Nekoliko stotina Srbijanaca večeras je u Beogradu podržalo rusku agresiju na Ukrajinu. Skup je nazvan “Podrška Rusiji”, a organizirala ga je dresničarska organizacija “Narodna Patrola”.
Skup u Beogradu je počeo intoniranjem himne Ruske Federacije.
Organizatori protesta uzvikivali su ime ratnog zločinca Ratka Mladića, koji je pred Haškim tribunalom osuđen na doživotnu robiju zbog genocida u Srebrenici i ratnih zločina u drugim gradovima Bosne i Hercegovine.
“Ratko Mladić” uzvikivali su Beograđani koji su večeras na ulicama glavnog grada Srbije podržali rusku agresiju na Ukrajinu. pic.twitter.com/GQnQy77SBX
Na beogradskim ulicama, okupljeni desničari ispisivali su znak “Z”, koji je ispisan i na vojnim vozilima ruske vojske koja je prošle sedmice započela veliku ofanzivu na teritoriji Ukrajine.
Operacija “Z” na ulicama Beograda. Više stotina Srbijanaca večeras je podržao ruski agresiju na Ukrajinu pic.twitter.com/dEtf1pnLue
Rusija je agresiju na Ukrajinu pokrenula 2014. godine, okupirajući ukrajinski poluotok Krim, i podržavajući dvije paradržave – Luhanjska narodna republika i Donjecka narodna republika uspostavljene u regiji Donbas.
Ruska ofanziva na Ukrajinu ujedinila je zapadni svijet. Sve članice EU su izrekle sankcije Ukrajini, dok Rusiju u Ujedinjenim nacinama podržavaju svega tri države. Rusku invaciju na Ukrajinu osudila je u Srbija, glasajući na Generalnoj skupštini UN-a za dokument kojim je osuđena agresija na Ukrajinu. No, srbijanski predsjednik je rekao da ne želi podržati sankcije prema Rusiji.
Pripadnici Granične policije BiH spriječili su u četvrtak Bratislava Dikića da uđe na teoritoriju Bosne i Hercegovine, saznaje Istraga.
Bivšem komandantu Žandmerije Srbije, optuženom da je u Crnoj Gori sa ruskim obavještajcima pripremao državni udar, ulazak je zabranjen zbog toga što ga je Obavještajno sigurnosna agencija BiH proglasila osobom opasnom po nacionalnu sigurnost BiH. Istraga.ba je krajem februara objavila da je Dikiću zabranjen ulazak u BiH, a tu vijest su prenijeli i srbijanski mediji. No, Dikić, očito, nije vjerovao u tačnost tih informacija, pa je u četvrtak oko podne pokušao ući na teritoriju BiH, preo Graničnog prijelaza Rača.
“Na GP Rača se pojavio oko 13.07. Njegovo ime se nalazi u sistemu osoba koje su opasnost za nacionalnu sigurnost BiH. Nije mu dopušteno da uđe u BiH”, potvrđeno je za Istragu iz Granične policije BiH.
Početkom ove godine Bratislav Dikić je bio u BiH, odnosno na obilježavanju neustavnog dana Republike Srpske. Sredinom januara bivši šef Žandarmerije Srbije, optužen za terorizam u Crnoj Gori, posjetio pripadnike Specijalne antiterorističke jedinice MUP-a Republike Srpske koja je smještena u Zalužanima kod Banja Luke. Prema informacijama Istrage, domaćin optuženom teroristi Bratislavu Dikiću bio je Srđan Stojaković, drugi čovjek SAJ-a MUP-a Republike Srpske.
On je u Bosnu i Hercegovinu ušao 8. januara, iz Srbije, preko Pavlovića mosta, odakle se, dalje, preko Bijeljine i Brčkog, zaputio prema Banja Luci gdje je prisustvovao obilježavanju neustavnog dana Republike Srpske. Veći dio svog vremena, Dikić je proveo sa ratnim veteranima Republike Srpske. No, 14. januara je odlučio posjetiti bazu Specijalne antitetorističke jedinice (SAJ) gdje se sastao sa čelnicima te jedinice. Razlog i detalji Dikićeve posjete SAJ-u nisu saopćeni. Osim sa SAJ-evcima, Dikić se sastao i sa pripadnicima Žandarmerije MUP-a Republike Srpske.
Bratislav Dikić u bazi MUP-a RS u Zalužanima
Već nekoliko mjeseci Dikić izbjegava suđenje u Crnoj Gori, gdje ga pravosuđe tereti da je jedan od organizatora neuspjelog državnog udara u toj državi.
Početak novog suđenja odgađan je nekoliko puta, otkako je u februaru prošle godine Apelacioni sud Crne Gore ukinuo je presudu, kojom je 13 optuženih za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine osuđeno na skoro 70 godina zatvora.
Prvostepenom presudom bila su osuđena i dvojica ruskih državljana. Eduard Šišmakov i Vladimir Popov su ukinutom presudom bili osuđeni osuđeni na 15, odnosno 12 godina zatvora. Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore ovu dvojicu pripadnika ruske vojne obavještajne službe GRU tereti da su 2016. godine bili na čelu kriminalne organizacije koja je pripremala izvođenje terorističkih akcija na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra, te da su pripremali i likvidaciju tadašnjeg crnogorskog premijera, a današnjeg predsjednika Mila Đukanovića. Na osnovu obavještajnih informacija partnerskih agencija, crnogorske vlasti su uspjele spriječiti ovu akciju. Šišmakov i Popov su pobjegli, a za njima je raspisana Interpolova potjernica. Bratislav Dikić nije uspio pobjeći. On je uhapšen i od 2016. godine i bio je u pritvoru sve dok proruski Demokratski front nije postao dio parlamentarne većine koja je formirala novu crnogorsku Vladu. Na slobodu je pušten u februaru prošle godine, kada mu je ukinuta prvostepena presuda kojom je osuđen na osam godina zatvora.
Bratislava Dikića dovode na suđenje u Podgorici (foto: pobjeda.me)
“Osjećam se moralno krivim, ali ne mogu prihvatiti nešto što svjesno i voljno nikad ne bih uradio. Prevaren sam i uvučen u nečije igre, a da toga nisam bio svjestan. Rekao sam da se osjećam moralno krivim, jer sam bio nesmotren prema svjedoku saradniku Saši Sinđeliću i nisam pročitao njegove nečiste namjere”, kazao je Dikić 25. marta 2019. godine godine iznoseći završne riječi.
