Nekoliko dana prije odlaska u zvaničnu posetu Moskvi, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić primio je u Beogradu jednog visokog ruskog zvaničnika, o čemu se vrlo malo izvještavalo. Vučić se, u kabinetu ruskog ambasadora Beogradu Aleksandrom Bocanom Harčenkom, susreo sa Aleksejem Lihačovim, direktorom moćne Ruske državne agencije za nuklearnu energiju (ROSATOM) koja je osnovana 2007, godine, odlukom ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Putin i Lihačov
Ruska i srpska vlada su prije nekoliko godina potpisali ugovor za izgradnju istraživačkog centra koji bi se, navodno, trebao baviti razvojem tehnologije, medicinskim, onkološkim istraživanjima, u industriji i društvenim razvojem.
Posjeta Alekseja Lihačova Beogradu nije slučajnost. To je, piše kosovski thegeopost.com, dio scenarija i miješanja moskovske politike na Balkanu, kao dijela ruske geopolitičke akcije i još jedno sredstvo pritiska prema Zapadu. Rusija i njen predsjednik intervenišu koordinisanim akcijama u državama Zapadnog Balkana, a posebno u Srbiji, uprkos velikim ulaganjima zapadnog svijeta u posljednjih 20 godina. Sa projektima kao što je ovaj pregovaran sa ROSATOM-om, Rusija namjerava da podriva saradnju Srbije sa Zapadom i da je zadrži u orbiti svoje kontrole, kao epicentrom destabilizujućih akcija u regionu.
Dolazak Likačova u Beograd treba intenzivno pratiti. Da li je zaista takav, samo medicinske prirode, kako se navodi u izjavi predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, ili je, pak, prikrivanje projekta koji ima sasvim druge svrhe, što je svrha ROSATOM-a, nuklearne elektrane usred Balkana, kao instrument demonstracije ruske snage u regionu.
ROSATOM je ruska državna korporacija sa sedištem u Moskvi, specijalizovana za nuklearnu energiju. Osnovana 2007. godine, organizacija obuhvata više od 360 preduzeća, uključujući naučno-istraživačke organizacije i kompleks nuklearnog oružja. To je jedna od najvećih u svijetu korporacija nuklearne industrije i zauzima prvo mesto za proizvodnju električne energije u Rusiji.
Bušehr 1 u Iranu
Glavni fokus proširenja ROSATOM-a je na države koje su bile dio bivšeg SSSR-a i nedavno je realizovao projekat na Bliskom istoku, tačnije u Iranu. Sporazum je postignut 2011. godine, dok je centar izgrađen u gradu Bušeheru (Bušeher 1). Projekat ima za cilj da se proširi i na Bušeher 2 i 3. Radovi su počeli 2016. godine, a cilj je da bude završen do 2024. godine, odnosno 2026.
Aleksej Lihačov u Iranu
Siguran sam da je ovaj najveći rusko-iranski projekt simbol naše suradnje za našu generaciju i generaciju naše djece. Bushehr-1 je do sada već proizveo 25 milijardi kWh električne energije i to je ozbiljan doprinos gospodarstvu Irana koji daje mogućnost usmjeravanja dodatnih sredstava u razvoj društvene sfere i industrije zemlje”, rekao je Lihačov prilikom posjete Iranu, u oktobru 2017. godine.
Čelnik Komisije za atomsku energiju Irana Ali Akbar Salehi tada je rekao je:da sve ide po polanu i da se nada da će tokom sedam godina biti svjedoci puštanja ovog bloka u pogon.
Kao što je bilo očekivano, realizacija ovog projekta podigala je tenzije između Rusije i SAD, jer se Iran suočava sa sankcijama zbog razvoja nuklearnog programa.
Pregovori u Neumu su završeni. Ono što smo i najavili – dogodilo se. Nikakav konkretan dogovor o političkim pitanjima nije postignut, saznaje Istraga.ba. No, kako bi se ostavio prostor za nastavan pregovora o izmjenama Izbornog zakona, učesnici će saopćiti da je “atmosfera bila dobra”, da je “došlo do pomaka u pregovorima”. Ali suštinski, pregovori u Neumu su – propali.
“Jedino što je usaglašeno je načelna podrška unapređenju izbornog integriteta”, kazao je sagovornik Istrage.
To je, upravo, ono o čemu smo pisali u subotu navečer. Dogovora o izmjenama načina izbora članova Predsjedništva BiH iz Federacije BiH – nema. Kao što nema dogovora i smanjenju nadležnosti Doma naroda Federacije BiH na čemu su insitirali pregovarači iz Sarajeva. Da su pregovori propali, potvrđuje i činjenica da lideri stranaka iz Republike Srpske uopće nisu pozvani u Neum, iako im je ranije najavljeno da će ih pozvati kako bi se izjasnili o dogovoru stranaka iz Federacije.
“Nas niko nije pozvao. Mi smo u pripravnosti”, kazao je za Istraga.ba predsjednik SDS-a Mirko Šarović.
Podsjećamo, u petak popodne delegacijama SDA, NiP-a, SBB-a i NES-a, ponuđen je modificirani prijedlog HDZ-a BiH koji podrazumijeva elektorski način izbora članova Predsjedništva BiH. I to samo članova Predsjedništva iz Federacije BiH. U Republici Srpskoj bi ostao dosadašnji način izbora. Dakle, RS bi bila jedna izborna jedinica, dok bi Federacija, prema ovom prijedlogu bila podijeljena na deset izbornih jedinica koje bi davale određeni broj elektora, koji bi potom birali članove Predsjedništva BiH.
