“Mi smo kršćani i to je moje iskustvo. A iz iskustva mogu reći da muslimani ne napuštaju svoje vrijednosti. Ja ne pozivam na mržnju. Ja ne pozivam na odbacivanje, ali želim skrenuti pažnju na to da je ovo naša najvažnija vrijednost. Samo pozivam na to da odbranimo Evropu, cijelu Evropu, ne samo EU, kojoj je veoma teško vjerovati da će biti odbranjena nastavili se s ovakvim politikama. Jer budućnost Evrope nje samo ekonomija i energetska stabilnost. Budućnost Evrope je i demografska stabilnost. Ako toga nema, živjet će narod koji nije živio tu, a ne evropski narod”, kazao je član Predsjedništva Milorad Dodik, govoreći na Demografskom samitu u Budimpešti.
Wrong & dangerous narrative on #BiH🇧🇦, #Europe🇪🇺 & their relationship with #Islam. Also, a copy paste of the 1980s narratives spread by academics & politicians, which led to the 1990s Balkans wars, ethnic cleansing and genocide.👇🏼https://t.co/JhfgLx2FA1pic.twitter.com/NTCIt9Zda1
Podsjećamo, osim Dodika, na Samitu su govorili mađarski premijer Viktor Orban, slovenački premijer Janez Janša, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i bivši američki potpredsjednik Mike Pence.
“Moram reći da sebična evropska politika prazni Balkan koji će se puniti migrantima koji dolaze iz zemalja s različitim kulturama. Pitam vas da li će za nekoliko decenija Evropljani živjeti u Evropi”, rekao je Dodik.
Komentarišući Dodikovu izjavu o “muslimanima koji ne napuštaju svoje vrijednosti” i od kojih se “Evropa treba odbraniti”, analitičar ESI-a Adnan Ćerimagić napisao je na Twitteru da je ovo “preslikavanje narativa iz osamdesetih godina koji su širili akademici i političari, što je dovelo do balkanskih ratova devedesetih, etničkog čišćenja i genocida”.
Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica Potočari kazao je za Istragu da su Dodikove riječi, zapravo, riječi Radovana Karadžića.
“Ovo je doslovno, od riječi do riječi, ono što je govorio Radovan Karadžić. Milorad Dodik je tada bio lojalni poslanik skuštine bosanskih Srba i u tom svojstvu metanisao genocidu. Danas vidimo da ima i ozbiljnije ambicije, naime da se sam nađe na čelu genocidnog poduhvata. Ovi je, naime, izrečena genocidna namjera”, kazao je Suljagić.
Tokom najmračnijih dana predsjedničkog mandata Donalda Trumpa, Angela Merkel izgledala je kao posljednja odrasla osoba na svjetskoj sceni. Budući da je na čelu Sjedinjenih Država bio ekstremista, da je Ujedinjeno Kraljevstvo bilo u haosu, da je Indija klizila k autokratiji, a Rusija i Kina postajale sve represivnije, njemačku kancelarku slavili su kao „vođu slobodnog svijeta”. Sada, kada se Merkel povlači s funkcije koju je obavljala posljednjih 16 godina (u trenutku preuzimanja, njeni međunarodni kolege bili su George W. Bush, Tony Blair, Jacques Chirac i Silvio Berlusconi) njen herojski imidž zabrinjava posmatrače međunarodne scene zbog onoga što bi moglo uslijediti. Da li će uslijediti “trampizacija” Njemačke nakon njenog odlaska u penziju? I da li će uloga te zemlje kao branitelja demokratije na međunarodnoj sceni postati prošlost? Ova pitanja temelje se na pogrešnim premisama, piše za američki časopis The Atlantic profesor sa Univerziteta Johns Hopkins Yascha Mounk.
Iako Merkel zaslužuje hvalu kao postojan i human vođa, ona nikada nije bila posljednji bedem između dostojanstva i barbarstva; čak i nakon što napusti funkciju, Njemačka će vjerovatno ostati umjerena. I premda Merkel istinski brine o demokratskim vrijednostima i ljudskim pravima, dok je bila na funkciji, malo toga je učinila da ih odbrani. Dolaskom njenog nasljednika Njemačka će vjerovatno nastaviti kombinirati visokoumne razgovore s izostankom akcije i zabrinjavajućom spremnošću za sklapanje trulih poslova s autokratama.Odlazak Merkel s dužnosti izgleda kao historijska cezura. Ali, iz dobrih i iz loših razloga, njena zemlja će se malo promijeniti nakon njenog odlaska.Naučnici koji se bave društvenim pojavama vole statističko modeliranje u predviđanju vjerovatnoće određenog ishoda: koliko često se nešto događa ako neke osnovne parametre stavite u pojednostavljeni model svijeta i iznova ga ponavljate? Da je neko to učinio kako bi predvidio vjerovatnoću da će Merkel ikada postati njemačka kancelarka, odgovor bi, u najboljem slučaju, bio jedan prema milion.Merkel – protestantkinja iz komunističke istočne Njemačke – bila je trostruki autsajder u svojoj stranci, u velikoj mjeri zapadnonjemačkoj, katoličkoj i muškoj demokršćanskoj uniji. Kao i mnogim njemačkim političarima, nedostaju joj i harizma i dar govorništva; sklonija je oštrim i trezvenim izjavama nego dugim govorima i retoričkim fantazijama. Čak i nakon što ju je njen mentor, Helmut Kohl, imenovao ministricom za žene i porodice i javno ju je odbacio kao mein Mädchen, ili „moju djevojčicu“. Ali njen status autsajedera pretvorio se u prednost nakon izbijanja finansijskog skandala u koji je bilo upletena nekolicina