Dikić će, kasnije, promijeniti iskaz, tvrdeći da je njegova prva izjava iznuđena.
Prema uputama ruskih obavještajaca, pripadnik četničkog ravnogorskog pokreta Aleksandar Sinđelić i Bratislav Dikić su trebali angažirati oko pedesetak kriminalaca iz Srbije i BiH koji bi, prema planu, kao oružana formacija, nasilno svrgnuli sa vlasti Milu Đukanovića.
Nakon što je pušten na slobodu, Dikić se vratio u Srbiju, gdje je, prema pisanju Insajdera, imenovan za pomoćnika direktora Javnog preduzeća Srbijašume.
Cijeli će svijet naredne srijede obilježiti Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta. Tog je dana 1945. godine Crvena armija oslobodila najveći nacistički koncentracioni logor Auschwitz u Poljskoj, a Ujedinjeni narodi su, Rezolucijom izglasanom 2005. godine, 27. januar proglasili danom sjećanja na sve žrtve holokausta. Za one koji ne znaju, holokaust je provodio njemački nacistički režim nad Jevrejima, Romima, Slavenima, homoseksualcima, osobama s invaliditetom, političkim oponentima nacizma i ratnim zarobljenicima. Za one koji neće da znaju, holokaust je drugo ime za genocid u kome su fašisti tokom Drugog svjetskog rata ubili između 5,3 i 6 miliona Jevreja, istrijebivši tako trećinu ukupne populacije. U Bosni i Hercegovini će ovaj dan biti obilježen i UDIK-ovom najavom skorog izlaska iz štampe monografije posvećene stradanju Jevreja u Sarajevu, sa imenima i prezimenima ubijenih u glavnom gradu naše zemlje i onim koji su odvedeni pa ubijeni u zloglasnim nacističkim i ustaškim logorima smrti. Osnov ove knjige čini podlistak Oslobođenja, objavljen 16. maja pandemijske 2020, u danu kada je u Sarajevskoj katedrali služena misa za žrtve Bleiburga, što je zapravo još od devedesetih eufemizam pod kojim vođstvo HDZ-a – jednako u Hrvatskoj kao i u BiH – javno pati za NDH, tom ustaško-fašističkom tvorevinom.
SALVE UVREDA
Imena stradalih sarajevskih Jevreja prepisana su iz dokumenta nastalog u vrijeme gradnje Spomen-kompleksa na Vracama, u čijim su kamenim pločama i uklesana: fašisti su tokom Drugog svjetskog rata ubili 9.091 Sarajliju, u borbama s okupatorima i njihovim pomagačima poginuli su 2.057 boraca i 755 članova gradskog pokreta otpora, a osim što njihovim imenim čuva uspomenu na izgubljene živote kojima je plaćena cijena slobode od fašizma, Spomen-park Vraca, otvoren na Dan državnosti BiH, 25. novembra 1981. godine, posljednje je počivalište i 26 poginulih narodnih heroja, među kojima su Vladimir Perić Valter, Omer Maslić, Vaso Miskin… Tu je i spomenik “Ženi borcu”, statua mlade narodne heroine Radojke Lakić, koju su ustaše 1941. mučile i strijeljale. Tokom posljednjeg rata Vraca su postala jedno od zloglasnih artiljerijskih uporišta s kojih je sijana smrt po Sarajevu. Opsada glavnog grada BiH trajala je 44 mjeseca i ubilježila 11.700 žrtava, a neke od najvećih kazni u Haagu za zločine protiv čovječnosti izrečene su upravo provoditeljima opsade, komandantima VRS-a Stanislavu Galiću, Dragomiru Miloševiću i Momčilu Perišiću, doživotni zatvor, odnosno 29 i 27 godina robije. Njihovom ratnom zapovjedniku Ratku Mladiću pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije također je izrečena prvostepena kazna – doživotni zatvor. Mladić je uhapšen u Srbiji i predat Haagu 2011, a tri godine kasnije – početkom ljeta 2014. – na zidu koji praktično okružuje Spomen-park na Vracama postavljena mu je spomen-ploča. Ove, 2021. godine, SNSD-ov gradonačelnik Istočnog Sarajeva najavljuje prihvatanje inicijative Udruženja za zaštitu Srba u Federaciji BiH da na “dijelu Spomen-parka Vraca, koji teritorijalno pripada Srpskoj, podignu novi spomen-kompleks koji bi, svojim sadržajem, predstavljao autentično svjedočenje stradanja sarajevskih Srba, ne samo u periodu od 1941. do 1945. godine nego i u posljednjem građanskom ratu u BiH”. Predsjednik Udruženja Đorđe Radanović novinarima je potom objasnio da su spremni povući inicijativu ukoliko se u samom Sarajevu prihvati inicijativa ovog udruženja o vraćanju predratnih imena ulica, a u petak je dostavio i konačni spisak ulica da bi shvatili razloge zašto su “primorani da pokreću inicijativu da se izgradi i spomenik sarajevskim ulicama na Vracama”. Spisak obuhvata ukupno 152 ulice na teritoriji Sarajeva kojima su promijenjena imena “jer su imale srpski prefiks ili asocirale na srpski narod”, uz napomenu: “Ulica narodnog heroja Fuada Midžića sada je Ulica Mustafe Busuladžića”.
Još 2016. je Naša stranka u Skupštini Kantona Sarajevo ustala protiv odluke SDA da Osnovnu školu Dobroševići nazove imenom Mustafe Busuladžića. Peđa Kojović, tada zastupnik, danas predsjednik NS-a, zbog ukazivanja na pogubnost imenovanja bilo čega po prononsiranim fašistima iz Drugog svjetskog rata čak je i fizički napadnut, uz čitav niz optužbi od kojih je – kako je sam rekao – najteže podnio onu da je četnik. “Da se zovem Asim ili Rasim, mogao sam rat provesti u Münchenu, mogao sam ukrasti milion maraka iz budžeta i nikad niko ne bi dovodio u pitanje moj patriotizam. Ali, pošto se zovem Predrag, to se može”, kazao je Kojović u Skupštini KS-a pitajući kolege iz SDA za kakvu se to Bosnu i Hercegovinu bore? Salvama uvreda bili su izloženi i svi drugi koji su pokušali objasniti da je uvreda za Sarajevo davati ime bilo čemu po deklariranom fašisti, antisemiti, saradniku i promotoru ustaškog režima, što je Busuladžić nesumnjivo bio, a branitelji lika i nedjela fašiste Busuladžića su ga zarad rehabilitacije posthumno zakitili “nositeljem ideje panislamizma” iako je sam isticao najveće ciljeve: “Orijaška borba koju Njemačka sa svojim saveznicima vodi protiv boljševizma nije rat dvaju imperijalizama”, pisao je Mustafa Busuladžić 1943. uz objašnjenje: “Današnji sukob je prije svega borba dvaju svjetova, starog svijeta koji se pod udarcima podmlađenog pretvara u krhotine i novog svijeta koji se rađa, borba između ‘Kapitala’ i ‘Mein Kampfa’ (…)”, kako je zabilježio Tarik Haverić u svojoj “Kritici bosanskog uma” napominjući da Busuladžić nije, kada je ishod orijaške borbe postao evidentan, dok su savezničke trupe već napredovale kroz Normandiju, poticao svoje istovjernike da se uključe u borbu protiv Trećeg Reicha, već da masovno stupe u njegovu odbranu.
