Za sada ništa od smanjenja električne energije za pravna lica. Zbog amandmana delegata Elmedina Konakovića (NiP) i Anera Žuljevića (SDP) Dom naroda FBiH je usvojio dugačiji tekst Zakona o dopuni Zakona o električnoj energiji Federacije BiH u odnosu na tekst koji je usvojio Predstavnički dom. Sada je nužno usaglašavanje teksta zakona. Prema proceduri, Predstavnički dom FBiH sada bi morao ponovo razmatrati tekst koji je usvojio Dom naroda FBiH. No, sve bi bilo u redu da u petak ne ističe krajnji rok za usvajanje ovog zakona. Naime, Elektroprivreda BiH do 31. 12. mora zaključiti nove ugovore o snabdijevanju električnom energijom sa pravnim licima. Zbog enormnog povećanja cijena, većina privrednih društava ne želi potpisati nove ugovore sa Elektroprivredom BiH. No, da bi Vlada FBiH ograničila cijene električne energije, nužno je izmijeniti Zakon o električnoj energiji FBiH.
Na dnevnom redu sjednice Doma naroda FBiH danas je bio prijedlog izmjena Zakona o električnoj energiji koji je usvojio Predstavnički dom FBiH koji bi bio dovoljan Vladi FBiH da ograniči cijene električne energije. No, Konaković i Žuljević su predložili svoj amandman.
Kako se ovaj tekst znatno razlikuje od teksta Zakona usvojenog na Predstavničkom domu, dio delegata je pokušao ubijediti Konakovića i Žuljevića da odustanu. Oni su to odbili. Dom naroda je na kraju usvojio njihove amandmane. No, pravi problem tek slijedi. Svega dva dana je ostalo Predstavničkom domu da ponovo zakaže sjednicu na kojoj će biti razmatran tekst zakona na Domu naroda FBiH.
“HDZ BiH je konačno pristao na to da Dom naroda štiti isključivo vitalni nacionalni interes, ali onda je imao neke dodatne zahtjeve o kojima ja neću sada precizno govoriti”, rekao je u srijedu lider SDA Bakir Izetbegović, nakon sastanka sa visokim predstavnikom Evropske unije za vanjske poslove i sigurnost Josepom Borrellom.
I sam lider HDZ-a BiH Dragan Čović u srijedu je kazao da je “postignut dogovor” u vezi sa Domom naroda FBiH.
“Mislim da smo se usuglasili oko prijedloga za Dom naroda FBiH”, rekao je Čović.
Ali, prema informacijama Istrage, nikakav suštinski napredak u ovom slučaju ne postoji. Tačno je da je lider HDZ-a BiH Dragan Čović pristao na smanjenje ovlasti Doma naroda FBiH, svodeći ga samo na pitanje vitalnog. Međutim, takozvani katalog oblasti u kojima se može koristiti “vitalni nacionalni interes” obuhvatao bi sva bitna pitanja u Federaciji – od budžeta, preko sigurnosne politike, obrazovanja, pa sve do pitanja poreza. To znači da bi svaki klub naroda u Domu naroda FBiH mogao pokrenuti pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa prilikom usvajanja budžeta Federacije ili, pak, usvajanja zakona o porezima koji bi, recimo, kladionice bile vraćene u porezni sistem FBIH. Osim toga, o “vitalnom nacionalnom interesu”, predlaže HDZ BiH, umjesto Ustavnog suda FBiH odličivao bi klub naroda u Domu naroda FBiH koji je i pokrenuo pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa.
“Vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda su definirani na slijedeći način: ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno zastupljeni u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim organima vlasti; identitet jednog konstitutivnog naroda; ustavni amandmani; organizacija organa javne vlasti; jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu donošenja odluka; obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno nasljeđe; teritorijalna organizacija;sistem javnog informisanja i druga pitanja koja bi se tretirala kao pitanja od vitalnog nacionalnog interesa, ukoliko tako smatra 2/3 jednog od klubova delegata konstitutivnih naroda u Domu naroda”, piše u Ustavu Federacije BiH u poglavlju “definicija vitalnog nacionalnog interesa”.
U članu 17b je navedeno da o pitanju zaštite vitalnog nacionalnog interesa odlučuje Ustavni sud Federacije BiH.
“U Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine osniva se Vijeće za zaštitu vitalnih interesa, kako bi odlučivalo o pitanjima vitalnog interesa, prema proceduri u skladu sa ovim ustavom. Ovo vijeće razmatra sva pitanja koja su od vitalnog interesa”, navedeno je u u Ustavu Federacije BiH.
Trenutno u Ustavnom sudu FBiH ne postoji Vijeće za zaštitu vitalnih interesa, jer Sud nije popunjen iz razloga što predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara ne želi predložiti nove sudije. Iz tog razloga je Federacija BiH u blokadi. Naime, klub bilo kojeg od tri konstitutivna naroda u Domu naroda FBiH ima pravo da, ukoliko to dvotrećinska većina želi, pokrene pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa. U trenutku kada se pokretane taj mehanizama zaštite, procedura usvajanja određene odluke se obustavlja dok Ustavni sud FBiH ne riješi pitanje vitalnog nacionalnog interesa. Kako, međutim, Ustavni sud FBiH nije popunjen, nije moguće formirati ni Vijeće za zaštitu vitalnih interesa. Tako procedura usvajanja nekog zakona ostaje blokirana do daljnjeg. No, bolje do daljnjeg, nego zauvijek. A upravo je to ono što HDZ BiH želi.
Prema informacijama Istrage, HDZ u potpunosti želi izbaciti Ustavni sud FBiH. Prema prijedlogu dragana Čovića, o pitanjima zaštite vitalnog nacionalnog interesa bi odlučivali sami delegati koji bi i pokrenuli to pitanje. U praksi bi to izgledalo ovako. Predstavnički dom FBiH, recimo, usvoji zakon kojim se kladionice uvode u sistem direktnih poreza. No, dvije trećine delegata u, recimo, Klubu Hrvata Doma naroda FBiH bi pokrenulo pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Da li je ugrožen vitalni nacionalni interes u ovom slučaju ne bi odlučivao Ustavni sud FBiH, već – Klub Hrvata u Domu naroda FBiH. Isti onaj klub koji je i pokrenuo pitanje zaštite vitalnog interesa. O svim procesima u Federaciji bi, tako, odlučivalo 12 delegata u nekom od klubova Doma naroda Federacije BiH.
Prošlo je više od pet mjeseci otkako je Tužilaštvo BiH saopćilo da je “formiralo predmet” u vezi sa slučajem ikona. Mada prema Zakonu o krivičnom postupku BiH, istraga može trajati šest mjeseci, optužnica ili tužilačka odluka u ovom slučaju nije ni na vidiku.
“Formiran je predmet te će se izvršiti provjere”, saopćeno je iz Tužilaštva BiH 18. decembra 2020. godine.
Te provjere traju i danas. Postupajuća tužiteljica Bojana Jolović još se, recimo, nije obratila Sudu BiH za izdavanje bilo kakve naredbe koja ima veze sa ikonom koju je 14. decembra prošle godine Milorad Dodik poklonio ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu. Mada Tužilaštvo BiH i Gordana Tadić to neće priznati, istraga u predmetu ikona nikad nije ni pokrenuta. Sve je, zapravo, zavedeno pod oznakom KTA koja znači da “krivično djelo nije određeno” i da se ne zna počinilac.
“Okončanje istrage: (1) Tužitelj okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Okončanje istrage bit će zabilježeno u spisu. (2) Ako se istraga ne okonča u roku od šest mjeseci od donošenja naloga o provođenju istrage, tužitelj će obavijestiti glavnog tužitelja o razlozima neokončanja istrage”, piše u članu 225 Zakona o krivičnom postupku BiH.
Zakon o krivičnom postupku BiH
Dakle, da je donijelo naredbu o provođenju istrage, Tužilaštvo BiH bi već sredinom juna (najkasnije 18. 6. ) moralo donijeti tužilačku odluku u vezi sa ikonom ukradenom iz Ukrajine koju je Milorad Dodik poklonio ruskom ministru vanjskih poslova.