viših stranačkih lidera kasnih 1990-ih i početkom 2000-ih. Čak i u trenutku kada je većina demokršćana bila pod velom sumnje, javnost je lako mogla povjerovati da Kohlova “djevojčica” nije mogla znati za prljave poslove starih dječaka koji su zaista vodili stvari. Odlučnost i hladnokrvnost kojom je iznenadila svoje kolege, bili su prvi pokazatelj koliko su je svi potcijenili. Merkel je osudila svog dugogodišnjeg mentora i laktovima probila svoj put do vrha stranke.Pobijedivši na izborima i sklapanjem vladajuće većine, Merkel je ubrzo razvila svoj stil rada koji će postati njen zaštitni znak. Nije imala ambiciju da usmjeri politički program; umjesto toga je pratila velike debate svog vremena sve dok nije postalo jasno otkuda vjetar puše. Izostanak ambicije da dominira javnim prostorom bio je vrijedan divljenja; svoje je prisustvo u javnosti svela na minimum. Neobično za političarku koja je, po tradicionalnim mjerama, toliko dugo dominirala politikom svoje zemlje, držala se u drugom planu u takvoj mjeri da biračima nikada nije dala priliku priliku da im dosadi.Sve ovo pomaže objasniti političke prednosti Angele Merkel. Odrasla u diktaturi, mogla je, s dubokim uvjerenjem, govoriti o značaju slobode i demokratije. Kao autsajder, istinski je suosjećala s ugroženima. Instinktivno umjerena, rijetko je dolazila u iskušenje da igra na konzervativnu bazu svoje stranke, pričom o migrantima ili izbjeglicama. No, neke od tih osobina pomažu objasniti i Merkeline političke slabosti. Ako kao mjeru uzmemo njene riječi – bila je vođa vrijedan divljenja. Mjereno njenim postupcima, rezultat joj je, u najboljem slučaju, neujednačen. Pod njenim vodstvom Njemačka nije uspjela odgovoriti na tri najveća izazova u posljednje dvije decenije. Prvi se dogodio nakon početka velike recesije, kada su se zemlje južne Evrope našle u opasnoj spirali duga. Odlučan vođa velikodušno bi im ponudio spas ili bi ih, pak, potpuno izbacio iz zone jedinstvene valute. Umjesto toga, Evropska unija se pod vodstvom Merkel, vukla kroz ono što će postati krajnje destruktivna decenija. Na kraju je EU uspjela izbjeći najgori mogući scenarij izlaska jedne zemlje iz eurozone. No, društvena cijena tog prividnog uspjeha bila je daleko veća nego što je to bilo nužno. S još uvijek neriješenim strukturnim problemima, sljedeći ekonomski pad mogao bi potaknuti ponavljanje iste tragedije. Drugi veliki izazov došao je s usponom autoritarnih populista u većini Centralne Evrope. Kad je Viktor Orbán prvi put izabran, EU je imala način nametnuti Mađarskoj stvarne sankcije, kojima bi zaustavila nazadovanje zemlje prema autokratiji. Umjesto toga, Merkel se usprotivila ozbiljnijim mjerama kojima bi se Orbana pozvalo na odgovornost i dopustila je njegovoj stranci da ostane član kršćansko-demokratske grupe u evropskom Parlamentu. Mađarska danas više nije slobodna zemlja, a drugi lideri krajnje desnice ugledali su se na Orbanov model. Kao rezultat, autokrate mogu zaštititi jedni druge stavljanjem veta na sve sankcije koje bi im Brisel mogao nametnuti. Zbog institucionalne nemogućnosti da obuzda nadolazeće diktatore u središtu Evrope, EU je prestala biti klub demokratskih zemalja.Treći veliki izazov došao je kada je građanski rat u Siriji naveo milione ljudi da potraže utočište u Evropi. Riječi dobrodošlice koje je Merkel uputila i njeno inicijalno odbijanje da zatvori granice Njemačke, donijeli su joj poklonike širom svijeta. Ali ona nikada nije bila principijelna braniteljica neograničenog prava na azil – kako su je međunarodni mediji slavili. Njena odluka da zadrži granicu otvorenom temeljila se na njenom karakterističnom oklijevanju i birokratskoj nefunkcionalnosti zemlje, koliko i na postojanoj predanosti ljudskim pravima. I premda je Merkel stalno odbijala reći da će na kraju zaustaviti plimu izbjeglica (neodlučnost koja je uveliko doprinijela usponu krajnje desne Alternative za Njemačku kao stalnog aktera u političkom životu zemlje), ona je zapravo učinila sve što je mogla da ih zaustavi. Zahvaljujući nizu dogovora s autokratama, poput turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, Njemačka je prepustila prljavi posao zaštite svojih granica drugima, pa iako formalno nastavlja prihvaćati izbjeglice, većini njih je sada nemoguće doći do te zemlje.Za nasljednika Angele Merkel bore se tri kandidata, a kako se dan izbora približava, utrka među njima ostaje širom otvorena. Na papiru postoje velike razlike između ova tri kandidata. Armin Laschet, katolik blagih manira iz Porajnja, član je Kršćanskih demokrata kao i Merkel. Olaf Scholz, ljubazni bivši gradonačelnik Hamburga, predvodi historijske rivale iz Socijaldemokratske partije. A Annalena Baerbock, mlada parlamentarka iz Hannovera, predvodi Zelene – partiju koja je nastala kao kontrakulturni pokret 1980-ih.No, uprkos evidentnoj razlici u godinama, biografijama i ideološkom porijeklu, svih