Uprkos činjenici da se Balkan koristi kao poprište za odmjeravanje snaga velikih sila te da je osiguravanje mira i napretka na balkanskom poluostrvu u najboljem interesu Amerike, bez obzira na to ko će pobijediti na predsjedničkim izborima naredne sedmice, američko prisustvo na Balkanu najvjerovatnije se neće promijeniti.
Budući američki predsjednik morat će se suočiti s mnogim domaćim izazovima: pandemijom, ekonomskom krizom i socijalnim nemirima u gradovima širom države. Sve to ostavlja vrlo malo prostora za nove globalne izazove, osim onih koji su već u vrhu američke vanjske politike.
Uprkos mnogim gorućim pitanjima na Balkanu – dijalogu između Srbije i Kosova, budućnosti Bosne i Hercegovine, štetnom uticaju Rusije i Kine u regiji i nazadovanju demokratije – prisustvo SAD-a na Balkanu u posljednjke vrijeme ovisi o tome koliko su države regije spremne uskladiti svoju vanjsku politiku sa američim ciljevima.
Klasični američki liberalni internacionalizam, uključujući tradicionalnu podršku savezima, promociju demokratije i otvorenu globalnu ekonomiju je u procesu povlačenja. Iako su intervencije pod vodstvom SAD-a u BiH i na Kosovu donijele mir na Balkanu 1990-ih godina, nedavni sporazum između Kosova i Srbije u Washingtonu smatra se samo još jednim Trampovim trikom kako bi ojačao svoju poziciju prije novembarskih izbora.
Izolacionizam Trampove administracije uticao je na američku vanjsku politiku. To se vidi u trgovinskim ratovima “Prvo Amerika”, skepsi i nepovjerenju prema međunarodnim organizacijama i multilateralizmu te pozivima da se smanji prisustvo američkih snaga u inostranstvu. Ako Trump osvoji drugi mandat, vjerovatno će se nastaviti njegova averzija prema “beskrajnim ratovima” i obećanjima da će dovesti svoje trupe.
Džozef Bajden, prisutan u američkoj politici duže od 40 godina, obećao je da će se Sjedinjene Države ponovno pridružiti Pariškom (klimatskom) sporazumu, sklopiti nove trgovinske ugovore, raditi na osnaživanju ljudskih prava širom svijeta, ojačati transatlantsko partnerstvo, oživjeti vjeru u multilateralizam i disciplinirati Rusiju i Kinu. Drugim riječima, Bajden obećava da će biti Trampova suprotnost, a hoće li njegove riječi odražavati i njegova djela, tek će se vidjeti.
Šta sve ovo znači za Balkan?
Rusija podriva zapadni uticaj na Balkanu šireći dezinformacije, posebno u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Albaniji – svim članicama NATO-a – kako bi stekla ekonomski i politički utjecaj u regiji. Iako joj nije u potpunosti lojalna, srpska vlada ostaje ključni saveznik Moskve u regiji. Rusija koristi veze sa Srbijom da potkopa EU, a odnos Moskve i Beograda najveća je prepreka u suprotstavljanju ruskom pritisku u regionu. Ruske dezinformacije u Crnoj Gori, pomognute stalnim kibernetičkim napadima na vladine institucije, mogle bi biti ključne za izbor buduće proruske vlade. Takva proruska vlada donosi Moskvi saveznika ne samo u NATO-u, već potencijalno i unutar Evropske unije. U Sjevernoj Makedoniji Rusija je širila dezinformacije prije održavanja referenduma o promjeni imena, koji je konačno omogućio toj državi da se pridruži NATO savezu. U Hrvatskoj Kremlj ulaže u ključne sektore, istovremeno iskorištavajući unutarnje sukobe u Albaniji i produbljujući političke podjele. Bosna i Hercegovina je veoma ranjiva, a ruska kampanja širenja dezinformacija zasijale su etnički i vjerski nesklad u zemlji, uz promociju ideja o otcjepljenju Republike Srpske. Moskva pokušava da poništi status quo trudeći se vratiti u BiH nemire iz devedesetih godina.