“Povodom više medijskih upita, Tužiteljstvo BiH informira medije i javnost da postupajući tužitelj u predmetu poznatom kao “Ikona”, intenzivno poduzima aktivnosti na prikupljanju dokaza i saslušanju svjedoka. Saslušan je određen broj svjedoka, među kojima i veleposlanik BiH u Rusiji, te je upućena zamolnica za pružanje međunarodne pravne pomoći nadležnim institucijama. U ovom predmetu poduzimat će se daljnje radnje u cilju utvrđivanja svih činjenica i prikupljanja dokaza”, saopćilo je Tužilaštvo BiH 20. januara ove godine.
Nekoliko dana ranije, Tužilaštvo BiH je izvijestilo javnost da će u vezi sa slučajem ikona, osim Milorada Dodika, saslušati i preostala dva člana Predsjedništva BiH, Željka Komšića i Šefika Džaferovića.
Početkom februara (4.2.) Tužilaštvo BiH je saopćilo da je saslušalo Milorada Dodika u vezi sa slučajem ikona. Upravo riječ “saslušalo” otkriva da je “poklonodavac” Dodik samo svjedok u ovom predmeru. Jer prema Zakonu o krivičnom postupku BiH, svjedok se saslušava, a osumnjičeni – ispituje. Dodik je, dakle, samo svjedok u predmetu “ikona”. Preostala dva svjedoka čije je saslušavanje najavljeno – do danas nisu saslušana.
“Ne. Nikad nisam saslušan”, potvrdio je za Istragu član predsjedništva BiH Željko Komšić.
Isto su nam kazali i u Kabinetu bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića.
Od najave njihovog saslušavanja prošlo je skoro pet mjeseci. Jasno je, dakle, da je kompletan slučaj ikona farsa Tužilaštva BiH i Gordane Tadić.
Rat u BiH već je bio ušao u drugu godinu kada je grupa cetinjskih liberala pjevala vladiki Amfilohiju Radoviću da „nije ovo Srbija“, da „nikad neće Crna Gora bit’ obala srpskog mora“ i da je „Kralj Nikola na umoru, blagosilj'o Crnu Goru“ da ga „nose na Cetinje, đe su naše sve svetinje“. Risto Sotona, tako su zvali vladiku Amfilohija, bježao je ispred nenasilnih i nenaoružanih Crnogoraca.
Dvadeset i osam godina kasnije, naoružani crnogorski specijalci suzavcima su rastjerali Cetinjane i Crnogorce da bi u manastir doveli vladiku Joanikija, da ga ustoliče u mitropolita Srpske pravoslavne crkve.
„Ovdje neće proći“, ubjeđivao me jedan Crnogorac dok smo imali noćno bdijenje na barikadi postavljenoj na mjestu koje se zove Belveder.
Tuda prolazi put koji iz Podgorice vodi ka Cetinju. Na Belvederu je, ispričat će mi kasnije kolegica sa Cetinja, u ljeto 1936. godine ubijeno šest Crnogoraca koji su se pobunili protiv obespravljenog položaja u Kraljevini Jugoslaviji.
barikade na Belvederu
„Ponavlja se Belveder 36.“, govori srednjovječni Crnogorac dok se kroz megafon obraća masi okupljenoj na stijenama između kojih prolazi cesta koja spaja Cetinje sa Podgoricom.
Na samoj cesti su sjedile djevojke. Ispred njih je bilo poredano ogromno kamenje, a iza njih gume napunjene benzinom. Na stijenama su bili mladići sa maskama preko lica, a u grmlju u tri flaše napunjene benzinom, poznate kao Molotovljev koktel.
Srbijanski mediji prvo su, u subotu navečer, sat prije ponoći, saopćili da će ustoličenje biti otkazano. Onda je sat kasnije patrijarh Porfirije rekao da će sa sveštenstvom u nedjelju ujutro krenuti za Cetinje, na ustoličenje mitropolita Joanikija.
Nekoliko lažnih uzbuna u noći između subote i nedjelje izazvalo je oko hiljadu ljudi na Belvederu da otpjevaju himnu Crne Gore i skandiraju da ovo nije Srbija. Specijalci su se ukazali sa Suncem. Iza njih su bili kamioni koji su vozili bagere za raščišćavanje puta. Dva sata niko nije odstupao sa svojih pozicija. Onda se, s druge strane brda ukazao gusti crni dim. Na barikadama postavljenim na putu koji iz pravca Budve vodi za Cetinje izbili su sukobi. Iz pravca grada dopirale su detonacije i zvuci sirena. Onda se kratko čuo helikopter i ubrzo došla je vijest da je vladika Joanikije „sišao s neba“ u Cetinjski manastir.
„Pali gume“, odjeknula je naredba klancem na Belvederu.
Belveder nakon paljenja guma
Onda su odjeknuli pucnji. Desetak metaka ispaljeno je u zrak sa okolnih stijena i policija se povukla desetak metara nazad. Gume su planule, crni dim se nadvio nad Belvederom, malo topovskih udara i poziv u pomoć. Jedna djevojka je povrijeđena i policijski joj je ljekar pružio pomoć.
Uspio sam proći pored zapaljenih guma i pješke krenuti prema 3-4 kilometra udaljenom gradu. Ogrnuti zastavama i sa suzama u očima Crnogorci su napuštali Cetinje.
„Nećete moći ući. Suzavac uguši“, upozorava me jedan od njih.
suzavci u centru Cetinja
Ali nema se baš izbora. Bez gas maske, s majicom preko lica uspio sam tek proći dvije ulice. Dalje se, realno, nije moglo. Specijalci su bili nekih stotinjak metara daleko kada su im dvojica mladića opsovala „majku izdajničku“. Onda se opet začula detonacija i ukazao se dim. Suze su ponovo počele da teku i apartman je postao jedino moguće rješenje. Na televiziji su emitirali snimak iz Cetinjskog hrama gdje se ceremonija ustoličavanja Joanikija privodila kraju. Onda su išle vijesti reakcije zvaničnika.
„Nisam došao da mi služe, nego da služim“, rekao je ustoličeni mitropolit i dodao da su „podjele na Cetinju vještački izazvane“.
Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović je kazao da bi „samo čovjek bez dostojanstva sebi dozvolio da „helikopterskim desantom na crnogorsku prijestolnicu i pod zaštitom pancirskih ćebadi bude uveden u Cetinjski manastir i da na taj način i da na taj način osramoti tron Svetog Petra Cetinjskog.
„Danas smo na Cetinju svjedočili velikoj sramoti Srpske pravoslavne crkve i Vlade Crne Gore, sramoti nezapamćenoj u dugoj istoriji crnogorske države“, kazao je Đukanović.
dolazak mitropolita Joanikija
Njegov savjetnik i bivši direktor Policije Crne Gore Veselin Veljović uhapšen je u nedjelju ujutro. Vijest je naciji saopćio crnogorski premijer Zdravko Krivokapić.
„Obavještavam javnost da su brzom akcijom policije koju sam naložio upravo stavljene lisice na ruke Veselina Veljovića“, napisao je na Twitteru premijer Krivokapić.
Обавјештавам јавност да су брзом акцијом полиције, коју сам наложио, управо стављене лисице на руке Веселина Вељовића. pic.twitter.com/9WqdlTG4yC
U prilog tome, Krivokapić je twittao i fotografiju na kojoj se vidi kako uživo prati slijetanje vladike Joanikija u Cetinjski manastir. Istog dana, popodne, Krivokapić će se mitropolitu Joanikiju zahvaliti „na divnim riječima“, ustvrdivši da odlaganje nije bila opcija i da je „država odbranjena“. Blokade saobraćajnica je nazvao „pokušajem terorističkih akcija“.
„Kako si me fotografisao, izgledam kao terorista“, kaže mi kroz smijeh mlađa Crnogorka koja je s fantomkom na licu, da se zaštiti od suzavca, bila u prvom redu na barikadi na Belvederu.
Nije bacala kamenje na policiju i povukla se onog trenutka kada su zapaljene gume i kada je postalo jasno da je Joanikije preletio njihove barikade, kako bi ga promovisali u nasljednika vladike Amfilohija Radovića, koji je preminuo 30. oktobra prošle godine od korone. No, koalicija koju je formirao vladika – funkcionira. Dritan Abazović je u nedjelju ujutro na Twitteru objavio snimak kojim je želio dokazati da iza „napada na policiju“ stoji DPS Mila Đukanovića. Na snimku se vidi Veselin Veljović čije će hapšenje kasnije „narediti“ lično Abazovićev premijer Krivokapić.