troje se efikasno pokušavaju pozicionirati kao trajna sila. Svih troje su društveno liberalni, ali nisu “probuđeni”. Svih troje vjeruju u snažnu socijalnu državu, ali obećavaju i fiskalnu odgovornost. I svih troje brane NATO i smatraju Sjedinjene Države bliskim saveznikom, ali nisu voljni potrošiti dovoljno novca na njemačku vojsku kako bi od zemlje napravili ozbiljnog globalnog igrača.Rezultat je predizborna kampanja koja je istovremeno bila vrtoglava i neobično dosadna. Iako glasači ne mogu ni naslutiti ko će biti sljedeći kancelar ili kakvu će koalicionu vladu formirati, čini se da se većina slaže kako to, ionako, neće napraviti veliku razliku. Zasad se čini kako bi Socijaldemokratska partija, čiji se izborni rezultati posljednjih decenija sve lošiji i čija je smrt nebrojeno puta prognozirana, mogla izbiti na čelo. Od početka kampanje, Scholz (političar koji drži lijevi centar u tradiciji Billa Clintona, ali s karizmom Mitcha McConnella) igra na ideju da će se glasači zagrijati za njegove sposobnosti koje pokazuje u svojstvenom smirenom maniru. Kako Laschet i Baerbock prave nepotrebnu grešku za greškom, ova naširoko ismijavana strategija nekako se ostvaruje. Prema anketama s početka kampanje Socijaldemokratska partija završila je na trećoj poziciji iza Zelenih i Kršćanskih demokrata. Sada su napredovali ispred druge dvije stranke. Iako je PredictIt, platforma za klađenje, početkom avgusta Scholzu davala šanse 1:20 da će zamijeniti Merkel, on je od tada postao favorit.Dobra vijest o ovim njemačkim izborima je da to neće promijeniti državu. Bilo da za novog kancelara bude izabrana Annalena Baerbock, Armin Laschet ili Olaf Scholz, Njemačka će u doglednoj budućnosti ostati stabilna i tolerantna demokracija. Niko od njih troje nema osobnost niti želju da se ugleda na autoritarne populiste čija je popularnost u porastu u toliko drugih zemalja. U međuvremenu, krajnje desničarska Alternativa za Njemačku, koja je prije četiri godine osvojila rekordan udio glasova, ovaj put će vjerovatno izgubiti podršku. I loša vijest o ovim njemačkim izborima je ista: neće promijeniti državu. Pod Merkelovom, Njemačka nije bila svjetionik demokratije ili ljudskih prava u mjeri u kojoj je to većina međunarodnih posmatrača vjerovala. Zemlja je produbila svoje ekonomske veze s Kinom, nastavila izgradnju plinovoda koji je bio važan za Kremlj, osnažila nadolazeće autokrate u Poljskoj i Mađarskoj i sklopila nemoralne dogovore s diktatorima u Turskoj i nekim drugim državama. Ista vrsta licemjerja vjerovatno će biti karakterstična za njemačku vanjsku politiku i kada Merkel ode.Oni kojima je stalo do demokratije i ljudskih prava nemaju razloga brinuti za Njemačku. Ali isto tako nemaju mnogo razloga polagati veliku nadu u njene vođe, njenu prošlost, sadašnjost ili budućnost.
“Avaz roto-press” je presudom Općinskog suda u Sarajevu dužan Senadu Avdiću, glavnom i odgovornom uredniku portala “Slobodna Bosna” isplatiti hiljadu KM uz pripadajuće troškove zbog niza kleveta i uvreda koji su protiv njega objavljeni na stranicama “Dnevnog Avaza”. Prema presudi koju je izrekao sudija Firdus Alajbegović “Avaz roto-press d.o.o. dužan je o svom trošku na portalu www.avaz.ba. objaviti uvod i izreku ove presude sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja”.
Senad Avdić je “Avaz roto-press” tužio kao izdavača “Dnevnog Avaza” u kojem je 27. jula 2019. godine u rubrici “Ličnost dana” objavljen tekst naslovljen “Megafon državne hobotnice” i podnaslovom “propagandista Mirjane i Slobodana Miloševića dobio moralni degenek od uglednog Vlastimira Mijovića”. U članku “Avaz” je prenio nesuvisle i ničim potkrijepljene Mijovićeve optužbe na račun Avdića, pa pored ostalog napisao da je on “oduzeo Avdiću legitimaciju navodnog borca protiv Miloševića i vrlo ga precizno podsjetio – što je lako potvrditi Avdićevim tekstovima u beogradskoj “Mladosti”- koliki je Avdić bio propagator balkanskog kasapina Slobodana Miloševića dok je bio glavni urednik spomenute novine. Dodatno, Avdić je u to vrijeme važio kao intimus prošle sedmice preminule Mirjane Marković Milošević, supruge raznog zločinca Slobodana Miloševića”.
Tokom davanja iskaza “Avazovi” svjedoci Miralem Aščić, urednik u listu i Vlastimir Mijović, nekadašnji direktor i urednik “Avaza”, nisu se mogli sjetiti, niti navesti niti jedan tekst, ili javni nastup Senada Avdića iz kojeg je moguće zaključiti da je on “bio propagator balkanskog kasapina Slobodana Miloševića”. Aščić je rekao da su se u tekstu oslanjali na izjavu Mijovića na portalu “The Bosnia Times”, dok je Mijović tokom svog svjedočenja rekao “da se ne sjeća konkretnog teksta iz Mladosti u kojem je Senad Avdić pisao pozitivno o Slobodanu Miloševiću, da je toga bilo tona, najmanje deset tekstova, bio je predmet ismijavanja…” No, od te tone, ili “najmanje deset tekstova ” Vlastimir Mijović se nije uspio sjetiti niti jednog jedinog.
