove stavove prema proruskim režimima, za očekivati je da ove države podrže odluku o uvođenju sankcija. Sankcije, za sada, otvoreno zagovaraju zemlje Beneluxa (Belgija, Nizozemska i Luksemburg), Češka Republika i Njemačka. Vjerovatno će im se pridružiti i nordijske zemlje – Švedska, Danska i Finska.
Njegovo kodno ime u kriminalnim krugovima je “Zagor”. Inače je uposlenik Obavještajno sigurnosne agencije, raspoređen na poziciji savjetnika generalnog direktora Osmana Mehmedagića. Dugogodišnji je obavještajac koji je radio u Banja Luci, odakle je prebačen u Sarajevo kako ne bi “imao pristup operativnim saznanjima”, jer je rukovodstvo OSA-e raspolagalo informacijama o sumnjivim poslovima ovog uposlenika. No, kod njegovog prijatelja Bojana Cvijetića, početkom ove sedmice, pronađeni su povjerljivi dokumenti OSA-e i MUP-a Republike Srpske. Cvijetić je bivši savjetnik bivšeg ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića. Zagor je Siniša Rakita.
Njegove fotografije nisu dostupne na Internetu. No, sigurnosne agencije posjeduju snimke privatnih zabava odbjeglog ratnog zločinca Ljubana Ećima, inače jednog od šefova srbijanskog podzemlja. Na tim se snimcima vidi – Siniša Rakita. Zagor je nadimak koji mu je dao njegov prijatelj Ljuban Ećim. Rakita je godinama negirao svoje dobre odnose sa Ljubanom Ećimom. Njegov prijatelj i Mektićev savjetnik Bojan Cvijetić je, pak, tvrdio da je u sukobu sa Ljubanom Ećimom.
Bio je april 2019. godine kada su policijske agencije i obavještajne agencije dobile informaciju iz kriminalnih krugova da Ljuban Ećim sprema likvidaciju tadašnjeg ministra sigurnosti Dragana Mektića. Bojan Cvijetić je, prema informacijama Istrage, hitno otišao u Bijeljinu na sastanak sa Željkom Radovanovićem zvanim Krečo. Radovanović Krečo je višestruko presuđivani narko diler iz Bijeljine koji je povezan sa kriminalnom grupom okupljenom oko Ljubana Ećima i Luke Bojovića i kojem se u Srbiji 2007. godine, zajedno sa Ećimom, sudilo zbog optužbi za krijumčarenje kokaina.
Cvijetić je od njega namjeravao saznati informacije o pripremi likvidacije Dragana Mektića. No, dok su sigurnosne i obavještajne agencije bile fokusirane na sigurnost ministra sigurnosti, nekoliko dana kasnije u blizini Banja Luke, 22. aprila te 2019. godine, ubijen je Slaviša Krunić. Vlasnika zaštitarske agencije Sector Security izrešetali su dok se, kasno navečer, vraćao kući. Prema informacijama Istrage, neposredno prije ubistva, Krunića je u Beograd pozivao Ljuban Ećim kako bi “raščistili neke stvari”. Ećimov prijatelj i bivši Arkanov pratilac Saša Milaković iz Prijedora otvoreno je, putem društvenih mreža, prijetio Slaviši Kruniću.
“Tajkunski zelenaš – pi….a cinkaroš Slaviša Krunić preko par svojih policijskih zvaničnika u Banja Luci i Prijedoru pokušava da vrši pritisak na nekorumpirane policajce koji nisu na njegovom platnom spisku da vrše kontrole pripadnika VIP Security i da ih pozivaju na informativne razgovore. Krunić preko svog prijatelja u Obavještajno sigurnosnoj agenciji BiH vrši kontrolu mog Facebook profila, mojih objava na njemu u privatne svrhe zelenaša i p…… Slaviše Krunića”, napisao je Milaković, bivši pripadnik Arkanovih Tigrova.
Nakon ubistva, Krunićeve poslove je neformalno preuzeo Igor Dodik, koji se, u međuvremenu, zbližio sa suprugom ubijenog biznismena. Tako danas na banjalučkoj Alternativnoj televiziji često možete vidjeti oglašavanje firme Sector Security. No, na toj televiziji sve rjeđe se može vidjeti Dragan Lukač, ministar unutrašnjih poslova RS.
“Za ATV govori direktor Policije Siniša Kostrešević”, najavit će prošlog utorka novinarka Alternativne televizije svog gosta povodom “velike policijske akcije provedene u Banja Luci”.
Tog jutra su pripadnici MUP-a RS, po naredbi Tužilaštva BiH, proveli operativnu akciju Transporter u okviru koje je uhapšen Bojan Cvijetić, bivši savjetnik bivšeg ministra sigurnosti Dragana Mektića i službenik MUP-a RS-a Mladen Milovanović, koji je već ranije hapšen zbog pomaganja pripadniku škaljarskog klana Milošu Božoviću.
U prilogu ATV-a tog dana nije bilo ministra unutrašnjih poslova Dragana Lukača koji je medijima kazao da Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske radi na otkrivanju svih onih koji imaju veze sa organizovanim kriminalom.
„Da li se nalazili u redovima MUP-a Srpske, bilo kojih drugih organizacija, ili samih klanova i kriminalnih struktura, intenzivno ćemo nastaviti tu borbu i sigurno će veoma brzo biti još hapšenja“, kazao je, na ATV-u cenzurisani, ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske.
Dragan Lukač i Siniša Kostrešević: Ko kome radi iza leđa
Lukač je najavio i nova hapšenja službenika MUP-a RS. No, i te izjave nije bilo na ATV-u, koji je svoju priču gradio na Kostreševićevim izjavama, s kojim je ministar unutrašnjih poslova RS već odavno u sukobu. Nakon što je Sud BiH, u četvrtak popodne, odredio pritvor šestorici uhapšenih u akciji Transporter, ATV je objavio prilog u kojem je navedeno da su, prilikom pretresa, kod Bojana Cvijetića pronađeni dokumenti Obavještajno sigurnosne agencije. No, dokumenti policijskih ancija se u prilogu ATV-a ne pominje.
“Od osumnjičenog su oduzeti određeni podaci kojima mogu raspolagati samo policijske agencije i obavještajna agencija i to sa oznakom povjerljivo koje dokumente ovaj osumnjičeni nije mogao niti na jedan način posjedovati, osim da su mu dostavljeni od strane pripadnika obavještajne agencije. U konkretnom slučaju posebno je sporno to što se dokumentacija odnosi na lica protiv kojih nadležni organi BiH vode istragu zbog počinjenja teških krivičnih djela organizovanog kriminala, neovlaštenog prometa opojnim drogama te krivičnih djela ubistava”, navedeno je u prijedlogu za određivanje pritvora koji je Sudu BiH uputilo Tužilaštvo BiH.
Međutim, oduzeti dokumenti nisu priloženi. Postupajući tužilac u ovom slučaju je Dubravko Čampara, što je bitno za nastavak ove priče.
Naime, otkako je američki FBI “raspakovao” aplikaciju Sky, a srbijanske vlasti uhapsile Veljka Belivuka zbog više ubistava u ime Kavačkog klana, u Srbiji traje “medijski” rat između dvije kriminalne grupacije. Jednom grupacijom, prema informacijama Istrage, upravlja Andrej Vučić, dok drugom upravljaju dijelovi BIA-e okupljeni oko Marka Parezanovića koji slovi za najbitnijeg ruskog igrača u obavještajnim krugovima na Balkanu. Sa Parezanovićevom grupacijom povezan je Igor Dodik, sin predsjednika SNSD-a Milorada Dodika koji je insistirao da za direktora Policije Republike Srpske bude imenovan Siniša Kostrešević, iako je to naišlo na negodovanje Dragana Lukača, koji je, opet, povezan sa strukturama koje kontrolira Andrej Vučić, brat srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Ljuban Ećim je također povezan sa grupom okupljenom oko Parezanovića i proruskih sturktura u policijskim i bezbjednosnim agencijama u Srbiji.