Naša stranka je svoj antifašistički angažman kapitalizirala brojem glasova u Sarajevu, no u Vladi šestorke je zaboravila i školu i Busuladžićevu ulicu. Njezin državni zastupnik Damir Arnaut, nekadašnji kadar Stranke za BiH, koji je u Parlament BiH ušao kao nositelj liste SBB-a, pravno je elegantno riješio problem: Inicijativom koja je usvojena u Zastupničkom domu PSBiH i koja će biti dostavljena svim nivoima vlasti, a kojom se pozivaju općine i gradovi širom BiH da zamijene nacističke i fašističke nazive ulica, škola i drugih javnih površina. Arnaut u inicijativi navodi sramotu cijele BiH zbog tabli s imenima “Mile Budaka, Draže Mihailovića, Osmana Rastodera, Rade Radića, Sulejmana Pačariza, Jure Francetića, Mustafe Busuladžića, Lorković-Vokića, Uroša Drenovića, Ive Zelenike Tovarnika, Dragiše Vasića, Avdage Hasića, Stevana Moljevića, Huseina Đoze, Đure Spuževića, Muhameda Pandže, Rafaela Bobana, Pavla Đurišića te mnogih drugih kolaboracionista”. SDP je u međuvremenu, u nekoliko solo akcija, valjda kad se sjete svog biračkog tijela, također zagovarao izmjene imena ulica i škola po svojim spiskovima. Sve su propale.
ŠAMAR CIVILIZACIJI
Njihov državni parlamentarac Denis Bećirović još 2016. je dobio podršku istog doma kao i Arnautović, o ukidanju naziva ulica u Mostaru nazvanih po zvaničnicima ustaškog režima. Mile Budak i Jure Francetić i dalje stanuju u Mostaru. Inicijative o ukidanju imena po prononsiranim zločincima iz posljednjeg rata niko i ne pokreće. Jer i nema šansu da za njih dobije podršku.
No, nema sumnje da će političari i udruženja ostati odani svojim ratovima inicijativama. Koje nikog ne obavezuju, ali o(p)staju kao sredstva ucjene. Jasno je Đorđu Radanoviću da Sarajevu baš i ne treba ulica cara Dušana, jednako kao što je i Sarajlijama jasno da je Ulica 10. brdske brigade zaista provokacija i vrijeđanje Srba, prije svega onih koji su branili ovaj grad tokom opsade. Kao što je baš svima jasno da su Busuladžić, Mladić i Francetić šamar civilizaciji. Kako god, od nečeg se krenuti mora: možda je rješenje komisija PSBiH koja će okupiti historičare sa zadatkom ispisivanja kriterija ko ne može dobiti ime ni ulice ni škole ni studentskog doma ni parka. Oslobođenje će otvoriti svoje stranice tekstovima koji će pomoći da se ustanovi ko su i ko nisu oni po kojima se danas zovu mjesta naših života i druženja. No, tek kada rad takve komisije postane zakonski amandman, on će postati obavezujući. A da bi komisija uopće bila uspostavljena s nadom da će nešto napraviti čega se pametan neće stidjeti, njezini članovi bi morali proći jednostavan ispit: da znaju šta je holokaust. Ne moraju prvi sastanak održati u Srebrenici.
Najmanje deset tona mazuta izlilo se iz terminala Hifa Oila u Zenici u rijeku Bosnu, saznaje Istraga.ba. Ekološka katastrofa dogodila se krajem prošle sedmice, u noći između četvrtka na petak, ali do ovog teksta vlasti su uspješno skrivale izlijevanje mazuta.
Istraga.ba u posjedu je fotografija i video snimaka koji su nastali tokom vikenda na mjestu izlijevanja mazuta u rijeku Bosnu.
U Federalnim inspekcijama su nam potvrdili da su prošle sedmice obaviješteni da je došlo do curenja opasne materije u rijeku Bosna i da su inspektori izašli na teren.
“Uposlenicima Agencije za vodno područje rijeke Save je naređeno da uzmu uzorke”, rečeno nam je u Inspekcijama.
U Agenciji za vodno područje rijeke Save su potvrdili da su uzeli uzorke, ali da još nije završena analiza materije koja je iz terminala Hifa Oila iscurila u Bosnu.
“Angažovana je firma koja bi trebala očistiti rijeku od ove opasne materije”, kazali su za Istraga.ba u Agenciji za vodno područje rijeke Save koja je nadležna za nadzor na tokovima rijeka u Federaciji BiH koje ulijevaju u rijeku Savu.
O događaju je obaviješteno i Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona koje je naredilo policiji da započne istragu.
Iz Terminala Hifa-Oila u Zenici u rijeku Bosnu izlilo se više od 10 tona mazuta pic.twitter.com/cXnsB2Aq1Z
Hifa-Oil je među najvećim distributerima nafte i naftnih derivata u BiH. Tokom 2017.godine ova tešanjska kompanija je kupila Terminale Željezare Zenica. Ovo su najveći bh. naftni terminali privatnom vlasništvu. Ukupan kapacitet terminala je 13 miliona litara goriva što je 12.770 m3.
Terminali zauzimaju površinu 22.000 m2, od čega je pod opremom 6.500 m2 i sastoje se od pretakališta, nadzemnih rezervoara (skladišta), podzemnih rezervoara (skladišta) i separatora.
Prema informacijama Istrage, kapacitet skladišta iz kojeg je iscurio mazut je bio najmanje 30 tona.
