Istaknuto

Istaknute objave

Janusz Bugajski’s Washington View: The Danubian Axis Threatens European Security

A Danubian Axis has formed in the middle of Europe that challenges democratic development in each member state and undermines the security of the continent. The governments in Hungary, Serbia, Slovakia, and the Republika Srpska in Bosnia-Herzegovina are constructing an alliance intended to upend the principles of European unity and NATO’s trans-Atlanticism. And their chief patron is Vladimir Putin’s Russia.

Danubian Axis governments operate on several key principles. They are EU-skeptic but seek to profit from the common EU budget, whether as members such as Hungary or as applicants, in the case of Serbia. They seek to limit democratic choice and political pluralism and to ensure future election victories through control over the mass media and state institutions. They are more corrupt than other governments as accountability is limited, investigations are stifled, and the ruling parties control all major financial flows. And they are invariably pro-Russian and anti-American, as Washington pushes for democracy while Moscow welcomes predictable autocrats who can be used for its expansionist designs.

Hungary has been the leader of the Danubian Axis for several years since Victor Orbán first became Prime Minister in 2010. Orbán’s Fidesz party has deeply rooted itself in all state institutions, media, and government agencies, sidelined rival political contenders, and depicted itself to the electorate as the defenders of Hungarian independence against European and American interference. It is not their social conservative or “illiberal” values that are the most problematic for Hungary’s place in Europe, but state capture by the ruling party and the weakening of democratic principles in a strategy to perpetuate Fidesz rule.

Under the Aleksandar Vućić regime, Serbia joined the Danubian Axis and maintains a particularly close relationship with Orbán’s Hungary. Vućić admires Orbán’s disruption of EU decision-making and Hungary’s minimalist contributions to NATO security. In return, Orbán has tacitly supported Serbia’s claims to be the Western Balkan hegemon, employed anti-Bosnian and anti-Albanian rhetoric under the guise of defending “Christian culture” and “European values,” and openly bolstered the position of Milorad Dodik in Bosnia’s Republika Srpska.

Slovakia entered the Danubian Axis following the September 2023 parliamentary elections and the return to power of Prime Minister Robert Fico. Fico has maintained close personal and economic relations with Moscow but his popularity stems mostly from widespread dissatisfaction with the previous government during a period of high inflation. Nonetheless, unlike in Hungary, Fico’s Smer party only holds a slender parliamentary majority in a three-party coalition and cannot engage in overtly controversial policies that would alienate his partners and precipitate a new election. Slovakia’s membership of the Danubian Axis is therefore less certain and durable than that of Hungary or Serbia. In addition, Fico is more of an opportunist than an ideologue. For instance, during his recent visit to Ukraine he affirmed his support for Ukraine’s territorial integrity and pledged to continue weapons sales to Kyiv.

 The Czech Republic, Croatia, Slovenia, and Austria could also join the Danubian Axis for variable spells, as nationalist, populist, or opportunist politicians exploit public anger with economic conditions and the influx of non-European migrants. Social discontent is particularly evident in the Czech Republic amidst rising public support for the ANO opposition party led by former Prime Minister and billionaire with Russian connections, Andrej Babiš. Parliamentary elections are scheduled for 2025 and the current premier, Petr Fiala, confronts growing public distrust following a series of crises over an influx of refugees, rising energy costs, and soaring inflation.

Croatia faces parliamentary elections in the spring and a presidential election by the end of the year. The ruling Croatian Democratic Union (CDU) has tried to emulate Orbán and Vućić in making its rule more permanent but faces resistance from the Social Democrats and President Zoran Milanović. Outside Croatia’s borders, the CDU’s main focus has been on assisting their nationalist compatriots in Bosnia-Herzegovina to divide the country into three autonomous entities. All actions to remove the democratically elected Croatian leader Željko Komšić, who is committed to a civic state, from the Bosnian presidency are aimed at Bosnia’s division and potential partition. Hence, Zagreb’s interests in Bosnia coincide with those of Belgrade even though the two governments cannot create a more cohesive or durable alliance because of persistent historical conflicts and hostile Serbian and Croatian nationalisms.

Austria and Slovenia are also candidates for the Danubian Axis. Austria’s military neutrality and stubborn insistence to stay out of NATO has always benefited Russia. Successive governments in Vienna have traditionally maintained cordial relations, business ties, and energy connections with Moscow. In particular, the third largest political group, the far-rightist and openly pro-Putin Freedom Party, has either been part of a coalition government or pushed Austria’s agenda toward supporting Moscow. Some Slovenian politicians have also toyed with Russia’s version of “pan-Slavism,” as well as national populism and ultra-conservatism, while developing closer links with Orbán’s Hungary.

There is no simple cure to neutralize an axis that thrives on political polarization and the weakening of continental security against the threat from Moscow. Nonetheless, as European leaders increasingly focus on building up credible defenses against Russia and not simply relying on American leadership, they must be clear in dealing with the Danubian laggards. NATO members Hungary and Slovakia must meet their defense spending obligations, while NATO opponents such as Serbia and even Austria will need to curtail their economic and political links with Moscow if they are to benefit from EU funding. The Danubian axis is not trusted by the front line states facing imperial Russia. If a war between Europe and Russia were to explode in the next few years, as defense ministers in Germany, Sweden, Norway, Finland, Poland, and other countries have recently warned, one wonders which side Budapest and Belgrade will be supporting?

 

Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book is Failed State: A Guide to Russia’s Rupture. His forthcoming book is titled Pivotal Poland: Europe’s Rising Strategic Player.

 

Edin Gačanin postigao sporazum sa nizozemskim pravosuđem: Za krijumčarenje 2,5 tone kokaina Titu 7 godina zatvora, zatražio da kaznu izdržava u Bosni i Hercegovini ili u Dubaiju!

Narko bos Edin Gačanin Tito sklopio je sporazum sa nizozemskim pravosuđem, potvrdila je njegova braniteljica Laura Versluis za medije u toj državi.

On je 1. novembra priznao krivicu, a Sud u Rotterdamu je 16. novembra prihvatio sporazum i osudio vođu moćnog kartela na sedam godina zatvora i milion eura kazne. Gačanin je, prema informacijama Istrage, priznao krivicu pod uslovom da kaznu zatvora izdržava u Dubaiju, Nizozemskoj ili u Bosni i Hercegovini.

U preside je navedeno da je Gačanin priznao da je u Evropu, preko luke Roterdam uvezao 2,5 tona kokaina i oko 7,7 tona hemikalija za proizvodnju kristalnog meta.

Podsjećamo, u novembru prošle godine, na osnovu potjernice iz Nizeozemske Edin Gačanin Tito uhapšen je u Dubaiju, ali je vrlo brzo, pod sumnjivim okolnostima pušten na slobodu.

“Ova hapšenja su vrhunac paralelnih istraga koje se vode u Španiji, Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima uz potporu Europola. OVa kriminalna mreža uključena je u krijumčarenje droge velikih razmjera i pranje novca”, saopćeno je tada iz EUROPOL-a.

Policijske agencije tada su saopćile da je “opseg uvoza kokaina u Europu pod kontrolom i zapovjedništvom osumnjičenih bio je ogroman, a policija je tokom istrage zaplijenila preko 30 tona droge”.

Istraga.ba godinama je pisala o kartelu Tito i Dino kojim rukovodi Edin Gačanin Tito kojeg su u Dubaiju čuvali bivši pripadnici Federalne uprave policije iz Sarajeva.

Tito je godinama živio u Dubaiju gdje je blisko sarađivao sa Ridouanom Taghijem, Richardom Riquelmeom, Raffaeleom Imperialeom, Noufalom Fasih zvanim “Mr. Couscous”, koji je član kriminalne skupine iz Sjeverne Irske okupljene oko porodice Kinahan.

Richardo Riquelme je 2017. godine uhapšen u Čileu odakle je izručen Nizozemskoj  gdje je osuđen na 11 godina zatvora. Marokanac Ridouan Taghi je u decembru 2019. godine uhapšen je u Dubaiju i izručen Nizozemskoj gdje mu se sudi za nekoliko ubistava. Naoufal “Belly” Fassih uhapšen u Irskoj i izručen Nizozemskoj gdje je osuđen na 18 godina zatvora. Rafaele Impriale Pasta, vođa isalijanske mafijaške organizacije Camora, uhapšen 4. avgusta 2021. godine u Dubaiju i čeka se njegovo izručenje Italiji. Na slobodi su ostali još Daniel Kinahan iz Sjeverne Irske, ali i Tito Gačanin koji je misteriozno pušten. 