Članovi delegacija su preračunali. Primjenom ponuđenog modela, a gledajući rezultate posljednja tri izborna ciklusa, član Predsjedništva BiH bi uvijek bio kandidat HDZ-a BiH. Ali i to je Draganu Čoviću malo.
„HDZ BiH traži vrste takozvanih osigurača“, pojašnjava sagovornik Istrage.
Prvi osigurač je – etnički prefiks. Drugi podrazumijeva takozvane plutajuće kantone. I na kraju, kao treći osigurač, HDZ predlaže da članove Predsjedništva iz Federacije potvrđuju delegati u Domu naroda BiH, odnosno u bošnjačkom i hrvatskom klubu.
To je, zapravo, prijedlog koji se nedavno pojavio u medijima i kojim se, praktično, garantira HDZ-ovom kandidatu izbor člana Predsjedništva BiH.
Prijedlog, prema informacijama Istrage, nije bio prihvatljiv liderima političkih partija iz Sarajeva. No, svi su bili spremni pristati na elektorski model pod jednim uslovom – smanjenje ovlasti Doma naroda Federacije.
„Ali Dragan Čović, zapravo, ne želi da razgovara o smanjenju nadležnosti Doma naroda FBiH“, objašnjava sagovornik Istrage.
Tako je elektorski sistem propao. Na dnevni red je, potom, došao prijedlog o kojem je nedavno govorio lider SNSD-a Milorad Dodik. Nacionalni prefiksi bi ostali, ali bi pored nje pisalo i predstavnik ostalih. Recimo, u slučaju hrvatskog člana Predsjedništva BiH bi pisalo – Član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda ili ostalih.
Ali i tu opciju HDZ BiH ne prihvata. I upravo je to jedan od razloga propasti pregovora.
Redovna plenarna sjednica Ustavnog suda BiH planirana za 1. decembar, kada bi se na dnevnom redu mogao naći i zahtjev Željka Komšića sa zahtjevom za ocjenu ustavnosti odredaba Ustava Federacije BiH koje je na dan održavanja Općih izbora 2. oktobra nametnuo Christian Schmidt, visoki predstavnik u BiH.
No, postoji mogućnost da zahtjev bude razmatran na nekoj od narednih sjednica, a što, prema saznanjima Patrije lobiraju stranci, tačnije onaj dio međunarodne zajednice koja očekuje brzu uspostavu vlasti.
Prvenstveno se ovo odnosi na Ured visokog predstavnika, pa znajući da OHR pokušava odložiti odluku kako bi dokazali da su nešto deblokirali otežali bi odlučivanje Ustavnog suda BiH kroz novo činjenično stanje. Takav pritisak na Ustavni sud BiH, koji je nedopustiv i neprihvatljiv mogao bi prouzrokovati žestok pravni haos.
No, ono što jeste indikativno jeste da političke stranke osmorke i još neke druge pristaju na Schmidtovu odluku i ne žele čekati odluku Ustavnog suda BiH.
Tim više jer su predsjednici deset političkih partija (SBiH, SDP, SDA, SBB, DF, GS, PDA, BH Zeleni, SD i NES) okupljenih oko Pokreta za državu u Republici Srpskoj, uputili pismo visokom predstavniku Christianu Schmidtu kojim traže da OHR upotrijebi Bonske ovlasti i u vezi sa funkcioniranjem Vijeća naroda RS.
Odgovor nisu dobili, ali se dalje nisu ni bavili ovim pitanjem, izuzev DF-a koji čiji je predsjednik podnio apelaciju, a ostale stranke prionule su formiranju vlasti i to sa HDZ-om i SNSD-om.
A Schmidt je narušavanjem principa pravne sigurnosti, narušio i prava koja garantuje Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
I upravo iz potpune svjesnosti da sve ovisi od Ustavnog suda i vrši se pritisak na ovu instituciju kako bi eventualno odložila svoju odluku prije nego se formira vlast. A, tada će Marko kasno na Kosovo stići.
Jer, ono što bi moglo predstavljati problem je činjenica da će se Ustavni sud uskoro naći u problemu, jer je nakon odlaska Mate Tadića sa mjesta predsjednika Ustavnog suda (penzionisanje), u penziju otišao i Miodrag Simović. Njihovi nasljednici daleko su od Ustavnog suda, jer majstori blokada su ponovo stupili na scenu. U Federaciji BiH je konkurs okončan, ali Radna grupa nikada nakon otvaranja koverti kandidata nije zasjedala, a sada su odlučili sve ostaviti novoizabranim zastupnicima.
A, šta ukoliko Ustavni sud BiH donese odluku o poništavanju dijelova Schmidtove odluke i izbor delegata iz kantonalnih skupština i popunjavanje Doma naroda FBiH bude “neustavno”?
Slaven Kovačević je to okarakterisao kao pravnu neizvjesnu situaciju, koja bi definitivno destabilizirala političke i društvene odnose.
Definitivno bismo ušli u pravni haos i destabilizaciju u bh. entitetu Federacija Bosne i Hercegovine. Zato je i sam Komšić pismom prema CIK-u tražio da se prije odluke o popuni Doma naroda sačeka odluka Ustavnog suda, no, taj zahtjev nije ispunjen. Suprotno tome, vrši se pritisak na Ustavni sud da odluku prolongira, prije nego se vlast I formira.
Nakon zasjedanja kolegija Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH koji je trajao duže od sat vremena, predsjedavajuća Mirjana Marinković-Lepić se kratko obratila zastupnicima i saopštila da vanredna sjednica prekida.