Dritana Abazovića, uglavnom, najčešče su pominjali ljudi okupljeni na barikadama. Za njih je on krivac što Crna Gora postaje „obala srpskog mora“ i što su „na Cetinju oskrnavili crnogorsku svetinju“.
Sud Bosne i Hercegovine odredio je jednomjesečni pritvor predsjedniku Suda BiH Ranku Debevecu i bivšem direktoru OSA-e Osmanu Mehmedagiću, potvrđeno je Istraga.ba.
Pritvor je određen po tački B člana 132 Zakona o krivičnom postupku BiH.
“Ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače”, navedeno je u zakonskoj odredbi na osnovu koje je sudija za prethodni postupak Branko Perić odredio pritvor Debevecu i Mehmedagiću.
Podsjetimo, Debevec i Mehmedagić su uhapšeni u ponedjeljak zbog sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj, kada su tokom 2020. godine odredili prisluškivanje dva službena telefona u Sudu BiH i telefone dvojice istražitelja u Tužilaštvu BiH.
Prilikom hapšenja, Debevec nije dozvolio da se izvrši njegov pretres, te je potom Jolović tražila od Suda naredbu za pretres, rečeno je na ročištu za pritvor. Kada je doveden u prostorije SIPA-e, njemu je dozvoljeno da nasamo bude s advokaticom Vasvijom Vidović. Tada je, kako je navela Jolović, Debevec ubacio u njenu torbu telefon, dok su druga dva stajala na stolu. Jolović je kazala da to govori o spremnosti da se prikriju dokazi.
Tužiteljica je na ročištu za određivanje pritvora rekla da je od hapšenja do srijede saslušala određeni broj zaposlenika Suda za koje je navela da su “vidno uplašeni“ i da ne postoji nijedna blaža mjera koja će omogućiti provođenje istrage.
Advokatica Tatjana Savić, koja brani Debevca, osporavala je osnovanu sumnju jer ona ne proizilazi iz elemenata krivičnog djela. Tužiteljica je navodila da su postupali po prethodnom dogovoru, ali se iz obrazloženja to ne vidi, kazala je advokatica, prenio je detektor.ba.
“Nesporno je da je Debevec imao ovlaštenja da izdaje naloge za presretnute radnje. Prema onome što Tužilaštvo tvrdi, proizilazi da su svi uslovi ispunjeni. Navedeno je da je jedan sudija kompromitovan, da je tražio mito. Ne zna se o kojem sudiji se radi, nalog se odnosi na službene telefone“, kaže Savić.
Govoreći o tvrdnji da je Debevec prikrio navedene naloge, kazala je da je Tužilaštvo dužno dostaviti dokaze da su ti nalozi uništeni ili prikriveni i da je to učinio Debevec. Njemu je, kako je pojasnila na ročištu, u interesu da se ti nalozi pronađu.
Međutim, za određivanje pritvora presudile su dvije činjenice. Prva – to što je bivši direktor OSA-e Osman Mehmedagić zvao jednog od svjedoka Tužilaštva i upozoravao ga kako da svjedoči, dok je Debevec pokušao prikriti telefon kao mogući dokaz izvršenja krivičnog djela.
Evelin Trako, izvršni urednik portala Dnevni avaz, prijetio je danas novinarima/kama redakcije Raskrinkavanje da će ih “raznijeti”.
Trako je u četvrtak (10.6.) na društvenoj mreži Facebook kontaktirao novinarku Raskrinkavanja na njen privatni profil. Privatnim porukama obratio joj se povodom analize objavljene prethodnog dana na stranici Raskrinkavanje.ba, a u kojoj je, između ostalih, analizirana i tačnost vijesti koju je objavio Avaz. Novinarka Raskrinkavanja je Traku uputila na e-mailove za dalju komunikaciju, što je on odbio, iako mu je od ranije poznato da je to standardna procedura komunikacije sa medijima čiji su sadržaji ocijenjeni u sklopu Facebookovog nezavisnog programa provjere činjenica, što je bio slučaj i sa ovim člankom, saopćeno je iz Udruženja građana i građanki “Zašto ne”.
Neposredno nakon ove razmjene poruka, UG “Zašto ne”, u čijem je vlasništvu stranica Raskrinkavanje.ba, telefonom je kontaktirala osoba koja se predstavila kao Evelin Trako iz Avaza, sa zahtjevom da razgovara sa autoricom spomenutog članka. Finansijska administratorica UG “Zašto ne”, koja je odgovorila na telefonski poziv, u razgovoru je objasnila da se autorici članka može javiti putem službenog e-maila, te da se ona ne bavi pisanjem članaka i da nema informacije koje je Trako uporno pokušavao dobiti.
Evelin Trako je, uprkos ovim objašnjenjima, nastavio ispitivanje u agresivnom tonu pitanjima poput “Onda mi recite ko vas finansira?”, da bi zatim počeo upućivati i otvorene prijetnje kolektivu Raskrinkavanja, rekavši da ćemo ga “dobro zapamtiti ako nam dođe”, te da će nas “raznijeti”.
Evelin Trako je i ranije uznemiravao uredništvo i novinare/ke Raskrinkavanja, šaljući im privatne poruke i pozivajući ih na privatne brojeve telefona. Ovo je, pak, prvi put da se radi o otvorenoj prijetnji nasiljem, izrečenoj sa namjerom da zastraši novinare/ke i spriječi ih u obavljanju novinarskog posla. Prijetnja, utoliko gora što dolazi od osobe koja je i sama medijski radnik, prijavljena je nadležnim organima.
Zahtijevamo od medijske kuće Dnevni avaz da se hitno oglasi i obavijesti i javnost i redakciju Raskrinkavanja o koracima koje će poduzeti povodom kriminalnog i nedopustivog ponašanja svog uposlenika.
Raskrinkavanje i UG “Zašto ne” ovim putem još jednom poručuju da ih nikakvi pokušaji zastrašivanja, uključujući i otvorene prijetnje nasiljem, neće zaustaviti u tome da svoj posao obavljaju onako kako su uvijek radili, u skladu sa svojom metodologijom i najvišim standardima fact-checkinga, koji su definisani Kodeksom Međunarodne mreže za provjeru činjenica.
‘Može se i bez mijenjanja Ustava”, slavodobitno je 26. februara ove godine kazao lider HDZ-a BiH Dragan Čović, govoreći o reformi izbornog zakonodavstva.
On je tada kazao, a prenijet će njemu bliski Večernji list, da očekuje da će “do kraja travnja biti postignut dogovor o izmjenama izbornog zakona na kojima inzistira njegova stranka”.
Čović: izmjena izbornog sistema bez izmjena Ustava
No, prvog dana travnja iz Vašingtona je u BiH stiglo pismo u kojem američki državni sekretar Antony Blinken upozorava članove Predsjedništva BiH da će “ograničene ustavne promjene biti potrebne da bi se izvršila dosljedna reforma izbornog zakonodavstva u BiH”.
Pismo sekretara Blinkena: ograničena izmjena Ustava
“Neki od nedostataka ustava Bosne i Hercegovine utvrđeni su u presudama Evropskog suda za ljudska prava, uključujući presudu Sejdić-Finci. Pitanja koja su utvrđena ovim presudama i slične zabrinutosti koje se rješavaju odlukama ustavnog suda Bosne i Hercegovine moraju se riješiti. Problemi se ne mogu riješiti samo zakonodavstvom. Ograničene ustavne promjene biće potrebne kako bi se reforma izbornog sistema dosljedno izvršila prema zahtjevima članstva u Evropskoj uniji i presudama evropskih sudova. Također, podržavamo ažuriranje Izbornog zakona radi rješavanja relevantnih odluka Ustavnog suda i provedbe mjera integriteta izbora koje će sljedeće izbore 2022. godine učiniti najslobodnijima i najpravednijima u istoriji Bosne i Hercegovine”, naveo je Blinken u pismu.
A šta to u znači u praksi?