Edin Gačanin Tito je za svoje poslove često angažirao bh. državljane, a, prema dokumentima koje je Istraga objavljivala, kontrolisao je isporuku velikih količina kokaina iz Perua u Evropu i Aziju. Ovaj kartel je, prema procjenama istražnih organa, prometovao kokainom vrijednim 23 milijarde eura. Obruč oko Tita se počeo stezati kada je u Peruu uhapšen bh- državljanin David Cufaj. ponat kao Raul.

schema peruanske policije: Tito na vrhu kartela

O je uhapšen u Peruu zbog krijumčarenja oko dvije tone kokaina. Taj kokain je trebao prokrijumčariti u Evropu za osobu kodnog imena Tito. Navedeno je to i u presudi suda u Peruu.

Edin Gačanin Tito je bh. državljanin koji je narko biznis započeo u  Nizozemskoj gdje je godinama živio. Nakon što je postao jedan od najmoćnijih narko bosova, Gačanin je preselio u Dubai gdje je sarađivao s Imperialeom i porodicom Kinahan. U septembru 2016. godine Gačanin je posljednji put bio u BiH gdje mu je domaćin bio sarajevski biznismen Gordan Memija. Tada su ga čuvali pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije. Neki od tih policajaca kasnije su preselili u Dubai gdje su bili lično obezbjeđenje Edina Gačanina Tita.

Harun Sadiković, Dženis Kadrić, Ibrahim Miladin i Edin Gačanin Tito

Ova fotografija je nastala početkom januara prošle godine u Dubaiju. Objavljena je na Instagram profilu Haruna Sadikovića. Krajnje desno, iz vaše perspektive je Edin Gačanin. Do njega je, ovaj bez kose, Ibrahim Miladin. Sa desne Miladinove strane je Dženis Kadrić. Krajnje lijevo je Harun Sadiković. Da kratko podsjetimo. Ibrahim Miladin je bio pripadnik Specijalne policije Federalne uprave policije.

Primljen je, pisali su mediji, posredstvom bivšeg federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare. I Dženis Kadrić je bio pripadnik Specijalne jedinice FUP-a. Obojica su sada na „tjelesna straža“ Edina Gačanina Tita. Vođu narko kartela su pratili i u septembru kada je 2016. godine godine kada je on boravio u Sarajevu.

Izvještaj FUP-a: Memija dočekao Tita

Gačanina je, tada, na sarajevskom aerodromu dočekao biznismen Gordan Memija, čija je firma rentala i automobile u kojima vozio Tito sa pratnjom, koju su, uglavnom, činili pripadnici Federalne uprave policije. U znak zahvalnosti, Gačanin je donirao skupocjenu opremu Specijalnoj policiji, a donacija je proknjižena preko bivšeg federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare koji je, tada, dobio jedan komplet opreme. Osim toga, Gačaninov drugi pratilac Ibro Miladin (bio)  je prijatelj Gordana Memije, biznismena koji je, prema vlastitom priznanju, dočekao Tita na aerodromu i kojem je iznajmio automobile za vožnju po Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Izvještaj FUP-a: Memija dočekao Tita

Osim sa Memijom, Edin Gačanin Tito povezan je i sa visokopozicioniranim kadrovima stranke Narod i Pravda, za šta postoje relevantni dokazi u Sky aplikaciji.

Biznismen Gordan Memija je, prema istrazi i vlastitom priznanju, dočekao Edina Gačanina i iznajmio mu automobile i hotelsku sobu u Sarajevu, a pripadnici FUP-a su ga čuvali. Među federalnim policajcima koji su čuvali Edina Gačanina Tita u Sarajevu bio je i Dražen Čobović. U pitanju je prijatelj miniostra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića i Gordana Memije koji je s njima putovao i na hadž.

Ministar Elmedin Konaković, Titov čuvar Dražen Čobović i Gordan Memija, ministrov kum i Titov prijatelj

Dražen Čobović će kasnije napustiti FUP i otići u Dubai gdje je bio  čuvac Edina Gačanina Tita. Međutim, ubrzo se vratio i sada živi u Sarajevu.

Etničko čišćenje, čin drugi: Stotine duluma njiva i šuma oduzeto od Bošnjaka i uknjiženo na Republiku Srpsku!

Na livadi u selu Branjevo kod Zvornika, 16. jula 1995. godine, strijeljan je Ibro Hasanović. Njegovo je tijelo, potom, bačeno u masovnu grobnicu. Dio njegovih kostiju je kasnije pronađen i ukopan u Potočarima. Iza Ibre je ostao sin Alija i dvojica unuka, sinova njegovog drugog sina Hasana koji je poginuo kao pripadnik Armije RBiH.

Alija Hasanović, sin Ibrin, naslijedio je dio očeve zemlje u blizini Milića. Njivu Grahovište površine 2,2 duluma i 500 kvadrata šume pored njive Hasanovići su godinama posjedovali. Osnovni sud u Vlasenici je 4. avgusta 2017. godine donio Rješenje o nasljedstvu kojim je su dvije navedene parcele pripale Aliji Hasanoviću. I tako je bilo sve do marta 2021. godine.

„Oduzeli su mi i njivu i šumu“, kaže Alija Hasanović za Istraga.ba.

Alija Hasanović nije jedini ostao bez zemlje. Stotine duluma livada i šuma koje su posjedovali Bošnjaci, pobijeni u RS-u ili protjerani iz tog entiteta, uknjiženo je na Republiku Srpsku.

„Njive knjiže na Republiku Srpsku, a šume na Šume Srpske“, ističe Alija Hasanović.

Evo Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka – područna jedinica Milići.

Samo ovim aktom od 26. februara 2021. godine, po osnovu Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske, oko stotinu parcela je oduzeto od posjednika i uknjiženo na Republiku Srpsku.

„Naveli su da smo mi tu zemlju uzurpirali u nekom Austrougarskom periodu i na osnovu nekog Zakona o uzurpaciji su nas proglasili uzurpatorima zemlje“, navodi Hasanović.

Rješenje RUGIP-a RS se temelji na prethodnom zapisniku njihove Komisije.

„Fizička lica u svojim izjavama“, piše u obrazloženu Rješenja, „ističu da se ne slažu sa nalazom člana Komisije za geodetske poslove kao i sa prijedlogom predstavnika Pravobranilaštva RS i traže da se predmetne parcele upišu na sadašnje posjednike, s obzirom da se ne radi o uzurpaciji na navedenim parcelama“.

Međutim, zahtjevi vlasnika su odbijeni, pa je RUGIP RS sve parcele uknjižio na Republiku Srpsku. Evo i konkretnih dokaza.

Dvadeset i dvije godine nakon što su pripadnici Vojske Republike Srpske na Branjevu strijeljali Ibru Hasanovića, Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove RS izdala je Posjedovni list u kojem je taksativno navedeno šta je sve ubijeni Hasanović posjedovao na dan smrti.

Posjedovni list iz 2017. godine

Na stranici broj dva je, tako, bilo navedeno da je on bio posjednik dvije parcele Grahovište sa oznakama 1840/1 i 1840/2 (njiva i šuma).

Ibro Hasanović posjedovao je dvije parcele

Ove dvije parcele, četiri godine kasnije, RUGIP oduzima Ibrinom sinu Aliji Hasanoviću koji je imovinu naslijedio od oca. Danas u online bazi e-katastra piše da je vlasnik te dvije nekretnine – Republika Srpska.

Parcele Ibre Hasanovića uknjižene na RS

Idemo dalje. Katastarska općina Maćesi (Milići). Parcelu broj 1821 decenijama je posjedovao Adem Alić. Imovinu su naslijedili njegovi sinovi Avdija i Nijaz. RUGIP ih 2021. godine proglašava uzurpatorima. Danas četiri i po duluma njive pripadaju Republici Srpskoj.

