Službenici hrvatske obavještajne agencije SOA-e ponovo ucjenjuju bh. državljane i nude im da “odrade nešto” u selefijskom mesdžidu Stranjani kod Zenice. O svemu tome početkom oktobra ove godine obaviješten je MUP Zeničko-dobojskog kantona, saznaje Istraga.ba.
Bh. državljanin Halid B., čiji je otac arapskog porijekla (otac otišao na ratište u Siriju), a majka Bosanka, pozvao je 3. oktobra pripadnike MUP-a Ze-DO kantona i obavijestio ih da se nalazi na privremenom radu u Hrvatskoj, te da službenici SOA-e na njega vrše pritisak da radi za obavještajnu agenciju susjedne države.
službena bilješka MUP-a Ze-Do
“Tokom telefonskog razgovora mi je u kratkim crtama ispričao da pripadnik SOA-e na njega vrši pritisak na način da od njega traži da radi za navedenu obavještajnu agenciju, a da će mu zauzvrat riješiti bolji status u Republici Hrvatskoj, polaganja vozačkog ispita i druge benefite. Halid B. mi je u razgovoru rekao da bi on trebao da “odradi” nešto u mesdžidu u Strnokosima-Stranjani, područje grada Zenica (mesdžid koji egzistira i u kojem se okupljaju pripadnici tzv. vehabijsko-selefijskog pokreta, a koji nije ušao u sastav IZ BiH)”, navedeno je u izvještaju koji su 7. 10. ove godine sačinili pripadnici MUP-a ZDK.
Policijski inspektori su procijenili da je informacija “tačna bez sumnje”.
Podsjećamo, sigurnosnim agencijama u BiH prije skoro dvije godine javio i Harun Čelenka, selefija iz Zenice nastanjen u Travniku koji je ustvrdio da su mu službenici hrvatske SOA-e nudili da prebaci oružje u mesdžid Stranjani kod Zenice. Dakle, isti mesdžid u kojem je i Halid B. trebao “odraditi” nešto. Čelenku je, podsjećamo, obrađivao službenik SOA-e po imenu Davor.
„Od mene je tražio da prenesem iz Doboja ruksak oružja, da li je to eksploziv, oružje, nisam bio siguran. To sam trebao da uzmem u Doboju, a da to negdje ostavim kod mesdžida u Stranjanima. Ja gore nikad nisam ni bio. Oni bi to javili policiji u Bosni, koja bi našla to oružje gore. Kao, akcija bi se izvela da selefije imaju oružje“, ustvrdio je tada Harun Čelenka, priloživši i prepisku sa hrvatskim obavještajcem kojeg je momorisao kao Davor Mehaničar.
Poruke službenika SOA-e i Haruna Čelenke
Da je SOA imala konakte sa ovim svjedokom potvrdio je i direktor te obavještajne agencije Daniel Markić.
“Mi smo sa H.Č. razgovarali, mi znamo tko je on”, rekao je 21. marta prošle godine direktor SOA-e.
Nakon što je ova priča dospjela u javnost, reagiralo je Tužilaštvo BiH koje je, u roku 12 dana, ekspresno saopćilo da neće voditi istragu u ovom predmetu, jer “nema osnovane sumnje”. Postupajući tužilac bio hrvatski državljanin Oleg Čavka, koji je, prema informacijama Istrage, tokom “provjera” vršio pritisak na svjedoka Haruna Čelenku da promijeni svoj iskaz.
Osim Čelenke bh. policijskim i sigurnosnim agencijama kasnije se javilo više od deset bh. državljana koje je SOA tjerala na saradnju, ucjenjujući ih oduzimanjem radne dozvole. Od svih njih su tražili informacije o terorističkim kampovima u BiH. U pitanju su, uglavnom, bh. državljani na privremenom radu u Hrvatskoj. Osim radnika, SOA je ucjenjivala i jednog od studenata koji su živjeli u Zagrebu.
“Nalazili smo se na kafi u Leggieru u Lastovskoj ulici, bili smo često u MC Donaldsu. Nudio mi je ponekad novac, a nerijetko je na mene vršio pritisak. Prijetio mi je protjerivanjem iz Hrvatske. Tražio je od mene šifru mog Facebook profila. Tražili su od mene da idem u mesdžid Oaza u Zavidovićima gdje se okupljaju selefije. Tražili su od mene da idem u Gornju Maoču i Bočinju, pa da boravim tamo određeni period. Odbio sam”, svjedočio je bh. državljanin E.O., kojeg su, potom, protjerali iz Zagreba.
Ovaj svjedok nikad nije saslušan u Tužilaštvu BIH kojim rukovodi državljana Republike Hrvatske Gordana Tadić.
“To su hrvatska Obavještajno-sigurnosna agencija SOA i Obavještajno sigurnosna agencija BiH OSA morale riješiti između sebe i to ni u kom slučaju nije smjelo izaći u javnost, jer je to dovelo do uznemiravanja građana”, kazala je tada Gordana Tadić, koja je predmet SOA, rekosmo, dodijelila još jednom hrvatskom državljaninu – Olegu Čavki.
Kako nikakve pravosudne reakcije nije bilo iz BiH, SOA je nastavila sa pritiscima na bh. državljane iznuđujući od njih iskaze kojima bi BiH povezali sa terorizmom. U septembru ove godine, hrvatska obavještajna agencija objavila je javni izvještaj u kojem direktno pominje BiH u kontekstu terorizma.
“Radikalno tumačenje islama u državama jugoistočnog susjedstva i dalje je prisutno. Postojanje enklava u kojima se prakticira radikalno tumačenje islama te se ne priznaju zakoni i demokratski poredak države domaćina, predstavlja sigurnosni rizik. Dodatni sigurnosni rizik predstavlja i povratak ‘džihadista’ iz Sirije i Iraka u matične države od kojih su brojni na ratište otišli upravo iz navedenih enklava. Ove dvije pojave mogle bi utjecati na dodatni stepen radikalizacije i širenje radikalnog tumačenja islama”, navedeo je u dijelu izvještaja koji se odnosi na BiH.
U jesen prošle godine francuski predsjednik Emanuel Macron nazvao je BiH tempiranom bombom zbog navodnih veza sa terorizmom. Direktor hrvatske SOA-e Danijel Markić posjeduje francusko državljanstvo. Hrvatski mediji su 2016. godine, najavljujući njegovo imenovanje za direktora Sigurnosno-obavještajne agencije Hrvatske, objavili da je Daniel Markić “čovjek sa odličnim vezama u obavještajnim službama Francuske”. Markića je u svojoj knjizi pominjao i francuski obavještajac Philippe Rondot, poznat po hapšenju teoriste Karlosa Šakala.
Krajem prošle sedmice Hrvatski narodni sabor sa Draganom Čovićem na čelu “podržao je francuskog predsjednika Macrona u njegovoj borbi protiv terorizma.
“Kao krovna politička institucija Hrvata u BiH, HNS BiH pruža punu potporu predsjedniku Francuske Emmanuelu Macronu u borbi protiv islamskog terorizma. Hrvati Bosne i Hercegovine osjetili su posljedice ekstremnog islamističkog djelovanja tijekom rata u BiH 1992.-1995., a naročito kroz teroristički napad auto-bombom u Mostaru 1997., ubojstva hrvatskih policajaca u Središnjoj Bosni, te ubojstvom članova katoličke obitelji Anđelić na Badnjak 2002.”, navedeno je u saopćenju HNS-a, koje je naišlo na brojne osude u Sarajevu.