Ukratko, sve suprotno od onoga što želi lider HDZ-a BiH Dragan Čović koji je nekoliko puta tokom pregovora o izmjenama Izbornog zakona. Prije dvadesetak dana na Istraga.ba objavili smo autorski tekst člana Centralne izborne komisije BiH Suada Arnautovića koji je detaljno analizirao reformu izbornog zakonodavstva i stavio ih u kontekst zahtjeva HDZ-a BiH.
“Čović nastoji prije Općih izbora 2022. godine izdejstvovati promjene Izbornog zakona BiH kojima će osigurati “legitimno predstavljanje” konstitutivnih naroda tj. pobjedu kandidata HDZ BiH i njemu srodnih stranaka u utrci za člana Predsjedništva BiH i osvajanje dovoljno ruku u kantonalnim skupštinama da osigura dominaciju u 17-očlanom klubu Hrvata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH.Tako bi, uz dobijene pozicije u tri “županije”, Vijeću ministara BiH i Vladi Federacije BiH osigurao dominaciju i u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, te time, primjenjujući pravila konsensuza i veta, osigurao da hrvatska strana (po)ostane dominatan i neizbježan faktor ne samo u odlučivanju o svim ključnim pitanjima u BiH koja na agendu političkog odlučivanja nameću drugi politički subjekti i međunarodna zajednica, nego i da najlakše i najbrže ostvari svoje ključne političke ciljeve. Na taj način, uz “legitimne predstavnike” otvorio bi se put provedbi vlastite dugoročne strategije, koja nesumnjivo ide u pravcu zaokruživanja teritorije BiH sada nastanjene većinskim stanovništvom katoličke vjeroispovjesti, odnosno reinkarnacije “ugašene” tzv. Herceg-Bosne, njene potpune teritorijalne i političke autonomije i njenom, kad-tad, prisajedinjenu Republici Hrvatskoj”, napisao je član CIK-a Suad Arnautović.
Kada je u pitanju izmjena izbornog zakonodavstva, bez prethodnih izmjena Ustava BiH, objavili smo 8.3. ove godine, jedino je moguće provesti presudu Ustavnog suda BiH u “slučaj Ljubić” koja se odnosi isključivo na popunjavanje Doma naroda FBiH.
Evo o čemu se radi.
Odlukom Ustavnog suda BiH od 1. decembra 2016. godine po apelaciji Bože Ljubića “utvrđeno je da odredba Potpoglavlja B člana 10.12. stav 2. u dijelu: “Svakom konstitutivnom narodu daje se jedno mjesto u svakom kantonu” i odredbe Poglavlja 20 – Prelazne i završne odredbe člana 20.16.A stav 2. tač. a-j. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine nije u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine”.
To je, dakle, bila obavezna odredba “jedan, jedan, jedan”, prema kojoj je svaki kanton, od njih deset, morao dati po najmanje jednog delegata iz reda sva tri konstitutivna naroda. U dokumentima koji su na raspolaganju EU, a i preporukama drugih međunarodnih institucija, presuda u “predmetu Ljubić” bi mogla biti riješena tako što bi se ranija “obavezna” odredba zamijenila neobaveznom, kako to piše u Ustavu Federacije BiH.
“Delegate Doma naroda biraju kantonalne skupštine iz reda svojih delegata proporcionalno nacionalnoj strukturi stanovništva. Broj delegata za Dom naroda koji se biraju u svakom kantonu srazmjeran je broju stanovnika kantona, s tim što se broj, struktura i način izbora delegata utvrđuju zakonom. U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu”, navedeno je u članu 8, poglavlje VI Ustava FBiH.
To je, dakle, “neobavezan” raspored delegata po principu jedan-jedan-jedan o kojem se govori u dokumentu koji je na raspolaganju predstavnicima EU u BiH.
Dom naroda BiH sastoji se od pedeset osam delegata, i to po sedamnaest delegata iz reda svakog od konstitutivnih naroda i sedam delegata iz reda ostalih. Ova tabela ispod pokazuje kakav je raspored delegata bio prije nego je Ustavni sud BiH naredio brisanje dijelova Izbornog zakona BiH po apelaciji Bože Ljubića.
Ključna stvar u ovome je bila to što je, zapravo, pet kantona u kojima ne dominira HDZ BiH moglo izabrati šest delegata u Klub Hrvata. Prema Ustavu FBiH najmanje šest delegata u jednom klubu naroda potrebno je da bi se predložio predsjednik ili potpredsjednik FBiH koji, potom, ide na glasanje pred cijelim Domom naroda FBiH. Prije presude Ljubić, dakle, postojala je mogućnost da kantoni u kojima HDZ BiH nije dominantna stranka, izaberu potrebnih šest delegata u Klubu Hrvata, što bi značilo da Dragan Čović, faktički, ne bi mogao blokirati izbor Vlade FBiH.
No, nakon presude Ljubić, Ustavni sud BiH izbrisao je odredbe Izbornog zakona prema kojima je svaki kanton u FBiH morao dati po najmanje jednog delegata iz reda svih konstitutivnih naroda. Kako bi se, pak, završio proces konstituisanja Doma naroda FBiH (o kojem ovisi i izbor deset delegata Bošnjaka i Hrvata u Dom naroda BiH), Centralna izborna komisija BiH u starom sazivu donijela je Uputstvo o rasporedu delegata u Dom naroda FBiH.
Uputstvo CIK-a o rasporedu mandata u DN FBiH
Kako se može vidjeti, ključna promjena koju je bivši saziv CIK-a nametnuo svojim Uputstvom desila se u Zeničko-dobojskom kantonu. Umjesto ranija dva delegata iz reda hrvatskog naroda, CIK je propisao da se iz tog Kantona bira samo jedan delegat. Istovremeno, Zapadnohercegovački kanton je “dobio” dodatnog, trećeg, delegata iz reda hrvatskog naroda. To znači da kantoni u kojima HDZ nije dominantna politička partija (TK, Ze-Do, USK, KS, BPK), u Dom naroda FBiH mogu delegirati svega pet delegata iz reda hrvatskog naroda, što je, u konačnici, nedovoljno za predlaganje predsjednika ili potpredsjednika FBiH, a samim tim i izbor Vlade FBiH. Tim Uputstvom starog saziva CIK-a, HDZ-u BiH je, suštinski, dodijeljeno 12 sigurnih delegata u Klubu Hrvata u Domu naroda FBiH, što znači da bez njega ne može biti formirana Vlada FBiH niti može biti izabrano Predsjedništvo FBiH. Osim toga, s 12 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH, HDZ BiH ima osigurana četiri delegata u Domu naroda BiH, jer su glasovi tri delegata u klubu Hrvata na nivou FBiH potrebna da bi se izabrao jedan delegat u Domu naroda BiH.
Prema članu 10.2 Izbornog zakona BiH, Centralna izborna komisija BiH “određuje, nakon svakog popisa, broj delegata koji se biraju iz svakog konstitutivnog naroda i iz reda ostalih, a koji se biraju iz zakonodavnog tijela svakog kantona”.
Upravo su se na ovu odredbu pozvali članovi bivšeg saziva CIK-a kada su u decembru 2018. godine donijeli Uputstvo kojim su drugog Hrvata iz Zeničko-dobojskog kantona “deložirali” u Široki Brijeg i tako omogućili Draganu Čoviću apsolutnu kontrolu prilikom formiranja Vlade FBiH, ali i konstituisanja Doma naroda BiH.
S obzirom na to da je popis stanovništva BiH urađen 2013. godine, Ustavni sud BiH je, odbijajući apelacije brojnih stranaka u vezi s ovim Uputstvom, dao za pravo CIK-u da mogu raspoređivati mandate u Domu naroda FBiH. Kako u Izbornom zakonu nije precizno navedeno da se takav raspored vrši samo jednom nakon popisa, ostavljena je mogućnost Centralnoj izbornoj komisiji BiH da nakon izbora 2022. godine donese novo Uputstvo. Ukoliko novi saziv CIK-a vrati Zeničko-dobojskom kantonu “drugog Hrvata”, to će značiti da pet kantona u kojima HDZ nije dominantan može imati šest delegata u Domu naroda FBiH. u tom slučaju HDZ BiH ne bi mogao koristiti mehanizme blokade prilikom izbora nove Vlade FBiH.