Parcele Adema Alića uknjižene na RS

Mustafa Ibrić iz Milića je posjedovao parcelu 668. Imovinu su naslijedili njegovi sinovi Husejin i Zahid. Rješenjem iz 2021. godine RUGIP ih proglašava uzurpantima i oduzima imovinu. Dva duluma su uknjižena na Republiku Srpsku.

Parcele Mustafe Ibrića uknjižene na RS

Na fotografiji ispod možete vidjeti samo jedan dio spiska Bošnjaka kojima su vlasti Republike Srpske oduzele imovinu. Sve parcele su uknjižene na Republiku Srpsku. Na Rješenju iz 2021. godine se, rekosmo, nalazi preko stotinu parcela samo u katastarskoj opštini Maćesi (Milići).

dio spiska Bošnjaka iz Milića kojima je oduzeta imovina i uknjižena na RS

Četiri duluma i 600 kvadrata površina je parcele 1533 koju je posjedovao i koristio Korkutović Huseina Husnija. RUGIP je Rješenjem iz 2021. godine konstatovao da je to “uzurpirana” parcela. Njiva je oduzeta i uknjižena na Republilku Srpsku.

Jedan od zakona na kojem su vlasti RS temeljile oduzimanje imovine je Zakon o uzurpacijama preuzet iz bivše SFRJ. Ovaj Zakon je na snazi od 1978. godine.

No, vlasti bivše države nisu našle elemenata za oduzimanje navedene imovine koju su koristili Bošnjaci, a koju su vlasti Republike Srpske počele oduzimati i knjižiti na taj entitet.

Sve o sukobima u NiP-u: Konaković se okreće Zvizdiću i Čamparama kako bi oslabio ulogu Kemala Ademovića!

U četvrtak oko podne, ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković ušao je u zgradu FUP-a. Istovremeno, u istu je zgradu ušao i državni tužilac Dubravko Čampara. Službeno, Konaković je bio u OSA-i, a Čampara u FUP-u. No, Konaković posljednjih sedmica svoje postupke intenzivno koordinira sa porodicom Čampara. Razlog – nezadovoljstvo politikom koju provodi prvi zamjenik predsjednika Naroda i Pravde Kemal Ademović.

Već smo pisali da u NiP-u već dugo tinja sukob između grupacije okupljene oko prvog zamjenika Kemala Ademovića i članova NiP-a okupljenih oko drugog zamjenika predsjednika Stranke Denisa Zvizdića. Predsjednik NIP-a uspijevao je sve do sada držati po kontrolom ovaj sukob, ali nakon što je Općinska organizacija NiP-a Centar pokrenula pitanje smjene načelnika Općine Centar Srđana Mandića (Naša stranka), Konaković se okrenuo Zvizdiću i Čamparama. Na Konakovićevoj strani, odnosno n strani Čampara i Zvizdića u ovom je trenutku načelnik Općine Ilidža Nermin Muzur, dok predsjednik Kantonalnog odbora NiP-a Elvedin Okerić pripada stranačkoj strukturi Kemala Ademovića.

Kemal Ademović i Elvedin Okerić

Sve je krenulo zbog sigurnosnog sektora. Zvizdićeva struktura kojoj pripadaju njegovi rođaci Čampara (Aljoša i Dubravko) uspjela je dobiti samo pozicije u FUP-u. Sva druga mjesta u sigurnosnom sektoru su izgubili.

Sukob oko OSA-e: Ademović pobijedio Čampare

Sve je počelo sa izborom direktora OSA-e. Aljoša Čampara i njegova stranačka struktura namjeravala je na poziciju prvog čovjeka Obavještajno-sigurnosne agencije postaviti Mirsada Crnovršanina, dugogodišnjeg stručnog saradnika državnog tužioca Dubravka Čampare koji je u međuvremenu osnovao advokatsku kancelariju u kojoj zajedno radi sa Dubravkovom suprugom Maidom Čampara. No, Ademović je uspio pobijediti Zvizdića i Čamparu pa je za direktora OSA-e imenovan Almir Džuvo.

“Džuvo nije prijedlog nijedne strane za direktora OSA-e i nije opcija”, rekao je predsjednik NiP-a Elmedin Konaković 13. januara ove godine.

Dva mjeseca kasnije, Džuvo je imenovan za direktora.

Bitka za DKPT – Ademović pobijedio Čampare

Slična situacija je bila i sa imenovanjem direktora Direkcije za koordinaciju policijskih tijela. Zvizdići i Čampare su na poziciju direktora namjeravali instalirati Mustafu Selmanovića, kućnog prijatelja porodice Čampara. Ademović je ovu poziciju ranije obećao tadašnjem šefu Specijalne jedinice SIPA-e Enesu Kariću. Čampare su preko HDZ-a pokušale opstruirati Karićevo imenovanje, ali je, na kraju, za direktora Direkcije za koordinaciju policijskih tijela imenovan – Enes Karić. Selmanović je ostao šef Specijalne jedinice Federalne uprave policije gdje su Čampare uspjele za v.d. direktora instalirati Vahidina Munjića.

Bitka za MUP KS: Ademović pobijedio Čampare

Treća unutarstranačka bitka između Čampara i Kemala Ademovića vođena je za poziciju komesara MUP-a Kantona Sarajevo.

Koristeći svoj utjecaj u Tužilaštvu BiH. Dubravko Čampara je uspio isposlovati da Sky materijali budu u nadležnosti MUP-a Kantona Sarajevo, odnosno u nadležnosti Uprave policije KS kojom je rukovodio Nusret Selimović. Zbog svojih veza sa Čamparama i njihovim kontaktima u Ambasadi SAD-a u Sarajevu, Selimović je čak proglašen i herojem mjeseca Ambasade SAD-a. Međutim, stranačke strukture okupljene oko Kemala Ademovića su pokrenule proces smjene komesara Selimovića. Nezavisni odbor Skupštine KS kojom rukovodi Ademovićev kadar Elvedin Okerić je početkom marta negativnom ocjenom ocijenio rad komesara Selimovića i vrlo brzo je pokrenut proces njegove smjene.

Nusret Selimović, Nermin Muzur i Aljoša Čampara

“Uprava policije KS koju predvodi Nusret Selimović u protekle tri godine nije odgovorila na ključne zadatke”, izjavio je 30. januara ove godine predsjednik Skupštine KS Elvedin Okerić, inače kadar Kemala Ademovića.

Svjestan da je izgubio podršku dijela NiP-a Selimović je zatražio razrješenje, što je, na kraju, Vlada Kantona Sarajevo i učinila. Za komesara imenovan je Fatmir Hajdarević, koji je ranije bio šef kabineta bivšeg komesara Vahida Ćosića. Ćosić je, podsjećamo, bio kadar blizak porodici Čampara, ali su dobri odnosi narušeni zbog slučaja Dženan Memić. Na kraju je upravo Dubravko Čampara otvorio istragu protiv bivšeg komesara Čosića.

Sastanak u Konjicu: Zvizdić nije pozvan

Posljednjeg dana juna ove godine u Konjicu su lideri Trojke održali sastanak sa predsjednicima SNSD-a i HDZ-a, Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem. Delegaciju NiP-a predvodio je predsjednik stranke Elmedin Konaković, dok članovi stranačke delegacije bili Kemal Ademović i Mia Karamehić-Abazović.

Delegacija NiP-a u Konjicu: Nema mjesta za Zvizdića

Iako je član Kolegija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, na sastanak na kojem se govorilo o državnim pitanjima nije pozvan Denis Zvizdić, što je dodatno ojačalo nezadovoljstvo Zvizdićeve strukture. Konaković je, naime, na taj sastanak došao s mora, a Zvizdić je, prema informacijama Istrage, svojim najbližim saradnicima kazao da se za te sastanke “mora pripremati, a ne dolaziti s plaže”.