Hrvatski narodni sabor (HNS) Bosne i Hercegovine uputio je poruku podrške Francuskoj i predsjedniku Emmanuelu Macronu u borbu, kako su naveli, protiv “islamskog terorizma s kojim se suočavaju ovih dana”
Ističu i da su Hrvati Bosne i Hercegovine “osjetili posljedice ekstremnog islamističkog djelovanja tokom rata u BiH 1992-1995, a naročito kroz teroristički napad auto-bombom u Mostaru 1997., ubistva hrvatskih policajaca u Srednjoj Bosni, te ubistvom članova katoličke porodice Anđelić na Badnjak 2002.”, navode iz HNS-a.
Iskoristili su priliku i da istaknu kako su “Hrvati u Bosni i Hercegovini predvodnici evropskog puta te zemlje”.
HNS je u saopćenju ispisao još nekoliko stvari.
No, naravno da je svjesno propustio napisati kako su perjanice “islamskog terorizma” uopće bile u prilici napraviti pobrojane, ali i niz drugih zločina, piše Sead Numanović u kolumni za politicki.ba.
Nije ni čudo. Svi ti zločinci koji su, nije nevrijedno istaći, pobili mnogo više Bošnjaka, došli su preko Hrvatske i većina, ako ne svi, bili su saradnici hrvatskih obavještajnih službi!
I mnogi od njih došli su s obavještajnim iskaznicama iz – Francuske!
To je, zasigurno, najbolje objašnjenje kako su “mudžahedini”, bez ikakvih problema dolazili na područje BiH pod kontrolom Armije.
Za njihov prolaz bio je zadužen aktuelni direktor Sigurnosno – obavještajne agencije Hrvatske Daniel Markić.
To što ima hercegovačko porijeklo (Veljanci kod Ljubuškog), nije uopće nevažan detalj. Kao ni to da se, na primjer, školovao u Parizu.
“Saudijski državljanin Ahmed Zuhair Handala 1994. godine se pojavljuje u Zagrebu i tadašnje sigurnosne službe Republike Hrvatske mu 5. decembra 1994. godine izdaju službenu osobnu iskaznicu na njegovo ime. Tri godine kasnije, upravo će Handala organizirati prvi teroristički napad u Bosni i Hercegovini. U Splitskoj ulici u Mostaru, 18. septembra 1997. godine, dvadeset minuta pred ponoć, odjeknule su jake eksplozije. Povrijeđeno je 29 osoba.
Proces protiv Handale i njegovih pomagača Ali Ahmeda Ali Hamada i Bebila Ali Hila započeo je 1998. godine, ali je organizator terorističkog napada već bio pobjegao iz BiH. Kasnije će ga zarobiti pripadnici američke vojske u Afganistanu, nakon čega će biti prebačen u Guantanamo.
U periodu kada su francuski obavještajci intenzivno sarađivali sa bivšim legionarima u Zagrebu, preko Hrvatske je na teritoriju BiH došao Lionel Dumont, državljanin Francuske povezan sa terorističkom skupinom el-Kaida. S njim su tada došli i francuski državljani Malud Bugelan i Abdulah Bedr zvani Biniam Zeferini.
Oni su, nakon što su u ratu bili borci odreda El Mudžahid, u Zenici 1997. godine izvršili oružane pljačke benzinske pumpe i prodavnice oružja, te su ubili jednog bh. policajca i jednog zaštitara. Kasnije će, u policijskoj akciji hapšenja trojice francuskih razbojnika, smrtno stradati Biniam Zeferini, dok će Lionel Dumont nekoliko godina kasnije misteriozno pobjeći iz sarajevskog zatvora. Odlukom Vijeća sigurnosti UN-a, u junu 2003. godine, francuski državljanin Dumont označen je kao jedan od saradnika el-Kaide”, napisao je svojevremeno portal Žurnal.
Dokaza o vezama “mudžahedina” s ne samo hrvatskom obavještajnom službom ima napretek…
Da naglasimo, samo budala može podržavati umobolna teroristička djelovanja po Francuskoj.
Njihove akcije su u potpunoj suprotnosti s Islamom i predstavljaju apsolutnu negaciju te vjere. Istovremeno, muslimani širom svijeta su najveća žrtva ovih ludaka koji ništa ljudsko u sebi nemaju.
HNS-ovo saopćenje je bijedni pamflet koji za cilj ima upravo ono što teroristi žele.
Večeras je na crnogorskoj Televiziji Vijesti emitirana prva, od ukupno deset epizoda dokumentarnog filma o sukobu kavačkog i škaljarskog klana. ,,Put osvete”, autorke Svetlane Đokić, je serijal nastao u produkciji Televizije Vijesti a u okviru projekta koji je podržala ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Crnoj Gori.
U petogodišnjem ratu ta dva crnogorska kriminalna klana, širom Crne Gore, regiona ali i Evrope ubijeno je skoro 50 ljudi. Osim surovih mafijaških egzekucija, neke žrtve su stradale slučajno, samo zato što su se u pogrešnom trenutku našle na pogrešnom mjestu. Kako je i zašto sve počelo, koje su sve metode korišćene u surovom ratu, kojim putevima se švercuje kokain, na koji način i gdje se regrutuju članovi ozloglašenih kriminalnih grupa, šta su do sada utvrdili istražitelji, kakvo je viđenje stručnjaka i ima li kraja do sada neviđenom nasilju na našim ulicama – gledaćete u ekskluzivnom serijalu koji je nastao višemjesečnim prikupljanjem podataka o ratu škaljarskog i kavačkog klana.
Autorica filma večeras je dala kratki intervju za Istragu.
Koliko dugo ste snimali?
Đokić: Snimamo već godinu, snimanje još traje jer smo svjedoci da rat kotorskih kriminalnih klanova ne jenjava. To je ujedno razlog zbog čega u ovom trenutku ne možemo otkriti šta će u kojoj epizodi biti.
Ko su sagovornici i kako je bilo doći do njih?
Đokić: Veoma je bilo teško doći do sagovornika, jer istraga u većini slučajeva još traje, a neki od njih su označeni “službenom tajnom”. Međutim, i pored toga uspjeli smo da obezbijedimo, tužioce, inspektore, stručnjake iz raznih oblasti, novinare…Ne bih previše otkrivala u ovom trenutku. Jedino mogu reći da će gledaoci imati priliku da vide i čuju nešto što do sada nijesu
Koliko ste ubistava uspjeli obraditi u ovom serijalu?
Đokić: Obrađujemo sva ubistva ali i ubistva u pokušaju za koja smo procijenili da ih je potrebno obraditi kako bi gledaoci imali jasnu sliku o tome kako se sukob odvijao i šta je čemu, odnosno kojem događaju prethodilo
Prijetnje?
Đokić: Prijetnje nijesam imala ne samo sada već nikada kada je riječ o kotorskim kriminalnim klanovima. U ovom poslu je veoma važno u svakom trenutku objektivno izvještavati, dati im jednako prostora da ispričaju svoje priče, obično to bude preko advokata i tada zasigurno nećete imati ni prijetnje niti razlog za strah.
Uprkos činjenici da se Balkan koristi kao poprište za odmjeravanje snaga velikih sila te da je osiguravanje mira i napretka na balkanskom poluostrvu u najboljem interesu Amerike, bez obzira na to ko će pobijediti na predsjedničkim izborima naredne sedmice, američko prisustvo na Balkanu najvjerovatnije se neće promijeniti.