Nakon što je u julu ove godine uhapšen u Banja Ljuci, policijski inspektor Mladen Milovanović je pred unutrašnjom kontrolom svjedočio da je svoje poslove i svoju saradnju sa pripadnicima škaljarskog klana koordinirao sa direktorom policije Sinišom Kostreševićem.
“Neposretno prije nego što je Kostrešević postao direktor i u periodu kada je direktor policije, zajedno sa Vatreš Pretragom smo se vidjeli više puta i to u Merkatoru i u ugostiteljskom objektu Baza na Obilićevu. Tada sam njemu pričao da imam kontakt kako sa porodicom ubijenog Ostojića tako i sa Božovićem koje je interesantno lice i koje bi moglo da nam pruži određene informacije značajne za službu. Mogu samo pomenuti ovdje da je pomenute sastanke organizovao Vatreš, koji je u mnogo boljim odnosima sa Kostreševićem nego ja. Tada mi je Kostrešević rekao da nastavim održavati kontakte, kao i druge kontekte koje imam koji su značajni za službu što sam i učinio. U toku 2020. i 2021. godine sam se na području Banja Luke nastavio viđati sa Božovićem. On mi je davao određene informacije koje sam usmeno prenosio direktoru policije a i za neke sam sačinio službenu zabilješku”, kazao je na saslušanju inspektor Milovanović, a dio njegovog iskaza je na svom blogu objavio novinar Slobodan Vasković.
Inspektori Vatreš i Milovanović su uhapšeni sredinom jula ove godine upravo zbog veza sa škaljarcem Božovićem. U stanu Miloša Božovića u Banja Luci pronađeni su uređaji za tajno praćenje i tajno snimanje.
“Kartonska kutija sa sa preovlađujućom crno-bijelo-plavom bojom sa natpisom GSM/GPSR/GPS tracker portable vehicle tracking system u kojoj se nalazi plastični uređaj kockastog oblika crne boje sa natpisom “GPS tracker” kao i dva punjača, dva provodnika (jedan crne boje i jedan crno-žuto-zelene boje te crni provodnik na čijem jednom kraju se nalazi plastični uređaj sa natpisom “GPS Antenna””, navedeno je u zapisniku MUP-a Republike Srpske koji je Istraga objavila 19. jula ove godine.
Osim ovog uređaja, kod bjegunca od crnogorskog pravosuđa pronađena je i lična karta Republike Slovenije izdata na ime Zlatko Marijanac sa serijskim brojem 004652087 na kojoj je bila Božovićeva fotografija, te ljekarski nalazi izdati na ime Zlatko Marjanović. U stanu koji je koristio policija je pronašla i oko 5000 eura.
Glavna osoba koja je pomagala Božoviću bio je Petar Dukić, banjalučki biznismen čiji otac Gojko imao dobre veze sa Miloradom Dodikom. Dukić je uspio pobjeći od policijske akcije Transporter MUP-a RS-a. Njega je SIPA u oktobru ove godine prijavila zbog organizirane krađe autombila u Evropskoj uniji koji su, potom, prebacivani u Crnu Goru. Prema izvještaju SIPA-e, Dukić je ove poslove radio sa pokojnim sarajevskim biznismenom Savom Divčićem, zatim Žarkom Joknićem iz Foče, zatim škaljarcem Milošom Božovićem iz Crne Gore, kao i Perom Vasiljem iz Mešugorja i Kemalom Šćukom iz Jablanice. Petar i Gojko Dukić su hapšeni u julu ove godine ali su vrlo brzo pušteni na slobodu. Oni su, prema informacijama Istrage, od tada bili pod posebnim istražnim radnjama.
U dokumentima Tužilaštva BiH piše da je Dukić, u periodu od 13. do 20. aprila ove godine zajedno sa Miljanom Radonjom i Sašom Radovićem organizirao nabavku jednog kilograma heriona na teritoriji Srbije. Dva kilograma heroina su završila u Hrvatskoj. Mjesec kasnije ista grupa je uz pomoć hrvatskih državljana na tertitoriju Evropske unije prebacila i pet kilograma kanabisa.
Tužilašvo BiH, dalje, navodi da su Bojan Cvijetić i Siniši Kostreševiću blizak policajac Mladen Milovanović u decembru 2019. godine nabavili kilogram kokaina koji je, prethodno, dopremljen iz Južne Amerike. Kokain je na kraju završio u Sarajevu, a preuzeo ga je Aleksandar Nikolić. Ove informacije su dobijene kroz aplikaciju Sky koju su “raspakovali” američki istražitelji.
Kokain je, sumnja se, nabavljan iz Srbije, odnosno od grupe povezane sa Ljubanom Ećimom, optuženikom za ratne zločine koji se godinama “skriva” u Beogradu. Bojan Cvijetić je, već smo naveli na početku, blisko povezan sa Sinišom Rakitom, službenikom OSA-e, koji je, opet, povezan sa Ljubanom Ećimom, na čijim je privatnim zabavama i snimljen.
Ljuban Ećim sa Cecom
Da je Ećim imao dobre veze u bh. policijskim i obavještajnim strukturama, pokazuje i slučaj iz 2018. godine. Tada je, naime, SIPA dobila informaciju da će Ećim doći na teritoriju BiH i blia je pripremljena akcija njegovog hapšenja. No, nedugo nakon toga, akcija je “provaljena”.
Prema informacijama sigurnosnih agencija BiH, ključnu ulogu u „otkrivanju“ akcije imao je Svjetlan Nović, službenik SIPA-e i prvi rođak Sredoja Novića. On je, nakon što su specijalci SIPA-estigli u Banja Luku, ne znajući da su došli zbog Ećima, pozvao pratioce Milorada Dodika, te ih obavijestio da se priprema akcija hapšenja tadašnjeg predsjednika Republike Srpske. Istog dana, u Večernjim novostima je objavljen tekst po naslovom: “Ambasada SAD-a priprema hapšenje Milorada Dodika”.
„Nakon toga, najviši zvaničnici RS-a su se uključili u provjere, te su saznali da je akcija ipak usmjerena protiv Ljubana Ećima“, kazao je naš sagovornik.
Naravno, nakon ovoga, Ećim se nije pojavio na proslavi rođendana, akcija je propala, ali je posljednjih dana, ovaj presuđeni narko diler koji živi u Srbiji, započeo ličnu istragu kako bi utvrdio ko je SIPA-i dojavio da on dolazi u Banja Luku. Zbog toga je, prema saznanjima sigurnosnih agencija BiH, već uputio prijetnje smrću jednom od inspektora SIPA-e za kojeg sumnja da je izvor informacija.
Ljuban Ećim, naveli smo, godinama živi u Srbiji, gdje se skriva od bh. pravosuđa koje ga sumnjiči za ratne zločine na području Kotor Varoši. Sve relevantne sigurnosne službe u regiji su ga smatrale čovjekom koji je organizovao skrivanje tada odbjeglog haškog optuženika za ratne zločine Radovana Karadžića. Tokom rata bio je komandant Crvenih beretki u banjalučkoj regiji, gdje je djelovao zajedno sa Nenadom Stevandićem. Bio je u bliskim vezama sa Željkom Ražnatovićem Arkanom i Miloradom Ulemekom Legijom. Nakon rata, nastavio je saradnju sa Zemunskim klanom, a zajedno sa Lukom Bojovićem je organizovao trgovinu narkoticima.