Smjena Srđana Mandića

I, na kraju, sukobi u NiP-u su eskalirali inicijativom za smjenu načelnika Općine Centar Srđana Mandića, kadra Naše stanke koja je koalicijski partner NiP-a. Smjenu je inicirao Jasmin Ademović, sin prvog zamjenika predsjednika NiP-a Kemala Ademovića. Elmedin Konaković je otvoreno kazao da je protiv izglasavanja opoziva, ali Općinska organizacija NiP-a Centar neće odustati. Konaković je, prema informacijama Istrage, kazao da bi sutaciju trebao “smiriti” predsjednik KO NiP-a Elvedin Okerić. No, Okerić pripada Ademovićevoj strukturi. Čampare i Zvizdić su, kako saznajemo, pokušali uvjeriti Konakovića da raspusti Općinski odbor u Centru i uvede Povjereništvo. Konaković je, međutim odustao od te ideje, jer bi, u tom slučaju, Ademović mogao smijeniti Vladu Kantona Sarajevo, s obzirom da kontroliše pola Kluba NiP-a u Skupštini KS. Sada predsjednik NiP-a pokušava u Kantonalnom odboru NiP-a ojačati svoju strukturu, pa tako predlaže da se u KO ojača uloga načelnika Općine Ilidža Nermina Muzura koji je već mjesecima u otvorenom sukobu sa prvim zamjenikom predsjednika NiP-a Kemalom Ademovićem.

Kako bi se oslabila uloga Kemala Ademovića u NiP-u, dio struktura te stranke, kako saznajemo, pokušava ponovo u Tužilaštvu Bih aktivirati slučaj ubistva Nedžada Ugljena, drugog čovjeka nekadašnje obavještajne službe AID.

Kantonalni sud u Sarajevu naredio: Finansijska policija izuzela dokumentaciju u Skupštini KS, Tužilaštvo provjerava kako je Elmedin Konaković dijelio grantove BANU-u i imamima bliskim NiP-u budžetskim novcem kupovao stanove!

Službenici Finansijske policije izuzeli su dokumentaciju u Skupštini Kantona Sarajevo koja se odnosi na podjelu grantova iz tekuće rezerve tokom 2019. godine, saznaje Istraga.ba. Dokumentacija je izuzeta u okviru krivičnog predmeta formiranog protiv aktualnog ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića koji je u tom periodu bio predsjednik Skupštine Kantona Sarajevo.

Da je dokumentacija izuzeta potvrdili su nam i u Tužilaštvu KS.

“Po naredbi Kantonalnog suda u Sarajevu, pod nadzorom Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo, Finansijska policija FBiH je izvršila privremeno oduzimanje dokumentacije iz Skupštine KS u predmetu dodjeljivanja finansijskih sredstava od strane Konaković Elmedina, predsjedavajućeg Skupštine KS, tokom 2019. godine”, kazali su za Istraga.ba u Tužilaštvu Kantona Sarajevo.

Podsjećamo, u oktobru 2019. godine urednik Istrage je, pišući za Žurnal.info, razotkrio da je Vlada Kantona Sarajevo prebacila najmanje 325 hiljada maraka namjenskih sredstava na Kabinet predsjedavajućeg Skupštine KS koje je Elmedin Konaković kasnije, kao grantove, proizvoljno dodjeljivao uduženjima bliskim svojoj političkoj partiji.

“Odobrava se preraspodjela sredstava u Budžetu Kantona Sarajevo za 2019. godinu u iznosu od 60 hiljada maraka i to: sa razdjela 17 Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, glava 02, potrošačka jedinica 0001 – Uprava policije, sa ekonomskog koda – izdaci za školovanje na policijskoj akademiji, na razdjel 10 Skupštine KS, poslanici i parlamentarne grupe, glava 03, potrošačka jedinica 0001 – Kabinet predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg Skupštine KS na ekonomski kod: kapitalni transferi neprofitnim organizacijama”,navedeno je u Zaključku Vlade KS usvojenom 12. septembra 2019. godine, objavljenom u Službenim novinama Kantona Sarajevo.

Ovaj iznos identičan je iznosu koji je Elmedin Konaković donirao Bošnjačkoj akademiji nauka i umjetnosti koju je osnovao Muamer Zukorlić, jedan od ideologa NiP-a koji je preminuo dvije godine kasnije.

“Izdaci za obaveze po kreditima – kamata na domaća pozajmljivanja”, pisalo je iza ekonomskog koda sa kojeg je 27. juna 2019. godine Vlada KS skinula 80 hiljada maraka. Novac je transferisan na Kabinet predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg Skupštine KS. U odluci objavljenoj u Službenim novinama KS nije navedeno kako će predsjedavajući Skupštine KS utrošiti ovaj novac.

Zaključkom Vlade KS od 29. 3. 2019. godine novac koji se nalazio na računu Ministarstva privrede KS i koji je planiran za podršku “projektima Privredne komore KS, Obrtničke komore KS i Udruženju poslodavaca KS”, transferisan je prema Kabinetu predsjedavajućeg Skupštine KS. Šef Skupštine je, potom, tih 50 hiljada maraka transferisao neprofitnim organizacijama.

Ono što je posebno interesantno je zaključak od 1. avgusta 2019. godine. Prema Budžetu KS, Ministarstvo prostornog uređenja KS planiralo je izdvajanje 100 hiljada KM za “rekontrukciju, adaptaciju, sanaciju, i izgradnju vjerskih objekata i kulturno historijskih objekata”. Taj novac je, međutim, transferisan na Kabinet predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg Skupštine KS i to za iste namjene. Dakle, umjesto Vlade Kantona Sarajevo, novac za vjerske objekte dodjeljivao je Elmedin Konaković. Sve zaključke potpisao je  tadašnji premijer Kantona Sarajevo – Edin Forto.

Omaha nakon tog “internog transfera”, tadašnji predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo Elmedin Konaković je odobrio 100 hiljada maraka za “obezbjeđenje stambenog prostora” za  potrebe imama Careve džamije u Sarajeve. Odluka je donesena 29. avgusta 2019. godine, a budžetska sredstva prebačena su na račun Medžlisa Islamske zajednice u Sarajevu.

“Odobravaju se novčana sredstva u iznosu od 100 hiljada maraka Medžlisu Islamske zajednice Sarajevo na ime podrške aktivnostima, a u svrhu realizacije projekta obezbjeđenja stambenog prostora za potrebe imama Careve džamije. Sredstva iz tačke 1 teretit će poziciju Kabineta predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo, konto – kapitalni transferi neprofitnim organizacijama”, navedeno je u Odluci koju je potpisao Elmedin Konaković.

U obrazloženju Odluke je navedeno da se Medžlis IZ Sarajevo obratio Predsjedavajućem Skupštine Kantona Sarajevo sa molbom za donaciju sredstava za obezbjeđeje stambenog prostora za potrebe imama Careve džamije, te da predsjedavajući Konaković uslišio njihovu molbu.

Imam Careve džamije je kojem je riješeno “stambeno pitanje” je hafiz Sadrudin Išerić.

Nakon što su objavljene ove informacije, prvi je reagirao tadašnji SDA-ov kantonalni zastupnik Aljoša Čampara.

“Neozbiljno i sramotno je da lokalni funkcioneri imaju takvu poziciju. A očigledno je i da te stotine i stotine hiljada maraka koriste netransparentno. Po članu 10. Zakonu o izvršenju budžeta KS sredstva tekuće rezerve planirana u Budžetu koriste se za nepredviđene namjene za koje u budžetu nisu planirana sredstva ili za namjene za koje se tokom godine pokaže da za njih nisu utvrđena dovoljna sredstva jer ih pri planiranju Budžeta nije bilo moguće predvidjeti. Suština sredstava tekuće rezerve jeste da se dijele bez javnog poziva, i to za hitne i nepredviđene situacije. Kada pogledate način na koji Konaković dijeli te novce (poput slučaja 60.000 KM za Zukorlićevu BANU), vidite da je to protivno zakonskom opisu tekuće rezerve”, rekao je u oktobru 2019. godine Aljoša Čampara.

Godinu kasnije Aljoša Čampara je napustio SDA i uvrzo prešao u NiP Elmedina Konakovića.

Avazovi rotirajući novinari i tužioci: Svi predsjednikovi ljudi i “klikovi ubojice”

Stvar je vrlo jednostavna. Raport otkrije, Avaz prenese, onda se uključe Nedžad Latić i Pressmedia Aljoše Čampare, RTRS pojača priču, Gordana Tadić formira predmet i na mjesto događaja izađu Džermin Pašić ili Oleg Čavka. Ko god to primijeti ili ukaže na to, ko god iznese drugačije mišljenje, angažujuje se Ifet Feraget da u ime Muriza Memića dotičnu osobu optuži da je zaštitinik ubica i da štiti Bakira Izetbegovića i Sebiju. Ako, pak, slučajno neko drugo tužilaštvo, osim državnog, formira predmet, uključuje se Almedin Šišić sa svojim Inforadarom čiji se tekst, potom, distribuira na Face TV. Ako svima njima tražite zajedničkog imenioca, dođete do – Fahrudina Radončića.