Također, saopštila je da će zastupnike obavijestiti o datumu nastavka sjednice.
Podsjećamo, vladajuća većina u Parlamentu Federacije BiH pokušala je u ponoć održati nastavak danas prekinute vanredne sjednice Predstavničkog doma FBiH kako bi, bez stava Komisije za izbor i imenovanja, popunili tu istu Komisiju od koje ovisi imenovanje Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH.
Međutim, uslijed burnih protesta opozicije koja je upozorila da je prekršen pravilnik o radu Zastupničkog doma Parlamenta FBiH, te da se kao povod da izmjene Komisiju za izbor i imenovanje koristi krivotvoreni dokument, većina je na kraju odlučila da prekine sjednicu.
Također, opozicija je rukovodstvu Parlamenta zaprijetila i podnošenjem krivičnih prijava, ukoliko istraju na održavanju sjednice i donošenju odluke o popuni nedostajućih članova Komisije za izbor i imenovanje.
Ministarstvo finansija SAD uvodi sankcije protiv četiri zvaničnika u Bosni i Hercegovini zbog podrivanja Daytonskog mirovnog sporazuma. Sankcije su uvedene članici Predsjedništva BiH Željki Cvijanović, premijeru RS Radovanu Viškoviću, ministru pravde RS Milošu Bukejloviću i predsjedniku Narodne skupštine RS Nenadu Stevandiću. Sankcije su uvedene zbog Zakona o Ustavnom sudu BiH koji je usvojima Narodna skupština RS.
“U skladu sa Izvršnom uredbom 14033, danas je Ured za kontrolu imovine stranaca (OFAC) Ministarstva finansija SAD na listu sankcionaih lica uvrstio jednog zvaničnika sa državnog nivoa u Bosni i Hercegovini i tri zvaničnika u vlasti Republike Srpske, jednom od dva entiteta u sastavu BiH. Ovi lideri direktno su odgovorni za podsticanje donošenja zakona u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS) kojim se odluke Ustavnog suda BiH proglašavaju neprimjenjivim u RS, čime se obstruiše i ugrožava provedba Daytonskog mirovnog sporazuma.
Podsekretar Ministarstva finansija za terorizam i finansijske obavještajne poslove, Brian E. Nelson izjavio je: “Ovakav postupak ugrožava stabilnost, suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i teško postignuti mir podržan Daytonskim mirovnim sporazumom. Ovakvo ponašanje predstavlja dalju prijetnju budućem putu ove zemlje i njenoj uspješnoj integraciji u evroatlantske institucije. Nastavićemo pružati podršku građanima Bosne i Hercegovine i njihovim naporima na očuvanju vladavine prava i održavanju mira i prosperiteta.”
Predsjednik RS, Milorad Dodik, bio je predlagač Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH pred NSRS, te glavni zagovornik njegovog usvajanja. SAD su protiv Dodika uvele sankcije 5. januara 2022.godine u skladu sa Izvršnom uredbom 14033 zbog odgovornosti za ili umiješanosti, te zbog direktne ili indirektne uključenosti u kršenje ili postupak koji predstavlja opstrukciju ili prijetnju provedbi Daytonskog mirovnog sporazuma, kao i u koruptivne radnje. Prethodno su SAD, u skladu sa Izvršnom uredbom 13304, uvele sankcije protiv Dodika 17. jula 2017. godine zbog opstruisanja Daytonskog mirovnog sporazuma. Nakon što je NSRS usvojila ovaj zakon u junu 2023. godine, visoki predstavnik u BiH primijenio je svoja ovlaštenja 1. jula kako bi poništio ovaj propis, javno osuđujući zakon kao čin podrivanja regionalnog ustavnog poretka, vladavine prava i raspodjele vlasti. Uprkos postupanju visokog predstavnika, s ciljem poništavanja ovog zakona, Dodik je potpisao Ukaz o stupanju zakona na snagu 7. jula 2023. godine.
Današnja objava o sankcionisanju nastavak je prethodno uvedenih sankcija i zabrane izdavanja viza za ulazak u SAD s ciljem podsticanja na pozivanje na odgovornost lica koja podrivaju demokratske procese ili institucije. Ovi postupci dio su širih napora koje Vlada SAD ulaže u promociju mira, stabilnosti i funkcionalne demokratske vlasti u regiji Zapadnog Balkana.
POJEDINCI UKLJUČENI U POSTUPKE USMJERENE KA RAZBIJANJU DRŽAVE BIH
Postupak donošenja zakona i internet stranica NSRS jasno ukazuju na to da pojedinci obuhvaćeni današnjom objavom sankcija i navedeni u daljem tekstu snose odgovornost za sazivanje posebne sjednice NSRS, 27. juna 2023. godine, kako bi se glasalo o ovom provokativnom propisu. Posebna sjednica NSRS sazvana je 27. juna 2023. godine na zahtjev Radovana Viškovića, Nenada Stevandića i Željke Cvijanović, a Miloš Bukejlović je u ime Vlade RS zakon predstavio NSRS. Posljedično, ova četiri lica snose odgovornost za podsticanje usvajanja ovog propisa koji predstavlja prijetnju provedbi Daytonskog mirovnog sporazuma.
Predsjedavajući NSRS, Nenad Stevandić (Stevandić), takođe je javno pozvao na donošenje Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BIH, te sazvao sjednicu na kojoj je svojim glasom podržao ovaj zakon. Njegov potpis i pečat predsjedavajućeg nalaze se ispod teksta Odluke.