Šta je mazut?
Mazut je teško, gusto i tamno obojeno lož ulje, koje je ostatak procesa prerade sirove nafte. Koristi se kao gorivo u termoelektranama, industriji, za pogon brodova i dr. Prema viskoznosti dijeli se na lagani, srednji i vrlo teški.
Šef Delegacije Evropske unije u BiH Johann Sattler pokušavao je tokom vikenda ubijediti ambasadore nekoliko zapadnih zemalja da se u ponedjeljak ujutro očituju u vezi sa izborom gradonačelnika Mostara, saznaje Istraga.ba.
“Iz Delegacije EU prema ovim ambasadama poslali su nekoliko prijedloga saopćenja za javnost koje bi trebalo biti objavljeno u ponedjeljak”, kazao je za Istragu diplomatski izvori.
Krajnji rok do kojeg bi ove ambasade trebale iznijeti zvanični stav da li podržavaju stav EU u vezi sa Mostarom je ponedjeljak ujutro (9 sati). Istraga je u posjedu posljednjeg prijedloga koji su uputili iz Delegacije EU i on je, u znatnoj mjeri, ublažen u odnosu na prvobitne verzije.
“Izbor gradonačelnika grada Mostara jasno je reguliran Statutom i važećim Poslovnikom. Prvi krug izbora gradonačelnika završen je na sjednici Gradskog vijeća Mostara održanoj prošle srijede. Pozivamo sve gradske vijećnike da više ne odgađaju, da pokažu odgovornost i da na sljedećoj sjednici brzo izaberu gradonačelnika u skladu sa zakonskim okvirom. Pozdravljamo konstruktivan dijalog između svih vijećnika o zajedničkom programu koji bi unaprijedio funkcionalnost Grada Mostara i ispunio očekivanja njegovih građana”, navedeno je u prijedlogu saopćenja Delegacije Evropske unije koji je u posjedu Istrage.
Mada eksplicitno ne podržavaju Dragana Čovića, nekoliko detalja iz prijedloga saopćenja koje je kreirala Delegacija Evropske unije podudara se sa stavovima iz koje je prije dva dana predstavnicima Međunarodne zajednice dostavio lider HDZ-a BIH. EU, kako vidimo, insistira na “konstruktivan dijalog svih vijećnika” kao i na na izboru gradonačelnika Mostara na narednoj sjednici.
Upravo na “žurno završavanje procesa izbora gradonačelnika” pozvao je Dragan Čović u svom pismu upućenom OHR-u, Delegaciji EU, Ambasadi SAD-a i Misiji OSCE-a.
“Preostaje nam da žurno završimo proces izbora gradonačelnika kako bismo izbjegli pokušaje daljnjih blokada i dezavuiranja izborne volje svih žitelja Mostara. Sljedeći korak je izbor gradonačelnika na način kako je propisano zakonom i procedurama, i nikako drugačije. Pomozite nam u ovom ključnom trenutku da spriječimo institucionalnu tiraniju i kaos, koji mogu proizaći iz nerazumnih uvjetovanja i osporavanja implementacije volje građana na održanim izborima”, navedeno je u Čovićevom pismu.
Delegacija EU u svom pismu ne navodi ni da je dogovor Koalicije za Mostar i BH Bloka o “rotirajućem” gradonačelniku neustavan, ali navode da “pozdravljaju konstruktivan dijalog svih gradskih vijećnika”. Kao što je poznato, HDZ BiH se protivi ovom prijedlogu ocjenjujući ga nezakonitim.
“Ovo je samo prijedlog rješenja gdje se stvaraju pretpostavke da svi skupa radimo na rješavanju problema u Mostaru. Ako i ne prihvate, ponašat ćemo se onako kako smo rekli. Za sada je SDA spremna na to“, kazao je u nedjelju predsjednik SDP-a Nermin Nikšić.
Podjetimo, u drugi krug izbora za gradonačelnika Mostara “plasirali” su se kandidat Koalicije za Mostar Zlatko Guzin i kandidat HDZ-a BiH Mario Kordić. Ukoliko niko od njih ne dobije dvotrećinsku podršku (24 vijećnika) u drugom krugu, bit će organiziran treći krug u kojem je dovoljno osvojiti prostu većinu onih koji glasaju. Ukoliko oba kandidata dobiju isti broj glasova, gradonačelnik postaje mlađi kandidat, u ovom slučaju Mario Kordić iz HDZ-a. Koalicija za Mostar i BH Blok zajedno imaju 18 ruku u gradskom vijeću i ukoliko budu svi glasali za Zlatka Guzina, HDZ-ov kandidat nema šanse da bude izabran za gradonačelnika Mostara. SDP BiH je predložio da se svakih 16 mjeseci mijenja gradonačelnik i da svaki od tri politička bloka ima u određenom periodu svog gradonačelnika.
Morali bismo se toga sjetiti: Kemal Čaušević, dugodišnji direktor Uprave za indirektno oporezivanje, u sudnici Suda BiH je na pitanje tužitelja kako se domogao enormnog broja nakretnina, stanova, poslovnih prostora, šuma i livada, odgovorio: „Tako što sam – stipsa“. Škrtac, dakle. Pare koje je legalno sticao dok se nalazio skoro cijelu deceniju na toj dobro plaćenoj funkciji, objasnio je, nije rasipao na besposlice i trivijalna, površna zadovoljstva, niti je štekao u „slamaricu“, nego ih je brže-bolje konvertirao u neprolazne vrijednosti – stambeno-poslovne kvadrate.
Oni koji ga poznaju, kažu da Čaušević ništa nije slagao, da zaista ima „kobru u džepu“ i pedantno prevrne svaku marku, prije nego što se teška srca rastane sa njom. Pričalo se kako je, da ne bi trošio svoju, „česmensku“ vodu, ili ned'o bog „kupovnu“, viđan kako puni flaše na javnoj česmi kod Begove džamije. Tokom suđenja pred Sudom BiH ostao je bez advokata, navodno jer ga nije htio plaćati.
Međutim, kada je Sud sabrao sve (legalne) prihode i rashode (čak jedanaest nekretnina!) pa podvukao crtu ispod njih, pokazalo se da razlika (u korist rashoda) iznosi 1,7 miliona maraka. Toliko iznosi, pravomoćno je utvrđeno, njegova nezakonito stečena imovina. Pored izrečene zatvorske kazne od 5,5 godina, Sud je naredio Čauševiću da toliko para mora vratiti.