Senad Avdić je sudu predočio tekst svoje ostavke na funkciju glavnog i ogovornog urednika lista “Mladost” koju je podnio Saveznoj konferenciji Saveza socijalisitčke omladine Jugoslavije u februaru 1989. godine zbog kako je naveo nemogućnosti da se bavi svojim novinarsko-uredničkim poslom na odgovoran i profesionalan način u političkoj i medijskoj atmosferi kakva je tada vladala u Beogradu i Srbiji za koju je odgovornim naveo Slobodana Miloševića i njegov režim. Naveo je da je ostavku podnio nakon što je beogradsko javno tužilaštvo pokrenulo istragu protiv njega i lista “Mladost” zbog jednog teksta u kojem se Slobodan Milošević poredio sa Adolfom Hitlerom. Autor tog teksta je bio suradnik iz Zagreba Goran Beus Richembergh, kasniji zastupnik u Hrvatskom Saboru.
U presudi Općinskog suda se navodio da “u konkretnom slučaju izražavanje nije bilo razumno u slučaju kada se tužitelj karakteriše kao osoba koja je imala i ima za cilj propagiranje politike Slobodana Miloševića… Po mišljenju suda iznošenje navedenih kleveta nakon toliko godina išlo se na diskreditiranje ličnosti tužitelja (S. Avdića) jer je općepoznato da je Slobodan Milošević procesuiran za ratne zločine u Haškom tribunalu. Isto tako, u spornom tekstu gdje se tužitelj dovodi u kriminogenu vezu sa s tužiteljem Tužiteljstva BiH Dubravkom Čamparom i da tuženi (“Avaz”) nije ničim dokazao postojanje takve veze”.
Na najmanje 20 lokacija u Sarajevu i Istočnom Sarajevu od srijede ujutro traju pretresi, saznaje Istraga.ba. Provode ih pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo po nalogu Kantonalnog tužilaštva iz Sarajeva. Prema našim informacijama, policija je upala i u nekoliko osiguravajućih društava. Pod istragom je, saznajemo, i najmanje pet policajaca MUP-a Kantona Sarajevo. Jedan od njih, inače pripadnik krim-obavještajnog odjeljenja MUP-a KS je uhapšen. Većina osumnjičenih policajaca je s područja Policijske uprave Stari Grad. Izvori Istrage navode da bi slobode trebalo biti lišeno najmanje 15 osoba. Većina ih je osumnjičena za fingiranje saobraćajnih nesreća.
Istraga u ovom predmetu traje nekoliko mjeseci. Po naredbi nadležnog suda prisluškivani su telefoni nekoliko policajaca. Tako se došlo do saznanja da je postojala organizirana grupa koja je fingirala saobraćajne nesreće na osnovu kojih je naplaćivala oštete. Na udaru ove grupe su najviše bili stranci.
Kantonalno tužiteljstvo Hercegovačko-neretvanskog kantona donijelo je Naredbu o neprovođenju istrage u predmetu – izborne prevare u Mostaru, saznaje Istraga.ba.
Naredba o neprovođenju istrage odnosi se na jedno od biračkih mjesta na kojem su na prošlogodišnjim lokalnim izborima uočene brojne prevare. To izborno mjesto se nalazi na istočnoj strani grada. Na ovu odluku postupajućeg tužioca može se uputiti prigovor glavnom tužitelju HNK-a.
Podsjećamo, Istraga.ba je u januaru ove godine objavila brojne dokaze o prevarama tokom lokalnim izbora održanih 20. decembra prošle godine. Veći dio prevara odnosio se na SDA-ovog kandidata Salema Marića i tadašnjeg SBB-ovca Anela Kljake.
Recimo, na biračkom mjestu Brankovac 2 Anelu Kljaki dopisan 201 glas, a Salemu Mariću 198 preferencija. Gradska izborna komisija u Mostaru tada je upisivala i po šest puta više glasova nego što su ova dvojica kandidata Koalicije za Mostar osvojila.
Ako na stranici Centralne izborne komisije BiH pogledate rezultate za biračko mjesto Gornja Drežnica (154A002) vidjet ćete da je SBB-ov kandidat Anel Kljako na prošlogodišnjim lokalnim izborima u Mostaru, kao kandidat na gradskoj listi, osvojio 247 glasova.
No, kada su otvorene vreće na tom biračkom mjestu uočeno je, zapravo, da je Kljako u Gornjoj Drežnici osvojio svega 110 preferencijalnih glasova. Ovaj kadar Radončićevog SBB-a “pojačan” je, dakle, sa 137 nepostojećih preferencija. I sve mu je to, prilikom unosa glasova, omogućila Gradska izborna komisija u Mostaru.
Poređenjem stvarnih i upisanih rezultata na ovom biračkom mjestu uočljivo je da je Zlatko Guzin, nosilac liste Koalicije za Mostar koju predvodi SDA, “pojačan” sa trinaest preferencijalnih glasova. Upisano mu je 358 glasova mada je je osvojio 345. Predsjednik Gradskog odbora SDA Mostar Salem Marić u Gornjoj Drežnici osvojio je 26 preferencija, dok su mu upisana 32 glasa.
Idemo dalje. Biračko mjesto Brankovac 2 (155A003). SDA-ova Koalicija za Mostar osvojila je 188 glasova. Upisana su im 253 glasa ili 65 glasova više nego što su realno osvojili. Prema upisanim rezultatima Koalicije, najviše preferencijalnih glasova je osvojio nosilac liste Zlatko Guzin. Slijede, potom, SBB-ov Anel Kljako, zatim SDA-ov Salem Marić i SBB-ov Aleksandar Pikula. Ukratko, Guzinu je upisano 245 preferencija, Kljaki 239, Mariću 224, a Pikuli 219 glasova.