Premijer Radovan Višković (Višković) takođe je promovirao Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH nazivajući ga legitimnim odgovorom Ustavnom sudu BiH. Kao službena osoba, Višković je javno osuđivao Ustavni sud BiH za nedavno donesene odluke koje je smatrao nepovoljnim za RS.
Srpski član Predsjedništva BiH, Željka Cvijanović (Cvijanović) takođe se, prije usvajanja zakona, sastala sa Dodikom i potvrdila svoje apsolutno slaganje s njim u vezi sa budućim odlukama. Cvijanovićeva je javno branila djelovanje nakon donošenja Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH. Ona je 11. aprila 2022. godine uvrštena na listu sankcionisanih lica od strane Ujedinjenog Kraljevstva zbog podrivanja legitimiteta i funkcionalnosti BiH.
Kao ministar pravde RS, Miloš Bukejlović (Bukejlović) takođe snosi odgovornost za izradu Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH. Bukejlović je podržao zakon u svom izlaganju pred Narodnom skupštinom RS pozivajući istu da zakon usvoji zarad pokazivanja “jedinstva” RS.
Današnje aktivnosti OFAC usmjerene su isključivo na ova četiri pojedinca, a ne na institucije niti pozicije u vlasti koje predstavljaju i obnašaju.
OFAC je na listu sankcionisanih lica uvrstio Stevandića, Viškovića, Cvijanovićevu i Bukejlovića u skladu sa Izvršnom uredom 14033 zbog odgovornosti za ili saučesništvo, zbog direktnog ili indirektnog učešća u kršenju ili djelovanju s ciljem opstrukcije i ugrožavanja provedbe bilo kojeg regionalnog sporazuma u oblasti sigurnosti, mira, saradnje ili međusobnih sporazuma o priznavanju ili okvira ili mehanizama odgovornosti koji se odnose na Zapadni Balkan, uključujući Prespanski sporazum iz 2018, Ohridski okvirni sporazum iz 2001, Rezoluciju 1244 Vijeća sigurnosti UN, Daytonski sporazum ili Zaključke konferencije Vijeća za implementaciju mira održane u Londonu u decembru 1995, uključujući odluke ili zaključke visokog predstavnika, Vijeća za implementaciju mira ili njegovog Upravnog odbora, ili Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, ili u vezi sa bivšom Jugoslavijiom, Međunarodnog rezidualnog mehanizma krivičnih sudova.
IMPLIKACIJE SANKCIJA
Posljedično današnjoj mjeri, sva imovina i pravo na imovinu gore navedenih sankcionisanih lica, a koja se nalazi u SAD ili je u posjedu ili pod kontrolom državljana SAD mora biti blokirana i prijavljena OFAC. Pored toga, sva imovina u vlasništvu, direktnom ili indirektnom, pojedinačnom ili zajedničkom, u udjelu 50 odsto ili više jednog ili više lica koja su na listi, također mora biti blokirana. Zabranjene su sve transakcije državljana SAD u Sjedinjenim Državama (ili u tranzitu kroz SAD) koje uključuju imovinu ili pravo na imovinu lica uvrštenih na listu ili blokiranih lica, izuzev ukoliko nisu odobrene opštom ili posebnom dozvolom koju izdaje OFAC, ili izuzete. Zabrane uključuju davanje doprinosa ili obezbjeđenje bilo kakvih finansijskih sredstava, roba ili usluga od strane, prema ili u korist blokiranih lica, te primanje bilo kakvog doprinosa ili obezbjeđenje finansijskih sredstava, roba ili usluga od takvih lica.
Pored toga, finansijske institucije i druga lica koja se uključe u određene transakcije ili aktivnosti sa sankcionisanim licima mogu i sami biti sankcionisani ili se protiv njih mogu poduzeti odgovarajuće aktivnosti”, saopćeno je iz Ambasade SAD-a.
Federacija BiH morat će isplatiti mađarskim kompanijama 23 miliona dolara penala nakon što 1. aprila ove godine ruski Gazprom isporuku plina prema BiH prebaci na takozvani Tuski tok.
Isplata ovih penala, potvrdit će nam federalni ministar energije, rudarstva i industrije Nermin Džindić, predviđena je ugovorom između Energoinvesta, kao jedinog formalnog snabdjevača plinom u FBiH, i mađarske kompanije FGSZ.
“Poduzet ćemo sve pravne radnje kako bismo se zaštitili”, kazao je za Oslobođenje ministar Džindić, dodavši da bi, nakon što snabdijevanje bude prebačeno na Turski tok, plin mogao biti jeftiniji jer se trenutno izdvajaju značajna sredstva za transportne usluge.
Ruski Gazprom je krajem prošle godine zvanično obavijestio bh. vlasti da od 1.4. ove godine Energoinvest, kao kupac gasa, navedeni energent isključivo može dobijati preko Turskog toka. Decenijama ranije Federacija BiH se snabdijevala preko Ukrajine i Mađarske, odnosno Beregova, ali su ruske vlasti, nakon invazije na Krimu, započele zaobilaziti Ukrajinu prilikom distribucije plina.
“Prelaskom na Turski tok, dosadašnja ruta transporta gasa preko Ukrajine, Mađarske i Srbije se mijenja. Kako u Ugovoru za transport sa FGSZ Mađarska za jednostrani raskid ugovora postoje penali, u više navrata smo pisanim zahtjevima i video konferencijama sa Gazprom Exportom pokušavali da zadržimo postojeći pravac snabdijevanja gasa upravo zbog penala sa FGSZ, ali besuspješno. Gazprom Export, kao isporučilac gasa je deklarativno potvrdio da od 1.4. 2021. godine gas možemo dobijati isključivo putem Turskog toka”, navela je direktorica Energoinvesta Bisera Hadžialjović u svom pismu upućenom krajem februara nadležnim federalnim institucijama.