U decembru 2007. godine uhapšen je u Beogradu zbog poslova sa drogom, a njegovo ime se našlo na optužnici Specijalnog tužilaštva Srbije koja je podignuta 14. maja 2008. godine. Prvooptuženi u tom predmetu protiv narko mafije bio je Bijeljinac Željko Radovanović zvani Votka i Krečo, s kojim su godinama u kontaktu bili Mektićev savjetnik Bojan Cvijetić i savjetnik direktora OSA-e Siniša Rakita. Krečo je dugogodišnji član Zemunskog klana i saradnik Luke Bojovića koji je hapšen i u BiH zbog poslova sa drogom.
Prema policijskim izvorima, Ećim je, upravo, preko svog saradnika Radovanovića bio u vezi sa čelnicima i Uprave za indirektno porezivanje BiH koji su mu omogućavali transport droge i ostale robe koja se pojavljivala na crnom tržištu u BiH. O Ećimovim, odnosno Radovanovićevim vezama sa Dodikovim ljudima u UIO svjedoči i dokumentacija pronađena prilikom pretresa u okviru akcije„Pandora“.
Tada je, naime, u kući direktora Sektora za carine UIO Zdravka Cvjetinovića pronađen njegov ugovor o jemstvu potpisan sa Zlatom Radovanović, suprugom Ećimovog saradnika Željka Radovanovića, koja je također procesuirana zbog organizovanog kriminala. Zlata Radovanović je 26. januara 2012. godine podigla 120 hiljada marka kredita u Sparkasse banci, a žirant joj je bio direktor Carina – Zdravko Cvjetinović, koji je na tu poziciju imenovan na prijedog SNSD-a.
Cvjetinovićev “žirant” Željko Radovanović Krečo nekoliko je puta bio hapšen zbog poslova sa drogom. U okviru policijske akcije Titan, koju je u septembru 2012. godine proveo MUP Republike Srpske, Radovanović je uhapšen zbog sumnje da je iz zatvora u Foči organizirao transport i prodaju kokaina na području Evropske unije. Krečo je, prema informacijama Istrage, zaključio da ga je “ocinkao” Saša Vidović, Bijeljinac koji je dovođen u vezu sa likvidacijama koje je naručivao škaljarski klan.
Saša Vidović
Saša Vidović je osuđen zbog ubistva Miroslava Lazarevića i kaznu je izdržavao u Foči. Željko Radovanović je svakodnevno angažirao ljude da ga premlaćuju zbog “izdaje”. Zbog svakodnevnog pritiska, Vidović se u oktobru prošle godine objesio u fočanskom zatvoru. Njegova supruga Nataša se, nakon toga, udala za Zlatana Ćuka, još jednog Bijeljinca koji je bio član podzemlja i koji je više puta hapšen. I Zlatan Ćuk je bio povezan sa pripadnikom škaljarskog klana Milošem Božovićem (kojeg je štitio Mladen Milovanović, policijski inspektor blizak Siniši Kostreševiću). Prema dokumentu Tužilaštva BiH iz marta ove godine, Zlatana Ćuka i Miloša Božovića je 2018. godine namjeravao ubiti Darko Elez.
Kako se vidi iz dokumenta koji je sačinio državni tužilac Dubravko Čampara, za likvidaciju je bio zadužen Vladimir Kovačević zvani Kovač, crnogorski državljanin koji je živio u Beogradu, u istoj zgradi u kojoj je bila nastanjena i Dijana Hrkalović, bivša državna sekretarka MUP-a Republike Srbije koja je bila u dobrim odnosima sa Veljkom Belivukom, ali i Darkom Elezom. Nesporno je, tvrde izvori Istrage, da je Hrkalovićka poznavala i Vladimira Kovačevića zvanog Kovač, kriminalca kojeg su Elezovi ljudi, prema dokumentima Tužilaštva BiH, predstavili kao “pucača” koji je trebao ubiti Zlatana Ćuka i Miloša Božovića.
Zlatan Ćuk
Upravo je priprema ovog ubistva bila obrađena u izvještaju o počinjenom krivičnom djelu koji je MUP RS-a podnio Tužilaštvu BiH u decembru prošle godine. Istog dana MUP Republike Srbije je u Beogradu uhapsio Darka Eleza. No, Vladimir Kovačević zvani Kovač nije uhapšen, iako se njegovo ime našlo u izvještaju o počinjenom krivičnom djelu. Kovač je, ispostavit će se kasnije, poznavao ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina, a srbijanski mediji su objavili i fotografiju njih dvojice snimljenu na koncertu Riblje Čorbe.
Vulin i “pucač” Kovač
Za razliku od Kovača, MUP Srbije je odlučio izručiti Darka Eleza i to na osnovu optužbe iz Sarajeva da je, pored ostalog, pripremao likvidaciju Zlatana Ćuka i škaljarca Miloša Božovića. No, potom je uslijedio obrat. Državni tužilac Dubravko Čampara je otputovao u Beograd gdje se, zajedno sa direktorom Policije RS-a Sinišom Kostreševićem, susreo sa ministrom unutrašnjih poslova Srbije Aleksandrom Vulinom.
Na oficijelnoj web stranici MUP-a Republike Srpske možete pronaći saopćenje za javnost od 27. aprila ove godine u kojem piše da su „direktor Policije RS Siniša Kostrešević i tužilac za organizirani kriminal BiH Dubravko Čampara razgovarali u Beogradu sa ministrom unutrašnjih poslova Republike Srbije Aleksandrom Vulinom“.
Dubravko Čampara i Siniša Kostrešević na sastanku sa Vulinom
“Na sastanku je ocijenjeno da saradnja u borbi protiv organizovanog kriminala mora biti kontinuirana kako bi policije i tužilaštva u regionu spremno odgovorili i bili korak ispred kriminalnih grupa. Ministar Vulin je naglasio da uspješne borbe protiv organizovanog kriminala nema bez čvrste i odlučne regionalne saradnje i istakao da je operativna saradnja i razmjena informacija u ovoj oblasti imperativ”, navedeno je u saopćenju za javnost MUP-a RS.
Dva dana kasnije, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije, sa Aleksandrom Vulinom na čelu, donosi „Rešenje“ kojim se „ukida rešenje o prihvatu u jugoslovensko državljanstvo i državljanstvo Republike Srbije lica Elez (Miladin) Darko“.
Oduzimanje srbijanskog državljanstva Darku Elezu značilo je da Tužilaštvo BiH protiv njega može pokrentui postupak zbog predmeta “lutka”. Predmet koji se odnosio na pripremu ubistva Zlatana Ćuka i Željka Radovanovića pao je u drugi plan. Elez je u julu ove godine pritvoren zbog Lutke. Tužilac Čampara je odustao od pritvora zbog predmeta “Ćuk i Radovanović”, u kojem se, kao izvršilac, pominje Vladimir Kovačević zvani Kovač, inače kriminalac fotografisan sa Aleksandrom Vulinom.
Svjestan da je žrtvovan, Darko Elez je, tokom saslušanja u Tužilaštvu BiH, zaprijetio Dubravku Čampari, tvrdeći, pritome, da on zna kako je i šta dogovoreno. Četiri mjeseca kasnije dešava se obrat. Upravni sud u Beogradu 4. 11. 2021. godine uvažava žalbu Darka Eleza i poništava Rješenje o oduzimanju državljanstva koje je donio MUP Srbije kojim rukovodi Aleksandar Vulin.