Za razliku od presude u “slučaju Ljubić”, sve druge presude nije moguće promijeniti bez izmjena Ustava BiH o kojima je pisao američki državni sekretar Antony Blinken. Član CIK-a Suad Arnautović detaljno je, u svom članku od 10. marta ove godine, objasnio sve presude i preporuke međunarodnih institucija koje se odnose na izborno zakonodavstvo. Podsjećamo na neke dijelove njegovog teksta.
Implementacija presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci protiv BiH
Postupak u ovom predmetu pokrenut je s dvije aplikacije (br. 27996/06 i 34836/06) protiv Bosne i Hercegovine, koje su 3. jula i 18. augusta 2006. Sudu podnijela dva državljanina Bosne i Hercegovine Dervo Sejdić i Jakob Finci. Oni su se žalili da im je onemogućeno da se kandidiraju na izborima za Dom naroda i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine zbog njihovog romskog i jevrejskog porijekla. Oni su se pozvali na član 3., 13. i 14., član 3. Protokola br. 1 i član 1. Protokola br. 12.
Nakon sveobuhvatnog razmatranja aplikacije Europski sud za ljudska prava je 22.12.2009. godine presudio da postoji kršenje člana 14. u vezi s članom 3. Protokola br. 1. koji se odnosi na nemogućnost aplikanata da se kandidiraju na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine; te presudio da postoji povreda člana 1. Protokola br. 12 zbog nemogućnosti aplikanata da se kandidiraju na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Do danas ova konačna i obvezujuća presuda nije implementirana.
Implementacija presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju Azra Zornić protiv BiH
U predmetu Zornić protiv Bosne i Hercegovine postupak je pokrenut po aplikaciji (br. 3681/06) protiv Bosne i Hercegovine koju je Sudu podnijela državljanka Bosne i Hercegovine Azra Zornić dana 19.12.2005. godine. Europski sud za ljudska prava je dana 24.06.2014. godine, donosi konačnu i obvezujuću presudu.
Azra Zornić, koja se ne izjašnjava kao pripadnica jednog od „konstitutivnih naroda“, nego kao građanka Bosne i Hercegovine, iz tog razloga je Sud ocjenio da je ovaj predmet identičan predmetu Sejdić i Finci. Iako se, za razliku od aplikanata u tom predmetu koji su romskog i jevrejskog porijekla, aplikantica u ovom predmetu ne izjašnjava kao pripadnica bilo koje određene skupine, i ona je onemogućena da se kandidira na izborima za Predsjedništvo BiH i Dom naroda po osnovu njenog porijekla.
Sud je utvrdio da je došlo do povrede člana 14. Konvencije u vezi sa članom 3. Protokola br. 1 u odnosu na nemogućnost da se aplikantica kandidira na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine; te da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12 u odnosu na nemogućnost da se aplikantica kandidira na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine; Sud je, također, presudio da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12 u odnosu na nemogućnost da se aplikantica kandidira na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Do danas ova konačna i obvezujuća presuda nije implementirana.
Implementacija presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju Ilijas Pilav protiv BiH
U predmetu Pilav protiv Bosne i Hercegovine, Europski sud za ljudska prava je dana 17.05.2016. godine. Postupak u ovom predmetu pokrenut je povodom aplikacije (br. 41939/07) protiv Bosne i Hercegovine koju je Sudu podnio državljanin Bosne i Hercegovine Ilijaz Pilav dana 24.09.2007. godine. Aplikant se žalio osobito zbog zakonske nemogućnosti da se kandidira na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, te da glasa za pripadnika svoje zajednice za tu funkciju. On se pozvao na član 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju.
Aplikant je iz Srebrenice i izjašnjava se kao Bošnjak (jedan od „konstitutivnih naroda“). U vrijeme podnošenja aplikacije Sudu bio je član Narodne skupštine Republike Srpske. Godine 2006, kao kandidat Stranke za BiH, aplikant je podnio svoju kandidaturu za izbore 2006. godine za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Dana 24.07.2006. godine, Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine donijela je odluku kojom se odbija njegova kandidatura. U obrazloženju je rečeno da aplikant ne može biti biran u Predsjedništvo s teritorije Republike Srpske s obzirom na to da se izjašnjava kao Bošnjak. Prema članu V Ustava i članu 8.1 stav 2. Izbornog zakona iz 2001. godine, kandidat za Predsjedništvo iz tog entiteta mora biti Srbin. Dana 20.09.2006. godine, Stranka za BiH i aplikant su se žalili Ustavnom sudu BiH pozivajući se na povredu člana 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju. Dana 29.09.2006. godine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je utvrdio da nije došlo do povrede te odredbe (odluka br. AP 2678/06).
Iako je pripadnik jednog od „konstitutivnih naroda“, aplikant je isključen iz prava da bude biran za člana Predsjedništva BiH usljed spornog zahtjeva koji se odnosi na prebivalište. Sud je ocijenio da je ova isključenost zasnovana na kombinaciji etničkog porijekla i mjesta prebivališta od kojih oba služe kao osnov za različit tretman koji spada u domen člana 1. Protokola br. 12, te kao takva predstavlja diskriminirajuće postupanje suprotno članu 1. Protokola br. 12. Stoga Sud nalazi da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12 u pogledu nemogućnosti aplikanta da se kandidira na izborima za Predsjedništvo BiH.
Do danas ova konačna i obvezujuća presuda nije implementirana.
Implementacija presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju Samir Šlaku protiv BiH
U predmetu Šlaku protiv Bosne i Hercegovine, Europski sud za ljudska prava je dana 3.05.2016. godine, donio presudu kojom je presudio da je došlo do povrede člana 14. Konvencije u vezi sa članom 3. Protokola br. 1, u odnosu na nemogućnost aplikanta da se kandidira na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine, te da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12 u odnosu na nemogućnost aplikanta da se kandidira na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine i na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Postupak u ovom predmetu pokrenut je povodom aplikacije (br. 56666/12) protiv Bosne i Hercegovine koju je Sudu podnio državljanin Bosne i Hercegovine, Samir Šlaku dana 8.08.2012. godine. Aplikant se žalio zbog toga što kao pripadnik albanske nacionalne manjine u BiH nema pravo kandidature na izborima za Dom naroda i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine jer nije pripadnik nijednog „konstitutivnog naroda“.
Do danas ova konačna i obvezujuća presuda nije implementirana.
Implementacija presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju Svetozar Pudarić protiv BiH
Svetozar Pudarić je aplikaciju Europskom sudu za ljudska prava podnio zbog aplikantove nemogućnosti da se kao državljanin Bih srpske nacionalnosti s prebivalištem u Federaciji Bosne i Hercegovine kandidira na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Europski sud je u ovoj presudi istakao da je već utvrdio da sličan ustavni preduvjet predstavlja diskriminirajuću razliku u postupanju i kršenje člana 1. Protokola br. 12 u presudi Pilav protiv BiH, koja se ticala nemogućnosti Pilava etničkog Bošnjaka s prebivalištem u Republici Srpskoj, da se kandidira za člana Predsjedništva BiH.
Sud je, također, istakao da sam Ustav izričito ne uvjetuje vršenje pasivnih izbornih prava zahtjevima prebivališta (sa referencom na članove II.2 I V Ustava BiH), te da je takav uvjet uveden Izbornim zakonom BiH iz 2001. godine. Sud je ponovio da se nijedna zakonska odredba domaćeg zakona ne smije tumačiti i primjenjivati na način nespojiv sa obvezama država prema Konvenciji, posebno ako bi to bilo u suprotnosti sa zabranom diskriminacije i šire s načelima na kojima se temelji Konvencija. To zasigurno vrijedi i za tuženu državu, čiji vlastiti Ustav Konvenciji daje “prioritet nad svim ostalim zakonima”.
Sud nije našao nijednu činjenicu ili argument koji bi ga mogli uvjeriti da donese drugačiji zaključak o meritumu ove tužbe. Imajući u vidu vlastitu jurisprudenciju na tu temu, Sud je presudio da je u konkretnom slučaju aplikant bio diskriminiran zbog svoje nepodobnosti da se kandidira za Predsjedništvo BiH. Stoga je Sud presudio da je došlo do kršenja člana 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju.
Do danas ova konačna i obvezujuća presuda nije implementirana.
Implementacija bloka presuda Ustavnog auda Federacije BiH u vezi neustavnih naziva “župan”, “županija”, “bošnjački jezik” i sl.