Ugovor sa mađarskom kompanijom FGSZ vrijedi do 2023. godine. Transportni troškovi koje je Eneroginvest plaćao Mađarima u novembru prošle godine su iznosili oko 50 posto transportne cijene. Naime, tokom tog mjeseca Federacija je morala platiti Gazpromu oko 3,6 miliona dolara za isporučeni plin, dok je Mađarima isplaćeno 1,8 miliona dolara za transportne usluge. No, ruski Gazprom, već smo naveli, više ne želi Bosni i Hercegovini isporučivati plin tom rutom.
“Raskid ugovora sa FGSZ-om je trenutno najznačajniji problem koji se pojavljuje i mora se odmah rješavati. Prema generalnim uslovima ugovora za transport preko Mađarske, raskid ugovora sa sobom bi povlačio penale cca 23 miliona dolara”, navela je direktorica Energoinvesta.
Prema informacijama Istrage, razmatra se mogućnost da BiH tuži mađarski kompaniju nakon što bude aktivirana bankovna garancija kako bi se isplatili penali. Naime, ugovorom je predviđeno da u slučaju “više sile” ti penali ne budu plaćani. Višom silom, u ovom trenutku, Energoinvest bi smatrao odluku isporučioca Gazprom da više ne želi isporučivati gas rutom preko Ukrajine i Mađarske.
No, osim penala, Federacija bi mogla imati i dodatni, politički problem.
Na taj bi način Rusija drastično povećala kontrolu isporuke plina prema Federaciji BiH, odnosno prema Sarajevu. Prebacivanje na Turski tok trebalo je, podsjećamo, biti urađeno 1.1. ove godine, ali je Ministarstvo vanjskih poslova BiH uputilo protestnu notu Ruskoj Federaciji kojom je traženo barem prolongiranje “prebacivanja” FBiH na Turski tok. Sada, međutim, više nema odgode. Plin ćemo ubuduće dobijati preko Turskog toka koji je bio na meti sankcija vlasti SAD-a.
“Ali postoji tu još jedan problem. Kompresorske stanice u Bugarskoj i Srbiji koje se nalaze na tom toku nisu završene i to bi moglo dodatno ometati kvalitetnu isporuku”, pojasnio je jedan od sagovornika Istrege iz BH Gasa.
Osim ovoga, postoji, rekosmo, i politički problem. Prepajanjem na Turski tok Gazprom bi, faktički, došao do Zvornika. Upravo je u Zvorniku 2015. godine “demontirana” mjerna stranica BH Gasa i ovo sarajevsko preduzeće ne kontroliše tu prijemnu tačku. BH-Gas je do 2015. godine kontrolisao situaciju u Zvorniku gdje se nalazi jedina primopredajna stanica u BiH i gdje se nalaze ventili za kontrolu protoka gasa prema FBiH, Biraču i gradu Zvornika. Ovaj navod je vrlo bitan za shvatanje svega onoga što se dešavalo godinama u Zvorniku i onoga što se dešavalo nakon protjerivanja BH-Gasa iz Zvornika odnosno nasilnog skidanja mjerača protoka gasa koji su bili vlasništvo BH-Gas”, izvijestli su iz BH Gasa 2019. godine Skupštinu Kantona Sarajevo.
Te 2015. godine Gas Res (preduzeće iz RS) potpisuje ugovor sa Gazpromom o isporukama gasa prema potrošačima u RS, a Gas promet Pale preuzima potpunu kontrolu nad stanicom u Zvorniku na način da nasilno skida mjerače BH-Gasa. Nakon toga gradi se CNG stanica u Zvorniku, gradi se odvojak sa glavnog magistralnog gasovoda prema Bijeljini. Sve ovo se radi bez bilo kakvih obavjesti prema gasnim potrošačima tj. prema BH-Gasu ili KS/Sarajevogasu. Kako bi dodatno učvrstili kontrolu nad ovim poslovima, Srbijagas preuzima većinsi paket dionica Gas prometa sa Pala i, faktički, upravlja svim procesima na prijemnoj stanici u Zvorniku na koju ruski Gazprom želi da isporučuje plin za BiH. Istodobno, vlasti RS-a opstuiraju izgradnju dijela Jadransko-jonskog plinovoda koji bi smanjio ovisnost o ruskom gasu.
“Danas sam u telefonskon razgovoru sa Miloradom Dodikom naglasio da su neprihvatljivi koraci vladajuće koalicije RS da podriva institucije BiH. Korupcija i antidejtonsko djelovanje imat će posljedice. Mora doći do povratka dijalogu unutar institucija BiH”, objavio je u srijedu kasno navečer američki diplomata Derek Chollet.
Objavu Dereka Cholleta, inače specijalnog savjetnika američkog državnog sekretara Antony Blinkena prenijela je i na svom zvaničnom Twitter nalogu Ambasada SAD-a u Sarajevu.
Član Predsjedništva BiH i lider SNSD-a Milorad Dodik u srijedu nije izvijestio javnost da je razgovarao sa ovim Cholletom koji je nedavno boravio u posjeti Bosni i Hercegovini.