Teško je očekivati da će se Tramp suprotstaviti ruskom uticaju na Balkanu. Bajden je obećao biti oštriji prema Putinu, ali ne obećava da će nametnuti više sankcija od Trampove administracije. Moguće je da će ponoviti Obaminu apatiju prema Kremlju. Zabrinjavajuće ruske akcije u vlastitom dvorištu nisu prvenstveno američki problem, a EU bi trebala biti aktivnija u suprotstavljanju ruskom utjecaju u regiji.
Kina se nedavno pojavila kao značajan igrač na zapadnom Balkanu, što regiju čini strateški važnijom. Kineska “diplomacija maski” bila je vrlo uspješna jer je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić viđen kako ljubi kinesku zastavu i evropsku solidarnost naziva bajkom. S obzirom na to da američka administracija Kinu vidi kao prijetnju, što se vidi u njenoj strategiji o nacionalnoj sigurnosti, mogli bismo očekivati da će veće američko sudjelovanje u regiji zaustaviti kineski utjecaj. Na primjer, u najnovijem sporazumu između Srbije i Kosova naglašava se da će „obje strane zabraniti upotrebu 5G opreme u svojim mobilnim komunikacijski mrežama, koju isporučuje neprovjereni prodavac“. Ovo je bila direktna poruka kineskoj kompaniji Huawei koja je veoma prisutna u Srbiji. Srbija kupuje moderni kineski raketni sistem PVO, uprkos prijetnji američkim sankcijama, a u oktobru je testirala kineske vojne dronove. Umjesto da maše štapovima, Washington je ponudio mrkvu otvaranjem ureda Američke međunarodne korporacije za finansiranje razvoja (DFC) u Beogradu za povećanje američkih investicija i jačanje regionalne ekonomije. Bez obzira na to ko pobijedi u novembru, DFC ured će ostati.
Danas je na predsjedniku Srbije Vučiću da ispuni obaveze preuzete Washingtonskim sporazumom. Lopta je u dvorištu Srbije, a SAD će pomno nadgledati kako Aleksandar Vučić pažljivo balansira između EU, Rusije, Kine i SAD-a. Imajući u vidu zategnute odnose Pekinga i Washingtona, trenutna srpska politika nesvrstanosti neće biti prihvatljiva za Ameriku.
Pitanje je da li je američka demokratija u krizi, ali demokratija širom svijeta sigurno propada. Novi izveštaj Freedom House-a Srbiju i Crnu Goru opisuje kao “hibridne režime”, a ne kao demokratije. Trumpova administracija američku vanjsku politiku prema Balkanu vidi isključivo kroz finansijske tokove, a plemeniti cilj jačanja demokratije polako blijedi u SAD-u. Bio Bajden ili Tramp, intenzitet promocije demokratije i borbe protiv autoritarnih režima na Balkanu neće se promijeniti.
Što se tiče proširenja NATO-a, Tramp je kritizirao savezništvo, tvrdeći da mnoge članice ne ulažu dovoljno u odbranu kako bi u potpunosti ispunile svoje obveze predviđene sporazumom. Povodom pristupanja Crne Gore NATO-u, 2017. godine, neslavno je upozorio da bi odbrana malenog saveznika NATO-a poput Crne Gore mogla dovesti do trećeg svjetskog rata. Bajden je signalizirao da će se ponovo vratiti NATO-u i njegovim saveznicima. On bi trebao podržati opredijeljenost BiH NATO integracijama, mada mora znati da bi to moglo pokrenuti reakciju Moskve, koja se protivi proširenju NATO-a. Budući da u Crnoj Gori (koja je članica NATO-a) dolazi proruska vlada, Bajden bi trebao sarađivati sa evropskim saveznicima kako bi Rusiji onemogućio pristup osjetljivim informacijama o NATO-u. Srbija se vjerovatno neće uskoro pridružiti „[…] zapadnim strukturama, a nade u veliku promjenu srbijanskog odnosa prema NATO-u su naivne“, kako tvrde Luke Coffey i Daniel Kochis.
S obzirom na to da međunarodni liberalni poredak propada širom svijeta, države na Balkanu ne mogu računati na promicanje američke demokratije u regiji kao što je to bilo devedesetih. Umjesto toga, zemlje bi trebale svoje razlike ostaviti po strani i pronaći zajednički jezik i saradnjom izbjeći da postanu kolateralna šteta u ruskoj i kineskoj utrci protiv velikih sila sa zapada.
(Profesorica Ivana Stradner je istraživač American Enterprise Institute)