upisani rezultati na biračkom mjestu Brankovac 2
U stvarnosti, rezultati unutar Koalicije izgledaju ovako. Nosiocu liste Zlaku Guzinu upisan je 101 preferencijalni glas više nego što je osvojio. Na izbornom mjestu Brankovac 2 on je dobio 144 glasa, dok mu je Gradska izborna komisija upisala 245. No, SBB-ovi kandidati Aleksandar Pikula i Anel Kljako su rekorderi. Pikula je na biračkom mjestu Brankovac 2 osvojio svega 8 glasova. Međutim, prilikom upisa Pikula je dobio dodatnih 211 glasova, pa se sa 17 mjesta “popeo” na četvrto mjesto na ovom biračkom mjestu. Ništa manje glasova nije ukradeno ni za SBB-ovog kandidata Anela Kljaku. On je “pojačan” sa 201 preferencijalnim glasom. U Osnovnoj školi Brankovac gdje je bilo biračko mjesto broj 155A003 Kljako je osvojo svega 38 glasova. Kada je GIK (Gradska izborna komisija) upisivao glasove, Kljaki su dodali 201 preferenciju. Za Kljakom ne zaostaje mnogo ni aktualni federalni zastupnik i predsjednik mostarske SDA Salem Marić. On je na izbornom mjestu Brankovac 2 osvojio 32 preferencijalna glasa, dok je prilikom upisa “osvojio” 224 ili 198 više.
stvarni rezultati Koalicije za Mostar na biračkom mjestu Brankovac 2
U Društvenom domu Dračevice, na biračkom mjestu 152A003A Koalicija za Mostar je osvojila 228 glasova, a upisano im je 245 glasova. Kada su u pitanju preferencije na tom biračkom mjestu opet su se istakli SDA-ov Salem Marić i SBB-ov Anel Kljako. Nosilac liste Zlatko Guzin, prema rezultatima koje je upisala Gradska izborna komisija, osvojio je 245 preferencija, odnosno na svakom listiću Koalicije bilo je zaokruženo i njegovo ime. Salemu Mariću je upisano 220 glasova, a Anelu Kljaki 190.
rezultati Koalicije za Mostar na biračkom mjestu Dračevice A
Uporedimo li ove rezultate sa onim koji su registrovani u izbornoj noći dolazimo do dokaza o izbornim prevarama. Salem Marić je osvojio svega 37 preferencija. No, naknadnim upisom vaskrsnule su još 183 preferencije ispred njegovog imena. Anel Kljako na ovom biračkom mjestu pojačan je sa “samo” 154 preferencije. On je, naime, na biračkom mjestu Dračevice A osvojio 36 preferencija. Nakon upisa rezultata u GIK-u, Kljako je “osvojio” 190 ličnih glasova.
stvarni rezultati Koalicije za Mostar na biračkom mjestu Dračevice A
Ovi rezultati direktno su uticali na raspored mandata u Gradskom vijeću u Mostaru. No, nakon žalbi upućenih CIK-u i ponovnog otvaranja vreća na pojedinim biralištima rezultati bi mogli biti znatno drugačiji. Barem kada su u pitanju kandidati unutar Koalicije za Mostar.
U rukama trinaest članova VSTV-a sudbina je države BiH. Oni danas odlučuju o dva bitna pitanja. Prvo, da li će Gordana Tadić biti i definitivno razriješena dužnosti glavne državne tužiteljice i drugo, ko će, ukoliko ona bude razriješena, biti vršilac dužnosti glavnog tužitelja Tužilaštva BiH.
Potpredsjednica VSTV-a Biljana Simeunović ne može odlučivati o ovim pitanjima. Ona u Vijeću predstavlja Tužilaštvo BiH i, zbog sukoba interesa, nema pravo odlučivanja. Članica VSTV-a i glavna okružna tužiteljica iz Doboja Željka Radović, pak, ne može odlučivati o razrješenju Gordane Tadić. I ona je u sukobu interesa s obzirom na to da je njena kćerka zaposlena u Tužilaštvu BiH. No, Željka Radović se, prema informacijama Istrage, ne želi izuzeti iz procesa izbora vršioca dužnosti glavnog državnog tužitelja, ukoliko prethodno s te pozicije bude razriješena – Gordana Tadić. To će, ipak, ovisiti od preostalih trinaest članova VSTV-a koji će odlučiti i o eventualnom izuzeću prilikom izbora vršioca dužnosti. Ukoliko bude prihvaćen njen prijedlog da ne odlučuje o razrješenju Gordane Tadić, a odlučuje o izboru vd-a, to bi značilo da o novom glavnom državnom tužiocu odlučuje četrnaest od ukupno petnaest članova VSTV-a.
Disciplinska odgovornost Gordane Tadić zbog neprimjenjivanja TCMS-a prilikom raspodjele predmeta tužiocima i kršenja Zakona o zaštiti tajnih potadaka pravosnažno je utvrđena. VSTV će danas samo razmatrati sankciju. Postoje dvije opcije – da bude uvažena žalba Gordane Tadić i da se izrečena sankcija razrješenja preinači u blažu (novčana kazna ili javna opomena) kaznu ili da bude odbijena žalba Gordane Tadić i da se potvrdi odluka Drugostepene disciplinske komisije kojom je ona razriješena funkcije glavne državne tužiteljice.
Troje aktualnih članova VSTV-a već je glasalo za razrješenje Gordane Tadić. Potpredsjednica VSTV-a Sanela Butigan-Gorušanović je bila članica Prvostepene disciplinske komisije i glasala je za smjenu. Sanin Bogunić i Mustafa Šabić su bili članovi Drugostepene komisije koji su glasali za smjenu, dok je treći član te Komisije, Slavo Lakić, bio protiv razrješenja Gordane Tadić. Dakle, ako gledamo, uslovno rečeno, sigurne glasove, omjer je 3:1 za razrješenje Gordane Tadić. Stav troje članova Vijeća vjerovatno će podržati i predsjednik VSTV-a Halil Lagumdžija. Izvjesno je i da će Lejla Hadžić biti za razrješenje tako da već dolazimo do pet, skoro pa sigurnih, glasova za smjenu Gordane Tadić. Mada se ona nije izjašnjavala u vezi sa ovim slučajem, izvori Istrage u VSTV-u, pretpostavljaju da bi smjenu mogla podržati i Amila Kunosić Mimica. U tom bi slučaju bilo šest glasova koji bi, u varijanti da neko od preostalih članova VSTV-a, bude suzdržan ili ne dođe na sjednicu, bili dovoljni za razrješenje. Naime, ukoliko omjer prilikom glasanja bude 6:6, tada presuđuje glas predsjednika VSTV-a koji se računa duplo.