No, ovo rješenje nije odmah dostavljeno Darku Elezu, što se vidi i u desnom gornjem uglu u kojem je naveden datum 12.11. 2021. godine. To je datum kada je Elez primio odluku beogradskog Suda. Ali šta se čekalo?
Elezova nagodba je podignuta pet dana nakon odluke beogradskog suda da mu vrati srbijansko državljanstvo. Odluka suda mu je dostavljena dva dana nakon postignute nagodbe.
“Elez otkriva ko je iz vrha države hteo da ubije Vučića!? Ključni svedok saradnik suočiće nas sa strašnom istinom”, objavio je slavodobitno Informer, tabloid blizak režimu Aleksandra Vučića.
Prema prijedlogu Sporazuma o priznanju krivnje, Elez se obavezao da će “svjedočiti o svemu što mu je poznato”. No, prema informacijama Istrage, Elez se, neformalno, obavezao da će svjedočiti protiv Belivuka i Dijane Hrkalović koji bi, prema pisanju srbijanskih medija, trebali biti neugodni svjedoci protiv članova porodice Aleksandra Vučića. Elezovom “promjenom” srtrane najveći dobitnik je, tako, postao predjednik Srbije. Darko Elez bi, prema informacijama Istrage, uskoro trebao zatražiti da kaznu zatvora izdržava u Srbiji gdje bi mogao dobiti i određene pogodnosti. Ključnu ulogu u “vrbovanju” Darka Eleza da pređe na stranu režima Aleksandra Vučića odigrali su visokorangirani službenici MUP-a Srbije Bogdan Pušić i Ninoslav Cmolić. Pušić je načelnik Uprave kriminalističke policije Srbije, dok srbijanski mediji Ninoslava Cmolića označavaju kao jednog od najzaslužnijih ljudi za razbijanje kriminalne grupe Veljka Belivuka.
Vučić odlukuje Cmolića
Srbijanski policajci Cmolić i Pušić 21. oktobra ove godine bili su u Sarajevu, gdje su se sreli sa državnim Dubravkom Čamparom, pustupajučim tužiocem u predmetu Darko Elez. Petnaest dana kasnije, rekosmo, sud u Beogradu je vratio državljanstvo Darku Elezu, nakon čega je tužilac Čampara s njim postigao sporazum o priznanju krivice.
Predmet pokušaja ubistva Zlatana Ćuka i Miloša Božovića je pao u drugi plan. Tužilac Čampara se sada odlučio uhapsiti Božovićeve saradnike, među kojima je najbitniji policajac Mladen Milovanović koji je, prilikom saslušanja pred internom kontrolom MUP-a RS, kazao da je sve radio u koordinaciji sa direktorom policije RS – Sinišom Kostreševićem. Informacije o hapšenju svog inspektora javnosti je prvi saopćio Siniša Kostrešević. No, prema informacijama Istrage, kompletnu akciju Tužilaštvo BiH je koordiniralo sa Draganom Lukačem koji je namjeravao akciju provesti onog dana kada bi bila održana posebna sjednica Narodne skupštine RS na kojoj bi se razmatrao prenos nadležnosti sa nivoa BiH. Bila bi to direktna poruka Miloradu Dodiku i njegovim policajcima koji su povezani sa Sinišom Kostreševićem u BiH i Ljubanom Ećimom u Srbiji. Zagor Siniša Rakita tek je kolateralna šteta.
Darku Elezu je vraćeno državljanstvo Srbije, potvrdio je za Istraga.ba njegov branilac Senad Kreho. Prethodno je istu informaciju Kreho potvrdio srbijanskom portalu nova.rs.
“Sud u Beogradu je 4.11. uvažio Elezovu tužbu i poništio je rješenje MUP-a Republike Srbije kojim je oduzeto državljanstvo mom branjeniku”, kazao je Kreho za Istragu.
Ono što je interesantno, Elez je šest dana nakon odluke Suda u Beogradu postigao sporazum o priznanju krivice sa Tužilaštvom BiH.
“Optuženi Darko Elez (1980.) u cijelosti je priznao krivicu za krivična djela za koja ga tereti optužnica u predmetu kodnog imena “Lutka”, saopćeno je 10. novembra iz Tužilaštva BiH.
Ovaj kriminalac se obavezao da će svjedočiti “o svemu što mu je poznato”. No, posebno se očekuje njegovo svjedočenje o poslovima Dijane Hrkalović i Veljka Belivuka, koje srbijanski mediji označavaju kao “neugodne svjedoke” protiv Aleksandra Vučića, odnosno članova njegove porodice. Hrkalović i Belivuk se nalaze u pritvoru u Srbiji i nalaze se na udaru medija bliskih Vučićevom režimu. Darko Elez će sada svjedočiti protiv njih.
„Bio si u Beogradu dva dana prije nego mi je MUP Srbije oduzeo državljanstvo“, optužio je Elez tokom saslušanja postupajućeg tužioca Dubravka Čamparu.
Elez je, podsjećamo, uhapšen u Beogradu u decembru prošle godine, a srbijanske vlasti su odlučile da izruče Bosni i Hercegovini. To su učinili 4. marta ove godine i to isključivo zbog slučaja ubistva Siniše Miličevića Tigra. No, onda je došlo do obrata. Srbijanske vlasti u aprilu oduzimaju svoje državljanstvo Darku Elezu kako bi ga bh. pravusđe moglo goniti i zbog slučaja Lutka.
Darko Elez je već bio u bosanskohercegovačkom pritvoru zbog sumnje da je organizovao ubistvo Siniše Miličevića Tigra kada je državni tužilac Dubravko Čampara, pred kraj aprila ove godine, otputovao u Beograd. Elez će mu na saslušanju reći da je bio 27. april i da je tih dana u Beogradu boravio i direktor Policije Republike Srpske Siniša Kostrešević. I, uistinu, na oficijelnoj web stranici MUP-a Republike Srpske možete pronaći saopćenje za javnost od 27. aprila ove godine u kojem piše da su „direktor Policije RS i tužilac za organizirani kriminal BiH Dubravko Čampara razgovarali u Beogradu sa ministrom unutrašnjih poslova Republike Srbije Aleksandrom Vulinom“.
Dubravko Čampara i Siniša Kostrešević na sastanku sa Vulinom
“Na sastanku je ocijenjeno da saradnja u borbi protiv organizovanog kriminala mora biti kontinuirana kako bi policije i tužilaštva u regionu spremno odgovorili i bili korak ispred kriminalnih grupa. Ministar Vulin je naglasio da uspješne borbe protiv organizovanog kriminala nema bez čvrste i odlučne regionalne saradnje i istakao da je operativna saradnja i razmjena informacija u ovoj oblasti imperativ”, navedeno je u saopćenju za javnost MUP-a RS.
Dva dana kasnije, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije, sa Aleksandrom Vulinom na čelu, donosi „Rešenje“ kojim se „ukida rešenje o prihvatu u jugoslovensko državljanstvo i državljanstvo Republike Srbije lica Elez (Miladin) Darko“. Kompletno “Rešenje” možete pročitati klikom ovdje.
Tako je Darko Elez ostao bez državljanstva Srbije, a Dubravko Čampara, nakon toga „odustaje“ od pritvaranja Darka Eleza po osnovu istrage za ubistvo Siniše Miličevića Tigra, za koje je osumnjičen i Vladimir Kovačević Kovač. Tužilac Čampara se sada fokusira na „slučaj Lutka“ u kojem je Darko Elez optužen, a za koje mu se nije moglo suditi sve dok mu Aleksandar Vulin nije oduzeo državljanstvo Srbije. Slučaj ubistva Siniše Miličevića Tigra za koje je prijavljen i osumnjičen Vladimir Kovačević Kovač pada u drugi plan. Vladimir Kovačevuć Kovač široj je javnosti postao poznat kada se fotografisao sa sbijanskim ministrom unutrašnjih poslova Aleksandrom Vulinom.