Budući američki predsjednik morat će se suočiti s mnogim domaćim izazovima: pandemijom, ekonomskom krizom i socijalnim nemirima u gradovima širom države. Sve to ostavlja vrlo malo prostora za nove globalne izazove, osim onih koji su već u vrhu američke vanjske politike.
Uprkos mnogim gorućim pitanjima na Balkanu – dijalogu između Srbije i Kosova, budućnosti Bosne i Hercegovine, štetnom uticaju Rusije i Kine u regiji i nazadovanju demokratije – prisustvo SAD-a na Balkanu u posljednjke vrijeme ovisi o tome koliko su države regije spremne uskladiti svoju vanjsku politiku sa američim ciljevima.
Klasični američki liberalni internacionalizam, uključujući tradicionalnu podršku savezima, promociju demokratije i otvorenu globalnu ekonomiju je u procesu povlačenja. Iako su intervencije pod vodstvom SAD-a u BiH i na Kosovu donijele mir na Balkanu 1990-ih godina, nedavni sporazum između Kosova i Srbije u Washingtonu smatra se samo još jednim Trampovim trikom kako bi ojačao svoju poziciju prije novembarskih izbora.
Izolacionizam Trampove administracije uticao je na američku vanjsku politiku. To se vidi u trgovinskim ratovima “Prvo Amerika”, skepsi i nepovjerenju prema međunarodnim organizacijama i multilateralizmu te pozivima da se smanji prisustvo američkih snaga u inostranstvu. Ako Trump osvoji drugi mandat, vjerovatno će se nastaviti njegova averzija prema “beskrajnim ratovima” i obećanjima da će dovesti svoje trupe.
Rusija podriva zapadni uticaj na Balkanu šireći dezinformacije, posebno u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Albaniji – svim članicama NATO-a – kako bi stekla ekonomski i politički utjecaj u regiji. Iako joj nije u potpunosti lojalna, srpska vlada ostaje ključni saveznik Moskve u regiji. Rusija koristi veze sa Srbijom da potkopa EU, a odnos Moskve i Beograda najveća je prepreka u suprotstavljanju ruskom pritisku u regionu. Ruske dezinformacije u Crnoj Gori, pomognute stalnim kibernetičkim napadima na vladine institucije, mogle bi biti ključne za izbor buduće proruske vlade. Takva proruska vlada donosi Moskvi saveznika ne samo u NATO-u, već potencijalno i unutar Evropske unije. U Sjevernoj Makedoniji Rusija je širila dezinformacije prije održavanja referenduma o promjeni imena, koji je konačno omogućio toj državi da se pridruži NATO savezu. U Hrvatskoj Kremlj ulaže u ključne sektore, istovremeno iskorištavajući unutarnje sukobe u Albaniji i produbljujući političke podjele. Bosna i Hercegovina je veoma ranjiva, a ruska kampanja širenja dezinformacija zasijale su etnički i vjerski nesklad u zemlji, uz promociju ideja o otcjepljenju Republike Srpske. Moskva pokušava da poništi status quo trudeći se vratiti u BiH nemire iz devedesetih godina.
Teško je očekivati da će se Tramp suprotstaviti ruskom uticaju na Balkanu. Bajden je obećao biti oštriji prema Putinu, ali ne obećava da će nametnuti više sankcija od Trampove administracije. Moguće je da će ponoviti Obaminu apatiju prema Kremlju. Zabrinjavajuće ruske akcije u vlastitom dvorištu nisu prvenstveno američki problem, a EU bi trebala biti aktivnija u suprotstavljanju ruskom utjecaju u regiji.
Kina se nedavno pojavila kao značajan igrač na zapadnom Balkanu, što regiju čini strateški važnijom. Kineska “diplomacija maski” bila je vrlo uspješna jer je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić viđen kako ljubi kinesku zastavu i evropsku solidarnost naziva bajkom. S obzirom na to da američka administracija Kinu vidi kao prijetnju, što se vidi u njenoj strategiji o nacionalnoj sigurnosti, mogli bismo očekivati da će veće američko sudjelovanje u regiji zaustaviti kineski utjecaj. Na primjer, u najnovijem sporazumu između Srbije i Kosova naglašava se da će „obje strane zabraniti upotrebu 5G opreme u svojim mobilnim komunikacijski mrežama, koju isporučuje neprovjereni prodavac“. Ovo je bila direktna poruka kineskoj kompaniji Huawei koja je veoma prisutna u Srbiji. Srbija kupuje moderni kineski raketni sistem PVO, uprkos prijetnji američkim sankcijama, a u oktobru je testirala kineske vojne dronove. Umjesto da maše štapovima, Washington je ponudio mrkvu otvaranjem ureda Američke međunarodne korporacije za finansiranje razvoja (DFC) u Beogradu za povećanje američkih investicija i jačanje regionalne ekonomije. Bez obzira na to ko pobijedi u novembru, DFC ured će ostati.
Danas je na predsjedniku Srbije Vučiću da ispuni obaveze preuzete Washingtonskim sporazumom. Lopta je u dvorištu Srbije, a SAD će pomno nadgledati kako Aleksandar Vučić pažljivo balansira između EU, Rusije, Kine i SAD-a. Imajući u vidu zategnute odnose Pekinga i Washingtona, trenutna srpska politika nesvrstanosti neće biti prihvatljiva za Ameriku.
Pitanje je da li je američka demokratija u krizi, ali demokratija širom svijeta sigurno propada. Novi izveštaj Freedom House-a Srbiju i Crnu Goru opisuje kao “hibridne režime”, a ne kao demokratije. Trumpova administracija američku vanjsku politiku prema Balkanu vidi isključivo kroz finansijske tokove, a plemeniti cilj jačanja demokratije polako blijedi u SAD-u. Bio Bajden ili Tramp, intenzitet promocije demokratije i borbe protiv autoritarnih režima na Balkanu neće se promijeniti.
Što se tiče proširenja NATO-a, Tramp je kritizirao savezništvo, tvrdeći da mnoge članice ne ulažu dovoljno u odbranu kako bi u potpunosti ispunile svoje obveze predviđene sporazumom. Povodom pristupanja Crne Gore NATO-u, 2017. godine, neslavno je upozorio da bi odbrana malenog saveznika NATO-a poput Crne Gore mogla dovesti do trećeg svjetskog rata. Bajden je signalizirao da će se ponovo vratiti NATO-u i njegovim saveznicima. On bi trebao podržati opredijeljenost BiH NATO integracijama, mada mora znati da bi to moglo pokrenuti reakciju Moskve, koja se protivi proširenju NATO-a. Budući da u Crnoj Gori (koja je članica NATO-a) dolazi proruska vlada, Bajden bi trebao sarađivati sa evropskim saveznicima kako bi Rusiji onemogućio pristup osjetljivim informacijama o NATO-u. Srbija se vjerovatno neće uskoro pridružiti „[…] zapadnim strukturama, a nade u veliku promjenu srbijanskog odnosa prema NATO-u su naivne“, kako tvrde Luke Coffey i Daniel Kochis.
S obzirom na to da međunarodni liberalni poredak propada širom svijeta, države na Balkanu ne mogu računati na promicanje američke demokratije u regiji kao što je to bilo devedesetih. Umjesto toga, zemlje bi trebale svoje razlike ostaviti po strani i pronaći zajednički jezik i saradnjom izbjeći da postanu kolateralna šteta u ruskoj i kineskoj utrci protiv velikih sila sa zapada.