Slavo Lakić je, rekosmo, bio protiv razrješenja Gordane Tadić. Ako ostane dosljedan, to bi bio prvi sigurni glas za ostanak Tadićeve na funkciji glavne tužiteljice Tužilaštva BiH. Osim Lakića, Gordanu Tadić bi, očekuje se, trebao podržati i advokat Davor Martinović, član VSTV-a blizak HDZ-u BiH. U igri ostaje još članova VSTV-a, a to su Srđan Forca (Okružni sud u Banja Luci), Snežana Petković (Republičko javno tužilaštvo RS), Jadranka Stanišić (Vrhovni sud RS), Aleksandra Obradović (Brčko distrikt BiH) i Duška Bogojević (Advokatska komora RS). Budu li svi oni podržali stav Slave Lakića, Gordana Tadić će ostati glavna državna tužiteljica jer bi, u tom slučaju, bilo sedam od trinaest glasova – protiv razrješenja. No, bude li bilo ko od navedenih suzdržan ili, pak, ne dođe na sjednicu, Tadićeva će biti razriješena. Postoji, naravno, i opcija da neko od petero navedenih glasa i za razrješenje Gordane Tadić što bi, također, označilo, kraj njene ere na funkciji glavne tužuteljice Tužilaštva BiH.
Ukoliko Gordana Tadić bude razriješena, VSTV će morati imenovati vršioca dužnosti glavnog tužioca Tužilaštva BiH koji će rukovoditi tom institucijom do izbora novog glavnog tužioca. Vršilac dužnosti može biti isključivo neko od četvero zamjenika glavnog državnog tužioca, a to su Ismet Šuškić, Diana Kajmaković, Ozrenka Nešković i Milanko Kajganić. Ukoliko VSTV prihvati prijedlog Željke Radović da se izjašnjava o izboru vd-a glavnog tužoca, u tom će slučaju glasati četrnaest članova Vijeća. Radovićeva je bliska bivšem predsjedniku VSTV-a Milanu Tegeltiji i ona će, vjerovatno, insistirati da za vršioca dužnosti bude imenovan Milanko Kajganić ili Ozrenka Nešković. To bi značilo nastavak iste politike u Tužilaštvu BiH jer je Ozrenka Nešković godinama bila najodanija saradnica Gordane Tadić, dok je Milanko Kajganić odani kadar Milana Tegeltije. Ono što posebno treba istaknuti je činjenica je Kajganić “preskočio” sve niže pravosudne institucije u BiH te da je, bez ikakvog tužilačkog iskustva, 2014. godine odmah imenovan za tužioca Tužilaštva BiH. VSTV-om je tada rukovodio Milan Tegeltija.
Milanko Kajganić je vršilac dužnosti glavnog državnog tužitelja. On je dobio podršku sedam članova VSTV-a i upravljat će Tužilaštvom BiH dok ne bude okončana konkursna procedura za izbor glavnog tužioca Tužilaštva BiH. Podsjetimo, VSTV je u srijedu ujutro razriješio Gordanu Tadić funkcije glavne državne tužiteljice nakon čeka je donosena odluka o izboru njenog nasljednika. Presudni glas za izbor Milanka Kajganića dao je federalni tužilac Slavo Lakić.
Kajganić je blizak bivšem predsjedniku VSTV-a Milanu Tegeltiji. On je jedan od tužilaca koji je, zajedno sa Gordanom Tadić bio umiješan u akciju spašavanja generala Milomira Savčića. Iako nije imao nikakvo pravosudno iskusto, imenovan je za državnog tužioca. I sve to tokom mandata Milana Tegeltije.
Rođen je u Doboju 16. 11. 1975. godine. Srednju školu unutrašnjih poslova završio je u Banjaluci 1994. godine, a 1998. godine je diplomirao na Višoj školi unutrašnjih poslova u Banja Luci.
Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Banjaluci 2005. godine, a pravosudni ispit je položio 2008. godine.
Radio je u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske kao policajac od 1994. – 1995. godine.
Od 1995. – 2000. godine je radio kao komandir voda – vaspitač u Centru za obrazovanje kadrova unutrašnjih poslova MUP-a RS u Banjaluci.
Od 2000. godine do juna mjeseca 2006. godine je radio kao inspektor u Odjeljenju za sprečavanje proizvodnje i prometa opojnih droga Centra javne bezbjednosti Banjaluka.
Od mjeseca juna 2006. godine do 01. 01. 2007. godine je radio kao inspektor u Inspektoratu za unutrašnju kontrolu MUP-a RS.
Od 01. 01. 2007. godine do 15. 03. 2014. godine je radio u Specijalnom tužilaštvu u Banjaluci, na poslovima tužilačkog istražioca.
Odlukom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, dana 06. 03. 2014. godine, imenovan je na poziciju tužioca u Tužilaštvu BiH, koju je počeo obavljati 15. 03. 2014. godine.
“Velika je šteta”, reći će član Predsjedništva BiH Milorad Dodik,”što muslimanski vjernici mogu da napuste svoje radno mjesto petkom u 12 i odu na džumu i da im je poslodavac dužan da to računa u radno vrijeme, odnosno, da reguliše da te izgubljene sate nadoknadi u nekom drugom vremenu. To je nemoguće, imajući u vidu da značajne industrijske proizvodnje imaju liniju ili lanac proizvodnje koji je povezan i odlazak ljudi s tih linija značilo bi prekid proizvodnje”.