Presudom Ustavnog suda Federacije BiH broj U-11/97 od 20.11.1997 i 11. 02. 1998. godine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 24/98) Ustavni sud Federacije BiH je utvrdio da odredbe članova 4., 8., 9. i 78. Ustava Hercegbosanske županije nisu u skladu sa Ustavom Federacije BiH. Ustavni sud je, polazeći od definicije Ustava Federacije BiH, utvrdio da se Federacija BiH sastoji od federalnih jedinica s jednakim pravima i odgovornostima i da osnovna ideja o jednakopravnosti naroda mora biti održana i na kantonalnom nivou. Ta ideja mora doći do izražaja i u simbolima kantona (grb i zastava). Simboli kantona ne smiju predstavljati tradicije samo jednog konstitutivnog naroda (Hrvata), jer je to protivno osnovnoj ideji Ustava Federacije BiH, naglasio je Ustavni sud.
U presudi Ustavnog suda Federacije BiH broj U-29/98 od 11.11.1998. godine utvrđeno je da upotreba naziva “županija” u nazivu i u članovima od 1. do 18. Zakona o federalnim jedinicama (kantonima-županijama) (“Službene novine Federacije BiH”, broj 9/96) nije u skladu sa Ustavom Federacije BiH, jer je u članu I 2. Ustava Federacije BiH navedeno da se “Federacija Bosne i Hercegovine sastoji od federalnih jedinica (kantona)”.
Presudom Ustavnog suda Federacije BiH broj U-24/98 od 10.11.1998. godine utvrđeno je da 51 član ustava Kantona 10 (Livno) nije u skladu sa Ustavom FBiH, te da upotreba naziva “župan” u 15 članova Ustava toga kantona nije u skladu sa ustavom Federacije BiH.
Presudom Ustavnog suda Federacije BiH broj U-13/99 od 4.11.1999. godine utvrđeno je da upotreba naziva “županija” i “župan” u pojedinim odredbama Ustava Srednjobosanskog kantona (preko 90 odredbi) nije u skladu sa Ustavom Federacije BiH.
Također, presudom Ustavnog suda Federacije BiH broj U-12/99 od 29.03.2000. godine utvrđeno je da je upotreba naziva “župan” i “županija”, kao i “guverner” i “zamjenik guvernera” u Ustavu Hercegovačko-neretvanske županije-kantona, nije u skladu sa Ustavom Federacije BiH.
Presudom Ustavnog suda Federacije BiH broj U-7/98 od 07.07.1998. godine neustavnim su proglašene odredbe Ustava Zapadnohercegovačkog kantona i to članovi 8., 9., 10., i 30. kao i da upotreba naziva “županija” u Ustavu toga kantona nije u skladu sa Ustavom Federacije BiH.
Presudom Ustavnog suda Federacije BiH broj U-25/98 od 10.11.1998. godine neustavnim su proglašene odredbe Ustava Posavskog kantona u kojima se upotrebljava naziv “županija” i “župan” u Ustavu toga kantona
Iako, na prvi pogled, ove presude nemaju direktne veze sa izbornim sistemom i rješenjima u Izbornom zakonu BiH jako je važno s aspekta vladavine prava da se odgovori na pitanje zašto bi samo jedna presuda Ustavnog suad BiH (U-23/14) imala prioritet i isključivu primjenu, a ostale ne?
Implementacija odluke Ustavnog suda BiH U-14/12
Druga prepreka koja se mora riješiti jeste implementacija odluke Ustavnog suda BiH u predmetu U-14/12 od 26. marta 2015. godine donešenoj po apelaciji Željka Komšića. Ovom odlukom proglašene su neustavnim odredbe člana 80. stav (2) tač.4 i člana 83. stav (4) Ustava Republike Srpske; član IV.B.1. član 1 stav (2), te član IV.B.1 član 2. stavovi (1) i (2) Ustava Federacije BiH, kao i članovi 9.13, 9.14, 9.16 i 12.3 Izbornog zakona BiH.
Pobijanim odredbama Ustava RS propisano je da predsjednik RS-a ima dva potpredsjednika iz različitih konstitutivnih naroda, koji se biraju direktno sa liste kandidata za predsjednika Republike Srpske, tako da je za predsjednika izabran kandidat, koji ostvari najveći broj glasova, a za potpredsjednike su izabrani kandidati iz druga dva konstitutivna naroda koji imaju najveći broj glasova iza izabranog predsjednika Republike Srpske. Pobijanim odredbama Ustava Federacije BiH je propisano da predsjednik Federacije BiH ima dva potpredsjednika iz različitih konstitutivnih naroda, koji se biraju u skladu sa Ustavom FBiH. Pri izboru predsjednika i dva potpredsjednika FBiH najmanje trećina delegate iz klubova bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata u Domu naroda može kandidirati predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH što zahtjeva prihvaćanje zajedničke liste tri kandidata većinom glasova u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, a zatim većinom glasova i u Domu naroda, uključujući većinu kluba svakog konstitutivnog naroda. Neustavnim su proglašeni i članovi 9.13, 9.14, 9.16 i 12.3 Izbornog zakona BiH koji razrađuju ove ustavne odredbe entiteta u vezi sa izborom predsjednika i potpredsjednika entiteta.
Ovom odlukom Ustavni sud BiH je navedene odredbe proglasio neusklađenim sa članom II/4 Ustava BiH, te sa članom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Opća zabrana diskriminacije). Međutim, Ustavni sud BiH nije ukinuo navedene odredbe ustava entiteta i Izbornog zakona BiH, odnosno nije naložio Parlamentarnoj skupštini BiH, Narodnoj skupštini RS i Parlamentu Federacije BiH da izvrše usaglašavanje navedenih odredaba dok u domaćem pravnom sistemu ne budu usvojene ustavne i zakonske mjere kojima se okončava postojeća nesuklađenost Ustava BiH i Izbornog zakona BiH s Europskom konvencijom koju je već utvrdio Europski sud za ljudska prava u odredbama presuda u slučajevima Sejdić-Finci protiv BiH i Zornić protiv BiH. Ali, to ne amnestira vladajuće političke elite od obveze osiguranja jednakih prava svim svojim državljanima.
Bitna poruka ove odluke Ustavnog suda BiH je, po ko zna koji put istaknuta činjenica, da cjelina Ustava BiH osim osnovnog teksta podrazumjeva i 15 međunarodnih sporazuma o ljudskim pravima iz Anexa I na Ustav BiH koji se direktno primjenjuju u BiH, prava iz Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda sa svim protokolima, koja ne samo da se direktno primjenjuje u BiH, nego shodno članu II/2 Ustava BiH, imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. Posebno je naglašeno da su prava zagarantirana članom II/4 Ustava BiH osigurana svim osobama bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi. Značaj ovoga člana posebno je naglašen članom X/2 Ustava BiH prema kojem se nijednim amndmanom na Ustav BiH ne može eliminirati, niti umanjiti bilo koje od prava i sloboda iz člana II Ustava BiH, niti izmjeniti ova odredba.
Implementacija odluke Ustavnog suda BiH U-23/14
U presudi Ustavnog suda BiH U-23/14 od 1. decembra 2016. godine odredbe Izbornog zakona BiH u Poglavlju B član 10.12 stav (2) u dijelu koji glasi “Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu” su proglašene neustavnim, jer nisu u skladu sa Ustavom Federacije BiH u kojem je definirano da će se izabrati po jedan Hrvat, Srbin i Bošnjak iz svakog kantona samo ako takvih ima među izabranim članovima u skupštini kantona. Naređeno je Parlamentarnoj skupštini BiH da te odredbe uskladi sa Ustavom BiH u roku od šest mjeseci. To još uvijek nije urađeno. U međuvremenu je u cilju nesmetanog funkcioniranja ustavno-pravnog sistema Centralna izborna komisija BiH 2018. godine donijela Uputstvo o izmjenama i dopunama Uputstva o postupku provedbe posrednih izbora za organe vlasti u BiH obuhvaćenih Izbornim zakonom BiH kojim je preciziran izbor delegate u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH iz deset kantona.