Za ovu priču ključan je 5. mart 2009. godine. Tog dana je, naime, Ibrahim Brkanić postao direktor tuzlanske Remontmontaže. Tog dana je dobio ovlaštenje da založi imovinu Remontmontaže za dugoročni kredit i tog dana je podigao kredit u iznosu od 2,5 miliona maraka. Dio novca, milion maraka, istog će mjeseca, po osnovu beskametne pozajmice, biti prebačen na račun brokerske kuće Eurohaus. Kao garant “povrata novca” založene cu dionice već propale kompanije Vranica d.d. Sarajevo. Novac sa računa Eurohausa nikad nije vraćen Remontmontaži. Dionice Vranice su postale bezvrijedne. Remontmontaža je otišla u stečaj, a radnici na ulicu.
Iza ovog posla bio je berzanski špekulant Zijad Blekić. On je, naime, osnivač brokerske kuće Eurohaus koja je 2008. godine posredovala prilikom prodaje dionica Remontmontaže d.d. Tuzla. Blekić je tada postao i predsjednik Nadzornog odbora Remontmontaže i 5. marta 2009. godine odlučio je za direktora te firme postaviti svog prijatelja i poslovnog partnera Ibrahima Brkanića. Istog dana kada ga je imenovao, Blekić potpisuje Brkaniću saglasnost da može podići dugoročni kredit u Hypo banci, a da, pritome, založi imovinu Remontmontaže. U Ugovoru sa Bankom Remontmontaža je navela da će kredit koristiti za izmirenje obračunatih direktnih poreskih obaveza u iznosu od 1.500.000,00 KM, te za finansiranje trajnih obrtnih sredstava u iznosu od 1.000.000,00 KM. Do 16. marta novac je već bio na računu Remontmontaže. Istog dana kada je Banka uplatila drugu tranšu u iznosu od milion maraka, Brkanić prebacuje 700 hiljada na račun Eurohausa. Kasnije je prebačeno dodatnih 300 hiljada.
“Novac je prebačen bez ikakvog pravnog osnova” konstatuje Kantonalono tužilaštvo Tuzla koje je ove sedmice podiglo optužnicu protiv Blekića i Brkanića.
Kako bi “prikrili” kriminal, dva mjeseca nakon prebacivanja novca Zijad Blekić u svojstvu predsjednika Nadzornog odbora Remontmontaže daje saglasnosti direktoru Remontmontaže Ibrahimu Brkaniću da potpiše Ugovor o pozajmici sa brokerskom kućom Eurohaus koju zastupa – Zijad Blekić. Ili još jednostavnije rečeno, Zijad Blekić je dozvolio Ibrahimu Brkaniću da potpiše ugovor sa Zijadom Blekićem na osnovu kojeg firma kojom rukovode Brkanić i Blekić prebacuje milion maraka firmi čiji je vlasniik Zijad Blekić.
Zajmoprimac, u ovom slučaju Blekićev Eurohaus, kao garant vraćanja pozajmice u iznosu od milion maraka založio je dionice firme Vranica.
“Ugovorne strane su konstatovale da procijenjena vrijednost tog zaloga iznosi 1.000.000,00 KM, iako su znali i bili svjesni da nominalna vrijednost takvog zaloga iznosi 650.000,00 KM, dok je tržišna vrijednost bila daleko manja, jer je na dan 09.06.2009. godine, na Sarajevskoj berzi ostvaren promet dionicama „Vranice“ po jediničnoj cijeni dionice od svega 36,33 KM”, navedeno je u optužnici koja je u posjedu Istrage.
Kako bi izbjegli vraćanje i ovog iznosa, Brkanić je, po ovlaštenju Blekića, potpisao dva aneksa ugovora za Zijadom Blekićem kojim je “povećavao” broj založenih dionica. Kada je potpisan posljednji aneks ugovora, kojim je, zapravo, odgađano vraćanje pozajmice, vrijednost dionice Vranice iznosila je svega 11 KM. Ono što je posebno interesantno, Zijad Blekić je u tom trenutku bio član Nadzornog odbora Vranice, predsjednik Nadzornog odbora Sarajevske berze, predsjednik Nadzornog odbora Remontmontaže, te osnivač i direktor brokerske kuće Eurohaus.
Dvije i po godine nakon što je posudila milion maraka Eurohausu, Remontmontaža je putem suda zatražila upis 10.050 dionica dioničkog društva Vranica. Vrijednost dionice je bila 11 maraka, što znači da je taj kapital bio vrijedan svega 110 hiljada KM. Remontmontaža je tako oštećena za 890 hiljada maraka koje su završile na računu Blekićevog Eurohausa. Firme Remontmontaža i Vranica danas su u stečaju.
Zbog nedopuštenih kontakata sa službenicima srbijanske BIA-e, inspektor SIPA-e Adis Drnda nije prošao sigurnosne provjere, saznaje Istraga.ba. Njemu je Ministarstvo sigurnosti BiH trebalo oduzeti dozvolu za pristup tajnim podacima, što bi u konačnici značilo njegovo otpuštanje iz Državne agencije za istrage i zaštitu. Stoga je Tužilaštvo BiH, kako bi spriječilo uklanjanje Drnde iz SIPA-e, izdalo naredbu da se saslušaju službenici Ministarstva sigurnosti BiH koji rade u Sektoru za zaštitu tajnih podataka. Među saslušanima je i Mato Miletić, šef tog Sektora, koji je ove sedmice upozorio VSTV da i u pravosuđu rade osobe koje nemaju pristup tajnim podacima. Akcija Tužilaštva uslijedila je na osnovu anonimne prijave, a naredbu za saslušanje izdao je državni tužilac – Oleg Čavka, čiji prvi saradnik Adis Šečić nije prošao sigurnosne provjere, te formalno nema pristup tajnim podacima. No, vratimo se primarnom razlogu tužilačke akcije u Ministarstvu sigurnosti BIH.
Adis Drnda je pripadnik SIPA-e koji godinama održava dobre veze s Ambasadom Saudijske Arabije u Sarajevu, a tokom predizborne kampanje za opće izbore u Fahdovu džamiju u Sarajevu sa sobom je vodio i aktualnog federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljošu Čamparu. Drnda je Čamparu povezao sa selefijskim pokretom u BiH i po njihovim su mesdžidima prikupljali glasove za ovog bivšeg SDA-ovog kadra. Veze Čampare sa selefijskim pokretom nedavno je na svom facebook profilu potvrdio i “šejh Samir Avdić”, koji je napisao da su njegovi sljedbenici “polagali nade u ministra Čamparu” s kojim su imali kontakte tokom kampanje 2018. godine. Te veze je, rekosmo, uspostavio Adis Drnda, pripadnik SIPA-e i prijatelj Aljoše Čampara kojem je još 2010. godine po naredbi Tužilaštva BiH pretresena kuća zbog povezanosti s najradikalnijim selefijskim ogrankom – tekfirlijama. Drnda, međutim, nikad nije optužen, a nakon toga slijedi njegov strelovit uspon u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu.
Nakon što je postao šef Odjela za praćenje u Regionalnoj kancelariji SIPA-e u Sarajevu, Drnda je uspostavio saradnju s porodicom Čampara. Iako policijski službenik, aktivno je učestvovao u predizbornim aktivnostima SDA, što dokazuje i ova fotografija nastala neposredno prije izbora 2018. godine.