U Impressumu Raporta piše da ga uređuju Kenan Kešmer i Edina Kalamujić. Oboje su, prije osnivanja Raporta, bili urednici u Dnevnom avazu. Kenan Kešmer je bio čak i glavni urednik.

Zašto je ovo bitno za nastavak priče? Raport je, naime, prvi saznao da su ljekari KCUS-a napisali pismo u kojem upozoravaju na “malina respiratore”. Dan kasnije, u priču se ekskluzivno uključuje Dnevni avaz i objavljuje tekst pod naslovom: “Dramatično pismo ljekara s KCUS-a: šanse da pacijent preživi na “malina” respiratorima su nikakve”. Autori tekstova, Kenan Kešmer i Danijal Hadžović doći će još istog dana na Face TV da saopće kako su “prije tri dana čuli za pismo” koje su anesteziolozi “napisali prije dva dana”.

“Onu glupost od subote niko od nas, po našim saznanjima, nije napisao”, saopćit će doktorica Lejla Vidović, anesteziolog sa KCUS-a (na 26.40), koja je kazala da postoji drugo pismo koje, pak, nije ni približno istog inkriminirajućeg sadržaja kao pismo koje je “ekskluzivno objavio Avaz”, odnosno novinar Denijal Hadžović koji je, prethodno, bio angažiran na portalu Pressmedia u vlasništvu savjetnice federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare.

Unatoč izjavi doktorice Vidović da je pismo koje je objavio Avaz – glupost i da ga anesteziolozi nisu pisali, nekoliko sati kasnije Avaz objavljuje tekst u kojem tvrdi da su anesteziolozi “potvrdili autentičnost pisma”.

No, priča tu ne staje. Naizmjeničnom vatrom Avaz, Raport, Pressmedia i Nedžad Latić (čiji je zet Mirza Hulusić funkcioner Radončićevog SBB-a), nastavljaju priču. Držimo se, za sada, samo naslovnica Dnevnog avaza.

Nedjelja, 4.4. 2021. godine. Glavni naslov u Avazu posvećen je izmišljenom pismu anesteziologa.

Ponedjeljak, 5.4.2021. godine, Avaz priziva Tužilaštvo BiH i Gordanu Tadić u slučaju “respiratora ubica”.

 

Utorak, 6.4.2021. godine, nova naslovnica Avaza dokazuje da je “misija uspješna”. Tužioci i SIPA ušli su na KCUS.

Kako Avaz usmjerava medijsku operaciju, tako Gordana Tadić kontrolira onu pravosudnu. Prvog radnog dana nakon što je Avaz objavio izmišljeno pismo anesteziologa, glavna državna tužiteljica saziva hitni sastanak na koji poziva glavnu tužiteljicu Kantonalnog tužilaštva Sarajevo Sabinu Sarajlija.

Insistirala je da Tužilaštvo BiH preuzme ovaj slučaj, ali ih je u toj namjeri omeo glavni federalni tužilac Munib Halilović koji je prije toga jasno kazao da je predmet u “isključivoj nadležnosti Kantonalnog tužilaštva Sarajevo”. Tek da podsjetimo, upravo isti klan okupljnen oko Radončića, porodice Čampara, Milana Tegeltije i Muhameda Ajanovića namjeravao je u oktobru prošle godine na poziciju glavnog federalnog tužioca, umjesto Muniba Halilovića, postaviti Dubravka Čamparu. No, vratimo se slučaju “respiratori ubice”.

Nakon što im je propao plan da Gordana Tadić preuzme ovaj predmet zasnovan na izmišljenom pismu anesteziologa, državni tužilac Džermin Pašić, inače kućni prijatelj i zemljak porodice Čampara, bez naredbe sudije za prethodni postupak Suda BiH “upada” na KCUS kako bi obavio “uviđajne radnje”. Ubrzo nako toga, preko svojih prijatelja Čampara, dojavljuje novinarima N1 lažnu informaciju da “sporni kinesi respiratori nisu pronađeni u Covid odjelima”. Lažna vijest je objavljena, a Istraga posjeduje i materijalne dokaze da su izvor te priče državni tužioci koji uopće nisu ulazili u Covid odjeljenje na KCUS-u. Tek nakon što je Tužilaštvo Kantona Sarajevo potvrdilo da su respiratori bili na tom odjelu, prvobitna vijest je promijenjena. Isti državni tužioci (Pašić, Čampara i Oleg Čavka) medijima su dostavili i “kompromitirajuće” informacije o postupajućoj kantonalnoj tužiteljici Melihi Dugalija. Na kraju dana sve je začinjeno tekstom na Inforadaru kojeg uređuje bivši novinar Avaza Almedin Šišić, a u kojem se osporava postupanje Kantonalnog tužilaštva Sarajevo.

Tužioci Kantonalnog tužilaštva Sarajevo, čiji rad u KCUS u okviru provjera funkcionalnosti malina repsiratori nadzire Senad Kreštalica, tužilac blizak SDA, prilikom jučerašnjeg ulaska u Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS) nisu izuzeli niti jedan od spornih respiratora, kao što nisu izvršili bilo kakav uviđaj nad njima, već su tek napravili izvještaj o zatečenom stanju”, saznao je Inforadar.

Koliko je tekst tačan, nabolje dokazuje činjenica da su pogriješili čak i ime kantonalnog tužioca koji se zove Sead Kreštalica, a ne Senad, kako piše “inforadar”. O upotrebi termina “uviđaj” suvišno je i govoriti. Istraživački tekst prenosi portal Face TV-a koji je, prošle subote, upriličio gostovanje urednika Avazovog portala Denijala Hadžovića i bivšeg urednika Avaza, a danas urednika Raporta – Kenana Kešmera povodom pisma anesteziologa koje anesteziolozi – nisu pisali.

Idemo dalje, lažne navode koji su prethodno plasirani preko N1 (koji je ispravio svoju grešku), preuzima Radio televizija Republike Srpske koja ovoj temi posvećuje četiri minute u centralnom dnevniku, najavljujući nove optužnice. I oni, naravno, prenose informacije državnih tužilaca (Pašić, Čampara, Čavka) da sporni respiratori nisu pronađeni u Covid odjelu KCUS-a.

https://www.facebook.com/rtrs.vijesti/videos/276121370778277/

Kako se razvijala medijska kampanja, tako su se uključivali i drugi  (bivši) uposlenici Avaza. Portal Klix se priklonio Avazovoj operaciji, a većinu tekstova je pisao novinar Goran Mrkić, još jedan bivši uposlenik Avaza. U međuvremenu, svi koji su iznijeli mišljenje suprotno stavu uređivačkog konsultanta Avaza našli su se na meti udara. Jedan od njih je i direktor Instituta za mjeriteljstvo BiH Zijad Džemić kojeg je Avaz, preko noći, prozvao članom “respiratorske hobotnice”.

“Institut za mjeriteljstvo BiH, na čijem je čelu Džemić, dao je mišljenje da su “malina” respiratori za upotrebu u jedinicama intenzivne njege oboljelih od korone”, saznao je Avaz koji, interesantno, objavljuje identičnu sintagmu korištenu u izmišljenom pismu anesteziologa – “malina respiratori”.

Počela realizacija plana Dodik-Ćović: Direktor OSA-e na saslušanju u MUP-u, Čavka izdao naredbu za hapšenje

Direktor Obavještajno sigurnosne agencije BiH Osman Mehmedagić nalazi se na saslušanju u MUP-u Kantona Sarajevo, potvrđeno je za Istraga.ba iz više izvora. Saslušanje se obavlja po naredbi državnog tužioca Olega Čavke koji je, prema informacijama Istrage, izdao naredbu za hapšenje direktora OSA-e. Mehmedagić je, prethodno, u pratnji svog advokata došao u prostorjime MUP-a KS, nakon što su inspektori policijske agencije u srijedu rano ujutro posjetili njegovu kuću i rekli da se hitno javi u MUP.  Policajci nisu mogli ući u kuću direktora OSA-e s obzirom na to da nisu imali odgovarajuću naredbu Suda BiH.