Nakon ove presude Ustavnog suda BiH Borijana Krišto je podnijela apelaciju u kojoj je osporila dijelove Ustava Federacije BiH u vezi s izborom delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH. Međutim, ovu apelaciju je ubrzo povukla. Pretpostavka je da je dobila uvjeravanja iz najbližeg okruženja samog Ustavnog suda BiH da neovisno o obrazloženju presude U-23/14 njena apelacija neće biti prihvaćena, jer bi dovela do potpunog haosa i izvjesne paralize sistema.
U obrazloženju ove presude Ustavni sud BiH je prihvatio apelantovu konstrukciju “legitimno političko predstavljanje” koja implicira da su etničke grupe izborne jedinice, te time otvorio pandorinu kutiju u multietničkoj zajednici i dao šlagvort HDZ BiH da ultimatumima i ucjenama traži promjenu ne samo načina izbora delegata Doma naroda Parlamenta Federacije BiH (što je meritum presude U-23/14), nego i načina izbora članova Predsjedništva BiH, što se uopće ne tretira ovom presudom, nego je predmet presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci. Na taj način Ustavni sud BiH je u cjelini doveo u pitanje dosadašnji način biranja Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, ali ne samo njega, nego i svih drugih državnih, entitetskih, regionalnih i lokalnih institucija čija se uspostava zasniva na etničkoj strukturi. Tako rukovodilac ili član svake institucije koja se zasniva na etničkoj pripadnosti ne bi imala „legitimitet“ ako bi za nju glasao pripadnik drugog naroda?! Naprimjer, Vijeće ministara BiH, entiteske vlade, Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, te Vijeće naroda RS-a, sve državne institucije, imenuju se po osnovu etničke pripadnosti kandidata. Međutim, mehanizmi njihovog izbora su različiti. Ako bi se doslovno primjenilo obrazloženje Ustavnog suda BiH, postavilo bi se pitanje, na primjer, s kakvim legitimitetom su Bošnjaci i Hrvati u Vladi Republike Srpske, jer oni, po tom obrazloženju, nisu legitimni predstavnici Hrvata i Bošnjaka u RS-u, jer ih je birala politička volja srpske većine u Narodnoj skupštini RS-a.
Podsjetimo da se članovi kantonalnih skupština biraju direktno od strane birača(naglasio S.A.) upisanih u Centralni birački spisak. Dakle, svih birača i Bošnjaka, i Hrvata, i Srba, i svih ostalih. Oni nisu ničim ograničeni da glasaju po svojoj savjesti za koga god žele. Već ta činjenica dovodi u pitanje sve ono što je Ustavni sud BiH naveo u obrazloženju ove presude. I kada bi se promjenila struktura delegata koji se biraju iz pojedinih skupština kantona u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH ništa se koncepcijski ne bi promjenilo, jer samo slovnim tumačenjem obrazloženja presude U-23/14 svaki izabrani delegat ne bi imao punu legitimnost jer se izvorno birao od strane birača koji pripadaju drugim etničkim grupama ili se uopće etnički ne izjašnjavaju.
S druge strane, logika da se tamo gdje su Bošnjaci većina primjenjuje princip “legitimnog predstavljanja”, a tamo gdje su Bošnjaci manjina da se ima primjeniti građanski princip političkog predstavljanja ne pije vodu, pa je tim neizvjesnija suštinska promjena Izbornog zakona BiH.
U slučaju izbora Predsjedništva BiH problem je što se ta promjena želi izvršiti, a da se ne zadire u promjene Ustava BiH. Dakle, uopće u fokusu nije sveobuhvatna rekonceptualizacija izbora svih članova Predsjedništva BiH, odnosno implementacija presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci, nego samo ostvarenje zahtjeva HDZ BiH za drugačijim izborom članova Predsjedništva BiH iz Federacije BiH. Dragan Čović je na press konferenciji 23. februara ove godine izjavio da je to moguće uraditi, a da se ne mijenja Ustav BiH. Treba sačekati da se vide ta rješenja. Kako god, potrebno je izbjeći nove tužbe pred Europskim sudom za ljudska prava. Insisitiranje Čovića da se mijenja samo Izborni zakon BiH, a ne i Ustav BiH ima jasan politički razlog. Ako se uđe u promjene Ustava BiH mora se riješiti način biranja svih institucija u BiH, a ne samo Doma naroda Parlamenta Federacije BiH. A u tom slučaju se moraju izvršiti i značajne prepravke Ustava RS, načina njihovog biranja i njihove nadležnosti i to ne samo predsjednika i potpredsjednika RS, Vijeća naroda RS, nego i svih gradskih i općinskih lokalnih zajednica. Postavlja se pitanje da li bi za takve opsežne izmjene ustava BiH Čović imao podršku Milorada Dodika?!
Implementacija 14. prioritenih preporuka iz Mišljenja Europske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u Europskoj uniji
Država Bosna i Hercegovina je podnijela zahtjev za članstvo u Europskoj uniji 15. februara 2016. godine. Nakon toga, 20. septembra 2016. godine, Vijeće Europske unije pozvalo je Europsku Komisiju da podnese svoje mišljenje o ovom zahtjevu.
U Strategiji za zapadni Balkan iz februara 2018. godine, Komisija je navela da bi „uz stalni napor i angažman Bosna i Hercegovina mogla postati kandidat za članstvo“. Na samitu EU i zapadnog Balkana, koji je održan u Sofiji u maju 2018. godine, lideri EU potvrdili su svoju nedvosmislenu podršku europskoj perspektivi zapadnog Balkana, a partneri zapadnog Balkana su ponovili da su opredijeljni za ovu perspektivu koja predstavlja njihov strateški izbor. Lideri EU su usaglasili Deklaraciju iz Sofije i Agendu prioriteta iz Sofije, u kojima su navedene nove mjere za pojačanu saradnju s regionom u ključnim oblastima kao što su sigurnost, vladavina prava i migracije.
U Zaključcima i preporukama Komisija konstatira: “Bosna i Hercegovina i dalje ne zadovoljava u dovoljnoj mjeri kriterije koje se odnose na stabilnost institucija koje garantiraju demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava i poštivanje i zaštitu manjina, a koje je Europsko vijeće postavilo u Kopenhagenu 1993. godine.”
Komisija, također, naglašava da će Bosna i Hercegovina morati temeljito poboljšati svoj zakonodavni i institucionalni okvir kako bi se osiguralo ispunjavanje 14 ključnih prioriteta, među kojima su:
1. Osigurati da se izbori provode u skladu s europskim standardima tako što će provesti relevantne preporuke OSCE-a/ODIHR-a i Venecijanske komisije, osigurati transparentnost finansiranja političkih stranaka i održati lokalne izbore u Mostaru.
(…)
4. Temeljno unaprijediti institucionalni okvir, uključujući i na ustavnom nivou, kako bi se:
(…)
f) osigurala jednakost i nediskriminacija građana, posebno postupanje prema presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci;
(…)
9. Jačati zaštitu prava svih građana, posebno osiguravanjem provedbe zakona o nediskriminaciji i o rodnoj ravnopravnosti.
Ove preporuke se ne mogu implementirati, a da se ne promijeni Ustav BiH i Izborni zakon BiH.
Kipar Stjepan Skoko predstavljat će Bosnu i Hercegovinu na 60. Venecijanskom bijenalu suvremene umjetnosti 2024. godine, odlučilo je Povjerenstvo za odabir prijedloga projekta, komesara i institucije iz Federacije Bosne i Hercegovine koje je formirala federalna ministrica kulture i športa Sanja Vlaisavljevć. Skoko će putovati u Veneciju za umjetničkim djelom „Mjera mora“. Ali to nije njegovo najpoznatije djelo. Njegovo najpoznatije djelo je bista Dragana Čovića, živog i zdravog predsjednika HDZ-a BiH.
Vratimo se u septembar 2021. godine. Tada je, naime, objavljena informacija da će bivši dekan širokobriješke Akademije likovnih umjetnosti Stjepan Skoko izradio bistu Dragana Čovića.
“Svaki umjetnik bira kako će realizirati svoju ideju. To je sloboda koju umjetnost daje, pa i gospodinu Stjepanu Skoki. Vezano za tu temu, moja jedina veza s navedenim projektom jest ta da ću posjetiti izložbu gospodina Skoke ukoliko ista bude organizirana”, izjavio je tada za Fenu predsjednik HDZ-a i HNS-a Dragan Čović odgovarajući na upit o informaciji da je hercegovački umjetnik Stjepan Skoko izradio njegovu bistu.