Posljednjih mjeseci američi zvaničnici najavljuju sankcionisanje korumpiranih političara i onih koji podrivaju institucije BiH. Do danas, međutim, nije objavljeno ko je sankcionisan. Prema informacijama Istrage, u Sarajevo je doputovao i viši službenik Ministarstva finansija BiH zadužen za finansiranjen terorizma i finansijsko obavještajne poslove. On će se tokom dana sastati sa zvaničnicima Ministarstva sigurnosti BiH, a planiran je susret i sa čelnicima Tužilašta BiH. Npominjemo da upravo Ministarstvo finansija SAD-a donosi odluke o sankcionisanju zvaničnika povezanih sa korupcijom. Prije osam dana, američko Ministarstvo finansija stavilo je na listu sankcija potpredsjednika Srpske liste, vodeće srpske partije na Kosovu, Milana Radoičića, biznismena sa sjevera Kosova Zvonka Veselinovića, njegovog brata Žarka i još deset sa njima povezanih osoba. Sankcije za BiH jjoš uvijek nisu objavljene.
Šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler promijenio je mišljenje. Ove sedmice ne misli da se “idući izbori ne mogu održati po postojećem Izbornom zakonu”.
To je, podsjećamo, kazao tokom prošlosedmičnog sastanka sa hrvatskim članom Predsjedništva BiH Željkom Komšićem. Nakon što je priča dospjela u javnost, ambasador Sattler se – predomislio.
“Medijski izvještaji da je ambasador Johann Sattler iznio mišljenje da se Opći izbori 2022. ne mogu održati prema postojećem Izbornom zakonu, netačno predstavljaju njegov stav o izbornoj i ustavnoj reformi u Bosni i Hercegovini”, rečeno je Faktoru iz Delegacije Evropske unije u BiH.
Pa da malo vidimo Sattlerovu dosljednost u izjavama.
U tekstu je navedeno da je šef Delegacije Europske unije u Bosni i Hercegovini Johann Sattler “pozdravio je non-paper koji je Hrvatska podnijela tijelima EU kao osnovu za novu raspravu o stanju u BiH opisavši taj dokument kao dodatni poticaj za provedbu nužnih reformi”
“Pozitivna je stvar inicijativa Hrvatske, ali i pojačan angažman ostalih zemalja EU”, kazao je Sattler u intervjuu za sarajevsko “Oslobođenje”, a prenio je je Jutarnji list.
Dvadesetak dana kasnije, šef Delegacije EU u Sarajevu se, zajedno sa američkim ambasadorom Ericom Nelsonom, susreo sa hrvatskim ministrom vanjskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom.
Na svom Twitter nalogu je objavio kako mu je “bilo zadovoljstvo razgovarati s ministrom Grlićem Radmanom o naporima EU i SAD-a da podrže transparentan i uključiv proces izborne/ustavne reforme, provodeći presude Evropskog suda za ljudska prava”.
“Uz Mišljenje EU, kao putokaz, BiH ima priliku krenuti naprijed i održati slobodnije i poštenije izbore 2022. godine”, napisao je Sattler.
Pleasure to discuss w/ @MVEP_hr Minister Grlić Radman 🇪🇺🇺🇲 efforts to support a transparent & inclusive electoral/constitutional reform process, implementing #ECtHR rulings.
With the 🇪🇺 Opinion as a roadmap, BiH has a chance to move fwd & hold freer & fairer elections in 2022. pic.twitter.com/Y9Gda2AY7l
U “non paperu” kojeg je Grlić-Radman prezentirao, a Sattler javno podržao, pored ostalog piše: “Odmah krenuti u reformu Izbornog zakona kako bi se izbjegle moguće buduće manipulacije u izbornom procesu”.
Vjerujući u podršku šefa Delegacije EU u BiH, hrvatski ministar vanjskih i evropskih poslova je postajao sve konkretniji. Tako, pored ostalog, u pismu od 25. maja ove godine upućenom čelnicima Evropske unije, Grlić-Radman u kontekstu izmjena Izbornog zakona BiH piše: “Zabrinut sam da će, ako se ta prilika propusti, doći do velike političke krize 2022. godine, koja će paralizirati političke institucije u zemlji i zaustaviti cjelokupni proces reformi“.
Pismo hrvatskog ministra: Legitimno predstavljanje
U istom pismu Grlić-Radman upozorava na pritiske šefa Delegacije EU Johanna Sattlera,
“Nedavno je veleposlanik Sattler bio pod velikim pritiskom onih koji žele opstruirati izbornu reformu i ne bježe od klevetničkog jezika. To je neprihvatljivo i trebali bismo poslati snažnu i jedinstvenu poruku svoje podrške veleposlaniku Sattleru”, naveo je hrvatski ministar vanjskih i evropskih poslova.
Nakon ovog pisma šef Delegacije EU je posjetio Predsjedništvo BIH gdje je hrvatskog člana Predsjedništva BIH upozorio da se “idući izbori ne mogu održati po postojećem Izbornom zakonu”. Četiri dana kasnije, Sattler se predomislio.
“Na horizontu nema neizbježne političke paralize i očekujemo da će svi politički akteri sarađivati u dobroj namjeri kako bi osigurali dobro funkcioniranje javnih institucija. Također, pozivamo političke aktere da ne propuste priliku koju 2021. godina predstavlja za provođenje prijeko potrebnih reformi“, pojasnili su Faktoru iz Delegacije EU-a u BiH.
Sada ćemo se vratiti na pismo hrvatskog ministra Grlića-Radmana koji je kazao da je nužno da Izborni zakon bude promijenjen tokom 2021. godine.
“Zabrinut sam da će, ako se ta prilika propusti, doći do velike političke krize 2022. godine, koja će paralizirati političke institucije u zemlji i zaustaviti cjelokupni proces reformi“, naveo je Grlić Radman, čiji je “non paper” o izmjenama Izbornog zakona u BiH podržao šef Delegacije EU – Johann Sattler.