Ministar energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić rekao je u četvrtak na sastanku u Sarajevu da se taj entitet povlači iz daljnih pregovora o definisanju seta zakona iz oblasti energetike kojim bi se, na nivou Bosne i Hercegovine, trebalo riješiti pitanje gasa, saznaje Istraga.
Sastanak u Sarajevu organizirala je Evropska energetska zajednica, a osim predsjednika EEZ-a Janeza Kopača, sastanku su prisustvovali entitetski ministri Petar Đokić, Nermin Džindić, te državni ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac.
“Đokić je rekao da RS ne može dalje učestvovati u razgovorima u vezi sa ovim pitanjima”, kazao je sagovornik Istrage koji je prisustvovao ovom sastanku.
Istraga.ba je u četvrtak popodne kontaktirala i direktora Sekretarijata Energetske zajednice Janeza Kopača.
“Sastanak je bio korektan. Razgovaralo se i o trenutnoj političkoj situaciji”, kratko nam je kazao Kopač, kojem krajem novembra ističe mandat i kojeg će na poziciji direktora Sekretarijata naslijediti Poljak Artur Larkowski.
No, drugi izvori Istrage kažu da Kopač pokušava “ublažiti” stavove predstavnika Republike Srpske koji su doslovno kazali da se povlače iz svih pregovora.
Podsjećamo, Evropska energetska zajednica je Bosni i Hercegovini, zbog neusvajanja propisa na državnom nivou kojim se regulišu pitanja plina, električne energije te nafte i naftinih derivata krajem prošle godine uvela sankcije. Međunarodna zajednica traži, pored ostalog, od BiH usvajanje Zakona o regulatoru električne energije i prirodnog gasa, prenosu i tržištu električne energije u BiH. Tim zakonom se definiše i uvodi državni regulator za gas, te se uspostava jedinstveno tržišta i gasa i električne energije.
“Federacija traži da na identičan način bude riješeno pitanje i gasa i električne energije, dok RS želi uvesti samo protokolarnu funkciju eventualnom regulatoru”, kazao je sagovornik Istrage uključen u ove pregovore.
No, nakon što su vladajuće političke partije iz RS-a pokrenule pitanje “vraćanja” nadležnosti sa nivoa BiH na nivo entiteta, resorni ministar Petar Đokić je u četvrtak izvijestio svoje kolege da se Republika Srpska povlači iz pregovora o zakonima koji će regulisati energetska pitanja. To znači da će i dalje Bosna i Hercegovina ostati pod sankcijama, što će direktno spriječiti i strana ulaganja u oblasti energetike.Najveći problem će biti pitanje snabdijevanja plinom. Bez usvajanja zakona na nivou BiH tržište u BiH neće biti “slobodno” tako da će i dalje glavni izvor snabdijevanja prirodnim gasom biti iz ruskih izvora.
U doba najveće postdejtonske krize, kada se i svjetski mediji plaše rata u Bosni i Hercegovini, u doba kada Srbija, Hrvatska i Republika Srpska izdvajaju milione za lobiranje protiv BiH, u bh. ambasadi u Washingtonu nema nijednog probosanskog diplomate. Na izbor Dodikovog ambasadora u SAD-u nije se, objektivno, moglo uticati. To mjesto je jedno od onih “rotirajućih”, pa je red i bio da u Ambasadi u, za BiH najbitnijoj državi, bude Srbin, u ovom slučaju Bojan Vujić.
Upražnjena mjesta
Ali ni okolnosti niti Milorad Dodik nisu krivi što u Ambasadi BiH u Washingtonu postoji osam upražnjenih diplomatskih pozicija. Naime, prema aktima Ministarstva vanjskih poslova BiH, u Ambasadi BiH u SAD-u postoje ambasadorsko mjesto koje je rotirajuće i još osam stalnih mjesta koja bi trebale popuniti diplomate iz BiH. Od tih osam mjesta, popunjeno je samo jedno, a to je pozicija šef konzularnog odjeljenja. U ovom trenutku i to je mjesto popunio diplomata iz Republike Srpske. Preostalih osam pozicija nije popunjeno, a među njima je i pozicija zamjenika šefa misije, ili u prevodu – pozicija drugog čovjeka bh. ambasade u Washingtonu. Dakle, da se još jednom presaberemo, od ukupno deset diplomatskih mjesta u Ambasadi BiH u Washingtonu, popunjena su samo dva. I to kadrovima iz Republike Srpske koji, o trošku države Bosne i Hercegovine, propagiraju politiku svog stvarnog šefa Milorada Dodika. No, nije za to, rekoh, kriv Milorad Dodik. Kriva je isključivo Bošnjakinja iz SDA Bisera Turković, ministrica vanjskih poslova BiH. Pravilnik njenog Ministarstva vanjskih poslova je takav da nijedan iole ozbiljan čovjek sebi ne bi dopustio da pod tim uslovima ode u SAD i zastupa interese Bosne i Hercegovine.
Bez ikakve zlobe, već samo vođen činjenicama, svaki iole patriotski naklonjen bh. državljanin će zaključiti da ministrica vanjskih poslova BiH nema vremena da se bavi SAD-om i našom ambasadom u najbitnijem gradu u političkom svijetu. Ona je okrenuta prema Kataru, državi u kojoj diplomatske dane “živi” njen sin. Ona je okrenuta ka državama u kojima podrška Bosni i Hercegovini nikad nije ni bila upitna.
Vratit ću se kratko u juli ove godine. Pod izlikom da bi se moglo dogoditi da zakasni na dženazu i komemoraciju u Potočarima, ministrica vanjskih poslova Bosne i Hercegovine prvobitno je bila odbila da učestvuje na Dubrovnik forumu, gdje su se okupili ministri vanjskih poslova devet država. “Zvali su me, ali sam rekla da ne mogu uoči Srebrenice”, objasnila je svoju odluku ministrica, naglašavam, vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.
Tek nakon što je, združenim snagama Istrage i Oslobođenja, ministrica Turković upozorena na to da je ona ministar vanjskih poslova, a ne ministar za ljudska prava i izbjeglice, predomislila se. Otišla je na Forum u Dobrovnik i, vidite čuda, stigla je i na dženazu u Potočare. Što, na kraju, pokazuje da je ministrica bila samo lijena i da joj baš i nije bilo do putovanja u Dubrovnik, gdje je, u ime Bosne i Hercegovine, mogla i trebala razgovarati sa svojim kolegama iz devet država.
No, kada treba putovati u daleki Katar, ministrica Turković nema problema sa vremenom. Gledajući samo ovu godinu, ministrica vanjskih poslova je dvaput bila u službenoj posjeti Kataru. Prvo se u aprilu “borila” za naklonost službene Dohe, da bi, onda, opet u oktobru boravila u Kataru. Igrom slučaja, u Ambasadi BiH u Dohi radi njen sin Ali, koji je postao poznat po tome što je bio “neslužbena” pratnja svojoj mami kada je ona, još na početku mandata, putovala u SAD.