Bista Dragana Čovića, najpoznatije djelo kipara Skoke
Sam umjetnik Skoko je tada izjavio da je Dragan Čović hrvatski velikan.
“Nije narudžba, to je moj projekt deset hrvatskih velikana i tri prijatelja. S Čovićem sam počeo. On je među velikanima, znači prvi hrvatski velikan, a ostalo je tajna kako će se razvijati projekt s obzirom na to da je to moj projekt, nije državni, ničiji. To je serija portreta po mogućnosti s klasičnim materijalima, tradicionalnim, recimo bronca, kamen, ali ne znam gdje će me odvesti. Ima mogućnosti i novih materijala. Čović je tu negdje, portretski pri kraju”, izjavio je umjetnik Skoko u septembru 2021. godine.
Nepune dvije godine kasnije, 16. juna 2023. godine, Federalno ministarstvo kulture i športa sa HDZ-ovom ministricom Sanjom Vlaisavljević na čelu raspisalo je Javni poziv za izbor Povjerenika/Kustosa Paviljona Bosne i Hercegovine 60. Bijenala suvremene umjetnosti u Veneciji 2024. godine.
“Tko se može prijaviti: Kustos ili kustoski kolektiv, povjesničari umjetnosti, teoretičari umjetnosti, kritičari, umjetnici/e ili kolektivi umjetnika/ca i kustosa/ica, institucije kulture i drugi stvaratelji sa područja Federacije BiH. Aplikanti treba da žive i/ili rade u Federaciji Bosne i Hercegovine (minimalno jedan nositelj projekta, kustos/ica ili umjetnik/ica sa mjestom boravka u Federaciji Bosne i Hercegovine). Aplikanti moraju imati iskustvo izlaganja u BiH i/ili međunarodno iskustvo, objavljene radove ili osvojene nagrade u oblasti suvremene bosanskohercegovačke umjetnosti”, navedeno je u Javnom pozivu objavljenom 16. juna ove godine.
Imena članova Povjerenstva do momenta objave ovog članka nismo uspjeli saznati. No, odluka o odabiru podobnog umjetnika je javno dostupna.
“Stručno Povjerenstvo za odabir prijedloga projekta, komesara i institucije iz Federacije Bosne i Hercegovine za sudjelovanje Bosne i Hercegovine na 60. Venecijanskom bijenalu suvremene umjetnosti 2024. godine, odabrala je Projekat Sveučilišne galerije Sveučilišta u Mostaru pod nazivom: „Mjera mora“, umjetnika Stjepana Skoke i Komesara i kustosa Marina Ivanovića”, objavljeno je na sajtu Federalnog ministarstva kulture i športa kojim, rekosmo, rukovodi HDZ-ova Sanja Vlaisavljević.
Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari oštro osuđuje optužbe koje je na račun novinara Avde Avdića na društvenim mrežama iznio Elmedin Konaković, predsjednik Naroda i pravde (NiP) i zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo.
Nakon što je 23. juna u ranim jutarnjim satima bačena bomba na objekat firme „Foto Art“ u Sarajevu vlasnika Gordana Memije, predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković i sam Memija su u objavama na društvenim mrežama taj napad doveli u vezu sa tekstovima novinara Avde Avdića o navodnoj povezanosti Memije i članova narko kartela „Tito i Dino“. Konaković je na Facebooku čak otvoreno napisao da za napad smatra odgovornim direktora OSA-e Osmana Mehmedagića, novinara Avdića “i njihove nalogodavce”. Napominjemo da policija istražuje slučaj i za sada nije poznato ko stoji iza ovog napada.
Upravni odbor BH novinara smatra da navedene optužbe predsjednika NiP-a Konakovića predstavljaju direktan pritisak na novinara Avdića i prijetnju po njegovu sigurnost, te brutalno ugrožavanje slobode medija i rada istraživačkih novinara u Bosni i Hercegovini. Nedopustivo je da predsjednik jedne političke partije, koja trenutno čini vlast u Kantonu Sarajevo, na ovakav način javno „proziva“ i targetira jednog novinara, bez ijednog dokaza i argumenta koji bi išao u prilog njegovim tvrdnjama da Avdić ima bilo kakve veze sa pomenutim bombaškim napadom.
Kao javna ličnost i osoba koja već godinama obnaša visoke političke funkcije u Kantonu Sarajevo, Konaković bi se morao suzdržavati od ovakvih paušalnih optužbi kojima se direktno ugrožava sigurnost novinara i nastoji ušutkati kritičko i istraživačko izvještavanje medija. Umjesto što vodi privatne bitke protiv novinara čije mu se izvještavanje ne dopada na društvenim mrežama, predsjednik Naroda i pravde bi također morao znati da u Bosni i Hercegovini postoji Zakon o zaštiti od klevete koji omogućava njemu, kao i bilo kojem drugom građaninu, da podnese tužbe protiv novinara i medija za koje smatra da objavljuju lažne informacije i da na taj način zakonskim putem dobije željenu satisfakciju. Također, ukoliko posjeduje dokaze da novinar ima veze sa nekim krivičnim djelom, uključujući i bombaški napad na imovinu Gordana Memije, Konakovićeva dužnost i obaveza je da te dokaze dostavi nadležnim organima koji provode istragu.
Svaki drugi način i pokušaj „obračuna“ sa novinarima/kama, posebno kada je riječ o političarima, nedopustiv je u jednom demokratskom društvu i predstavlja otvoren politički pritisak na rad medija.
Upravni odbor BH novinara poduzet će sve što je u njegovoj nadležnosti kako bi zaštitio kolegu Avdu Avdića, kao i sve druge novinare i novinarke u BiH, od verbalnih i online napada političkih zvaničnika koji im zbog njihovih tekstova i priloga stavljaju „metu na čelo“. Podsjećamo da su prema podacima Linije zapomoć novinarima političari i drugi zvaničnici odgovorni za skoro trećinu napada na novinare/ke u Bosni i Hercegovini, a broj takvih napada raste iz godine u godinu.
“I mi njih sad slušamo, ne slušaju samo oni nas. Znam ja šta oni pričaju. To nije bilo moguće prije samo pet-šest godina. Nisi smio pomisliti da slušaš američkog ambasadora, a mi njega samo kliknemo. I mi znamo šta on radi”, kazao je u srijedu navečer na stranačkom skupu član Predsjedništva BiH Milorad Dodik.
Milorad Dodik priznao da prisluškuje ambasadora SAD-a u BiH. “Nisi smio pomisliti da slušaš američkog ambasadora, a mi ga samo kliknemo. I mi znamo šta on (ambasador SAD-a u BiH) radi. Mi smo država”, izjavio je @MiloradDodik u srijedu navečer u Brčkom pic.twitter.com/jVkv1DQjWQ
Dodik je, tako, otvoreno priznao da je agencije iz Republike Srpske prisluškuju ambasadora SAD-a u BiH Michaela Murphya. Ovo priznanje je došlo istoga dana kada se ambasador Murphy u Banja Luci susreo sa ministrom unutrašnjih poslova Republike Srpske i Dodikovim stranačkim kolegom Draganom Lukačem.
Ambassador Murphy met with RS Interior Minister Lukac and RS Police Chief Kostresevic to discuss the security situation in the RS, the rule of law, and the importance of the fight against corruption to the future of the RS and all of BiH. pic.twitter.com/AGCUgabjDZ
“Ambasador Murphy sastao se sa ministrom unutrašnjih poslova RS-a Draganom Lukačem i načelnikom policije RS Sinišom Kostreševićem s kojima je razgovarao o sigurnosnoj situaciji u RS-u, vladavini prava i značaju borbe protiv korupcije za budućnost RS i cijele BiH”, saopćeno je iz Ambasasde SAD-a svega nekoliko sati prije nego što će Lukačev šef priznati da je “slušao ambasadora SAD-a”.
Podsjećamo, Milorad Dodik se nalazi pod sankcijama SAD-a. Američke službe su u utorak objavile da je ruski oligarh Konstantin Malofeev finansirao izborne kampanje Milorada Dodika i njegove stranke SNSD.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