Aljoša Čampara i Adis Drnda (zaoruženi) tokom kampanje 2018. godine
Nakon što je utvrđeno da je počeo zloupotrebljavati svoju poziciju, a za interes Aljoše Čampare, Drnda je uklonjen iz Odsjeka za obavještajne poslove, te je prebačen na drugo radno mjesto. No, on je nastavio sa sumnjivim aktivnostima. U septembru ove godine svoje je nadređene obavijestio da putuje u rodni Sandžak, kako bi prisustvovao svadbi člana porodice. Međutim, Drnda je to odsustvo iskoristio i za odlazak u Beograd, gdje se tajno susreo sa službenicima srbijanske obavještajne agencije BIA. Nedugo nakon toga, na portalu Pressmedia, čiji je osnivač porodica federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare “ekskluzivno” se pojavio dokument kojim se navodno dokazuje da predsjednik Suda BiH Ranko Debevec posjeduje državljanstvo Španije. Na dokumentu su vidljivi podaci iz baze beogradskog aerodroma Nikola Tesla.
Ekskluzivni dokument iz Beograda nakon Pressmedie objavili su i portali iz Banja Luke, a sve je na kraju “potvrdila” i Radio-televizija Republike Srpske. U SIPA-i sumnjaju da je te dokumente iz Beograda u Sarajevo donio upravo Adis Drnda.
Iako je za svoj susret s operativcima BIA-e Drnda u SIPA-i dijelom napravio alibi, sigurnosne agencije susjednih država dokumentovale su njegove kontakte o čemu su obaviještene i sigurnosne agencije u BiH. Uslijedila je, potom, prijava unutrašnjoj kontroli SIPA-e, nakon čega je Drnda službenike SIPA-e koji su ga “izdali” anonimno prijavio. Ipak, to mu nije mnogo pomoglo, jer je prošle sedmice pokrenuta procedura za oduzimanja dozvole za pristup tajnim podacima. No, prije nego je Ministarstvo sigurnosti BiH donijelo konačni stav, na adresu Tužilaštva BiH je pristigla anonimna prijava protiv osoba koje vrše provjere dozvola za pristup tajnim podacima. Glavna tužiteljica Gordana Tadić je anonimnu prijavu prebacila u nadležnost tužioca Olega Čavke koji je ekspresno naredio saslušanje Mate Miletića i drugih službenika Ministarstva – koji bi trebali donijeti konačnu odluku o Adisu Drndi. Vijest o akciji u Ministarstvu sigurnosti odmah je završila na Avazu Fahrudina Radončića, a potom i na fake portalima Pressmedia i Raport.
Da je Drnda operativac vjeran Čamparama, ali i čelnicima HDZ-a, dokazuje i nedavna večera u jednom sarajevskom restoranu. Tamo su se, naime, sreli državni tužilac Dubravko Čampara, njegov brat Aljoša, zatim Adis Drnda, predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija, dekan Stomatološkog fakulteta u Sarajevu Muhamed Ajanović i potpredsjednik HDZ-a BiH Mijo Krešić. Na toj je večeri dogovarano imenovanje Dubravka Čampare za glavnog federalnog tužioca, ali i Adisa Drnde na mjesto ministra unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, o čemu je javnost izvijestila Pressmedia Aljoše Čampare. Ukoliko mu, pak, bude oduzeta dozvola za pristup tajnim podacima, Drnda ne bi mogao biti imenovan za ministra. Stoga je uslijedila “munjevita” akcija Olega Čavke, pod nadzorom državnog tužioca Dubravka Čampare.
„Ja sam Maja“, predstavlja se djevojka koja je minut ranije, u blizini zgrade Opštine Srebrenica, izašla iz automobila srbijanskih tablica.
Njen domaćin, po naglasku Bosanac, govori joj da krene za njim prema šalter sali.
„Dobar dan. Oko ovih državljanstava. Da li Vi to radite“, pitam njenog vodiča.
Odgovara potvrdno, pa nastavljam sa pitanjem da li on pomaže gospođici iz Srbije da dobije potrebne papire.
„Ja ne pomažem oko državljanstva, već oko lične“, odgovara mi i, računajući da mi je potrebna pomoć, pita šta imam od papira.
„Pa, da li ljudi ovako dolaze svakog dana. Masovno“, zapitkujem dalje i dobijam potvrdan odgovor.
Nešto ranije iz općinske šalter sale je izašao mladić sa srbijanskim naglaskom koji je putem telefona obavještavao nekoga da je sve obavio u Opštini i da sada treba u policiju. Sjeda u automobil registrovan u Bajinoj Bašti. Priznaje da je rođen u Srbiji, ali da se sada se prijavljuje u Srebrenici.
„Prijavljen sam na selu“, kaže mi kroz prozor svog automobila.
„I sve ćete papire dobiti za jedan dan“, pitam
„Valjda će biti“, odgovara.
Procedura je, ukratko, ovakva. Svi oni srbijanski državljani, čiji su roditelji porijeklom iz BiH, posljednjih dana intenzivno se prijavljuju u Srebrenici, gdje im lokalne vlasti u roku odmah rješavaju zahtjeve za upis u matičnu knjigu bh. državljana. Evo primjera. Gavrilo Blagojević rođen je u Čačku 1995. godine. Dana 22.10. ove godine obratio se Opštini Srebrenica sa zahtjevom za “naknadni upis činjenica njegovog rođenja”. Naveo je da su oba njegova roditelja državljani BiH, te da traži upis u matičnu knjigu rođenih, odnosno knjigu državljana BiH. Istog dana kada je predao zahtjev, opštinske vlasti su mu izdale i Rješenje.
U isto danu predao zahtjev i dobio Rješenje
„Odobrava se naknadni upis činjenice rođenja u matičnu knjigu rođenih koja se vodi za mjesto Srebrenica, Opština Srebrenica, kao i sve druge evidencije o građanima nakon pravosnažnosti rješenja“, navedeno je u dokumentu od 22.10. 2020. godine.
Rješenje je postalo pravosnažno istoga dana, pa je Gavrilo Blagojević u prostorijama MUP-a Republike Srpske predao zahtjev za izdavanje lične karte. Iako se njegovo ime ne nalazi na zaključenom biračkom spisku, Blagojević će moći glasati na nepotvrđenom glasačkom listiću za Opštinu Srebrenica.
„Nedavno je Opština Srebrenica tražila da se otvori još jedno biračko mjesto za glasanje na nepotvrđenim glasačkim listićima. To biračko mjesto bi bilo u Skelanima. CIK je odbio taj prijedlog“, kazali su za Istraga.ba u Centralnoj izbornoj komisiji BiH.
Skelani se nalaze odmah na granici sa Srbijom, odnosno u blizini Bajine Bašte. Upravo je to jedan od razloga zbog kojeg su općinske vlasti sa Mladenom Grujičićem na čelu tražile otvaranje dodatnog biračkog mjesta za glasanje na nepotvrđenim listićima.