Fotografije (sa hodnika)
Bosna i Hercegovina se, rekosmo, nalazi u najvećoj postdejtonskoj krizi, a vijest iz Ministarstva vanjskih poslova BiH glasi da se Bisera Turković u Bruxellesu srela sa bivšim hrvatskim ministrom vanjskih poslova i zastupnikom u EU Toninom Piculom. Istina, srela se ministrica Turković, dan kasnije, i sa svojim bugarskim kolegom. Priložila nam je fotografiju. No, ne vjeruj diplomati koji kao dokaz svojih aktivnosti prilaže fotografije sa svjetskim zvaničnicima snimljene negdje u hodnicima. Mislim da Zlatko Lagumdžija najbolje zna o čemu govorim.
Nekadašnji bliski suradnik Richarda Holbrookea i aktivni sudionik administracije Billa Clintona Derek Chollet ima respektabilnu karijeru u State Departmentu, Bijeloj kući i Pentagonu. Nakon 20 godina ponovo je u našoj zemlji i ne krije da su razlog njegova boravka prijetnje miru i ugrožavanje Daytona, ali i vrlo energično kaže da je njegova zemlja riješena da sačuva stabilnost Bosne i Hercegovine.
”Prije 26 godina niko nije vjerovao da je mirovni sporazum moguć, a BiH od Daytona živi mir”, ističe na samom početku našeg razgovora, napominjući koliko je dužnosnika SAD-a u BiH dolazilo još tokom rata tragajući za rješenjima. Podsjećam da je među njima bio i današnji predsjednik SAD-a Joseph Biden, koji je tog aprila 1993. godine posjetio i razrušenu zgradu Oslobođenja, sastao se sa brojnim dužnosnicima BiH i naravno osvanuo na naslovnici našeg lista.
BIH U SRCU
– Vaš komentar za predsjednika Bidena, tada je bio senator, na prvoj stranici ratnog Oslobođenja pomaže da ilustrujemo suštinu američkog prisustva u Bosni i Hercegovini koje traje 30 godina. I predsjednik SAD-a i mi ostali smo fokusirani na pitanja u BiH. Predsjednik Biden je bio jedan od zagovornika u SAD-u za jaču intervenciju, liderstvo po pitanjima koja su se ticala BiH u ratu. Bio je jedan od predvodnika Dejtonskog mirovnog sporazuma i njegove provedbe.
Nakon što je bio senator i potpredsjednik SAD-a, sada je predsjednik, a državni sekretar Blinken, moj šef, također je neko ko je službovao u Clintonovoj administraciji kao visoki savjetnik za Evropu u Bijeloj kući, poslije Daytona a za vrijeme kosovskog rata. Dakle, on je stručnjak za Balkan, neko ko prati pitanja u ovom regionu jako pažljivo. I zato kažem: mnogi zvaničnici u američkoj vladi sada su zaista duboko uključeni u pitanja vezana za BiH, posebno u Daytonu. Znate da sam dugo bio savjetnik i suradnik ambasadora Holbrookea i posljednji put sam ovdje bio prije 20 godina s njim. Hoću reći da mnogi visoki američki zvaničnici imaju iskustva ovdje, nose BiH u srcu i odlučni su da urade šta god mogu da pomognu građanima Bosne i Hercegovine da osiguraju svoju kvalitetniju budućnost. BiH jeste mala zemlja, ali ona ima veliko mjesto u razmišljanjima brojnih američkih dužnosnika.
PA, ŠTA JE ONDA BIH SAD-U?
– Naša uloga je opečaćena postizanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma prije 26 godina, a zatim i sa više od dvije milijarde dolara pomoći koje su SAD osigurale u proteklom periodu. Bilo je tu i američkih vojnika koji su službovali prije 20 godina u sklopu EUFOR-a, snaga za implementaciju mira, ali SAD-u je također Bosna i Hercegovina važna i zato što je u strateškom dijelu svijeta. Bosna i Hercegovina predstavlja i potencijal koji ona može da pokaže, da se građani mogu objediniti i imati jedinstvenu multietničku inkluzivnu demokratiju. To može biti primjer za ostatak svijeta.
O ČEMU RAZGOVARATE S DOMAĆIM ZVANIČNICIMA? ŠTA IM SAVJETUJETE?
– Svrha tih sastanaka je da jasno kažem da SAD duboko brinu za situaciju ovdje, da pažljivo posmatramo, da smo razočarani i zabrinuti smjerom kojim stvari idu i da je na liderima da vode, da idu izvan svojih uskih interesa, pojedinačnih potreba radi boljitka svih u ovoj zemlji. Pokušavamo ohrabriti ljude ovdje da šire gledaju na to šta je u interesu BiH i da shvate da ovdje postoji ogroman potencijal.
NATO I EU
Nažalost, mnogi talenti napuštaju ovu zemlju, kažu da glasaju tako što odlaze pješice iz BiH tamo gdje smatraju da njihova budućnost može biti bolja. Neko mi je kazao da je lakše otići iz BiH, nego ostati ovdje i uspjeti. Ja mislim da lideri moraju sebi postaviti ta teška pitanja – zašto toliko mladih ljudi odlazi i kako je to u zajedničkom interesu ove zemlje. To je poruka koju ja šaljem, ali istovremeno pokušavam da prenesem u ime SAD-a našu podršku i želju da BiH uspije. Vjerujemo da BiH može imati pozitivnu budućnost. Ljudi treba da pamte dobro, prije 26 godina svi su mislili da mir neće potrajati, da će se za godinu svi vratiti u rat, a nije bilo tako i to je dobro. Jasno je da bi se svi koji su bili uključeni u Daytonu i toliko marljivo radili da bi se postigao ovaj mir, složili da to nije mir kojem smo se nadali. Da ima šanse da se popravi. Mi se i dalje nadamo da se stvari mogu poboljšati, ali ne želimo da se pogoršaju.
VAŠA ZEMLJA VEĆ GODINAMA PODRŽAVA EU RJEŠENJA ZA BALKAN, A POSTALO JE BJELODANO DA EU NEMA RJEŠENJA NI ZA SVOJE DESNIČARE: IMAJU LI SAD I EU SADA ZAJEDNIČKI PLAN?
– Ja sam bio iznenađen kada sam shvatio da mnoge ključne evropske zemlje vide situaciju ovdje slično kao i SAD i jednako smo zabrinuti pravcem u kojem stvari idu. Odlučni smo da radimo zajedno koliko god možemo, da podržimo BiH da nađe put naprijed. Ja odavde putujem za Bruxelles, gdje ću se sastati sa zvaničnicima iz EU, da razgovaramo o tome šta sam vidio i čuo ovdje i o načinima kako možemo raditi zajedno. Znam da je BiH važno pitanje za mnoge evropske lidere. Državni sekretar Blinken je razgovarao sa kolegama o situaciji ovdje, kao što sam i ja pred svoju posjetu slušao od evropskih kolega kako se nadaju napretku kojeg možemo postići, ali i koliko su zabrinuti. Mi vjerujemo da BiH treba biti na euroatlantskom putu i da je njena budućnost najbolja ako je usidrena unutar evropskih institucija. Naravno, nije na SAD-u da odluče o sudbini BiH, da li će ići u EU ili NATO, ali smatramo da su vrata ovih institucija otvorena i da je u interesu BiH, ako može postići reforme, da uđe u te institucije.
ZAŠTO SE POTISKUJE NATO? JE LI TO USTUPAK VUČIĆU?
– SAD-u je stalo do NATO-a. Vjerujemo da vrata NATO-a trebaju biti otvorena BiH. Postoje mnoge važne odluke koje se moraju donijeti unutar BiH kada je riječ o reformama i neophodnim koracima da bi se mogla pridružiti NATO-u. U Bruxellesu ću se sastati i sa kolegama iz NATO-a. NATO je izrazio dobrodošlicu Crnoj Gori, a mi smatramo da je euroatlantski put pravi put za BiH i odlučni smo da radimo sve što možemo da BiH ostane na tom putu. Građani BiH će da odluče da li će zemlja ući u NATO, jer niko van BiH neće odlučiti o tome.