Oleg Čavka sumnjiči Osmana Mehmedagića da je “krivotvorio diplomu Američkog univerziteta” te da je, na osnovu te diplome, primao platu u OSA-u. Osim toga, sumnjiči ga da je počinio krivično djelo “pranje novca” koji je stekao primanjem plate, odnosno da je “prao platu”.

Hapšenje direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH u septembru je prošle godine najavio RTRS-ov analitičar Dževad Galijašević. Istraga.ba je u nekoliko navrata objavljivala kako lideri SNSD-a i HDZ-a BiH Milorad Dodik i Dragan Čović namjeravaju preko Gordane Tadić, osnodno Tužilaštva BiH provesti operaciju preuziomanja Obavještajno sigurnosne agencije. Prvo je Inspektorart Republike Srpske poništio diplomu direktora OSA-e stečenu na Univerzitetu za poslovne studije Banja Luka. Poništavanje diplome je prethodno naredio državni tužilac Oleg Čavka. Međutim, Osnovni sud u Banja Luci poništio je rješenje Inspektorata RS i ustvrdio da je diploma regularna. No, tužilaštvo BiH nastavilo je istragu u ovom predmetu.

Istraga.ba je u utorak objavila da su se čelnici SNSD-a i HDZ-a Milorad Dodik i Dragan Čović, sa svojim političkim partnerima u Sarajevu, nedavno dogovorili da uhapse direktora OSA-e kako bi spriječili razrješenje Gordane Tadić sa funkcije glavne državne tužiteljice.

„Plan bi se trebao realizirati u nekoliko faza. Prvo će pokušati preko tužioca Olega Čavke uhapsiti direktora Obavještajno sigurnosne agencije BiH Osmana Mehmedagića. Nakon toga bi trebali započeti pravosudni udar na Dianu Kajmaković, zamjenicu glavne državne tužiteljice koja bi, u slučaju razrješenja Gordane Tadić, mogla preuzeti funkciju vršioca dužnosti glavnog tužitelja Tužilaštva BiH“, usvrdio je naš izvor blizak SNSD-u.

Za potvrdu ove informacije nije trebalo čekati dugo. Oleg Čavka je u srijedu ujutro izdao naredbu da MUP KS liši slobode direktora OSA-e iako nema sudsku naredbu za pretrese njegovih objekata. Čavka je, saznajemo, naredio uviđaj na mjestu prebivališta direktora OSA-e kako bi građevinski inženjeri procijenili vrijednost njegove kuće.

Ranije je Oleg Čavka podizao optužnice protiv direktora OSA-e, no u oba slučaja Sud BiH je utvrdio da ne postoji nikakva sumnja da je direktor OSA-e počinio krivično djelo za koje ga je optuživao.

 

Rješenje Suda BiH u slučaju protiv Ranka Debeveca otkriva: Sudija Davorin Jukić abolirao Zdravka Mamića, tvrdi da “nema osnovane sumnje” da je skupocjeni sat “mito” za Debeveca. Za sve ostale tačke Jukić potvrdio osnovanu sumnju!

Za sve što je suspendovani predsjednik Suda BiH Ranko Debevec radio ima osnovane sumnje, osim u onom dijelu koji se odnosi na sat Zdravka Mamića.

Naime, sudija Suda BiH blizak HDZ-u BiH Davorin Jukić još u istražnoj fazi je utvrdio da navodi Tužilaštva BiH da je bjegunac od hrvatskog pravosuđa Zdravko Mamić podmitio Ranka Debeveca satom vrijednim 15 hiljada eura – nisu dovoljni za “osnovanu sumnju”. Ti navodi su, smatra sudsko vijeće sa Jukićem na čelu, “samo indicije” jer se ne može jasno utvrditi da li je u pitanju mito ili poklon.

Podsjetimo, Zdravko Mamić je u svom iskazu datom pred državnom tužiteljicom Bojanom Jolović priznao da je Debevecu poklonio sat vrijedan 15 hiljada eura. Hercegovački biznismen Ljiljanko Palac je u Tužilaštvu priznao da je taj sat donio iz Hercegovine u Sarajevo i predao ga Ranku Debevecu. No, to za sudsko vijeće kojim je predsjedavao Davorin Jukić nije bilo dovoljno za “osnovanu sumnju”, za razliku od svih drugih tačaka naredbe o provođenju istrage protiv Ranka Debeveca.

“Kada su u pitanju radnje opisane u tački 3 naredbe o proširenju istrage kojima se osumnjičenom (Ranko Debevec) stavlja na teret da je u periodu od 2019. do 2021. godine, u svojstvu službene osobe, znajući da se pred Sudom vodi ekstradicijski postupak za lice Zdravko Mamić, od istog prihvatio nagradu u vidu ručnog sata u vrijednosti od preko 15000 eura, kako bi korštenjem svog službenog položaja pomogao Mamiću u predmetima koji se vode pred Sudom vijeće cijeni da dokazi kojima su ovi navodi potkrijepljeni nisu mogli u ovom trenutku dovesti do zaključka o postojanju osnovane sumnje na strani osumnjičenog, te je ista zadržana na osnovu osnova sumnje. Pri tome je vijeće posebno imalo u vidu navode svjedoka koji su saslušani na ove okolnosti, a iz čijih iskaza proizilaze samo indicije sa bi se u konkretnom slučaju moglo raditi o eventualnom primanju dara za trgovinu uticajem, te koji nisu zadovoljili standard osnovane sumnje ka voši stepen sumnje zasnovan na dokazima u ovom trenutku”, navedeno je u odluci sudskog vijeća kojim je predsjedavao sudija Davorin Jukić.

Šta ovo, zapravo, znači?

Sudija Davorin Jukić koji je poznat po tome što je Sud BiH proglasio nenadležnim za suđenje lideru HDZ-a BiH Draganu Čoviću u predmetu “Lijanović i drugi” konstatuje da “nema dovoljno” dokaza da bi se utvrdila osnovana sumnja da je Ranko Debevec počinio krivično djelo primajući sat od Zdravka Mamića. Ovim je, faktički, sudija Jukić abolirao Zdravka Mamića i biznismena Ljiljanka Palca s kojim je, prema informacijama Istrage, u prijateljskim odnosima.

Podsjetimo, Tužilaštvo BiH je, pored ostalog, sumnjičilo Debeveca da je dobio sat Zdravka Mamića u periodu kada je Sud BiH odlučivao o tome hoće li Mamić biti izručen Hrvatskoj. Postupajući tužilac Tužilaštva BiH koji je učestvovao u postupku za izručenje bio je Oleg Čavka, koji je, također, bio u prijateljskim odnosima sa biznismenom Ljiljankom Palcem koji je bio posrednik u poklanjanju sata za Debeveca.

Sudija Davorin Jukić godinama održave dobre veze sa čelnicima HDZ-a BiH i hercegovačkim biznismenima.

Podsjetimo, 19. decembra prošle godine po naredbi Tužilaštva BiH SIPA je uhapsila bivšeg direktora OSA-e OSmana Mehmedagića i predsjednika Suda BIH Ranka Debeveca. Prvobitno su pritvoreni zbog sumnje da su nezakonito prisluškivali uposlenike Tužilaštva BiH i sudije Suda BiH. Sudija Jukić je, kao član Vijeća Suda BiH, konstatovao da postoji osnovana sumnja i odredio im je pritvor. Nakon toga, Tužilaštvo je proširilo istragu protiv Debeveca zbog sumnje da je primao mito od kompanije Kramar i od Zdravka Mamića. No, sudsko vijeće kojim je predsjedavao Davorin Jukić je utvrdilo da postoji osnovana sumnja da je Debevec primio mito od Kramara, ali ne i od Zdravka Mamića, koji je priznao da je poklonio sat suspendiranom predsjedniku Suda BiH.

Kolumna Vildane Selimbegović: Bisera se i treba pokriti, od stida

Imala je ova zemlja svakovrsnih ministara, rijetkima smo se ponosili, većini smo odbrojavali dane do kraja mandata, no odlazak Bisere Turković s pozicije vrijedit će slavlja. Malo je ko uspio toliko dosljedno istrajavati u nedosljednostima kakve nam je aktualna ministrica obilato servirala tokom svog mandata. Lijepo čovjeku bude muka kad se prisjeti njezinih eskapada, od diplomatskih nota na društvenim mrežama do ushićenja s kojim je gledala u Sergeja Lavrova, recimo to tako – svoga ruskog kolegu.