Albansko ministarstvo obrane saopćilo je u subotu navečer da su dva njegova vojnika povrijeđena dok su pokušavali zaustaviti dvojicu Rusa i jednog Ukrajinca koji su pokušavali ući u vojno postrojenje u središnjoj Albaniji, navodi se u priopćenju ministarstva, objavio je Reuters.
“Trojica državljana s ruskom i ukrajinskom putovnicom pokušala su ući u tvornicu”, navodi se u priopćenju ministarstva poslanom medijima.
“Vojni policajci koji su čuvali elektranu odmah su reagirali, no tokom njihovog nastojanja da zaustave trojicu stranih državljana, dva naša vojnika su ozlijeđena”, navodi se u priopćenju i dodaje da je stanje vojnika bilo stabilno.
Ministarstvo je priopćilo da su trojica stranih državljana privedena. Albanski premijer Edi Rama rekao je da su tri osobe “osumnjičene za špijunažu”. Ministarstvo obrane priopćilo je da je jedan od uhićenih, identificiran samo kao ruski državljanin M.Z., star 24 godine, ušao na teritorij elektrane i pokušavao fotografirati.
Ministarstvo je priopćilo da je muškarac upotrijebio neku vrstu spreja protiv vojnika dok je pokušavao pobjeći nakon što su ga zaustavili stražari. Još dvoje, Ruskinja identificirana kao S.T., stara 33 godine, i Ukrajinac F.A., star 25 godina, također su uhićeni u blizini. Tijekom ljetnih praznika Albaniju posjećuju brojni ruski i ukrajinski turisti. Vojna baza Gramsh udaljena je više od 70 kilometara od plaža.
Albanski mediji pišu da su njihovi vojnici uočili sumnjive pokrete kod tri osobe koje su se pokušale ušuljati u Uzinu, te su prišli da ih otjeraju. Kada su prišli, došlo je do fizičkog obračuna između albanskih vojnika i trojice Rusa, pri čemu je jedan od njih upotrijebio sprej i ozlijedio albanske vojnike.
Šef tužiteljstva Elbasana, Kreshnik Ajazi, potrvdio je novinaru ABC-a da je troje Rusa uhapšeno i da se protiv njih provodi antiteroristička istraga. Kod njih je pronađena i oduzeta oprema za fotografisanje i mikročipovi.
Iako su na snagu stupila nova pravila visokog predstavnika, koja tretiraju izborni proces i ponašanja u kampanji, ne čini se da ikoga naročito zanimaju. Naprotiv, upravo je ova, nazovimo je djelimična Schmidtova odluka o(p)stala kao najjači poligon za međunacionalne obračune, naročito u Federaciji. S naglaskom na onaj nenametnuti dio Schmidtova paketa oko koga se koplja i dalje lome, mada bošnjački i probosanski partijski lideri, koji su bili u OHR-u na sastanku uoči same Schmidtove odluke nikako da se usaglase: jesu li ili nisu dobili rok za dogovor o izmjenama Izbornog zakona BiH, ako jesu – je li taj rok šest sedmica ili briselskih šest mjeseci nakon izbora, te ono najvažnije, kako zamišljaju provođenje rezultata izbora s obzirom na to da su zdušno i zajednički odbili Schmidtovu ambiciju da u sklopu ustavnih izmjena definira i precizne rokove za uspostavu vlasti. Istina, iz kuloara se čuje kako – s obzirom na to da se nikakav dogovor ne može očekivati – svi i dalje čekaju da visoki predstavnik ponovo posegne za bonskim ovlastima i nametne i taj dio paketa, da ih spase muka. Jer nema sumnje da s prebrojavanjem (ne Bošnjaka, već glasačkih listića) stiže i otrežnjenje iz Bruxellesa: ko god da pobijedi, uz čestitke će dobiti podsjećanje na potpis kojim se obavezao na to da će pristupiti famoznim izmjenama, jednako kao što baš svi i znaju da od vlasti neće biti ništa dok se dogovor ne okonča. I ne implementira.