Upravo je “vrijeme za džumu” bilo kamen spoticanja na posljednjoj sjednici Predsjedništva BiH na kojoj se trebao razmatrati i usvojiti Ugovor između Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice u BiH, jedine vjerske zajednice s kojim država nema potpisan osnovni ugovor.
“Islamska zajednica to traži, nismo mi ti koji bi to onemogućavali. To je mišljenje i u ime vjerskih sloboda da prihvatimo da je to neotuđivo pravo i vjernika. Nažalost, nismo postigli dogovor, a to nam je cilj – da ne pravimo još veću gužvu, tako da smo razgovor ostavili za narednu sjednicu. U međuvremeni ćemo razgovarati i sa IZ”, rekao je Komšić.
Istraga.ba došla je u posjed ovog dokumenta i klikom ovdje možete pročitati šta je sve predviđeno ugovorom koji bi trebao biti razmatran na narednoj sjednici Predsjedništva BiH. Kako je je na posljednjoj sjednici najviše rasprave bilo u vezi sa “vremenom za džumu”, u nastavku ćemo se pozabaviti konkretnim odredbama ugovora.
“Bosna i Hercegovina poštovat će pravo muslimana na obavljanje džume-namaza, kao i pravo na obavljanje iftara i sehura tokom mjeseca ramazana u skladu sa Zakonom o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica”, navedeno je u stavu (1) člana 11. predloženog Ugovora.
U stavu četiri istog člana ugovora piše da “prava mogu podlijegati samo onim ograničenjima predviđenim zakonom, a koja su neophodna u demokratskom društvu u interesu javne sigurnosti, zaštite javnog poretka, zdravlja ili morala, ili zaštite prava i slobode drugih”.
Kada je u pitanju ugovor IZ-a i Bosne i Hercegovine, posebno su interesantni članovi 8. i 9.
“Nadležna tijela BiH ne mogu poduzeti sigurnosne mjere u tim mjestima (džamije, mesdžidi, mektebi ,tekije, musalle, haremi, mezarja i propratni prostori) bez prethodnog pismenog odobrenja nadležnog organa Islamske zajednice, osim ako je to hitno zbog zaštite života i zdravlja ili zbog spašavanja dobara posebne historijske i umjetničke vrijednosti”, navedeno je u stavu (5) člana 8. ovog ugovora.
U članu 9., pak, piše da u slučaju “pokretanja istrage protiv službenika IZzbog eventualnih krivičnih djela propisanih krivičnim zakonom, sudske će vlasti o tome prethodno obavijestiti nadležne organe Islamske zajednice”.
Najmanje tri političke partije sa sjedištem u Sarajevu usaglasile su zajedničku izjavu o principima izborne reforme u Bosni i Hercegovini, saznaje Istraga.ba.
Dokument su načelno podržali SDA, DF i SDP. Zajednička izjava će biti ponuđena i SBB-u, Našj stranci, NES-u, PDA-u i NB-u, odnosno svim probosanskim političkim partijama koje imaju svoje zastupnike u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.
Prema informacijama Istrage, Kolegij SDA bi ovaj dokumet trebao razmatrati na sjednici Kolegija ove sedmice, dok bi rukovodstvo SDP-a odluku o potpisivanju trebalo donijeti na sjednici Glavnog odbora koja je zakazana za subotu. Rukovostvo DF-a je, kako saznajemo, već dalo saglasnost Željku Komšiću da potpiše ovaj dokument.
Istraga.ba u posjedu je ovog dokumenta i u nastavku ga objavljujemo u cjelosti.
“Polazeći od obaveze Bosne i Hercegovine da provodeći presude Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH ukloni diskriminatorske odredbe;
Imajući u vidu stavove Venecijanske komisije, te da je provođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava jedan od 14 ključnih prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije;
Suočeni sa izuzetno štetnim posljedicama upornih blokada, koje zbog široko postavljenih nadležnosti domova naroda u Domu naroda Parlamentrane skupštine Bosne i Hercegovine provodi SNSD, a u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH HDZ;
Upozoravajući na asimetriju koja postoji u nadležnostima i načinu finkcionisanja Doma naroda u FBiH i Vijeća naroda u RS, što proizvodi nejednak standard zaštite vitalnih nacionalnih interesa u entitetima;
Ukazajući na ustanovljene neregularnosti u izbornom procesu;
Podsjećajući na činjenicu da su rješenja za ustavnu i izbornu reformu u Bosni i Hercegovini ponuđena u „Aprilskom paketu„ dobila najširu podršku parlamentarnih stranaka;
Svjesni važnosti izmjena izbornog zakonodavstva – koje podrazumijevaju i izmjene Ustava BiH i Ustava FBiH – kao pitanja od vitalnog interesa za svakog građanina Bosne i Hercegovine;
Opredijeljenji za transparentan proces nužnih izmjena izbornog zakonodavstva u institucijama Bosne i Hercegovine uz učešće svih parlamentarnih stranaka i medijaciju međunarodne zajenice, utvrđujemo:
OSNOVNE PRINCIPE ZAJEDNIČKOG NASTUPA U PROCESU IZBORNE REFORME
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine: Strukturu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, način izbora i nadležnosti regulisati kao što je bilo predloženo u „Aprilskom paketu“ (indirekan izbor);
Dom naroda Parlamentrane skupštine BiH: Strukturu, nadležnosti i način izbora delegata Doma naroda PS BiH regulisati na način predložen u „Aprilskom paketu“ (Razmatranje zakona koji se odnse na vitalni nacionalni interes u pogledu taksativno nabrojanih pitanja vitalnog nacionalnog interesa. Uvesti novi klub Ostalih.