Prema informacijama Istrage, najmanje 250 srbijanskih državljana upisano je ove izborne godine u matičnu knjigu bh. državljana sa prebivalištem u Srebrenici. Nakon što je CIK „pročistio“ birački spisak za glasanje putem pošte, promijenjena je strategija. Sada vlasti Republike Srpske omogućavaju državljanima Srbije, čiji su roditelji porijeklom iz BiH, da steknu državljanstvo preko noći. Skoro svakog dana u Srebrenicu dolaze kombiji iz Srbije koji prevoze one koji traže državljanstvo kako bi mogli glasati na predstojećim lokalnim izborima. Za prijevoz se koriste i službena vozila iz Srbije.
službeno vozilo iz Srbije
Očito službena škoda čačanskih tablica parkirana je ispred zgrade Opštine Srebrenica. Iz nje je, prethodno, izašao mladić koji se sa dokumentima zaputio ka šalter sali. Prilazim vozaču koji priznaje da koristi službeni automobili, te da je dovezao jednu osobu.
„Ne znam ja šta on hoće da izvadi“, objašnjava vozač čistim „srbijanskim akcentom“.
Ispred zgrade je parkiran i automobil iz Užica. Tri osobe izlaze iz šalter sale, ali ne žele razgovarati o razlozima svoje „posjete“. Svi oni koji dobiju potrebne papire ide prema Policijskoj stanici Srebrenica.
Državljani Srbije ispred Policijske stanice u Srebrenici
Tamo je već formiran red. Srbijanski državljani podnose zahtjeve za izdavanje ličnih dokumenata. Ukoliko do dana izbora ne bude gotova lična karta, svi oni koji su podnijeli zahtjev, moći će glasati na predstojećim izborima. I to na nepotvrđenom glasačkom listiću.
Godinama je sukob među „najbitnijim“ bošnjačkim porodicama tinjao. No, nakon što su Beograd i Zagreb pojačali pritisak na institucije BiH, i sukob među „bošnjačkom elitom“ je eskalirao. Istraga.ba donosi kompletnu priču o tome ko je s kim, ko je protiv koga, ko kontroliše koje medije i institucije. Na početku ćemo odmah navesti ko su vođe tzv. „bošnjačkih klanova“. Prvim rukovodi porodica Izetbegović, drugim Bakir Alispahić, trećim Hasan Čengić u okviru kojeg djeluje i “malezijski klan“ Amera Bukvića, četvrtim klanom upravlja porodica Čampara, a petim Fahrudin Radončić.
KLAN IZETBEGOVIĆ
Bakir i Sebija Izetbegović
Otkako je, smrću Sulejmana Tihića, preuzeo SDA, Bakir Izetbegović uspostavio je potpunu kontrolu u rukovodstvu Stranke demokratske akcije. Uspio se riješiti većine kadrova Sulejmana Tihića. Redom su odlazili Amir Zukić, Mirsad Kukić, Sadik Ahmetović, Salko Sokolović … Izetbegović je u vrh stranke instalirao ljude koji, barem u javnosti, nemaju izražen „vlastiti stav“,niti pokazuju bilo kakvu odlučnost u trenucima kada treba stati u zaštitu institucija BiH. Među tim kadrovima su Safet Softić, Mirsad Zaimović, Halid Genjac… Jedini kadar Sulejmana Tihića koji je uspio ostati kao „prvi do Bakira“ bio je Asim Sarajlić. Opterećen aferama, Sarajlić je napustio stranačke organe, tako da, osim Adila Osmanovića, u rukovodstvu SDA više nema nijednog Tihićevog čovjeka. Iako formalno nije u Predsjedništvu BiH, Izetbegović, faktički, rukovodi politikom Šefika Džaferovića, bošnjačkog člana Predsjedništva koji je, zapravo, čuvar državne stolice na kojoj u ovom mandatu ne može sjediti lider SDA. Iz kuće Izetbegovića se rukovodi i vanjskom politikom, jer je ministrica Bisera Turković direktni izbor obitelji Izetbegović. Među najbližim Izetbegovićevim saradnicima su biznismeni koji su svoje carstvo gradili zahvaljujući isključivo bliskosti sa njegovom porodicom. Biznismen Šefkija Okerić slovi i danas za najbližeg prijatelja Bakira Izetbegovića. Tu je još i Hamed Ramić kao vlasnik firme Euroasfalt, koji, ovisno o tome ko je na vlasti“, mijenja „bliske prijatelje“. Ovaj klan suvereno upravlja Kliničkim centrom u Sarajevu kojim rukovodi Sebija Izetbegović, te BH Telecomom iz kojeg je Izetbegoviću bliska porodica Okerić godinama izvlačila novac. Federalni premijer Fadil Novalić isključivo radi po uputama ove grupacije, te im omogućava poslove u namjenskoj industriji. Za sigurnosni sektor, u ime ovog klana, zadužen je Osman Mehmedagić Osmica, direktor Obavještajno sigurnosne agencije BiH, koji je godinama bio pratilac Alije Izetbegovića. Jedan od „ideologa“ ovog klana je i Fikret Muslimović, bivši službenik KOS-a. Grupaciji pripada i Fikret Prevljak, aktualni predsjednik Kantonalnog odbora SDA Sarajevo, „vladar Ilidže“ i ratnog sarajevskog tunela preko kojeg je ulazila sva pomoć u Sarajevo. „Operativci“ na nižem novou su uposlenik BBI banke Ahmed Čorbo, te Haris Zahiragić koji je u stranačko-prijateljskim odnosima sa Jasminom Izetbegović. Tu je i Muhamed Šabanović, široj javnosti poznat kao „Hu iz ju“.
Haris Zahiragić, Jasmina Izetbegović i Ahmed Čorbo
Toj grupi još pripada direktor Zavoda za statistiku Federacije BiH Emir Kremić. Od „manjih stranaka“ na koju ovaj klan polaže pravo je i dio DF-a Željka Komšića. Kada su u pitanju mediji, klan kontroliše Simurg mediu, odnosno portal Faktor i magazin STAV. Ova grupa ima podršku vlasti Redžepa Tajipa Erdogana.
KLAN BAKIRA ALISPAHIĆA
Bakir Alispahić
Drugim klanom rukovodi Bakir Alispahić, ratni ministar unutrašnjih poslova RBiH koji je zbog slučaja Pogorelica završio na crnoj listi SAD-a. Najbitniji Alispahićev suradnik je Enver Mujezinović, dugogodišnji kadar Službe državne bezbjednosti, odnosno AID-a. Alispahić je osnivač firme AC Quattro koja je godinama bila ekskluzivni dobavljač automobila u javnim preduzećima kojima su upravljali kadrovi Sulejmana Tihića, odnosno SDA. Nakon što je Bakir Izetbegović preuzeo SDA, Alispahić je izbačen iz stranačkih struktura. Ovom klanu pripadao je i bivši federalni ministar energije, rudarstva i energetike Erdal Trhulj koji je ključne pozicije u namjenskoj industriji prepustio Bakir Alispahiću. Tako je za direktora Pretisa postavljen Hajrudin Pezo, bivši uposlenik AC Quattra, dok je član Nadzornog odbora konjičkog Igmana bio Haris Alispahić, sin Bakira Alispahića. Prvog Alispahićevog saradnika, bivšeg AID-ovca Envera Mujezinovića, Trhulj je postavio za direktora Direkcije za namjensku industriju FBiH, odakle ga je, nekoliko godina kasnije, uklonio Izetbegovićev kadar Fadil Novalić. U sigurnosnom sektoru Alispahić je kontrolisao poslove Edina Vranja, bivšeg šefa kriminalističke policije FUP-a. Vranj je nakon penzionisanja u FUP-u, zajedno sa Enverom Mujezinovićem osnovao privatnu detektivsku agenciju PRO Veritas koja, za potebe ovog klana, prati političke protivnike.