Nećemo se dalje nepotrebno zadržavati na sudskom slučaju bivšeg direktora UIO-a, tek ćemo kratko podsjetiti na dijelove njegovog iskaza datog istražiteljima u kojem je iscrpno i iskreno govorio kako je pogodovao brojnim političarima da varaju i potkradaju državu. Na molbu Dragana Čovića, kazao je Čaušević, zgradu UIO u Mostaru, u vlasništvu prijatelja lidera HDZ-a, platio je skoro tri puta skuplje od njene stvarne, procijenjene vrijednosti. Nikoli Špiriću je Čaušević velikodušno izlazio u susret kad god je bivši državni ministar to od njega tražio, gledao kroz prste njegovim biznismenima, oslobađao ih poreza, vraćao im PDV. Čauševićev fiskalno-porezni merhametluk koristili su i njegove stranačke kolege iz Stranke demokratske akcije. Neko je izračunao da je ovim i brojnim drugim nezakonitostima Kemal Čaušević oštetio državnu kasu za dvije do tri milijarde maraka. Odnosno, dva-tri godišnja državna budžeta „onih para“.
Kao da u liku Kemala Čauševića imamo ovdašnju repliku Dr. Jekylla and Mr. Hydea, strogog financijskog asketu koji strepi nad svakim dinarom kojeg će potrošiti i drugog, pijanog milijardera koji rastrošno razbacuje lovu (poputDavida Beckhama za kojeg njegov suigrač Gary Neville u „Netflixovom“ dokumentarcu kaže da bi ogromnu plaću koju je u „Manchesteru“ primao u petak redovno skršio već u subotu).
Sve ovisno o tome je li riječ o Čauševićem ličnim novcima, ili javnim sredstvima, odnosno parama svih nas. Dok je svoje pare u histeričnoj prvobitnoj akumulaciji kapitala ljubomorno štedio i mudro ulagao, našim je novcima džentlmenski šopao Čovićeve pljačkaške ortake, Špirićeve tajne financijere i vlastite stranačke ahbabe.
Malo je u kojoj sferi povučena tako stroga i duboka granica između privatnog i javnog koliko je slučaj sa politikom i njoj srodnim djelatnostima. Političari javno rade i govore jedno, a privatno prakticiraju potpuno oprečne modele ponašanja. Svoje ne daju, na tuđe su lakomi. Ako već moraju orahe humanosti mlatiti, onda to po pravilu rade tuđim polnim organom. Trebaju li pokazati solidarnost sa slabim, egalitarizam, empatiju prema ugroženim, nemoćnim, siromašnim, uradit će to tako da ih privatno ništa ne košta, po pravilu javnim novcima. Istovremeno se postiže i vlastiti politički benefit, kroz vrbovanje budućih glasača.
Slučaj Kemala Čauševića je izdvojen zato što je napokon pravosudno zaokružen i što predstavlja svojevrsnu „case study“ ovdašnjeg „raspolaganja tuđom mukom“. Šampion u privatnom zarobljavanju i rasipanju javnog novca je Milorad Dodik koji godišnje raspolaže sa 50 miliona KM koje može rasporediti po vlastitom ćeifu. Predsjednik Republike Srpske voli u javnosti ostavljati dojam galantnog, rastrošnog bekrije koji, kad se malo opusti, dijeli pare i šakom i kapom: međutim, svaki put kada „zakiti“ nekog harmonikaša, ili podijeli novce djeci, radnicima…, treba imati u vidu da on dnevno ima na raspolaganju mjesečno četiri miliona maraka javnog novca koje može trošiti, ili ne trošiti, kao mu se ćefne!
Bilo da je riječ o parama doniranim od stranih prijatelja tokom rata (milijardama maraka, od čega je ponešto čak i stiglo do krajnjih adresa – građana) ili posezanju za parama iz budžeta, ovdašnji (sarajevski) političari su fanatizirano opsjednuti dijeljenjem tuđih para, i građenjem uljepšane vlastite filantropske javne slike.
Takvu poliranu sliku o sebi u novije vrijeme udarnički gradi Adnan Delić, bivši kantonalni i tekući federalni ministar. Ovako on sebe legitimira na You Tube kanalu: „Filantrop sa bogatim radnim iskustvom. Vođen idejom humanosti na djelu, osnivač je i predsjednik Upravnog odbora Dobro.ba.“ I kako ovaj naš filantrop, takoreći „George Soros“ iz Naroda i pravde, daje oduška svojim istančanim humanitarnim porivima? Zavuče li Delić ruke u (naravno vlastiti) džep, pa ode, recimo u SOS selo, Dom u Mjedenici ili višečlanu porodicu bez primanja i podijeli pare, hedije, osnovne potrepštine. Je li onome genijalnom klincu Ibri iz srednje Bosne, junaku You Tube zajednice, koji obrađujući zemlju sam prehranjuje familiju, kupio prijeko potrebni traktor?
Ma kakvi, šta vam pada na pamet, kupili su mu anonimni ljudi svojom lovom. Humanista i filantrop Delić traži i dobije od svog stranačkog kolege Elvedina Okerića, predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo, 70 hiljada maraka za svoje Udruženje „Dobro.ba.“ Parama će potom kupiti stoku i podijeliti povratnicima u Srebrenici. Sjetit ćemo se i kako je prije nekoliko godina krave vrlo sumnjivog zdravstvenog stanja za Srebrenicu nabavljalo i Federalno ministarstvo poljoprivrede preko svog ovlaštenog trgovca. Taj je u međuvremenu (i zbog nerašćišćenih računa sa krupnom stokom) ispod skuta Bakira Izetbegovića i supruge mu Sebije i utekao u stranku Narod i pravda.
Ništa manju filantropiju i darežljivu velikodušnost Adnan Delić nije ispoljio ni kada je kao glavni šef glamurozne bjelosvjetske parade „Expo“ sa četiri miliona budžetskih para, bez ikakvog nadzora i javnog polaganja računa, nahranio gladna usta stotina projekt menadžeta, PR stručnjaka, IT genijalaca, režisera i dizajnera, hostesa i starleta koji su mjesecima defilovali po Dubaiju šireći istinu o našoj veličanstvenoj privredi i nezaustavljivoj ekonomiji.