ZA MIRNU BOSNU NEOPHODAN JE MIRAN REGION, NO SRBIJA I HRVATSKA SE AKTIVNO BAVE BIH, CRNA GORA BIJE SVOJE BITKE, KOSOVO ČEKA RASPLET, A MAKEDONIJA JE IZIGRANA. RUSIJA ZADOVOLJNO TRLJA RUKE, KINA JAČA UTJECAJ, A TURSKA NUDI SVOJU MEDIJACIJU. U SVIJETU U KOME AUTOKRATE SLAVE, A ODNOS PREMA MIGRANTIMA ZORNO SLIKA STEPEN POŠTIVANJA LJUDSKIH PRAVA, MOŽEMO LI GOVORITI O DEMOKRATSKOJ BUDUĆNOSTI?
– Postoje izazovi u cijelom regionu, nema sumnje. Korupcija, sloboda medija, oblasti vladavine zakona, migracije, odliv mozgova, Covid situacija koja je poprilično loša… Ono što se dešava u BiH nije nešto što je izolirano. To je dio šireg, regionalnog problema. Zato pokušavamo da rješavamo regionalna pitanja u širem kontekstu.
BEZ ILUZIJA
Vi ste spomenuli situaciju u Sjevernoj Makedoniji. SAD podržavaju put za Sjevernu Makedoniju i Albaniju ka EU. Sad smo imali izbore i u Bugarskoj. Postoji prilika da se možda postigne neki napredak, a mi ćemo raditi da to podržimo. Mi nismo unutar EU, ali možemo nešto reći onima koji rade na tome. Vidimo šansu u većim regionalnim ekonomskim integracijama. Postoje razni planovi, postoji potencijal na Zapadnom Balkanu za ekonomski rast i razvoj, za dalju modernizaciju. SAD mogu zajedno sa evropskim partnerima pomoći da region realizira taj potencijal. Ali, moramo jasno kazati koji su pravi izazovi. Biće teško građanima ovog regiona da ostvare razvoj ako korupcija ostane toliko sveprisutna, ako nemaju povjerenja u vladavinu zakona, u izborne rezultate.Ako postoje problemi slobodnih medija. Mi smo jako fokusirani na rješavanja ovih problema u cijelom regionu i ostajemo posvećeni ovom dijelu svijeta, imamo iskustva ovdje, znamo i želimo pomake, a odlučni smo da koristimo i vrijeme i energiju i sve što možemo da pomognemo. Mi nemamo iluzija, jasno nam je kako su teški izazovi s kojima se suočavamo, ali moramo se i podsjećati da postoje mnogi trenuci odnosa između SAD-a i BiH kada su mnogi sumnjali, a ispostavilo se da smo uspjeli. Richardu Holbrookeu su govorili da ne treba ni pregovarati o miru zato što nije moguć, ali on je dokazao da su ti kritičari griješili. Ja znam da problemi danas postoje, korupcija, nefunkcionalnosti političkog sistema, nemogućnosti da lideri donose odluke za dobrobit svih građana, ali moramo se nastaviti nadati da uz dodatna nastojanja, ohrabrenje i ulaganje dodatne energije možemo postići kvalitetne iskorake.
KOJIM REDOSLIJEDOM? KAKO?
– Mnogi koraci koje tražimo ovdje važe za cijeli region. Najurgentnije za BiH bi bila izborna reforma, da osiguramo da izbore naredne godine, koji su rekao bih posebno važni, možemo smatrati slobodnim i pravičnim. Ja znam da se mnogo teških razgovora vodilo u proteklim mjesecima o izbornim reformama i mi ćemo to nastaviti raditi i narednih mjeseci. Borba protiv korupcije i svih aspekata korupcije u politici, poteškoće da se pošteno posluje također nas brinu u BiH, ali i regionu.
Očigledno je važno i rješavanje problema Covida, SAD nastoje da urade sve što možemo da pomognemo zemljama širom svijeta, i ovom regionu, da se bore sa Covidom. To su ta top tri pitanja, ali kao što sam rekao, ako ih riješimo, ako napravimo značajne pomake, onda bi to moglo stvoriti mogućnost za budućnost BiH, za mlade ljude kojih toliko puno odlazi iz zemlje, da imaju poticaj da ostanu i pomognu, da doprinesu da ova zemlja bude bolje mjesto za sve. Sreo sam mlade lidere koji su odlučili da ostanu, da se bore za ovu zemlju. Mi želimo da ih je što više i uradit ćemo sve što je u našoj moći da ih podržimo.
U.S. Secretary of State Antony Blinken gives remarks during a 9/11 commemoration event to mark the 20th anniversary of the September 11, 2001 attacks, at the State Department in Washington, U.S., September 10, 2021. REUTERS/Evelyn Hockstein/Pool
“Kao svjedok potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, Sjedinjene Države ponavljaju da će potezi jednostranog povlačenje iz institucija na državnom nivou ili bilo kojeg drugog pokušaja destabilizacije Dejtonskog sporazuma biti suočeni s odgovarajućim mjerama, uključujući i razmatranje sankcija”, napisao je u pismu članovima Predsjedništva BiH američki državni sekretar Antony Blinken.
Koraci ka podrivanju institucija BiH, piše Blinken u pismu koje je u posjedu Istrage i Oslobođenja, ugrozili bi ne samo evropsku perspektivu BiH, već i stabilnost i garancije neophodna za gospodarski oporavak i strana ulaganja.
Američki državni sekretar pozvao je sve strane na dijalog, te se dotakao i izmjena Izbornog zakona BiH.
“To zahtijeva povratak za sto, sudjelovanje u donošenju odluka i predanost izgradnji konsenzusa potrebnog za pomak ove zemlje naprijed. Stabilnost i prosperitet prijedloga zakona zahtijevaju suradnju sva tri konstitutivna naroda, te Republike Srpske i entiteta Federacije, kako bi se postigla jednaka prava za sve građane”, napisao je Blinken.
Ne možemo dopustiti, napisao je Blinken, da još jedan izborni ciklus prođe bez unapređenja integriteta izbora koji osiguravaju da se svi glasovi broje.
“Izborni zakon i ograničene ustavne reforme također su od ključne važnosti za rješavanje problema diskriminacije i ispunjavanje evropskih standarda”, piše u pismu koje je danas dostavljeno članovima Predsjedništva BiH.
Antony Blinken podsjeća i na pismo koje je Željku Komšiću, Šefiku Džaferoviću i Miloradu Dodiku poslao u martu ove godine, navodeći da je pisao u “duhu dubokog partnerstva” koje dijele SAD i BiH.
“Od tada se u vašoj zemlji razvila politička kriza koja prijeti regionalnoj stabilnosti. Želio bih ponovo istaći našu stalnu zabrinutost zbog puta kojim je krenula vaša zemlje, kao i nepokolebljivu opredijeljenost SAD-a da podrži suverenitet i teritorijalni integritet BiH kao jedne države, sa dva entiteta i Distriktom Brčko”, napisao je Blinken.
On je pozvao članove Predsjedništtva BiH na predanost za deeskalaciju trenutne političke krize, te ponovnom uključivanju s međunarodnim partnerima u program zdravorazumskih ekonomskih, izbornih, ograničenih ustavnih reformi i reformi vladavine prava od vitalnog značaja.