No, s obzirom na to da domaća (politička) pamet u ovom času dalje od 2. oktobra i ne seže, ako i seže, to se jedino odnosi na šest ruku u klubovima Doma naroda Parlamenta FBiH, koje omogućuju pravo predlaganja, kampanja bazirana na debati o tri posto ne jenjava. Bošnjačke i građanske partije, ne samo protestante pred OHR-om već i ostatak dunjaluka nastoje ubijediti u to da im temeljni demokratski princip daje mogućnost da Husu, Seju ili Mustafu smjeste u fotelje Doma naroda samo zato što su se za potrebe izbora izjasnili kao Hrvati. Još nam to prodaju kao vlastitu bitku za građansku Bosnu i Hercegovinu. Oni koji su – poput mene – pokušali racionalno (pro)govoriti o Schmidtovim najavljenim izmjenama, dobili su salve uvreda i prijetnje smrću. Jurišnici s obje (zaraćene) strane operiraju emocijama, bez grama argumenata, izuzev ako se argumentima zove odijum spram Dragana Čovića. Koji je, objektivno, razumljiv, no to i dalje ne mijenja činjenicu upisanu u Dejtonski ustav BiH, onu o konstitutivnosti tri naroda (Bošnjaka, Srba i Hrvata) i građana BiH. Nekadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch je 2002, uostalom, nametnuo amandmane na ustave entiteta koji su konstitutivnost zabetonirali (ovu riječ danas najviše koriste Schmidtovi oponenti), a ustvari su bili provedba presude Ustavnog suda BiH nakon apelacije nekadašnjeg lidera SDA Alije Izetbegovića. Prava građana i Ostalih – tretirana presudama iz Strasbourga – nikako da dođu na red, ali od SDA, HDZ-a i SNSD-a niko i ne očekuje da ove presude stavi na listu prioriteta, no tužno je i razočaravajuće što to nije učinio ni građanski SDP kada je vladao, već sebi u zasluge može upisati i brisanje pluralizma među hrvatskim biračkim tijelom (pogledati pod slučaj Živko Budimir). Godinama zapravo Ostale i građane združeno svi tješe kako će prava ostvariti ulaskom BiH u Evropsku uniju, no malo ko hoće i da priupita koliki je stepen suglasja vodećih nacionalnih elita o zaustavljanju euroatlantskih integracija i zbog želje da ostanemo na privilegijama konstitutivnih naroda. Koje nedvojbeno postoje, no očito problem nastaje kada ih sva tri naroda žele podjednako konzumirati. Otuda možda i najveća podvala aktuelnom visokom predstavniku u svjetlu najavljivanih izmjena jeste ona o manje vrijednom bošnjačkom glasu: svi koji su htjeli pročitati papire što su procurili iz OHR-a, mogli su se uvjeriti u to da Schmidtove izmjene tretiraju isključivo federalni Dom naroda dajući priliku i Bošnjacima da – tamo gdje su većina, kao npr. u Sarajevu – delegiraju više predstavnika.
Ne, ne hvalim Schmidta, on je debelo kriv za atmosferu linča i progona koju trenutno živimo i koja najviše i pogoduje partijama na vlasti. Na njegovoj nedorečenosti tinjaju nove vatre podjela, ali i ozbiljna lomača OHR-u za koji se usuđujem ustvrditi da još treba ovoj zemlji, ma koliko ga lider SNSD-a ne priznavao skupa s Rusijom. HDZ-u BiH, bez sumnje, puno više odgovara da izmjene Izbornog zakona koordinira i vodi Angelina Eichhorst, ne samo zato što je ova briselska vedeta bila orbanovski protiv da EU preuzme američke sankcije za Milorada Dodika već mnogo više zato što je Hrvatska članica EU i može preko nje ostvariti daleko veći utjecaj. SDA se, pak, stavila na čelo bošnjačkih i probosanskih stranaka koje zdušno znaju protiv čega su, ali nikako da kažu kako vide rješenje problema. Izuzev ako rješenjem ne smatraju frontalnu akciju protiv Sjedinjenih Američkih Država koje im odani botovi diljem društvenih mreža optužuju i za Dayton i za najnovije Schmidtove planove i nakon što je od njih odustao. A napose su ljuti što je Ambasada SAD-a, kao i svaki put u posljednjih 27 godina, na izjave o oružju i prebrojavanju reagirala osudama! Pa je opet stari problem: očas zaboravimo ovacije kad se reagira na Dodikove i Čovićeve izjave, no zato objektivnoj sarajevskoj javnosti uzavre krv kad reagiranje stigne i Izetbegovića.
Slabost na porodicu Izetbegović je možda i jedina konstanta bošnjačkih (pa i probosanskih) stranaka. No, za to zasluge ne nose ni aktualni partijski lider SDA, niti njegova supruga, od koje se očekuje da Kanton Sarajevo vrati pod stranačko okrilje. U pitanju je opet Alija Izetbegović, na koga se nerijetko pozivaju i lider SBB-a i lider NiP-a, a nije netačno zaključiti da je ideološki uzor i dobrom dijelu SDP-a, ako ćemo suditi po partijskim potezima. Problem ove izborne sezone je u jasnoj razdjelnici: SDA svog lidera istura kao kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva, a sve druge partije (izuzev Koalicije s Mirsadom Hadžikadićem na čelu) imaju zajedničkog protukandidata Denisa Bećirovića. Kadar SDP-a iz Tuzle nije ni ranije krio svoju opredijeljenost za prvenstveno bošnjačko biračko tijelo. Što izbornu utrku čini znatno neizvjesnijom, a Bošnjake pluralnijim. Zna to i Izetbegović Sin, pa se ne štedi na zapaljivoj retorici: prebrojavanje mu se toliko dopalo da ga sad i objašnjava. No, tumačenje prebrojavanja, da ne kažem pravdanje od strane reisu-l-uleme dr. Huseina ef. Kavazovića i učestala polemička aktivnost Rijaseta, daju prostora debati o izbornoj opredijeljenosti najvažnije institucije vjerskog života Bošnjaka muslimana. Niko ne kaže da članovi Rijaseta i njegovih uprava, imami i alimi ne trebaju izaći na izbore i svima je jasno da i ulema ima svoje biračke preferencije, no baš zato od reisu-l-uleme svi imaju i pravo očekivati da se u javnom prostoru – a džamija to jeste – suzdrži od političkog svrstavanja. Dr. Kavazović je, dolaskom na čelo Rijaseta, predstavljao upravo ovu vrstu promjene u odnosu na svog višemandatnog prethodnika, a za razliku od njega, pokazivao i daleko veći senzibilitet i za druge i drugačije. Baš zato od reisa Kavazovića, mudrog, odmjerenog i dovoljno širokog svi očekuju da onako kako je onomad spriječio incident u Srebrenici, danas – zarad cijele Bosne i Hercegovine – reaguje u korist njezina zajedništva, suživota i budućnosti. A političari, ako ne umiju drugačije, neka se tuku.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