Saznajemo iz medija (portal „Istraga“) da se još nekoliko NIP-ovih stranačkih ljudi dobre volje domoglo para preko istog financijsko-budžetskog kanala – kabineta Elvedina Okerića. I ta će stranačko-porodična dobrotvorna družina javnim novcem olakšavati život povratnika u Srebrenicu, a usput i bildati ugled i utjecaj svoje stranke.
(Usput, zašto se pod „povratnici“ u glavama ovdašnjih političara i njima bliskih humanitaraca i biznismena dominantno pojavljuje Srebrenica, zašto niko ne kupuje krave povratnicima u Bosanski Šamac, Modriču, ili u Kozarac, da ne kažem baš u Bosanski Petrovac ili Grahovo, jer tamo „Srba povratnika ima mnogo“? Je li samo zato što nemaju simboličku težinu i tragično naslijeđe?).
Ima u kafanskom meta jeziku divna riječ, „nečastivi“ – odnosi se na onoga ko nema običaj častiti u kafanama, a duša mu da ga časte drugi. Nagledao sam se u svom minulom, bogatom kafanskom iskustvu bulumente „nečastivih“ političara. Dojavljuju mi moji kafanski jataci i gradske uhode da među takve likove koji kao da su ispali iz molierovskog dramskog miljea, spada i lider Naroda i pravde, kojeg katkad gazde kafana znaju upozoriti da nije dopušteno u objektu sjediti „onako“. Ima jedan „filantrop“ koji se vrzma oko njega, kojeg su dok je službovao u diplomaciji prozivali da je kupovao djeci školski pribor budžetskim parama; svojoj djeci, da ne bude nesporazuma.
Ne upoređuje se ovdje niko od ovih humanitarnih altruista sa presuđenim kriminalcem Kemalom Čauševićem: govori se samo o istom simptomu, o dvostrukim standardima odnosa prema javnom novcu kojeg troše kao da je njihov, a svoj vlastiti čuvaju kao oči u glavi!
Nedavno je u zaštitu Elvedina Okerića i njegovog kabineta stao Sadrudin efendija Išerić: to je onaj isti hodža kojem je prije četiri godine Elmedin Konaković dodijelio 100 hiljada maraka iz budžeta za kupovinu stana. O zakonskoj osnovi za takvu financijsku injekciju izjasnit će se nadležno tužiteljstvo koje taj aranžman provjerava. Dok se to ne desi, treba podsjetiti da je Fahrudin Radončić, lider rahmetli Saveza za bolju budućnost, u svoje prijateljstvo sa Mustafom efendijom Cerićem investirao vlastite novce, nekretnine i stanove. Imao je i on svojedobno svoju predsjedavajuću Skupštine Kantona Sarajevo preko koje je mogao dijeliti pare, ali, eto, nije. Stid ga bilo, šta li.
Oglasio se i Johann Sattler. Da negira samog sebe. Postojanje svog izvještaja ne negira. Što znači da izvještaj postoji. I da je vjerodostojan. Izvještaj koji je u utorak ujutro objavila Istraga, a koji je, dan kasnije, dospio i do novinara Guardiana u Briselu i Vašingtonu, postoji. Njegovo postojanje nije negirao ni glasnogovornik Evropske komisije Peter Stano. On kaže da “EU nikada ne komentariše medijske izvještaje o navodnim internim dokumentima EU”
“Generalno, mogu samo da konstatujem da je izvještavanje ambasada/delegacija o unutrašnjim dešavanjima u zemlji domaćinu, sastancima ili posjetama prirodan i sastavni dio svakodnevnog diplomatskog posla i redovno se obavlja”, kazao je Stano u utorak.
I to je bilo sve što se tiče dokumenta koji je Istraga objavila. Kabinet ambasadora EU u BiH Johanna Sattlera u potpunosti ignoriše dokument. A upravo je on ključni detalj cijele priče koja je zatresla i Brisel. Samo jednom rečenicom i Sattler, i Stano, i Oliver Varhalyi mogu riješiti sve dileme. Dovoljno je da saopće da je dokument lažan, izmišljen, krivotvoren i sve će biti riješeno. No, oni to ne govore. Johann Sattler uopće ne pominje dokument, Peter Stano ga ne negira, a mađarski diplomata raspoređen na poziciji komesara za proširenje EU Oliver Varhalyi – šuti. Umjesto njega, svakako, govori njegov premijer Viktor Orban, kojem je veći “izazov integrisati dva miliona bh. muslimana”, nego “bosanske Srbe” pomoći sa 200 miliona maraka. Za jednog integrisanog muslimana stotinu maraka Srbima. Što je, opet, obrnuta proporcija ratnih pokliča srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, miljenika i Pešte i Brisela, kojem je Oliver Varhelyi sada potčinio i Crnu Goru.
Oglasio se, dakle, Johann Sattler. Više od jednog dana mu je trebalo da formuliše izjavu u kojoj će negirati navode Istrage zasnovane na njegovim riječima. Težak je to zadatak bio. I evo kako ga je austrijski diplomata sa, u sarajevskoj biografiji skrivenim, moskovskim radnim iskustvom riješio.
“Činjenica da je član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik obavijestio komesara Varhelyija tokom njegove posjete BiH 24. i 25. novembra o svojoj namjeri da sazove sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske za 10. decembar kako bi započeo proces povlačenja nadležnosti, ni na koji način ne implicira da je za takve planove dobio pristanak niti saglasnost. Naprotiv, komesar Varhelyi se usprotivio ovim planovima”, navode iz Delegacije EU.
Da, to je činjenica. Ali je i činjenica da Johann Sattler u svom izvještaju, čiju autentičnost ne negira, piše: “Na Posebnoj sjednici NSRS planiranoj za 10. decembar, Komesar (Oliver Varhelyi op-a) je pojasnio da će se sjednica zaista održati, ali da će biti najavljen moratorij na donošenje zakona o jednostranom povlačenju iz državnih institucija na period od 6 mjeseci. To je dogovoreno, a predstavnici RS-a će odgovarati za sve suprotne radnje”.
Evo, i izvorno, na engleskom jeziku: “On the planned Special RSNA Session for 10 December, the Commissioner clarified that the Session would indeed take place but that a moratorium to pass legislation on the unilateral withdrawal from State Institutions would be announced for a 6-month period. This had been agreed, and RS representatives would be held accountable for any contrary actions“.
“This had been agreed”, piše Johann Sattler u dokumentu čiju vjerodostojnost ne osporava. Ili u prevodu: “TO JE DOGOVORENO”. A ako se vlasti RS-a ne budu držale dogovora – odgovarat će za suprotne radnje.