Performans s maramom

Prošle je sedmice, pak, uspjela zasjeniti i vlastite bisere. Prvo je – očito na svoju (SDA?) ruku – ugostila ministra vanjskih poslova Irana Hosseina Amir-Abdollahiana s kojim su se listom odbili susresti svi s kojima je sastanak navodno bio planiran, riječ je o kolegijima oba doma Parlamentarne skupštine BiH, pa ga je osim Bisere Turković ugostio još jedino onaj koji nas je i kaznio njezinim ministrovanjem, dakle lider SDA Bakir Izetbegović, toga dana u ulozi zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda.

Između ta dva nesumnjivo bespotrebna i nimalo korisna sastanka, organiziran je pres dvoje ministara, zbog koga nam je još crno pred očima. Gospođa Ministrica je susret s novinarima iskoristila da se pokrije i da potom nastupi: “Zamislite da sam vam se ja danas obratila ovako pokrivena. Kakva bi bila vaša percepcija, kakav bi bio vaš stereotip”, upitala je, no s obzirom na to da nije imala prevoditelja, ostali smo uskraćeni za tumačenje šta je tačno htjela reći. To je nije omelo da poentira: “Smatram da ljudska prava uključuju i pravo odjeće i neka svako oblači ono što hoće i neka bude jednako tretiran.” E, dobro, da ponudim svoju percepciju: Gospođa Ministrica se s podija na kojem je ovako trabunjala povukla živa i zdrava, usuđujem se ustvrditi i nekažnjena što je tako lakonski, neosjetljivo i krajnje neutemeljeno pokušala pod pitanje ljudskih prava na nošenje marame podvesti represiju države Iran prema protestantima koji u ovoj zemlji još od septembra ne prestaju zahtijevati više slobode. Da domaća bruka bude kompletna, Gospođa Ministrica je svjesno zaboravila da je proteste u Teheranu, a onda i širom zemlje, inicirala smrt mlade, 22-godišnje Mahse Amini, koju je moralna policija Irana uhapsila zbog nepropisno nošene marame. Mahsu je, tvrde očevici njezina hapšenja, policija za moral tukla u kombiju u koji je strpana zarad prevoza do pritvora, a u pritvoru je pala u komu i tri dana kasnije je i zvanično proglašena njezina smrt.

Od posljednjeg ispraćaja Mahse Amini policija se obračunava s protestantima, a prema podacima Ujedinjenih naroda i organizacije Ljudska prava u Iranu, do sada je smrtno stradalo između 300 i 450 osoba. Cijeli svijet, a naročito žene, cvijećem, transparentima, šetnjama i tugom za Mahsom Amini stali su na stranu Iranaca koji traže više slobode, samo je naša Gospođa Ministrica svojom demonstracijom pokrivanja podržala režim u ime kojeg je ministar Amir-Abdollahian ne trepnuvši demantirao bilo kakvo stradanje protestanata u Iranu. Iz čega valjda treba zaključiti da smrtne kazne donesene protiv protestanata – jednu je objavila i zvanična vlada u Teheranu – još nisu došle na red. Amir-Abdollahian je još za proteste kazao kako su “vrhunac stranog uplitanja i planiranog terora”. U četiri oka, priznao je, “prezentirao je objašnjenja o postupcima SAD-a i nekih drugih zapadnih zemalja protiv Islamske Republike Iran u nekim oblastima, poput ljudskih prava”, te onako diplomatski prebacio loptu u američko dvorište natuknuvši koju o kršenju postojećih standarda ljudskih prava u svijetu. Ostalo je nejasno jesu li onda režimski standardi Irana motivirali našu govornicu da nastupi s performansom od marame, bacajući bahato u lice ženama tu istu maramu i zapravo ponižavajući sve žene, a naročito one koje maramu s ponosom nose. I to ne kao rezultat zakonskog propisa, već vlastitog odabira. Te iste žene se jednako kao i one koje je ne nose gnušaju policija za moral čije osvete i batine nisu samo slika stanja ljudskih prava već opasnost po život u slučaju da kosa nije pravilno pokrivena.

To je naša nesretna Bisera. Ali i ne samo to: i Gospođa Ministrica i Šef Izetbegović pokušali su ostaviti dojam da je iranski gost ovih dana nepoželjan u našoj zemlji tobože zbog nekadašnje pomoći odbrani Bosne i Hercegovine. Kako je kao i obično u pitanju zamjena teza, valja se dotaći ove teme. Iran je zaista pomagao odbranu BiH i ko išta zna ili se makar sjeća toga doba, pamti i dio koji na presici nije spomenut: riječ je, naime, o svojevrsnom kuriozitetu upravo na relaciji Iran – SAD, s obzirom na to da je Bijela kuća još od početka rata u BiH znala za dopremanje iranskog oružja Armiji RBiH i, kako je to u svom svjedočenju pred Senatom i Kongresom objasnio Peter Galbraith, tadašnji veleposlanik SAD-a u Zagrebu, nije željela hrvatskoj vladi davati nikakve upute, što je ispravno protumačeno kao zeleno svjetlo. To je odgovaralo i Hrvatskoj, jer se embargo na oružje odnosio i na nju, pa je – recimo – tadašnja vlast u BiH dala i suglasnost da trećina dopremljenog oružja ostane Hrvatskoj vojsci. Ova digresija je potrebna ne zbog današnjih relacija Teherana i Washingtona, ni tada nisu bile puno bolje, već zbog licemjerne podvale svima onima koji su odbili susresti iranskog ministra spoljnih poslova, razumijevajući zapravo osjetljivost aktuelnog trenutka u kome je jedini mogući izbor BiH morao biti izbjegavanje ove posjete. I to nikako ne može ublažiti spajanje nespojivog u režiji Gospođe Ministrice koja je – nakon što je skinula maramu – pokušala objasniti kako je “Iran naš partner i prijatelj i jedna od država koja je uvijek nedvosmisleno podržavala teritorijalni integritet i nezavisnost BiH. Naša vanjskopolitička pozicija je jasna – mi smo mala zemlja koja je odabrala euroatlantski put kao ključni vanjski put”. Zaboravila je, a nema tome ni pun mjesec, da je Evropska unija oštro osudila odnos teheranskog režima prema protestantima i zbog toga sankcionirala dio iranskih zvaničnika.

I ne kaje se …

Nema uopće dileme da je najtužniji dio cijele priče s ovom posjetom onaj državni. Još jednom smo demonstrirali da je bosanskohercegovačka diplomacija partijska, nimalo usaglašena i još manje u službi zemlje. Šta to govori o SDA? Ništa pohvalno, jer je posjeti prethodilo uputstvo da BiH ostane uzdržana u UN-u kada se glasalo za Rezoluciju osude Irana zbog odnosa prema protestima, a onda je i šef stranke javno zamjerio osmorci što se odazvala na pregovore u alkoholnoj, vinskoj destileriji. Pa iako je samo koji minut ranije pričao o probosanskom bloku, prigovarajući što ga HDZ i SNSD zovu bošnjačkim, sam ih je zakucao kao muslimane i još sebi dao za pravo da bude moralni policajac. No, ni to ne može saprati grijehe Gospođe Ministrice, naročito ovaj posljednji. Nije riječ samo o ljudskim pravima, riječ je o pravu žene da ne rizikuje smrt zbog svog oblačenja. Pravu na život, dakle, pa tek onda pravu na život dostojan čovjeka. Što je naša ministrica Mahsi Amini posthumno pokušala oteti. I još se i ne kaje.

Od Lavrova do Orbana, preko Ivancova i Kalabuhova : Od 2017. godine (pro)ruski zvančnici insistiraju na “legitimnom predstavljanju” Hrvata!

 

“Balkan se ne može stabilizirati bez Srba niti bez BiH, a BiH se ne može stabilizirati bez bh. Srba. Srpska nacija je ključna za Balkan”, izjavit će u decembru prošle godine mađarski premijer Viktor Orban.