zajednička firma Envera Mujezinovića i Edina Vranja
Klan upravlja i Novinskom agencijom Patria, odnosno portalom NAP preko kojeg se Alispahić obračunava sa neistomišljenicima. Osim bivših kadrova SDA, grupaciji su bliski i pojedini kadrovi DF-a, poput Mide Karovića i Rusmira Mesihovića, te kompletan SDP sa Nerminom Nikšićem na čelu. Tokom premijerskog mandata Nermina Nikšića Alispahić je rasporedio svoje kadrove u namjensku industriju, a njegove su firme izvodile radove i na gradnji autoputeva. Osim SDP-a, tu je još i dio Naše stranke koji kontroliše Sabina Ćudić, inače kćerka Seada Ćudića, dugogodišnjeg službenika UDBA-e i jednog od najbližih saradnika Envera Mujezinovića. Klan Alispahić zahvaljujući Enveru Mujezinoviću gaji dobre veze sa srbijanskim trgovcima oružjem okupljenim oko porodice Slobodana Tešića. Osim Alispahića i Mujezinovića, veliki uticaj u ovoj grupaciji imaju braća Ismet i Faris Gavrankapetanović, koji upravljaju Općom bolnicom. Gavrankapetanovići su, tokom Alispahićevog vladanja SDA-om, suvereno upravljali zdravstvom u Kantonu Sarajevo. Tokom mandata Nedžada Korajlića Fakultet kriminalističkih nauka godinama je bio “naučna” baza ovog klana koji je godinama bio u sokobu sa klanom Čampara, ali su nedavno „zakopali ratne sjekire“.
KLAN ČAMPARA
Rabija Čampara
Iako mnogi Denisa Zvizdića smatraju vođom ove grupacije, klanom, zapravo, upravlja Rabija Sada Čampara. U pitanju je bivša „državna službenica“ u MUP-u Kantona Sarajevo koja je penzionisana u činu policijskog generala. Ona je majka, u javnosti poznatih, Dubravka i Aljoše Čampare. Rabija Čampara je, inače, tetka Denisa Zvizdića. Najaktivniji član ove grupe je Aljoša Čampara, federalni ministar unutrašnjih poslova, potpredsjednik Doma naroda FBiH, zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo i neoficijelni urednik portala Pressmedia. Ovaj je klan namjeravao Dubravka Čamparu instalirati za sudiju Ustavnog suda Federacije BiH, što je, u konačnici, spriječio Bakir Izetbegović. Nakon toga započeo je obračun na relaciji Čampare-Izetbegovići. Baza ovog klana je u Novom Gradu u Sarajevu, gdje je uspostavljena puna saradnja sa Husom Ćesirom, biznismenom poznatom po napadu „na kameru“. Zastupnica Admela Hodžić koja je napustila SDA i pridružila se Čampari bivša je uposlenica Ćesirovih firmi. Klan Čampara najvećim dijelom kontroliše bošnjačke kadrove u pravosuđu, a svoj su uticaj pojačali zbližavanjem sa predsjednikom VSTV-a Milanom Tegeltijom, zatim njegovim prijateljem Muhamedom Ajanovićem i, na kraju, sa potpredsjednikom HDZ-a Mijom Krešićem. Jedan od „pravosudnih kadrova“ ovog klana je i državni tužilac Džermin Pašić koji je istraživao slučaj respiratori po uputama Dubravka Čampare. Klan je popravio odnose i sa Olegom Čavkom , državnim tužiocem koji potpisuje sve dokumente protiv direktora OSA-e Osmana Mehmedagića kojeg ovaj klan, u saradnji sa SNSD-om i HDZ-om, nastoji srušiti. „Sigurnosni operativci“ ove grupe su Damir Vejo, direktor policijske akademije, te Adis Drnda, dugogodišnji službenik SIPA-e, koji je ranije bio privođen zbog sumnjivih poslova sa vehabijskim pokretom.
Hasan Hodžić, Aljoša Čampara, Damir Vejo i Adis Drnda
Kada su u pitanju mediji, klan Čampara u potpunosti kontroliše Pressmedia, ali znatan uticaj ima i na HDZ-u bliskom portalu Klix.ba, te portalu Inforadar Almedina Šišića. Grupaciju, također, promoviše i „nezavisna analitičarka Ivana Marić“ Biznismeni koji podržavaju ovaj klan su Senad Kevelj i Hamid Pršeš. Kevelj je vlasnik IT firme u Mostaru, te je godinama od Čampari bliskih kadrova u SDA dobijao poslove.
Denis Zvizdić, Aljoša Čampara i Senad Kevelj Foto:sportsport.ba
Hamid Pršeš je suvlasnik Privredne banke Sarajevo i dioničar u nekoliko firmi namjenske industrije. Pršeša i Čamparu spaja „mržnja“ prema Fadilu Novaliću i firmi KM Trade, a u pozadini svega je podjela plijena u namjenskoj industriji kojom sada, preko Novalića, vlada Izetbegovićev klan. Zahvaljujući vezama sa Pršešom, Aljoša Čampara ima dobre relacije u „međunarodnoj zajednici“. Naime, funkciju političke direktorice Delegacije EU u BiH obavlja Elizabet Tomasinec koja je supruga Hamida Pršeša, pa je, stoga, u Izvještaju o napretku BiH koji je nedavno objavila EU, posebno istaknut slučaj respiratori. Iako su godinama bili u sukobu sa Fahrudinom Radončićem, klan Čampara je posljednjih mjeseci s njim uspostavio primirje.
KLAN RADONČIĆ
Fahrudin Radončić Foto:detektor.ba
Klan Fahrudina Radončića, najuspješnijeg doseljenika u BiH, veći dio svoje moći crpi preko Dnevnog avaza koji služi kao batina za „neposlušne kadrove”. Drugi dio moći Radončić crpi preko pravosudnih funkcionera koje kontroliše. Jedan od njih je državni tužilac Oleg Čavka koji je, zajedno sa Dijanom Kajmaković, bio ličnost godine Dnevnog avaza. Čavka je obustavio sve istrage protiv Avazovog biznis partnera Nasera Keljmendija i bio ključni svjedok protiv tužioca Bože Mihajlovića koji izdao naredbu za hapšenje Fahrudina Radončića.
Oleg Čavka ličnost godine Dnevnog Avaza
Dio ove grupacije je i Jadranka Lokmić Misirača, još uvijek aktualna potpredsjednica VSTV-a, čiji je sin Boriša direktor Operatora za obnovljive izvore energije. Radončićeva „spona“ sa pravosuđem je dekan Stomatološkog fakulteta u Sarajevu Muhamed Ajanović koji je jedan od najbližih prijatelja Milana Tegeltije. Za parlamentarni život i procedure Radončićev čovjek od povjerenja je Munib Jusufović, aktualni delegat u Domu naroda. Osim toga, Sanela Prašović je zadužena za „kontroliranje“ sutkinje Suda BiH Dalide Burzić. Za sigurnosna pitanja zadužen je Bakir Dautbašić, dugogodišnji sekretar Ministarstva sigurnosti BiH. Ovoj grupaciji pripadao je i Almir Džuvo, bivši direktor Obavještajno-sigurnosne agencije. Na medijskom planu, Radončićev klan kontroliše Avaz i portal Raport. Klan Radončić, preko Edite Đapo i Fuada Čibukčića kontroliše i projekte u oblasti “ekologije” preko kojih se godišnje iz budžeta FBiH izvuče najmanje deset miliona maraka. Za cestogradnju je zadužen Adnan Terzić. Grupacija blisko sarađuje sa svim kadrovima HDZ-a BiH i SNSD-a, jer Radončić godinama gaji dobre veze sa Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom.