Tako piše Johann Sattler u dokumentu kojeg u demantiju ne pominje. A stvar je jednostavna. Ako je dokument lažan, krivotvoren, onda to treba i reći. Ali teško je reći da je nešto lažno i krivotvoreno, ako ono postoji. I ako ga je, pritome, još vidjelo i čulo sedamnaest ambasadora koji službuju u Bosni i Hercegovini.
Oglasio se Johann Sattler, da kaže kako njegov šef “sir Oliver” Varhalyi ne podržava Milorada Dodika i zaključke Narodne skupštine Republike Srpske. Ali zašto je, onda, Sattler pisao u svom izvještaju da je “to dogovoreno”. Šta je dogovoreno? Datum održavanja Posebne sjednice NSRS, i “prolongiranje stupanja na snagu usvojenih zaključaka”. Ambasador Sattler negira Istragu, ali ne negira sebe. A Istraga je samo citirala ambasadora Sattlera. To što on sada ignoriše vlastiti “rukopis”, stvar je samo dogovora.
Vladi FBiH na čelu sa premijerom Nerminom Nikšićem nije se svidjelo što mediji i javnost analiziraju spisak 89 dobitnika poticaja za kupovinu električnog automobila. Tako su u petak popodne iz Vlade FBiH poslali saopćenje za javnost koje bi se u kratkim crtama ovako dalo protumačiti: „Jesmo, dali smo i dat ćemo opet. Dali su i oni prije, što tada niste propitivali ko je dobio, nego sada to radite“.
Nikšića je samo nekoliko sati kasnije za te iste poticaje pitao Senad Hadžifejzović na Face TV. No, čelnik Vlade FBiH satjeran u kut reče kako „dijeli Senadovo mišljenje da subvencijama nagrađuju one koje su već bogati.“
„To su naše obaveze kada govorimo o putu ka EU. Ako prekinemo, dođu ljudi iz EU i kažu vi ne izvršavate svoje obaveze“, kazao je Nikšić.
No, vratimo se saopćenju Vlade FBiH. Tvrde da je poticaj pri kupovini električnih automobila jedna od obaveza koje je BiH preuzela potpisivanjem Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, Briselskog sporazuma kao i Akcionog plana za sprovođenje Sofijske deklaracije o zelenoj agendi za Zapadni Balkan 2021. – 2030.
No, zaštita okoliša sigurno se može riješiti i na druge načine jer ko je u stanju izračunati koliko će nam se zrak popraviti jer će u saobraćaju biti 89 električnih vozila ili koliko ćemo manje ispuštati CO2 u atmosferu, a npr. još uvijek imamo ložišta na ćumur i šta sve ne.
Najinteresantniji dio reakcije je pitanje koje Vlada FBiH sama postavlja.
„Zašto bi EU u svoje članstvo primila državu koju predstavljamo kao socijalni slučaj i koja će samo crpiti novac od drugih EU država, a da pri tome nismo spremni da ispunjavamo obaveze koje smo preuzeli? Osim toga, Bosna i Hercegovina nije siromašna država i nećemo je tako predstavljati. BiH su opustošili korupcija i organizirani kriminal i zato naš prioritet i jeste da se borimo protiv toga, kako bi novac koji završava na privatnim računima kriminalaca završio u budžetu i kako bismo imali dovoljno novca za sve potrebe“, kažu iz Vlade FBiH.
Ali pogledajmo činjenice koje jasno pokazuju da li smo siromašni ili ne, i ko pljačka ovu državu.
Ako nismo siromašna država zašto djecu liječimo donacijama i humanitarnim brojevima?
Ako nismo siromašna država zašto stalno primamo donacije za obnovu zgrada, opremanje škola, nemamo novca za lijekove najteže oboljelim pacijentima. Ako nismo siromašna država zašto se onda jednima nudi lijek, a drugima da čekaju jer Vlada nema para!
Ako pogledamo basnoslovne iznose mjesečnih plaća direktora javnih preduzeća, a posebno onih koji se finansiraju isključivo iz Budžeta FBiH i ne ostvaruju nikakvu zaradu, onda bismo i mogli reći da nismo siromašni ali ćemo biti.
Stalni zahtjev Evropske unije je smanjenje i racionalizacija javne uprave. Najmanja mjesečna plaća direktora jedne kompanije koja je u nadležnosti Vlade Federacije BiH iznosi minimalno tri prosječne isplaćene plaće što je skoro 4.000 KM. Uz dodatke koji pojedini direktori sebi odrede, te topli obrok, ti iznosi dostižu daleko veći iznos. Još se sjećam bivšeg direktora Fonda za zaštitu okoliša Fuada Čibukčića (SBB) koji je sebi pored visoke plaće isplaćivao i dodatak od 400 KM jer ima „zvanje doktora nauka“. E zamislite kakvih dodataka još ima.
Pregled visine plaća uprava javnih preduzeća u FBiH koji je zatražila Vlada FBiH objavljen je u javnosti u momentu dok više od 200.000 prijavljenih čeka odluku koliki iznos će im biti isplaćen kao pomoć za plaćanje računa za grijanje za šta je Evropska unija obezbijedila novac. Kako je krenulo, taj novac će dobiti kada završi sezona grijanja.
Davanje poticaja za kupovinu električnog vozila osobama koje su uposlene u javnom sektoru, pravosuđu, te firmama koje novac dobijaju iz Budžeta FBiH postavlja pitanje sukoba interesa, a za nosioce pravosudnih funkcija možda i neku drugu vrstu odgovornosti.
Sigurni smo da Nikšić zna da je Hrvatska članica Evropske unije od 2013. godine, a da je ovih dana pročitao kako joj prijeti tužba Evropske komisije jer još uvijek nije uskladila svoje zakonodavstvo o ambalaži i ambalažnom otpadu sa direktivom EU.
Dakle, premijeru, ako ste željeli da ispunjavate obaveze koje je pred nas stavila Evropska unija, mogli ste to početi raditi od onoga što je navedeno u posljednjem izvještaju o (ne)napretku BiH. Nema napretka u borbi protiv korupcije, javna preduzeća i dalje su politizirana, imenovanja se vrše po političkoj liniji. Policijske agencije podložne korupciji, pravosuđe nije nezavisno.