Dodat će, potom, da je “izazov sa BiH je kako integrirati zemlju sa dva miliona muslimana”. Osam mjeseci kasnije će reći da Bošnjaci, od kojih su većina muslimani, varaju bh. Hrvate.

Ovo je komplicirana tema, ali bih volio da znate da Hrvate koji žive u Bosni i koji imaju zakonsko pravo birati svog čelnika varaju Bošnjaci, a ovi drugi, zapravo, koriste rupe u Izbornom zakonu. Hrvati se o tome izjašnjavaju na svakom sastanku Evropskog vijeća, a mi, Mađari, podržavamo ih svim raspoloživim sredstvima“., kazao je Orban.

Tema je, uistinu, komplicirana, a na njoj su proteklih godina, osim hrvatskih zvaničnika najviše insistirali (pro)ruski diplomati. Zapravo, priču o “hrvatskom pitanju”, prvi su, ne računamo li hrvatske zvaničnike, plasirali Rusi. Danas na toj priči insistiraju i pojedine američke diplomate. No, vratimo se u u 2017. godinu.

Hrvatsko pitanje ‘postoji’ i treba ga riješiti u FBiH“, kazao je 24. avgusta 2017. godine u intervjuu za Večernji list bivši ruski ambasador u BiH Petr Ivancov.

Ovoj izjavi je prethodila su dva sastanka ruskog ambasadora Petra Ivancova i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića. Prvi je bio u februaru 2017. godine, dok je Dragan Čović obavljao funkciju člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.

“Hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović i ambasador Rusije u BiH Petar Ivancov ocijenili su danas da je izgradnja ambijenta ravnopravnosti u BiH jedini način da se dugoročno prevaziđu ključni politički sporovi i ostvari potrebna stabilnost“, objavio je 7. februara 2017. godine javni servis Republike Srpske (RTRS).

U  julu 2017. godine Čović i Ivancov opet su se sreli. Čović je, prenio je opet RTRS, pozitivnim ocijenio kontinuitet odgovorne i konstruktivne komunikacije predstavnika Ruske Federacije unutar Vijeća za implementaciju mira.

Zajednička je ocjena kako je važno nastaviti njegovati dobre odnose u interesu obje zemlje, ali i kako bi se izbjegli pogubni učinci procesa globalne polarizacije koja je u BiH nedopustiva iz razloga što može pojačati prijetnju miru, stabilnosti i privrednom prosperitetu“, navedeno je u Čovićevom saopćenju poslije susreta sa Ivancovom.

Mjesec i po kasnije Ivancov će u inervjuu Večernjem listu reći kako je nužno riješiti “hrvatsko pitanje u BiH”. Nakon toga ruski ambasador postaje još konkretniji. U oktobru 2017. godine  Ivancov je razgovarao sa visokom zvaničnicom HDZ-a BiH Borjanom Krišto.

Krišto je upoznala Ivancova s funkcioniranjem Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH te istaknula kako je izmjena Izbornog zakona BiH trenutno najbitnije pitanje koje se mora riješiti. Naglasila je da su pojedine odredbe Izbornog zakona BiH, odlukom Ustavnog suda stavljene izvan snage, te da bi nerješavanje tog problema vodilo BiH u stanje još dublje krize. Veleposlanik Ivancov složio se da se pitanje Izmjena izbornog zakona BiH treba riješiti dijalogom i da svi akteri trebaju ponuditi konkretna rješenja sukladno odlukama Ustavnog suda BiH“, saopćeno je nakon sastanka održanog 5. oktobra 2017. godine.

Već u martu naredne, 2018. godine ruski ambasador Petr Ivancov susreo se sa liderom HDZ-a BiH Draganom Čovićem koji je u tom trenutku obavljao funkciju predsjedavajućeg Predsjedništva BiH.

“Čović je informirao ambasadora Ivancova o trenutnoj političkoj situaciji u zemlji, posebno istaknuvši nedavnu predaju odgovora na Upitnik Evropske komisije. Također se razgovaralo i o neophodnoj promjeni Izbornog zakona. Ambasador Ivancov je ovom prilikom kazao kako će Ruska Federacija uvijek pružiti podršku BiH kao državi tri državotvorna i ravnopravna naroda te dva entiteta”, navedeno je u priopćenju za javnost iz Čovićevog kabineta.

U oktobru 2018. godine u BiH su održani Opći izbori na kojima Dragan Čović izgubio u utrci za člana Predsjedništva BiH. Petnaest dana nakon poraza, Čović je, još uvijek u svojstvu člana Predsjedništva BiH, u Mostaru primio ruskog ambasadora Petra Ivancova.

“Hrvatski član Predsjedništva Dragan Čović i ambasador Ruske Federacije u BiH Petar Ivancov saglasili su se tokom sastanka u Mostaru da je neophodno nastaviti podršku očuvanju načela konstitutivnosti sva tri naroda u BiH, kao temelja Dejtonskog mirovnog sporazuma i cjelovite i suverene BiH”, saopćeno je 24. oktobra 2018. godine iz Čovićevog kabineta.

Nakon što je formalno predao dužnost u Predsjedništvu BiH, Dragan Čović je u decembru 2018. godine otputovao u Budimpeštu gdje se susreo sa Viktorom Orbanom, mađarskim premijerom koji ne skriva svoje dobre veze sa Ruskom Federacijom. Čović je Orbana informisao o izborima u BiH.

Dragan Čović i Viktor Orban

“Uprkos plebiscitarnoj potpori koju su Hrvatski narodni sabor i HDZ osvojili među Hrvatima u BiH, zbog neustavnog i nedemokratskog izbornog zakona Hrvatima je i ovaj put oteta pozicija člana Predsjedništva BiH. Time je nepotrebno stavljen pritisak na političke odnose u BiH, te nužnost izmjena izbornog zakona i Ustava kako bi se BiH konačno stabilizirala”, kazao je Čović mađarskom premijeru Viktoru Orbanu.

Skoro identične riječi četiri godine kasnije ponovit će i mađarski premijer, govoreći na jednom od univerziteta u toj zemlji.

“Volio da znate da Hrvate koji žive u Bosni i koji imaju zakonsko pravo birati svog čelnika varaju Bošnjaci”, kazao je Orban.

O ugroženosti Hrvata i “legitimnom predstavljanju”, nastavit će govoriti i novi ruski ambasador u BiH Igor Kalabuhov. Nakon što je Vlada Kraljevine Nizozemske kritizirala koncept “konstitutivnosti” na kojem insistira HDZ BiH, Kalabuhov je u intervjuu za RTRS kritizirao stavove Nizozemske.

U junu ove godine, Igor Kalabuhov je, govoreći pred Narodnom skupštinom Republike Srpske, bio još otvoreniji u vezi sa “hrvatskim pitanjem”.

“Vidimo duboke probleme u Federaciji BiH gdje se podstiču takve prakse zbog kojih se krše prava Hrvata na legitimno predstavljanje u pojedinim organima vlasti”, rekao je Kalabuhov.

Lider HDZ-a BiH Dragan Čović je, podsjećamo, u februaru 2020. godine bio gost Valentine Matvijenko, predsjednice Vijeća Federacije Federalne skupštine Ruske Federacije. Nakon toga je gostovao na Državnom moskovskom institutu za međunarodne studije u svojstvu akademika Međunarodne inženjerske akademije iz Moskve, čiji je član postao bez ijednog relevantnog naučnog rada.

Tokom posjete Rusiji, Čović je za dnevni list Rossiyskaya Gazeta dao intervju u kojem je kazao: “Nažalost, u BiH ima vrlo malo ruskog uticaja”.

U decembru 2020. godine ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je doputovao u Sarajevo gdje se, odvojeno, sreo sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem.

Sergej Lavrov I Dragan Čović

Na novinarsko pitanje kako vidi sadašnju poziciju Hrvata u BiH odgovorio je kako “hrvatski narod mora imati prava zajamčena Daytonskim sporazumom te kako se to odnosi i na osobe koje će taj narod predstavljati u Predsjedništvu BiH.

Nepune dvije godine kasnije, dio američkih diplomata podržao je OHR u namjeri da nametne izmjene Izbornog zakona i Ustava FBiH koje bi ojačale princip “legitimnog predstavljanja” i omogućile trajnu vladavinu HDZ-a BiH.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...