Banjalučka firma Kosmos, inače povezana sa Ministarstvom odbrane Republike Srbije, namjerava uvesti tri lansera raketa za ruski raketni sistem NEVA-S125, saznaje Istraga. Oni su početkom oktobra ove godine dostavili Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH zahtjev za izdavanje dozvole za uvoz. Ovo je Ministarstvo, potom, Zahtjev preduzeća Kosmos proslijedilo na ocjenu Ministarstvu sigurnosti BiH, Ministarstvu vanjskih poslova, Ministarstvu odbrane i Obavještajno sigurnosnoj agenciji BiH.
“Zamjenik ministra odbrane BiH Mirko Okolić (SNSD) krajem je oktobra iskoristio odustvo ministra Sifeta Podžića te je dao saglasnost na uvoz ove vojne opreme”, ustvrdio je izvor Istrage iz Ministarstva odbrane BiH.
Međutim, nakon što se vratio sa službenog puta, ministar Podžić je 8. novembra ove godine opozvao saglasnost koju je 27. oktobra potpisao njegov zamjenik Okolić.
“Ponovnim uvidom u Zahtjev za izdavanje isprave za vanjskotrgovinski promet, uočen je nedostatak u pogledu informacija iz izjave krajnjeg korisnika koje su propisane članom 7. stav (2) Zakona o kontroli vanjskotrgovinskog prometa oružja, vojne opreme i roba posebne namjere. Navedenim članom decidno je propisano: Dokumenti o krajnjem korisniku iz stava 1 ovog člana, između ostalog, sadrže:naziv izvoznika, naziv krajnjeg korisnika i krajnju namjenu, naziv robe, opis robe, količinu, vrijednost, rok važenja isprave i izjavu da se neće izvršiti ponovni izvoz navedene robe bez prethodnog pismenog odobrenja nadležne institucije prvobitne zemlje izvoznika”. Kako u izjavi krajnjeg korisnika nije navedena krajnja namjena navedenog sredstva te kako se radi o trajnom, a ne privremenom uvozu, to Ministarstvo odbrane BiH ovim dokumentom zadržava pravo ponovnog utvrđivanja svih činjenica potrebnih radi ponovnog opredjeljenja u smislu davanja saglasnosti za uvoz navedenog sredstva”, navedeno je obrazloženju Opoziva koji je potpisao ministar Sifet Podžić.
Prema dokumentaciji koja je u posjedu Istrage, uvoznik je firma Kosmos a.d. Banja Luka. Izvornik je firma BLKOSMOSRS d.o.o. Beograd, Republika Srbija. Krajnji korisnik je firma Kosmos.
Kako se vidi iz dokumenta iznad, Kosmos je namjeravao uvesti jedno “vozilo za dotur i postavljanje raketa (VDP) PR – 14AM” te tri lansirne rampe 5P73.
U svom zahtjevu za uvoz, Kosmos je naveo da će, kao krajnji korisnik, izvršiti kupovinu dotur vozila i tri komada lansirnih rampi “iz sastava startne opreme raketnog sistema S-125 “NEVA”” i to u svrhu “remonta i dovođenja u ispravno stanje”. U dokumentaciji uopće nije navedeno ko će koristiti ovu vojno naoružanje, a očigledno je da se ne radi o “privremenom” uvozu, već o “trajnom uvozu” na teritoriju BiH, odnosno Republike Srpske.
Raketni sistem S-125 NEVA je sistem protivvazdušne opreme proizveden u SSSR-u. Godinama ga koristi i Vojska Republike Srbije.
“Raketni sistem PVO S-125M „neva“ namijenjen je za uništavanje ciljeva u vazdušnom prostoru koji lete na malim i srednjim visinama i uništavanje ciljeva na zemlji i vodi koji se mogu radarski osmatrati. Raketnim sistemom „Neva“ moguće je uništavati ciljeve u odlasku i dolasku na daljini do 25 km i na visini do 18 km. Maksimalna brzina rakete je oko 700 m/s.
Izvršena je delimična modernizacija raketnog sistema „neva“ — s ciljem poboljšanja tehničkih karakteristika sistema — kojom je postignut viši novo efikasnosti, bolja zaštita borbenih posluga i ušteda resursa”, navedeno je na službenom sajtu Vojske Srbije.
Treba napomenuti da je u martu ove godine srbijanski ministar odbrane Nebojša Stefanović posjetio banjalučku firmu Kosmos.
“Stefanović je ocijenio da je ta saradnja dobra, ali da postoji prostor za njeno dalje unapređenje. Na sastanku su razmatrani mogući budući modaliteti saradnje koji bi, kako je ministar Stefanović ocijenio, bili od značaja za nastavak opremanja Vojske Srbije, a u isto vreme i za dalji razvoj ovog preduzeća”,navedeno je na sajtu Ministarstva odbrane Srbije nakon Stefanovićeve posjete banjalučkoj kompaniji Kosmos.
Njemačka, Nizozemska, Luksemburg, Belgija i Češka. To je pet članica Evropske unije koje su jasno zagovarale uvođenje sankcija Miloradu Dodiku. Glavni oponent, tvrde izvori Istrage iz Brisela, bila je Mađarska. Ostale države nisu imale jasan stav u vezi sa ovim pitanjem.
“Evropska unije mora nešto uraditi do kraja ove godine”, kazao je tokom rasprave na Vijeću za vanjske poslove EU njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas, koji je već ranije, u intervjuu za politicki.ba najavljivao sankcije predsjedniku SNSD-a Miloradu Dodiku.
Međutim, ministar vanjskih poslova Mađarske Peter Szijjarto kazao je da “treba razgovarati s Dodikom te da on sve radi u skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom”. Nakon toga je ponovo reagirao njemački ministar Maas koji je prekinuo izlaganje mađarskog zvaničnika.
U ime zemalja Beneluxa (Belgija, Nizozemska i Luksemburg) govorio je predstavnik Belgije i na osnovu tog izlaganja moglo se zaključiti da ove tri članice EU podržavaju prijedog Njemačke za uvođenje sankcija Miloradu Dodiku.
Na sastanku je govorio i komesar Evropske unije za susjedstvo i proširenje Oliver Varhelyi koji je kazao da u Bosni i Hercegovini treba “fer predstavljati sve strane”, što je najbiže formulacijama koje nerijetko koriste ruske diplomate. Varhelyi je izvijestio ministre vanjskih poslova zemalja članica EU da će uskoro u putovati u BiH kako bi se još jednom uvjerio u pravo stanje “na terenu”. Komesar Evropske unije za susjedstvo i proširenje, prema informacijama Istrage, u BiH bi trebao doputovati 24. novembra.
Visoki predstavnik Evropske unije za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku i potpredsjednik Evropske komisije Josep Borrell je kazao da “EU zahtijeva da se politički lideri vrate dijalogu, da državne institucije počnu raditi i da se posvete reformama”.
“Rasprava o BiH bila je visoko na našoj agendi i o tome smo detaljno razgovarali. Kriza je ozbiljna i jako smo zabrinuti. Umjesto da se neizborna godina iskoristi za reforme, neki politički lideri odlučili su se za secesiju i oštru nacionalističku retoriku. To mora prestati”, poručio je Borrell.
Međutim, ni on, kao i većina zvaničnika EU nije govorio o sankcijama Miloradu Dodiku na čije je usvajanje pozvao njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas. On je, naime, i tokom sjednice FAC-a, ali i prije početka samog sastanka poručio je da “u Evropskoj uniji treba razgovarati o tome da li su sankcije mogućnost da se zaustave negativni politički tokovi u Bosni i Hercegovini”.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