Kada se iz Vlade FBiH bune što javnost propituje spisak poticaja, onda se trebaju i sjetiti da građani pune taj budžet kojim se rasipaju. Opterećenja na plaće koja se uredno odbijaju radnicima u FBiH su među najvećim u Evropi. Iz tih nameta pune se budžeti za zdravstvo, penzioni fond, zaštitu šuma, nezaposlene…
Glomazna javna uprava koja konstantno raste sa dolaskom svake nove vladajuće garniture bukvalno jede novac građana. Tako da, premijeru, nastavit ćemo pratiti šta radite. A na vama je da sada donesete odluku i tražite od direktora javnih preduzeća i novih, i onih odlazećih koje ćete zamijeniti kadrovima trojke, HDZ-a, te onih od kojih vam zavisi parlamentarna većina, da smanje svoje plaće. Ako postoji zakonska prepreka da se to uradi, onda donesite zaključak da su obavezni dio novca uplaćivati u Fond solidarnosti. To je i humano ali i obaveza prema najteže oboljelih pacijentima.
Ako možete dijeliti državnu imovinu onda možete kao šef Vlade FBiH uvesti reda i u bahaćenje direktora javnih preduzeća.
Prošlo je više od pet mjeseci otkako je Tužilaštvo BiH saopćilo da je “formiralo predmet” u vezi sa slučajem ikona. Mada prema Zakonu o krivičnom postupku BiH, istraga može trajati šest mjeseci, optužnica ili tužilačka odluka u ovom slučaju nije ni na vidiku.
“Formiran je predmet te će se izvršiti provjere”, saopćeno je iz Tužilaštva BiH 18. decembra 2020. godine.
Te provjere traju i danas. Postupajuća tužiteljica Bojana Jolović još se, recimo, nije obratila Sudu BiH za izdavanje bilo kakve naredbe koja ima veze sa ikonom koju je 14. decembra prošle godine Milorad Dodik poklonio ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu. Mada Tužilaštvo BiH i Gordana Tadić to neće priznati, istraga u predmetu ikona nikad nije ni pokrenuta. Sve je, zapravo, zavedeno pod oznakom KTA koja znači da “krivično djelo nije određeno” i da se ne zna počinilac.
“Okončanje istrage: (1) Tužitelj okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Okončanje istrage bit će zabilježeno u spisu. (2) Ako se istraga ne okonča u roku od šest mjeseci od donošenja naloga o provođenju istrage, tužitelj će obavijestiti glavnog tužitelja o razlozima neokončanja istrage”, piše u članu 225 Zakona o krivičnom postupku BiH.
Zakon o krivičnom postupku BiH
Dakle, da je donijelo naredbu o provođenju istrage, Tužilaštvo BiH bi već sredinom juna (najkasnije 18. 6. ) moralo donijeti tužilačku odluku u vezi sa ikonom ukradenom iz Ukrajine koju je Milorad Dodik poklonio ruskom ministru vanjskih poslova.
“Povodom više medijskih upita, Tužiteljstvo BiH informira medije i javnost da postupajući tužitelj u predmetu poznatom kao “Ikona”, intenzivno poduzima aktivnosti na prikupljanju dokaza i saslušanju svjedoka. Saslušan je određen broj svjedoka, među kojima i veleposlanik BiH u Rusiji, te je upućena zamolnica za pružanje međunarodne pravne pomoći nadležnim institucijama. U ovom predmetu poduzimat će se daljnje radnje u cilju utvrđivanja svih činjenica i prikupljanja dokaza”, saopćilo je Tužilaštvo BiH 20. januara ove godine.
Nekoliko dana ranije, Tužilaštvo BiH je izvijestilo javnost da će u vezi sa slučajem ikona, osim Milorada Dodika, saslušati i preostala dva člana Predsjedništva BiH, Željka Komšića i Šefika Džaferovića.
Početkom februara (4.2.) Tužilaštvo BiH je saopćilo da je saslušalo Milorada Dodika u vezi sa slučajem ikona. Upravo riječ “saslušalo” otkriva da je “poklonodavac” Dodik samo svjedok u ovom predmeru. Jer prema Zakonu o krivičnom postupku BiH, svjedok se saslušava, a osumnjičeni – ispituje. Dodik je, dakle, samo svjedok u predmetu “ikona”. Preostala dva svjedoka čije je saslušavanje najavljeno – do danas nisu saslušana.
“Ne. Nikad nisam saslušan”, potvrdio je za Istragu član predsjedništva BiH Željko Komšić.
Isto su nam kazali i u Kabinetu bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića.
Od najave njihovog saslušavanja prošlo je skoro pet mjeseci. Jasno je, dakle, da je kompletan slučaj ikona farsa Tužilaštva BiH i Gordane Tadić.
Za sada ništa od smanjenja električne energije za pravna lica. Zbog amandmana delegata Elmedina Konakovića (NiP) i Anera Žuljevića (SDP) Dom naroda FBiH je usvojio dugačiji tekst Zakona o dopuni Zakona o električnoj energiji Federacije BiH u odnosu na tekst koji je usvojio Predstavnički dom. Sada je nužno usaglašavanje teksta zakona. Prema proceduri, Predstavnički dom FBiH sada bi morao ponovo razmatrati tekst koji je usvojio Dom naroda FBiH. No, sve bi bilo u redu da u petak ne ističe krajnji rok za usvajanje ovog zakona. Naime, Elektroprivreda BiH do 31. 12. mora zaključiti nove ugovore o snabdijevanju električnom energijom sa pravnim licima. Zbog enormnog povećanja cijena, većina privrednih društava ne želi potpisati nove ugovore sa Elektroprivredom BiH. No, da bi Vlada FBiH ograničila cijene električne energije, nužno je izmijeniti Zakon o električnoj energiji FBiH.
Na dnevnom redu sjednice Doma naroda FBiH danas je bio prijedlog izmjena Zakona o električnoj energiji koji je usvojio Predstavnički dom FBiH koji bi bio dovoljan Vladi FBiH da ograniči cijene električne energije. No, Konaković i Žuljević su predložili svoj amandman.
Kako se ovaj tekst znatno razlikuje od teksta Zakona usvojenog na Predstavničkom domu, dio delegata je pokušao ubijediti Konakovića i Žuljevića da odustanu. Oni su to odbili. Dom naroda je na kraju usvojio njihove amandmane. No, pravi problem tek slijedi. Svega dva dana je ostalo Predstavničkom domu da ponovo zakaže sjednicu na kojoj će biti razmatran tekst zakona na Domu naroda FBiH.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