MALEZIJSKI KLAN
Amer Bukvić i Amel Kovačević
Hasan Čengić godinama je slovio za jednog od najmoćnijih Bošnjaka. Njegovo ime nalazi se na crnoj listi SAD-a zbog veza sa Iranom. Svoju moć je crpio isključivo preko Islamske zajednice u BiH. Jedan od njegovih najodanijih kadrova je Semir Efendić, načelnik Općine Novi Grad. Čengić je ideolog i Rifatu Hozanoviću, duhovnom vođi lokalne stranke u Cazinu poznate kao A-SDA.
Hasan Čengić i Rifat Hozanović
Kao podgrupa Čengićevog klana djeluje tzv. „malezijski klan“, a koji predvodi direktor BBI Banke Amer Bukvić. Ovaj klan upravlja Narodom i Pravdom Elmedina Konakovića. Za sigurnosna pitanja zadužen je Kemal Ademović, bivši visokopozicionirani službenik AID-a i kum aktualnog direktora OSA-e Osmana Mehmedagića koji ga je i uveo u obavještajne poslove. Brat Kemala Ademovića je službenik SIPA-e, a usko sarađuju i sa zaštitarskom agencijom SWORD Security. „Malezijski klan“ upravlja i televizijom Al Jazeera. Jedan od direktora Al Jazeere Tarik Đođić tokom rata je bio šef kabineta Hasana Čengića, dok je Edhem Fočo oženio Nađu Lutvikadić, dajdžičnu Hasana Čangića. U okviru ove grupacije djeluje i biznismen Gordan Memija, a račune BBI Banke za pranje novca je koristio i Mirza Gačanin, član kartela Tito i Dino. Jedan od članova ove grupacije je i Amel Kovačević, bivši NiP-ov ministar finansija i dugogodišnji izvršni direktor BBI Banke. Njegovo ime se našlo u aferi „Panama Papers“. „Malezijski klan” je uspostavio dobre odnose sa Alispahićevom grupacijom, a sve je izvjesnija saradnja i sa Fahrudinom Radončićem.
Bosna i Hercegovna je jedna od mnogih država koja ima veliku dijasporu ali je sigurno jedna od rijetkih koji ne iskorištava taj potencijal na struktuiran i organizovan način.
Dok druge države čine sve kako bi taj kako ekonomski tako i politički potencijal iskoristile, vlast u BiH se prema ljudima koji žive izvan domovine odnosi indolentno a u velikom broj slučajeva i neprijateljski. Za to su najbolji primjer mjere koje su donesene za prelazak granice u zadnjih 6 mjeseci od izbijanja krize sa korona- virusom ali je takvih mjera bilo dosta i u prošlosti. Te neprijateljske mjere često ne pogađaju smo građane i građanke koji žive izvan BiH nego i građane i građanke koji žive u BiH. Za to je najbolji primjer ovogodišnji nedolazak dijaspore zbog zatvorenih granica i ogromna šteta za bh ekonomiju koja je zbog toga nastala.
O ekonomskim potencijalima i mogućnostima preporoda bh privrede uz pomoć dijaspore je pisano i govoreno u mnogo navrata ali je na žalost vrlo malo realizovano. Za razliku od ekonomskog aspekta ono na čemu se ne samo da nije radilo nego i premalo govorilo je politička moć dijaspore. Lobiranja u državama u kojim žive ali i politička participacija u bh politici su neprocjenjivi resursi za promjenu političke situacije u Bosni i Hercegovini. Procjenjuje se da pravo glasa u BiH ostvaruje preko 500.000 ljudi koji žive izvan nje što je potencijal koji omogućava promjenu kompletne političke slike. Taj se potencijal svake godine povećava zbog sve većeg odljeva stanovništva.
Tema participacije dijaspore je trenutno aktuelnija nego ikad poslije tolikog broja prijava o zloupotrebi glasanja u odsustvu. Spremnost i organizovanost grupa a potpomognuti očito institucijama susjednih država je zabrinjavajuća. Postavlja se pitanje, kako je moguće da određene snage koje u velikom broju slučajeva direktno rade protiv države Bosne i Hercegovine su bolje organizovane i rade na mobilizaciji dijaspore od probosanskih snaga koje u dijaspori imaju ogroman potencijal a ne rade ništa ili vrlo malo.
Zbog čega je to tako i zbog čega se nije radilo na tom potencijalu zadnjih 25 godina vjerovatno leži u činjenici da je dijasporom puno teže manipulistati i kontrolisati je nego ljudima koji žive u BiH. Jedan značajan broj stanovnika BiH je na žalost ovisan od političkih partija. Ta ovisnost se ogleda u vidu dobijenog radnog mjesta, tendera za firmu pa sve do stvari kao što je prodaja glasa za 50KM ili kilu kafe i šećera. Ti instrumenti pritiska nisu primjenjljivi na dijasporu pa je za pretpostaviti i najveći razlog njenog nemobilisanja za izbore.
Analogno ovome se postavlja pitanje, da li je vlast važnija od države. Očigledno da za neke jeste, jer ako analiziramo odnos i ponašanje političkih partija odnosno vodećih političara zadnjih 25 godina prema potencijalu dijaspore i analiziramo razloge zbog kojih se ona ne želi uključiti u političke tokove na žalost potvrđuje tačnost tvrdnji da je održavanje na vlasti važnije i od države i od naroda.
Borba za državu se ne mjeri količinom ili žustrinom izgovorenih riječi nego žustrinom i odlučnošću implementacije projekata i ukrupnjavanjem i jačanjem probosanskih snaga. Izjave koje slušamo od pojedinih političara su samo populistički instrumenti za manipulisanje ljudi kako bi i na sljedećim izborima ostali na pozicijama koje jesu i opet naredne 4 godine ne činili ništa ili vrlo malo.
Dobra politika se mjeri dobrim djelima koja idu u smjeru pomoći ljudima i zajednici. U lošu politiku se ubrajaju i dobre riječi koje ne prate djela. U nekim slučajevima su one puno opasnije jer se protiv njih čovjek ne bori očekujući pozitivan rezultat koji na žalost na kraju izostane.
Iako se godinama na planu uključivanja dijaspore nije puno radilo, u zadnjih par godina su se na političkoj sceni pojavili novi lideri i liderice kako u novonastalim partijama tako i u etabliranim „velikim“ partijama. Nadati se da će oni uspjeti prevladati postojeće strahove, imati viziju i učiniti korake koji će ići u pravcu uključivanja Bosanaca i Hercegovaca koji žive u inostranstvu u izgradnju i jačanje Bosne i Hercegovine.
Zato pozivam sve one koji se smatraju probosanskim snagama da aktivno i organizovano podrže uključivanje dijaspore u političke procese jer će samo na taj način pokazati svoj patriotizam i pokazat će da rade za dobrobit građana i građanki bez obzira živjeli oni u ili izvan Bosne i Hercegovine. Parlamentarni izbori 2022. godine su na pragu.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