Dom naroda Federacije BiH: Utvrditi nadležnost Doma naroda FBiH isključivo na pitanja zaštite vitalnog nacionalnog interesa koja su navedena u Ustavu FBiH. Način izbora delegata u Dom naroda regulisati na isti način kao i u Domu naroda PS BiH i Vijeću naroda RS (delegati se biraju u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH);
Integritet izbornog procesa: Osnažiti integritet izbornog procesa uvođenjem informacionih tehnologija (skeneri, video-kamere, elektronska identifikacija birača) rješavanjem pitanja tačnosti biračkog spiska,mehanizma imenovanja i obuke članova biračkih odbora i ostalog u skladu sa preporukama OSCE/ODIHR-a
Nužne izmjene izbornog zakonodavstva usaglašavati uz učešće svih parlamentarnih stranaka u Parlamentarnoj skupštini BiH u okviru već uspostavljene Interresorne radne grupe, uz pomoć članova CIK-a i medijaciju predstavnika međunarodne zajenice (EU, SAD, OSCE, OHR i Venecijanska komisija);
Sa usaglašavanjem prijedloga izmjena izbornog zakonodavstva, u skladu sa navedenim principima, početi nakon prestanka blokade institucija Bosne i Hercegovine (Predsjedništvo BiH, Parlamentarna skupština BiH i Vijeće ministara BiH)”, navedeno je u ovom dokumentu koji bi zvančno potpisan naredne sedmice.
“Bonske ovlasti” ne postoje u posljednjem, načelno usaglašenom, tekstu rezolucije kojom bi Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija trebalo produžiti mandat EUFOR-a u Bosni i Hercegovini.
Istraga.ba u posjedu je ovog dokumenta i kompletan sadržaj možete pročitati ovdje.
Ključna je tačka PP11 u kojoj se pominje Ured visokog predstavnika BiH, ali ne i sam visoki predstavnik.
“Potvrđujući odredbe koje se odnose na Ured visokog predstavnika kako je navedeno u Mirovnom sporazumu”, piše u posljednjem draftu rezolucije koju bi Vijeće sigurnosti trebalo razmatrati do kraja ove sedmice.
Poređenja radi, u prethodnim rezolucijama UN-a jasno su bila naznačena bonska ovlaštenja visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu. Evo jednog citata iz Rezolucije 1722 usvojene 2006. godine kojom je, također, odobren mandat EUFOR-a u BiH.
“Naglašava svoju punu potporu kontinuiranoj ulozi Visokog predstavnika u praćenju provedbe Mirovnog sporazuma i davanju smjernica i koordinaciji aktivnosti civilnih organizacija i agencija uključenih u pružanje pomoći stranama u provedbi Mirovnog sporazuma, te ponovno potvrđuje da prema Aneksu 10. Mirovnog sporazuma Visoki je predstavnik konačni autoritet u pogledu tumačenja civilne provedbe Mirovnog sporazuma i da u slučaju spora može dati svoje tumačenje i preporuke, te donositi obvezujuće odluke koje smatra potrebnim o pitanjima kao što su razradilo Vijeće za provedbu mira u Bonnu 9. i 10. prosinca 1997”, navedeno je u u Rezoluciji iz 2006. godine.
Danas se, međutim, OHR pominje samo pod tačkom PP11 i to bez “bonskih ovlaštenja” koja su uspostavljena 1997. godine, odnosno dvije godine nakon Dejtona.
Ovakav tekst rezolucije bio je preduslov Ruske Federacije za glasanje o produženju jednogodišnjeg mandata snaga EUFOR-a u Bosni i Hercegovini. No, nije to jedini problem. Rusija i dalje ne dopušta visokom predstavniku Christianu Schmidtu da se obrati Vijeću sigurnosti i da prezentira svoj izvještaj. Da Schmidt nema podršku, potvrdio je u svom dopisu od 29. oktobra i generalni sekretar UN-a Antonio Guterres.
“Poštovani gospodine predsjedniče, u skladu sa rezolucijom Vijeća sigurnosti 1031 (1995) posljeđujem vam šezdeseti izvještaj o provedbi Mirovnog sporazuma o Bosni i Hercegovini, koje pokriva period od 16. aprila 2021. godine do 15 oktobra 2021. godine, uz napomenu da sve članice Vijeća sigurnosti ne priznaju visokog predstavnika za BiH”, naveo je Guterres u svom dopisu dostavljenom predsjedniku Vijeću sigurnosti UN-a Martinu Kimaniju.
U prologu svog akta, generalni sekretar UN-a je dostavio i izvještaj Christiana Schmidta. Kompletan izvještaj OHR-a možete pročitati ukoliko kliknete ovdje.
“Bosna i Hercegovina se suočava s najvećom egzistencijalnom prijetnjom u postratnom periodu. Uporni i ozbiljni izazovi prema osnovama Općeg okvirnog Sporazuma za mir entitetske vlasti Republike Srpske, na čelu s najvećom strankom SNSD (Savez nezavisnih socijaldemokrata) na čelu sa članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom, ugrožavaju ne samo mir i stabilnost zemlje već i regiona. Ako međunarodna zajednica ne odgovori na to, sve to može voditi ka poništenju Mirovnog sporazuma“, ključna je rečenica ovog izvještaja.
Ovo je, inače, druga verzija izvještaja koju je Schmidt dostavio Ujednjenim nacijama. Naime, visoki predstavnik je sredinom oktobra dostavio mnogo blažu verziju izvještaja koju, također, možete pročitati na ovom linku. No, ovaj je izvještaj krajem oktobra povučen, nakon čega je Christian Schmidt dostavio novi izvještaj koji ima sedam stranica više. Prve 32 tačke su poptuno nove. Upravo one se odnose na posljednje aktivnosti predsjednika SNSD-a Milorada Dodika.
No, još uvijek nije poznato da li će Schmidt moći govoriti pred Vijećemn sigurnosti UN-a.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
